MANIRIZAM

1520/30 -1600/15.

KARAKTERISTIKE ARHITEKTURE:• Pluralizam (pretjerano redanje jednakih građ.elemenata, npr.

prozora)• Bijeg u prostor (koji onemogućuje osjećaj zaokruženosti prostora i

povremeno izražava gubitak formalnog i sadržajnog centra)• Pervertiranost (iskrivljavanje, namjerno zanemarivanje osnovnih

tektonskih principa visoke renesanse)• Introvertiranost (dvorišno pročelje postaje važnije od pravog

pročelja)• Bujnost ornamenta (daljnji razvoj groteske, zavijene plohe,…).

• Naglasak je u arhitekturi na slikovitim elementima, osobito dekoraciji koja izgleda kao da je preplavila građevinu, s povremenim iskrivljenjima forme i novom, često nelogičnom, proizvoljnom preraspodjelom površine. Na taj način manirističkoj arhitekturi nedostaje dosljedna integracija elemenata u cjelini.

KARAKTERISTIKE KIPARSTVA:

• Baš poput slikarstva, teži prikazati čovjeka kompliciranim i neobičnim

• Najkarakterističniji je oblik izvijena forma ili figura serpentinata koju uspoređuju s oblikom plamena a u biti predstavlja udvostručeni renesansni kontrapost

• Nestabilne i prisilne poze• Neuobičajene proporcije, malene glave i

naglašena bedra

SLIKARSTVO:

• Bijeg u prostor i izmijenjene proporcije tijela• Skraćenje/izostavljanje i lijepljenje planova

slike/prostora• reduciranje/neutraliziranje pozadine na minimum• Postavljanje težišta kompozicije izvan središta

slike• Nemirne gradacije svjetla i sjene koje najavljuju

barokni chiaroscuro• Isticanje izrazito bizarnih/umjetnih boja (odsjaji

pastelnonarančaste, ljubičaste, zelene, ciklamacrvene i sl.)

ARHITEKTURA

• B. PERUZZI

• G. VASARI

• B. AMMANATI

KIPARSTVO

• B. CELLINI

• B. AMMANATI

• GIOVANNI DA BOLOGNA

SLIKARSTVO

• J. PONTORMO

• A.BRONZINO

• PARMIGIANINO

• djelomice TINTORETTO

• Slikari škole u Fontainebleauu

• EL GRECO

svijet

• 1492. Kolumbo otkriva Novi svijet

• 7 god. kasnije A. Vespucci istražuje J. Ameriku

• 1519. Megellan odlazi na put oko svijeta

• Kolonijalne sile, Španjolska i Portugal

• Donosilo se u Europu mnogo neobičnih prirodnih i umjetnih predmeta koji se do tada nisu vidjeli u Europi

manirizam

• Manirizam je nešto novo, to više nije visoka renesansa• To je bijeg iz prevelike mirnoće, sklada, što je omogućilo

pojavu baroka• Sve suprotno od prethodnog razdoblja; početak

naglašavanja pokreta i čuvstava• ostvarenje prostornosti preskakanjem planova,

smanjenjem glave i povećanjem/ izduživanjem tijela i sl.• Manirizam donosi brojna imena, ali među uspješnima

ima i onih koji se tu nisu snašli. • Vasari npr. epigon Rafaela i Michelangela. No zadužio

nas je literaturom - Le Vite

ROSSO FIORENTINO(1494 – 1540.)

• Skidanje s križa• 1521.• Neobičan raspored likova na slici• Svi su u pokretu, ali nepomični,

kao da ih je zamrznuo snažan nalet ledenog vjetra

• Tkanine imaju oštre, izlomljene bridove i rubove

• Opore boje i sjajno, ali nestvarno svjetlo pojačavaju dojam prizora poput noćne more

• Slika je jasna i sveobuhvatna pobuna protiv klasične ravnoteže visokorenesansne umjetnosti

ROSSO FIORENTINO, Skidanje s križa

• Izrazito nemiran, svojevoljan, vizionarski stil koji upućuje na duboku tjeskobu

• Izduljeni oblici, bizarne boje

• Pokrenutost oblika

• Na licima -izrazi tuge i boli

ROSSO FIORENTINO

• Izduljeni oblici• Nepravilne

proporcije• U usporedbi s

visokom renesansom

• Madona s Djetetom i svecima, 1518.

ROSSO FIORENTINO

Bogorodica s Djetetom

Neobične

fizionomije

BENVENUTO CELLINI(1500-1574.)

• Firentinski zlatar, kipar i pisac koji svoju popularnost najviše duguje svojoj živopisnoj autobiografiji.

• Nemiran duh nije mu dopuštao da se ustali na jednom mjestu. • Obišao je sve veće talijanske gradove, a ponajviše je radio u Firenci

i Rimu. • 2 puta boravio je i u Francuskoj, 1537. u Fontainebleau i 1540-45. u

službi Franje I. u Parizu. • Svoj buran život opisuje u slavnoj knjizi – Autobiografiji - koja nam

daje beskrajno živopisnu sliku njegova doba. • Buran i pustolovan život ispunjen sukobima s konkurentima,

krađama, ubojstvima, boravcima u tamnicama te bježanjima iz grada u grad.

• Bio je hvalisav, bezobziran, umišljen i tašt, ali neprijeporno vrlo vješt umjetnik.

Benvenuto Cellini• Glavna mu je

struka bila zlatarstvo. Vještinom obrade i harmoničnim spajanjem likova i ukrasa stekao je slavu prvog/najvećeg zlatara svog vremena.

• Radio je predmete za crkvene potrebe, kandelabre, kaleže, relikvijare, korice za misale, no većina njih je izgubljena.

• La Saliera

CELLINI• Zlatna soljenka• 1543. napravljena za francuskog

kralja Françoisa I. • Cizelirano zlato i emajl na postolju

od ebanovine• 33,5 cm, Beč• Dio gdje stoji sol oblikovao je kao

lađu pod zaštitom Neptuna, dok se papar nalazi u sićušnom slavoluku koji čuva personifikacija Zemlje predstavljena kao goli ženski lik

• Na postolju se nalaze likovi koji predstavljaju 4 godišnja doba i 4 doba dana, reljefi s ljudskim i životinjskim figurama, maskama i alegorijama

CELLINIBista Cosima I.,

Firenza, Bargello1545-47.

• Po povratku u Firencu stupa u službu Cosima I. Medicija

• Njegova nastojanja da se izrazi u većim formatima, nisu dala jednake rezultate

• U slobodnoj plastici primjenjuje mnoštvo dekorativnih detalja, koji su karakteristični za njegove sitne zlatarske radove

• Sklonost dekorativnosti

• Ukrašena odjeća poput zlatarskih predmeta

CELLINI

• Perzej s glavom Meduze• Loggia dei Lanzi ,

Firenca• 1545-49.• U stilskom pogledu, djela

su mu obilježena renesansnom tradicijom, uz koju se pojavljuje nemir manirizma i nagovještaj ranog baroka

PARMIGIANINO(1503-1540.)

• Francesco Mazzola zvani Parmigianino• Slikar i bakropisac• Od velike je važnosti u njegovu razvitku Correggiov

dolazak u Parmu (1518.) čiji su mu radovi postali putokazom prema lirizmu, profinjenim harmonijama boja i chiaroscuru

• 1523. odlazi u Rim gdje studira djela Rafaela i Michelangela

• Manirizam se očituje u smještaju figura ili grupa u neodređeni prostor te neproporcionalni, upravo pretjerano vitki likovi s naglašeno izduženim dijelovima tijela (vrat, ruke, prsti, noge,…)

•

Parmigianino

• Autoportret u konveksnom ogledalu, oko 1524.

• Kusthistorisches Museum, Beč

• Izvijenost prostora

• Logično povećanje ruke u prvom planu

• Neutralna pozadina

Parmigianino

• Madonna di San Zaccaria, 1530.

• U 1.planu je sv. Zaharija, - djelomično naslikan

• neobična poza sveca, blistav i odsutan pogled

• Ispred njega je Gospa s Kristom, sjedi i lagano se smiješi, Ivan K. grli Krista, M.Magdalena. s atributima - dugom kosom i posudom

• Sivo nebo u daljini iznad planina, kao da dolazi nešto strašno i neugodno

• Udaljen grad u pozadini, antičke ruševine

• Odraz stanja duha: napuštanje čistog humanizma i veselja života renes. pogleda na svijet, uvjetuje da se umjetnici upuštaju u mističnost.

• Uznemirene linije• Slikar je opsjednut

alkemijom

Parmigianino• Madona s dugim vratom, 1534-40.• Nedovršena• Ni traga lakoći i jednostavnosti kojom radi

Rafael• Slikar u težnji da Gospu učini ljupkom i

elegantnom nacrtao joj je vrat pretjerano izduženim i vitkim kao u labuda

• Također, rastegao je i produžio proporcije ljudskog tijela: ruke Bogorodice s dugim, nježnim prstima; dugu nogu anđela u prednjem planu; tijelo Djeteta je također neproporcionalno izduženo

• S jedne strane su nagurani anđeli a s druge je prazan prostor čime slikar želi pokazati kako klasično rješenje savršene harmonije nije jedino zamisljivo rješenje

• Hladna elegancija Madonne• Manirizam: izdužene figure, izdužene

proporcije• Hladne boje metalnog odsjaja

Parmigianino

• Nemirne linije

• Sklonost čudnom izvijenom položaju tijela- parmigianinovski elementi kod Medulića (Meldola)

Jean de Boulogne, Gianbologna (1529-1608.)

Otmica Sabinjanke

• sa sjevera Francuske dolazi oko 1555. u Italiju na daljnu pouku

• Tema je iz legende o starom Rimu. Utemeljitelji grada, skupina pustolovnih muškaraca pridošlih preko mora, uzaludno su tražili žene među svojim susjedima Sabinjanima. Na kraju su se poslužili prijevarom. Nakon što su pozvali cijelo pleme Sabinjana u Rim na svetkovinu mira, napali su ih oružjem i silom odveli njihove žene kako bi osigurali budućnost svome rodu

• 2 lika u borbi• Gleda se sa svih strana• Likovi spiralno streme u visinu • Likovi izgledaju kao da su sapeti

unutar visokog i uskoga valjka i svoju dobro uvježbanu koreografiju izvode s lakoćom

Giambologna, Otmica Sabinjanki

• Firenza, Loggia dei Lanzi

• Figura serpentinata

GIAMBOLOGNA• Merkur• 1580.• Ostvario je skulpturu koja

prevladava težinu mrtve tvari i daje dojam brzog leta kroz zrak

• Merkur samo vrškom nožnog prsta dodiruje zemlju ili bolje reći, ne zemlju već mlaz zraka koji izlazi iz usta maske koja predstavlja južni vjetar

• Čitav je kip tako izbalansiran da se čini da zaista lebdi u zraku, da juri kroz zrak brzo i ljupko

• Prkosi utvrđenim pravilima i dokazuje kakvi se zapanjujući učinci time mogu postići

Jacopo Robusti - Tintoretto (1518 – 1594.)• Pronalazak tijela sv.

Marka, 1548. • Brera, Milano

• Zasitio se jednostavne ljepote formi i boja Tiziana

• Treperavo, nestvarno svjetlo, • Njegovi kasniji radovi imat

će neobičnu sklonost da na njima sve “treperi”, raspadanje konture tijela, bijeli potezi kista,…

• Unutrašnjost čudne grobnice. U lijevom kutu je visoki muškarac a aureolom i podiže ruku kao da želi nešto zaustaviti. 2 muškarca spremaju se spustiti mrtvo tijelo iz grobnice, već su podigli poklopac a 3.lik s turbanom im pomaže. Plemić s bakljom u pozadini pokušava pročitati natpis na 2.grobu. Očigledno, ljudi pljačkaju katakombu

Tintoretto• Jedno od tijela leži ispruženo

na podu, u čudnom skraćenju a stariji muškarac u skupocjenom kostimu kleči kraj njega i gleda ga.

• U desnom kutu je skupina muškaraca i žena koji gestikuliraju rukama i s čuđenjem gledaju sveca-jer lik s aureolom mora biti svetac. Nosi knjigu-to je sv. Marko Ev. Svetac zaštitnik Venecije

• Aleksandrija, • Pojavljuje se u trenutku kad

su pronašli njegov grob i to je trenutak koji je odabrao T.

• svetac daje znak da se prestane s pretraživanjem grobova.

• Muškarac, demon iz usta poput tračka dima

• Treperavo svjetlo, bijeli nanosi kista,…

Tintoretto, Čudo roba, 1548.

Tintoretto, Tijelo Sv.Marka donose u

Veneciju, 1548.

Tintoretto

• Sv. Juraj i zmaj. London, 1555-58.

• Čudno svijetlo i izlomljeni tonovi povećavaju osjećaj napetosti i uzbuđenja

• Osjećamo da je drama upravo dosegla vrhunac

• Princeza desno kao da bježi van iz slike prema nama, dok je junak, protiv svih pravila, smješten daleko u pozadini scene

Tintoretto, Raspeće, 1565.

Tintoretto, Porijeklo

Miliječnog puta, 1575-80.

Jacopo Tintoretto, Posljednja večera, 1592 - 94.

BRONZINO (1503-1572.)

• Tal. Slikar - Firenca• Predstavnik prijelazne faze iz visoke renesanse u manirizam• Gomila naturalističkih tretiranih detalja• Glavno i najznačajnije područje Bronzinova rada je PORTRET gdje

pokazuje pravu stvaralačku snagu.• Portret mu je snažan, čvrst, precizan u crtežu, često monumentalan

i svečan,• Bronzinu u portretiranju nema premca u to doba u Italiji, naročito u

prikazu bogatog kostima, na kojem je svaki detalj prikazan naturalistički precizno

• Modelacija je tvrda i plastična, kolorit je kod ranijih portreta intoniran u toplom sivosmeđem, a kod kasnijih postaje metalno-srebrn i hladan

Bronzino

• Djevojka s psićem

• Pozadina je neutralna površina ili je oživljena bogato drapiranim zavjesama

• Lik je suzdržan, ozbiljan, elegantan, i pomalo ukočen

Bronzino

• Portret Cosima I Medici

• Ozbiljan i strog

• Savršen prikaz metalnog oklopa

Bronzino

• Portret Lucrezie Panciatichi, 1540.

• Nešto izdužen vrat• Raskošna haljina, rukavi,

nakit• Volumen lica postiže se

sjenčanjem sa strane• Prikazana kao pripadnica

uzvišene društvene klase a ne kao individualna osobnost

• Hladna, zamrznuta kao da nije ljudsko biće

Bronzino

• Portret nezakonite kćeri Cosima I. Medici, 1542.

• Bronzino je bio prvi toskanski slikar koji je dječji portret afirmirao kao samostalni rod slikarstva

Bronzino• Eleonora od Toleda sa sinom

Giovannijem• 1550.• Dvorski slikar Cosima I. Medicija• Portret njegove žene i sina• Elegantna faza tal. manirizma obraćala

se posebno aristokratskim mecenama kao što su bili toskanski vojvoda i franc. kralj

• Model se ovdje pojavljuje kao član jedne više društvene klase/kaste, a ne kao individualna ličnost, ukrućena i nepomična iza barijere svoje obilato ukrašene haljine

• Izvanredna deskripcija odjeće, kontrast s lazurnim odsjajem pozadine

• Nema psihološkog portretiranja• Odjeća, detalji, …pomno prikazano• Pozadina ne odaje dubinu prostora• Lice-volumen se postiže sjenčanjem sa

strane

Antonio da CORREGGIO (1489-1534.)

• Na Correggia utječu Rafael, Leonardo, Michelangelo, Venecijanci…

• Od Mantegne preuzima arhitektonsku perspektivu, skraćenje figura i dekorativne elemente za svoje zidne slike

• Njegov stil ima dosta odlika koje će koristiti barok pa ga možemo smatrati protobaroknim slikarom

• Najveći dio svog kratkog života proveo je u Parmi gdje slika svoje najbolje kompozicije i freske

Correggio• Najveće djelo mu je freska

Uznesenje Gospe u kupoli katedrale u Parmi, 1525.

• Remek.djelo iluzionističke perspektive.

• Širok, blistavo osvijetljen prostor ispunjen je likovima koji lebde i okreću se sa živošću kao da gravitacija za njih ne postoji. To su zdrava, snažna bića od krvi i mesa, a ne bestjelesni duhovi

• “Otvorio” je strop i postigao dojam da vjernici gledaju ravno u nebo. Majstorski vlada svjetlosnim efektima.

• Mračna srednjovjekovna katedrala pa kad pogledate gore-veličanstven dojam.

Correggio, Uznesenje Bogorodice, Katedrala u Parmi

Correggio

• Alegorija poroka, 1525.• Tijela nemaju onu

čvrstoću Michelangela, Tiziana, Rafaela,…

• Alegorija poroka• Konture su bujne i

valovite• Gracioznost i nježnost

likova katkad prelaze u pikantnu koketeriju, dopadljivost i traženu senzualnu ljepotu

Correggio

• Venera, satir i Cupido, 1525.

• Meko i puteno žensko tijelo

• Raskoš i bujnost života

• Senzualnost

Correggio, Venera, Merkur i Cupido, 1525.

Correggio• Leda• 1531-32.• Otkrivanje

ženskih čari, to se ističe u zadnjoj fazi

• Nastoji prikazati život u punoj bujnosti

Correggio

• Zeus i Jo, 1531-32,

• Posljednja faza-mitološka tematika

• Ilustrira ljubav antičkih bogova. Nimfa u zagrljaju Jupitera koji se prerušio u oblak

• Nekad kombinira leonardovski sfumato sa venecijanskim osjećajem za boju i teksturu stvarajući na taj način dojam izrazite putenosti

Correggio

• Sveta noć• Anđeli pjevaju

Slava Bogu na visini, pastiri su došli

• Od Djeteta se širi svijetlo

Pontormo• Večera u Emausu• 1530.

• Neobične boje• Likovi izduženih

proporcija• Precizan crtež• Glave malene u odnosu

na izdužena tijela• Specif. osvijetljenje-likovi

okupani difuznom svjetlošću + izvor sa strane

• Boje su svijetle s dozom metalnog odsjaja

Jacopo Carrucci da PONTORMO(1494-1557.)

• Skidanje s križa, 1525-29.

• Učio u Firenci kod Leonarda pa kasnije kod Andrea del Sarta, čiji je najveći sljedbenik

• Izduženi i pokrenuti likovi izvanredno su ekspresivni

• Glave puno manje u odnosu na izdužena tijela

• Crtež mu je precizan a kolorit osebujan u svojim vrlo svijetlim tonovima

• Kiparska čvrstoća nadahnuta Michelangelom

• Likovi stiješnjeni u prostoru koji djeluje tako klaustrofobično da u promatraču izaziva nelagodu

Pontormo

• Sacra conversatione, 1514.

• Firenca, freska, S.Annunziata, Roza, zelena, plava, narančasta, žuta,…njih najviše koristi

• Osebujan kolorit u vrlo svijetlim tonovima

Pontormo

• Portret dame, 1516.

• Psihološki produbljeni i čvrsto modelirani portreti

• Kao portretist, utjecao je na svoga učenika A. Bronzina

Pontormo, Vizitacija, 1528-29.

Pontormo

• Detalj Skidanja s križa

• Ružićasta, plava, svijetle boje s dozom metalnog odsjaja

Pontormo

• Alessandro de`Medici

• 1534.• Pontormo je bio

čudna ličnost. Zatvarao se u svoj stan, bio je nedostupan čak i za svoje prijatelje

Pontormo

• Portret Marije Salviati, 1543-45.

EL GRECO (1540-1614.)

• Domenikos Theotokopoulos El Greco , Kreta• Dolazi u Veneciju• U domovini je navikao gledati likove svetaca

slikane u starom bizantskom stilu - ozbiljne, krute i daleko od bilo kakve vjernosti prirodi

• Nakon Venecije, nastanio se u Toledu• Smjelo odbacivanje prirodnih oblika, boja

El Greco, Sv.Trojstvo, 1577.

El Greco• Pokop grofa Orgaza, 1586

• Kapela u crkvi San Tome u Toledu• Narudžba• Slavi srednjovjekovnog dobrotvora

koji je bio toliko pobožan da su se na njegovom pokopu čudesno pojavili Sv. Stjepan i Sv. Augustin da bi mu tijelo položili u grob

• Pokop je bio 1323. g. ali ga je El Greco prikazao kao suvremeni događaj, portretirajući među nazočnima mnoge predstavnike lokalnog plemstva i svećenstva

• Blistavu raskoš boja i teksture na oklopu i ruhu teško da bi nadmašio i sam Tizian

• Točno iznad grofa anđeo nosi njegovu dušu put neba

• Gore je snažan kovitlac koji se uzdiže prema Kristovom liku

El Greco• Toledo u oluji,

1597.• Slika ga u trenutku

kad munja sablasno para oblake a njeno svjetlo bljeska po zidovima gradskih utvrda

• Svi su potezi kista poprimili oblik plamena, dršću

• Miješao je boje s mliječi smokvina lista i s tom smjesom postizao azurne boje, hladni odsjevi

El Greco

• Bogorodica s Djetetom, sv. Martinom i sv.Agnezom, 1597-99.

• Likovi koji se u zanosu uzdižu prema dubokim modrilima rastvorenog nema

• Čudne boje, zelena, crvena, žuta, plava

• Izduženi likovi

• Specifične fizionomije

El Greco

• Sv. Ivan Evanđelist i sv. Frane

• Neobično izduženi likovi i boje metalnog odsjaja

El Greco

• Sveta obitelj,

1600.• Izdužena lica

El Greco, Krist tjera trgovce iz

hrama, 1600.

El Greco, Sv.Petar i Portret kardinala, 1600.

El Greco• Krist nosi križ• 1600-1605.• Jaka vjera u Španjolskoj• El Grecove slike dosta

moderno djeluju• Brojne narudžbe je imao • Tek su generaciju kasnije ljudi

počeli kritizirati njegove neprirodne oblike i boje i smatrati njegove slike neslanom šalom.

• Tek nakon 1. sv. rata, kad su nas moderni umjetnici naučili da ne primjenjujemo iste norme “ispravnosti” na sva umjetnička djela, El Grecova umjetnost ponovno je otkrivena i shvaćena.

• Platna potpisivao grčkim slovima

El Greco, Krštenje Kristovo,

ljievo1597-1600.,

desno1608 – 1614.

El Greco

• Laokont, 1610.

• Desno su Apolon i Dijana i gledaju Laokonta sa sinovima kako se muče želeći se osloboditi zmija

• U pozadini je Toledo

• Paćenički, izmučeni lik Laokonta

El Greco, Otvaranje petog pečata (Apokalipsa),

1608-14.

GIULIO ROMANO (1499-1546.)

• Talijanski slikar i graditelj• Kao dječak dolazi u Rafaelov dom i postaje njegov najdraži učenik,

pomoćnik i baštinik• Surađuje s Rafaelom pri izvođenju fresaka u Vatikanskim loggiama i

Stanzama te na nekim Rafaelovim slikama Madona i portretima• Poslije Rafaelove smrti, dovršava neka njegova djela a samostalno

slika u duhu učiteljeve Madone i oltarne kompozicije• U Rimu je podigao nekoliko vila i palača u duhu visoke renesanse• 1524. prelazi u službu vojvode F. Gonzage u Mantovi gdje razvija

svestranu djelatnost. • U dvoranama vojvodske palače - ljetnikovca del Te u Mantovi,

izvodi ciklus fresaka s mitološkim temama, a pojedini detalji ukazuju na njegovo dobro poznavanje antike i utjecaje Rafaelovog načina slikanja

Giulio Romano

• Već od mladih dana na poticaj Rafaela bavio se i arhitekturom

• RIM: nekoliko vila i palača u duhu visoke renesanse

• MANTOVA: palača del Te, vlastita kuća, crkva S. Pietro i S. Benedetto al Polirone

• Radio je i nacrte za arh-skulpt. djela (nadgrobni spomenici Castiglionea i Strozzija), dekoracije za javne svečanosti i kazališta, kartone za tapiserije, itd.

Giulio Romano• Palazzo del Te,

Mantova• 1527-34

• Dvorišna fasada ima zdepaste proporcije i koristi grubu rustiku

• Masivni i zapravo nepotrebni tjemeni kamenovi prozora stiješnjeni su silom trokutastih nadvoja-apsurdan i nevjerojatan detalj, jer nema pravih lukova, osim onog iznad središnjeg ulaza, što ga nadvisuje zabat, ne poštujući klasične kanone

Giulio Romano

• Još je bizarniji način na koji su triglifi, između nekih parova stupova “spuznule” prema dole

• prkoseći svakoj logici i uobičajenoj praksi “spušteni” triglifi stvaraju neugodan dojam da bi se friz svakog časa pred nama mogao srušiti

Giulio Romano

• Palazzo del Te• Naglasak je u arhitekturi na

slikovitim elementima, osobito dekoraciji, koja izgleda kao da je preplavila građevinu, s povremenim iskrivljenima forme i novom, često nelogičnom, preaspodjelom površine

• Ove proizvoljnosti stvaraju dojam da manirističkoj arhitekturi nedostaje dosljednja integracija elemenata u cjelinu

Giulio Romano

• Unutrašnjost, Palazzo del Te

• Bogata dekoracija

Giulio Romano• Freske u Vili

Farnesini, Rim• Očiti utjecaj

Rafaela

Giulio Romano

• Nadgrobni spomenik Pietra Strozzia

• San Andrea, Mantova

• 1529.

Giulio Romano

• Svojim virtuoznim fresko-ostvarenjima djelovao je na generacije tal. i eur. slikara sve do 18. st.

• Pad Titana, freska, palazzo del Te, Mantova, 1526-34.

JACOPO SANSOVINO• Dolazi u Veneciju nakon pljačke

Rima, 1527. i postaje gl. gradskim arhitektom

• Knjižnica Sv. Marka, započeta 1537-38.

• Bogati reljefni omotač • Arkade rimskog dorskog reda • Na 1.katu neobično složeno

obrađeni kapiteli jonskog reda a iznad njih su arhitrav, friz i vijenac

• Na vrhu je balustrada s kipovima u prirodnoj veličini koji se nalaze povrh svakog grozda stupova te s obeliscima na uglovima zgrade

• Ornamentika- pročelje time sugerira dojam izobilja koje navješćuje da je Mletačka Republika postala novim Rimom

Jacopo Sansovino, Knjižnica Sv. Marka

Andrea del Sarto (1486-1530.)

• Rođenje Bogorodice, 1513.

• Rafael kao uzor• Savršen i precizan

Andrea del Sarto• Navještenje

• Raniji radovi nemaju magličastu atmosferu, sfumato, izmaglicu kao što je slučaj s kasnijim djelima

• Jasan i precizan i siguran crtež

Andrea del Sarto

• Madona s harpijama, 1517.

• Metalne boje• Osjećaj da će likovi ispasti sa slike• Izmaglica, zapravo neka mliječna

svijetlost koja obavija sve likove• Sv. Frane i Ivan E.• Unutar te piramide kao da nešto ne

štima, kao da će sve pasti, Gospa kao da klizi s trona a anđeli je jedva pridržavaju, knjige u rukama Gospe i Ivana također imaju tenziju ka padanju

• Maniristički nemir• Boje-čudan metalni odsjaj na

tkaninama, hladan. Boje su u neskladu, kriješte

• Sfumato, opća magličasta atmosfera• Prostor iza je taman• Prijetnja da će se sve srušiti na nas• Dosta velikih dimenzija slika• Rafael se prepoznaje u licima anđela i

licu Ivana E.

Andrea del Sarto

• Portret muškarca, 1517.

• Svijetlo-sjena• Blagi sfumato

Andrea del Sarto

• Uznesenje Bogorodice

• Manirističke boje

• Izdužena tijela malih glava

ANDREA DEL SARTO

• U početku je savršen, nepogrešiv slikar a onda počinje eksperimentirati: unosi elemente svijetlosti

• odbljesci na licima

Andrea del Sarto

• Detalj Madone s harpijama

• Lica više nisu lazurnim namazima izvedeni čisti volumeni već su maglovita

• Neobična mliječno-bijela svijetlost pada na likove

• Bizarne boje

Andrea del Sarto

• Krist• Izmaglica, sfumato,

magličasta atmosfera, zapravo neka mliječna svjetlost koja obavija likove

• Lica više nisu lazurni namazi, čisti volumeni, već su magloviti-1.korak otklona od Rafaela

• Chiaro-scuro

Andrea del Sarto

• Oplakivanje Krista, 1520.

• Metalne manirističke boje

• Disproporcije tijela, mala glava Krista u odnosu na tijelo

Andrea del Sarto

• Sveta obitelj, 1528.

• Neobične manirističke boje

Andrea del Sarto

• Sv. Obitelj sa mladim Sv. Ivanom, 1530.

• Dramatična upotreba svijetla

• Likove izvlači iz tame

• Svijetlo-tama kontrast

Andrea del Sarto

• Autoportret• Dobar portretist,

pogađa dušu

Andrea del Sarto

• Madona sa svecima

• Manirističke boje metalnog odsjaja, plava, zelena, crvena, …

Andrea del Sarto

• Rasprava o sv. Trojstvu

• Neobičnim svijetlom koje pada na likove slikar oblikuje efekt chiaro-scuro-a i dobiva iluziju volumena likova

Andrea del Sarto

• Posljednja večera, 1520-25.

• Manirističke boje

Andrea del Sarto

• Sveta obitelj s dječakom Ivanom Krstiteljem

• Svjetlo-sjena• Izvor svijetlosti

negdje gore i oblikuje volumene likova

GIORGIO VASARI(1511-1574.)

• Scena iz života proroka Elizeja

• 1566

• Za vrijeme gladovanja Elizej je spasio svoj narod pretvarajući divlje bilje u jestivo (prorok E.)

• Tal. slikar, graditelj i pisac o umjetnosti

• Svoje izvanredno veliko znanje o talijanskoj umjetnosti ostavio je u djelu Le Vite po kojem je poznatiji nego kao slikar i graditelj

VASARI

• Rođenje Krista, 1546.

• Vasari, 1524. dolazi u Firencu gdje su mu učitelji A. del Sarto i B. Bandinelli (crtanje akta) i G.B.Rosso.

• U Rimu se oduševljava djelima Rafaela i Michelangela što će ostaviti dubok i trajan dojam u njegovu opusu

VASARI

• Portret Lorenza Veličanstvenog,

1534.

• Njegovo slikarstvo govori o eklektiku koji radi pod snažnim utjecajem Rafaelovih produhovljenih oblika i finog crteža, a uz to primjenjuje i Michelangelove metode kompozicije u rasporedu masa

VASARI

• Bogorodica

1541.

• Disproporcije tijela

VASARI

• Michelangelova grobnica u crkvi

Sta. Croce,

Grobnica Firenza, 1570.