Barthes i Carstvo Znakova

Biblioteka Z N A N O S T U D Ž E P U

Izdavač Naklada Jesenski i Turk

Za izdavača.Mišo Nejašmić

Prijevod: Dinko Telečan

Lektura: Adriana Pletikos

Grafička priprema: Renata Risek

Izrada omota: BOŽESAČUVAJ

Tisak: ZRINSKI d.d., Čakovec

Copyright za hrvatsko izdanje Naklada Jesenski i Turk

Naslov izvornika: Peter Pericles Trifonas, Barthes and the Empire of Signs, Icon Books Ltd., Cambridge, 2001.

Text copyright 2001 Peter Pericles Trifonas

UDK 8 V 2 2

81-05 Barthes, R.

T R I F O N A S , Peter Pericles

Barthes i carstvo z n a k o v a / Peter Pericles T r i f o n a s ; <prijevod D i n k o

Te!ecan> - Z a g r e b : N a k l a d a Jesenski i Turk, 2002. - (Biblioteka Z n a n o s t u d ž e p u )

Prijevod djela: Barthes a n d the empire of signs - Bibliografija.

I S B N 9 5 3 - 2 2 2 0 4 9 - 6

j I Barthes. Roland - Semiotika

4 2 0 5 0 8 0 4 8

I

Naklada Jesenski i Turk

Uredništvo:

Vlaška 10, Zagreb, tel./fax: 01 4816 574, e-mail: [email protected]

Prodaja: Av. Dubrovnik 15, Zagrebački Velesajam, paviljon 25, Zagreb, tel.: 01 6528 958, fax: 01 6590 186, e-mail: [email protected] www.jesenski-turk.hr

mailto:[email protected]

mailto:[email protected]

http://www.jesenski-turk.hr

BARTHES I CARSTVO ZNAKOVA

Peter Pericles Trif onas

Naklada Jesenski i Turk

Zagreb, 2 0 0 2 .

Sadržaj

Semiologija, mit, kultura 7

Razumijevanje mita 13

Rvanje s m i t o m 15

Pos ls t ruktura l i s t Bar thes 18

Carstvo praznih znakova 21

Kultura i povijest 26

Vizualizacija kulture 30

Historijska metoda prije i nakon

ideologije 33

Laži, fikcija, ideologija 43

Odznačivanje 52

Bilješke 59

Ključni pojmovi 63

Odabrano bibliografija 73

Webstranice 75

Semiologija, mit, kultura

Carstvo znakova?Da, ako te znakove shva

timo kao prazne i ako shvatimo da je obred

bez boga.1

Roland Barthes

Carstvo znakova, d jelo p r v o t n o o b j a v l j e n o

1 9 7 0 . , prepozna je se k a o dio "posts t ruktura-

l i s t ičke" faze R o l a n d a Bar thesa , u kojoj je nje

govo bavljenje t u m a č e n j e m znakovnih sustava

odmi jeni la žel ja za p o d r i v a n j e m i decentr i ra-

njem njihova autoriteta. Kao tekst, ono nagovi-

ješta zaokret od u p o r a b e e l e m e n a t a f o r m a l n e

semiologi je - o d n o s n o v o d e ć i h n a č e l a struk

turalne lingvistike - prema proučavanju pojava

kul tura ln ih praks i u s t v a r n o m e svi jetu kao

7

Barthes i carstvo znakova

s l ika i teks tova koji se m o g u i šč i tat i . Carstvo

znakova se stoga m o ž e smatra t i r a z m e đ o m

u s u v r e m e n o j krit ičkoj teori j i , s o b z i r o m na

B a r t h e s o v položaj v o d e ć e figure f rancuskoga

s t ruktura l izma. Zbog te teor i j ske i s t i l i s t ičke

inovaci je , to je k l jučan tekst razdobl ja koje se

navješćuje te pozdravlja "poststrukturalističku"

eru knj iževne krit ike.

B a r t h e s j e svoju s e m i o l o š k u m e t o d u č i tanja

znakovnih sustava kulture razvio p r e m a djelu

l ingvis ta F e r d i n a n d a d e S a u s s u r e a , L o u i s a

Hje lmsleva, R o m a n a J a k o b s o n a i E m i l e a B e n -

v e n i s t e a . D o m a š a j i d u b i n a n j e g o v a d je la

pr iskrbi l i s u m u mjes to n a ug lednoj Katedr i

za kn j iževnu semiot iku pri College de France .

Poput C l a u d e a Lev i-Straussa i J e a n a Piageta,

Barthes je u t jecao i b i o di je lom naraštaja fran

c u s k i h kr i t ičara i teoret ičara koji su se 50-ih i

60-ih godina z a n i m a l i za semiotiku, a k o j e m u

pr ipada ju J u l i a Kr i s teva , M i c h e l F o u c a u l t ,

J a c q u e s L a c a n , T z v e t a n Todorov, J a c q u e s De-

rrida, L o u i s Al thusser , Gil les D e l e u z e , J e a n -

-Frangois Lyotard, R e n e Girard i J e a n Baudr i

l lard. Taj p e r i o d "v i sokog s t r u k t u r a l i z m a "

obil ježio je žar ve l ikoga in te lektua lnog rada i

i n t e n z i v n i h j a v n i h rasprava i z m e đ u g lavnih

8


figura pokreta, koje su iznjedrile raznolike teo

rijske n o v i n e poput dekonstrukt iv izma, nara-

tologi je, a r h e t i p s k e kr i t ike i s t r u k t u r a l n o g

marksizma. Kri t ički značaj semiologi je počiva

u č i n j e n i c i da o n a t e o r e t i č a r i m a o m o g u ć u j e

stvaranje metajezika - kr i t ičkog jez ika i l i dis-

kursa - koji je kor i s tan za r a š č l a m b u ob l ika i

s t ruktura predstavl janja kao di je lova ukodi-

ranih unutar logike nekog sustava. O n a polazi

od v i šes t ruk ih r a z i n a z n a č e n j a (npr. s lova,

riječi, rečenice, interpunkci jskih znakova) koje

djeluju z a s e b n o al i za jedno u o d n o s u s p r a m

kodiranog, c je lovi tog teksta. S tog se razloga

semiologi ja naziva i formalističkom metodom

anal ize, b u d u ć i da povezuje izraz z n a č e n j a ili

sadržaja unutar anal ize s e l e m e n t i m a formal

ne kompozici je . U njena teorijska pravila ulazi

mogućnost iščitavanja hipotet ičkih razina zna

čenja kako "iznad", tako i " ispod" znaka, te izna

laženje n j i h o v i h m e đ u s o b n i h o d n o s a u n u t a r

nekog teksta. 2 Ž e l e se n a ć i i u č i n i t i dostupni

ma za l ihe z n a č e n j a u n u t a r konf iguraci ja tek

stualnog obl ika. S u k l a d n o t o m e , s t rukture i

kodovi glavni su problemi semiologi je u odno

su s p r a m sus tava preds tav l jan ja i n jegova

kodiranja e l e m e n a t a tekstualnost i .

9


Takozvana Barthesova "strukturalistička" faza

o b u h v a ć a tekstove kao što su Pisanje na nul

tom stupnju, Elementi semiologije i Mitologije.

U potonjoj je knj izi teori jski i z l o ž e n a njegova

m e t o d a iščitavanja sustava znakova u kulturi i

n j i h o v e t e k s t u a l n e pro izvodnje u m e d i j i m a .

M e đ u t e m e koj ih s e t i j e k o m tog r a z d o b l j a

B a r t h e s p r i h v a ć a o spadaju rek lame, vodič i za

putovanja, m o d a , fotografija, striptiz i rvanje.

Posr i j ed i j e k r i t i č k o p r o p i t i v a n j e p o d r u č j a

ku l turn ih p r o i z v o d a i praks i radi i z n o š e n j a

" ideologi j ske kr i t ike u s m j e r e n e na jez ik tako

zvane masovne kulture" i "semiološke raščlam

be m e h a n i k e toga jezika". 3 Primjerice, u jednoj

drugoj studiji iz tog razdoblja, 4 Bar thes se laća

reklame za t jesteninu da bi demonstr irao ideo

lošku m e đ u o v i s n o s t sustava l e k s i č k i h i vizu

a ln ih znakova te kodova unutar istoga teksta.

Taj b i s m o t ip a n a l i z e s l ike i teksta - kakva se

poduzima i u Carstvu znakova - mogl i nazvati

poprečno-medijalnim p r i s t u p o m . V i z u a l n o

dočarani predmet i u reklami (špageti, u m a k od

rajčice, r ibani p a r m e z a n , luk, p a p r i č i c e i mre-

žasta torba za k u p o v i n u ) mogu se svrstati pod

jedan leks ički p o j a m koji se koristi kao oznaka

marke p r o i z v o d a /Panzini/. Ti pro izvodi n i s u

10


o g r a n i č e n i n a o d r e đ e n u e t n i č k u skupinu, al i

iz kul inarskog aspekta, p r e m a reklami, sastoj

c i za " p o t p u n o b r o k špageta" p r e d o č e n i su na

fotografiji k a o j e d i n s t v e n o " ta l i janski" i stoga

odl ične kvalitete. Odjek kulturne autent ičnost i

pr i sutan je u podri je t lu s a m o g i m e n a i njego

vu odavanju etničkog identi teta. B u d u ć i da je

ta r e k l a m a o s m i š l j e n a za francuskog, a ne za

tali janskog potrošača, e t n i č k a konotaci ja ime

na je, prema Barthesu, naročito djelotvorna kao

marketinško sredstvo stvaranja želje i potražnje

za proizvodom p u t e m uspostavl janja tematski

s m i s l e n o g konteks ta za c i l j anu publ iku. Kva

liteta proizvoda povezana je s e tn ičnošću proiz

voda, i tako se prizivaju mi t ske sl ike autent ič

nih tali janskih špageta koje se mogu pripremiti

u v l a s t i t o m e - u o v o m s luča ju f r a n c u s k o m -

domu. R e k l a m a kao da sugerira da je pot rebno

s a m o kupit i proizvod i uživat i u doživl ja ju

kuhanja upravo k a o što to č i n e Tal i jani . O n a

obi lu je s t e r e o t i p i m a l a t e n t n i m u n u t a r o b l i k a

predstavljanja. "Tal i janskost" proizvoda ovis i

poglavito o o d n o s u dodirivanja, ili pr idruže-

nost i , r i ječi /Panzini/ i o p i s a n i h proizvoda, u

svrhu prebac ivan ja konotac i je s l eks ičkog na

v izua ln i tekst, iz čega proiz laz i usidrivanje i

11


prijenos. Pojmovi "usidrivanja" i "pri jenosa" što

ih B a r t h e s razvija da b i ana l iz i rao m e đ u i g r u

riječi i slike u reklami korisni su za razmatranje

kako taj "kombinirano kodirani" tip teksta može

s e m i o t i č k i stvarati i upravl jat i t v o r b o m zna

č e n j a . Pr i us idr ivanju, o b j a š n j a v a B a r t h e s ,

"tekst usmjerava čitatelja kroz ono o z n a č e n o u

slici, navodeći ga da izbjegava j e d n o o z n a č e n o

i p r i m i drugo... On ga [ili ju] da l j inski uprav

lja p r e m a unapr i jed odabranu z n a č e n j u " ; dok

u pr i j enosu " tekst i s l ika stoje u k o m p l e m e n

t a r n o m odnosu; ri ječi, na isti n a č i n kao i slike,

o d l o m c i su općenit i je s intagme te se jedinstvo

poruke ostvaruje na višoj razini" . 5 Da bi omo

gući la z n a č e n j e , p o r u k a r e k l a m e k a o c j e l i n e

uključuje leksičko-vizualnu ovisnost usidriva

nja i u jedno k o m p l e m e n t a r n o s t obiju tekstual

n i h sas tavnica koje se na laze u pr i jenosu.

12

Razumijevanje mita

Razumijevanje mita

S l i č n o anal iz i r e k l a m e za Panzini, B a r t h e s o v e

Mitologije i s t iču kri t ičku zadaću semiologa da

u p r e d s t a v a m a p o p u l a r n e kul ture demi t iz i ra

ono što se izr iče, kao i o n o što ostaje neizgovo

reno. To jest, da raskrinka predrasudnost mito

va koji se stvaraju ili osnažuju kada sam subjekt

kulture p o p r i m a t e k s t u a l n i o b l i k z n a k o v n i h

sustava i kodova. Ideologija je u srži mitologije.

B a r t h e s o v a a n a l i z a m e d i j a u Mitologijama

podupire m a r k s i s t i č k i pr i s tup toj t e m i .

U i s t i n u , " M i t danas" , posl jednj i ogled u en

gleskom prijevodu Mitologija, koji č ini opsežno

promiš l jan je o semio loško j metodi , s luž i se

uvjerenjima, željama i vri jednostima izraženim

u v e l i k i m pr ipovi jes t ima m a l o g r a đ a n s k e kul

ture k a o s reds tv ima za d e m o n s t r i r a n j e kako

razotkrit i o z n a č u j u ć e s trukture mita. B a r t h e s

pokazuje kako m i t p o m o ć u svoj ih r e t o r i č k i h

ukrasa natura l iz i ra o s e b u j n o s t i kulture, uni-

verzalizira ih i č i n i druš tvenim n o r m a m a . Mi

tologije kao "kr i t ika ideologi je" i z lažu e t ičku

di lemu: treba li ostaviti mit, kao kulturnu pod

logu onoga što je pr i rodno i s tvarno u životu-

-svijetu, n e p r o p i t a n i m . B a r t h e s v idi u m i t u

13


o p a s n o s t jer on d o p u š t a nakupl jan je s lo jeva

značenja unutar vlastitih predstavljanja kulture

i pot iče nerefleksivne prakse. Putem mita dola

zi do " i d e o l o š k e z l o u p o r a b e " , 6 j e r je na djelu

n e u p i t n a vjera u poruku. Status quo kultural

n i h n o r m i pothranjuje se uobraz i l jom mitolo

gije. Kao što veli Barthes, i s t inu mita obil ježuje

"ono-što-prolazi-neizrečeno". 7 Kul tura lna lo

gika koja se razlaže kroz mitologiju nastoj i sve

sti razlike u tumačenju i ograničiti prekomjerja

z n a č e n j a . N j e n e ideo loške d i m e n z i j e ustroja

vaju vidove naš ih reakcija na znakove, tekstove

i medi j ska predstavl janja te, š to je još važni je,

na povijest. Mitov i uopćavaju iskustvo ne bi l i

postigli konsenzus o tome kako opažamo zbilju,

s u o č a v a m o se s l judsk im s tan jem i d je lu jemo

s o b z i r o m na razl ič i tost drugih k a o za jednica.

Etičke, soci ja lne i pol i t ičke granice društva od

r e đ e n e su m i t o l o g i j o m . Mitovi pružaju inter-

pretacijske arhet ipove za dešifriranje značenja

života-svijeta š to ga n a s t a n j u j e m o g leda juć i

sadašnjost k r o z proš lost . Mitologi ja oživl juje

zbilju, prevodi n a m je i naturalizira, prožima

jući je r a z i n a m a ideološkog značenja .

14

Rvanje s mitom

Rvanje s mitom

Prema Barthesu, mitovi nam pružaju kritičke

modele razumijevanja koje možemo rabiti da

bismo zacrtali značenje iskustva stupnjevanjem

jednog sustava povrh drugoga i tako stvorili

dvije razine tumačenja. Obje razine djeluju

zasebno i skupa, najprije da bi istaknule zbi

lju, a zatim da bi je razjasnile. Barthes u Mitolo

gijama pokazuje kako primarna razina sadrži

"činjenični" sustav predstavljanja u kojemu su

predmeti označeni. Barthes to naziva "označu-

jućom ravni". Ona pruža izliku za razdvajanje

oblika predstavljanja od sadržaja predstavlja

nja. Sekundarna razina promiče simbolički

sustav u kojemu se uspostavljaju veze sa zna

čenjem. Barthes to simboličko područje asoci

jacija naziva "le signifiant vide" ili "praznim

označenim". Ono generira drugu ravan znače

nja onkraj kulturnog objekta ili prakse, dajući

predstavljanju moć istine kao prisustva. Isku

stvene činjenice - podržane tim prisustvom

signifianta - tako poprimaju metaforički ili

simbolički sjaj koji zavodi, i time navodi čitate

lja da s pukog ponavljanja svjetovnih tumačenja

skokovito prelazi na iznošenje vrijednosnih

15


sudova koji imaju et ičke i mora lne implikaci je.

S tog razloga, objašnjava Bar thes , iako z n a m o

da je rvanje "sport ko j im se upravl ja iz poza

dine", 8 njegovi neobuzdani spektakli ljudskog

i skustva - npr. pr ikazi bol i , patnje, izdaje,

kr ivnje, prevare, okrutnost i , p o ž u d e i z a n o s a

- omoguću ju gledatelju č i š ć e poistovjećivanje

sa sudionic ima. Prevladava emocija, sirova, ali

n e b e z i d e o l o š k e usmjerenos t i . D a b i rvačk i

s p e k t a k l b i o efektan, g ledate l j s tvo se m o r a

brzo opredi je l i t i za s t rane. Kao i u mitologi j i ,

u r v a č k i m se n a d m e t a n j i m a i m a g i n a r n e sage

o b o r b a m a na život i smrt, o srazu dobra i zla,

odigravaju pred g ledate l j s tvom s p r e m n i m da

u n u t a r takve igre r a s p o z n a i skonske e t ičke

situaci je l judskoga stanja. Rvanje koristi mito

loške a r h e t i p o v e koji obuz imaju svijest. S u

m o r n o m a s k i r a n lik, l i c e zla, suprotstavl ja se

mi l j en iku m n o š t v a koji pr ikazuje i b r a n i sve

što je dobro u nekoj kulturi. Mit sk i pr izor rva

nja os lanja se na nesv jesnu želju gledatel jstva

da razri ješi f i z ičke i e t ičke n a p e t o s t i u n u t a r

ideologije te kulture. On se hrani n j o m e . S i m

bol ičk i e l e m e n t pois tov jeć ivanja - i l i poprat

nog t u m a č e n j a - iziskuje gledateljevu pažnju i

objašnjava i z n i m n u popularnost rvanja. P r e m a

16

Rvanje s mitom

Harthesu, m i t iskrivl juje zbi l ju radi ideološ

kog učinka. Sk lonost i i predrasude on pretvara

U povijest. Nepr imje tno obustavl ja potrebu za

propi t ivan jem predstavl janja u kulturi . M i t

naturalizira to iskrivljavanje zbil je i ul jepšava

njen grubo tesani tekst da dovede do prevlast i

gledišta koje m o ž e pos luž i t i k a o konfekci j ska

ist ina o posto janju.

S u v i š n o j e r e ć i da B a r t h e s ne vjeruje m i t u .

On drži da je njegovo imaginarno prikazivanje

povijesti, društva i kulture, kad p o s t a n e izvo

r o m is t ine, u z r o k l judske s a m o o b m a n e . Nje

gova je tvrdnja da mitologija sebe određuje kao

Povijest kada z n a č e n j e val ja j a v n o utvrditi, a

zbilju demistif icirati, da bi prisvoji la prava na

ja snoću i univerzalnu istinitost. Mit je u s lužbi

otpora fragmentaciji kulturnog pamćenja, omo

g u ć u j u ć i n a m da sve što se u s v a k i d a š n j e m

životu zbiva oko nas u z i m a m o zdravo za goto

vo. Zbi l ja se demist i f ic i ra radi lake potrošnje .

Mit iz sebe luč i ideologi ju jer, zakl jučuje Bar

thes, "preobražava značenje u formu". 9

17


Poststrukturalist Barthes

D o č i m r a n o B a r t h e s o v o d je lo tež i razotkr i t i

t a jne p r e d s t a v l j a č k i h o b l i k a k a o što j e m i t o

logija, n jegov k a s n i j i rad u s l o ž n j u j e j e d n o

s t a v n o s t toga p o j m a , i č a k propi tu je n jegov

znača j o b z i r o m na kul turnu proizvodnju zna

č e n j a . Z n a k o v i , kodovi , s t rukture i sus tav i

ostaju važni u njegovim kasni j im djelima, kao

što je Carstvo znakova, a l i kao k o n v e n c i j e s

k o j i m a se val ja poigravat i i u n j i m a už ivat i .

Gotovo je s p o p i s i m a i o z n a k a m a koje su Bar-

t h e s u - s e m i o l o g u o m o g u ć i l e d a s tvor i m e t a -

j e z i k i s t raž ivan ja . U k n j i g a m a S/Z i Užitak

teksta i ljubavnički govor, pr imjer ice, njega ne

z a n i m a t o l i k o o n o š to se i kako predstav l ja ,

koliko iznalaženje n o v i h n a č i n a či tanja koji će

b i t i s a m i m a s e b i s v r h o m . Doživ l ja j "jouis-

sance" u č i t a n j u i l i u g o d n o g o l a k š a n j a (igra

r i ječ ima s m i š l j e n o seksualne naravi !) pri bav

l jenju r a z l i č i t o š ć u nekog teks ta te igranju i l i

uživanju u n j e m u , postaje kr i t ički c i l j . Z n a č e

nje je s e k u n d a r n o . O n o je zapr i j ečeno ispraž-

n j e n o š ć u znakova, n j i h o v o m n e m o g u ć n o š ć u

da b u d u i z v a n k o n v e n c i o n a l n o g - i s toga

proizvol jnog - s u s t a v a predstavl janja koj i ih

18

Poststrukturalist Barthes

je proizveo s u k l a d n o vlast i toj kul tura lnoj lo

gici. Ako išta, za B a r t h e s a sada č i tanje postaje

n a č i n d a s e o d u p r e s n a z i t e k s t a n a d č i t a t e

ljem, n a č i n da se propita njegova motiviranost

i , k o n a č n o , da se bav i n j e g o v i m z n a č e n j e m .

D r u g i m r i j e č i m a , o n s e ž e l i s u p r o t s t a v i t i

ideologi j i p r e d s t a v l j a č k i h o b l i k a koja se na

m e ć e čitatel ju u h v a ć e n o m u zamku semiološ-

kih s t r u k t u r a teks ta . T i j e k o m tog razdobl ja ,

Bar thes je dosp io do zak l jučka da su na jbol je

č e m u se kr i t ičan čitatel j m o ž e nadat i - "bljes

kovi" koji osvjetl javaju neku sliku ili tekst, al i

ne otkr iva ju n i š ta .

L ingv i s t ičk i e l e m e n t i semiolog i je k a o stra

tegije č i tan ja u k l o n j e n i su iz B a r t h e s o v a kas

nijeg djela. Drugi skup kr i t ičk ih preokupaci ja

natapa r ječnik njegovih iščitavanja kulturalnih

obl ika i praksi . Kr i t ičku l e ć u svoga teori jskog

a r sena la B a r t h e s preusmjerava n a p o j m o v e

povezane s prikazivanjem ljudske želje. Nagla

sak u č i tan ju tako pada na pr ikazivanje ti jela,

užitka, ljubavi, pos jedovanja, otuđenja, inter-

subjektivnosti, kulture, razl iči tost i , p a m ć e n j a

i pisanja.

Zaniml j ivo je da m i t i dal je z a u z i m a središ

nje mjesto u Barthesovoj poststrukturalističkoj

19


20

fazi kao obl ik tvorbe značenja koji mu dopušta

č i ta t i protiv struje ku l tura ln ih predstavl janja

i predstavl janja kulture.

Carstvo praznih znakova


Kao što s a m već ustvrdio, Carstvo znakova ilu

strira p r o m j e n u u B a r t h e s o v u k a s n i j e m radu.

Tekst je više poetski nego analitički, više reflek

sivan nego kritički. Barthes uživa u poigravanju

s p r i p o v i j e d n o m t o č k o m gledišta podr iva juć i

njenu val janost kako bi decentr i rao njen auto

ritet i u k i n u o joj leg i t imnost . Že l i se odupri je

ti i skušenju mi to log iz i ran ja svoga p r e d m e t a ,

Japana, to jest, idea l iz i ran ja i na tura l iz i ran ja

određene sl ike or i jentalne kulture suprotstav

ljene onoj zapadnjačkoj. U Barthesovu predgo

voru Carstvu znakova č i t a m o s l jedeće:

Tekst ne "objašnjava"slike. Slike ne "ilus

triraju" tekst: svaka slika bila je za mene

polazište neke vrste vizualnog kolebanja

analogna g u b l j e n j u s m i s l a što ga Zen

naziva Šatori; tekst i slike, međusobno se

ispreplićući, žele osigurati kretanje, raz

mjenu ovih označitelja: tijela, lica, pisma,

i u njima žele čitati uzmicanje znakova.10

U Carstvu znakova, teori ja je u g r a đ e n a od

n o s n o u t e m e l j e n a u s t i lu izražavanja. N e m a

21


i z ravne pr imjene m e t o d e koju b i s m o mogl i

n a z v a t i " s e m i o l o š k o m " . S v j e s n o odbi ja juć i

da "pojašnjava" s l ike J a p a n a koje predstavl ja,

B a r t h e s izbjegava poz ivan je n a v i z u a l n i m o

tiv svjetla i t ame, kao i na ideologi ju Z a p a d a .

Odr iče se njegove mitologi je i p r ihvaća iz toga

proizašl i gubitak značenja, skloniji t o m e da ne

p o u č a v a či tate l ja I s t inu o japansko j kultur i .

Kultura je, ako išta, povlačenje u znakove radi

iznalaženja z n a č e n j a unutar sustava znakova,

či ja je zbi l ja tek f ikci ja j ez ika - to jest, proiz

voljan n a č i n kodiranja i davanja smisla svijetu.

B a r t h e s bi se, drž im, s lož io s t o m tvrdnjom, s

o b z i r o m na to da je njegovo viđenje mi ta i nje

gova odgovara jućeg diskursa, his tor i je , b i lo

doista skept ičko. Historija, kao i mit, proizvo

di ku l tura lne pr ipovi jes t i koje brka ju p u t e v e

prema stvaranju značen ja sadašnj ih događaja,

u o d n o s u s p r a m proš l ih zbivanja. To je razlog

s kojega B a r t h e s n a m j e r n o odbija pojašnjavati

tekst Carstva znakova i n jegove s l ike : u č i n a k

toga bio bi reproduciranje etnocentr ičkog mita

o J a p a n u što ga tvor i njegova his tor i ja na Za

padu.

Nije m o g l o b i t i drugog izbora. O n o što Bar

thes zna o J a p a n u uvi jek je već f i l tr irano kroz

22


" p r a z n i n u r i j eč i koja uspostav l ja P i s m o " . 1 1

Z n a č e n j e je o d g o đ e n o , pr i s tup i s t ini zapri

ječen. S j e d n e s trane, znakovi J a p a n a za nj su

prazni, l i šen i pr i rodna referenci ja lnog znače

nja, pa m o ž e biti samo oblika predočavanja što

ih on ne r a z u m i j e posve . Mito log i ja je na taj

nač in izbjegnuta. Znakovi Japana nisu tek zna

kovi jednog carstva. Ili carstva znakova. S druge

strane, kao autsajder s p r a m j a p a n s k e kulture,

Bar thes je p r i n u đ e n na e t n o c e n t r i z a m i kul

turno s l jepi lo uskog r a s p o n a z n a č e n j a što ga

sl ika J a p a n a izaziva u zapadnog či tatel ja . M i

tologija je posvuda, ali ovaj puta o n a dolazi iz

njega s a m o g te obi l ježuje njegove reakc i j e na

znakove koje vidi i doživljava. "Trebal i b i s m o

jednog dana sač in i t i povi jest našega vlast i tog

neznanja", kaže on...

...objelodanitikompaktnost našega narciz

ma, popisati kroz stoljeća nekoliko upozo

renja na različitost, koja smo ponekad

mogli začuti, te ideologijska utjerivanja

koja su, neminovno, slijedila, a koja se sas

toje u tome da uvijekprilagođavamo naše

nepoznavanje Azije zahvaljujući poznatim

jezicima (Voltaireovu Istoku, časopisu

23


R e v u e A s i a t i q u e , Pierreu Lotiju ili A i r

Franceu) . 1 2

Barthesovo znanje o J a p a n u ograničeno je na

o n o što je proč i tao o njegovoj povi jest i i v idio

od njegovih slika, bi lo kroz iskustvo ili u medi

j ima. Ta iz loženost z a p a d n o m arhivu tekstova

i s l ika koje se nazivaju " J a p a n o m " uspostavl ja

mit o J a p a n u kao dijelu or i jentalne kulture su

protstavl jene onoj zapadnjačkoj. Pridaje mu se

pov i j e sno nas l jeđe koje n a z i v a m o " p o v i j e š ć u

Japana", i o n o kulturne razl ičitost i J a p a n a č i n i

razuml j iv ima z a p a d n o m duhu. Ta je s l ika "Ja

p a n a " - n jegov m i t - s l i j edom toga z a p a d n i

i zum. O n a n i m a l o n e nalikuje s t v a r n o m Japa

nu. Postoj i razlog za takvu p r e d o d ž b u J a p a n a

koja se s tvara i zvan s a m e j a p a n s k e kul ture i

tvori z a p a d n u mito log i ju " J a p a n a " - daje mu

svoje egzotično pojašnjenje, rekao bi Bar thes -

kao dijela o r i j e n t a l n e kulture suprots tav l jene

europskoj kultur i . U s t a n o v i t o m pogledu, da

kle, n i š ta ne s toj i u p o z a d i n i cars tva z n a k o v a

što ga B a r t h e s i m e n u j e J a p a n o m . B a r t h e o v a

predodžba J a p a n a odražava t jeskobu koju ćut i

zapadni č i ta te l j k a d a se suoči s n e k i m n e č i

t l j iv im t e k s t o m . J a p a n iz Carstva znakova

24


trebalo bi, u tom smislu, nazvati carstvom praz

nih znakova. Č i n j e n i c a da Z a p a d "sve škropi

s m i s l o m " 1 3 frustrira Bar thesa . N j o m e se et ika

č i tanja svodi na raskapanje teks ta da bi se iz-

n a š l o n j e g o v o z n a č e n j e . O n s toga o d a b i r e

izmis l i t i J a p a n , napi sa t i f iktivan pr ikaz l i š e n

pretenzi ja na I s t i n u i Povi jest koje bi ga ute

mel j i le . Izosta ju t r a n s c e n d e n t n i znakov i za

p a d n e kulture koji ovise o m e t a f i z i č k o m za

snivanju značenja, npr. Riječ, Bog, Subjekt, ego,

prisustvo, n e p o k r e t n o s rediš te i tako dal je.

Barthes m o ž e s a m o povezat i vrtoglavu razno

rodnost J a p a n a u m o n t a ž i s l ika i tekstova koji

su dojmljivi sami po sebi. Doživljaj gubitka što

ga on ć u t i pr i dodiru s p r a z n i n o m njegovih

znakova daje ton njegovu iščitavanju kulturnih

obl ika i prakse. Pa ipak, ostaje p i tan je : je l i

m o g u ć e napisat i h i s tor i ju j a p a n s k e kulture, a

da se p r i t o m ne p o d l e g n e i skušenju p o n o v n a

uspostavljanja n jene zapadnjačke mitologi je?

Na prvi pogled č i n i se da ni je . Al i da b i s m o

pokušal i odgovori t i na to pi tanje, val ja n a m

razmotr i t i p r o b l e m e što ih p i san je ku l turne

histori je postavl ja pred B a r t h e s a .

25


Kultura i povijest

Da cjelokupna povijest u konačnoj analizi

može biti samo povijest značenja, to jest

Razuma općenito...14

Prizvati ono drugo "znaka povijesti" ne znači

pozdrav i t i t r e n u t a k l u d i l a l i š e n o g raz loga.

Kaos ili anarhi ja uvijek će proizaći iz kritičkog

stava koji ne apel i ra na razložnost . O d l u č i m o

l i v jerovati J a c q u e s u Derridi, č a k bi i histori ja

l u d i l a i m a l a v las t i te i d i o s i n k r a t s k e raz loge,

v las t i tu log iku koja b i n j o m e upravl ja la, b e z

o b z i r a n a t o b i s m o l i j e m i u s p j e l i d o k u č i t i .

N i š t a n i j e b e z v las t i ta razloga, m a k a r kol iko

n e k a m i s a o i l i č i n b i l i zastranjel i i l i n e e t i č k i .

Kao š to je u " D i s k u r s u h i s t o r i j e " 1 5 u s tv rd io

Barthes, gubitak značenja je zbog posredovanja

j ez ičnih znakova i m a n e n t a n svakoj histori j i ili

p r e d s t a v l j a n j u ku l ture . P i s a n j e o k u l t u r n i m

zbivanj ima ili p raksama otuda se više ne m o ž e

p o i m a t i k a o o b j e k t i v n o b i l j e ž e n j e p o j e d i n o

sti. His tor i j a g u b i svo ju č i n j e n i č n o s t u p r a v o

t i m e š to j e se p i š e . His tor i ja j e teks t . U l a š t e

n a p o v r š i n a . S k u p znakova. His tor i ja v i š e n e

26

Kultura i povijest

d o k u m e n t i r a " o n o zbi l j sko", ob jašn java Bar

thes, v e ć pro izvodi " n e r a z u m l j i v o " . 1 6 O n a j e

o b i l j e ž e n a k u l t u r n o m p e r s p e k t i v o m povjes

n i č a r a u p r o c e s u t u m a č e n j a i p i s a n j a h i s t o

rije. Tekstovi i sl ike histori je, poput o n i h mita,

posve su prožet i ide log i jom i r e t o r i č k i m teh

n i k a m a pov jesn ičara . Histor i ja je posredova

na jez ikom i stoga predstavlja vid diskursa koji

s tvara tekst , a l i ne o l a k š a v a p r i k a z i v a n j e č i

njenica.

U knj iz i Marxove sablasti: stanje duga, rad

žalovanja i nova internacionala,17 D e r r i d a

z a u z i m a s tanoviš te s l i č n o B a r t h e s o v u u po

gledu p i san ja his tor i je i ideologi je . Derr ida

kritizira novije tvrdnje o "kraju povijesti" - koje

l iberalni h u m a n i s t i poput Francisa Fukuyame

i z n o s e n a k o n s l o m a k o m u n i z m a u sovjetskoj

Rusiji - kao puke ideološke trikove za lakovjer

ne. To jest, kao pokušaje ponovnog pisanja his

torije i utjecanja na kulturno pamćenje u skladu

s pol i t ičkom ideologi jom onih, čiji je prikrive

ni interes uklanjanje raz l ika u t u m a č e n j u iz

o d r e đ e n e vizi je građanskog društva. P r e m a

Derridi, r a z u m je ideologi ja histori je . Histori

ja ispisuje p r a z n i n u znakova, al i ob jašn java

sl ike kako bi i s p u n i l a r u p e u r a z u m i j e v a n j u i

27


tako o m o g u ć i l a s tvaranje m i t a ili ideologi je .

N i š t a više, n iš ta m a n j e .

Kao i kod mita, s redišnj i p r o b l e m p i san ja

his tor i je n e k e kulture jes t p r o b l e m ideologi je.

B a r t h e s se u Carstvu znakova č e s t o v r a ć a toj

t e m i - u stvari, on je u o p ć e ne napuš ta . Nje

gov je n a p o r u s m j e r e n k t o m e da se okuša na

p u t u u č e n j a o raz l ič i tos t i j a p a n s k e kul ture .

Odlaganje te i n t e l e k t u a l n e rabote, kaže on,

" m o ž e b i t i j e d i n o rezul ta t ideologi jskog mra

ka". 1 8 Odgovornost vođenja čitatelja kroz slike

i teks tove J a p a n a kako ga s ä m vidi, B a r t h e s

s h v a ć a v e o m a o z b i l j n o . J e d n a o d k l j u č n i h

zamis l i Carstva znakova sastoj i se u neraski-

divoj vezi ideologi je s p i t a n j e m z n a č e n j a - u

z n a č e n j u z n a č e n j a . B a r t h e s n e m o ž e i z b j e ć i

svoje z a p a d n j a č k o obrazovanje i nas l jeđe. Ne

može se od-učiti od onoga što je već n a u č i o . Ta

spoznaja u s l iku u v o d i semiot iku, b u d u ć i da

se t u m a č e n j e z n a č e n j a javlja na područ ju arti

kulacije čiji znakovi zauzimaju ono što m o ž e m o

nazvat i j a v n o m s ferom kulture. B a r t h e s n a s

pods jeća da " Japan" kao označite l j na Z a p a d u

uključuje š irenje znakova i njihovo posredova

nje. Ti se znakov i - s l ike i tekstovi - ne predo

čuju n a s u m i č n o . Na djelu je povijesno nasljeđe

28

Kultura i povijest

motiv i rano ideologi jom. To d je lovanje obu

hvaća p r e v o đ e n j e ideja, "zaokrete svi jest i",

napredovanje mis l i , vr i jednost i i idea la poje

d inaca, skupina il i društava ut je lov l jenih u

razn im t e k s t u a l i z i r a n i m o b l i c i m a , p r i s u t n i m

unutar r a z n o l i k i h ku l turnih mil jea, raz l ič i t ih

povi jesnih razdobl ja koje n a z i v a m o "Zapa

dom". P r e m a Barthesu, postoj i osebu jan ideo

loški cilj koji uobl ičava ono što on č i n i izdvaja

juć i " o d r e đ e n e z n a č a j k e " koje tvore z n a k o v n i

sustav zvan 'Japan", n a i m e pisanje jednog obli

ka ku l turne his tor i je . O n o p o d r a z u m i j e v a da

se t u m a č e n j e us redotoču je na teks tua l iz i rane

"pro izvode" kul ture te na k o n t e k s t e i p rakse

unutar kojih se njihova značenja, kad ih se dru

štveno usađuje, raspodjeljuju i "konzumiraju".

29


Vizualizacija kulture

To je razlog s kojega B a r t h e s k o m b i n i r a s l ike

u n u t a r teks ta Carstva znakova. S l i k e kontek-

stual iz i ra ju anal izu, smješta ju je u povi jest i

pružaju joj okvir, t e m e l j e ć i je tako "u stvarno

st i" . O d g o v o r n o s t p r e d o č a v a n j a r a z l i č i t o s t i

J a p a n a k a o sustava o d n o s a či je z n a č a j k e Bar

t h e s utvrđuje, proiz laz i s l i j edom toga iz č i n a

i šč i tavan ja i i sp is ivanja ž ivotn ih pros tora t ih

o d n o s a teks ta i konteks ta . Pr imjer ice , pr ikaz

gradskog p lana Tokija, izlaganje obl ika p i s m a i

opis l judi u č i n u klanjanja pružaju č i ta te l ju

vinjete japanskoga kulturnog života. Vizua lno

p r e d o č a v a n j e konkret iz i ra z n a č e n j e artikuli

rano p o m o ć u i u n u t a r portret irane s l ike. N e k i

bi kazali, ideologija je ogoljena. Njeno značenje

nije skr iveno, j e r v izua ln i jez ik s l ike us idruje

i p r e n o s i poruku. P r e m a takvom je s ta ja l i š tu

sl ika ikona sadržaja. O n o pretpostavl ja j e d n u

raz inu ar t ikulaci je , b a š kao i o t r c a n a izreka

"slika vrijedi koliko t i suću riječi". Taj stav pod

sjeća n a č u v e n u izjavu Marsha l la M c L u h a n a :

"Medij je poruka." U o v o m b i smo s lučaju lako

mogli zami jeni t i " m e d i j " sa " s l ikom" i doći do

zaključaka koji odjekuju u or ig ina lnom neolo-

Vizualizacija kulture

g izmu. V i z u a l n a s l ika govori za sebe, iako ne

posve, b u d u ć i da cjelokupnu njenu kompozici

ju tvore m n o g o manj i dijelovi koji artikuliraju

razl iči te raz ine značenja, ovisne o t o m e na što

u s r e d o t o č u j e m o pogled. Sv i s l ikovni tekstovi

uvršteni u Carstvo znakova nadopunju ju naše

o p ć e razumi jevan je narat ivnog teksta, al i po

s to je i m u l t i v a l e n t n e r a z i n e n e i s t r a ž e n o g

značenja.

O n o je što za nas važnije, dok č i t a m o Barthe-

sov prikaz znakova japanske kulture, jest nač in

na koji te v izualne slike - npr. one s u m o rvača,

gejše, ruke koja ispisuje znak kanji p i s m a - us

postavljaju prostorni i v r e m e n s k i zapis opisa

n i h p r e d m e t a . Fotografija posta je i skus tveni

dokaz povi jesnog postojanja te u isti m a h arte

fakt prošlog i zauvi jek izgubl jenog t renutka.

U svojoj posl jednjoj knjizi, nas lovl jenoj Ca

mera Lucida, B a r t h e s propi tu je vrtoglav u č i

nak tog značen j skog protur ječ ja . Intr ig ira ga

n a č i n na koji fotografski rea l i zam ruši prostor

i vr i jeme, u ko j ima se z n a č e n j e nakupl ja kroz

p r a z n i n u predstavl janja - n a č i n koji uzdrma

va o n o što jest i š to nije u o n o m ovdje i sada.

Carstvo znakova naglašava bogatstvo znače

nja i gubitak značenja koji je p r o b l e m historije,

31


ovisno o t o m e predočuje l i se o n a p u t e m ri ječi

i l i v i z u a l n i h sl ika. N a m n o g o n a č i n a B a r t h e s

ipak m o r a intervenirati zbog čitatelja. Fotogra

fije i druge v izua lne s l ike kontekstual iz i ra ju i

us ložnjuju razliku i z m e đ u zapadnjačkog mi ta

o "Japanu" i Japana koji je krajolik praznih zna

kova. O n o što Derrida naziva "neodredivošću"

s v o j s t v e n o j e p r o s t o r u t u m a č e n j a . Kul tura

ut ječe na predstavl janje histori je, k a o i obrat

no. Drugim ri ječima, ne m o ž e m o se uteći kona

č n o m , n e o s p o r i v o m značenju . Barthes , dakle,

m o r a i s taknuti o n o što v izualno objašnjava da

bi tome dao pragmatičan sadržaj i pokazao kako

je u k o r i j e n j e n o u s tvarnost i ku l turn ih figura,

prostora i postupaka. No to ne pruža sl iku isti

ne. Postoji č i tav svijet razl ike i z m e đ u razumi

jevanja p r i m j e r a i reproduci ran ja ideologi je,

kao što nas p o d s j e ć a B a r t h e s poziva juć i se na

diskurs histori je kao obl ik kul turne mitologi je

u k o j e m u se m o ž e n a ć i i s t ina. Napos l je tku je ,

m e đ u t i m , p r o c e s t u m a č e n j a o d n o s n o stvara

nja z n a č e n j a p r e p u š t e n čitatelju. Ideologi ja je ,

kao i kultura i subjektivnost, rastezljiva. Njene

se d i m e n z i j e mi jen ja ju s i skustvom. Z a š t o to

m o ž e m o r e ć i ?

32

Historijska m e t o d a prije i n a k o n ideologije

33

Historijska metoda prije i nakon ideologije

Poput Barthesa, Louis Al thusser je u ideologi

ji p r e p o z n a o b i tan ustroj kul turnoga i povije

snog života. O n a ne upravlja s a m o sredstvima

i n a č i n i m a teks tua l izac i je v e ć i ra spod je lom,

potrošnjom i ozakonj ivanjem značenja unutar

druš tvenog konteks ta . Ideologi ja kao povije

sna sila konstruira subjektivnost. O tome n e m a

spora. Ipak, o n a i m a g r a n i c e . Postoji tanka li

nija i zmeđu utjecaja ideologije na svijest i mo

gućnost i posvemašnjeg reproduciranja njenih

p o j m o v n i h struktura. A l thusser je p repoznao

narav te " re la t ivne a u t o n o m i j e " ideologi je u

n j e n o m djelovanju na sub jekt ivnost radi od

ređivanja d o m i n a n t n i h n a č i n a na koje se od

n o s i m o spram izvanjske zbi l je. On to naziva

" interpelaci jom", ili obrtanjem stavova, vrijed

nost i i uvjerenja što ga u p o j e d i n c u uzrokuju

pol i t ičk i aparati državne m o ć i . Posri jedi je

od luču juć i t renutak kada "građanin" posta je

artikuliran kao "podanik" . No, ograničenja tog

shvaćanja ideologi je pokaza la su se u vezi s

l judskim dje lovanjem i povi ješću. Pr imjer ice,

svjesna i nesv jesna uvjerenja uob l iču ju svaki


oblik djelovanja kako bi ga učini la usmjerenim,

dos l j ednim i stoga produkt ivnim. Povjesničar

H a y d e n W h i t e objašnjava:

Skupine se angažiraju u političkim aktiv

nostima u političke svrhe, nema sumnje, ali

te aktivnosti za njih imaju smisla samo u

odnosu na neki drugi, izvanpolitički cilj,

svrhu ili vrijednost. To im dopušta da za

mišljaju kako su njihove političke aktivnosti

kvalitativno različite od onih njihovih

protivnika ili predstavljaju višu vrijednost

od onih njihovih neprijatelja. ...Povijesna

zbivanja razlikuju se od prirodnih zbiva

nja po tome što su smislena za one koji ih

uzrokuju i različito smislena za različite

skupine koje sudjeluju u njihovom odvi

janju.19

Ne m o ž e m o pretpostavi t i - a to ne č i n i ni

Barthes - da ideologi ja na isti n a č i n djeluje na

svijest sv ih č l a n o v a n e k e kul ture. O n a se u

v a m a i m e n i art ikul ira raz l ič i t im s reds tv ima i

načinima. To objašnjava raznovrsnost či tanja i

tumačenja p r i s u t n u m e đ u nama. Ideologi ja se

n e m o ž e po jav i t i b e z m r e ž e otpora v las t i t im

34


35

homogeniz i ra juć im u č i n c i m a . I n a č e b i s m o svi

mis l i l i i govoril i s l i č n o - i v jerojatno ne bi b i lo

n i č e g a o č e m u b i s m o govori l i i l i pisal i , jer b i

uslijed posvemašnjeg i prešutnog slaganja pre

vladala t iš ina. Kao u telepati j i, ne bi preosta lo

n i š ta da se kaže što v e ć ne b i s m o znal i . Potre

ba za k o m u n i k a c i j o m b i i š č e z n u l a . Cjelokup

no l judsko dje lovanje m o g l o b i se predvidjet i

prije no što bi do njega dolaz i lo .

Z n a č a j Carstva znakova ne p o č i v a tol iko u

po jedinos t ima njegove anal ize koliko u izrazu

t jeskobne z a p a d n e s lutnje d a j e z i k n e z n a č i

niš ta, d a z n a č e n j e ni je v a ž n o . B a r t h e s a n e

iznenađuje - a ne bi trebalo ni nas - što je kraj

devetnaestog s to l jeća m o g a o rezult i rat i s a m o

uklanjanjem ideologijski zasnovanog interpre-

tat ivnog okvira iz h i s tor i j ske metodolog i je .

Ustal j ivanje č i s t o " z n a n s t v e n o g " nas to jan ja

u n u t a r te d i s c i p l i n e p o d u p r l a je korespon-

denci j ska teori ja i s t ine . Z n a k o v i his tor i j skog

diskursa bi l i su k o n a č n o provjerl j ivi u s v o m

o d n o s u s p r a m zbi l je . L o g i č k i j e z i k s u d o v a

potvrđivao je ist initost predstavljanja. Primjer

takve tvrdnje b i o bi : "Sni jeg je bijel jer je snijeg

bi jel ." Tu n e m a logičkog protuslovl ja, jer se ta

tvrdnja temel j i na i s k u s t v e n i m d o k a z i m a koji


u z r o č n o povezu ju j e z i k s v a n j s k i m sv i je tom.

Tri takve perspekt ive za uspostav l jan je kore

s p o n d e n c i j e i z m e đ u izraza p o j m o v a i n j ihova

o d n o s a s p r a m zbil je u o b l i č u j u historiografi ju

od devetnaes tog s to l jeća n a o v a m o . R i j e č je o

s l j e d e ć i m a . J e z i k p o j m l j e n k a o : 1) pokazate l j

uzročnih odnosa kojima upravlja materi jalnost

s t ruktura vanjskog svi jeta (npr. m a r k s i s t i č k a

histori jska metoda); 2) ikoničko, ili mimetičko,

prikazivanje vanjske zbil je koja se odražava u

sus tavu gramat ike i s intakse, k a o i u r j ečn iku

koji se korist i da bi se pr ikaza la zbi l ja (npr.

a r h e t i p s k a h i s t o r i j a E r n s t a C a s s i r e r a ) , i 3)

mot iv i ran i s i m b o l vanjske zbi l je koji pretpo

stavl ja p r i s u s t v o s v e o b u h v a t n o g Zeitgeista

("duha vremena") što odražava sve vidove neke

kulture i tako razotkriva bit c j e l ine (npr. hege

li janski pov jesničar i ) .

Povlašć ivanje re ferenci ja lne funkci je j ez ika

odražava uv jeren je da suš t inu proš los t i val ja

otkriti u b o g a t s t v u po jed inos t i š to ih je doku

m e n t i r a o pov jesničar , u nj ihovoj n e p o r e c i v o j

" č i n j e n i č n o s t i " i o tuda u njihovoj " i s t ini tost i" .

Srž i s t ine p o č i v a u k o r e s p o n d e n c i j i i z m e đ u

priča koje su " p i s a n e " i priča koje su "živl jene".

Ona se dade pokazati samo u p o m n o izvedenoj,

J6


k a u z a l n o u t e m e l j e n o j l o g i c i u č e n o g s t i l a

obraćan ja koja smjera otkrivanju prave pr iče,

ponavl jan ju zb i l j sk ih događaja i " s t v a r n o j "

priči, n j e n u n a r a t i v i z i r a n o m pr ikazu. Upora

ba strogo pripovijednog n a č i n a u historiografiji

kao stila prikazivanja stoga se tereti za pružanje

prividne suvis lost i predstavl janju ljudi, stvari

i događaja. Kao što pokazuje Bar thes , histori j

ski diskurs posta je u o s n o v i j e d n a k o v r i j e d a n

književnom diskursu kakav možemo naći u epu,

romanu ili drami - gdje su dramatika predoča

vanja i s t ruktur iranje n jenog izlaganja v e ć m a

svojstveni oniričkoj (snovitoj) zbilji negoli onoj

aktualnoj . Upravo se stoga on ne l ibi p isanja o

fiktivnom Japanu - on m o r a pribaviti logičnost

i suvislost svome doživljaju J a p a n a iz nepove

zanih reakci ja na znakove njegove kulture.

U raspravi "Diskurs his tor i je" Bar thes je pri

vukao pozornost na načela izlaganja koja uprav

ljaju h i s tor i j skom d i s c i p l i n o m i č i n j e n i c o m

njena oči tovanja kao diskursa. Razl ikovanje

između "č in jenice" i "fikcije" dugujemo ustalje

n i m "pravi l ima dokazivanja", valjanost povi

jesnih izvora počiva na v e z a m a čije se podrije

tlo lako m o ž e n a ć i u re ferenci jama u sk lopu

pr imarnih izvora - npr. u teks tovnim arhiv ima

37


u diskursu histori je tvore s a m o znakovi koji

p r iv lače čitatel ja. Nikakve tvrdnje o č i n j e n i č -

nost i , ob jekt ivnost i i l i i s t in i tos t i ne m o g u se

iznosit i izvan rubova teksta. Z n a c i histori je su

prazni . M o r a m o pr ihvat i t i logiku što n a m j e

Barthes nudi, imajući u vidu njegovo priznanje

da " o n o što ć e m o ovdje predstavit i ne pr ipada

( b a r e m se t o m e n a d a m o ) umje tnos t i , japan

skom urbanizmu, japanskoj kuhinji. Autor nije

nikada, ni u kojem smislu fotografirao Japan." 2 2

P o m n o istraživanje pisanja histori je iziskuje

historiografovo aktivno intelektualno bavljenje

sv i je tom kao t e k s t o m - kao znakov l jem - a ne

č in jen icama. Z a m j e n a pojmova "r i ječ" i "pred

stavljanje" p o j m o v i m a "znak" i " o z n a č a v a n j e "

za s o b o m p o v l a č i p i tanje proizvodnje, raspo

djele i potrošn je z n a č e n j a upravo u semio loš-

k o m p o d r u č j u ana l ize . Težnja da se o d n o s i

tekst-kontekst razaberu na temelju razlučivanja

"zbiljskog" od " imaginarnog" zatomljuje se, jer

n e posto je j a s n a razl ikovanja. J e z i k ć e uvi jek

posredovati razumi jevanje . Javljaju se temel j

na pitanja g lede naravi i m o g u ć n o s t i pr i s tupa

z n a č e n j u i z v a n diskursa: kako " s tvarnost " iz

gleda i z v a n d i s k u r s a ? Kako b i s m o joj pristu

pili n e o v i s n o o j e z i k u ? Kako da s a z n a m o j e s u

40

Historijska metoda prije i n a k o n ideologije

41

li i joj naša gledišta v jerna? I tako r e d o m . S e m i -

o l o š k i m r j e č n i k o m kazano, takva pi tanja teže

odrediti narav izvandiskurzivne zbilje. No mo

ž e m o l i ikad izb jeć i ideologi ju koja bo j i pers

pektivu? Drž im da ne m o ž e m o . Povjesničarski

diskurs m o r a dakle, u n e k o m vidu il i obl iku,

biti f ikt ivan n a č i n pr ikazivanja. U "Diskursu

histori je" B a r t h e s pita:

Razlikuje li se pripovijedanje o prošlim do

gađajima, koje je u našoj kulturi, od doba

Grka naovamo, općenito bilo predmetom

sankcije historijske "znanosti", skopčano

s temeljnim mjerilom "stvarnog" i oprav

dano načelima "racionalnog" izlaganja -

razlikuje li se doista taj oblik pripovijeda

nja, po nekoj specifičnoj crti, po nekom

nesumnjivo razlikovnom obilježju, od

imaginarnog pripovijedanja kakvo nala

zimo u epu, romanu i drami?23

U nastavku on tvrdi da "u 'ob jekt ivnoj ' h is

toriji ' s tvarno' n i k a d ni je n i š t a dol i ne formu-

lirano o z n a č e n o koje se krije iza pr iv idno sve

moćnog referenta. Ta situacija karakterizira ono

što bi se m o g l o nazvat i realističkim efektom


[effet du reel)."24 Kada se anal iz i ra ju raz l ič i t i

n a č i n i tvorbe diskursa, postoji zajedničko semi-

ološko načelo koje ubrzo postaje očito. Značenje

se stvara u o d n o s u spram proizvol jnih razl ika

i z m e đ u sas tavnih znakova u k l o n j e n i h iz zbi

lje. Z n a k o v i predstavl ja ju n e š t o drugo izvan

s e b e s a m i h . Ideologi ja je u k l j u č e n a u n j ihovo

stvaranje. Znakovi nadomještaju zbilju i proiz

voljno je t u m a č e p o m o ć u učinka ukazivanja na

f o r m a l n e razl ike, koji n a m o m o g u ć u j e d a t i m

razl ikama dademo smisao u svrhu identificira

nja i shvaćanja onoga na što se znakovi odnose

u vanjskom svijetu. B u d u ć i da ideologija utječe

na opažanje, a stoga i na čitanje i pisanje histo

rije, o d n o s e označi te l j -označeno unutar n jena

teks tua lnog predstavl janja kul ture obi l ježuje

nestabi lnost . Pris tup zbil jskom je obustavl jen.

Z n a č e n j e ku l ture j e d e c e n t r i r a n o . I s t ina se

raspršuje, i gubi se svaki trag m o g u ć n o s t i za

k l jučnog t u m a č e n j a . Ako je h is tor i ja fikcija,

m o ž e m o l i j e n a z v a t i lažju? To b i se p r i l i č n o

loše odraz i lo na B a r t h e s a i pr ikaz J a p a n a što

ga on i z n o s i u Carstvu znakova.

42

Laži, fikcija, ideologija


B a r t h e s u Carstvu znakova u prednj i p l a n

kr i t ike uvodi p r o b l e m anal iz i ran ja his tor i je ,

a otuda i kulture, ili kul turne povijesti Japana,

s n a o k o ob jekt ivnog stajališta. Kako pi sat i iz

perspektive nekoga koji zna Is t inu o japanskoj

kul turnoj povi jes t i? Ne postoj i takva nepr is

trana i sveznalačka točka gledišta. Nadu u radi

ka lno s e m i o t i č k o s u o č e n j e s His tor i jom i nje

n i m nekrit ičkim predstavljačkim aparatom č ini

mogućnost "dekonstruiranja" osnove autoriteta

z a p a d n e kulture i i s t in i tos t i n jenog diskursa.

M o ž e m o li, dakle, Carstvo znakova još uvi jek

nazivat i k u l t u r n o m h i s t o r i j o m ? T r e b a n a m

još malo podloge da b i s m o odgovoril i na to pi

tanje.

B a r t h e s se ne u p u š t a ni u " d e k o n s t r u k c i j u "

niti u "demist i f ikaci ju" J a p a n a ili njegove kul

ture, ako bi takvo što u o p ć e b i lo m o g u ć e . N o ,

poput Derr ide, o n kroz č i n p i san ja i z n o s i n a

vidjelo teorijske preduvjete za ponovno promi

šljanje kul turne povi jest i n a k o n s e m i o t i č k o g

obrata iz 1950-ih i 60-ih. Taj nas krit ički postu

pak poziva da u histori j i i n j e n o m predstavlja

nju kulture p r e p o z n a m o interpretac i j sk i č i n :

43


čin pisanja i otuda predstavljanja. Semiotika

pretvara povijest u historiografiju - pisanje

povijesti. Postoji razlika. Barthes nas tjera da

osvijestimo način na koji je autoritet historije

na Zapadu vezan uz logiku metafizičkog logosa,

kako su ga nazivali drevni Grci. Logos je mis

tična moć Božje Riječi koja utjelovljuje smisao

i um u Riječi. Historija je Riječ. A ta pretpostav

ka omogućuje viziju kulture zabilježenu u vidu

historije i historiju zabilježenu u vidu kulture

- to jest, pisanje kulturne historije preko koje

ga se značenje kulture kodificira u sustavu i

predstavlja kao Istina. Povrh svega, moramo

upamtiti da historija ima svoju "intelektual

nu" i "kulturnu" povijest. Ona ima vlastite su

stave označavanja i kodove stvaranja značenja,

na koje nam se sada valja osvrnuti prije no što

nastavimo s iščitavanjem Barthesova pisma u

Carstvu znakova.

Od svojih početaka kod njemačkog filozofa

Hegela, koji ju je svrstao u rubriku Geistes

geschichte,* kulturna historija tradicionalno

označava zaseban podžanr opće historiografije.

Vjerna "vrhovnoj" disciplini u pristajanju uz

* Doslovno "filozofija duha". (Prev.)

44


ista teori jska pravila, od nje se razlikuje trans-

d i s c i p l i n a r n o m š i r inom svojih izvora. Primje

r i c e , f i lozof i ja , a n t r o p o l o g i j a , s o c i o l o g i j a ,

l ingvist ika, psihologi ja, pa č a k i kn j iževna te

orija, p r idoni je le su anal i t ičko j metodolog i j i

kul turne histori je. To mi ješanje m e t o d a napo

sl jetku je pr idoni je lo p o m u t n j i : č i m e se disci

pl ina kulturne historije zapravo bavi? Prob lem

a u t o n o m i j e kul turne histori je u p o d r u č j u his

torijski or i jent i ranih izučavanja kulture pred

stavlja č in jenica da joj nedostaje "vlastito i m e " .

U S j e d i n j e n i m D r ž a v a m a naziva je se intelek

tua lnom histori jom ili histori jom ideja, također

i k u l t u r n o m his tor i jom. F r a n c u s k i t e r m i n za

n ju glasi l'histoire des mentalites. U Rus i j i se

o njoj govori kao o historiji mišljenja. Činjenica

da kul turnoj his tor i j i nedosta je v last i to i m e

veoma je znakovita. Usli jed te heterogenosti ne

uspijevaju se j a sno odredit i g ranice n jena vla

stitog identiteta unutar strogo definiranog dis

c ip l inarnog prostora. S t o g a o n a n e uspostav

lja sebe kao j e d i n s t v e n o p o d r u č j e tako da b i

legi t imirala raz l ič i tost svoga domaša ja i svoje

m e t o d e . D r u g i m r i j eč ima, ku l turna his tor i ja

n e m a j a s n o u t v r đ e n e izvore ili c i l jeve. Ta je

dilema izazvala krizu predstavljanja unutar šire

45


histor i j ske disc ipl ine, navlast i to s o b z i r o m na

i s t in i tos t histori jskog teksta.

Pot reba za l e g i t i m i r a n j e m raznol ikog m n o

štva metoda unutar kulturne historije, kao pod-

ž a n r a histori je, razotkr iva l a t e n t n u n e l a g o d u

od ut jeca ja g lede a u t o n o m i j e n j e n a disc ip l i

n a r n o g ident i te ta . Posr i jedi j e m u č n a predo

d ž b a raš t rkanog korpusa. B a r t h e s je o p e t u j e

k a d a tvrdi da se per spekt iva h i s tor i je s tapa s

p r o b l e m i m a h u m a n i s t i č k i h z n a n o s t i pri nji

h o v u b a v l j e n j u k u l t u r o m k a o p r e d m e t o m .

O s j e ć a j d i s c i p l i n a r n e i z g l o b l j e n o s t i m e đ u

o n i m a koji p i šu ku l turnu histori ju, i koji p i šu

o njoj, izazvao je potrebu ponovnog promišl ja

nja n j e n i h v o d e ć i h n a č e l a . Carstvo znakova

primjer j e B a r t h e s o v e razrade p r a k s e p i san ja

his tor i je i preds tav l jan ja kul ture - i l i p i san ja

ku l turne h i s tor i j e u p o s t s t r u k t u r a l i s t i č k o m

tonu. N j e g o v c i l j n i j e os igurat i d i s c i p l i n a r n i

ident i te t k u l t u r n e historiografi je, n i t i m u j e

r e č e n i t e k s t m o d e l z a h i s t o r i j s k o p i s a n j e .

Nj ime B a r t h e s k a o p i sac naprosto udovol java

svojoj " fantaz i j i " . O n o stavlja na kušn ju nje

govu m o ć d a s tvor i j e d n o cars tvo z n a k o v a :

tekst; njegovu estetsku viziju "Japana"; semio-

lošku u t o p i j u u kojoj predstavl janje n e ć e bi t i

46


" p r e z a s i ć e n o " z a p a d n j a č k i m i m p e r a t i v o m

s m i s l a . J a p a n k a o cars tvo praznih z n a k o v a

o b r a ć a se njegovu v las t i tom iskustvu kulture.

Upravo je zato Bar thes očaran J a p a n o m . Za n j

j e on pr i l ika za i zokre tan je p o m n j i v e metafi

z ike Z a p a d a , m o g u ć n o s t da k a o t e o r e t i č a r i

p i s a c u r o n i u cars tvo z n a k o v a u k o j e m u pos

vuda oko sebe vidi n e d u ž n o s t predstavl janja.

Za B a r t h e s a j e to n a d a s v e pr igoda da n a u č i

neš to što još ne zna. Pr imjer ice, u japanskoj je

kulturi " s e k s u a l n o s t u seksu, a ne drugdje; u

S j e d i n j e n i m Državama je obratno: seks je pos

v u d a o s i m u s e k s u a l n o s t i " , p r i m j e ć u j e o n . 2 5

Na drugom mjes tu B a r t h e s tvrdi da, nasuprot

o n o m e što stoji u t u r i s t i č k i m v o d i č i m a , u ja

p a n s k o m aranžiranju cvi jeća ni je ri ječ o "stro

gim konstrukci jama" s imbolizma, već naprosto

o e s t e t s k o m stvaranju pros tora u g o d n o g za

život, pri č e m u se l jepoti p r i r o d n e bo je i obli

ka iskazuje divl jenje zbog nje s a m e . G o v o r e ć i

o logici darivanja, B a r t h e s pr imjeću je da u ja

panskoj kul tur i n i je stvar u t o m e što p o k l o n

sadrži : " t r iv i ja lnos t s tvar i " j e " o t k l o n j e n a "

t i m e što se je " u m o t a v a j e d n a k o raskošno kao

da je ri ječ o dragulju". 2 6 Z a p a d n j a č k i kul turni

topoi i z o k r e ć u se u t i m p r i m j e r i m a .

47


B a r t h e s k a ž e da Carstvo znakova s a d r ž i

" s r e t n e mitologi je" . Ne zaht i jeva se n i k a k v a

et ička intervencija u kulturnu logiku predstav-

l ja lačkih obl ika i postupaka. Bar thes je sa svo

ga povol jnog položa ja i ne bi m o g a o izvest i ,

b u d u ć i da je autsajder koji promatra i ponire u

znakove koji označu ju i u jedno n i ječu m o g u ć

nost iskustvenog "Japana" . Ta s i tuaci ja olakša

va pisanje b e z preteksta. Tekst omogućuje Bar-

t h e s u da dade izraz s e m i o l o š k o j p u s t o l o v i n i

sa z n a k o v i m a J a p a n a , c a r s t v o m z n a k o v a - s

J a p a n o m kao c a r s t v o m znakova. N e j e d n o m ,

Barthes komentira prazninu znakova oko sebe.

On ne m o ž e prodri jet i u zbil ju što je o n i pred

stavljaju. N a p r o s t o reagira na znakove . Spi

satel jski iz let je " s i lazak u n e p r e v e d i v o kako

bi se doživio š o k koji se n e ć e zatomit i d o k sve

o k c i d e n t a l n o u n a m a ne zatetura i dok se pra

va 'oč inskog j e z i k a ' ne uzdrmaju" . 2 7 Carstvo

znakova odražava B a r t h e s o v o nas to jan je da

prekorači k u l t u r n e granice histori jskog p i s m a

i semiologi je . K a o proučavatel j u r o n j e n u car

stvo znakova, on žel i izb jeć i "ona j j e z i k što

n a m dolazi od n a š i h očeva i pos jednika kultu

re koju h i s tor i ja preobražava upravo u 'priro

du'" 2 8 - i koja kuje mit kada se ž e l i m o pozvat i

48


na p o o p ć i v o l judsko iskustvo. Bar thes za sebe

prisvaja pravo s tvara lačke m o ć i u prikaziva

nju japanske kulture, ako ni zbog čega drugog,

a o n o zato da bi razvio vlast i to razumi jevan je

te kul ture i n j e n i h znakova. Ž e l i se odupri jet i

iskušenju idealiziranja i mitiziranja Japana. Za

B a r t h e s a j e J a p a n cars tvo znakova koje " [ m u ]

dopušta da se 'pozabavi ' zamišl ju dosad neču

v e n a s imbol ičkog sustava, posve odijel jena od

našega vlastitog". 2 9 Napose odbacuje naciona

l i s t ičke k o n c e p t u a l i z a c i j e kul ture i povi jest i .

Bar thes želi otvoriti " m o g u ć n o s t razlikovanja,

promjene, prevrata u pravi lnost i s i m b o l i č k i h

sustava". 3 0 Takav kr i t ički pos tupak obustavio

bi potrebu da se Japan postavi u opreku spram

z a p a d n e kulture i da ga se stoga natura l iz i ra

kao dio mitološkog "Orijenta". Barthes teži izni

jeti prikaz razl iči tost i koji će za s o b o m donije

ti mnoš tvo definicija i po jmovnog oruđa, i koji

ć e i z b j e ć i s tvaranje k u l t u r a l n i h s te reot ipa .

Carstvo znakova pot iskuje t r a d i c i o n a l n e dis

c i p l i n a r n e m e đ e kul turne his tor i je u k a z u j u ć i

na njena ograničenja.

M e đ u t i m , B a r t h e s ne uspi jeva posve izb jeć i

n a i v n e , o d n o s n o i d e a l i z i r a n e p r i k a z e j apan

ske kul ture. A to je r iz ik koji m o r a pr ihvat i t i ,

49


z n a j u ć i da su i m p l i k a c i j e za e t iku č i t a n j a

n e i z m j e r n e . Za B a r t h e s a b i b i lo gore podupri

jet i mitologi ju o J a p a n u , z a s n o v a n u na pris

t r a n i m pr ikaz ima Ori jenta, koji prevladavaju

u zapadnoj kul turnoj mitologi j i . S l i j e d e i lus

traci je pogrešaka u koje B a r t h e s upada. Kuha

na r iža je " j ed in i e l e m e n t koji u c j e l o k u p n o j

japanskoj prehrani i m a težinu... o n a je o n o što

tone u opreci spram onog što pluta". 3 1 T i jekom

pr ipreme, " n j e n o sups tanc i ja lno određenje j e

fragment, g r u m e n , s l i jepl jena m a s a koja se

raspršuje". 3 2 Još više zbunjuje pr imjedba da je

" j apansko l i c e l i š e n o m o r a l n e h i je rarh i je " . 3 3

Barthes to izjavljuje nakon dugog razmišl janja

o anatomiji onoga što naziva " japanskim okom"

u u s p o r e d b i sa " z a p a d n j a č k i m o k o m " . U toj

p o j m o v n o j s u p r o t n o s t i ponavl ja se o n o što je

Derr ida n a z v a o b i n a r n o m log ikom z a p a d n e

metafizike, u kojoj se dva predmeta suprotstav

ljaju kako bi se o m o g u ć i l a nj ihova konceptua-

lizacija i tako, utvrđivanjem razl ika m e đ u nji

ma, odredi la n j i h o v a vri jednost. B a r t h e s o v a

karakterizacija japanskog l ica kao onoga koje je

l i šeno " m o r a l n e hi jerarhi je" bez s u m n j e pred

stavlja i s h i t r e n u et ičku reakci ju na u s p o r e d b u

među fiziologijama. Taj je zaključak toliko pro-

50


žet z a p a d n o m p r e d o d ž b o m Ori jenta te gotovo

da granič i s n a i v n i m r a s i z m o m . I r o n i č n o , tek

u oprečnos t i japanskog l ica i n jenoj drugosti u

o d n o s u n a " o k c i d e n t a l n u ideologi ju" B a r t h e s

pronalazi vri jednost.

Pa ipak, u n a t o č n e m o g u ć n o s t i da se posve

odupre zapadnoj predstavi Japana, B a r t h e s o v

tekst u znača jnoj mjeri nadi lazi o n o što b i s m o

mogl i nazvat i s t a n d a r d n i m p o s t u p c i m a išč i-

tavanja kul ture i p i san ja n jene his tor i je . To je

zbog toga što Bar thes priznaje ograničenja vla

stitoga kuta g ledanja. Carstvo znakova stoga

ostavl ja o t v o r e n o m m o g u ć n o s t p o n o v n e pro

c j e n e h i s tor i j ske metodolog i je u o d n o s u na

pitanja kulture i n jenog predstavl janja s obzi

r o m na semiot iku. S m i j e m o l i tražit i v i še?

51


Odznačivanje

Kao što s m o vidjeli, u predgovoru Carstvu zna

kova Bar thes cil ja na utiranje novoga discipli

narnog puta u pogledu onoga što č i n i istinitost

teks tova i s l ika od koj ih se sastoji p i sanje his

torije i kulture. Histori ja se redefinira kao kul

tura lno proizvol jna naraci ja, i l i k a o ideo lošk i

o d r e đ e n diskurs i skustva p o j m l j e n o g u n u t a r

uskoga interpretativnog okvira čitanja i pisanja,

i sve što to podrazumijeva kad je ri ječ o subjek

t i v n o m č i n u stvaranja z n a č e n j a iz teks tova i

slika. "Japan" je - kao historijska oznaka mjesta

u Carstvu znakova - p razan znak. Njegova je

bit neuhvat l j iva. Naraci ja što je B a r t h e s stvara

stoga je " f ikt ivni ja" no što b i to b i o p r e c i z a n

prikaz j a p a n s k e ku l turne povi jest i . Predstav

l jene s l ike n i s u o s m i š l j e n e da b i zaus tav i le

život radi lagodna promatranja razlike i z m e đ u

O k c i d e n t a i Ori jenta.

Barthes je vrlo svjestan č in jenice da je njego

va ku l turna h i s tor i ja J a p a n a " s i tuac i ja pisa

nja" . 3 4 Carstvo znakova je zapis o s o b n o g is

kustva, d n e v n i k kratkog Barthesova putovanja

u zeml ju z v a n u J a p a n . Njegov z n a č a j p o č i v a

u p r o c e s u p i s a n j a k a o t renutka ref leksi je o

52

Odznačivanje

suš t in i iskustva, pri je negol i u i s t in i tost i po

ruke. B a r t h e s p i še svoju kul turnu histori ju Ja

p a n a sa zapadnjačkog stajališta, koje ne m o ž e

naprosto ostaviti po strani ili s njega odstupiti .

On je v e ć u n u t a r te s i tuaci je . D o k piše, uvi jek

je to s g led i š ta j e d n o g s t r a n c a . U č i n c i tog

iskustva unaprijed prožimaju njegovo opažanje

zeml je koju je pos jet io, n j e n i h l judi i predaja.

Carstvo znakova za Bar thesa predstavlja n a č i n

da se uhvat i u k o š t a c s drugošću Japana i eg

z o t i č n i m i d e a l o m njegove ku l turne povi jes t i

gledane sa zapadnjačkog motrišta. Promišljanje

mora započeti od razmjerne izdvojenosti takvog

položaja, za koji on, kao posjet i tel j u J a p a n u ,

pruža primjer. T jeskobnost te situacije pisanja

što je Bar thes identi f ic ira oči tu je se u os jeća ju

udaljenosti, izgubljenosti u p r a z n i n i znakova,

za či ju se bit on ne m o ž e nadat i da će je shvati

ti, v e ć je m o r a ideal iz i rat i da bi od povi jes t i

n a č i n i o t o č k u k u l t u r n e r a z l i k e . P o v i j e s t u

Carstvu znakova s toga je h i s t o r i o g r a f i j a ,

o d n o s n o pisanje his tor i je . B a r t h e s ne prika

zuje e m p i r i j s k u i s t i n u - ako ni zbog č e g a

drugog, a o n o zbog toga što se ne m o ž e nadat i

da će to učini t i u Carstvu znakova. P r e m a Bar-

t h e s o v i m r i ječima, diskurs te knjige poziva se

53


na empiri jsku istinu, ali n jeni s p o m e n i c i - tek

stovi i s l ike - proizvodi su p r a z n i n e u n u t a r

j e z i k a . J a p a n p r u ž a p r i m j e r i z o s t a n k a tog

o z n a č u j u ć e g potenci ja la što ga Bar thes nastoj i

razumjet i , ili us ložni t i v last i to p o i m a n j e isto

ga. Posto j i b i t n a raz l ika i z m e đ u his tor i j ske

d i s c i p l i n e i n j e n e prakse h i s tor iz i ran ja stvar

nos t i . O n a se i s t iče i p o v e ć a v a iz s e m i o l o š k e

perspekt ive k o j o m se B a r t h e s koris t i pr i čita

nju i p i san ju tekstova japanske kulture u Car

stvu znakova. B u d u ć i da povijest ne m o ž e sebe

zapisat i d a b i n a č i n i l a arhiv s e b e s a m e m i m o

n u ž n e l judske intervenci je, na djelu je gubitak

apsolutnog z n a č e n j a u izvoru pisanja, usl i jed

čega i s t inu histor i je nadomješ ta k o p r e n a jezi

ka. G l e d a n j e na his tor i ju kao na pisanje his

torije i s t o z n a č n o je u v o đ e n j u " s e m i o t i č k o g

obrata" u his tor i j i , pa se tako his tor i ja otvara

p r o b l e m i m a i š č i t a v a n j a v las t i t ih t e k s t o v a i

ut jecaj ima na te tekstove.

U p r e d g o v o r u Carstvu znakova B a r t h e s

aludira na n e i z b j e ž n o s t tog e p i s t e m o l o š k o g

l o m a il i r a s k i d a što ga njegov tekst izaz iva s

h i s tor i j skom d i s c i p l i n o m , kao i na p o s t u p n u

razgradnju diskursä autoriteta koji ozakonjuje

i mit iz i ra o s n o v e n j e n e i s t inosne vr i jednost i .

54

Odznačivanje

Histor i ja je tekst p i s a n da bi ga č i ta l i drugi.

O n a posreduje naše razumijevanje stvarnih ili

opažanih događaja i njihovih učinaka pružajući

obuhvatnu točku gledišta s obz i rom na c je l inu

i zvorn ih podataka . Kao tekst koji i šč i tava i

prikazuje zbivanja u životu-svijetu, histori ja je

sub jekt ivna narav i ku l tura lna proizvol jnost

oblika vlastitih prikaza koji objašnjavaju n jenu

i s t inu zbog n e m o g u ć n o s t i ob jekt ivnog pred

stavljanja odnosno izravnog pristupa zbilji. T l o

histori je je područje m e đ u s o b n o protus lovnih

tekstova i slika koje valja čitati i pisati kao fikci

ju ili san u kojem je na djelu doživljaj nečeg

strahovitog ili osjećaj otuđenja pri dodiru s

drugim. B a r t h e s u Carstvu znakova i šč i tava i

p i še o raz l ič i tos t i j a p a n s k e povi jes t i i n j e n e

kulture. No, on nas o p o m i n j e da tu knj igu ne

č i t a m o kao autor i ta t ivan tekst koji b i zapad

n i m či tate l j ima o m o g u ć i o da iskuse b i t n e raz

like j a p a n s k e kul ture. Carstvo znakova je pri

l i č n o subjekt ivan pr ikaz njegovih putovanja i

iz laganja t e k s t o v i m a i s l i k a m a J a p a n a . Ni

kakvo preds tav l jan je - b i lo p u t e m v i z u a l n i h

slika ili r i ječi - ne m o ž e sačuvat i bit j e d n e kul

ture i z n a č e n j e n j e n e povi jest i , jer je gub i tak

značenja uvijek već na djelu u izvoru iskustva.

55


Carstvo znakova ne m o ž e bit i niš ta drugo doli

p ro izvod B a r t h e s o v e uobrazi l je , koja se bavi

prekomjer j ima z n a č e n j a do kojih dovodi trau

ma kul tura lne izmješ tenost i i otuđenja. J a p a n

je u t o m smislu "fiktivna nac i ja " 3 5 , carstvo zna

kova iz kojega Barthes stvara značenje . Pristup

i s t in i uvi jek je već izgubl jen za s e m i o l o š k e i

ideološke sile što filtriraju i ut ječu na naša opa

žanja svijeta i stoga konstruiraju dimenzije naše

zbilje. Bar thes "n i na koji n a č i n ne tvrdi da pri

kazuje ili raščlanjuje s a m u zbilju (što su glavni

postupci zapadnog diskursa)". 3 6 Umjesto toga,

on će izdvojiti "stanovit broj obil ježja" 3 7 iz kojih

će se oblikovati sustav. Kao što t u m a č i Barthes,

"ri ječ je o sustavu koji ću nazvati : Japan" . 3 8 To

je razlog s kojega se Bar thes ograničava na po

t icanje tekstualnog "kolanja i r a z m j e n e " ozna-

čitel ja v e z a n i h uz ti jelo, l ice i p i smo. S v a k i od

tih ent i te ta o z n a č u j e lančan je vidlj ivog jez ika

koji valja č i tat i p o m o ć u nekoga drugog jez ika.

Sve su to tekstovi - spletovi iskustva koji bivaju

s tvarani i s tvara ju s lojeve m o g u ć n o s t i ozna

čavanja. Ti jelo, l i c e i p i s m o d o m e n e su drugog

i metafore p r i s u s t v a i odsustva z n a č e n j a , od

nosno njegova progresivnog gubl jenja u n u t a r

s imbol ičkog s u s t a v a razl ike. U s p o m e n u t o m

56

Odznačivanje

s e predgovoru B a r t h e s us redotoču je n a n a č i n

čitanja primjeren svome tekstu i njegovu ispre-

p l i tan ju r i j eč i i s l ika. Kazuje n a m kako da se

unaprijed pr ipremimo za njegovo pisanje. Kako

n a m , dakle, valja čitat i Bar thesa i Carstvo zna

kova? O d g o v o r p o č i v a u i šč i tavan ju u z m a k a

z n a k o v a his tor i je kao p i s m a kulture, u i m e

b l jeskova u v i d a u s l o ž e n o s t pr ikaz ivan ja is

kustva zbil je, zbil je iskustva. Niš ta više, n i š ta

manje.

57

Bilješke

1 Roland Barthes, Carstvo znakova, prev. Kse-

nija Jančin, August Cesarec, Zagreb 1989. , str.

1 4 9 . 2 S e m i o t i č k i imperativ k ustanovljavanju raz

l ič i t ih razina anal ize Bar thes pojašnjava u

Elements of Semiology, na engl. prev. Annet te

Lavers i Col in S m i t h , N e w York: Hil l and

Wang, 1 9 8 1 . 3 Roland Barthes, Mythologies, odabrala i pre

vela Annette Lavers, London: Paladin, 1 9 7 3 . ,

str. 9. 4 R o l a n d B a r t h e s , Image-Music-Text, prir. i

prev. S t e p h e n Heath, N e w York: Hil l a n d

Wang, 1 9 7 7 .

5 Ibid., str. 4 0 - 1 . 6 Barthes, Mythologies, str. 1 1 .

7 Ibid., str. 1 1 .

59


60

8 Ibid., str. 15 .

9 Ibid., str. 142 .

1 0 Barthes, Carstvo znakova, str. 5. 1 1 Ibid., str. 10 .

12 Ibid., str. 8. 1 3 Ibid., str. 9 6 . 1 4 Jacques Derrida, "Cogito and the History of

Madness" , u Writing and Difference, prev.

Alan Bass , Chicago: Universi ty of Chicago

Press, 1 9 7 8 , str. 3 0 8 .

1 5 Roland Barthes, "The Discourse of History",

u E. S. Schaffer (ur.), Comparative Criticism:

Vol. 3. A Year Book, prev. S. Bann, Cambridge:

Cambridge Universi ty Press, 1 9 8 1 . , str. 3 -20 . 1 6 Ibid., str. 18 . 1 7 Jacques Derrida, Specters of Marx: The State

of the Debt, the Work of Mourning, and the

New International, prev. Peggy Kamuf, New

York i London: Routledge, 1 9 9 4 . 1 8 Barthes, Carstvo znakova, str. 8. 19 Hayden Whi te , The Content of the Form: Na

rrative Discourse and Historical Representa

tion, B a l t i m o r e : J o h n Hopkins Un ive r s i ty

Press, 1987 . , str. 2 1 0 . 20 Carstvo znakova, str. 10 .

21 Ibid., str. 7.

Bilješke

22Ibid, str. 10 .

23Barthes, "The Discourse of History", str. 7.

24Ibid., str. 17 .

25lbid., str. 2 9 .

26Ibid., str. 4 6 .

27Ibid., str. 6.

28Ibid., str. 6.

29Ibid., str. 3.

30Ibid., str. 3-4.

31 Ibid., str. 12 .

32 Ibid., str. 12 .

33 Ibid., str. 1 0 2 .

34 lbid., str. 4.

35 Ibid., str. 3.

36 lbid., str. 3.

37 lbid., str. 3.

38 Ibid., str. 3.

61

Ključni pojmovi

IDEOLOGIJA

P o j a m " ideologi ja" i zvorno je skovao f i lozof

Des tut t d e T r a c y p o č e t k o m devetnaes toga

s tol jeća, i on se rab io za opis " z n a n o s t i ide

j a " koja b i m o g l a razotkr i t i n e s v j e s n e težn je

ps ihe što ut ječu na l judsko ponašanje, poput

predrasuda i k lasne svijesti. Karl M a r x i Karl

M a n n h e i m kasni je su tu ri ječ uvel i u diskurs

s u v r e m e n e sociologi je . D a n a s o n a o z n a č u j e

ci jeli raspon k o n c e p c i j a v e z a n i h uz društve

nu proizvodnju svijesti, iako o b i č n o b e z su

b jekt ivne svi jesti o n j e n o m djelovanju. Fre

d d e J a m e s o n nazvao ju j e t e m e l j e m pol i t ičk i

nesvjesnog, dok p r e m a L o u i s u A l t h u s s e r u

o n a stvara subjektivnost p u t e m interpelaci je

63


svijesti od strane državnoga ideološkog apara

ta. Ideologi ja ut ječe na b i lo koji od s l jedećih

činitel ja duha: vrijednosti, uvjerenja, očekiva

nja, ideale, sv jetonazor i obzore razumijeva

nja. O n a je in terpre ta t ivno sredstvo - filter

opažanja - što ga subjekt iv i tet korist i da bi

dao smisao svijetu oko sebe. Ideologija m o ž e

bit i zajednička, kad postane art ikulirana kao

društveno djelovanje p u t e m ljudskog posre

dovanja. Za m a r k s i s t i č k o j e miš l j en je ideo

logija i skr ivl javanje zbil je, jer stvara " l a ž n u

svi jest". U Uvodu u književnu teoriju Terry

Eagleton definira ideologiju kao " o n e n a č i n e

osjećanja, vrednovanja, opažanja i vjerovanja

koji s to je u n e k o m o d n o s u s o d r ž a v a n j e m i

r e p r o d u k c i j o m društvene m o ć i " . Ideologi ja

funkcioni ra tako što natural iz i ra sve ekono-

mijsko, p o l i t i č k o i druš tveno te povi jesno,

kako bi k o n t i n g e n t n o s t svih t ih raz ina izgle

dala a p o l i t i č n o m i b e z v r e m e n o m . P r o c e s

ideološke interpe lac i je je nesv jestan i stvara

mi tove k a o š to je onaj o "zdravom r a z u m u " .

Taj privid "pr i rodnos t i " neke ideje naz iva se

ideologi j skim efektom.

64

Ključni pojmovi

KULTURA

Kultura j e izrazi to v i š e z n a č a n po jam. O n a

pos jeduje protus lovne konotaci je koje ovise

o njenoj uporabi i kontekstu u ko jemu se jav

lja. Prema nekima, ona prevodi različita shva

ć a n j a estetskog, i n t e l e k t u a l n o g il i umjet

n i č k o g pos t ignuća, tako npr. opis poez i je

M a t t h e w a Arnolda kao "onog najboljeg što je

miš l jeno i govoreno". U svoj im v e ć m a antro

p o l o š k i m dimenzi jama, kultura ne s luži kao

p r o i z v o l j n o " m j e r i l o i z v r s n o s t i " v e ć k a o

o p ć e n i t n a č i n života u k o j e m u se o č i t u j e

p r i m j e n a s t a n o v i t i h sus tava v r i j ednos t i i

v jerovanja što se odražava ju u l j u d s k o m

djelovanju i ins t i tuc i jama. U konteks tu kul

t u r a l n i h studija prev ladava poton je shva

ćan je . Ako pr i rodni svijet i n jegove po jave

p o i m a m o kao p o d r u č j e u k o j e m u izosta je

l judska intervencija, tada "kultura" označuje

sve stvari koje nasta ju l judskom intervenci

j o m : s t rukture vlasti, k o m u n i k a c i j s k e teh

nologi je, jezik, p o l i t i č k e ideologi je, religi ju,

o b r a z o v n e us tanove, druš tvene o b i č a j e itd.

Jean-Jacques R o u s s e a u je ustvrdio da je č a k i

"pr iroda", kao p r e d o d ž b a ops to jnos t i sa i l i

b e z kulture, p o j a m što ga je m o g l a stvorit i

65


66

s a m o kultura. Ipak, pojml j iva je i tvrdnja da

č o v j e č a n s t v o i sva n jegova raskoš opsto je

u n u t a r pr i rode, kol iko god se r a z l i č i t i m a

č i n i l i površ insk i do jmovi . Kadšto se podra

z u m i j e v a da se "kul tura" o d n o s i na l judsko

dje lovanje koje ni je p o s r e d o v a n o e k o n o m

s k i m ili i d e o l o š k i m i n t e r e s i m a , ali takva

p r e d o d ž b a kulture ubrzo se ruš i kad se uvi

di da kul turno djelovanje s luži s reds tv ima i

c i l j e v i m a koji n i s u tek s a m č i n stvaranja.

P r i m j e r i c e , s l ika dobiva o d r e đ e n u n o v č a n u

vr i jednost jer ju je n a s l i k a o s p e c i f i č a n poje

d i n a c . U m j e s t o d a b u d e darovana, o n a s e

prodaje na dražbi i l i pr ivatno. Čin s l ikanja

kao č i n k u l t u r n e proizvodnje prožet je uv

j e t i m a e k o n o m s k e r a z m j e n e koji određu ju

vri jednost kul turnog predmeta.

METAHISTORIJA

M e t a h i s t o r i j a j e , o p ć e n i t o , filozofija povije

sti koja r a z m a t r a n a č e l a što dovode do shva

ćanja p o v i j e s n o g napretka i koja se o d n o s i

na n a r a c i j e ko je to opisuju. Pob l iže kazano,

ri ječ je o kn j iz i H a y d e n a W h i t e a u kojoj se

historijsko pisanje (ili historiografija) opisuje

Ključni pojmovi

67

a n a l o g n o o n o m e meta-f ikci je ili meta-na-

raci je ; to jest, r i ječ je o p i san ju his tor i je koje

je sv jesno v las t i t ih s t i lova i o b l i k a p i s m a .

W h i t e tvrdi da je ob jekt ivna histori ja n e m o

guća. On uspoređuje diskurs his tor i je s pri

p o v i j e d a n j e m o događa j ima koje ni je o d v e ć

raz l ič i to od onog što ga n a l a z i m o u književ

n o m tekstu. Metahis tor i ja k a o takva postav

lja p i tanja o m o ć i predstavl janja, u t jeca ju

ideologije na pripovijedanje i o č i n u pisanja.

M E T A J E Z I K

M e t a j e z i k je u bi t i j e z i k o d r u g o m jez iku. U

s e m i o t i č k o j anal iz i , j e z i k koji se i s t ražuje

naz iva se " j e z i k o m o b j e k t o m " , dok se j e z i k

koji se stvara i l i rabi u svrhu i s t raž ivanja

ident i f ic i ra k a o " m e t a j e z i k " . P r e m a post-

strukturahstima, s a m pojam metajezika pred

stavlja anatemu za mogućnost interpretativne

otvorenosti , m o g u ć e zato što se nadaje sred

stvom univerzalizirajućeg iskustva: implicira

se da m e t a j e z i c i m o g u pos luž i t i da se obja

sni kako čitatelj/gledatelj-model odgovara na

tekst-model . Ne objašnjavaju se raz l ike u

t u m a č e n j u . S e m i o t i k a takva č i tan ja naz iva


68

zas t ran je l ima - drug im r i j eč ima, č i t a n j i m a

koja n i s u u sk ladu s k o d i r a n o m s u š t i n o m

teksta i njegovih struktura. Umberto E c o tvrdi

d a teks t s t v a r a v l a s t i t a č i t a t e l j a - m o d e l a .

S m i s a o č i t a n j a s toga j e d o n e k l e o d r e đ e n

s trukturama i kodovima što ih uvodi čitatel j .

D a b i d o s e g n u o objekt ivnost , meta jez ik b i

morao stajati izvan povijesti i stoga biti i m u n

na ideološke efekte. I m a m o l i E c o v u primje

d b u n a u m u , p o j a m meta jez ika protus lov i

p remisama semiotike. Kako bi se jezik mogao

lišit i svoje konteks tua lne mot ivac i je?

M I T

Uz u o b i č a j e n e konotaci je bajke, folklora, le

gendi, praznovjer ja itd., " m i t " je u suvreme

noj teoriji dobio nekoliko implikacija. Kao što

s m o vid je l i b a v e ć i s e d je lom R o l a n d a Bar

thesa, m i t pro iz laz i iz ideologi je . Kul turne

tvorevine i p r a k s e dehistoriziraju se da bi se

univerza l iz i rao n j ihov značaj i da bi se ljud

skom iskustvu u č i n i l e prirodnima. Z n a č e n j a

onoga što mitologi je podrazumijevaju, među

tim, n i s u pr i rodna . O n a služe p o j e d i n a č n i m

interes ima nadz i ran ja kulture koja se koristi

Ključni pojmovi

69

m i t o m d a b i p r o m a k n u t a ku l turnu repro

dukci ju . Postoj i bezbroj primjera, ali m o ž d a

je na josnovni j i na područ ju izučavanja knji

ževnosti na engleskom jeziku - kanon glavnih

tekstova koji određuju obil ježja toga što č i n i

d o b r u kn j iževnost . S h a k e s p e a r e o v e d r a m e

dobile su tu funkciju kad je riječ o engleskom,

do te mjere da je Harold B l o o m ustvrdio kako

" n a s " j e " B a r d " n a u č i o sve što t r e b a m o znat i

0 zapadnoj kulturi . U stvari, on ju je i z u m i o

1 pokazao n a m a na Zapadu kako da je č i t a m o

i pr ikazujemo.

PREDSTAVA/PREDODŽBA

Na t e m e l j n o j raz ini , preds tava j e n a p r o s t o

ono što se predstavlja p o m o ć u nečega drugog

- npr. c r n a boja predstavlja smrt, dok z e l e n a

boja predstavl ja život. Predstava je sredstvo

kojim se dvije nepovezane stvari združuju da

b i o z n a č i l e n e k i po jam. P r e m a t a k v o m gle

dištu o predstavl janju, na djelu je n e k a vrst

korespondenci je s biti onoga što se predstav

lja. V e ć i n a s u v r e m e n i h o b l i k a kr i t ičkog mi

šl jenja o d b a c i l a b i tu pretpostavku, iako na

r a z l i č i t i m o s n o v a m a . S t o g a su se po jav i le


kritike koje osporavaju k o n v e n c i o n a l n e pret

postavke u vezi s k o m u n i k a c i j o m k a o naiv

n i m obl ikom predstavljanja. R e c i m o , Jacques

Derrida us ložnio je ideju predstavl janja sko-

vavši t e r m i n differance da bi o b j a s n i o kako

do t u m a č e n j a dolaz i us l i jed raz l ikovanja i

ujedno odmaka od značenja. * Dijferance n a m

o m o g u ć u j e da o preds tav l j an ju p o n o v n o

p r o m i s l i m o ne s a m o kao o združivanju dvi

ju r a z l i č i t i h stvari - p o j m a s o z n a č i t e l j e m -

već kao o odgodi značenja koja se događa pri

up l i tan ju znakova, b i lo p u t e m govorenja i l i

pisanja. P r e m a Derridi, predstavljanje (repre

zentaci ja) ne m o ž e biti re-prezentacija, jer ne

m o ž e bi t i motivaci j ske, dodirne, analogi jske

i l i o d n o s n e v e z e i z m e đ u z n a k a i o n o g a š to

on predstavl ja . Iako se z n a č e n j e pro izvodi

pravl jenjem razlika m e đ u znakovima, o n o je

u v i j e k o d m a k n u t o o d s v o j i h p r v o b i t n i h

izvora.

* Riječ je o pojmu kojim Derrida želi sjediniti obje konotacije franc, riječi difference; v. bilješku prevoditelja u: Stuart Sim, Derrida i kraj povijesti, Naklada Jesenski i Turk, 2001. (također u ovoj biblioteci), str. 29. (Prev.)

70

Ključni pojmovi

Z N A K

Ferdinand de Saussure u znaku vidi e l e m e n t

j e z i k a što g a č i n i o d n o s i z m e đ u o z n a č i t e l j a

(zvuka-s l ike, npr. f o n e m a i l i m o r f e m a ) i

o z n a č e n o g ( izraženog p o j m a ili p r e d m e t a o

k o j e m u j e r i j e č ) . P r e m d a j e s a u s s u r e o v s k i

m o d e l b i o ut jeca jni j i u s k l o p u razvoja fran

cuskog struktural izma, u amer ičkog filozofa

C h a r l e s a S a n d e r s a P e i r c e a n a l a z i m o c j e l o

v i t o r a z v i j e n u k o n c e p t u a l i z a c i j u z n a k a .

P r e m a Peirceu, z n a k je e l e m e n t j ez ika i l i sli

k a ko ju tvor i o d n o s i z m e đ u s a m o g z n a k a ,

referenta (predmeta na koji se o d n o s i znak),

osnove predstavljanja (naravi odnosa s p r a m

re ferenta) i i n t e r p r e t a n t a ( i s k u s t v e n o g od

n o s a i z m e đ u interpreta i z n a č e n j a ) . Z n a k se

o d n o s i n a n e k i re ferent u n u t a r p o d r u č j a

preds tava koje u t e m e l j u j u z n a k s u k l a d n o

njegovoj funkci j i - na š to se, kako i u ko ju

s v r h u o n o d n o s i . Z n a č e n j e s e s tvara k a d a

č i tate l j z n a k a deši fr ira o s n o v u predstavlja

nja kako bi p r e m a iskustvu interpretirao raz

liku između znakova. U n a t o č razlikama izme

đu s a u s s u r e o v s k e i p e i r c e o v s k e s e m i o t i k e ,

kao što j e gore s p o m e n u t o , z n a k ne m o ž e

i m a t i mot ivac i j ske, dodirne, analogi j ske i l i

71


o d n o s n e veze s o n i m što predstavl ja. Z n a k

je uvi jek proizvol jan, i n a č e b i preds tav l jao

s e b e s a m a , što p a k o d r e đ u j e j e l i z n a k o n o

š to j e P e i r c e n a z v a o i k o n o m , il i i n d e k s i l i

s i m b o l .

Odabrana bibliografija

Roland Ba r thes , Writing Degree Zero, prev.

Annet te Lavers i Colin Smith , New York: Hill

and Wang, 1 9 6 7 .

Roland Barthes, Elements of Semiology, prev.

Annette Lavers i Colin Smith , New York: Hill

and Wang, 1 9 8 1 .

Roland Bar thes , Mythologies, odabr. i prev.

Annet te La vers, London: Paladin, 1 9 7 3 .

Roland Barthes, Camera Lucida: Reflections on

Photography, prev. R icha rd Howard, New

York: Hill and Wang, 1 9 7 7 .

Roland Barthes, Image-Music-Text, prir. i prev.

S tephen Heath, New York: Hill and Wang,

1977 .

Ro land Bar thes , The Fashion System, prev.

Matthew Ward i Richard Howard, New York:

Hill and Wang, 1 9 8 3 .

73


Roland Barthes, Michelet, New York: Hill and

Wang, 1 9 8 7 .

Roland Barthes, "The Photographic Message",

u Barthes: Selected Writings, prev. S tephen

Heath, Glasgow: Fontana, 1 9 8 9 . , str. 1 9 4 - 2 1 0 .

74

Web stranice

T h e Voice of the Shutt le - web stranica za istra

živanja u h u m a n i s t i č k i m znanost ima:

http://vos.ucsb.edu/

Cultural Studies Center:

www.popcul tures .com

75

http://vos.ucsb.edu/

http://www.popcultures.com

Barthes i Carstvo Znakova

Documents

Transcript of Barthes i Carstvo Znakova