Biblioteka Z N A N O S T U D Ž E P U
Izdavač Naklada Jesenski i Turk
Za izdavača.Mišo Nejašmić
Prijevod: Dinko Telečan
Lektura: Adriana Pletikos
Grafička priprema: Renata Risek
Izrada omota: BOŽESAČUVAJ
Tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec
Copyright za hrvatsko izdanje Naklada Jesenski i Turk
Naslov izvornika: Peter Pericles Trifonas, Barthes and the Empire of Signs, Icon Books Ltd., Cambridge, 2001.
Text copyright 2001 Peter Pericles Trifonas
UDK 8 V 2 2
81-05 Barthes, R.
T R I F O N A S , Peter Pericles
Barthes i carstvo z n a k o v a / Peter Pericles T r i f o n a s ; <prijevod D i n k o
Te!ecan> - Z a g r e b : N a k l a d a Jesenski i Turk, 2002. - (Biblioteka Z n a n o s t u d ž e p u )
Prijevod djela: Barthes a n d the empire of signs - Bibliografija.
I S B N 9 5 3 - 2 2 2 0 4 9 - 6
j I Barthes. Roland - Semiotika
4 2 0 5 0 8 0 4 8
I
Naklada Jesenski i Turk
Uredništvo:
Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: [email protected]
Prodaja: Av. Dubrovnik 15, Zagrebački Velesajam, paviljon 25, Zagreb, tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: [email protected] www.jesenski-turk.hr
BARTHES I CARSTVO ZNAKOVA
Peter Pericles Trif onas
Naklada Jesenski i Turk
Zagreb, 2 0 0 2 .
Sadržaj
Semiologija, mit, kultura 7
Razumijevanje mita 13
Rvanje s m i t o m 15
Pos ls t ruktura l i s t Bar thes 18
Carstvo praznih znakova 21
Kultura i povijest 26
Vizualizacija kulture 30
Historijska metoda prije i nakon
ideologije 33
Laži, fikcija, ideologija 43
Odznačivanje 52
Bilješke 59
Ključni pojmovi 63
Odabrano bibliografija 73
Webstranice 75
Semiologija, mit, kultura
Carstvo znakova?Da, ako te znakove shva
timo kao prazne i ako shvatimo da je obred
bez boga.1
Roland Barthes
Carstvo znakova, d jelo p r v o t n o o b j a v l j e n o
1 9 7 0 . , prepozna je se k a o dio "posts t ruktura-
l i s t ičke" faze R o l a n d a Bar thesa , u kojoj je nje
govo bavljenje t u m a č e n j e m znakovnih sustava
odmi jeni la žel ja za p o d r i v a n j e m i decentr i ra-
njem njihova autoriteta. Kao tekst, ono nagovi-
ješta zaokret od u p o r a b e e l e m e n a t a f o r m a l n e
semiologi je - o d n o s n o v o d e ć i h n a č e l a struk
turalne lingvistike - prema proučavanju pojava
kul tura ln ih praks i u s t v a r n o m e svi jetu kao
7
Barthes i carstvo znakova
s l ika i teks tova koji se m o g u i šč i tat i . Carstvo
znakova se stoga m o ž e smatra t i r a z m e đ o m
u s u v r e m e n o j krit ičkoj teori j i , s o b z i r o m na
B a r t h e s o v položaj v o d e ć e figure f rancuskoga
s t ruktura l izma. Zbog te teor i j ske i s t i l i s t ičke
inovaci je , to je k l jučan tekst razdobl ja koje se
navješćuje te pozdravlja "poststrukturalističku"
eru knj iževne krit ike.
B a r t h e s j e svoju s e m i o l o š k u m e t o d u č i tanja
znakovnih sustava kulture razvio p r e m a djelu
l ingvis ta F e r d i n a n d a d e S a u s s u r e a , L o u i s a
Hje lmsleva, R o m a n a J a k o b s o n a i E m i l e a B e n -
v e n i s t e a . D o m a š a j i d u b i n a n j e g o v a d je la
pr iskrbi l i s u m u mjes to n a ug lednoj Katedr i
za kn j iževnu semiot iku pri College de France .
Poput C l a u d e a Lev i-Straussa i J e a n a Piageta,
Barthes je u t jecao i b i o di je lom naraštaja fran
c u s k i h kr i t ičara i teoret ičara koji su se 50-ih i
60-ih godina z a n i m a l i za semiotiku, a k o j e m u
pr ipada ju J u l i a Kr i s teva , M i c h e l F o u c a u l t ,
J a c q u e s L a c a n , T z v e t a n Todorov, J a c q u e s De-
rrida, L o u i s Al thusser , Gil les D e l e u z e , J e a n -
-Frangois Lyotard, R e n e Girard i J e a n Baudr i
l lard. Taj p e r i o d "v i sokog s t r u k t u r a l i z m a "
obil ježio je žar ve l ikoga in te lektua lnog rada i
i n t e n z i v n i h j a v n i h rasprava i z m e đ u g lavnih
8
Semiologija, mit, kultura
figura pokreta, koje su iznjedrile raznolike teo
rijske n o v i n e poput dekonstrukt iv izma, nara-
tologi je, a r h e t i p s k e kr i t ike i s t r u k t u r a l n o g
marksizma. Kri t ički značaj semiologi je počiva
u č i n j e n i c i da o n a t e o r e t i č a r i m a o m o g u ć u j e
stvaranje metajezika - kr i t ičkog jez ika i l i dis-
kursa - koji je kor i s tan za r a š č l a m b u ob l ika i
s t ruktura predstavl janja kao di je lova ukodi-
ranih unutar logike nekog sustava. O n a polazi
od v i šes t ruk ih r a z i n a z n a č e n j a (npr. s lova,
riječi, rečenice, interpunkci jskih znakova) koje
djeluju z a s e b n o al i za jedno u o d n o s u s p r a m
kodiranog, c je lovi tog teksta. S tog se razloga
semiologi ja naziva i formalističkom metodom
anal ize, b u d u ć i da povezuje izraz z n a č e n j a ili
sadržaja unutar anal ize s e l e m e n t i m a formal
ne kompozici je . U njena teorijska pravila ulazi
mogućnost iščitavanja hipotet ičkih razina zna
čenja kako "iznad", tako i " ispod" znaka, te izna
laženje n j i h o v i h m e đ u s o b n i h o d n o s a u n u t a r
nekog teksta. 2 Ž e l e se n a ć i i u č i n i t i dostupni
ma za l ihe z n a č e n j a u n u t a r konf iguraci ja tek
stualnog obl ika. S u k l a d n o t o m e , s t rukture i
kodovi glavni su problemi semiologi je u odno
su s p r a m sus tava preds tav l jan ja i n jegova
kodiranja e l e m e n a t a tekstualnost i .
9
Barthes i carstvo znakova
Takozvana Barthesova "strukturalistička" faza
o b u h v a ć a tekstove kao što su Pisanje na nul
tom stupnju, Elementi semiologije i Mitologije.
U potonjoj je knj izi teori jski i z l o ž e n a njegova
m e t o d a iščitavanja sustava znakova u kulturi i
n j i h o v e t e k s t u a l n e pro izvodnje u m e d i j i m a .
M e đ u t e m e koj ih s e t i j e k o m tog r a z d o b l j a
B a r t h e s p r i h v a ć a o spadaju rek lame, vodič i za
putovanja, m o d a , fotografija, striptiz i rvanje.
Posr i j ed i j e k r i t i č k o p r o p i t i v a n j e p o d r u č j a
ku l turn ih p r o i z v o d a i praks i radi i z n o š e n j a
" ideologi j ske kr i t ike u s m j e r e n e na jez ik tako
zvane masovne kulture" i "semiološke raščlam
be m e h a n i k e toga jezika". 3 Primjerice, u jednoj
drugoj studiji iz tog razdoblja, 4 Bar thes se laća
reklame za t jesteninu da bi demonstr irao ideo
lošku m e đ u o v i s n o s t sustava l e k s i č k i h i vizu
a ln ih znakova te kodova unutar istoga teksta.
Taj b i s m o t ip a n a l i z e s l ike i teksta - kakva se
poduzima i u Carstvu znakova - mogl i nazvati
poprečno-medijalnim p r i s t u p o m . V i z u a l n o
dočarani predmet i u reklami (špageti, u m a k od
rajčice, r ibani p a r m e z a n , luk, p a p r i č i c e i mre-
žasta torba za k u p o v i n u ) mogu se svrstati pod
jedan leks ički p o j a m koji se koristi kao oznaka
marke p r o i z v o d a /Panzini/. Ti pro izvodi n i s u
10
Semiologija, mit, kultura
o g r a n i č e n i n a o d r e đ e n u e t n i č k u skupinu, al i
iz kul inarskog aspekta, p r e m a reklami, sastoj
c i za " p o t p u n o b r o k špageta" p r e d o č e n i su na
fotografiji k a o j e d i n s t v e n o " ta l i janski" i stoga
odl ične kvalitete. Odjek kulturne autent ičnost i
pr i sutan je u podri je t lu s a m o g i m e n a i njego
vu odavanju etničkog identi teta. B u d u ć i da je
ta r e k l a m a o s m i š l j e n a za francuskog, a ne za
tali janskog potrošača, e t n i č k a konotaci ja ime
na je, prema Barthesu, naročito djelotvorna kao
marketinško sredstvo stvaranja želje i potražnje
za proizvodom p u t e m uspostavl janja tematski
s m i s l e n o g konteks ta za c i l j anu publ iku. Kva
liteta proizvoda povezana je s e tn ičnošću proiz
voda, i tako se prizivaju mi t ske sl ike autent ič
nih tali janskih špageta koje se mogu pripremiti
u v l a s t i t o m e - u o v o m s luča ju f r a n c u s k o m -
domu. R e k l a m a kao da sugerira da je pot rebno
s a m o kupit i proizvod i uživat i u doživl ja ju
kuhanja upravo k a o što to č i n e Tal i jani . O n a
obi lu je s t e r e o t i p i m a l a t e n t n i m u n u t a r o b l i k a
predstavljanja. "Tal i janskost" proizvoda ovis i
poglavito o o d n o s u dodirivanja, ili pr idruže-
nost i , r i ječi /Panzini/ i o p i s a n i h proizvoda, u
svrhu prebac ivan ja konotac i je s l eks ičkog na
v izua ln i tekst, iz čega proiz laz i usidrivanje i
11
Barthes i carstvo znakova
prijenos. Pojmovi "usidrivanja" i "pri jenosa" što
ih B a r t h e s razvija da b i ana l iz i rao m e đ u i g r u
riječi i slike u reklami korisni su za razmatranje
kako taj "kombinirano kodirani" tip teksta može
s e m i o t i č k i stvarati i upravl jat i t v o r b o m zna
č e n j a . Pr i us idr ivanju, o b j a š n j a v a B a r t h e s ,
"tekst usmjerava čitatelja kroz ono o z n a č e n o u
slici, navodeći ga da izbjegava j e d n o o z n a č e n o
i p r i m i drugo... On ga [ili ju] da l j inski uprav
lja p r e m a unapr i jed odabranu z n a č e n j u " ; dok
u pr i j enosu " tekst i s l ika stoje u k o m p l e m e n
t a r n o m odnosu; ri ječi, na isti n a č i n kao i slike,
o d l o m c i su općenit i je s intagme te se jedinstvo
poruke ostvaruje na višoj razini" . 5 Da bi omo
gući la z n a č e n j e , p o r u k a r e k l a m e k a o c j e l i n e
uključuje leksičko-vizualnu ovisnost usidriva
nja i u jedno k o m p l e m e n t a r n o s t obiju tekstual
n i h sas tavnica koje se na laze u pr i jenosu.
12
Razumijevanje mita
Razumijevanje mita
S l i č n o anal iz i r e k l a m e za Panzini, B a r t h e s o v e
Mitologije i s t iču kri t ičku zadaću semiologa da
u p r e d s t a v a m a p o p u l a r n e kul ture demi t iz i ra
ono što se izr iče, kao i o n o što ostaje neizgovo
reno. To jest, da raskrinka predrasudnost mito
va koji se stvaraju ili osnažuju kada sam subjekt
kulture p o p r i m a t e k s t u a l n i o b l i k z n a k o v n i h
sustava i kodova. Ideologija je u srži mitologije.
B a r t h e s o v a a n a l i z a m e d i j a u Mitologijama
podupire m a r k s i s t i č k i pr i s tup toj t e m i .
U i s t i n u , " M i t danas" , posl jednj i ogled u en
gleskom prijevodu Mitologija, koji č ini opsežno
promiš l jan je o semio loško j metodi , s luž i se
uvjerenjima, željama i vri jednostima izraženim
u v e l i k i m pr ipovi jes t ima m a l o g r a đ a n s k e kul
ture k a o s reds tv ima za d e m o n s t r i r a n j e kako
razotkrit i o z n a č u j u ć e s trukture mita. B a r t h e s
pokazuje kako m i t p o m o ć u svoj ih r e t o r i č k i h
ukrasa natura l iz i ra o s e b u j n o s t i kulture, uni-
verzalizira ih i č i n i druš tvenim n o r m a m a . Mi
tologije kao "kr i t ika ideologi je" i z lažu e t ičku
di lemu: treba li ostaviti mit, kao kulturnu pod
logu onoga što je pr i rodno i s tvarno u životu-
-svijetu, n e p r o p i t a n i m . B a r t h e s v idi u m i t u
13
Barthes i carstvo znakova
o p a s n o s t jer on d o p u š t a nakupl jan je s lo jeva
značenja unutar vlastitih predstavljanja kulture
i pot iče nerefleksivne prakse. Putem mita dola
zi do " i d e o l o š k e z l o u p o r a b e " , 6 j e r je na djelu
n e u p i t n a vjera u poruku. Status quo kultural
n i h n o r m i pothranjuje se uobraz i l jom mitolo
gije. Kao što veli Barthes, i s t inu mita obil ježuje
"ono-što-prolazi-neizrečeno". 7 Kul tura lna lo
gika koja se razlaže kroz mitologiju nastoj i sve
sti razlike u tumačenju i ograničiti prekomjerja
z n a č e n j a . N j e n e ideo loške d i m e n z i j e ustroja
vaju vidove naš ih reakcija na znakove, tekstove
i medi j ska predstavl janja te, š to je još važni je,
na povijest. Mitov i uopćavaju iskustvo ne bi l i
postigli konsenzus o tome kako opažamo zbilju,
s u o č a v a m o se s l judsk im s tan jem i d je lu jemo
s o b z i r o m na razl ič i tost drugih k a o za jednica.
Etičke, soci ja lne i pol i t ičke granice društva od
r e đ e n e su m i t o l o g i j o m . Mitovi pružaju inter-
pretacijske arhet ipove za dešifriranje značenja
života-svijeta š to ga n a s t a n j u j e m o g leda juć i
sadašnjost k r o z proš lost . Mitologi ja oživl juje
zbilju, prevodi n a m je i naturalizira, prožima
jući je r a z i n a m a ideološkog značenja .
14
Rvanje s mitom
Rvanje s mitom
Prema Barthesu, mitovi nam pružaju kritičke
modele razumijevanja koje možemo rabiti da
bismo zacrtali značenje iskustva stupnjevanjem
jednog sustava povrh drugoga i tako stvorili
dvije razine tumačenja. Obje razine djeluju
zasebno i skupa, najprije da bi istaknule zbi
lju, a zatim da bi je razjasnile. Barthes u Mitolo
gijama pokazuje kako primarna razina sadrži
"činjenični" sustav predstavljanja u kojemu su
predmeti označeni. Barthes to naziva "označu-
jućom ravni". Ona pruža izliku za razdvajanje
oblika predstavljanja od sadržaja predstavlja
nja. Sekundarna razina promiče simbolički
sustav u kojemu se uspostavljaju veze sa zna
čenjem. Barthes to simboličko područje asoci
jacija naziva "le signifiant vide" ili "praznim
označenim". Ono generira drugu ravan znače
nja onkraj kulturnog objekta ili prakse, dajući
predstavljanju moć istine kao prisustva. Isku
stvene činjenice - podržane tim prisustvom
signifianta - tako poprimaju metaforički ili
simbolički sjaj koji zavodi, i time navodi čitate
lja da s pukog ponavljanja svjetovnih tumačenja
skokovito prelazi na iznošenje vrijednosnih
15
Barthes i carstvo znakova
sudova koji imaju et ičke i mora lne implikaci je.
S tog razloga, objašnjava Bar thes , iako z n a m o
da je rvanje "sport ko j im se upravl ja iz poza
dine", 8 njegovi neobuzdani spektakli ljudskog
i skustva - npr. pr ikazi bol i , patnje, izdaje,
kr ivnje, prevare, okrutnost i , p o ž u d e i z a n o s a
- omoguću ju gledatelju č i š ć e poistovjećivanje
sa sudionic ima. Prevladava emocija, sirova, ali
n e b e z i d e o l o š k e usmjerenos t i . D a b i rvačk i
s p e k t a k l b i o efektan, g ledate l j s tvo se m o r a
brzo opredi je l i t i za s t rane. Kao i u mitologi j i ,
u r v a č k i m se n a d m e t a n j i m a i m a g i n a r n e sage
o b o r b a m a na život i smrt, o srazu dobra i zla,
odigravaju pred g ledate l j s tvom s p r e m n i m da
u n u t a r takve igre r a s p o z n a i skonske e t ičke
situaci je l judskoga stanja. Rvanje koristi mito
loške a r h e t i p o v e koji obuz imaju svijest. S u
m o r n o m a s k i r a n lik, l i c e zla, suprotstavl ja se
mi l j en iku m n o š t v a koji pr ikazuje i b r a n i sve
što je dobro u nekoj kulturi. Mit sk i pr izor rva
nja os lanja se na nesv jesnu želju gledatel jstva
da razri ješi f i z ičke i e t ičke n a p e t o s t i u n u t a r
ideologije te kulture. On se hrani n j o m e . S i m
bol ičk i e l e m e n t pois tov jeć ivanja - i l i poprat
nog t u m a č e n j a - iziskuje gledateljevu pažnju i
objašnjava i z n i m n u popularnost rvanja. P r e m a
16
Rvanje s mitom
Harthesu, m i t iskrivl juje zbi l ju radi ideološ
kog učinka. Sk lonost i i predrasude on pretvara
U povijest. Nepr imje tno obustavl ja potrebu za
propi t ivan jem predstavl janja u kulturi . M i t
naturalizira to iskrivljavanje zbil je i ul jepšava
njen grubo tesani tekst da dovede do prevlast i
gledišta koje m o ž e pos luž i t i k a o konfekci j ska
ist ina o posto janju.
S u v i š n o j e r e ć i da B a r t h e s ne vjeruje m i t u .
On drži da je njegovo imaginarno prikazivanje
povijesti, društva i kulture, kad p o s t a n e izvo
r o m is t ine, u z r o k l judske s a m o o b m a n e . Nje
gova je tvrdnja da mitologija sebe određuje kao
Povijest kada z n a č e n j e val ja j a v n o utvrditi, a
zbilju demistif icirati, da bi prisvoji la prava na
ja snoću i univerzalnu istinitost. Mit je u s lužbi
otpora fragmentaciji kulturnog pamćenja, omo
g u ć u j u ć i n a m da sve što se u s v a k i d a š n j e m
životu zbiva oko nas u z i m a m o zdravo za goto
vo. Zbi l ja se demist i f ic i ra radi lake potrošnje .
Mit iz sebe luč i ideologi ju jer, zakl jučuje Bar
thes, "preobražava značenje u formu". 9
17
Barthes i carstvo znakova
Poststrukturalist Barthes
D o č i m r a n o B a r t h e s o v o d je lo tež i razotkr i t i
t a jne p r e d s t a v l j a č k i h o b l i k a k a o što j e m i t o
logija, n jegov k a s n i j i rad u s l o ž n j u j e j e d n o
s t a v n o s t toga p o j m a , i č a k propi tu je n jegov
znača j o b z i r o m na kul turnu proizvodnju zna
č e n j a . Z n a k o v i , kodovi , s t rukture i sus tav i
ostaju važni u njegovim kasni j im djelima, kao
što je Carstvo znakova, a l i kao k o n v e n c i j e s
k o j i m a se val ja poigravat i i u n j i m a už ivat i .
Gotovo je s p o p i s i m a i o z n a k a m a koje su Bar-
t h e s u - s e m i o l o g u o m o g u ć i l e d a s tvor i m e t a -
j e z i k i s t raž ivan ja . U k n j i g a m a S/Z i Užitak
teksta i ljubavnički govor, pr imjer ice, njega ne
z a n i m a t o l i k o o n o š to se i kako predstav l ja ,
koliko iznalaženje n o v i h n a č i n a či tanja koji će
b i t i s a m i m a s e b i s v r h o m . Doživ l ja j "jouis-
sance" u č i t a n j u i l i u g o d n o g o l a k š a n j a (igra
r i ječ ima s m i š l j e n o seksualne naravi !) pri bav
l jenju r a z l i č i t o š ć u nekog teks ta te igranju i l i
uživanju u n j e m u , postaje kr i t ički c i l j . Z n a č e
nje je s e k u n d a r n o . O n o je zapr i j ečeno ispraž-
n j e n o š ć u znakova, n j i h o v o m n e m o g u ć n o š ć u
da b u d u i z v a n k o n v e n c i o n a l n o g - i s toga
proizvol jnog - s u s t a v a predstavl janja koj i ih
18
Poststrukturalist Barthes
je proizveo s u k l a d n o vlast i toj kul tura lnoj lo
gici. Ako išta, za B a r t h e s a sada č i tanje postaje
n a č i n d a s e o d u p r e s n a z i t e k s t a n a d č i t a t e
ljem, n a č i n da se propita njegova motiviranost
i , k o n a č n o , da se bav i n j e g o v i m z n a č e n j e m .
D r u g i m r i j e č i m a , o n s e ž e l i s u p r o t s t a v i t i
ideologi j i p r e d s t a v l j a č k i h o b l i k a koja se na
m e ć e čitatel ju u h v a ć e n o m u zamku semiološ-
kih s t r u k t u r a teks ta . T i j e k o m tog razdobl ja ,
Bar thes je dosp io do zak l jučka da su na jbol je
č e m u se kr i t ičan čitatel j m o ž e nadat i - "bljes
kovi" koji osvjetl javaju neku sliku ili tekst, al i
ne otkr iva ju n i š ta .
L ingv i s t ičk i e l e m e n t i semiolog i je k a o stra
tegije č i tan ja u k l o n j e n i su iz B a r t h e s o v a kas
nijeg djela. Drugi skup kr i t ičk ih preokupaci ja
natapa r ječnik njegovih iščitavanja kulturalnih
obl ika i praksi . Kr i t ičku l e ć u svoga teori jskog
a r sena la B a r t h e s preusmjerava n a p o j m o v e
povezane s prikazivanjem ljudske želje. Nagla
sak u č i tan ju tako pada na pr ikazivanje ti jela,
užitka, ljubavi, pos jedovanja, otuđenja, inter-
subjektivnosti, kulture, razl iči tost i , p a m ć e n j a
i pisanja.
Zaniml j ivo je da m i t i dal je z a u z i m a središ
nje mjesto u Barthesovoj poststrukturalističkoj
19
Barthes i carstvo znakova
20
fazi kao obl ik tvorbe značenja koji mu dopušta
č i ta t i protiv struje ku l tura ln ih predstavl janja
i predstavl janja kulture.
Carstvo praznih znakova
Carstvo praznih znakova
Kao što s a m već ustvrdio, Carstvo znakova ilu
strira p r o m j e n u u B a r t h e s o v u k a s n i j e m radu.
Tekst je više poetski nego analitički, više reflek
sivan nego kritički. Barthes uživa u poigravanju
s p r i p o v i j e d n o m t o č k o m gledišta podr iva juć i
njenu val janost kako bi decentr i rao njen auto
ritet i u k i n u o joj leg i t imnost . Že l i se odupri je
ti i skušenju mi to log iz i ran ja svoga p r e d m e t a ,
Japana, to jest, idea l iz i ran ja i na tura l iz i ran ja
određene sl ike or i jentalne kulture suprotstav
ljene onoj zapadnjačkoj. U Barthesovu predgo
voru Carstvu znakova č i t a m o s l jedeće:
Tekst ne "objašnjava"slike. Slike ne "ilus
triraju" tekst: svaka slika bila je za mene
polazište neke vrste vizualnog kolebanja
analogna g u b l j e n j u s m i s l a što ga Zen
naziva Šatori; tekst i slike, međusobno se
ispreplićući, žele osigurati kretanje, raz
mjenu ovih označitelja: tijela, lica, pisma,
i u njima žele čitati uzmicanje znakova.10
U Carstvu znakova, teori ja je u g r a đ e n a od
n o s n o u t e m e l j e n a u s t i lu izražavanja. N e m a
21
Barthes i carstvo znakova
i z ravne pr imjene m e t o d e koju b i s m o mogl i
n a z v a t i " s e m i o l o š k o m " . S v j e s n o odbi ja juć i
da "pojašnjava" s l ike J a p a n a koje predstavl ja,
B a r t h e s izbjegava poz ivan je n a v i z u a l n i m o
tiv svjetla i t ame, kao i na ideologi ju Z a p a d a .
Odr iče se njegove mitologi je i p r ihvaća iz toga
proizašl i gubitak značenja, skloniji t o m e da ne
p o u č a v a či tate l ja I s t inu o japansko j kultur i .
Kultura je, ako išta, povlačenje u znakove radi
iznalaženja z n a č e n j a unutar sustava znakova,
či ja je zbi l ja tek f ikci ja j ez ika - to jest, proiz
voljan n a č i n kodiranja i davanja smisla svijetu.
B a r t h e s bi se, drž im, s lož io s t o m tvrdnjom, s
o b z i r o m na to da je njegovo viđenje mi ta i nje
gova odgovara jućeg diskursa, his tor i je , b i lo
doista skept ičko. Historija, kao i mit, proizvo
di ku l tura lne pr ipovi jes t i koje brka ju p u t e v e
prema stvaranju značen ja sadašnj ih događaja,
u o d n o s u s p r a m proš l ih zbivanja. To je razlog
s kojega B a r t h e s n a m j e r n o odbija pojašnjavati
tekst Carstva znakova i n jegove s l ike : u č i n a k
toga bio bi reproduciranje etnocentr ičkog mita
o J a p a n u što ga tvor i njegova his tor i ja na Za
padu.
Nije m o g l o b i t i drugog izbora. O n o što Bar
thes zna o J a p a n u uvi jek je već f i l tr irano kroz
22
Carstvo praznih znakova
" p r a z n i n u r i j eč i koja uspostav l ja P i s m o " . 1 1
Z n a č e n j e je o d g o đ e n o , pr i s tup i s t ini zapri
ječen. S j e d n e s trane, znakovi J a p a n a za nj su
prazni, l i šen i pr i rodna referenci ja lnog znače
nja, pa m o ž e biti samo oblika predočavanja što
ih on ne r a z u m i j e posve . Mito log i ja je na taj
nač in izbjegnuta. Znakovi Japana nisu tek zna
kovi jednog carstva. Ili carstva znakova. S druge
strane, kao autsajder s p r a m j a p a n s k e kulture,
Bar thes je p r i n u đ e n na e t n o c e n t r i z a m i kul
turno s l jepi lo uskog r a s p o n a z n a č e n j a što ga
sl ika J a p a n a izaziva u zapadnog či tatel ja . M i
tologija je posvuda, ali ovaj puta o n a dolazi iz
njega s a m o g te obi l ježuje njegove reakc i j e na
znakove koje vidi i doživljava. "Trebal i b i s m o
jednog dana sač in i t i povi jest našega vlast i tog
neznanja", kaže on...
...objelodanitikompaktnost našega narciz
ma, popisati kroz stoljeća nekoliko upozo
renja na različitost, koja smo ponekad
mogli začuti, te ideologijska utjerivanja
koja su, neminovno, slijedila, a koja se sas
toje u tome da uvijekprilagođavamo naše
nepoznavanje Azije zahvaljujući poznatim
jezicima (Voltaireovu Istoku, časopisu
23
Barthes i carstvo znakova
R e v u e A s i a t i q u e , Pierreu Lotiju ili A i r
Franceu) . 1 2
Barthesovo znanje o J a p a n u ograničeno je na
o n o što je proč i tao o njegovoj povi jest i i v idio
od njegovih slika, bi lo kroz iskustvo ili u medi
j ima. Ta iz loženost z a p a d n o m arhivu tekstova
i s l ika koje se nazivaju " J a p a n o m " uspostavl ja
mit o J a p a n u kao dijelu or i jentalne kulture su
protstavl jene onoj zapadnjačkoj. Pridaje mu se
pov i j e sno nas l jeđe koje n a z i v a m o " p o v i j e š ć u
Japana", i o n o kulturne razl ičitost i J a p a n a č i n i
razuml j iv ima z a p a d n o m duhu. Ta je s l ika "Ja
p a n a " - n jegov m i t - s l i j edom toga z a p a d n i
i zum. O n a n i m a l o n e nalikuje s t v a r n o m Japa
nu. Postoj i razlog za takvu p r e d o d ž b u J a p a n a
koja se s tvara i zvan s a m e j a p a n s k e kul ture i
tvori z a p a d n u mito log i ju " J a p a n a " - daje mu
svoje egzotično pojašnjenje, rekao bi Bar thes -
kao dijela o r i j e n t a l n e kulture suprots tav l jene
europskoj kultur i . U s t a n o v i t o m pogledu, da
kle, n i š ta ne s toj i u p o z a d i n i cars tva z n a k o v a
što ga B a r t h e s i m e n u j e J a p a n o m . B a r t h e o v a
predodžba J a p a n a odražava t jeskobu koju ćut i
zapadni č i ta te l j k a d a se suoči s n e k i m n e č i
t l j iv im t e k s t o m . J a p a n iz Carstva znakova
24
Carstvo praznih znakova
trebalo bi, u tom smislu, nazvati carstvom praz
nih znakova. Č i n j e n i c a da Z a p a d "sve škropi
s m i s l o m " 1 3 frustrira Bar thesa . N j o m e se et ika
č i tanja svodi na raskapanje teks ta da bi se iz-
n a š l o n j e g o v o z n a č e n j e . O n s toga o d a b i r e
izmis l i t i J a p a n , napi sa t i f iktivan pr ikaz l i š e n
pretenzi ja na I s t i n u i Povi jest koje bi ga ute
mel j i le . Izosta ju t r a n s c e n d e n t n i znakov i za
p a d n e kulture koji ovise o m e t a f i z i č k o m za
snivanju značenja, npr. Riječ, Bog, Subjekt, ego,
prisustvo, n e p o k r e t n o s rediš te i tako dal je.
Barthes m o ž e s a m o povezat i vrtoglavu razno
rodnost J a p a n a u m o n t a ž i s l ika i tekstova koji
su dojmljivi sami po sebi. Doživljaj gubitka što
ga on ć u t i pr i dodiru s p r a z n i n o m njegovih
znakova daje ton njegovu iščitavanju kulturnih
obl ika i prakse. Pa ipak, ostaje p i tan je : je l i
m o g u ć e napisat i h i s tor i ju j a p a n s k e kulture, a
da se p r i t o m ne p o d l e g n e i skušenju p o n o v n a
uspostavljanja n jene zapadnjačke mitologi je?
Na prvi pogled č i n i se da ni je . Al i da b i s m o
pokušal i odgovori t i na to pi tanje, val ja n a m
razmotr i t i p r o b l e m e što ih p i san je ku l turne
histori je postavl ja pred B a r t h e s a .
25
Barthes i carstvo znakova
Kultura i povijest
Da cjelokupna povijest u konačnoj analizi
može biti samo povijest značenja, to jest
Razuma općenito...14
Prizvati ono drugo "znaka povijesti" ne znači
pozdrav i t i t r e n u t a k l u d i l a l i š e n o g raz loga.
Kaos ili anarhi ja uvijek će proizaći iz kritičkog
stava koji ne apel i ra na razložnost . O d l u č i m o
l i v jerovati J a c q u e s u Derridi, č a k bi i histori ja
l u d i l a i m a l a v las t i te i d i o s i n k r a t s k e raz loge,
v las t i tu log iku koja b i n j o m e upravl ja la, b e z
o b z i r a n a t o b i s m o l i j e m i u s p j e l i d o k u č i t i .
N i š t a n i j e b e z v las t i ta razloga, m a k a r kol iko
n e k a m i s a o i l i č i n b i l i zastranjel i i l i n e e t i č k i .
Kao š to je u " D i s k u r s u h i s t o r i j e " 1 5 u s tv rd io
Barthes, gubitak značenja je zbog posredovanja
j ez ičnih znakova i m a n e n t a n svakoj histori j i ili
p r e d s t a v l j a n j u ku l ture . P i s a n j e o k u l t u r n i m
zbivanj ima ili p raksama otuda se više ne m o ž e
p o i m a t i k a o o b j e k t i v n o b i l j e ž e n j e p o j e d i n o
sti. His tor i j a g u b i svo ju č i n j e n i č n o s t u p r a v o
t i m e š to j e se p i š e . His tor i ja j e teks t . U l a š t e
n a p o v r š i n a . S k u p znakova. His tor i ja v i š e n e
26
Kultura i povijest
d o k u m e n t i r a " o n o zbi l j sko", ob jašn java Bar
thes, v e ć pro izvodi " n e r a z u m l j i v o " . 1 6 O n a j e
o b i l j e ž e n a k u l t u r n o m p e r s p e k t i v o m povjes
n i č a r a u p r o c e s u t u m a č e n j a i p i s a n j a h i s t o
rije. Tekstovi i sl ike histori je, poput o n i h mita,
posve su prožet i ide log i jom i r e t o r i č k i m teh
n i k a m a pov jesn ičara . Histor i ja je posredova
na jez ikom i stoga predstavlja vid diskursa koji
s tvara tekst , a l i ne o l a k š a v a p r i k a z i v a n j e č i
njenica.
U knj iz i Marxove sablasti: stanje duga, rad
žalovanja i nova internacionala,17 D e r r i d a
z a u z i m a s tanoviš te s l i č n o B a r t h e s o v u u po
gledu p i san ja his tor i je i ideologi je . Derr ida
kritizira novije tvrdnje o "kraju povijesti" - koje
l iberalni h u m a n i s t i poput Francisa Fukuyame
i z n o s e n a k o n s l o m a k o m u n i z m a u sovjetskoj
Rusiji - kao puke ideološke trikove za lakovjer
ne. To jest, kao pokušaje ponovnog pisanja his
torije i utjecanja na kulturno pamćenje u skladu
s pol i t ičkom ideologi jom onih, čiji je prikrive
ni interes uklanjanje raz l ika u t u m a č e n j u iz
o d r e đ e n e vizi je građanskog društva. P r e m a
Derridi, r a z u m je ideologi ja histori je . Histori
ja ispisuje p r a z n i n u znakova, al i ob jašn java
sl ike kako bi i s p u n i l a r u p e u r a z u m i j e v a n j u i
27
Barthes i carstvo znakova
tako o m o g u ć i l a s tvaranje m i t a ili ideologi je .
N i š t a više, n iš ta m a n j e .
Kao i kod mita, s redišnj i p r o b l e m p i san ja
his tor i je n e k e kulture jes t p r o b l e m ideologi je.
B a r t h e s se u Carstvu znakova č e s t o v r a ć a toj
t e m i - u stvari, on je u o p ć e ne napuš ta . Nje
gov je n a p o r u s m j e r e n k t o m e da se okuša na
p u t u u č e n j a o raz l ič i tos t i j a p a n s k e kul ture .
Odlaganje te i n t e l e k t u a l n e rabote, kaže on,
" m o ž e b i t i j e d i n o rezul ta t ideologi jskog mra
ka". 1 8 Odgovornost vođenja čitatelja kroz slike
i teks tove J a p a n a kako ga s ä m vidi, B a r t h e s
s h v a ć a v e o m a o z b i l j n o . J e d n a o d k l j u č n i h
zamis l i Carstva znakova sastoj i se u neraski-
divoj vezi ideologi je s p i t a n j e m z n a č e n j a - u
z n a č e n j u z n a č e n j a . B a r t h e s n e m o ž e i z b j e ć i
svoje z a p a d n j a č k o obrazovanje i nas l jeđe. Ne
može se od-učiti od onoga što je već n a u č i o . Ta
spoznaja u s l iku u v o d i semiot iku, b u d u ć i da
se t u m a č e n j e z n a č e n j a javlja na područ ju arti
kulacije čiji znakovi zauzimaju ono što m o ž e m o
nazvat i j a v n o m s ferom kulture. B a r t h e s n a s
pods jeća da " Japan" kao označite l j na Z a p a d u
uključuje š irenje znakova i njihovo posredova
nje. Ti se znakov i - s l ike i tekstovi - ne predo
čuju n a s u m i č n o . Na djelu je povijesno nasljeđe
28
Kultura i povijest
motiv i rano ideologi jom. To d je lovanje obu
hvaća p r e v o đ e n j e ideja, "zaokrete svi jest i",
napredovanje mis l i , vr i jednost i i idea la poje
d inaca, skupina il i društava ut je lov l jenih u
razn im t e k s t u a l i z i r a n i m o b l i c i m a , p r i s u t n i m
unutar r a z n o l i k i h ku l turnih mil jea, raz l ič i t ih
povi jesnih razdobl ja koje n a z i v a m o "Zapa
dom". P r e m a Barthesu, postoj i osebu jan ideo
loški cilj koji uobl ičava ono što on č i n i izdvaja
juć i " o d r e đ e n e z n a č a j k e " koje tvore z n a k o v n i
sustav zvan 'Japan", n a i m e pisanje jednog obli
ka ku l turne his tor i je . O n o p o d r a z u m i j e v a da
se t u m a č e n j e us redotoču je na teks tua l iz i rane
"pro izvode" kul ture te na k o n t e k s t e i p rakse
unutar kojih se njihova značenja, kad ih se dru
štveno usađuje, raspodjeljuju i "konzumiraju".
29
Barthes i carstvo znakova
Vizualizacija kulture
To je razlog s kojega B a r t h e s k o m b i n i r a s l ike
u n u t a r teks ta Carstva znakova. S l i k e kontek-
stual iz i ra ju anal izu, smješta ju je u povi jest i
pružaju joj okvir, t e m e l j e ć i je tako "u stvarno
st i" . O d g o v o r n o s t p r e d o č a v a n j a r a z l i č i t o s t i
J a p a n a k a o sustava o d n o s a či je z n a č a j k e Bar
t h e s utvrđuje, proiz laz i s l i j edom toga iz č i n a
i šč i tavan ja i i sp is ivanja ž ivotn ih pros tora t ih
o d n o s a teks ta i konteks ta . Pr imjer ice , pr ikaz
gradskog p lana Tokija, izlaganje obl ika p i s m a i
opis l judi u č i n u klanjanja pružaju č i ta te l ju
vinjete japanskoga kulturnog života. Vizua lno
p r e d o č a v a n j e konkret iz i ra z n a č e n j e artikuli
rano p o m o ć u i u n u t a r portret irane s l ike. N e k i
bi kazali, ideologija je ogoljena. Njeno značenje
nije skr iveno, j e r v izua ln i jez ik s l ike us idruje
i p r e n o s i poruku. P r e m a takvom je s ta ja l i š tu
sl ika ikona sadržaja. O n o pretpostavl ja j e d n u
raz inu ar t ikulaci je , b a š kao i o t r c a n a izreka
"slika vrijedi koliko t i suću riječi". Taj stav pod
sjeća n a č u v e n u izjavu Marsha l la M c L u h a n a :
"Medij je poruka." U o v o m b i smo s lučaju lako
mogli zami jeni t i " m e d i j " sa " s l ikom" i doći do
zaključaka koji odjekuju u or ig ina lnom neolo-
Vizualizacija kulture
g izmu. V i z u a l n a s l ika govori za sebe, iako ne
posve, b u d u ć i da cjelokupnu njenu kompozici
ju tvore m n o g o manj i dijelovi koji artikuliraju
razl iči te raz ine značenja, ovisne o t o m e na što
u s r e d o t o č u j e m o pogled. Sv i s l ikovni tekstovi
uvršteni u Carstvo znakova nadopunju ju naše
o p ć e razumi jevan je narat ivnog teksta, al i po
s to je i m u l t i v a l e n t n e r a z i n e n e i s t r a ž e n o g
značenja.
O n o je što za nas važnije, dok č i t a m o Barthe-
sov prikaz znakova japanske kulture, jest nač in
na koji te v izualne slike - npr. one s u m o rvača,
gejše, ruke koja ispisuje znak kanji p i s m a - us
postavljaju prostorni i v r e m e n s k i zapis opisa
n i h p r e d m e t a . Fotografija posta je i skus tveni
dokaz povi jesnog postojanja te u isti m a h arte
fakt prošlog i zauvi jek izgubl jenog t renutka.
U svojoj posl jednjoj knjizi, nas lovl jenoj Ca
mera Lucida, B a r t h e s propi tu je vrtoglav u č i
nak tog značen j skog protur ječ ja . Intr ig ira ga
n a č i n na koji fotografski rea l i zam ruši prostor
i vr i jeme, u ko j ima se z n a č e n j e nakupl ja kroz
p r a z n i n u predstavl janja - n a č i n koji uzdrma
va o n o što jest i š to nije u o n o m ovdje i sada.
Carstvo znakova naglašava bogatstvo znače
nja i gubitak značenja koji je p r o b l e m historije,
31
Barthes i carstvo znakova
ovisno o t o m e predočuje l i se o n a p u t e m ri ječi
i l i v i z u a l n i h sl ika. N a m n o g o n a č i n a B a r t h e s
ipak m o r a intervenirati zbog čitatelja. Fotogra
fije i druge v izua lne s l ike kontekstual iz i ra ju i
us ložnjuju razliku i z m e đ u zapadnjačkog mi ta
o "Japanu" i Japana koji je krajolik praznih zna
kova. O n o što Derrida naziva "neodredivošću"
s v o j s t v e n o j e p r o s t o r u t u m a č e n j a . Kul tura
ut ječe na predstavl janje histori je, k a o i obrat
no. Drugim ri ječima, ne m o ž e m o se uteći kona
č n o m , n e o s p o r i v o m značenju . Barthes , dakle,
m o r a i s taknuti o n o što v izualno objašnjava da
bi tome dao pragmatičan sadržaj i pokazao kako
je u k o r i j e n j e n o u s tvarnost i ku l turn ih figura,
prostora i postupaka. No to ne pruža sl iku isti
ne. Postoji č i tav svijet razl ike i z m e đ u razumi
jevanja p r i m j e r a i reproduci ran ja ideologi je,
kao što nas p o d s j e ć a B a r t h e s poziva juć i se na
diskurs histori je kao obl ik kul turne mitologi je
u k o j e m u se m o ž e n a ć i i s t ina. Napos l je tku je ,
m e đ u t i m , p r o c e s t u m a č e n j a o d n o s n o stvara
nja z n a č e n j a p r e p u š t e n čitatelju. Ideologi ja je ,
kao i kultura i subjektivnost, rastezljiva. Njene
se d i m e n z i j e mi jen ja ju s i skustvom. Z a š t o to
m o ž e m o r e ć i ?
32
Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije
33
Historijska metoda prije i nakon ideologije
Poput Barthesa, Louis Al thusser je u ideologi
ji p r e p o z n a o b i tan ustroj kul turnoga i povije
snog života. O n a ne upravlja s a m o sredstvima
i n a č i n i m a teks tua l izac i je v e ć i ra spod je lom,
potrošnjom i ozakonj ivanjem značenja unutar
druš tvenog konteks ta . Ideologi ja kao povije
sna sila konstruira subjektivnost. O tome n e m a
spora. Ipak, o n a i m a g r a n i c e . Postoji tanka li
nija i zmeđu utjecaja ideologije na svijest i mo
gućnost i posvemašnjeg reproduciranja njenih
p o j m o v n i h struktura. A l thusser je p repoznao
narav te " re la t ivne a u t o n o m i j e " ideologi je u
n j e n o m djelovanju na sub jekt ivnost radi od
ređivanja d o m i n a n t n i h n a č i n a na koje se od
n o s i m o spram izvanjske zbi l je. On to naziva
" interpelaci jom", ili obrtanjem stavova, vrijed
nost i i uvjerenja što ga u p o j e d i n c u uzrokuju
pol i t ičk i aparati državne m o ć i . Posri jedi je
od luču juć i t renutak kada "građanin" posta je
artikuliran kao "podanik" . No, ograničenja tog
shvaćanja ideologi je pokaza la su se u vezi s
l judskim dje lovanjem i povi ješću. Pr imjer ice,
svjesna i nesv jesna uvjerenja uob l iču ju svaki
Barthes i carstvo znakova
oblik djelovanja kako bi ga učini la usmjerenim,
dos l j ednim i stoga produkt ivnim. Povjesničar
H a y d e n W h i t e objašnjava:
Skupine se angažiraju u političkim aktiv
nostima u političke svrhe, nema sumnje, ali
te aktivnosti za njih imaju smisla samo u
odnosu na neki drugi, izvanpolitički cilj,
svrhu ili vrijednost. To im dopušta da za
mišljaju kako su njihove političke aktivnosti
kvalitativno različite od onih njihovih
protivnika ili predstavljaju višu vrijednost
od onih njihovih neprijatelja. ...Povijesna
zbivanja razlikuju se od prirodnih zbiva
nja po tome što su smislena za one koji ih
uzrokuju i različito smislena za različite
skupine koje sudjeluju u njihovom odvi
janju.19
Ne m o ž e m o pretpostavi t i - a to ne č i n i ni
Barthes - da ideologi ja na isti n a č i n djeluje na
svijest sv ih č l a n o v a n e k e kul ture. O n a se u
v a m a i m e n i art ikul ira raz l ič i t im s reds tv ima i
načinima. To objašnjava raznovrsnost či tanja i
tumačenja p r i s u t n u m e đ u nama. Ideologi ja se
n e m o ž e po jav i t i b e z m r e ž e otpora v las t i t im
34
Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije
35
homogeniz i ra juć im u č i n c i m a . I n a č e b i s m o svi
mis l i l i i govoril i s l i č n o - i v jerojatno ne bi b i lo
n i č e g a o č e m u b i s m o govori l i i l i pisal i , jer b i
uslijed posvemašnjeg i prešutnog slaganja pre
vladala t iš ina. Kao u telepati j i, ne bi preosta lo
n i š ta da se kaže što v e ć ne b i s m o znal i . Potre
ba za k o m u n i k a c i j o m b i i š č e z n u l a . Cjelokup
no l judsko dje lovanje m o g l o b i se predvidjet i
prije no što bi do njega dolaz i lo .
Z n a č a j Carstva znakova ne p o č i v a tol iko u
po jedinos t ima njegove anal ize koliko u izrazu
t jeskobne z a p a d n e s lutnje d a j e z i k n e z n a č i
niš ta, d a z n a č e n j e ni je v a ž n o . B a r t h e s a n e
iznenađuje - a ne bi trebalo ni nas - što je kraj
devetnaestog s to l jeća m o g a o rezult i rat i s a m o
uklanjanjem ideologijski zasnovanog interpre-
tat ivnog okvira iz h i s tor i j ske metodolog i je .
Ustal j ivanje č i s t o " z n a n s t v e n o g " nas to jan ja
u n u t a r te d i s c i p l i n e p o d u p r l a je korespon-
denci j ska teori ja i s t ine . Z n a k o v i his tor i j skog
diskursa bi l i su k o n a č n o provjerl j ivi u s v o m
o d n o s u s p r a m zbi l je . L o g i č k i j e z i k s u d o v a
potvrđivao je ist initost predstavljanja. Primjer
takve tvrdnje b i o bi : "Sni jeg je bijel jer je snijeg
bi jel ." Tu n e m a logičkog protuslovl ja, jer se ta
tvrdnja temel j i na i s k u s t v e n i m d o k a z i m a koji
Barthes i carstvo znakova
u z r o č n o povezu ju j e z i k s v a n j s k i m sv i je tom.
Tri takve perspekt ive za uspostav l jan je kore
s p o n d e n c i j e i z m e đ u izraza p o j m o v a i n j ihova
o d n o s a s p r a m zbil je u o b l i č u j u historiografi ju
od devetnaes tog s to l jeća n a o v a m o . R i j e č je o
s l j e d e ć i m a . J e z i k p o j m l j e n k a o : 1) pokazate l j
uzročnih odnosa kojima upravlja materi jalnost
s t ruktura vanjskog svi jeta (npr. m a r k s i s t i č k a
histori jska metoda); 2) ikoničko, ili mimetičko,
prikazivanje vanjske zbil je koja se odražava u
sus tavu gramat ike i s intakse, k a o i u r j ečn iku
koji se korist i da bi se pr ikaza la zbi l ja (npr.
a r h e t i p s k a h i s t o r i j a E r n s t a C a s s i r e r a ) , i 3)
mot iv i ran i s i m b o l vanjske zbi l je koji pretpo
stavl ja p r i s u s t v o s v e o b u h v a t n o g Zeitgeista
("duha vremena") što odražava sve vidove neke
kulture i tako razotkriva bit c j e l ine (npr. hege
li janski pov jesničar i ) .
Povlašć ivanje re ferenci ja lne funkci je j ez ika
odražava uv jeren je da suš t inu proš los t i val ja
otkriti u b o g a t s t v u po jed inos t i š to ih je doku
m e n t i r a o pov jesničar , u nj ihovoj n e p o r e c i v o j
" č i n j e n i č n o s t i " i o tuda u njihovoj " i s t ini tost i" .
Srž i s t ine p o č i v a u k o r e s p o n d e n c i j i i z m e đ u
priča koje su " p i s a n e " i priča koje su "živl jene".
Ona se dade pokazati samo u p o m n o izvedenoj,
J6
Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije
k a u z a l n o u t e m e l j e n o j l o g i c i u č e n o g s t i l a
obraćan ja koja smjera otkrivanju prave pr iče,
ponavl jan ju zb i l j sk ih događaja i " s t v a r n o j "
priči, n j e n u n a r a t i v i z i r a n o m pr ikazu. Upora
ba strogo pripovijednog n a č i n a u historiografiji
kao stila prikazivanja stoga se tereti za pružanje
prividne suvis lost i predstavl janju ljudi, stvari
i događaja. Kao što pokazuje Bar thes , histori j
ski diskurs posta je u o s n o v i j e d n a k o v r i j e d a n
književnom diskursu kakav možemo naći u epu,
romanu ili drami - gdje su dramatika predoča
vanja i s t ruktur iranje n jenog izlaganja v e ć m a
svojstveni oniričkoj (snovitoj) zbilji negoli onoj
aktualnoj . Upravo se stoga on ne l ibi p isanja o
fiktivnom Japanu - on m o r a pribaviti logičnost
i suvislost svome doživljaju J a p a n a iz nepove
zanih reakci ja na znakove njegove kulture.
U raspravi "Diskurs his tor i je" Bar thes je pri
vukao pozornost na načela izlaganja koja uprav
ljaju h i s tor i j skom d i s c i p l i n o m i č i n j e n i c o m
njena oči tovanja kao diskursa. Razl ikovanje
između "č in jenice" i "fikcije" dugujemo ustalje
n i m "pravi l ima dokazivanja", valjanost povi
jesnih izvora počiva na v e z a m a čije se podrije
tlo lako m o ž e n a ć i u re ferenci jama u sk lopu
pr imarnih izvora - npr. u teks tovnim arhiv ima
37
Barthes i carstvo znakova
u diskursu histori je tvore s a m o znakovi koji
p r iv lače čitatel ja. Nikakve tvrdnje o č i n j e n i č -
nost i , ob jekt ivnost i i l i i s t in i tos t i ne m o g u se
iznosit i izvan rubova teksta. Z n a c i histori je su
prazni . M o r a m o pr ihvat i t i logiku što n a m j e
Barthes nudi, imajući u vidu njegovo priznanje
da " o n o što ć e m o ovdje predstavit i ne pr ipada
( b a r e m se t o m e n a d a m o ) umje tnos t i , japan
skom urbanizmu, japanskoj kuhinji. Autor nije
nikada, ni u kojem smislu fotografirao Japan." 2 2
P o m n o istraživanje pisanja histori je iziskuje
historiografovo aktivno intelektualno bavljenje
sv i je tom kao t e k s t o m - kao znakov l jem - a ne
č in jen icama. Z a m j e n a pojmova "r i ječ" i "pred
stavljanje" p o j m o v i m a "znak" i " o z n a č a v a n j e "
za s o b o m p o v l a č i p i tanje proizvodnje, raspo
djele i potrošn je z n a č e n j a upravo u semio loš-
k o m p o d r u č j u ana l ize . Težnja da se o d n o s i
tekst-kontekst razaberu na temelju razlučivanja
"zbiljskog" od " imaginarnog" zatomljuje se, jer
n e posto je j a s n a razl ikovanja. J e z i k ć e uvi jek
posredovati razumi jevanje . Javljaju se temel j
na pitanja g lede naravi i m o g u ć n o s t i pr i s tupa
z n a č e n j u i z v a n diskursa: kako " s tvarnost " iz
gleda i z v a n d i s k u r s a ? Kako b i s m o joj pristu
pili n e o v i s n o o j e z i k u ? Kako da s a z n a m o j e s u
40
Historijska metoda prije i n a k o n ideologije
41
li i joj naša gledišta v jerna? I tako r e d o m . S e m i -
o l o š k i m r j e č n i k o m kazano, takva pi tanja teže
odrediti narav izvandiskurzivne zbilje. No mo
ž e m o l i ikad izb jeć i ideologi ju koja bo j i pers
pektivu? Drž im da ne m o ž e m o . Povjesničarski
diskurs m o r a dakle, u n e k o m vidu il i obl iku,
biti f ikt ivan n a č i n pr ikazivanja. U "Diskursu
histori je" B a r t h e s pita:
Razlikuje li se pripovijedanje o prošlim do
gađajima, koje je u našoj kulturi, od doba
Grka naovamo, općenito bilo predmetom
sankcije historijske "znanosti", skopčano
s temeljnim mjerilom "stvarnog" i oprav
dano načelima "racionalnog" izlaganja -
razlikuje li se doista taj oblik pripovijeda
nja, po nekoj specifičnoj crti, po nekom
nesumnjivo razlikovnom obilježju, od
imaginarnog pripovijedanja kakvo nala
zimo u epu, romanu i drami?23
U nastavku on tvrdi da "u 'ob jekt ivnoj ' h is
toriji ' s tvarno' n i k a d ni je n i š t a dol i ne formu-
lirano o z n a č e n o koje se krije iza pr iv idno sve
moćnog referenta. Ta situacija karakterizira ono
što bi se m o g l o nazvat i realističkim efektom
Barthes i carstvo znakova
[effet du reel)."24 Kada se anal iz i ra ju raz l ič i t i
n a č i n i tvorbe diskursa, postoji zajedničko semi-
ološko načelo koje ubrzo postaje očito. Značenje
se stvara u o d n o s u spram proizvol jnih razl ika
i z m e đ u sas tavnih znakova u k l o n j e n i h iz zbi
lje. Z n a k o v i predstavl ja ju n e š t o drugo izvan
s e b e s a m i h . Ideologi ja je u k l j u č e n a u n j ihovo
stvaranje. Znakovi nadomještaju zbilju i proiz
voljno je t u m a č e p o m o ć u učinka ukazivanja na
f o r m a l n e razl ike, koji n a m o m o g u ć u j e d a t i m
razl ikama dademo smisao u svrhu identificira
nja i shvaćanja onoga na što se znakovi odnose
u vanjskom svijetu. B u d u ć i da ideologija utječe
na opažanje, a stoga i na čitanje i pisanje histo
rije, o d n o s e označi te l j -označeno unutar n jena
teks tua lnog predstavl janja kul ture obi l ježuje
nestabi lnost . Pris tup zbil jskom je obustavl jen.
Z n a č e n j e ku l ture j e d e c e n t r i r a n o . I s t ina se
raspršuje, i gubi se svaki trag m o g u ć n o s t i za
k l jučnog t u m a č e n j a . Ako je h is tor i ja fikcija,
m o ž e m o l i j e n a z v a t i lažju? To b i se p r i l i č n o
loše odraz i lo na B a r t h e s a i pr ikaz J a p a n a što
ga on i z n o s i u Carstvu znakova.
42
Laži, fikcija, ideologija
Laži, fikcija, ideologija
B a r t h e s u Carstvu znakova u prednj i p l a n
kr i t ike uvodi p r o b l e m anal iz i ran ja his tor i je ,
a otuda i kulture, ili kul turne povijesti Japana,
s n a o k o ob jekt ivnog stajališta. Kako pi sat i iz
perspektive nekoga koji zna Is t inu o japanskoj
kul turnoj povi jes t i? Ne postoj i takva nepr is
trana i sveznalačka točka gledišta. Nadu u radi
ka lno s e m i o t i č k o s u o č e n j e s His tor i jom i nje
n i m nekrit ičkim predstavljačkim aparatom č ini
mogućnost "dekonstruiranja" osnove autoriteta
z a p a d n e kulture i i s t in i tos t i n jenog diskursa.
M o ž e m o li, dakle, Carstvo znakova još uvi jek
nazivat i k u l t u r n o m h i s t o r i j o m ? T r e b a n a m
još malo podloge da b i s m o odgovoril i na to pi
tanje.
B a r t h e s se ne u p u š t a ni u " d e k o n s t r u k c i j u "
niti u "demist i f ikaci ju" J a p a n a ili njegove kul
ture, ako bi takvo što u o p ć e b i lo m o g u ć e . N o ,
poput Derr ide, o n kroz č i n p i san ja i z n o s i n a
vidjelo teorijske preduvjete za ponovno promi
šljanje kul turne povi jest i n a k o n s e m i o t i č k o g
obrata iz 1950-ih i 60-ih. Taj nas krit ički postu
pak poziva da u histori j i i n j e n o m predstavlja
nju kulture p r e p o z n a m o interpretac i j sk i č i n :
43
Barthes i carstvo znakova
čin pisanja i otuda predstavljanja. Semiotika
pretvara povijest u historiografiju - pisanje
povijesti. Postoji razlika. Barthes nas tjera da
osvijestimo način na koji je autoritet historije
na Zapadu vezan uz logiku metafizičkog logosa,
kako su ga nazivali drevni Grci. Logos je mis
tična moć Božje Riječi koja utjelovljuje smisao
i um u Riječi. Historija je Riječ. A ta pretpostav
ka omogućuje viziju kulture zabilježenu u vidu
historije i historiju zabilježenu u vidu kulture
- to jest, pisanje kulturne historije preko koje
ga se značenje kulture kodificira u sustavu i
predstavlja kao Istina. Povrh svega, moramo
upamtiti da historija ima svoju "intelektual
nu" i "kulturnu" povijest. Ona ima vlastite su
stave označavanja i kodove stvaranja značenja,
na koje nam se sada valja osvrnuti prije no što
nastavimo s iščitavanjem Barthesova pisma u
Carstvu znakova.
Od svojih početaka kod njemačkog filozofa
Hegela, koji ju je svrstao u rubriku Geistes
geschichte,* kulturna historija tradicionalno
označava zaseban podžanr opće historiografije.
Vjerna "vrhovnoj" disciplini u pristajanju uz
* Doslovno "filozofija duha". (Prev.)
44
Laži, fikcija, ideologija
ista teori jska pravila, od nje se razlikuje trans-
d i s c i p l i n a r n o m š i r inom svojih izvora. Primje
r i c e , f i lozof i ja , a n t r o p o l o g i j a , s o c i o l o g i j a ,
l ingvist ika, psihologi ja, pa č a k i kn j iževna te
orija, p r idoni je le su anal i t ičko j metodolog i j i
kul turne histori je. To mi ješanje m e t o d a napo
sl jetku je pr idoni je lo p o m u t n j i : č i m e se disci
pl ina kulturne historije zapravo bavi? Prob lem
a u t o n o m i j e kul turne histori je u p o d r u č j u his
torijski or i jent i ranih izučavanja kulture pred
stavlja č in jenica da joj nedostaje "vlastito i m e " .
U S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a naziva je se intelek
tua lnom histori jom ili histori jom ideja, također
i k u l t u r n o m his tor i jom. F r a n c u s k i t e r m i n za
n ju glasi l'histoire des mentalites. U Rus i j i se
o njoj govori kao o historiji mišljenja. Činjenica
da kul turnoj his tor i j i nedosta je v last i to i m e
veoma je znakovita. Usli jed te heterogenosti ne
uspijevaju se j a sno odredit i g ranice n jena vla
stitog identiteta unutar strogo definiranog dis
c ip l inarnog prostora. S t o g a o n a n e uspostav
lja sebe kao j e d i n s t v e n o p o d r u č j e tako da b i
legi t imirala raz l ič i tost svoga domaša ja i svoje
m e t o d e . D r u g i m r i j eč ima, ku l turna his tor i ja
n e m a j a s n o u t v r đ e n e izvore ili c i l jeve. Ta je
dilema izazvala krizu predstavljanja unutar šire
45
Barthes i carstvo znakova
histor i j ske disc ipl ine, navlast i to s o b z i r o m na
i s t in i tos t histori jskog teksta.
Pot reba za l e g i t i m i r a n j e m raznol ikog m n o
štva metoda unutar kulturne historije, kao pod-
ž a n r a histori je, razotkr iva l a t e n t n u n e l a g o d u
od ut jeca ja g lede a u t o n o m i j e n j e n a disc ip l i
n a r n o g ident i te ta . Posr i jedi j e m u č n a predo
d ž b a raš t rkanog korpusa. B a r t h e s je o p e t u j e
k a d a tvrdi da se per spekt iva h i s tor i je s tapa s
p r o b l e m i m a h u m a n i s t i č k i h z n a n o s t i pri nji
h o v u b a v l j e n j u k u l t u r o m k a o p r e d m e t o m .
O s j e ć a j d i s c i p l i n a r n e i z g l o b l j e n o s t i m e đ u
o n i m a koji p i šu ku l turnu histori ju, i koji p i šu
o njoj, izazvao je potrebu ponovnog promišl ja
nja n j e n i h v o d e ć i h n a č e l a . Carstvo znakova
primjer j e B a r t h e s o v e razrade p r a k s e p i san ja
his tor i je i preds tav l jan ja kul ture - i l i p i san ja
ku l turne h i s tor i j e u p o s t s t r u k t u r a l i s t i č k o m
tonu. N j e g o v c i l j n i j e os igurat i d i s c i p l i n a r n i
ident i te t k u l t u r n e historiografi je, n i t i m u j e
r e č e n i t e k s t m o d e l z a h i s t o r i j s k o p i s a n j e .
Nj ime B a r t h e s k a o p i sac naprosto udovol java
svojoj " fantaz i j i " . O n o stavlja na kušn ju nje
govu m o ć d a s tvor i j e d n o cars tvo z n a k o v a :
tekst; njegovu estetsku viziju "Japana"; semio-
lošku u t o p i j u u kojoj predstavl janje n e ć e bi t i
46
Laži, fikcija, ideologija
" p r e z a s i ć e n o " z a p a d n j a č k i m i m p e r a t i v o m
s m i s l a . J a p a n k a o cars tvo praznih z n a k o v a
o b r a ć a se njegovu v las t i tom iskustvu kulture.
Upravo je zato Bar thes očaran J a p a n o m . Za n j
j e on pr i l ika za i zokre tan je p o m n j i v e metafi
z ike Z a p a d a , m o g u ć n o s t da k a o t e o r e t i č a r i
p i s a c u r o n i u cars tvo z n a k o v a u k o j e m u pos
vuda oko sebe vidi n e d u ž n o s t predstavl janja.
Za B a r t h e s a j e to n a d a s v e pr igoda da n a u č i
neš to što još ne zna. Pr imjer ice, u japanskoj je
kulturi " s e k s u a l n o s t u seksu, a ne drugdje; u
S j e d i n j e n i m Državama je obratno: seks je pos
v u d a o s i m u s e k s u a l n o s t i " , p r i m j e ć u j e o n . 2 5
Na drugom mjes tu B a r t h e s tvrdi da, nasuprot
o n o m e što stoji u t u r i s t i č k i m v o d i č i m a , u ja
p a n s k o m aranžiranju cvi jeća ni je ri ječ o "stro
gim konstrukci jama" s imbolizma, već naprosto
o e s t e t s k o m stvaranju pros tora u g o d n o g za
život, pri č e m u se l jepoti p r i r o d n e bo je i obli
ka iskazuje divl jenje zbog nje s a m e . G o v o r e ć i
o logici darivanja, B a r t h e s pr imjeću je da u ja
panskoj kul tur i n i je stvar u t o m e što p o k l o n
sadrži : " t r iv i ja lnos t s tvar i " j e " o t k l o n j e n a "
t i m e što se je " u m o t a v a j e d n a k o raskošno kao
da je ri ječ o dragulju". 2 6 Z a p a d n j a č k i kul turni
topoi i z o k r e ć u se u t i m p r i m j e r i m a .
47
Barthes i carstvo znakova
B a r t h e s k a ž e da Carstvo znakova s a d r ž i
" s r e t n e mitologi je" . Ne zaht i jeva se n i k a k v a
et ička intervencija u kulturnu logiku predstav-
l ja lačkih obl ika i postupaka. Bar thes je sa svo
ga povol jnog položa ja i ne bi m o g a o izvest i ,
b u d u ć i da je autsajder koji promatra i ponire u
znakove koji označu ju i u jedno n i ječu m o g u ć
nost iskustvenog "Japana" . Ta s i tuaci ja olakša
va pisanje b e z preteksta. Tekst omogućuje Bar-
t h e s u da dade izraz s e m i o l o š k o j p u s t o l o v i n i
sa z n a k o v i m a J a p a n a , c a r s t v o m z n a k o v a - s
J a p a n o m kao c a r s t v o m znakova. N e j e d n o m ,
Barthes komentira prazninu znakova oko sebe.
On ne m o ž e prodri jet i u zbil ju što je o n i pred
stavljaju. N a p r o s t o reagira na znakove . Spi
satel jski iz let je " s i lazak u n e p r e v e d i v o kako
bi se doživio š o k koji se n e ć e zatomit i d o k sve
o k c i d e n t a l n o u n a m a ne zatetura i dok se pra
va 'oč inskog j e z i k a ' ne uzdrmaju" . 2 7 Carstvo
znakova odražava B a r t h e s o v o nas to jan je da
prekorači k u l t u r n e granice histori jskog p i s m a
i semiologi je . K a o proučavatel j u r o n j e n u car
stvo znakova, on žel i izb jeć i "ona j j e z i k što
n a m dolazi od n a š i h očeva i pos jednika kultu
re koju h i s tor i ja preobražava upravo u 'priro
du'" 2 8 - i koja kuje mit kada se ž e l i m o pozvat i
48
Laži, fikcija, ideologija
na p o o p ć i v o l judsko iskustvo. Bar thes za sebe
prisvaja pravo s tvara lačke m o ć i u prikaziva
nju japanske kulture, ako ni zbog čega drugog,
a o n o zato da bi razvio vlast i to razumi jevan je
te kul ture i n j e n i h znakova. Ž e l i se odupri jet i
iskušenju idealiziranja i mitiziranja Japana. Za
B a r t h e s a j e J a p a n cars tvo znakova koje " [ m u ]
dopušta da se 'pozabavi ' zamišl ju dosad neču
v e n a s imbol ičkog sustava, posve odijel jena od
našega vlastitog". 2 9 Napose odbacuje naciona
l i s t ičke k o n c e p t u a l i z a c i j e kul ture i povi jest i .
Bar thes želi otvoriti " m o g u ć n o s t razlikovanja,
promjene, prevrata u pravi lnost i s i m b o l i č k i h
sustava". 3 0 Takav kr i t ički pos tupak obustavio
bi potrebu da se Japan postavi u opreku spram
z a p a d n e kulture i da ga se stoga natura l iz i ra
kao dio mitološkog "Orijenta". Barthes teži izni
jeti prikaz razl iči tost i koji će za s o b o m donije
ti mnoš tvo definicija i po jmovnog oruđa, i koji
ć e i z b j e ć i s tvaranje k u l t u r a l n i h s te reot ipa .
Carstvo znakova pot iskuje t r a d i c i o n a l n e dis
c i p l i n a r n e m e đ e kul turne his tor i je u k a z u j u ć i
na njena ograničenja.
M e đ u t i m , B a r t h e s ne uspi jeva posve izb jeć i
n a i v n e , o d n o s n o i d e a l i z i r a n e p r i k a z e j apan
ske kul ture. A to je r iz ik koji m o r a pr ihvat i t i ,
49
Barthes i carstvo znakova
z n a j u ć i da su i m p l i k a c i j e za e t iku č i t a n j a
n e i z m j e r n e . Za B a r t h e s a b i b i lo gore podupri
jet i mitologi ju o J a p a n u , z a s n o v a n u na pris
t r a n i m pr ikaz ima Ori jenta, koji prevladavaju
u zapadnoj kul turnoj mitologi j i . S l i j e d e i lus
traci je pogrešaka u koje B a r t h e s upada. Kuha
na r iža je " j ed in i e l e m e n t koji u c j e l o k u p n o j
japanskoj prehrani i m a težinu... o n a je o n o što
tone u opreci spram onog što pluta". 3 1 T i jekom
pr ipreme, " n j e n o sups tanc i ja lno određenje j e
fragment, g r u m e n , s l i jepl jena m a s a koja se
raspršuje". 3 2 Još više zbunjuje pr imjedba da je
" j apansko l i c e l i š e n o m o r a l n e h i je rarh i je " . 3 3
Barthes to izjavljuje nakon dugog razmišl janja
o anatomiji onoga što naziva " japanskim okom"
u u s p o r e d b i sa " z a p a d n j a č k i m o k o m " . U toj
p o j m o v n o j s u p r o t n o s t i ponavl ja se o n o što je
Derr ida n a z v a o b i n a r n o m log ikom z a p a d n e
metafizike, u kojoj se dva predmeta suprotstav
ljaju kako bi se o m o g u ć i l a nj ihova konceptua-
lizacija i tako, utvrđivanjem razl ika m e đ u nji
ma, odredi la n j i h o v a vri jednost. B a r t h e s o v a
karakterizacija japanskog l ica kao onoga koje je
l i šeno " m o r a l n e hi jerarhi je" bez s u m n j e pred
stavlja i s h i t r e n u et ičku reakci ju na u s p o r e d b u
među fiziologijama. Taj je zaključak toliko pro-
50
Laži, fikcija, ideologija
žet z a p a d n o m p r e d o d ž b o m Ori jenta te gotovo
da granič i s n a i v n i m r a s i z m o m . I r o n i č n o , tek
u oprečnos t i japanskog l ica i n jenoj drugosti u
o d n o s u n a " o k c i d e n t a l n u ideologi ju" B a r t h e s
pronalazi vri jednost.
Pa ipak, u n a t o č n e m o g u ć n o s t i da se posve
odupre zapadnoj predstavi Japana, B a r t h e s o v
tekst u znača jnoj mjeri nadi lazi o n o što b i s m o
mogl i nazvat i s t a n d a r d n i m p o s t u p c i m a išč i-
tavanja kul ture i p i san ja n jene his tor i je . To je
zbog toga što Bar thes priznaje ograničenja vla
stitoga kuta g ledanja. Carstvo znakova stoga
ostavl ja o t v o r e n o m m o g u ć n o s t p o n o v n e pro
c j e n e h i s tor i j ske metodolog i je u o d n o s u na
pitanja kulture i n jenog predstavl janja s obzi
r o m na semiot iku. S m i j e m o l i tražit i v i še?
51
Barthes i carstvo znakova
Odznačivanje
Kao što s m o vidjeli, u predgovoru Carstvu zna
kova Bar thes cil ja na utiranje novoga discipli
narnog puta u pogledu onoga što č i n i istinitost
teks tova i s l ika od koj ih se sastoji p i sanje his
torije i kulture. Histori ja se redefinira kao kul
tura lno proizvol jna naraci ja, i l i k a o ideo lošk i
o d r e đ e n diskurs i skustva p o j m l j e n o g u n u t a r
uskoga interpretativnog okvira čitanja i pisanja,
i sve što to podrazumijeva kad je ri ječ o subjek
t i v n o m č i n u stvaranja z n a č e n j a iz teks tova i
slika. "Japan" je - kao historijska oznaka mjesta
u Carstvu znakova - p razan znak. Njegova je
bit neuhvat l j iva. Naraci ja što je B a r t h e s stvara
stoga je " f ikt ivni ja" no što b i to b i o p r e c i z a n
prikaz j a p a n s k e ku l turne povi jest i . Predstav
l jene s l ike n i s u o s m i š l j e n e da b i zaus tav i le
život radi lagodna promatranja razlike i z m e đ u
O k c i d e n t a i Ori jenta.
Barthes je vrlo svjestan č in jenice da je njego
va ku l turna h i s tor i ja J a p a n a " s i tuac i ja pisa
nja" . 3 4 Carstvo znakova je zapis o s o b n o g is
kustva, d n e v n i k kratkog Barthesova putovanja
u zeml ju z v a n u J a p a n . Njegov z n a č a j p o č i v a
u p r o c e s u p i s a n j a k a o t renutka ref leksi je o
52
Odznačivanje
suš t in i iskustva, pri je negol i u i s t in i tost i po
ruke. B a r t h e s p i še svoju kul turnu histori ju Ja
p a n a sa zapadnjačkog stajališta, koje ne m o ž e
naprosto ostaviti po strani ili s njega odstupiti .
On je v e ć u n u t a r te s i tuaci je . D o k piše, uvi jek
je to s g led i š ta j e d n o g s t r a n c a . U č i n c i tog
iskustva unaprijed prožimaju njegovo opažanje
zeml je koju je pos jet io, n j e n i h l judi i predaja.
Carstvo znakova za Bar thesa predstavlja n a č i n
da se uhvat i u k o š t a c s drugošću Japana i eg
z o t i č n i m i d e a l o m njegove ku l turne povi jes t i
gledane sa zapadnjačkog motrišta. Promišljanje
mora započeti od razmjerne izdvojenosti takvog
položaja, za koji on, kao posjet i tel j u J a p a n u ,
pruža primjer. T jeskobnost te situacije pisanja
što je Bar thes identi f ic ira oči tu je se u os jeća ju
udaljenosti, izgubljenosti u p r a z n i n i znakova,
za či ju se bit on ne m o ž e nadat i da će je shvati
ti, v e ć je m o r a ideal iz i rat i da bi od povi jes t i
n a č i n i o t o č k u k u l t u r n e r a z l i k e . P o v i j e s t u
Carstvu znakova s toga je h i s t o r i o g r a f i j a ,
o d n o s n o pisanje his tor i je . B a r t h e s ne prika
zuje e m p i r i j s k u i s t i n u - ako ni zbog č e g a
drugog, a o n o zbog toga što se ne m o ž e nadat i
da će to učini t i u Carstvu znakova. P r e m a Bar-
t h e s o v i m r i ječima, diskurs te knjige poziva se
53
Barthes i carstvo znakova
na empiri jsku istinu, ali n jeni s p o m e n i c i - tek
stovi i s l ike - proizvodi su p r a z n i n e u n u t a r
j e z i k a . J a p a n p r u ž a p r i m j e r i z o s t a n k a tog
o z n a č u j u ć e g potenci ja la što ga Bar thes nastoj i
razumjet i , ili us ložni t i v last i to p o i m a n j e isto
ga. Posto j i b i t n a raz l ika i z m e đ u his tor i j ske
d i s c i p l i n e i n j e n e prakse h i s tor iz i ran ja stvar
nos t i . O n a se i s t iče i p o v e ć a v a iz s e m i o l o š k e
perspekt ive k o j o m se B a r t h e s koris t i pr i čita
nju i p i san ju tekstova japanske kulture u Car
stvu znakova. B u d u ć i da povijest ne m o ž e sebe
zapisat i d a b i n a č i n i l a arhiv s e b e s a m e m i m o
n u ž n e l judske intervenci je, na djelu je gubitak
apsolutnog z n a č e n j a u izvoru pisanja, usl i jed
čega i s t inu histor i je nadomješ ta k o p r e n a jezi
ka. G l e d a n j e na his tor i ju kao na pisanje his
torije i s t o z n a č n o je u v o đ e n j u " s e m i o t i č k o g
obrata" u his tor i j i , pa se tako his tor i ja otvara
p r o b l e m i m a i š č i t a v a n j a v las t i t ih t e k s t o v a i
ut jecaj ima na te tekstove.
U p r e d g o v o r u Carstvu znakova B a r t h e s
aludira na n e i z b j e ž n o s t tog e p i s t e m o l o š k o g
l o m a il i r a s k i d a što ga njegov tekst izaz iva s
h i s tor i j skom d i s c i p l i n o m , kao i na p o s t u p n u
razgradnju diskursä autoriteta koji ozakonjuje
i mit iz i ra o s n o v e n j e n e i s t inosne vr i jednost i .
54
Odznačivanje
Histor i ja je tekst p i s a n da bi ga č i ta l i drugi.
O n a posreduje naše razumijevanje stvarnih ili
opažanih događaja i njihovih učinaka pružajući
obuhvatnu točku gledišta s obz i rom na c je l inu
i zvorn ih podataka . Kao tekst koji i šč i tava i
prikazuje zbivanja u životu-svijetu, histori ja je
sub jekt ivna narav i ku l tura lna proizvol jnost
oblika vlastitih prikaza koji objašnjavaju n jenu
i s t inu zbog n e m o g u ć n o s t i ob jekt ivnog pred
stavljanja odnosno izravnog pristupa zbilji. T l o
histori je je područje m e đ u s o b n o protus lovnih
tekstova i slika koje valja čitati i pisati kao fikci
ju ili san u kojem je na djelu doživljaj nečeg
strahovitog ili osjećaj otuđenja pri dodiru s
drugim. B a r t h e s u Carstvu znakova i šč i tava i
p i še o raz l ič i tos t i j a p a n s k e povi jes t i i n j e n e
kulture. No, on nas o p o m i n j e da tu knj igu ne
č i t a m o kao autor i ta t ivan tekst koji b i zapad
n i m či tate l j ima o m o g u ć i o da iskuse b i t n e raz
like j a p a n s k e kul ture. Carstvo znakova je pri
l i č n o subjekt ivan pr ikaz njegovih putovanja i
iz laganja t e k s t o v i m a i s l i k a m a J a p a n a . Ni
kakvo preds tav l jan je - b i lo p u t e m v i z u a l n i h
slika ili r i ječi - ne m o ž e sačuvat i bit j e d n e kul
ture i z n a č e n j e n j e n e povi jest i , jer je gub i tak
značenja uvijek već na djelu u izvoru iskustva.
55
Barthes i carstvo znakova
Carstvo znakova ne m o ž e bit i niš ta drugo doli
p ro izvod B a r t h e s o v e uobrazi l je , koja se bavi
prekomjer j ima z n a č e n j a do kojih dovodi trau
ma kul tura lne izmješ tenost i i otuđenja. J a p a n
je u t o m smislu "fiktivna nac i ja " 3 5 , carstvo zna
kova iz kojega Barthes stvara značenje . Pristup
i s t in i uvi jek je već izgubl jen za s e m i o l o š k e i
ideološke sile što filtriraju i ut ječu na naša opa
žanja svijeta i stoga konstruiraju dimenzije naše
zbilje. Bar thes "n i na koji n a č i n ne tvrdi da pri
kazuje ili raščlanjuje s a m u zbilju (što su glavni
postupci zapadnog diskursa)". 3 6 Umjesto toga,
on će izdvojiti "stanovit broj obil ježja" 3 7 iz kojih
će se oblikovati sustav. Kao što t u m a č i Barthes,
"ri ječ je o sustavu koji ću nazvati : Japan" . 3 8 To
je razlog s kojega se Bar thes ograničava na po
t icanje tekstualnog "kolanja i r a z m j e n e " ozna-
čitel ja v e z a n i h uz ti jelo, l ice i p i smo. S v a k i od
tih ent i te ta o z n a č u j e lančan je vidlj ivog jez ika
koji valja č i tat i p o m o ć u nekoga drugog jez ika.
Sve su to tekstovi - spletovi iskustva koji bivaju
s tvarani i s tvara ju s lojeve m o g u ć n o s t i ozna
čavanja. Ti jelo, l i c e i p i s m o d o m e n e su drugog
i metafore p r i s u s t v a i odsustva z n a č e n j a , od
nosno njegova progresivnog gubl jenja u n u t a r
s imbol ičkog s u s t a v a razl ike. U s p o m e n u t o m
56
Odznačivanje
s e predgovoru B a r t h e s us redotoču je n a n a č i n
čitanja primjeren svome tekstu i njegovu ispre-
p l i tan ju r i j eč i i s l ika. Kazuje n a m kako da se
unaprijed pr ipremimo za njegovo pisanje. Kako
n a m , dakle, valja čitat i Bar thesa i Carstvo zna
kova? O d g o v o r p o č i v a u i šč i tavan ju u z m a k a
z n a k o v a his tor i je kao p i s m a kulture, u i m e
b l jeskova u v i d a u s l o ž e n o s t pr ikaz ivan ja is
kustva zbil je, zbil je iskustva. Niš ta više, n i š ta
manje.
57
Bilješke
1 Roland Barthes, Carstvo znakova, prev. Kse-
nija Jančin, August Cesarec, Zagreb 1989. , str.
1 4 9 . 2 S e m i o t i č k i imperativ k ustanovljavanju raz
l ič i t ih razina anal ize Bar thes pojašnjava u
Elements of Semiology, na engl. prev. Annet te
Lavers i Col in S m i t h , N e w York: Hil l and
Wang, 1 9 8 1 . 3 Roland Barthes, Mythologies, odabrala i pre
vela Annette Lavers, London: Paladin, 1 9 7 3 . ,
str. 9. 4 R o l a n d B a r t h e s , Image-Music-Text, prir. i
prev. S t e p h e n Heath, N e w York: Hil l a n d
Wang, 1 9 7 7 .
5 Ibid., str. 4 0 - 1 . 6 Barthes, Mythologies, str. 1 1 .
7 Ibid., str. 1 1 .
59
Barthes i carstvo znakova
60
8 Ibid., str. 15 .
9 Ibid., str. 142 .
1 0 Barthes, Carstvo znakova, str. 5. 1 1 Ibid., str. 10 .
12 Ibid., str. 8. 1 3 Ibid., str. 9 6 . 1 4 Jacques Derrida, "Cogito and the History of
Madness" , u Writing and Difference, prev.
Alan Bass , Chicago: Universi ty of Chicago
Press, 1 9 7 8 , str. 3 0 8 .
1 5 Roland Barthes, "The Discourse of History",
u E. S. Schaffer (ur.), Comparative Criticism:
Vol. 3. A Year Book, prev. S. Bann, Cambridge:
Cambridge Universi ty Press, 1 9 8 1 . , str. 3 -20 . 1 6 Ibid., str. 18 . 1 7 Jacques Derrida, Specters of Marx: The State
of the Debt, the Work of Mourning, and the
New International, prev. Peggy Kamuf, New
York i London: Routledge, 1 9 9 4 . 1 8 Barthes, Carstvo znakova, str. 8. 19 Hayden Whi te , The Content of the Form: Na
rrative Discourse and Historical Representa
tion, B a l t i m o r e : J o h n Hopkins Un ive r s i ty
Press, 1987 . , str. 2 1 0 . 20 Carstvo znakova, str. 10 .
21 Ibid., str. 7.
Bilješke
22Ibid, str. 10 .
23Barthes, "The Discourse of History", str. 7.
24Ibid., str. 17 .
25lbid., str. 2 9 .
26Ibid., str. 4 6 .
27Ibid., str. 6.
28Ibid., str. 6.
29Ibid., str. 3.
30Ibid., str. 3-4.
31 Ibid., str. 12 .
32 Ibid., str. 12 .
33 Ibid., str. 1 0 2 .
34 lbid., str. 4.
35 Ibid., str. 3.
36 lbid., str. 3.
37 lbid., str. 3.
38 Ibid., str. 3.
61
Ključni pojmovi
IDEOLOGIJA
P o j a m " ideologi ja" i zvorno je skovao f i lozof
Des tut t d e T r a c y p o č e t k o m devetnaes toga
s tol jeća, i on se rab io za opis " z n a n o s t i ide
j a " koja b i m o g l a razotkr i t i n e s v j e s n e težn je
ps ihe što ut ječu na l judsko ponašanje, poput
predrasuda i k lasne svijesti. Karl M a r x i Karl
M a n n h e i m kasni je su tu ri ječ uvel i u diskurs
s u v r e m e n e sociologi je . D a n a s o n a o z n a č u j e
ci jeli raspon k o n c e p c i j a v e z a n i h uz društve
nu proizvodnju svijesti, iako o b i č n o b e z su
b jekt ivne svi jesti o n j e n o m djelovanju. Fre
d d e J a m e s o n nazvao ju j e t e m e l j e m pol i t ičk i
nesvjesnog, dok p r e m a L o u i s u A l t h u s s e r u
o n a stvara subjektivnost p u t e m interpelaci je
63
Barthes i carstvo znakova
svijesti od strane državnoga ideološkog apara
ta. Ideologi ja ut ječe na b i lo koji od s l jedećih
činitel ja duha: vrijednosti, uvjerenja, očekiva
nja, ideale, sv jetonazor i obzore razumijeva
nja. O n a je in terpre ta t ivno sredstvo - filter
opažanja - što ga subjekt iv i tet korist i da bi
dao smisao svijetu oko sebe. Ideologija m o ž e
bit i zajednička, kad postane art ikulirana kao
društveno djelovanje p u t e m ljudskog posre
dovanja. Za m a r k s i s t i č k o j e miš l j en je ideo
logija i skr ivl javanje zbil je, jer stvara " l a ž n u
svi jest". U Uvodu u književnu teoriju Terry
Eagleton definira ideologiju kao " o n e n a č i n e
osjećanja, vrednovanja, opažanja i vjerovanja
koji s to je u n e k o m o d n o s u s o d r ž a v a n j e m i
r e p r o d u k c i j o m društvene m o ć i " . Ideologi ja
funkcioni ra tako što natural iz i ra sve ekono-
mijsko, p o l i t i č k o i druš tveno te povi jesno,
kako bi k o n t i n g e n t n o s t svih t ih raz ina izgle
dala a p o l i t i č n o m i b e z v r e m e n o m . P r o c e s
ideološke interpe lac i je je nesv jestan i stvara
mi tove k a o š to je onaj o "zdravom r a z u m u " .
Taj privid "pr i rodnos t i " neke ideje naz iva se
ideologi j skim efektom.
64
Ključni pojmovi
KULTURA
Kultura j e izrazi to v i š e z n a č a n po jam. O n a
pos jeduje protus lovne konotaci je koje ovise
o njenoj uporabi i kontekstu u ko jemu se jav
lja. Prema nekima, ona prevodi različita shva
ć a n j a estetskog, i n t e l e k t u a l n o g il i umjet
n i č k o g pos t ignuća, tako npr. opis poez i je
M a t t h e w a Arnolda kao "onog najboljeg što je
miš l jeno i govoreno". U svoj im v e ć m a antro
p o l o š k i m dimenzi jama, kultura ne s luži kao
p r o i z v o l j n o " m j e r i l o i z v r s n o s t i " v e ć k a o
o p ć e n i t n a č i n života u k o j e m u se o č i t u j e
p r i m j e n a s t a n o v i t i h sus tava v r i j ednos t i i
v jerovanja što se odražava ju u l j u d s k o m
djelovanju i ins t i tuc i jama. U konteks tu kul
t u r a l n i h studija prev ladava poton je shva
ćan je . Ako pr i rodni svijet i n jegove po jave
p o i m a m o kao p o d r u č j e u k o j e m u izosta je
l judska intervencija, tada "kultura" označuje
sve stvari koje nasta ju l judskom intervenci
j o m : s t rukture vlasti, k o m u n i k a c i j s k e teh
nologi je, jezik, p o l i t i č k e ideologi je, religi ju,
o b r a z o v n e us tanove, druš tvene o b i č a j e itd.
Jean-Jacques R o u s s e a u je ustvrdio da je č a k i
"pr iroda", kao p r e d o d ž b a ops to jnos t i sa i l i
b e z kulture, p o j a m što ga je m o g l a stvorit i
65
Barthes i carstvo znakova
66
s a m o kultura. Ipak, pojml j iva je i tvrdnja da
č o v j e č a n s t v o i sva n jegova raskoš opsto je
u n u t a r pr i rode, kol iko god se r a z l i č i t i m a
č i n i l i površ insk i do jmovi . Kadšto se podra
z u m i j e v a da se "kul tura" o d n o s i na l judsko
dje lovanje koje ni je p o s r e d o v a n o e k o n o m
s k i m ili i d e o l o š k i m i n t e r e s i m a , ali takva
p r e d o d ž b a kulture ubrzo se ruš i kad se uvi
di da kul turno djelovanje s luži s reds tv ima i
c i l j e v i m a koji n i s u tek s a m č i n stvaranja.
P r i m j e r i c e , s l ika dobiva o d r e đ e n u n o v č a n u
vr i jednost jer ju je n a s l i k a o s p e c i f i č a n poje
d i n a c . U m j e s t o d a b u d e darovana, o n a s e
prodaje na dražbi i l i pr ivatno. Čin s l ikanja
kao č i n k u l t u r n e proizvodnje prožet je uv
j e t i m a e k o n o m s k e r a z m j e n e koji određu ju
vri jednost kul turnog predmeta.
METAHISTORIJA
M e t a h i s t o r i j a j e , o p ć e n i t o , filozofija povije
sti koja r a z m a t r a n a č e l a što dovode do shva
ćanja p o v i j e s n o g napretka i koja se o d n o s i
na n a r a c i j e ko je to opisuju. Pob l iže kazano,
ri ječ je o kn j iz i H a y d e n a W h i t e a u kojoj se
historijsko pisanje (ili historiografija) opisuje
Ključni pojmovi
67
a n a l o g n o o n o m e meta-f ikci je ili meta-na-
raci je ; to jest, r i ječ je o p i san ju his tor i je koje
je sv jesno v las t i t ih s t i lova i o b l i k a p i s m a .
W h i t e tvrdi da je ob jekt ivna histori ja n e m o
guća. On uspoređuje diskurs his tor i je s pri
p o v i j e d a n j e m o događa j ima koje ni je o d v e ć
raz l ič i to od onog što ga n a l a z i m o u književ
n o m tekstu. Metahis tor i ja k a o takva postav
lja p i tanja o m o ć i predstavl janja, u t jeca ju
ideologije na pripovijedanje i o č i n u pisanja.
M E T A J E Z I K
M e t a j e z i k je u bi t i j e z i k o d r u g o m jez iku. U
s e m i o t i č k o j anal iz i , j e z i k koji se i s t ražuje
naz iva se " j e z i k o m o b j e k t o m " , dok se j e z i k
koji se stvara i l i rabi u svrhu i s t raž ivanja
ident i f ic i ra k a o " m e t a j e z i k " . P r e m a post-
strukturahstima, s a m pojam metajezika pred
stavlja anatemu za mogućnost interpretativne
otvorenosti , m o g u ć e zato što se nadaje sred
stvom univerzalizirajućeg iskustva: implicira
se da m e t a j e z i c i m o g u pos luž i t i da se obja
sni kako čitatelj/gledatelj-model odgovara na
tekst-model . Ne objašnjavaju se raz l ike u
t u m a č e n j u . S e m i o t i k a takva č i tan ja naz iva
Barthes i carstvo znakova
68
zas t ran je l ima - drug im r i j eč ima, č i t a n j i m a
koja n i s u u sk ladu s k o d i r a n o m s u š t i n o m
teksta i njegovih struktura. Umberto E c o tvrdi
d a teks t s t v a r a v l a s t i t a č i t a t e l j a - m o d e l a .
S m i s a o č i t a n j a s toga j e d o n e k l e o d r e đ e n
s trukturama i kodovima što ih uvodi čitatel j .
D a b i d o s e g n u o objekt ivnost , meta jez ik b i
morao stajati izvan povijesti i stoga biti i m u n
na ideološke efekte. I m a m o l i E c o v u primje
d b u n a u m u , p o j a m meta jez ika protus lov i
p remisama semiotike. Kako bi se jezik mogao
lišit i svoje konteks tua lne mot ivac i je?
M I T
Uz u o b i č a j e n e konotaci je bajke, folklora, le
gendi, praznovjer ja itd., " m i t " je u suvreme
noj teoriji dobio nekoliko implikacija. Kao što
s m o vid je l i b a v e ć i s e d je lom R o l a n d a Bar
thesa, m i t pro iz laz i iz ideologi je . Kul turne
tvorevine i p r a k s e dehistoriziraju se da bi se
univerza l iz i rao n j ihov značaj i da bi se ljud
skom iskustvu u č i n i l e prirodnima. Z n a č e n j a
onoga što mitologi je podrazumijevaju, među
tim, n i s u pr i rodna . O n a služe p o j e d i n a č n i m
interes ima nadz i ran ja kulture koja se koristi
Ključni pojmovi
69
m i t o m d a b i p r o m a k n u t a ku l turnu repro
dukci ju . Postoj i bezbroj primjera, ali m o ž d a
je na josnovni j i na područ ju izučavanja knji
ževnosti na engleskom jeziku - kanon glavnih
tekstova koji određuju obil ježja toga što č i n i
d o b r u kn j iževnost . S h a k e s p e a r e o v e d r a m e
dobile su tu funkciju kad je riječ o engleskom,
do te mjere da je Harold B l o o m ustvrdio kako
" n a s " j e " B a r d " n a u č i o sve što t r e b a m o znat i
0 zapadnoj kulturi . U stvari, on ju je i z u m i o
1 pokazao n a m a na Zapadu kako da je č i t a m o
i pr ikazujemo.
PREDSTAVA/PREDODŽBA
Na t e m e l j n o j raz ini , preds tava j e n a p r o s t o
ono što se predstavlja p o m o ć u nečega drugog
- npr. c r n a boja predstavlja smrt, dok z e l e n a
boja predstavl ja život. Predstava je sredstvo
kojim se dvije nepovezane stvari združuju da
b i o z n a č i l e n e k i po jam. P r e m a t a k v o m gle
dištu o predstavl janju, na djelu je n e k a vrst
korespondenci je s biti onoga što se predstav
lja. V e ć i n a s u v r e m e n i h o b l i k a kr i t ičkog mi
šl jenja o d b a c i l a b i tu pretpostavku, iako na
r a z l i č i t i m o s n o v a m a . S t o g a su se po jav i le
Barthes i carstvo znakova
kritike koje osporavaju k o n v e n c i o n a l n e pret
postavke u vezi s k o m u n i k a c i j o m k a o naiv
n i m obl ikom predstavljanja. R e c i m o , Jacques
Derrida us ložnio je ideju predstavl janja sko-
vavši t e r m i n differance da bi o b j a s n i o kako
do t u m a č e n j a dolaz i us l i jed raz l ikovanja i
ujedno odmaka od značenja. * Dijferance n a m
o m o g u ć u j e da o preds tav l j an ju p o n o v n o
p r o m i s l i m o ne s a m o kao o združivanju dvi
ju r a z l i č i t i h stvari - p o j m a s o z n a č i t e l j e m -
već kao o odgodi značenja koja se događa pri
up l i tan ju znakova, b i lo p u t e m govorenja i l i
pisanja. P r e m a Derridi, predstavljanje (repre
zentaci ja) ne m o ž e biti re-prezentacija, jer ne
m o ž e bi t i motivaci j ske, dodirne, analogi jske
i l i o d n o s n e v e z e i z m e đ u z n a k a i o n o g a š to
on predstavl ja . Iako se z n a č e n j e pro izvodi
pravl jenjem razlika m e đ u znakovima, o n o je
u v i j e k o d m a k n u t o o d s v o j i h p r v o b i t n i h
izvora.
* Riječ je o pojmu kojim Derrida želi sjediniti obje konotacije franc, riječi difference; v. bilješku prevoditelja u: Stuart Sim, Derrida i kraj povijesti, Naklada Jesenski i Turk, 2001. (također u ovoj biblioteci), str. 29. (Prev.)
70
Ključni pojmovi
Z N A K
Ferdinand de Saussure u znaku vidi e l e m e n t
j e z i k a što g a č i n i o d n o s i z m e đ u o z n a č i t e l j a
(zvuka-s l ike, npr. f o n e m a i l i m o r f e m a ) i
o z n a č e n o g ( izraženog p o j m a ili p r e d m e t a o
k o j e m u j e r i j e č ) . P r e m d a j e s a u s s u r e o v s k i
m o d e l b i o ut jeca jni j i u s k l o p u razvoja fran
cuskog struktural izma, u amer ičkog filozofa
C h a r l e s a S a n d e r s a P e i r c e a n a l a z i m o c j e l o
v i t o r a z v i j e n u k o n c e p t u a l i z a c i j u z n a k a .
P r e m a Peirceu, z n a k je e l e m e n t j ez ika i l i sli
k a ko ju tvor i o d n o s i z m e đ u s a m o g z n a k a ,
referenta (predmeta na koji se o d n o s i znak),
osnove predstavljanja (naravi odnosa s p r a m
re ferenta) i i n t e r p r e t a n t a ( i s k u s t v e n o g od
n o s a i z m e đ u interpreta i z n a č e n j a ) . Z n a k se
o d n o s i n a n e k i re ferent u n u t a r p o d r u č j a
preds tava koje u t e m e l j u j u z n a k s u k l a d n o
njegovoj funkci j i - na š to se, kako i u ko ju
s v r h u o n o d n o s i . Z n a č e n j e s e s tvara k a d a
č i tate l j z n a k a deši fr ira o s n o v u predstavlja
nja kako bi p r e m a iskustvu interpretirao raz
liku između znakova. U n a t o č razlikama izme
đu s a u s s u r e o v s k e i p e i r c e o v s k e s e m i o t i k e ,
kao što j e gore s p o m e n u t o , z n a k ne m o ž e
i m a t i mot ivac i j ske, dodirne, analogi j ske i l i
71
Barthes i carstvo znakova
o d n o s n e veze s o n i m što predstavl ja. Z n a k
je uvi jek proizvol jan, i n a č e b i preds tav l jao
s e b e s a m a , što p a k o d r e đ u j e j e l i z n a k o n o
š to j e P e i r c e n a z v a o i k o n o m , il i i n d e k s i l i
s i m b o l .
Odabrana bibliografija
Roland Ba r thes , Writing Degree Zero, prev.
Annet te Lavers i Colin Smith , New York: Hill
and Wang, 1 9 6 7 .
Roland Barthes, Elements of Semiology, prev.
Annette Lavers i Colin Smith , New York: Hill
and Wang, 1 9 8 1 .
Roland Bar thes , Mythologies, odabr. i prev.
Annet te La vers, London: Paladin, 1 9 7 3 .
Roland Barthes, Camera Lucida: Reflections on
Photography, prev. R icha rd Howard, New
York: Hill and Wang, 1 9 7 7 .
Roland Barthes, Image-Music-Text, prir. i prev.
S tephen Heath, New York: Hill and Wang,
1977 .
Ro land Bar thes , The Fashion System, prev.
Matthew Ward i Richard Howard, New York:
Hill and Wang, 1 9 8 3 .
73
Barthes i carstvo znakova
Roland Barthes, Michelet, New York: Hill and
Wang, 1 9 8 7 .
Roland Barthes, "The Photographic Message",
u Barthes: Selected Writings, prev. S tephen
Heath, Glasgow: Fontana, 1 9 8 9 . , str. 1 9 4 - 2 1 0 .
74
Web stranice
T h e Voice of the Shutt le - web stranica za istra
živanja u h u m a n i s t i č k i m znanost ima:
http://vos.ucsb.edu/
Cultural Studies Center:
www.popcul tures .com
75
Top Related