13_OGOREC

5/21/2018 13_OGOREC

1/22

11

* Dr.sc. Marinko Ogorec (marinkoogorec@hotmail. com), uposlen je u Institutu za istraivanjei razvoj obrambenih sustava Ministarstva obrane Republike Hrvatske.

NOVA REFORMA RUSKIH ORUANIH SNAGA: ISKUSTVAIZ RUSKO-GRUZIJSKOG SUKOBA

Marinko Ogorec*

UDK: 355.02(470:479.22) 355.1(470:479.22) 355.3(470:479.22)

Pregledni lanak

Primljeno: 18.VIII.2009.

Prihvaeno: 22.XI.2009.

Saetak

Ruske oruane snage zapoele su novu reformu koja bi trebala zavriti 2012. godinenjihovom gotovo potpunom kvalitativnom i kvantitativnom preobrazbom. Reformskiprocesi u ruskim oruanim snagama takvog opsega obino su povezani s najsvjeijimiskustvima iz ratnih sukoba u kojima su sudjelovale, pa su i ove reforme povezane s isku-stvima iz nedavno zavrenog rusko-gruzijskog sukoba u kojem je Rusija ostvarila brzuvojniku pobjedu. Rusko-gruzijski konflikt voen je u stilu konvencionalnih ratova XX.stoljea i moe se rei da je bio prvi takav sukob u novom stoljeu, ime su u potpunostiobezvrijeene hipoteze kako su konvencionalni ratovi definitivna prolost, a eventualni ekonflikti novog doba imati iskljuivo formu i sadraj asimetrinih sukoba - pojednostav-

ljeno reeno, oni e biti voeni kao razliiti oblici teroristiko-protuteroristikih akcija ioperacija. Kroz rusko-gruzijski sukob ruske oruane snage i vojno vodstvo dobili su punupotvrdu vrijednosti reformskih procesa provedenih u Putinovom razdoblju, ali istodobnose pokazao i niz slabosti, zbog ega su ruske oruane snage, bez obzira na nesumnjivobriljantan uspjeh, ponovno zapoele novi ciklus reformskih procesa, koje je inicirao pred-sjednik Medvedev nakon zavretka sukoba. Trenutno je prilino teko procijeniti njihovmogui uspjeh jer su tek zapoele, meutim ruska vojska je do sada provela iznimnoveliku kvalitativnu transformaciju u relativno kratkom razdoblju, to predstavlja jamstvouspjeha i u ovom sluaju.

Kljune rijei:Rusija, rusko-gruzijski sukob, reforma oruanih snaga, ratna iskustva

1. UVOD

Razmatranje suvremenih meunarodnih odnosa na europskom prostoru, a poseb-no obrambeno sigurnosnih relacija meu vodeim europskim zemljama, teko jemogue bez ukljuivanja Rusije, kao jednog od znaajnih meunarodnih imbeni-ka. Zapravo, kroz cijelu europsku povijest, Rusija je utjecala na veinu drutvenihprocesa, njena uloga bila je manje ili vie izraena, ali gotovo uvijek nezaobilazna,

pogotovo kad u obzir uzmemo njezinu veliinu, brojnost stanovnitva, gospodarski

5/21/2018 13_OGOREC

2/22

12

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

potencijal i prirodne resurse. Usredotoenost SAD-a na ustrojavanje nove dravneadministracije i temeljnu promjenu politikog diskursa, uz istovremenu preokupacijueuropskih zemalja snanom ekonomsko-financijskom recesijom, njezinim sve izra-enijim posljedicama i grevitim pokuajima europskih vlada da pronau najmanjebolne naine izlaska iz krize, potisnuli su u drugi plan donedavno vrlo aktualnirusko-gruzijski sukob i dalekosene posljedice koje su iz njega proistekle. S drugestrane, iako je trenutno u drugom planu, rusko-gruzijski sukob oznaava poetaknovog razdoblja politikih i geostratekih odnosa na prostoru nekadanjeg SSSR-a,ali i ire meunarodne zajednice, te naveliko nadilazi regionalne okvire. Jedna odneposrednih posljedica tog sukoba je i aktualna reforma ruskih oruanih snaga.

2. RUSKO-GRUZIJSKI SUKOB

Ishodite rusko-gruzijskih sukoba datira jo iz vremena 1801. godine kada je carskaRusija anektirala Gruziju u svoj sastav, meutim sjeme sukoba koje je eskaliralopoetkom 90-ih godina prolog stoljea posijano je nakon Sovjetske socijalistikerevolucije u listopadu 1917. i nove aneksije Gruzije,1ime je nastavljena podjelaOseta kao naroda na dva meusobno povezana prostora, ali koji su imali razliitrazvojni put. Prvi sukobi izbili su ve 1920. godine, ali ne zbog etnikih netrpeljivo-sti, ve primarno zbog ideoloko-politikih razmimoilaenja. Naime, sukob je izbioizmeu menjeviki orijentiranih gruzijskih snaga i junih Oseta koje su predvodiliosetski i gruzijski boljevici, a zavrio je intervencijom postrojbi Crvene armije, koja

je zaposjela cijeli prostor i zaustavila daljnje sukobe. U novim okolnostima sovjetskagruzijska vlada je u travnju 1922. formirala Junoosetsku autonomnu oblast, koja jesauvala tu autonomiju u manje ili vie izraenom obliku tijekom cijelog razdobljaSovjetskog Saveza. Problemi su poeli njegovim raspadom.

a) Geneza rusko-gruzijskog sukoba

Slabljenjem SSSR-a poinju jaati nacionalistike tenje i kod Gruzijaca i kod Oseta,te je ve u studenom 1989. godine Junoosetsko vrhovno vijee zatrailo ujedinjenje

sa Sjevernom Osetijom, kao jamstvo ouvanja osetske autonomnosti, meutim dankasnije gruzijski parlament ukinuo je svaki oblik autonomnosti Junoj Osetiji, te os-porio odreena manjinska prava koja su do tada bila neupitna,2to je bio svojevrsniokida daljnje eskalacije etnikih sukoba, koji su se posebno zaotrili stjecanjemneovisnosti i suvereniteta Gruzije.

1 U proljee 1921. postrojbe Crvene armije umarirale su u Gruziju, koja je nakon toga pri-kljuena SSSR-u kao dio Transkavkaske Republike, da bi postala autonomnom kao jedna odsovjetskih republika tek 1936. godine. U njezin sastav ukljuene su kao nekada autonomnesovjetske republike Adarija i Abhazija, te autonomna oblast Juna Osetija (detaljnije uKokochashvili: Republic of Georgia).

2 Konkretnije, po nalogu prvog predsjednika Zviada Gamzahurdije na cijelom prostoruGruzije uveden je gruzijski jezik kao slubeni, to je izazvalo pobunu Oseta koji su trailiuz gruzijski i slubenu uporabu njihovog jezika na prostoru June Osetije.

5/21/2018 13_OGOREC

3/22

13

Marinko Ogorec:Nova reforma ruskih oruanih snaga: iskustva iz rusko-gruzijskog sukoba

Tijekom 1991. godine, izbili su brojni nasilni incidenti i oruani sukobi tijekomkojih su napadnuta mnoga junoosetijska i abhazijska sela, te gruzijske kue i koleu Chinvaliju, to je na kraju eskaliralo u graanski rat kojim su stvorene separatisti-ke pokrajine Juna Osetija i Abhazija, pri emu nisu prekinute tenje junih Osetaza ujedinjenjem sa Sjevernom Osetijom koja je ostala u sastavu Ruske Federacije.Crnu bilancu sukoba inilo je oko 20 000 poginulih na svim zaraenim stranama,te izmeu 60 000 i 100 000 izbjeglica koji su pobjegli ili na prostor Sjeverne Osetijeili u Gruziju (ovisno o etnikoj pripadnosti).

Nakon vrlo nedvosmislene reakcije slubene Moskve, kojom se stavila na stranujunih Oseta i abhakih pobunjenika,3Gruzija je 1992. pristala na prekid vatre kakobi izbjegla vee sukobe s Rusijom. Gruzijska i junoosetijska vlada pristale su nasporazum kojim se izbjegava nasilje, a Gruzija je pristala ne uvoditi sankcije protivJune Osetije. Tada su osnovane osetijske, ruske i gruzijske mirotvorne snage, kojesu inile tampon-zonu izmeu pobunjenog podruja i ostatka Gruzije, meutim to

je dodatno zakompliciralo rusko-gruzijske odnose, koji ni ranije nisu bili sjajni.4Velikidoprinos tome dala je pogrena ruska politika prema mladoj gruzijskoj dravi, jer

je tenje osetskog puanstva za osamostaljenjem nastojala iskoristiti kao svojevr-sni destabilizator Gruzije, pri emu se oekivalo jae oslanjanje vlasti u Tbilisiju naslubenu Moskvu. Reakcija je bila suprotna oekivanoj. Vlast u Tbilisiju, na elu sEduardom evarnadzeom jo vie se udaljila od Rusije i potraila strateke partnerena drugoj strani prvenstveno SAD-u i NATO-u. To je opredijelilo bilateralne rusko-gruzijske odnose u budunosti, pri emu je na osobitom znaaju dobio gruzijskigeostrateki poloaj, smjeten u sreditu iznimno osjetljivog i neuralginog pojasa

Zakavkazja gdje praktino dominira tim cijelim prostorom.5Osim toga, Rusija s Gruzijom neposredno granii na svojoj jugozapadnoj granici,

sredinom Velikog Kavkaza, a radi se o jednoj od najosjetljivijih ruskih granica, jerse na nju oslanjaju nestabilne regije s izraenim separatistikim tenjama u kojimatraju oruani sukobi eenija, Inguetija i Dagestan i regije u kojima postoje veeili manje tenzije s mogunou prerastanja u sukobe (prije svega Sjeverna Osetijai Karaajevo-erkeska Oblast). Imajui to u vidu, rusko elnitvo procijenilo je, da

3 Ne samo to je pobunjenike pomagala orujem, streljivom i vojnom opremom, Rusija se

prvi put i neposredno ukljuila u ratne operacije na prostoru Abhazije, pomorskom opera-cijom 27. rujna 1993. za ovladavanje Suhumijem. Nakon toga rusko ratno zrakoplovstvobombardiralo je gruzijske snage na prostoru Khobija, Senakija i Zugdidija koje su zapoeleofenzivu s ciljem slamanja pobune, a 4. studenoga iste godine izveden je ruski pomorskidesant u podruju luke Poti. U Junoj Osetiji regularne postrojbe ruskih snaga nisu bileangairane, ali u ratnim operacijama je sudjelovalo oko 1500 ruskih dragovoljaca i Kozaka(Andersen, 2002.)

4 Nakon raspada SSSR-a ostalo je najvie otvorenih pitanja upravo u rusko-gruzijskim od-nosima, to je dodatno optereivala izrazita gruzijska tenja za to brim ukljuenjem uNATO-savez i opi animozitet prema Rusima, pa su praktino od samog poetka rusko-gruzijski odnosi oscilirali izmeu podnoljivog i loeg.

5

Geostrateki poloaj Gruzije omoguava gotovo potpunu kontrolu nad najkraim nafto-vodnim putevima od Bakua do crnomorske obale, a dvije gruzijske luke Suhumi i Batumi,imale su najvee i svojevremeno najsuvremenije kapacitete za pretovar nafte na tom dijelupriobalja.

5/21/2018 13_OGOREC

4/22

14

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

ukoliko bi Rusija imala jai utjecaj na Gruziju, mogla bi s veom sigurnou kon-trolirati svoje june granice i time uinkovitije onemoguavati kretanje eenskihpobunjenika preko granica Inguetije, Dagestana i same Gruzije.6

Napetost je eskalirala sredinom rujna 2002. godine, kad je nekoliko desetaka

eenskih pobunjenika prelo granicu i ulo iz Gruzije na ruski prostor oko petkilometara u dubinu, nakon ega je zapoela ruska operacija njihove likvidacije.Tom prilikom predsjednik Putin eksplicitno je izjavio da ukoliko gruzijske vlastinee samostalno neutralizirati pobunjenike baze na svom prostoru, pri emu posvojoj elji mogu imati svu pomo ruskih oruanih snaga, onda e to uraditi Rusijapreventivnim udarima po bazama terorista na gruzijskom teritoriju (od20. 9. 2002.). Naravno, odmah je uslijedio odgovor Gruzije, u kojem je predsjednikevarnadze tu izjavu nazvao objavom rata i zapoeo iroku diplomatsku kampanjuna internacionalizaciji spora. Ipak, kriza je rijeena pojaanom suradnjom Gruzije iangairanjem njihovih snaga na rjeavanju problema eenskih baza u Pankiskomtjesnacu (), te potpisivanjem sporazuma izmeu pograninihvlasti Rusije i Gruzije o zajednikom patroliranju u pograninom prostoru, ali timenisu u veoj mjeri poboljani ukupni rusko-gruzijski odnosi (Ogorec, 2008.: 155-156).Nove tenzije izbile su objavom slubenog Tbilisija za odobrenje letova NATO-ovihzrakoplova za elektronsko djelovanje AWACS iznad Gruzije (rusko vojno-politikoelnitvo tu najavu smatralo je grubom provokacijom, smatrajui da bi AWACS-i bilikoriteni u prvom redu za izvianje ruskog prostora).

Istodobno s tim novim zahlaenjem odnosa, u Gruziji je dolo do unutarpolitikihtenzija izazvanih sve loijom gospodarskom situacijom, koja je rezultirala revo-

lucijom rua i dolaskom na vlast Mihaila Saakavilija. Nakon promjene politikestrukture, dolo je do novog zaotravanja rusko-gruzijskih odnosa, zbog gruzijskogpritiska na iseljavanje i zatvaranje svih ruskih vojnih baza na njihovom teritoriju,7pri emu se Gruzija intenzivno oslanjala na vojnu pomo SAD-a, nastojei osiguratiproduenje amerikog programa Osposobi i opremi.8U tom razdoblju zapoelesu i intenzivne pripreme Gruzije na vojnom rjeavanju pitanja June Osetije i Abha-zije, ubrzanim jaanjem njihovih oruanih snaga, to se prije svega moglo vidjeti unaglom porastu izdvajanja za vojne potrebe (Grafiki prikazi br. 1 i br. 2).

6

U tom kontekstu, Rusija je krajem 2000. godine uvela vize za gruzijske dravljane, s obra-zloenjem da e tako lake sprijeiti ulazak eenskih terorista iz Gruzije u Rusiju, ali suiz tako zaotrenog viznog reima izuzeli nositelje gruzijskih putovnica iz Abhazije i JuneOsetije. Gruzijci su u tome vidjeli dodatni poticaj separatistima za otkazivanje lojalnostisredinjim vlastima u Tbilisiju, ali i teak udarac svojim dravljanima na privremenom raduu Rusiji, to je dodatno utjecalo na zahlaenje odnosa.

7 Nakon raspada SSSR-a na teritoriju Gruzije ostale su etiri ruske vojne baze, od kojih sudvije zatvorene poetkom devedesetih, dok su ostale aktivne dvije ruske vojne baze uAhalkalakiju i Batumiju, pa iako je sklopljen sporazum i o njihovom iseljavanju, ruska stra-na nije pokazivala namjeru njihovog zatvaranja unato inzistiranju Gruzije i pregovorimakoji su bezuspjeno voeni jo od 1999. godine ( br. 5 od13.2.2004.).

8 U sklopu tog programa SAD su dale oko 64 milijuna dolara na opremanje i obuavanjegruzijskih oruanih snaga i uvjebale vie od 2300 gruzijskih vojnika i asnika (Ogorec,2008.: 157).

5/21/2018 13_OGOREC

5/22

15


Grafiki prikaz 1.Gruzijsko izdvajanje za potrebe oruanih snaga

16,4 28,4

97

203

940

388

0

100

200

300

400

500

600

700

800

900

1000

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Godina

Sredstvaumilijunima$US

Izvor: Strategic Defence Review (2007.), Tbilisi: Ministry of Defence of Georgia.

Grafiki prikaz 2.Dio gruzijskog BDP-a namijenjen rashodima za potrebe OS

0,70,6

1,8

3,2

4,9

8

0

1

2

3

4

5

6

7

8

9

2002. 2003. 2004. 2005. 2006. 2007.

Godina

%B

DP-a

Izvor: Strategic Defence Review (2007.), Tbilisi: Ministry of Defence of Georgia.

5/21/2018 13_OGOREC

6/22

16

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

Osim izrazito velikog i naglog uveavanja financijskih sredstava za potrebe oruanihsnaga, proveden je opseni program nabavke i opremanja naoruanjem i tekomratnom tehnikom, koji je uglavnom realiziran tijekom 2006. i 2007. godine (Tablica1).

Tablica 1. Opremanje gruzijskih oruanih snaga tekom ratnom tehnikom

Vrsta naoruanja Koliina IsporuiteljGodinanabave

Tenk T-72 70

90ekaUkrajina

2005. 2006.2005. 2007.

Tenk T-55AM2 10 eka 2000.

Borbeno vozilo pjeatva BMP-2 52 Ukrajina 2004. 2005.

Oklopni transporter BTR-80 30 Ukrajina 2004. 2005.Oklopni transporter Kobra 100 Turska 2007. 2008.

Oklopno vozilo BTS-5 6 Ukrajina 2007.

203 mm samovozni top 2S7 Pion 5 Ukrajina 2007.

152 mm samovozna haubica 2S3Akacija

12 Ukrajina 2004. 2005.

152 mm samovozna haubica Dana 24 eka 2003. 2006.

122 mm haubica D-30 42 eka 2001. 2006.

122 mm/160 mm viecjevni raketni bacaGradLAR

8 Izrael 2007. 2008.

122 mm viecijevni raketni baca RM-70 6 eka 2004.

262 mm viecijevni raketni baca M-87Orkan

5 BiH 2006. 2007.

120 mm minobaca142515

BugarskaekaBiH

2004.2005.2006.

82 mm minobaca M-69A 25 BiH 2006.

60 mm minobaca M-57 50 BiH 2006.60 mm minobaca 60 Grka 2008.

PZO raketni sustav 9K37M1 Buk-M1(SA-11)

3 lanserai 48raketa

Ukrajina 2007.

PZO raketni sustav 9K33M3 Osa-AKM(SA-8B)

4 lanserai 48raketa

Ukrajina 2006.

Jurini zrakoplov Su-25K 12

4ekaBugarska

2004.2005.

kolsko-borbeni zrakoplov L-39C 12 Ukrajina 2006. 2007.

5/21/2018 13_OGOREC

7/22

17


Vrsta naoruanja Koliina IsporuiteljGodinanabave

Borbeni helikopter Mi-2471

UkrajinaUzbekistan

2005.2004.

Helikopter Mi-8MTV 2 Ukrajina 2005.Helikopter Bell 212 6 SAD 2007. 2008.

Helikopter Bell UH-1H 10

2SADTurska

2000. 2001.2001.

Bespilotna letjelica Aerostar 1 Izrael 2005.

Bespilotna letjelica Hermes 450 6 Izrael 2006.

Raketni amac klase La Combattante II 1 Grka 2004.

Patrolni brod klase Point 2 SAD 2000. 2002.

Patrolni brod klase MTRP 33 1 Turska 2008.

Izvor: CAST Researches

b) Ratne operacije

O samom tijeku ratnih operacija u kratkotrajnom rusko-gruzijskom sukobu kolovoza2008. godine, manje-vie sve je poznato. Namjere gruzijskog vodstva da problemodmetnutih pokrajina rijei vojnim putem, poele su se kristalizirati poetkom kolo-

voza 2008. godine koncentracijom velikih snaga i sredstava oko crte razgranienjas Junom Osetijom,9to nije promaknulo ni ruskim obavjetajnim slubama, zbogega je i ruska vojska pojaala svoje snage na pograninom podruju prema JunojOsetiji.

Gruzijske snage zapoele su ratne operacije 7. kolovoza oko 22 sata intenzivnimi potpuno neselektivnim topniko-raketnim napadima na osetijski grad Chinvali, uzistovremeno ubacivanje diverzantske skupine, koja je trebala uruiti strateki vaantunel Roki jedini put kojim je teka tehnika ruskih kopnenih snaga mogla ui naprostor June Osetije (Barabanov, 2008.). Uz intenzivno raketiranje i granatiranje

Chinvalija gruzijske snage poduzele su opi prodor iz svih smjerova na podrujeJune Osetije, uz estoke sukobe s osetskim snagama, ali i ruskim postrojbama izsastava mirovnih snaga, koje su kontrolirale liniju razgranienja.

Gruzijska operacija izazvala je gotovo trenutnu reakciju ruskog vojno-politikogelnitva, koje je po svoj prilici oekivalo ovakav razvoj dogaaja i bilo za njegaspremno. Ruske postrojbe doekale su i razbile diverzantsku skupinu koja je tre-bala uruiti tunel Roki, a zatim su uputile svoje oklopno-mehanizirane snage kroztaj tunel na podruje June Osetije. Od relativno malih snaga u prvom eelonu,ruske snage su za dva dana viestruko narasle i dostigle preko 10 000 ljudi.10Uz

9 Po ruskim podacima Gruzija je angairala snage do veliine 10 bojni - otprilike 12 000 ljudi(Barabanov, 2008.).

10 U prvom eelonu 8. kolovoza upuene su tri taktike skupine ukupne snage triju bojni iz

5/21/2018 13_OGOREC

8/22

18

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

stalnu potporu zranih snaga i velikih koncentracija topnitva (po slubenim ruskimpodacima, tijekom operacija na gruzijske snage ispaljeno je, izmeu ostalog i 15operativno-taktikih raketa velikog dometa Toka-U), ruske snage su vrlo brzopreuzele strateku inicijativu i potisnule gruzijske snage iz prostora June Osetije(Grafiki prikaz 3).

Grafiki prikaz 3. Tijek ratnih operacija u rusko-gruzijskom sukobu kolovoza2008. godine

Izvor: http://www.stltoday.com/blogzone/the-platform/files/2008/08/russia-georgia-conflict-map.jpg

5/21/2018 13_OGOREC

9/22

19


Istovremeno s borbenim operacijama u Junoj Osetiji, ruske postrojbe jaine oko9000 ljudi11ule su na podruje druge odcijepljene pokrajine Abhazije i zapoelepomorsku blokadu gruzijskog priobalja. U takvim okolnostima, do 11. kolovozaruske snage zaposjele su cjelokupni teritorij separatistikih pokrajina Abhazije iJune Osetije i slomile otpor gruzijskih snaga, a narednog dana dolo je do njihovogpotpunog rasula, pa je do veeri 12. kolovoza, Mihail Saakavili, uz posredovanjefrancuskog predsjednika Sarkozya, potpisao sporazum o prekidu vatre, ime jezavren kratkotrajni, ali intenzivni rusko-gruzijski rat.

c) Iskustva i posljedice

Rusko-gruzijski konflikt voen je u stilu konvencionalnih ratova XX. stoljea i moese rei da je bio prvi takav sukob u novom stoljeu, ime su na vrlo konkretannain demantirani teoretiari koji zastupaju stavove kako su konvencionalni ratovidefinitivna prolost, a eventualni konflikti novog doba imat e iskljuivo formu isadraj asimetrinih sukoba.12Drugim rijeima, po njihovom miljenju odzvonilo

je klasinim oruanim snagama i umjesto njih treba pronai novi oblik stvaranjasustava sigurnosti, koji e odgovarati opasnostima asimetrinih prijetnji, a samimtime i novu formu vojno-redarstvenih snaga.13Rusko-gruzijski sukob pokazao je kakokonvencionalni ratovi ipak nisu zavrili krajem XX. stoljea ratovima na prostoru biveJugoslavije i kako osim specijaliziranih vojno-redarstvenih snaga, svaka drava kojavodi rauna o svojoj suverenosti mora izgraivati i konvencionalne oruane snageu formi i strukturi optimalnoj njezinim potrebama i mogunostima.

sastava 429. i 503. motostreljake pukovnije 19. divizije i iz 135. samostalne motostrelja-ke pukovnije, koje su prihvatile borbena djelovanja u podrujima Dava i Gufta. Ve 10.kolovoza na podruju June Osetije nalazile su se etiri ojaane pukovnije (osim potpune429., 503. i 135. motostreljake pukovnije, bila je angairana i za sada nepoznata pado-branska pukovnija iz sastava 76. zrano-desantne divizije, te specijalne postrojbe Izvidnikepukovnije zrano-desantnih snaga).

11 Angairane su snage iz sastava 7. i 76. zrano-desantnih divizija, 20. motostreljake divi-zije i Mornariko-desantne divizije Crnomorske flote, a pomorsku blokadu uspostavio jeoperativni flotni sastav Crnomorske flote, predvoen raketnom krstaricom klase Slava.

12 Novi izazovi i prijetnje nekonvencionalne i netradicionalne prirode u prvi su plan stavile

problem tzv. nevojnog ugroavanja sigurnosti odnosno oruanog sukoba koji se ne odvijapo meunarodnim konvencijama i pravilima pa se kao takav moe smatrati iregularnimodnosno asimetrinim (Barnett, 2003.: 15). Pritom je pojam asimetrinog ratovanja po-vezan s nekonvencionalnim oblicima voenja oruane borbe, to znai da se takvi sukobiprotive aktualnim odredbama meunarodnog prava i konvencijama koje reguliraju voenjeoruanog sukoba. Napadi, koji se sastoje od ubojstava, otmica, masovnog ranjavanja,bezosjeajnosti prema rtvi i posljedicama napada, te koritenja kemijskog i/ili biolokogoruja i sl., vrlo teko mogu naii na proporcionalan odgovor, jer bi time rtva vrlo lakomogla dobiti atribute agresora u percepciji meunarodnog javnog mnijenja.

13Velik broj zemalja procjenjuje kako je klasian konvencionalni napad na njihov dravniteritorij malo vjerojatan, dok su veliku vjerojatnost dobili oblici ugroavanja sigurnosti koji

proizlaze iz nekonvencionalnog oblika prijetnji. Meu asimetrinim sukobima ili ratovimaIV. generacije, kako ih nazivaju pojedini autori (npr. Lind, 2004.; Echevarria, 2005.), sredi-nje mjesto ima terorizam, pa se u suvremenoj literaturi nerijetko poistovjeuje asimetrinirat s raznovrsnim oblicima permanentnog teroristikog djelovanja (Staten, 1998.).

5/21/2018 13_OGOREC

10/22

20

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

Ruska vojna intervencija donijela je jo jednu novost, do sada relativno nepoznatuu blioj povijesti ratovanja potpuno nasilno razoruanje poraenog protivnika.14Ruske aktivnosti na sustavnom razaranju gruzijske vojne infrastrukture i ratnetehnike nastavljene su i nakon potpisivanja sporazuma o prekidu vatre, tako da sudo sredine kolovoza potpuno unitene gruzijske vojne baze Gori i Senaki, te vojno-pomorska baza Poti (Liklikadze, 2008.). Gruzijske oruane snage ostale su bez svihvojnih zrakoplova i helikoptera, bez svih sustava PZO-a, bez svih ratnih brodova ratnemornarice i obalne strae, te bez svih instalacija obrane obalnog pojasa, kao i otpri-like izmeu 35 i 50 posto (po ruskim procjenama) cjelokupnog naoruanja i ratnetehnike kopnene vojske. Tako temeljito i sustavno razoruanje poraenog protivnikanije zabiljeeno od zavretka Drugoga svjetskog rata, to navodi na zakljuak da jeprovedeno oigledno kao pomno planirana aktivnost s dalekosenim posljedicama,a s druge strane, geopolitike posljedice znatno su vee i dalekosenije.15

Ruske oruane snage i vojno vodstvo dobili su potvrdu vrijednosti reformskihprocesa provedenih u Putinovom razdoblju, ali istovremeno rusko-gruzijski sukobpokazao je i odreene slabosti u funkcioniranju pojedinih segmenata ruskih oru-anih snaga,16zbog ega nimalo ne udi da su ruske oruane snage, bez obzira nanesumnjivo briljantan uspjeh, ponovno zapoele novi ciklus reformskih procesa,koje je inicirao predsjednik Medvedev nakon zavretka sukoba.17

14 Jo u zavrnoj fazi sukoba ruske postrojbe zapoele su sustavno, temeljito unitavanjegruzijskog naoruanja, teke ratne tehnike i vojne infrastrukture, pa su 11. kolovoza izprostora Abhazije (nakon zauzea grada Zugdidi bez ikakvog otpora), ule u vojne bazeSenaki i Poti i zapoele unitavanje gruzijskih ratnih brodova i zrakoplova, teke ratnetehnike, skladita naoruanja i vojne opreme, priuve streljiva, te luke i aerodromskeinstalacije.

15 Ruska vojna intervencija neugodno je iznenadila ne samo gruzijske oruane snage i vojno-

politiko elnitvo, nego i njihove zapadne mentore, jer im je postalo definitivno jasno kakose Rusija vratila na politiku scenu u stilu velikog igraa, te kao takva oekuje odgovarajuitretman i novu strateku ulogu u promijenjenoj meunarodnopolitikoj konstelaciji.

16 U prvom redu nedovoljnu opremljenost i uvjebanost za none operacije, ogranienemogunosti taktikog izvianja, ozbiljne propuste u sustavu veza i tradicionalno loulogistiku iji problemi se vuku jo iz vremena carske Rusije, a nikada nisu bili rijeeni naodgovarajui nain ni u Crvenoj armiji, niti poslije u Sovjetskoj armiji, pa su na neki nainve postali tradicionalna slabost ruskih oruanih snaga i u dananje vrijeme (detaljnije uHolloway, 2001.: 28-34).

17 Iako nema slubene potvrde iz Ministarstva obrane, vjerojatno je jedan od temeljnih indika-tora koji su utjecali na pokretanje reformi (prvenstveno na planu kadrovskog osvjeavanja

najviih vojnih dunosti), bila analiza ruskih zrakoplovnih gubitaka, jer od est oborenihruskih zrakoplova najmanje tri su stradala od vlastite PZO zbog loe koordinacije i sustavaveze (od 8. 7. 2009.)

5/21/2018 13_OGOREC

11/22

21


3. REFORME RUSKIH ORUANIH SNAGA

Opsene reforme u ruskoj vojsci nisu nikakva novost, ve prije predstavljaju pravilokoje se ponavlja nakon gotovo svakog njihovog veeg vojnog angamana18(Grafikiprikaz 4).

Grafiki prikaz 4. Reforme u ruskoj vojsci kroz povijest

Izvor: Ogorec, 2008.: 200.

18 Ve nakon stvaranja prve jedinstvene ruske vojske, relativno brzo se ukazala potreba zanjezinom reformom poslije tekog poraza kod Kazanja 1550. godine, kada je Ivan Grozniuveo niz mjera usmjerenih prvenstveno na jaanje discipline i borbenog morala. Druguveliku reformu, kojom su stvorene suvremene oruane snage po uzoru na vodee europskezemlje toga doba, poduzeo je Petar I. nakon poraza u bitki kod Narve 1700. godine, aza narednu reformu ukazala se potreba tek nakon tekog poraza u Krimskom ratu 1853. 1856. i provedena je pod vodstvom tadanjeg ministra rata, Dmitrija Miljotina 1862.godine (detaljnije u Ogorec, 2008.: 199-218).

5/21/2018 13_OGOREC

12/22

22

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

Reforma nakon graanskog rata prva je velika reforma ruske vojske koja nije realizi-rana u cilju voenja novog ratnog sukoba, niti kao posljedica katastrofalnih vojnihporaza, a provedena je zbog smanjivanja ogromne 5-milijunske mase vojnika. Utridesetim godinama prologa stoljea zapoele su nove reforme unutar oruanihsnaga, meutim kadrovsko razaranje kvalitetnog kadra Crvene armije za vrijemeStaljinovih istki, uzrokovalo je retrogradne procese unutar oruanih snaga zbogega su one u velikoj mjeri nespremno doekale njemaku agresiju tijekom Drugogasvjetskog rata.19Po zavretku Drugoga svjetskog rata, zapoela je nova reforma koja

je zahvaljujui blokovskoj bipolarizaciji i hladnoratovskoj politici stvorila ogromnu voj-nu silu, gotovo potpuno samostalnu u odluivanju i praktino dravu u dravi.20

a) Reforme nakon raspada SSSR-a

Raspad SSSR-a i odumiranje blokovske bipolarizacije stvorilo je pretpostavku za novereforme, a program restrukturiranja i modernizacije ruskih oruanih snaga, bio jeosmiljen jo 1992. godine, te kasnije dopunjen. Cjelokupni proces reformi trebaose odvijati u tri koraka (Bari, 1997.):

osnivanje novog ministarstva obrane 1992. te izrada kompletnog popisasredstava kojima su raspolagale ruske oruane snage;

u drugoj fazi (trebala je trajati od 1993. do 1995.), promijenila bi se strukturaoruanih snaga (podjela na osnovne i mobilne snage) i

u treoj fazi (1996. - 2000.) oruane snage trebale su biti reorganizirane u

pomorske ili teritorijalne skupine razmjetene u graninim podrujima premapotencijalno najveim izvorima ugroavanja Ruske Federacije.

Kada je reorganizacija kopnene vojske trebala biti gotova, zapoelo bi se s naputa-njem dotadanje armijsko-divizijske strukture (armije bi bile zamijenjene korpusima,a divizije brigadama). Do 2000. godine bila je predviena i reorganizacija ostalihgrana oruanih snaga (strateke nuklearne snage, zrane snage, zrano-obrambenesnage, ratna mornarica), koje su trebale biti svedene na tri grane (kopnena vojska,

19 Staljinove istke u redovima Crvene armije provedene su u sklopu njegovih velikih is-tki cjelokupnog dravnog i partijskog aparata, pri emu su u oruanim snagama vrhunac

doivjele 1936. i 1937. godine, dakle neposredno pred izbijanje sukoba s Njemakom.U istkama je posebno teko stradao najvii zapovjedni kadar, koji de factoi rukovodioruanim snagama, pa je uklonjeno troje od ukupno pet marala koliko je imala Crvenaarmija, 13 od 15 armijskih generala, 8 od 9 admirala, 50 od 57 generala korpusa, 154 od186 generala divizija, svih 16 armijskih komesara i 25 od 28 komesara korpusa (Bullock,1993.: 489). Kako bi se popunio opasni vakuum u najviem vojnom vodstvu, ubrzano supromovirani mladi, nedovoljno iskusni, ali i slabije obrazovani asnici, pri emu je najvanijiuvjet napredovanja bila bezuvjetna lojalnost Staljinu i puna politika podobnost.

20 Za vrijeme Drugoga svjetskog rata sovjetske oruane snage stekle su povlateni status usovjetskom drutvu koji je proizaao iz velikih rtava etverogodinje borbe s njemakimWehrmachtom. Osim toga, hladnoratovska konfrontacija s SAD-om imala je prioritet u

opremanju oruanih snaga novim borbenim sustavima, zbog ega je stvoren velik vojno-industrijski kompleks, za ije se financiranje u drugoj polovini osamdesetih godina prologstoljea izdvajalo 15 posto BNP (Ogorec, 2008.: 201).

5/21/2018 13_OGOREC

13/22

23


zrane snage, u iji sastav bi se inkorporirale strateke nuklearne snage i zrano-obrambene snage, te ratna mornarica). Po pitanju brojanog sastava, predvieno jeznatno smanjenje ljudstva i borbenih sustava, a prema planu koji je donijelo ruskoministarstvo obrane, oruane snage trebale su se podijeliti na tri komponente (Gra-fiki prikaz 5), meutim realizacija se nije odvijala prema zacrtanim planovima.

Grafiki prikaz 5. Reforme u ruskoj vojsci kroz povijest

Izvor: Ogorec, 2008.: 203.

Ukratko, reforme koje su bile planirane jo sredinom osamdesetih godina prologstoljea, prolongirane su do kasnih devedesetih, kad je njihova realizacija zaustav-ljena zbog nedovoljnih sredstava i snanog otpora protureformskih struja u oru-anim snagama i politikim strukturama, a da praktino nisu niti zapoele.21Pravekvalitativne reforme zapoele su tek dolaskom Vladimira Putina na elo drave ipostavljanjem novog ministra obrane Sergeja Ivanova, koje su realizirane kroz est

21 S obzirom da su reformskim procesima ruske oruane snage trebale postati znatno manje,iznimno dobro opremljena i uvjebana, te visoko motivirana oruana sila, to je zahtijevaloradikalne poteze i rezove na koje vei dio vojno-politikog establimenta oigledno nije

bio spreman, jer bi neminovno dovele do znaajnog gubitka njihovih privilegija, a upravoje ta struktura trebala biti nositelj najvanijih reformi.

5/21/2018 13_OGOREC

14/22

24

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

temeljnih komponenti:

usavravanje sustava dravnog i vojnog upravljanja;

optimizacija bojevog sastava formacijske strukture vojne organizacije;

opremanje naoruanjem i vojnom tehnikom;

poveanje mobilnosti i bojeve sposobnosti;

razvoj socijalne infrastrukture;

razvoj vojnoindustrijskog kompleksa i

osuvremenjivanje zakonodavstva koje regulira problematiku obrane i oruanihsnaga.

Unato velikim problemima i zastojima zbog niza propusta, promaaja i praznihhodova, koji su oteali i znatno usporili reformske procese, a poneke i onemoguili(detaljnije u Ogorec, 2008.: 206-220), reforma oruanih snaga ipak je provedena,

ime su stvoreni preduvjeti za njihov daljnji razvoj. Izbijanje sukoba u Gruziji ruskeoruane snage doekale su potpuno umivene i oiene od posljedica Jeljci-nove stagnacije (preciznije bi bilo rei retardacije - nap.aut.) i debakla u Prvomeenskom ratu, tako da su pokazale iznimnu uinkovitost, ali su ujedno stvoreni iuvjeti za nove reformske procese, koji su po starom ruskom naelu (nakon rata reforma) zapoele u predsjednikom mandatu Medvedeva.

b) Aktualni reformski procesi

Na temelju iskustava iz rusko-gruzijskog sukoba donesena je odluka o poetkunovih, krupnih reformi ruskih oruanih snaga, koje se u naelu odnose na (Puhov,2008.):

ubrzano smanjivanje brojnog stanja sa 1,13 milijuna na milijun vojnika iasnika;

reduciranje broja asnika i restrukturiranje asnikog zbora;

ustrojavanje doasnikog zbora;

intenzivniju centralizaciju sustava vojnog kolstva;

reorganizaciju i smanjivanje brojnosti najviih zapovjednih i nadzornih struk-tura, ukljuujui Ministarstvo obrane i Glavni stoer;

potpunu profesionalizaciju oruanih snaga i poveanje stupnja bojeve pri-pravnosti postrojbi;

reorganizaciju priuvnog sustava i naina njihove izobrazbe;

smanjivanje broja postrojbi, zapovjednitava i vojnih baza;

prijelaz s divizijsko-pukovnijskog ustroja oruanih snaga na brigadni, ukidanjekorpusnih i armijskih zapovjednitava, te

potpunu reorganizaciju zrano-desantnih snaga.

Sukladno novim naelima uporabe oruanih snaga u promijenjenoj globalnoj geopo-litikoj strukturi meunarodne zajednice, masovne vojske utemeljene na novakom

5/21/2018 13_OGOREC

15/22

25


i mobilizacijskom sustavu popune postale su arhaina drutvena kategorija, koja senuno mora mijenjati znatno veom (ukoliko ne i potpunom) profesionalizacijomoruanih snaga, koje time postaju znatno manje, ali ujedno i daleko operativnijei uinkovitije. Ruske oruane snage su profesionalizaciju svog djelatnog sastavazapoele 2001. godine, a vojna intervencija u Gruziji dodatno je potvrdila potrebunjihove potpune profesionalizacije, ali i smanjivanja jo uvijek previe glomaznogvojnog aparata.22

Plan nove reforme nije usmjeren iskljuivo na redukciju oruanih snaga sa sa-danjih 1 130 000 na milijun pripadnika do 2012. godine, koja sama po sebi ne binita rijeila, ve prvenstveno na reorganizaciju strukture asnikih dunosti, u emui jesu najvei zahvati (Tablica 2).

Tablica 2. Reorganizacija strukture asnikih dunosti

Brojno stanje 2008. godina 2012. godina

Cjelokupne oruane snage 1 130 000 1 000 000

asnici 355 000 150 000

Generali 1107 886

Brigadiri i pukovnici 25 665 9114

Bojnici 99 550 25 000

Satnici 90 000 40 000

Porunici i stariji porunici 50 000 60 000

Izvor: CAST researches

U ovom sluaju radi se o ukidanju asnikih ustrojbenih mjesta sa sadanjih 355 000na najvie 150 000 ()to je stvarno i vie nego radikalni organizacijski rez. Naravno, ne radi se o pot-

punom ukidanju svih 355 000 radnih mjesta, jer e vei dio njih biti preimenovanu doasnike ili ak civilne dunosti, nego se na taj nain pokuava izbalansiratistruktura asnikog sastava koja je sada prilino nepovoljna i optereena velikimbrojem visokih inova.23Disbalans u inovima nastupio je prvenstveno kao posljedica

22 Tijekom reformi koje su zapoele u oruanim snagama dolaskom Putina na predsjednikudunost izvreno je prvo veliko smanjivanje oruanih snaga, koje su u relativno kratkomrazdoblju smanjene s brojnog stanja od oko 1 500 000 pripadnika na 1 162 000, pri emuje trebalo rijeiti cijeli niz vrlo sloenih tehnikih, socijalnih i logistikih problema koji sutom prilikom nastali (Ogorec, 2008.: 215). Smanjivanje brojnog stanja nastavljeno je idalje, meutim ne vie u tako radikalnom obliku (uglavnom tzv. prirodnim odljevom, tj.

odlaskom profesionalnog sastava u starosnu mirovinu), tako da su prije izbijanja sukobau Gruziji ruske oruane snage brojale ukupno 1 130 000 pripadnika.23 Sadanje ustrojbeno stanje u ruskim oruanim snagama jo uvijek reflektira probleme

5/21/2018 13_OGOREC

16/22

26

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

tekog razdoblja Jeljcinove stagnacije, kada su oruane snage dovedene na rubegzistencije, a mizerno plaeni asnici na rub (pa i duboko ispod njega) ljudskogdostojanstva (detaljnije u Ogorec, 2008.: 61-66). Mlai, sposobniji i ambicioznijiasnici (u pravilu tek na poetku vojne karijere dakle i niih inova) masovno sunaputali oruane snage i traili kruha na znatno bolje plaenim radnim mjestimau graanstvu (nerijetko i u okviru tada brzo narastajueg kriminalnog miljea), a starijiasnici s ve duim staem u oruanim snagama (i sukladno tome viim inovima)tee su se odluivali na tako radikalne ivotne poteze, bez obzira na bijedu osobnogstandarda. Dugotrajnija posljedica tih procesa je sadanja obrnuta hijerarhijskapiramida, odnosno znatno vei broj asnika viih inova u odnosu na nie asnike,to je u strukturi svake vojne organizacije potpuno neodrivo stanje. Upravo zbogtoga, aktualnim reformskim procesima koji su zapoeli praktino krajem prolegodine, nastoji se preokrenuti ta hijerarhijska piramida i uspostaviti normalnastruktura inova, to se namjerava postii upravo najveim smanjivanjem najviih

inova (Grafiki prikaz 6).

Grafiki prikaz 6.Restrukturiranje inova i asnikih dunosti

1107

25665

99550

90000

50000

886

9114

25000

40000

60000

0

20000

40000

60000

80000

100000

120000

Generali Brigadiri i pukovnici Bojnici Satnici Porunici i st. por.

brojasnika

2008. 2012.

nastale u vrijeme Sovjetske armije, kada je bilo gotovo nezamislivo da bilo kakav sloenijiposao u vojsci obavlja itko osim asnika. Sukladno tome doasniki sastav je bio gotovo narazini vojnika (bolje reeno, doasnici su ustvari bili ono to danas obavljaju profesionalnivojnici operateri na raketnim sustavima, snajperisti, vozai borbenih vozila, vezisti i sl.),zbog ega se nije niti razvio doasniki zbor. Takav razvoj oruanih snaga rezultirao je

iznimno velikim udjelom asnika u ukupnom sastavu vojske, to se protee i do dananjihdana. Konkretnije, sadanja ustrojbena struktura ruskih oruanih snaga ukljuuje 32%asnikih dunosti, dok je po iskustvima suvremenih vojski optimalni broj 7 20%. Nakonrestrukturiranja, ruske oruane snage imat e ukupno 15% asnikih dunosti.

5/21/2018 13_OGOREC

17/22

27


Iz grafikog prikaza je vidljivo kako obrnuta hijerarhijska piramida inova najviepogaa asnike srednje ivotne dobi (bojnike i satnike), kojih se u oruanim snagamanajvie nakupilo i sukladno tome potrebni su najradikalniji rezovi, dok temeljneasnike inove (porunika i starijeg porunika) treba dopunjavati novaenjemnovih ljudi.24

Takve promjene zahtijevaju i restrukturiranje doasnikog zbora, ili bolje reenonjegovo ustrojavanje, jer do sada praktino nije niti postojao unato velikog brojadoasnika. Naime, doasniki zbor podrazumijeva izgradnju ne samo zakonskidefinirane hijerarhijske organizacije vojnikih inova, nego i specifine socijalnestrukture koja je vrlo slina drutvenoj strukturi asnikog zbora i na neki nainegzistira paralelno uz nju. Tradicionalno, takva struktura specifinost je oruanihsnaga SAD-a i u odreenoj mjeri Velike Britanije i donekle Francuske, meutim naIstoku nikada nije zaivjela, a osobito ne u carskoj Rusiji i kasnije u Crvenoj armiji.Suvremena struktura oruanih snaga zahtijeva odgovarajuu izgradnju doasni-kog zbora, koji se u sociolokom smislu formira decenijama, ega su i Rusi itekakosvjesni,25te e biti vrlo zanimljivo promatrati rusko iskustvo po tom pitanju, osobitozbog toga to je drutveni poloaj doasnika tradicionalno imao sasvim drugaijuulogu i nosio potpuno razliite konotacije od doasnika u oruanim snagama za-padnih zemalja.

Iskustva iz rusko-gruzijskog sukoba pokazala su i potpunu zastarjelost aktual-ne ustrojbene strukture sustava zapovijedanja i voenja, koja se pokazala previekrutom i potpuno neadekvatnom suvremenim oruanim snagama (zapravo, pri-mjerenija je sustavu masovne, novake vojske), osobito na operativno-stratekim

razinama. Zbog toga se kroz aktualne reforme, uz cjelokupnu redukciju brojnogstanja, pokree restrukturiranje organizacijsko-ustrojbenog modela postrojbi. Dru-gim rijeima, sa sadanje pukovnijsko-divizijske strukture prelazi se na brigadnu,kao znatno fleksibilniju, operativniju i uinkovitiju za voenje suvremenih operacija.Brigade bi neposredno bile ustrojbeno vezane za operativno-taktika zapovjednitvarazine najblie razini armijskog korpusa, a oni za vojne okruge. Vojni okruzi kaonajvia teritorijalno-strateka tijela voenja i zapovijedanja promijenili bi se samou operativnom smislu, smanjivanjem ingerencija i fokusiranjem iskljuivo na vojneoperativne i zapovjedne zadae, ali i smanjivanjem brojnog stanja stalnog sastava.

Takvim preustrojavanjem dolo bi do znaajnog smanjivanja sadanjeg broja postroj-bi, to bi praktino zahvatilo cjelokupne oruane snage, a najizrazitije bi se odrazilona strukturu kopnene vojske (Grafiki prikaz 7).

Tako strukturirane oruane snage, s reduciranim brojem zapovjednitava, po-strojbi, ustanova i drugih ustrojbenih elemenata vie ne bi imale potrebe niti zaglomaznim sredinjim administrativno-upravnim aparatom koji ine Ministarstvoobrane, Glavni stoer i razna druga kontrolna i upravna tijela, pa se planira sma-

24 Konkretnije, generala i admirala smanjivat e se za oko 20% od sadanjeg brojnog stanja,pukovnika i brigadira za 64,48%, bojnika za 74,88% i satnika za 55,55%, dok se brojno

stanje prvih asnikih dunosti treba poveati za oko 20%.25 Snani doasniki zbor moe biti osnovica vojnike obuke i stege, ali ukljuivanje narednikau novi sustav nee se moi provesti u 2-3 godine nego po nekim predvianjima minimalnou 10-15 godina (Puhov, 2008.: 11).

5/21/2018 13_OGOREC

18/22

28

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

njivanje sredinjeg aparata Ministarstva obrane sa 10 523 na 3500 djelatnika, azapovjedna i kontrolna tijela Ministarstva obrane (meu kojima je najvei i najvanijiGlavni stoer) sa 11 290 na ukupno 5000 djelatnika.

Grafiki prikaz 7. Smanjivanje postrojbi, zapovjednitava i ustanova oruanihsnaga

712

240

340

1890

68

123180172

0

200

400

600

800

1000

1200

1400

1600

1800

2000

Kopnena vojska Ratno zrakoplovstvo

i PZO

Ratna mornarica Strateke raketne

snage

Svemirske snage

Brojustrojbenihjed

inica

2008. 2012.

Izvor: CAST researches

Na vrlo slian nain planirane su reforme vojnog obrazovnog sustava, koji se trenut-no sastoji od 15 vojnih akademija, 4 vojna univerziteta i 46 raznih vojnih uilita iinstituta.26Tako velik broj razliitih vojnih kolskih i znanstvenih institucija isto tako

je svojevrsni ostatak iz sovjetskog razdoblja u kojem su oruane snage bile ogromnadrutvena struktura u kojoj je gotovo svaki rod vojske razvijao sebi potrebne kadro-ve i samim time sustav njihovog kolovanja i to od temeljne do najvie zapovjednerazine. Razumljivo, smanjivanjem oruanih snaga, te gaenjem cijelog niza arhainihstruktura u njima, smanjuje se potreba ne samo za brojem asnikog kadra, negoi specijalizacijama koje se mogu postii kolovanjem na ve postojeim civilnimkolskim ustanovama (npr. pravnici, ekonomisti, financijski strunjaci, prevoditelji,informatiari itd.), zbog ega se do 2012. planira cjelokupni sustav ruskog vojnogkolstva svesti na tri vojna kolsko-znanstvena centra, est vojnih akademija i jedanvojni univerzitet ().26 Po slubenim podacima Ministarstva obrane Ruske Federacije (dostupno na http://www.

mil.ru/).

5/21/2018 13_OGOREC

19/22

29


Novi reformski procesi trebali bi osobito intenzivno restrukturirati sadanji samo-stalni rod vojske, pod neposrednim zapovjednitvom Ministarstva obrane zrano-desantne snage.27Prva velika reforma zrano-desantnih snaga realizirana je ve nakonraspada SSSR-a, kada je njihova operativno-strateka uloga znaajno izmijenjena.28Poetkom 90-ih godina prolog stoljea su (po zamisli tadanjeg ministra obraneGraeva) zrano-desantne divizije trebale predstavljati osnovicu mobilnih snaga,meutim taj projekt do dananjih dana nije realiziran zbog nedostatka financijskihsredstava, ali i promjene smjera u cjelokupnim reformskim procesima oruanihsnaga, da bi tek aktualnim reformskim procesima to moglo biti ostvareno, naravnou dosta modificiranom obliku.29

4. ZAKLJUAK

Sada vie nema gotovo nikakve dileme da je Rusija nakon intervencije u Gruziji po-kazala kako se na globalnu politiku scenu vratila ne samo kao velika zemlja bogataprirodnim resursima i nezaobilazni imbenik u energetskoj raspodjeli, nego ponovnoi kao respektabilna vojna sila. S druge strane, ruske oruane snage jo uvijek nemajuu potpunosti definirano mjesto i ulogu u novom drutvu, jer niti to drutvo nije za-vrilo potrebne tranzicijske procese (npr. jo uvijek nisu u dovoljnoj mjeri definiranivlasnika struktura, proizvodni odnosi, politiki interesi, te sukladno tome niti sustavdrutvenih vrijednosti), to ih ini dosta ranjivim i osjetljivim na daljnji nastavak jouvijek dosta turbulentnih drutvenih procesa. Tu osjetljivost dodatno potencira svo-

jevrsna nostalginost, odnosno sjeanja jednog velikog dijela starijeg asnikog27 Zapravo, do sada su zrano-desantne postrojbe bile ustrojene pod Zapovjednitvom zra-

no-desantnih snaga ( - ) koje je neposredno podreenoVrhovnom zapovjedniku (odnosno Predsjedniku RF), ali u praksi predstavljale su stratekupriuvu najvieg zapovijedanja, neposredno oslonjenu na Ministarstvo obrane, zbog egasu i formirane u izdvojeni, samostalni rod vojske.

28 U sovjetskoj poslijeratnoj doktrini, zrano-desantne snage predstavljale su (uz oklopno-mehanizirane postrojbe i ratno zrakoplovstvo), glavnu udarnu snagu Sovjetske armije, pasu smatrane jednim od glavnih nositelja taktike munjevitog rata. Sukladno tome, bilesu opremane odgovarajuom opremom i tekom ratnom tehnikom, te ustrojene za zrane

desante velikih razmjera. Bivi SSSR imao je sedam zrano-desantnih divizija i 15 jurinihzrano-transportnih brigada, dok su u sastavu ruskih oruanih snaga danas ostale etirizrano-desantne divizije i jedna samostalna zrano-desantna brigada, Nastavni centarzrano-desantnih snaga, Rjazanski institut zrano-desantnih snaga, te dijelovi za borbenoosiguranje (Ogorec, 2008.: 282).

29 Kao i u svim ostalim granama i rodovima i zrano-desantne snage s divizijsko-pukovnijskogustroja prelaze u potpunosti na brigadni. Osim toga, promijenit e se njihova ustrojbenastruktura tako da vie nee predstavljati strateku priuvu pod iskljuivom ingerencijomvrhovnog zapovijedanja, ve e u sastavu svakog vojnog okruga biti jedna zrano-desantnabrigada, kao visoko mobilna borbena komponenta, podreena neposredno zapovjednitvuvojnog okruga. Da bi mogle odgovoriti takvoj zadai, brigade e biti opremljene potpuno

novim vrstama naoruanja i vojne opreme, a radikalno e se promijeniti i njihova cjelokupnaizobrazba, te taktika uporabe (detaljnije na slubenim stranicama zrano-desantnih snagahttp://www.mil.ru/848/1045/1277/index.shtml).

5/21/2018 13_OGOREC

20/22

30

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

kadra (ali preteno s visokim inovima i na kljunim dunostima) na vrijeme kadasu oruane snage (zajedno s obavjetajnim aparatom) inile najrespektabilniji diosovjetske zajednice, a situaciji nimalo ne pomae niti aktualna globalna gospodar-sko-financijska kriza koja se u prilinoj mjeri reflektira i na rusko drutvo.

Iz ovog vremenskog rakursa takva nostalgija moe se initi banalnom i nera-cionalnom (s ime se u principu moemo i sloiti), meutim njezin utjecaj na dosa-danje reformske procese oruanih snaga nije bio nimalo banalan niti beznaajan,ve je na njih djelovao vie ili manje intenzivno, ali uglavnom retrogradno. Za sada

je prilino teko procijeniti mogui uspjeh aktualnih reformi jer su tek zapoele,meutim ruska vojna sila od poetka ovoga stoljea do danas provela je iznimnoveliku kvalitativnu transformaciju u relativno kratkom razdoblju (u to je ukljuenai vojniki uinkovita intervencija u Gruziji bez obzira na sve evidentirane slabosti ipropuste), to svakako predstavlja odgovarajue jamstvo njihovog uspjeha.

LITERATURA

Abaev, Vasso (1991.) Tragedy of South Ossetia: Excess of Genocide. Dostupnona http://sojcc.ru/eng_news/295.html (10. 07. 2009.)

Andersen, Andrew (2002.): Russia Versus Georgia: One Undeclared War in the

Caucasus, Dostupno na http://www.conflicts.rem33.com/images/Georgia/RUSSIA%20VERSUS%20GEORGIA.htm (08. 07. 2009.)

Barabanov, Mihail (2008.) The August War between Russia and GeorgiaMoscow Defense Brief3(13): 42-48.

Bari, Robert (1997.) Medvjed bez kandi dananje ruske oruane snageHrvatski vojnik7(20): 42-49.

Barnett, Roger (2003.)Asymmetrical Warfare: Todays Challenge to US MilitaryPower.Washington: Brasseys Inc.

Bullock, Alan (1993.) Hitler and Stalin: Parallel Lives. New York: Vintage Books.

Echevarria, Antulio (2005.) Fourth-Generation War and Other Myths. Carlisle,Pennsylvania: Strategic Studies Institute.

Holloway, David (2001.) The Anatomy of Russian Defense Conversion. Stanford:Vega Press.

Kokochashvili, Georgi Republic of Georgia. Dostupno na http://www.angelfire.com/ga/georgian/history.html (07. 07. 2009.).

Liklikadze, Koba (2008.) Lessons and Losses of Georgias Five-Day War withRussia. Dostupno na http://www.jamestown.org/single/?no_cache=1&tx_ttnews%5Btt_news%5D=33974 (07. 07. 2009.).

Lind, William (2004.) Understanding Fourth Generation War. Dostupno nahttp://www.lewrockwell.com/lind/lind3b.html (09. 07. 2009.).

5/21/2018 13_OGOREC

21/22

31


Lukyanov, Fedor (2008.) Implications of the Georgia-Russia War for GlobalPolitics Moscow Defense Brief3(13): 24-33.

Ogorec, Marinko (2008.) Putinova Rusija Novi uspon stare vojne sile. Zagreb:Golden marketing Tehnika knjiga.

. Dostupno nahttp://www.mil.ru/info/53270/index.shtml (07. 07. 2009.).

Puhov, Ruslan (2008.) Serdyukovs Plan for Russian Military Reform MoscowDefense Brief4(14): 8-20.

Staten, Clark (1998.) Asymmetric Warfare, the Evolution and Devolution ofTerrorism: The Coming Challenge for Emergency and National Security Forces.Dostupno na http://www.d-n-i.net/fcs/asymmetric_warfare_staten.htm (07.07. 2009.).

Totadze, Anzor (2008.) The Ossets in Georgia: Myth and Reality. Tbilisi:Universal Publishing House.

- . Dostupno na http://www.mil.ru/848/1045/1277/index.shtml (03. 07. 2009.).

5/21/2018 13_OGOREC

22/22

32

Polemos 12 (2009.) 2: 11-32, ISSN 1331-5595

THE NEW REFORM OF RUSSIAN ARMED FORCED:EXPERIENCES FROM THE RUSSIAN-GEORGIANCONFLICT

Marinko Ogorec

Summary

The Russian Armed Forces have started a new reform with their almost complete qualita-tive and quantitative transfigure which is supposed to finish in 2012. Reform processesin Russian Armed Forces of such amplitude are usually connected with the most recentexperiences from war conflicts in which they participated, so even these reforms are

connected with experiences from the recently ended Russian-Georgian conflict in whichRussia accomplished a fast military victory. The Russian-Georgian conflict was lead inthe style of conventional wars of the 20thcentury and it can be said that it was the firstconflict of that kind in the new century with which the hypothesis how the conventionalwars are a definite history and how eventual conflicts of the new age will have exclusivelythe shape and the content of asymmetrical conflicts-simplificatedly said-will be lead asdifferent shapes of terrorist-antiterrorist actions and operations, has been completelydevaluated. Throughout the Russian-Georgian conflict the Russian Armed Forces andthe military leadership have gained a full affirmation of value of the reform processesperformed in Putins era, but simultaneously there has been a showing of a sequence ofweaknesses, due to which the Russian Armed Forces, no matter on the doubtless bril-

liant success, have again started a new cycle of reform processes, which were initiatedby the president Medvedev after the end of the conflict. Currently it is rather difficult tofiltrate their possible success because they just began, however the Russian Army has uptill now implemented an extremely large qualitative transformation during a relativelyshort period, which represents an assurance also in this case.

Keywords:Russia, Russian-Georgian conflict, reform of armed forces, war experiences

13_OGOREC

Documents

Transcript of 13_OGOREC