JUKIEVI PUTOPISI

Ivan Franjo Juki je osebujna linost bosanskohercegovake kulturne i politike povijesti: franjevaca, kulturnog radnika, znanstvenika, knjievnika, pukog prosvjetitelja, romantina zanesenjaka koji je za Bosnu itav ivot grozniavo radio i za nju umro.[footnoteRef:1] Naime, Juki je pored svojih sveenikih obveza obavljao itav niz djelatnosti. Meu katolicima su jedini pripadnici inteligencije bili franjevci. Pripadnici ovoga sveenikog reda su, po miljenju povjesniara, odigrali vanu ulogu u ivotu i odranju katolikog ivlja, te u njegovoj vjerskoj i kulturnoj emancipaciji.[footnoteRef:2] Juki djeluje u prvoj polovici 19.st., a u to vrijeme Bosna i Hercegovina je u posljednjim desetljeima osmanske okupacije, u razdoblju propadanja Carstva. [1: Iva Beljan,Prostor Bosne i Hercegovine u putopisima Ivana Franje Jukia,BosnaFranciscana,GodinaXVI,broj 29,Sarajevo 2008.] [2: Jadranka Grbi, Etnografska graa u putopisima bosanskih franjevaca, Narodna umjetnost: Croatian Journal ofEthnologyand Folklore Research, Vol.32 No.2 kolovoz. 1995.,110.]

U takvim uvjetima Juki je u svome djelovanju po mnogo emu prvi : poeo je znanstveno obraivati zemljopis, povijest, etnografiju i sl. U brojnim radovima koje je ostavio iza sebe, Juki je dio posvetio svojim putovanjima o kojima pie u putopisima. Jukia je teko vezati samo uz 19.st. i samo za knjievnost nastalu u vrijeme preporoda, jer on ipak izrasta na temeljima bosanske franjevake knjievnosti prethodnoga razdoblja, to obiljeava i njegov jezik i njegov knjievni rad.[footnoteRef:3] Marko Lukenda u svojoj raspravi Leksik i sintaksa putopisa fra Ivana Franje Jukia (1818.-1857.) istie da ukoliko se promotri Jukiev opus, da e se okriti najznaajniji, i u umjetnikom smislu najbolji dio Jukieva stvaralatva putopisi te da oni upravo izviru iz ilirskih opredjeljenja, ali da su uoblieni po ugledu na franjevake putopise. [3: Marko Lukenda,Leksik i sintaksa putopisa fra Ivana Franje Jukia (1818.-1857.), asopis Instituta za hrvatski jezik i jezikoslovlje, Vol.27, oujka2002., 177.]

U daljnjem dijelu teksta promatrat emo putopise : Putovanje iz Dubrovnika preko Hercegovine u Fojnicu, Putovanje po Bosni 1842., Povratak u Bosnu 1842., Putovanje po Bosni godine 1843., Putovanje po Bosni 1845., kao jednu cjelinu, dok na drugoj strani imamo putopis : Putovanje iz Sarajeva u Carigrad godine 1852. Upravo se prva skupina putopisa, koji su nastali tijekom Jukievih proputovanja diljem Bosne i Hercegovine, dovodi u svezu s Jukievim djelom Zemljopis i poviestnica Bosne. Upravo se u ovom djelu uoava kako je Juki putopise iskoristio kao predradnju, dok putopis koji je svrstan u drugu skupinu nastaje iz drukijih razloga, te su autorov odnos prema prostoru i njegovo oblikovanje blii knjievno- umjetnikom poimanju, dok je dogaajna okosnica vanija od prostorne.Zanimljiva je i injenica da je Juki poznavao europsku putopisnu produkciju, jer se u Putovanju po Bosni ispriava Gaju da ne zna pisati poput uenih njemakih putopisaca.[footnoteRef:4] No kao i zemlja kojom putuje, njegova su putovanja specifina. Juki putuje nepristupanim podrujem kojim se malo tko usudi proi. Putovao je kroz neprohodne i nepristupane prostore te je kroz mnoga mjesta kroio putovima kojima mnogi nikad nebi ni kroili. [4: Usp: ja se tolikom krasnorjeju nisam priviko, ko to humoristiki njemaki putnici obikli izlagajui putovanja svoja...]

Bitno je istai da Juki nije europski putnik romantizma i pri povrnu itanju njegovih putopisa uoava se da putopisac gleda na prostor kao na zadatak- prazan, neopisan, neobraen prostor koji se otvara pred njim, pun mogunosti, ali zahtjeva mnogo truda i rada: opisati, popisati, sagledati, skupiti, srediti, pokrenuti, upoznati, prouiti.[footnoteRef:5]Jukievi putopisi su usmjereni k predmetnosti svijeta- prostoru kojim putuje, mjestima, graevinama, obiajima i drugom, blie dokumentarnoj, izvjetajnoj ili znanstvenoj obradi. [5: Iva BeljanBosnia Franciscana,2008.,63. /ovakve radove navodi prema nazivu rada a ne prema asopisu/ ]

Svi putopisi nastali od strane iliraca u 19.st. pokazuju neke zajednike odlike, po kojima se i Juki sasvim opravdano ubraja meu hrvatske putopisce. U kronolokom slijedu on se nalazi izmeu M. Maurania ( Pogled u Bosnu) i Nemia (Putositnice), Vraza (Put u gornje strane), te nekolicine mlaih, meu kojima je najizrazitiji svakako A. Veber, koji putopise objavljuje izmeu 1847. i 1866.Juki na vrlo jednostavan nain daje opise svojih putovanja, opisujii mjesta kroz koja je proao, dajui podatke o broju kua, geografskim osobinama i sl. Putopis tako iscrtava kartu prostora, zemljopisnu kartu, sa svim pojedinstvima; ucrtava mjesta, udaljenosti, smjerove; ocrtava reljef, dodaje etnografske podatke, historiografske, kulturoloke.[footnoteRef:6] Juki se u svojim putopisima kree od toke do toke na karti, od uzvisine do nizine, od planina do rijeka, od naselja do naselja i upravo u tim detaljima lei sav znaaj Jukievih putopisa. Juki opisuje mjesta, rijeke, planine, obiaje i time je sauvao uspomenu na BiH u odreenom vremenu i sauvao spomenuta mjesta od zaborava. Autori koji su analizirali njegove putopise izvrili se podjelu putopisne karte koju je Juki tkao u nekoliko skupina : [6: Iva Beljan,Bosnia Franciscana,2008.,65]

zemljopis: poloaj i izgled maseljenih mjesta, reljef, putovi, utvrde, stanovnitvo, gospodarstvo etnografija: obiaji, nonje, nain ivota, predaja konfesionalnost: raspored stanovniptva po pripadnosti konfesionalnim skupinama, bogomolje, samostani i druge vjerske graevine, socijalni status, poloaj u odnosu selo grad.Data ralamba u potpunosti daje sliku putopisa te se na moment stie dojam kao da je Juki neki tajni agent koji izrauje detaljnu kartu BiH kako bi na to bolji nain prenio potrebne informacije, a ne da djeluje kao knjievnik i znanstvenik koji stvara putopise kako bi ih iskoristio za pisanje drugih djela. Razlog takvome zakljuku krije se u stilu Jukieva pisanja putopisa koji je krojen vrlo jednostavno uz podatke koji su vrijedni i koji upravo navode na ovakvo razmiljanje.Budui da je ovo period europskog romantizma u kojem putopisi odlikuju bogatim opisima krajolika, preslikavanje unutarnjeg stanja putopisca na prostor, Juki nastupa kao znastvenik, stvarajui veoma jednostavne i praktine opise.[footnoteRef:7] Juki ulogu znanstvenika nadopunjuje autoritetima, uglavnom latinskim i grkim, koristei djela poput De administrando imperio Konstantina VII. Porfirogeneta. Odlika koju u putopis uvodi Sterne, a potpuno su je nasljedovali Nemi i Veber, jeste feljtonski izraz, duhovita uporaba rijei, igre rijeima. Sve pobrojeno se nalazi u Jukievim putopisima, s tim to umjesto igre rijeima, a pratei franjevaku tradiciju, rabi mnotvo poslovica, narodnih fraza i frazema.[footnoteRef:8] [7: Usp. I.Beljan, Bosnia Franciscana,2008 :analizirajui Jukieve putopise istie slijedee: Juki takoer odabire grau, vri svojevrsnu reijustvarnosti,uzima ono to smatra vrijednim ukljuivanja u putopis, a izbacuje ono to dri nepotrebnim u skladu sa svojim vienjem uloge i cilja putopisa. Njegov je pogled na prostor kojim se kree takoer subjektivan, odreen njegovim stavovima, uvjetovan gledanjem na prostor kao na domoljubnu zadau.] [8: M. Lukenda, 2002., 179.]

Juki daje detaljnije opise pojedinih graevina, pa tako u Kraljevoj Sutjesci daje opis samostana, pominjui i strane autore koji svjedoe o ovome objektu. Upravo se na primjeru poput ovoga uoava koliko se Juki posveti istraivanju odreenog predmeta, a kada je rije o ovom samostanu Juki je pretraivao starije knjige kako bi pronaao podatke o izgradnji, te daje podatke o postojanju odreenih stvari unutar crkve, ali ne daje njihov opis.Njegovi opisi odreenih mjesta nisu uvijek raeni na isti nain. Juki za odreena mjesta daje tone podatke o prostiranju na odreenom geografskom prostoru koristei se satima putovanja kao mjernom jedinicom, dok za druga mjesta daje podatke o broju kua, poneku zanimljivost iz prolosti, ali izostavlja prethodno spomenutu komponentu. Juki daje opis Zenice, ali izostavlja njenu veliinu, no spominje da stanovnici tog grada uzgajaju krastavce, lubenicu, dinje, a da sva ta polja natapaju veliki kanali zbog ega se dobiva osjeaj kako da je posmatra kod malog Nila. No na posve drukiji nain opisao je Kupres. Naime, Juki je zabiljeio kako je Kupres sa sviju strana zatvoren je planinama.Juki istie kako Kupres poinje od podne k sjeveru, tj. od Zvirnjae do Vitoroge u duljinu od 10 sati, u irinu od os Stoera do Klopotnika 4 sata.[footnoteRef:9] [9: I.F.Juki,1953.,103. Usp: Kupres poinje od podne k sjeveru, to jest od Zvirnjae do Vitoroge u duljinu 10 sati; irinu pak od Stoera do Klopotnika 4 sata. Polje protee se od juga k sjeveru, to jest od Rilia do emanovca 6 sati u duljinu; u irinu pak od Otinovaca do Podmalovan, dva sata.]

Zapravo se moe uoiti da odreene putopise, poput putopisa Putovanje po Bosni godine 1845., odlikuje elementarna razina pripovjedanja, dok dominira naracija, te bi se taj putopis mogao svrstati u dokumentarno- znastveni tip. No Juki je poseban kao putopisac, jer se njegovi putopisi mogu svrstati u nekoliko tipova. U putopisu Putovanje po Bosni 1843. dominiraju podrobni opisi zgoda vezanih uz tekoe na putovanju, saputnike, ljude koje Juki susree, te se ovaj putopis moe svrstati u knjievno-umjetniki tip. Ostali putopisi predstavljaju prijelaze izmeu ova dva tipa i tu se mogu oiti zastupljenost elemenata koji odlukuju dokumentarnom stilu, ali i knjievnom stilu pisanja putopisa. Juki daje i zanimljive opise etnogeneze imena odreenih mjesta. Na takve opise nailazimo u nekoliko putopisa. U putopisu Putovanje po Bosni 1842. Juki daje opis nastanka imena sela Gladovi kod Zenice kroz dijalog uz pripovijednje kiridije. Naime , Juki donosi kiridijnu priu : Ti bolje zna, kako je Mehmed (II) uzeo Bosnu; i kad je Bobovcu iao, ovdje se na ovom polju ustavi, jer dalje puta nije mogao nastaviti, takva se glad u vojsci porodi da onolini somuni kotovae dukat! Za koju stvar ostavi car uspomenu izrezavpi one somunie na kamenu: Od tog vremena do danas ostade na ovome polju ime Gladovi, nakome 15 teaka moglo bi se hraniti, a car za isti uspomenu svojim fermanom zabrani da se ne smije orati, ni kopati, dapae ni kositi, ve hotijae da bude huraluk(Uiberland).[footnoteRef:10]Tijekom svog putovanja koje opisuje u putopisu Putovanje po Bosni 1843., doavi u Travnik Juki daje zanimljivu priu po kojoj objanjava kako su mjesta Busovaa, Travnik i Vitez u Lavanskoj dolini dobili imena.[footnoteRef:11] [10: I.F.Juki,1953.,61.] [11: I.F.Juki,1953.,80. Usp: Despot Vuk otme sestru erzelez Alije iz Sarajeva. Ovo zauvi, Alija odleti u potjeru za Vukom. Kod Klokota ( dva sata k Sarajevu od Busovae) prodire zemlja otetu djevojku rad nevjere Vuku namiljane otkud i danas klokoe tj. kljua sumporna voda. Kod Kozice obosi konj Vukov, otkud ostane Busovaa, a Vitezu ime ostane porad imena Vukova, gdje poslije 24 sata nadvalda Aliju i ak poslije 18 sati otravi konja u mjestu, kome Travnik ostane i do danas ime. ]

Pored ovih opisa koje daje, Juki o odreenim mjestima daje i geograske podatke koji su vrijedni i zanimljivi zbog samog naina njihovih mjerenja. Upravo e ovi putopisi i podatci koje prikazuje posluiti Jukia u pisanju Zemljopisa Bosne. U putopisu Putovanje po Bosni 1845. godine gdje daje opis Kupresa, koji u djelu Zemljopisa i poviestnice Bosne, pokazuje gotovo identini opis Kupresa . Juki je vrlo zanimljivo pristupio opisu Kupresa: Kupres jest jedno planinsko mjesto, spadajue na nahiju skopljansku, od sviju meni poznatih predjela u Bosni; znamenito zbog toga to je sredite meu gornjom o donjom Bosnom, tako da samo mraajske vode slivaju u Vrbas, ostale pak ulaze u ponore, te u Duvno i Livno izlivaju se i najposlije utiu u Jadransko more. Kupres poinje od podne k sjeveru, to jest od Zvirnjae do Vitoroge u duljinu 10 sati; irinu pak od Stoera do Klopotnika 4 sata. Polje protee se od juga k sjeveru, to jest od Rilia do emanovca 6sati u duljinu; u irinu pak od Otinovca do Podmalovan, dva sata.Juki je prostor u svome putopisu Putovanje po Bosni godine 1843. posveuje opisu narodnje nonje. Juki uoava da u nahijama fojnikoj, travanjskoj i jajakoj, po pitanju nonje i narjeja, nema razlika. No u upi banjolukoj seljaci sebe nazivaju okcima, a i odjea im se znatno razlikuje od drugih Bonjaka[footnoteRef:12]. Kada je rije o staromajdanskoj i prijedorskoj nahiji, Bonjaci nose istu nonju kao i u banjolukoj nahiji. [12: I.F.Juki,1953.,93.-94. Usp: ...gae na nalik pantalonama, tj. bez tura; ob zimu kratke i uske akire- puke hrvatske, koje prolaze po svijetu (Europi) pod imenom madarskih. Po koulji, koja je uska, rukavi ispleteni i mnogim iskieni kiticama( po 40 na jednome): kite od bijelog pamuka. Ovratnica na isti nain ispletena i kiticama nareena, koje se preko ramena prebace. Zobun crvenom ohom na male reze iskien, uokolo s pulama od kositera...]

Jukiev putopis Putovanje iz Sarajeva u Carigrad razlikuje se od skupine putopisa po Bosni. Naime, Juki ne putuje u Carigrad sojevoljno, nego ga sprovode po nalogu Omer-pae Latasa. Juki iscrtava kartu prostora kojim putuje, ali njegov odnos prema prostoru je u drugome planu. Ovaj putopis je opis Jukieva progonstva i po tome je specifian i poseban. Juki u Carigrad putuje bolestan, iznemogao. Na putu do Carigrada susretali su se s problemom pronalaenja konaita.[footnoteRef:13] itajui putopis jasno se uoava, da Juki zbog svesnosti situacije u kojoj se naao, neusredotoenost na prostor kao na zadatak. Naime, sada taj prostor Jukiu predstavlja prepreku koju trebasavladati budui da je bio bolestan i iscrpljen. Za razliku od putopisa koji nastaju njegovim putovanjima kroz Bosnu, Jukievi opisi u ovome putopisu nisu posveeni opisima mjesta, nonji i sl. Jasno se uoava da Juki istie uvjete u kojima se odvija putovanje, piui o bolesti, nevremenu, loim konjima, opasnim ljudima na putu. No da je Juki i u ovoj situaciji dosljedan ilirica uoava se po opisima podruja kojima prolazi, dajui podatke o izgledu naselja i sl. No na tom putovanju Juki je promiljao o sebi i jasno se vidi kako spominje Kraljevia Marka, Miloa, Grujicu Novaka. Utjehu za sudbinu koja ga je zadesila, Juki trai u narodu, ne prestajui ni u jednom trenutku biti Ilirac. [13: I.F.Juki,1953.,116. Usp: Bio je dan 3 mjesecsa svibnja; u 3 sata noi doe k meni Juzbaa Altarasi. Ja, kao zlu slutei nisam jo bio zaspao, ve se vrtio po postelji tamo i amo od bolesti, tuge i alosti. Hajde- veli mi- eno Dervi-paa posalo ovjeka i selamet ti donio; despot, koji te je odmolio, eka te kod pae.]

U prvom dijelu rada prikazane su odlike putopisa Ivana Franje Jukia, nain na koji je stvarao svoje djelo, te je izvrena analiza samih putopisa, istiui specifinosti Jukievog percipiranja prostora i odnosa prema njemu. No, Ivan Lovrenovi, bh. knjievnik napisao je roman Putovanje Ivana Frane Jukia, u kome je na potpuno drugi nain pristupio samim Jukievim putopisima, ali i samom Jukiu, zadravi njegove osobine koje su poznate. Lovrenovi je iz burnog Jukievog ivota izdvojio nekoliko trenutaka u namjeri da nam predstavi ne toliko faktografski kontekst scena iz Jukievog ivota koje opisuje, koliko da nam nizom ideja utkanih u roman predstavi njegov ljudski lik, njegovu uznemirenu svijest i buntovniki temperament koji je u njemu raspaljivao unutranju vatru nemira gonei ga iz jedne u drugu neizvjesnost.[footnoteRef:14] Dakle, Lovrenovi predstavlja nam samog Jukia u poptuno drukijem svijetlu, ne odstupajui od povijesno Jukia, ali dajui mu osobine koje je posjedovao i koje su ga vodile u svom radu. Te osobine svjedoe o Jukievu kao zanesenjaku u domoljublje i tenju za narodnim prosvjeivanjem, koji u toj tenji putuje Bosnom, biljeei, gledajui i upijajui patnju bosanskog naroda. Naime, Lovrenovi je na postojee dokumente, koji svjedoe o krhkom, ali i duhom jakom Jukiu, borcu za ilirski pokret i kulturno-drutveno uzdizanje bosanskog naroda, nadogradio svoj doivljaj samoga Jukia, ali tkajui njegove osobine, unutranje borbe i njegov buntovniki karakter, iscrtao zapravo istoga Jukia, ne dodajui mu osobine koje mu nisu bile poznate. Zapravo su putopisi bili ogledalo Jukieva ivota, njegovog duha, karaktera i ocrtavali su njegove elje, strahove i tenje. Sam Lovrenovi nastoji nam pribliiti Jukia, njegove strahove i elje, koje nam, itajui same putopise, ne dolaze u prvom planu, ali se proimaju u samome tekstu. [14: Ivan Lovrenovi, Putovanje Ivana Frane Jukia, Mala biblioteka, Mostar, 1977.,122]

Ivan Lovrenovi je djelo podijelio u nekoliko putopisa. Putopisi se mogu svrstati u dva dijela, u prvom dijelu rije je o Jukiu koji je u naponu snage i bori se za svoje ideale i ciljeve, a drugi dio predstavlja Jukia na kraju svog ivota. Prvu cjelinu ine slijedei putopisi: Na kraju puta, U Dubrovniku1840., U Fojnici i u Kiseljaku, u Hanu 1844., U Varcaru 1850, 1851, jo u Varcaru. Drugi dio ine putopisi: U Sarajevu 1852. haps, Susret na savi1855., Prije kraja, akovo 1857.Ukoliko se usporede ovi putopisi, sa Jukievim, uoava se da Ivan Lovrenovi slijedi nit kojom je svoje putopise kreirao sam Juki, prikazujui mjesta i gradove kroz koje je Juki prolazio. No, Lovrenovi nam prikazuje i druge aktere toga vremena poput fratra Vladia, Nedia, Kraule i Martia, kao i tadanjeg provncijala Kujundia, to ne pronalazimo u Jukievim putopisima, ali i iz njih znamo da su bili u kontaktu s Jukiem i pomagali mu. Lovrenovi nastoji putopisu dati Jukiev ljudski lik, njegovu uznemirenu svijest i buntovniki element. Ove elemente moemo uoiti i iz Jukievih putopisa, ali ih Lovrenovi stavlja u prvi plan, kako bi smo u potpunosti shvatili tko je zapravo bio Ivan Franjo Juki.