Sofisti (5. i 4. vijek prije Hrista)-prvi prosvjetitelji

Filozofija sa sofistima prelazi na polje antropologije i postaje filozofija kulture, etika i politika. Od cijele dotadašnje filozofije sofistika se razlikuju u predmetu, metodi i cilju. Glavni predmet postaje čovjek, metod je empirijsko-induktivan, a cilj je praktičan.

Ime sofista ima više značenja:● učitelji mudrosti●učitelj govorništva●učitelj političke vještine●prvi plaćeni učitelj

Sofisti

ProtagoraNajoštroumniji i najoriginalniji sofist, osnivač

stare sofistike, bio je Protagora (oko 480- 410. godine prije Hrista).

„ Tako je u početku Rušilačkih govora izjavio: „Čovjek je mjera svih stvari: onih koji jesu da jesu, a onih koji nisu da nisu“. (Diels, 1983: 244)

Smatrao je da o svakoj stvari postoje dvije međusobno suprotne tvrdnje.

Protagorino učenje dovelo je do gnoseološkog i etičkog relativizma tj. do nepostojanja univerzalne istine i dobra. Svako tvrdi da nešto jeste na osnovu svojih opažanja i imamo mnoštvo određenja istog.

GorgijaGorgija ( oko 485-380. godine prije Hrista) je

bio poznat po svoje tri teze. Ništa ne postoji. Ako nešto postoji ne može se saznati. Ako se može saznati ne može se saopštiti.Njegovo učenje dovelo je do gnoseološkog i

etičkog nihilizma. Čuven je po učenju o ''opravdanoj obmani''.Znao je važnost Kairosa /pravog trenutka/.

Religija....Kritija ističe da je religiju stvorio vrlo lukavi

čovjek kako bi se ljudi uplašili i time je spriječio da se čine mnoga djela ili zlo-djela.

Prodik navodi drugi argument i navodi da sve što ljudima koristi oni projektuju božanstvu.

Značaj sofistaPostavili su pitanje odnosa fizisa - nomosa,

prirode-zakona, nepromjenljivog- promjenljivog, što posebno ističe Poper u djelu Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji.

Pravo, zakon (nomos) može biti i u službi slabih (Kalikle) i jakih (Trasimah)i da pruža uzajamnu zaštitu(Likofron) svim ljudima.

Sokrat

Sokrat Sokrat se rodio 469. godine istočno od Atine. Bavio se u početku

vajarstvom kao i njegov otac, a kasnije je žudeći za višim obrazovanjem bio sljedbenik jonske filozofije. Glavno pitanje koje će biti Sokratova briga nije bilo kosmološko već etičko. Njega je zanimao ljudski život, pravednost i zakonitost koju su pokrenuli sofisti. Osjetivši božji poziv u sebi Sokrat je zapustio kuću što ga je neprestano dovodilo u sukob sa ženom, Ksantipom (ime za svadljivu ženu).

Sokrat nije ostavio pisano djelo kao ni Pitagora, ni Buda i Isus. Najbolji izvor o njemu pružaju Platonovi spisi pisani u obliku dijaloga gdje su prisutna njegova učenja.

Osuđen je na smrt. Optužba je glasila :”[…] kriv je Sokrat što ne veruje u bogove u koje veruje država, a uvodi druga nova bića demonska, a kriv je i što omladinu kvari. Predlažem smrt.“(D. L. II 40; malo slobodnije Xen. Apol. 19 A, 24 A, 28 A).

 

Sokratov metodSokratov induktivno-dijalektički metod sa

pomoćnim metodama ironijom i majeutikom bio je odgovor sofistima i duhu vremena koji je vodio etičkom i gnoseološkom relativizmu i nihilizmu. On je tražio suštinu svih stvari i na taj način dokazivao da je moguća istina kroz elenktički postupak koji će dovesti do pojma, definicije, univerzalnog znanja.

Etički intelektualizamSokrat stavlja pojam ne samo kao naučni

nego i kao moralni cilj svoje etike.( Đurić, 1987: 250) Njegova filozofija bila je način da pokaže čovjeku kako se istovremeno može znanjem postići i vrlina. Smatrao je da između znanja i moralnog djelovanja nema antagonizma. (etički intelektualizam)

IronijaTražeći put istine i suprotstavljajući se

zabludama i protivrječnostima prisutnim u sofističkim raspravama Sokrat se služio ironijom tj. pretvaranjem da ni on sam nema pravog znanja ne bi li našao nekog ko ga ima. Njegov cilj nije nikad bio samo teorijske prirode već je imao i praktične pobude- izazivanje kritičkog razmišljanja i samoispitivanja.

MajeutikaSokrat nije propovijedao neku mudrost, kako

ističe i Miloš N. Đurić , nego u tome što je ljude kao budio iz sna, što ih je podsticao na samosaznavanje i samoispitivanje i na to da sami u sebi traže i nalaze izvore mudrosti, leži tajna njegova uticaja na omladinu.

Ironija na putu samospoznaje nije dovoljna, potrebna je i majeutika, vještina imenovanja. Sagovorniku treba pomoći onako kako je to i Sokratova majka kao babica činila pri porodu tijela, da olakša porod duše koja traži pravu, novu riječ.

Elenktički postupak, razumni razgovor otkriva vrlinu, to je mjesto prave brige za ljudsku dušu. Najteže je priznati koliko je na početku svakog puta ka znanju važno otkriti obim onog prividnog ili suočiti se sa onim što se predstavlja za znanje, a to nije . Većina ljudi, po Sokratu, se nalazi u zabludi o tome šta smatrati ispravnim i dobrim. Njima nedostaje vještina mjerenja.

Briga za ljudsku dušu

Kad čovjek čini zlo, njemu nedostaje mjerilačka vještina. On se ne upravlja prema objektivnom saznanju, već prema subjektivnom koje ga obmanjuje. Čovjeku je, po Sokratu, urođeno da između zla i dobra bira dobro. On nikad ne griješi namjerno već iz neznanja. A znanje je znanje dobra koji je osnovni cilj života i podrazumijeva potrebu samousavršavanja. Princip samousavršavanja vodi najvišem cilju života, a to je individualno blaženstvo.

Miloš N. Đurić ističe da u otkrivanju unutrašnjeg sveta i naglašavanju duše kao naročite oblasti u tom svijetu leži epohalni značaj Sokratova učenja u istoriji helenskog čovjeka. To je uticalo i na cilj vaspitanja da bude ''staranje za dušu''.

O Sokratu...U djelu Otvoreno društvo i njegovi neprijatelji

Poper za Sokrata navodi: „Sokratova izreka ‘Brini za svoju dušu’ je,

uglavnom poziv na intelektualno poštenje, baš kao što

je i izreku ‘Upoznaj samoga sebe’ upotrebio da bi nas

podsetio na naša intelektualna ograničenja“. (Poper,

1993: 248)

Sokratovci

KiniciDiogen( 403-329. prije Hrista) je najčuveniji

predstavnik kiničke škole. Kinici su smatrali da je čovjek bez potreba Bog.

Bili su protiv uobičajenih vrijednosti i načina života. Prezirali su uživanja kako ne bi zavisili ni od koga i ni od čega.

Antisten (441-366 prije Hrista) osnivač je kiničke škole. Riječ kinik ( grč. κινοσ- pas) etimološki vodi porijeklo od gimnasiona Kinosarges, gdje je Antisten držao predavanje. O politici je mislio:"Ne prilazati joj suviše blizu da se ne opržiš, a ni odvajati se od nje suviše daleko da se ne smrzneš."

Kirenjani Aristip, koji je osnovao Kirensku školu u

sjevernoafričkom polisu, je formulisao princip individualističkog hedonizma: što više uživanja tim bolje.

Određuje filozofiju kao „delatnost koja razmišljanjima i istraživanjima ostvaruje blažen život“ (Sext. Emp. Adv. math. XI 169).

Termini za ponavljanje ...Sofista, metod, gnoseološko- etički

relativizam, gnoseološko-etički nihilizam, fizis-nomos, Kairos, opravdana obmana, ironije, majeutika, definicija, pojam, znanje, vrlina, etički intelektualizam, Ksantipa, filozofija, istina, dijalektika

Literatura Đurić M. 1987. Istorija helenske etike. Beograd:

Zavod za udžbenike i nastavna sredstva. Herš Ž. 1998. Istorija filozofije/Filozofsko čuđenje.

Novi Sad: Svetovi.Kunzmann P., F-P. Burkard i F. Wiedmann. 2001.

Atlas filozofije. Zagreb: Golden marketing.Windelband W. 1988. Povijest filozofije. Zagreb:

Naprijed.Poper K. 1993. Otvoreno društvo i njegovi

neprijatelji. Beograd: Beogradski izdavačko-grafički zavod.