vjezbe_oblikovanja.pdf

8/18/2019 vjezbe_oblikovanja.pdf

1/17

1

UVOD1. VJEŽBE OBLIKOVANJA1.1. Vježbe oblikovanja sa loptom

1.1.1. Pojam i vrste vježbi oblikovanja1.1.2. Podjela vježbi oblikovanja prema fiziološkom uticaju1.1.3. Podjela vježbi oblikovanja prema načinu korištenja sprava1.1.4. Izbor vježbi oblikovanja

2. ELEMENTARNE IGRE2.1. Hvatalice u paru

2.1.1. Lovi trećega

2.1.2. Hvatanje u lancu2.1.3. Trčanje ispod mosta2.1.4. Hvatanje udvoje2.1.5. Druže pomozi2.1.6. Čuvaj se ponora2.1.7. Takmičenje u parovima

2.2. Hvatalice u grupi2.2.1. Lov na medvjede2.2.2. Lisica u kokošinjcu2.2.3. Ribolov 2.2.4. Lov na šešir

2.2.5. Lov na zečeve2.2.6. Tjerati lisicu2.2.7. Sine, gdje si?2.2.8. Lovac, vrabac i mušica

3. LITERATURA


2/17

2

Fizička vježba predstavlja svaku fizičku aktivnost (pokret) ili kretnu (motoričku) strukturu,koja za cilj ima podizanje nivoa motoričkih i funkcionalnih sposobnosti pojedinca (ili grupe),transformaciju njegovih varijabilnih morfoloških karakteristika, dok se kao krajnji cilj definišepodizanje nivoa zdravstvenog i sportskog statusa pojedinca, kao i zadovoljenje njegovih emotivnihpotreba. Fizička vježba može biti realizovana u obliku najjednostavnijih kretanja: pregibanja,

opružanja, okretanja, kruženja, uvrtanja, ... Te vježbe se nazivaju proste vježbe, vježbe oblikovanja iliopštepripremne vježbe. Fizička vježba može biti realizovana i u vidu: hodanja, trčanja, skakanja,bacanja, hvatanja, dodavanja, penjanja, puzanja, dizanja, nošenja, provlačenja, kolutanja, kotrljanja,nadvlačenja, vučenja i guranja. Ovi oblici vježbanja su prirodni oblici kretanja. Fizička vježba možebiti realizovana i u složenijim uslovima tipa akrobatike, dječijih sportskih igara, plesa, ritmike,narodnih igara, kao i ostalih oblika fizičkog vježbanja koji su složenije strukture od navedenihaktivnosti. Prirodni oblici kretanja dakle, predstavljaju sa svojim kretnim strukturama osnovu zapravilno i kompletno motoričko i svako drugo sazrijevanje čovjeka. Njihovi sadržaji se ne moguničim nadomjestiti i predstavljaju osnovu bez koje se ne može očekivati bilo kakav kvalitet usportskom razvitku.

Najpogodniji dio treninga za sprovođ enja ovog programa je uvodni dio treninga, koji trajeod 10 do 20 minuta odnosno 20 do 30 % od ukupnog vremena predviđ enog za trajanje treninga. U

ovom dijelu treninga treba da se riješe tri osnovna zadatka:

1. da se sportaši organizuju,2. da se zagriju i3. da se stvori vedro raspoloženje.

Vježbe koje se primjenjuju u ovom dijelu sata su prirodni oblici kretanja: hodanje, trčanje,skakanje, puzanje, penjanje, a u manjoj mjeri primjenjuju se i drugi oblici kretanja ( bacanje, vješanje, nošenje).

Hodanje i trčanje primjenjuju se u formi elementarnih igara ( tipa hvatalica ili štafeta) ili kaohodanje i trčanje u elementarnom obliku, s tim što se kombinuju sa raznim zadacima.

U uvodnom dijelu treninga svi sportaši rade istovremeno isti zadatak. Najčešće vježbaju kaojedna radna cjelina-jedna radna grupa (frontalni rad), a kod elementarnih igara mogu se podjeliti ugrupe, ali se i tada radi isti zadatak (vježba). Hodanje i trčanje kod igara treba da bude slobodno bezodređ enih formacija.

Uloga trenera u ovom dijelu treninga je da usmjerava rad djece, održava red, prati i insistirana poštovanju pravila igre, vodi računa o doziranju opterećenja, o pravilima smjenjivanja rada iodmora, a sve u cilju da se adekvatnom i pravilnom primjenom i dobrom organizacijom ipostepenim povećanjem fiziološkog opterećenja, utiče na rast i razvoj učenika, osigura normalnostanje aparata za kretanje, formira i koordinira kretanje, te da se stiču moralne i karakterne osobineličnosti. Oblici rada koje najčešće susrećemo u ovom dijelu treninga su:

- frontalni oblik rada- individualni (slobodni)oblik rada- grupni oblik rada- kombinovani oblik rada


3/17

3

1. VJEŽBE OBLIKOVANJA

Uslovi savremenog načina života u najvećoj mjeri negativno utiču na čovjeka, drastičnoumanjujući njegove biološke potencijale. Sve je masovnija pojava niza bolesti krvnih sudova,respiratornog sistema, kao i gojaznosti, tjelesni deformiteti, psihičke i druge tegobe. Nedovoljno

kretanje tokom dana upućuje na jednostrano aktiviranje malog broja mišića, dok se većina mišićapotpuno zanemaruje, što dovodi do poremećaja i deformiteta koji se najlakše uočavaju u lošemdržanju tijela. Vježbe oblikovanja, pored elementarnih aktivnosti, mogu da sačuvaju djetetovu vitalnusnagu i da stvore preduslove za svestrani razvoj fizičkih sposobnosti, te efikasno unapređ enjezdravlja djece. Takođ e suštinski smisao vježbi oblikovanja je stvaranje navike za njihovomsvakodnevnom primjenom, razvoj i podizanje opštih fizičkih sposobnosti i radnog potencijalasportaša, usavršavanju motornih i motoričkih sposobnosti posebno u okolnostima njihoveintenzivne primjene što se istovremeno odražava na sposobnost racionalnog korištenja pokreta. Odizuzetnog su značaja i za prevenciju od povreda. U takvim uslovima frekvencija vježbanja sepovećava, a odgovornost za vlastiti razvoj postaje sve prisutnija što se često manifestuje željom da se

razvoj sposobnosti prati, podizanjem nivoa vježbanja i samodiscipline. Vježbe oblikovanja susastavni dio fizičkog i zdravstvenog vaspitanja u školama i sportskim klubovima i primjenjuju seprvenstveno u njegovoj drugoj fazi koju svi metodičari nazivaju pripremnom. Vježbe oblikovanjamogu se primjenjivati u smislu: Prevencije – kao stimulativno sredstvo u održavanju opštefunkcionalne sposobnosti organizma, ali i kao vježbe za pripremu lokomotornog aparata za složenijefizičke aktivnost većeg radnog opterećenja. Kompenzacije – u smislu angažovanja onih mišićnihgrupa koje su rijetko bile angažovane u dnevnim radnim aktivnostima. Korekcije – za otklanjanjeslabosti mišića ili njihovog pretjeranog tonusa i slabe zglobne pokretljivosti. Vježbe oblikovanjakorektivnog tipa primjenjuju se na časovima specijalnog korektivnog vježbanja ili tzv. korektivnegimnastike.

1.1. Pojam i vrste vježbi oblikovanja

Vježbe oblikovanja, kako se one u praksi uobičajno nazivaju, u osnovi su prirodni pokretipojedinim djelovima tijela izvedeni u njihovom osnovnom ili izmjenjenom mehaničkom obliku, aliuvjek sa posebnim ciljem. Taj cilj, oblikovanje tijela, jeste ono što ove vježbe svrstava u grupu vježbi oblikovanja. Međ utim, one ne utiču samo na promjenu fizičke spoljašnjosti, već prijesvega, na poboljšanje kvaliteta aparata za kretanje (lokomotornog aparata). Znači, one imaju zacilj funkcionalno osposobljavanje lokomotornog aparata sa usmjerenim uticajem na mišiće i

zglobove. Ovim vježbama se razvijaju i održavaju mišićna snaga i pokretljivost zglobova, otklanjamišićna napetost, mogu se poboljšati i neke strukture motoričkog funkcionisanja. Vježbe

oblikovanja možemo različito sistematizovati čime se olakšava njihov pravilan izbor.


4/17

4

1.1.1. Podjela vježbi oblikovanja prema fiziološkom uticaju

Vježbe oblikovanja prema fiziološkom uticaju na organizam, dijele se na

a) vježbe za jačanje mišića,b) vježbe za istezanje tetiva i mišića,c) vježbe za labavljenje mišića.

Slabe mišiće, treba jačati, kratke mišiće izduživati, dok suviše napete mišiće labaviti, čime se vježbe oblikovanja stavljaju u funkciju razvoja opštih sposobnosti, posebno, kada se one biraju natemelju utvrđ enih nedostataka aparata za kretanje.

Vježbe za jačanje mišića

Vježbe za jačanje mišića imaju zadatak da podignu opštu fizičku sposobnost sportaša sobzirom da od mišićne snage zavisi radna sposobnost sportaša ali i držanje tijela. Nije bezznačaja, naravno harmoničan raspored mišićne snage, koja daje estetski i skladan izgled tijela.Međ utim, hipertrofirana mišićna masa može biti kao što je poznato ozbiljna smetnja ispoljavanjumotoričkih sposobnosti. Odgovarajuća primjena vježbi jačanja (snage) doprinosi racionalnojpotrošnji energije u mišićima, postepenoj hipertrofiji mišićnih vlakana uz zgrušavanje sarkoleme ipovećanje potpornog vezivnog tkiva. Takve promjene utiču pozitivno na porast mišićnog tonusai smanjivanje dužine mišićnih vlakana u njihovom mirovanju. Jačanje mišića može biti posljedicadinamičke kretne aktivnosti, kada se mišićna vlakna skraćuju. Dinamičke kretne aktivnosti sanegativnim efektom, kada se mišićna vlakna izdužuju, su statične mišićne aktivnosti, kada se mišićikontrahuju, ali bez skraćivanja i izduživanja. Vježbe jačanja imaju smisla ukoliko sportaši svojstveno

svojim mogućnostima izvode vježbe maksimalnim intenzitetom, odnosno svom

Vježbe istezanja

Koriste se u cilju izduživanja kratkih mišića. Poznato je da pokretljivost zavisi od dužinetetiva, ligamenata te konstrukcije zglobova i dužine mišića. S obzirom da pokretljivost zglobovazavisi od frekvencije i obima njegove upotrebe, vježbe istezanja treba obavezno predvidjeti usvakom kompleksu vježbi oblikovanja, kako bi se bar donekle spriječilo nagomilavanje vezivnog tkiva u šupljinama zglobova i skraćenje ligamenata što,posljedično, značajno, smanjuje pokretljivost zglobova. Mišić se sopstvenom snagom ne možeistezati tako da je potrebno uključiti druge sile (kontrakcija antagonista, sila teže ili neka druga

spoljašnja sila). Smisao primjene vježbi istezanja u školskoj praksi nije samo u nastojanju da učenicidostognu veliku gipkost – fleksibilnost – elastičnost već i u smanjivanju mišićne napetosti koja u

značajnom periodu rasta i razvitka djece predstavlja ozbiljnu smetnju u slobodnom izražavanjukretanja. Učenike treba mentalno pripremiti za vježbe istezanja obzirom da one traže smirenost i koncentraciju na mišić koji se isteže. Korisne ibitne napomene ( pravila ) pri istezanja : Vježbe istezanja treba pažljivo odbrati i još pažljivijeprimjenjivati. Vježbe istezanja se ne izvode trzajima, neprimjerenom brzinom i neodmjerenosnažnim potezanjima.Istezanje mora biti postupno i kontinuitetu do neke mjere koja se moža


5/17

5

označiti kao granica nelagodnosti. Pojavom "nelagodnosti" učenik dopušta mišiću da se usljedelastičnosti i sopstvene kontrakcije , vrati u prethodni polazni položaj. Istezanje mišića zasniva se naprincipu izazivanja kontrasta. Tretirani mišić, treba, na kratko, snažno kontrahirati (u trajanju oddesetak sekundi) zatim opustiti tj. olabaviti (desetak sekundi) i nakon toga postepeno i bez prekida ibez trzaja istezati

do granice nelagodnosti. Postupak istezanja se ponavlja više puta bez žurbe i uz puno uč

ešć

e svijestii usređ enosti na mišić koji se isteže. Istezanje je moguće, ukoliko je mišić opušten, pa zbog togaučenike stalno treba upozorovati na drugu etapu postupka stezanja. Iz tih razloga je potrebno stalno vršiti educiranje učenika kako bi tokom vremena postala korisna navika i stalna praksa u svakompostupku istezanju.

Vježbe labavljenja

Vježbe labavljenja se koriste kada suviše napete mišiće treba opustiti, odnosno olabaviti.Poznato je da odgađ enje zamora zavisi, izmeđ u ostalog, od sposobnosti da se olabavi i neangažiranimišić i to ne samo u stanju mirovanja već i za vrijeme kretno – sportske aktivnosti. Pasivnorelaksiranje mišića može da se ostvari vježbama gdje se koriste tzv. spoljašnje sile i kada ne postoji

bilo kakva mišićna kontrakcija ( klaćenje, pasivno " otresanje " mišića iz višeg u niži položaj i dr.).Pasivni pokreti koji se izvode u cilju labavljenja mišića su "predhodnica" složenijih zahtjeva mišićnerelaksacije kada se određ eni mišići kontrahiraju, onda kada je to potrebno, a da se pri tome, nastavak kretanja odvija zahvaljujući dejstvu zamaha već pokrenutog dijela tijela. Labavljenje mišića, najboljese obavlja aktivnim zamasima pojedinih dijelova tijela.

1.1.2 Podjela vježbi oblikovanja prema načinu korištenja sprava

Prema korištenju sprava, nastavnih pomagala i uređ aja vježbe oblikovanja se dijele na:

a) vježbe oblikovanja sa spravama,

b) vježbe oblikovanja na spravama,c) vježbe oblikovanja bez sprava ili proste vježbe oblikovanja.

Vježbe oblikovanja sa spravama i pomagalima su izuzetno korisne, obzirom da sezahvaljujući spravama uticaj vježbanja može preciznije odrediti. Pored toga, težina sprave potenciraintenzitet aktivnosti saglasno tome povećava se uticaj na aparatu za kretanje i organizam uopće.Izbor sprava i pomagala je, danas, veoma raznovrstan, ali se u praksi najčešće koriste: medicinskelopte različite težine i veličine, palice raznih dužina, vijače, bučice različitih težina i veličina, vrećicepunjene pijeskom, išeklije punjene olovom, obručevi, čunjevi i sl. Sprava može da služi kao hvatište,uporište ili oslonac za pojedine dijelove tijela čime se obezbjeđ uje planiran utjecaj na pojedinemišićne skupine. Pored toga, značajno, se proširuje izbor vježbi, njihova raznovrsnost i primjena, a

povećava se interes u

čenika. Vježbe oblikovanja bez sprava,

često se nazivaju proste vježbeoblikovanja, uprkos činjenici da one mogu biti veoma kompleksne sa složenom strukturom i teške za

izvođ enje.


6/17

6

1.1.3 Podjela vježbi oblikovanja prema njihovom uticaju na pojedine dijelove tijela

Vježbe oblikovanja mogu biti podjeljene prema utjecaju na pojedine dijelove tijela.

a) vježbe ramenog pojasa i ruku,

b) vježbe trupa ic) vježbe karličnog pojasa i nogu.

Sve navedene i druge podjele vježbi oblikovanja imaju svoje slabosti i dobre strane što usvakodnevnoj trenerskoj praksi ne bi trebalo da bitno otežava njihovu primjenu od strane trenera.Neke podjele su formalne prirode. Kod drugih podjela, teško se vježbe daju razgraničiti, čak i premaprimarnom uticaju na pojedine dijelove tijela itd.

1.1.4 Izbor vježbi oblikovanja

Odgovarajućim izborom vježbi, oblikuju se tzv. kompleksi vježbi oblikovanja kojima se pokušavauticati na aparat za kretanje i na srčano-sudovni i kardio-respiratorni sistem sportaša. Prilikom izbora

vježbi oblikovanja trener treba da bira kretanje prema potrebama svakog djeteta, a "slabija" varijanata je da trener oblikuje više homogenih grupa sportaša i da prema tome vrši izbor ikomponuje odgovarajuće komplekse. Komplekse vježbi treba oblikovati po složenosti i nivouopterećenja te na taj način odrediti redosljed njihove primjene u treningu. Trener može, u tokugodine da primjeni 4 – 5 kompleksa čime bi sportaši "apsolvirali" izmeđ u 28 i 35 vježbi i na taj načinznatno proširili lično motorno iskustvo i postepeno usvajali sve složenije motorne strukture unarastajućem ritmu i tempu kretanja.Iskustvo nam pokazuje da se kompleks, odabran skladnomogućnostima sportašaa, zamjenjuje obično nakon 20 – 25 treninga ili 200 – 250 minuta kretanja uokviru vremena predviđ enog za uvodno-pripremni dio treninga.

Broj vježbi i njihovo doziranje zavisi od uzrasta, složenosti i težine izvođ enja vježbe:

- uzrasta 3 – 5 godina vježbu izvode 4 – 6 ponavljanja,- uzrasta 5 – 7 godina vježbu izvode 6 – 8 ponavljanja,- uzrasta 7 – 11 godina vježbu izvode 8 – 10 ponavljanja.

Redosljed vježbi mogao bi ići po jednostavnoj šemi: kretanje opšteg karaktera, kretanje lokalnog karaktera, labavljenje, istezanje, jačanje, labavljenje itd.


7/17

7

VJEŽBE OBLIKOVANJA BEZ REKVIZITA VJEŽBA BR. 1

Cilj: Jačanje i istezanje vratnih mišića.

Povećanje okretnostiu vratnom dijelu kičme.

Opis: U stojećem stavupokretati glavu u

smjeru naprijed -nazad.

VJEŽBA BR. 2Cilj:

Jačanje mišića ruku iramenog pojasa.

Opis:

Iz stojećeg stavarukama izvoditi"makazice" usmjeru gore dole.

"lupanje poćinelama ilibubnjevima".

VJEŽBA BR. 3Cilj:

Istezanje i labavljenjemišića ruku i ramenog pojasa

Opis:

U stojećem stavuizvoditi bočnekrugove rukama.

VJEŽBA BR. 4Cilj: Jačanje i istezanjebočne strane trupa irazvoj pokretljivostikičmenog stuba.

Opis: P. P. Raskoračnistav, ruke nabokovima. Izvoditiotklone trupomnaizmjenično ujednu pa drugustranu


8/17

8

VJEŽBE OBLIKOVANJA BEZ REKVIZITA SA PARNEROM VJEŽBA BR. 1

Cilj: Jačanje i istezanjemišića ruku i

ramenog pojasa.

Opis: P.P. U stojećemstavu priručiti.

Zajedno uzručiti, vratiti u P.P.

VJEŽBA BR. 2Cilj:

Jačanje i istezanjeramenog pojasa iruku,zadnje i bočne

stranetrupa.

Opis:

P.P. Raskoračni,predručiti upretklonu. Zamasirukama i rotiranje

trupa, naizmjenično.

VJEŽBA BR. 3Cilj: Jačanje mišićanogu.

Opis: P. P. Leđ a o leđ a,uraskoraku. Izvoditičučnjeve.

VJEŽBA BR. 4Cilj:

Jačanjemišićatrbušnog pojasa.

Opis:

P.P. Ležeći naleđ ima, spojeneruke iznad glave.Podizatipružene noge,dodirnuti se

stopalima i vraćati u P.P.


9/17

9

VJEŽBE OBLIKOVANJA SA REKVIZITIMA ( BUĆICE )

VJEŽBA BR. 1Cilj: Jačanje mišića ruku iramenog pojasa.

Opis: P.P. Raskorak sapredručenjem. Podizatibučice do uzručenja i vraćati u P.P.

VJEŽBA BR. 2Cilj:

Jačanje fleksora podlatice.Opis:

P.P.Mali raskorak,priručiti. Raditi pokretefleksije-ekstenzijenaizmjenično. Podizatibučice do ramena i vraćati u P.P.

VJEŽBA BR. 3Cilj:

Jačanje i istezanje mišićarotatora trupa.

Opis:

P.P. Mali raskorak,predručiti. Zasuk trupom,podići bučice uuzručenje. Vježbuizvoditi naizmjenično.


10/17

10

VJEŽBE OBLIKOVANJA NA SPRAVAMA ( RIPSTOL ) VJEŽBA BR. 1

Cilj: Jačanje mišića ruku iramenog pojasa i nogu.

Opis: P.P. Stojeći , držeći seza ripstol. Penjati se i

silaziti sa istog.

VJEŽBA BR. 2Cilj:

Jačanje i istezanjetrbušnih mišića, mišićaruku i ramenog pojasa.

Opis:

P.P.Uzručiti i u hvatiti seza najvišu prečku, ispružiticijelo tijelo. Pogrčitikoljena i podizati ih do

grudi.

VJEŽBA BR. 3Cilj:

Jačanje mišića zadnjestrane trupa i istezanjetrbušne muskulature.

Opis:

P. P. Raskoračni stav,ruke u uzručenju. Izvestiduboki zaklon trupom irukama se spuštati letvicu

po letvicu sve do tla.


11/17

11

2. ELEMENTARNE IGRE

Elementarne igre zadovoljavaju potrebe djece za kretanjem i aktivnošću, a ta je potrebasvojstvena organizmu u rastu i razvoju. Djeca se ovim igrama uče ustrajnosti, razvija sesamopouzdanje, drugarstvo, istinoljubivost, smjelost i hrabrost. U igri djeca se privikavaju na

pobjede, ali i poraze i razvijaju i niz emocionalnih kvaliteta, i stvaraju u djeci vedro raspoloženje, štopovoljno djeluje na vladanje djece i jačanje organizma. Djeca su elementarnim igrama okupljena u većim ili manjim grupama, ovisna su jedno o drugome, primorana da usklade svoje držanje premadrugima, da se podvrgavaju zakonima zajednice, što je u savremenom vaspitanju značajnakomponenta. Hodanje, trčanje, hvatanje, skakanje, penjanje, penjanje, puzanje, bacanje, spretnost,snaga i niz drugih osobina, razvijaju i djeluju na svestranost razvitka djece. Elementarnim igramakreće se cijeli organizam, nastaje brza cirkulacija krvi i izmjena tvari, disanje postaje dublje, povećavase apetit i probava postaje bolja. Razvija se spretnost, okretnost, brzina i snalažljivost. Mnogeelementarne igre omogućavaju pun razvoj pažnje, pamćenja, mašte i mišljenja, a time jačaju voljnekvalitete djece. Iz svega proizilazi da elementarne igre predstavljaju vrlo značajno vaspitno sredstvo,jer djeluju na svestranost razvitka i odgoja i kao takve ih treba posebno njegovati i koristiti.

Ove igre se upotrebljavaju u uvodnom i završnom djelu treninga.

2.1. Hvatalice u paru

2.1.1. Lovi trećega

Igrači stoje u krug u parovima, jedan igrač za drugim licem okrenut prema sredini kruga. Jedan igrač trči oko kruga, a drugi ga lovi. Kada mu zaprijeti opasnost da će biti ulovljen, igrač kojitrči stane ispred jednog para, ali sada vanjski-posljednji iz tog para mora da trči umjesto njega. Tajobično nije toliko spretan da odmah potrči dalje, jer je iznenađ en, te ga lovac udari. U tom slučajuuloge se izmjene i on postaje lovac.

Ako je posljednji u paru domišljat i brz te pređ e u protunapad, te umjesto da lovac njega

udari, on udari lovca, ne preostaje lovcu drugo nego da bježi i spašava se kod kojeg obližnjeg para.Ovu igru djeca vole i često rado igraju.


12/17

12

2.1.2. Hvatanje u lancu

Dvoje djece počinju da hvataju ostalu djecu, koga uhvate taj se hvata sa njima za ruku u„lanac“. Samo dva krajnja učenika u lancu imaju pravo da hvataju. Ostali samo sprječavaju igrače dane pobjegnu dok ne stignu igrače sa kraja lanca da ih dotaknu. Igrači koji bježe mogu se provlačiti

kroz lanac ili ga probijati tijelom. Igra se sve dok posljednji uč

enik ne bude uhvać

en. To je igrač

kojisebi bira partnera i njih dvojica držeći se za ruku počinju igru iz početka.

2.1.3. Trčanje ispod mosta

Djeca stoje u parovima licem okrenuta jedno prema drugome.Rukama naprave most. Zadnjipar se sagne i trči ispod ruku svojih prijatelja, dok ne dođ u na čelo. Tu se usprave i naprave rukamamost kao i ostali igrači. Igra se tako dugo dok se svi igrači ne izredaju i ne dođ u opet na svoja staramjesta. Igra je još interesantnija, ako se istovremeno takmiči nekoliko kolona, s ciljem da se svakakolona što prije izreda.

2.1.4. Hvatanje udvoje

Izmeđ u igrača koji, koji slobodno trče po omeđ enom prostoru na igralištu se odrede dvojica,koji love ostale držeći se za ruke. Igrač, koga dodirnu vanjskom rukom, priključuju se paru, koji lovi,i sada nastaje lovljenje u troje. Četvrti ulovljeni se ne priključuje, već s trećim ulovljenim tvori novipar, i tako nastaju dva para, koji love ostale igrače. Daljnom igrom stalno se povećava broj parovakoji love, a pobjednik je, koji ostaje slobodan nakon znaka voditelja igre za prekid igre.

2.1.5. Druže pomozi

Jedan od igrača hvata, a ostali igrači nastoje da ne budu uhvaćeni. Čim se nekom igračupribliži hvatač, igrač nastoji da da ruku nekom od svojih suigrača. Čim se dvojica drže za ruke hvatač

treba da lovi slobodne koji se ne drže za ruke. Uhvaćen može biti samo pojedinac koji se brzo nesnađ e i ne nađ e suigrača kome na vrijeme može pružiti ruku.

2.1.6. Čuvaj se ponora

Na igralištu je krug promjera 4-5 metara. Igrači dva po dva, razmješteni su izvan kruga okolonaokolo. Igrači su podjeljeni u parove i drže se za ruke okrenuti jedan drugome licem u lice. Na znak voditelja igre, svaki par nastoji svoga protivmika ugurati u krug. Ispada iz igre svako, ko prestupikružnicu cijelim stopalo makar samo jedne noge. Pobjednici su oni igrači koji ostaju van kruga.

2.1.7. Takmičenje u parovima

Igrači trče u parovima po igralištu držeći se za ruke. Na znak voditelja igre spuste ruke irazbježe se po igralištu. Na ponovni znak voditelja svaki potraži svoga para i kad se nađ u ostanu namjestu. Ispada iz igre par koji se zadnji sastao.2.2. Hvatalice u grupi


13/17

13

2.2.1. Lov na medvjede

Voditelj igre podjeli igrače u dvije grupe po 10-15 u svakoj grupi. Jedna grupa predstavljamedvjede, druga lovce. Na jednoj strani je šuma, u njoj su medvjedi, a na drugoj strani igrališta sulovci. Na znak voditelja igre zviždaljkom, započinje lov. Psi hvataju medvjede, č vrsto ih drže i

uhvać

enom skidaju traku ili kapu. Uhvać

eni medvjed postaje pas. Igra se nastavlja dok ne ostanesamo jedan medvjed, kojeg proglase pobjednikom.

2.2.2. Lisica u kokošinjcu

U sredini omeđ enog igrališta nalazi se „koka“ koju predstavljaju tri povezana štapa. Igrači sepodjele u dvije grupe po 10-20 u grupi. Jedna grupa predstavlja lisice, druga lovce. Jedna za drugomizlaze lisice i šuljaju se prema „koki“-tj.ne bi li srušile povezane štapove. U isto vrijeme po reduizlaze i lovci da odbrane „koke“. Ako lovac uhvati lisicu, ona odlazi s njima i postaje zarobljenik; aako lisica sruši „koku“ tj. tri povezana štapa, mora lovac poći s lisicom kao zarobljenik. Štapovi seponovo postave i igra se nastavlja do pobjede jednih ili drugih.

2.2.3. Ribolov

Na omeđ enom igralištu trči-pliva oko10-20 ribica. U dva ugla igrališta koja su dijagonalnojedan od drugog,stoji 5-10 ribara u svakom uglu. Ribari mogu loviti ribe onda kada se uhvate za rukei to jedan igrač iza jednog i drugi igrač iza drugog ugla. Jedan potrči s jednog, a drugi s drugog ugla,sa ciljem da se spoje, naprave „mrežu“ i hvataju ribu. Ali ribice nisu mirne, nego nastoje damaramicom rastjeraju ribare i ne dozvole da se uhvate za ruke. Udari li koja ribica ribara, tadaispadne iz igre. Uhvate li se dva ribara za ruke, tada imaju pravo da uhvate ribu držeći se za ruke.Ulove li koju ribu odvedu je u svoj ugao. Ali ribica može i potrgati mrežu te nastoji da razdvojiribare i da im pobjegne. Pređ e li ribica međ u igrališfa dok je ribari hvataju, ulovljena je, jer se našla nasuhom i ona odlazi u ugao. Igra završava kada su pohvatane sve ribice.Voditelj igre pazi da se sviigrači pridržavaju pravila.


14/17


15/17

15

2.2.7. Sine, gdje si?

Igrači stoje u kolu, a u sredini su dva učenika (otac i sin). Obojici su svezane oči. Otacpita:“Sine gdje si?“ a sin odgovara.“Tu sam!“. Otac nastoji da uhvati sina, a sin nestašno bježi ispredoca i mijenja mjesto na kojem je dao odgovor: “Tu sam!“. Igra se tako dugo, dok otac ne uhvati sina,

a zatim ulaze u igru novi igrač

i.2.2.8. Lovac, vrabac i mušica

Tri igrača predstavljaju“lovca“,“vrapca“ i „mušicu“ i stoje jednako daleko jedan od drugog.Na dati znak lovac treba da „ustrijeli“ (ulovi) vrabca, vrabac mora “pojesti“ (uloviti) mušicu, amušica „ubosti“ lovca. Dakle, svaki od njih hvata i istovremeno njga hvataju. Oni se mogu hvatati ubilo kojem pravcu i smjeru. Koji prvi uhvati drugoga, taj je pobjednik. Voditelj igre u sljedećoj igriodređ uje nove igrače.


16/17

16

ZAKLJUČ AK

Drugačije odrastanje današnje djece, kao i zapostavljanje ozbiljnog pristupa prirodnimoblicima kretanja u aktuelnoj nastavi fizičkog vaspitanja, više se nema čime nadoknaditi, tako da senegativni efekti osjećaju kod veoma velikog broja sportista sa naših prostora. Generacije koje su na

sebi osjetile efekte preuranjene rane specijalizacije, itekako su osjetile šta znač

i nedovoljno poznavatinajosnovnije vidove prirodnih oblika kretanja. Osnovni cilj u pravilnom planiranju i programiranjudugoročnog sportskog razvitka jeste da se do perioda definitivne odluke o bavljenju određ enimsportom, a i u prvom periodu nakon toga, ogromna pažnja posveti svim prirodnim oblicimakretanja, prostim vježbama i akrobatici i to na način da se insistira na što većem kvalitetu uizvođ enju ovakvih kretnih zadataka. Na ovaj način će se obezbijediti visoko kvalitetan osnov za daljesportsko usavršavanje, odnosno više nego olakšanu nadgradnju kretnih struktura koje su do tadausvojene. Za kraj želim navesti ono što su još Horvat, Medved, Mejovšek i Momirović (1961) istakli:„ Svi istaknuti treneri se slažu da je nedostatak opšte fizičke kulture jedna od osnovnih prepreka damnogi naši nadareni sportaši ne mogu postići rezultate evropske ili svjetske vrijednosti. Sportaš kojije svestrano fizički obrazovan, koji dobro vlada raznovrsnim fizičkim vježbama i ima svestranorazvijenu brzinu, okretnost, snagu i izdržljivost, čiji su unutrašnji organi funkcionalno prilagođ eni na

veća naprezanja, prije će, lakše i uspješnije postići viši stepen psihofizičkih sposobnosti odlučujućihza izabrani sport, prije i s manje napora savladat će tehniku i taktiku sportske grane, pa će prematome i postizati bolje sportske rezultate. Napredak svestrano fizički pripremljenog sportaša nijesamo brži, nego su i granice njegovih krajnjih mogućnosti više. Ovo iskustvo mnogih trenera namgovori da je neobično važan uslov sportske specijalizacije prethodna svestrana priprema i opštefizičko obrazovanje sportaša. Kako danas sve više prodire shvatanje o neophodnosti ranespecijalizacije, u nekim granama već u 10. godini starosti, rad na svestranom fizičkom obrazovanju jeneophodno provoditi paralelno sa specijalizacijom. Osim toga svestrana fizička priprema potrebna jetakođ e izgrađ enom sportašu-takmičaru i rad u tom pravcu uključuje se u pripremni i prelazni periodciklusa treniranja.“


17/17

17

3. LITERATURA

1. Nemec, Predrag: Elementarne igre i njihova primjena; Idea, Beograd, 19992. Tomić, Drago: Vježbe oblikovanja; NIP ustanova, Beograd, 1975.

vjezbe_oblikovanja.pdf

Documents

Transcript of vjezbe_oblikovanja.pdf