Uvod u Srednji Vijek Skripta

uvod u srednji vijek ©b.p.2011.

RANI SR. VIJEK – GRUBA PODJELA

5.-7.st. – seoba naroda

7.-9.st. – formiranje prvih država

9.st. – predromanika

19. ST. – POČETAK ISTRAŽIVANJE SR. VIJEKA U HRV.

Kapitul (Knin) – samostan iz 10./11.st. – prvi istraživani lokalitet

Crkvine (Biskupija kod Knina) – karolinški mačevi u 10 grobova

Bijače – crkva sv. Marte – spominju je Muncimirova i Trpimirova darovnica

Rižinice – Trpimirova crkva?

Solin

Putalj – Mislavova crkva sv. Jurja

SEOBA NARODA

razdoblje dominata u RC→ Dioklecijan 293. uvodi tetrarhiju (suvladari, zakoni jedinstveni za cijelo carstvo)→ Konstantin Veliki 330. gradi Konstantinopol i premješta prijestolnicu→ Teodozije 395. dijeli carstvo na ZRC i IRC s granicom na Drini – odvajaju se zakoni

obrana od barbara naseljenih na limesu kao federati

koncentracija vojne vlasti u rukama magister militum-a koji je najčešće germanskog podrijetla

Germani

Zapadni Germani – Franci, Angli, Sasi

Istočni Germani – Burgundi, Goti, Vandali

Sjeverni Germani – Danci, Šveđani, Norvežani

2. st.pr.Kr. – spuštaju se iz Skandinavije u Istočnu Europu i smještaju se između Rajne, Dunava i Visle - žive do granica RC – sukobi s Gajem Marijem, Cezarom… → granica na Rajni

uzroci seobe – navale mongolskih ratnika Huna koji u dva navrata potiskuju Germane - 375. i 441. → pod njihovim pritiskom Germani se šire po Europi i uzrokuju slom limesa

kako bi se obranili od Huna Germani koriste nova oružja i tehnike – mač s jednom oštricom, luk i strijele

problem RC – preveliko je i zbog toga ga je nemoguće obraniti

PRVI VAL NAVALE HUNA:

povod – 375. prodiru u Europu

izvor – Rimska Povijest Amijana Marcelina

Huni kreću preko Azije i Kaspijskog jezera kroz „vrata naroda“ - susreću Gote na obalama Crnog Mora

Goti

Ostrogoti – Istok – pod prodorima Huna sele u Panoniju

Vizigoti – Zapad – pod prodorima Huna sele u Panoniju, ali južnije, bliže Dunavu

→ neko vrijeme prihvaćaju rimsku vlast

378. car Valens poveo pohod protiv Vizigota jer su se htjeli širiti → kolovoz 378. – bitka kod Hadrijanopolisa – pogiba Valens, poraz rimske vojske – barbari su ozbiljna prijetnja

Vizigoti se šire po Balkanu – car Teodozije im dopušta da se smjeste u Trakiju

395. podjela Carstva – Istočno (car Arkadije) i Zapadno (car Honorije) – granica na rijeci Drini

399. Vizigoti kreću prema Italiji pod vodstvom Alariha → 410. pljačkaju Rim i kreću prema Hispaniji → oko Toleda osnivaju svoju državu

umire Alarih - ima simpatičan pogreb → skreću tok rijeke, u koritu kopaju grob, ubijaju sve robove koji su kopali i vraćaju tok nazad – danas se ne zna gdje mu je grob

Rim optužuje kršćane za dolazak barbara – odgovor Kršćana → O božjoj državi Aurelija Augustina

Franci naseljavaju Galiju

1


Vandali naseljavaju Sj. Afriku i tamo stvaraju Vandalsko Kraljevstvo koje postoji sve do 533. kad ga uništava Belizar → 455. preko mora pljačkaju Rim – od onda postaju pojam za vandalizam

DRUGI VAL NAVALE HUNA:

pokreće ju hunski vladar Atila „Bič Božji“ (441.-453.) → uspijeva od Huna stvoriti ogromnu državu od Urala do Rajne

441. pustoše Ilirik i razaraju Sirmium

447. pustoše Grčku → Atila zatim ulazi u ZRC:

450. pljačkaju po Galiji

451. bitka kod Katalunskih Polja → rimski vojskovođa Flavije Aelije i (po prvi puta) germanske trupe pokušavaju spriječiti prodor → na kraju je neriješeno – Atila to smatra porazom i povlači se u Panoniju

452. na putu za Panoniju kod Mantove susreću papu Leona 1. koji Atili daje veliku otkupninu da ne napadne Italiju

453. Atila umire i njegova država se raspada, Huni se povlače u Aziju

germanska plemena oslobađaju se hunske vlasti prodiru iz Panonije (Ostrogoti, Gepidi)

Vizigoti iskorištavaju slabost Rima i povlačenje Huna i naseljavaju se po Pirinejskom poluotoku i Francuskoj

Vandali prodiru preko mora i pod vodstvom Geizerika napadaju Rim, šire se po sjeveru Afrike → u Africi otvaraju 1. logore za istrebljenje Kršćana

u Rimu sukobi između careva i barbarskih vojskovođa → germanski vojskovođa Orest svrgava cara Julija Nepota i postavlja sina Romula Augustula

476. ga germanski vojskovođa (magister militum) Odoakar svrgava i tjera da pošalje simbole vlasti caru Zenonu u Konstantinopol (IRC) → shvatio je da može vladati carstvom sam, bez figure cara

Odoakar se proglašuje kraljem Germana u Italiji – nestaje Zapadno Rimsko Carstvo

IRC se ne miješa u događaje na Zapadu (Odoakar priznaje IRC cara, a Zenonu paše autonomija), no car Zenon ima problema (osim s Perzijancima na granici) s Ostrogotima i njihovim vojskovođom Teodorikom i šalje ih prema Zapadu

c.450. postoje formalno rimske provincije i antički gradovi u Panoniji → u njima djeluju kršć. misionari o kojima se ništa ne zna – Iordanes u 5.st. piše o kristijanizaciji Ostrogota koji primaju arijanizam – u Italiju dolaze kao kršćani

Teodorik 493. pobjeđuje Odoakara i stvara Ostrogotsko Kraljevstvo sa sjedištem u Raveni + gradi crkvu u Ravenni

posljedice prodora Huna:

seoba barbara, slom limesa, raspad ZRC

nove germanske države po uzoru na RC

Vizigoti → Galija, Španjolska (Toledo)

Franci → Galija

Burgundi → Savoja

Vandali → Afrika

Ostrogoti → sjeverna Italija

Angli i Sasi → Britanija

KRISTIJANIZACIJA

do pada ZRC nema uvida o korištenju krist. kao metode suzbijanja barbarskih napada – izvan granica ZRC ih nisu pokrštavali

unutar granica 1. generacija Germana (federati) preuzeli su arijanstvo (Goti u Panoniji u 2.pol.5.st., Burgundi u 1.pol.5.st., Rugijci – sj. od Dunava u Noriku – u 5.st.)

Norik – 2.pol.5.st. na obali Dunava sv. Severin gradi crkve i samostane – postoje podaci o tome – Rugijci su jedini veliki narod kristijaniziran izvan granica ZRC prije pada

Hrvatska – misionari → dokaz – franačko/bizantski importi

u kasnoj antici malo podataka o organiziranoj kristijanizaciji

2


Germani izvan granice ZRC rano preuzimaju tehnologiju proizvodnje, oblike i motive metalnih predmeta od kasnoantičkih radionica (rimski majstori) + trgovina sa ZRC (npr. kraljica Markomana Fritiga prihvaća kršć. krajem 4.st. preko trgovaca i pisma Ambrozija Milanskog)+ velika prisutnost Germana u rimskoj vojsci → kao posljedicu ima i kristijanizaciju pojedinaca koji to onda šire dalje

4.st. kristijanizacija Vizigota – često su upadali u RC preko Dunava i zarobljavali domaće stanovništvo – stotinjak godina to domaće stanovništvo utječe na njih – 341. biskup Wulfila poslan je kao misionar među zarobljenicima → u Panoniji kao federati poslije 376. konačno se pokrštavaju, prihvaćaju arijanstvo – gotski prijevod Biblije →„Codex Argenteus“

Langobardi se pokrštavaju u 6.st. – kraljica Teolinda, Pavao Đakon

c.400. kristijanizacija Male Azije i Cipra, do 600. kristijanizirano je romanizirano stanovništvo Ilirika, a do c.800. Pont, Mezopotamija, Egipat, Balkan, Pirinejski poluotok

primjer Klodviga – nije nužno ako vladar prihvati kršćanstvo da ga narod slijedi u tome – postepena kristijanizacia Franaka

bez obzira na Konstantinov Milanski edikt iz 313. cijelo 4.st. u RC prožeto je poganstvom – vidi se u umjetnosti – patriciji i senatori su ostali vrijedni svojoj religiji → kršćanstvo se tek kasnije vidi na grobovima i u arhitekturi

GROBLJA NA REDOVE (Rühengräberfriedhöfe)

od vremena seobe naroda do merovinškog doba (5.-7.st.)

rijetko pravilni redovi – više nukleusa oko kojih počinje sahranjivanje (obitelji?) na odvojenim dijelovima

različiti horizonti → na različitim dijelovima groblja postoje grobovi jednake starosti

groblje bez grobne crkve (čak do 11.st.) – ne znači nužno da se radi o nekristijaniziranoj populaciji – nakon prihvaćanja kršć. ne mijenja se brzo i pogrebni ritus i izgled groblja, prilozi se još stavljaju (statusni simboli) → ipak, rana groblja uglavnom su poganska – prvo nestanu prilozi, pa se gradi crkva

zajedno se nalaze kasnoantički stanovnici i novodoseljeni Germani → velik utjecaj kasnoantičkog stanovništva na Germane – tipovi nakita

iz Karpatske kotline (Panonija) romanizirano stanovništvo seli se u Italiju i Dalmaciju – kod preostalih germanskih i sarmatskih skupina ostaje velik udio kasnoant. predmeta (nakit...)

inventar: → muški grobovi: oružje (nož-sax, dvobridni mač-spatha, štit, bojna sjekira, sulica-anga, kaciga, oklop, luk i strijele) – osim Gota, pogotovo Ostrogota (nema oružja u grobovima) – kopče za pojas, prstenje, 1 narukvica, toreks, naušnice (Avari samo), konjska oprema→ ženski grobovi: djelovi nošnje (fibule, kopče), nakit (ogrlice, više narukvica, naušnice), posude, amajlije, vretena, pršljenci→ obol u usta – zlatnik → datacija→ hrana (keramičke posude), životinje, čak i ljudi (kneževska svita)

GROBLJA NA REDOVE EX-YU 6.st.

ostrogotski nalazi u kasnoantičkim urbanim nalazištima (u salonitanskom i naronitanskom naselju), na položajima kasnoantičkih utvrda, u nekoliko manjih groblja na redove i u velikom groblju na redove 6. st. u Kninu na padini brda Spas ispod tvrđave, tj. tadašnjeg kaštela Curcum

Knin / Curcum → nekropola s više od 200 grobova, naseobinskog obilježja – 1. i 2. pol. 6. st. - počinje bez odredivog početnog terminusa već negdje u 5. st. i nastavlja se u čitavom 6. st.- pretežno je u njoj sahranjeno tamošnje starosjedilačko romanizirano stanovništvo, a u manjoj mjeri i Ostrogoti u vrijeme njihova vladanja dalmatinskom provincijom, koje je trajalo otprilike od 500. do najkasnije 537. g. (historijski potvrđeno za Burnum)→ poslije toga nema u 6. st. više nikakva germanskog vrhovništva na dalmatinskom kopnu, koje Langobardi nisu nikada okupirali → sahranjivanje se u kninskoj nekropoli kontinuirano nastavilo — kako to dokazuje niz grobnih cjelina s tipičnim nalazima za drugu polovicu 6. st. — otprilike do 600. g., kada je uslijedio prodor Avara i Slavena u ovaj zapadnobalkanski kraj → kontinuitet pokapanja može se u kninskoj nekropoli odnositi samo na starosjedilački etnikon, koji je dočekao spomenute povijesne događaje, odnosno i seobu Slavena u zapadne predjele Balkanskog poluotoka → samo žene najistaknutijeg sloja pokopane s pojasnim kopčama

nekropola - predgrađe grada Kranja - približno 700—750 grobova na redove → daleko najveća nekropola epohe seobe naroda na cjelokupnom teritoriju Jugoslavije → kasnoantički kaštel Carnium, u zapadnom dijelu panonske Savije, postao je prometno-strateški značajan tek nakon 500. g., a smješten je strmo iznad naseobinske nekropole → više stotina grobova na redove alpskih romaniziranih starosjedilaca u kaštelu Carnium i oko njega – kaštel je u ranijem 6. st., tj. oko 500. do 540. g., imao ostrogotsku posadu i od nje je kao trag ostao izričit minoritet ostrogotskih grobova → kad su panonski Langobardi, došavši iz podunavske Panonije (Dunantul), zauzeli oko 546—548. g. panonsku Saviju, stigla je dopuštenjem cara Justinijana I u kaštel Carnium langobardska posada, gdje je boravila sve do završetka 6. st. → brojčano jača posada

3


Langobarda zrcali se u relativno većem broju langobardskih grobova u odnosu na ostrogotske, ali su langobardski grobovi ipak zastupljeni u znatno manjem broju u odnosu na dominantan broj grobova starosjedilačke pripadnosti → postojeći fundus grobnih priloga nekropole Kranj tipološki dokazuje kontinuirano sahranjivanje u prvoj i drugoj polovici 6. st. → 500. do 600. g. → nalazi novca istočnorimskog i barbarskog kova, koji je evidentiran u grobovima → nekoliko ostrogotskih pojasnih kopča i lučnih fibula → niz ranobizantskih tzv. mediteranih pojasnih kopča 2. pol. 6. st., gdjekad u ženskim i češće u muškim grobovima, ali nesumnjivo starosjedilačke radioničke pripadnosti, što su ih prvi put ovdje u Kranju poprimili panonski Langobardi i, dakako, kasnije često upotrebljavali u Italiji

groblje na Rifniku kod Celja - uz visinsku kasnoantičku naseobinu na međi panonske Savije i južnog Norika, sastoji se otprilike od 100 grobova na redove → osnovica je starosjedilačka, uočljivi su rijetki ostrogotski nalazi i možda alamanski tragovi, uz nekoliko panonsko-langobardskih grobova → Langobardi su vjerojatno boravili na Rifniku samo do svoje seobe u Italiju 568. g. pod Alboinom (novac Alboinova nasljednika Klefa u ženskom grobu mogao je stići do naseobine Rifnik optjecajem i ne mora biti nužan dokaz za tamošnju langobardsku posadu poslije 568. g.)

naušnice → tip s poliedrom (odnosno i s kockom) počinje čak u kasnijem 4. stoljeću, izrazito je stariji, tj. u upotrebi je od oko 400. do 600. godine; međutim tip s košaricom je mlađi, jer nije nigdje u stvari pouzdano ustanovljen prije prve polovice, odnosno sredine 6. stoljeća, čest je u drugoj polovici 6. stoljeća i možemo ga slijediti unutar 7. stoljeća, napose u radioničkim središtima naušnica s košaricom (tako npr. na Blatnom jezeru)

Bled → 100 predslavenskih grobova na redove – slično Kranju i Rifniku – stilus-igle, pločaste fibule-bule (6.st.), naušnice s poliedrom i košaricom – fibula u obliku pauna (sl. romanizirana talijanska groblja 6./7.st.) → 6./poč.7st. → starosjedioci

Buzet (Piquentum) → miješana romansko-slavenska groblja 7./8.st. – na visini – bez crkve (barbarska)

Mijele kod Virpazara (Crna Gora) – 7.st., oštećeno groblje → Koman-kultura (7./8.st. nekropola uz naselje Koman / Kalaja Dalmaces – Albanija) → privjesci, polumjesečaste naušnice

STIL KARAVUKOVO

Ostrogoti i Gepidi → lijevane lučne fibule i pojasne kopče ukrašene duboko rovašenim motivom spiralne vitice ili trokutića → ženski nakit

proizvodnja: zaleđe podunavskog limesa – rimski gradovi (Sirmium, Siscia, Poetovio, Emona, Salona) → isti ukras na kasnoantičkim pojasnim kopčama (4.st.)

5.st. – kasnoantičke zlatarske radionice počinju raditi nakit za vladajući germanski sloj

nalazište → slučajno nađen 1905. ženski grob nekropole Karavukovo (Bacsordas; južna Bačka) nasuprot rim. utvrdi Teutoburgium-Dali na Dunavu → bogato ukrašena pojasna kopča, zlatnik Teodozija II Velikog iz 443. (Atilino vrijeme)

stil Karavukovo – 2.pol.5.st. → lučne fibule i pojasne kopče ugl. Karpatska kotlina → za Teodorika Velikog Ostrogoti donose taj nakit u Italiju – nalazi s poč.6.st.

OSTAVE

Szilágysomlyó (Rumunjska; Karpati) – 2 ostave nađene 18./19.st. slučajno, bez konteksta → između ostallog i 2 kolazonirane1 zlatne fibule iz 1.pol.5.st., carski medaljoni (Gracije), lanac s privjescima (raskošno)

Reggio Emilia (Italija) – ostava s kraja 5.st. (novac od Marcijana do Zenona) – Ostrogotska, nakon njihova preseljenja u Italiju – nađena slučajno 1957. – nejasan kontekst nalaza – gotske fibule, kasnoantički nakit – rovašene lučne fibule (ostrogotske, par – ženska nošnja), lukovičaste fibule (1; muška nošnja), ogrlice, naušnice

kod nas: ostava zlatara – Biskupija-Pliskovo (Knin) iz vremena avaro-slavenskih prodora u Dalmaciju c.600.→ matrice za tiještenje lima (+ Sisak, Pančevo) → slično grobovima putujućih zlatara 7.st. u Mađarskoj

KNEŽEVSKI GROBOVI

gepidski muški grob ratnika-konjanika iz okolice Batajnice u Srijemu → sred. 6. st., najkasnije do 567. g.; prilozi → oružje, keramika - šljem tipa Baldenheim (6.st. bogato ukrašeni, proizvedeni u negermanskim radionicama u Italiji do dolaska Langobarda 568. – prisutni širom Europe, u upotrebi germanskih poglavica; ima ih i iz Narone i Salone – radionica u Dalmaciji?)

1 kloazoniranje – apliciranje poludragog kamenja (almandini – tamnocrveni granati) na zlatni nakit iz 1.pol.5.st. (Hunsko vrijeme)crnomorska polikromija: almandini i Au – hunske su one gdje se Au jako vidi, bizantske imaju samo Au rešetku

4


Wolfsheim → muški kneževski istočnogermanski grob 1.pol.5.st. → 1 fibula, 1 narukvica s proširenim krajevima, kasnoantička lučna fibula – kloazoniranje

Gültlingen → alamanski ratnički grob – 2.pol.5.st. → kaciga, mač-spatha, sjekira, staklena zdjelica, šljem sličan Batajnici iz sred 6.st.

Brežac kod Buzeta → langobardski konjanički grob

FIBULE I NAKIT

istočnogermanska nošnja (Ostrogoti) → 2 fibule (lučne) žene; 1 fibula (lukovičasta) muški → polukružna glava, romboidna noga koja završava životinjskom maskicom + kloazoniranje; rovašenje

zapadnogermanska nošnja (Langobardi) → 2 fibule pod vratom, 2 na pojasu→ Gepidi – četvrtaste nazi-fibule s orlom→ Langobardi: ptičji motivi (orlove glavice na lučnim fibulama)

stilovi sitne umjetnosti :→ filigranski → 2.-4.st. – barbari u dodiru s RC → 4./5.st. – iskucavanje metalnog lima + matrica→ polikromni 4./6.st. → zlato/srebro + almandini/staklena pasta – crnomorski stil → kloazoniranje – gusti almandini, malo metala – Atilina moda→ rovašenje (350.-550.) – zapadno rimski stil iz 4.st. - uzor

tzv. životinjski stil 5./6./7.st. – od Skandinavije do Italije→ 5.st. Skandinavija – fibule sa životinjskim likovima na rubovima – stilizirano, linijski izrađeno→ 5./6.st. – životinjski stil 1; Skandinavija – prikazane stilizirano cijele životinje→ 6./7.st. – životinjski stil 2; Italija-Langobardi – životinje upletene u pleter – stapanje živ.stila 1 i mediteranskog motiva pletenice – širi se sj. od Alpa – Alamani→ 8.st. – životinjski stil 3. – Vikinzi u Skandinaviji

kasnoantičke fibule – lučne (kao ziherice) i pločaste (kao broš) za plašt; rozete, biljni motivi

slavenske fibule – lučne fibule baroknog izgleda → 6./7.st. → centar – kijevska Ukrajina (ostava Martinovka) → utjecaj krimskih Gota – oblik, životinjski motivi – cijela noga u obliku životinjske glave ugl. ptičje → nikad ne ulažu poludrago kamenje→ grupe po Werneru – s antropomorfnom maskom, sa životinjskom maskom, dnjeparski tip (antropomorfna i glava i noga) – samo u Ukrajini

nakit : zajednički – preuzimaju kasnoantičke oblike: naušnice s košaricom (6.st.) i poliedrom (5/6.st.) – kloazoniranje, poludrago kamenje, pečatnjaci, prstenje (vjenčano s imenima)

SLAVENI

2. polovica 6. stoljeća (Justinijan) - Avari i Slaveni 582. razaraju Sirmium

1.pol.7.st. (Heraklije) - provale Avara i Slavena na Zapadu - Slaveni stvaraju svoje teritorijalne jedinice sklavinije po Panonskoj nizini - 626. Avari i Slaveni opsjedaju Konstantinopol → plemenski savez Slavena s Avarima, Kutrigurima i Protobugarima – pustošenje Podunavlja i Balkana do Peloponeza

incineracija i sahrana u urnama 7.st. (Sarata Monteoru u Rumunjskoj i Pokaszepetk kraj Balatona), pa čak i do 9.st. (biritualno groblje Bukovca, Bugarska) – postupno preuzimanje inhumacije u grobljima na redove

Prima Justiniana (Caričin Grad kod Leskovca u Srbiji) → slavenska keramika – zauzimanje grada u 7.st. → 2 lučne fibule (ženski nakit, pontsko podrijetlo)

lučne fibule: Batina, Stenjevec – najzapadniji primjer (7.st., slučajni nalaz)

kulture u zap. Ukrajini (etnogeneza od 5.st., pod Avarima od 6./7.st.) → Penkovka (Kijev) i Korča (zapad) → keramika i metalni nalazi – slični se nalaze i na području Hrv. (import?)

MARTINOVKA (6./7.st.) – naselje u Ukrajini i ostava srebrnih predmeta – 3 slavenske lučne fibule, privjesci, narukvice, kopče, metalne antropomorfne figurice... → slična ostava iz Biskupije (matrice - konjići, uzor Bizant – 7.st.) i grob is Čađavice

Čađavica (Podravina) – kneževski grob; vrijeme avarske dominacije c. 600.→ bogati i raskošni prilozi srebrnog nakita tzv. martinovskog nakitnog stila u tom grobu smatraju se proizvodom pontskih zlatara s paralelama u nalazima blaga ranog 7. st. od srednjeg Dnjepra do Podunavlja→ narukvice i zvjezdolike naušnice - ženski nakit → dvojni grob? → tipičan pontski mač (uništen) - u grobu nisu ustanovljeni jahački rekviziti, tj. nije riječ o sahrani konjanika, inače redovitoj pojavi u tadašnjim grobovima vladajućeg sloja rane faze avarske prevlasti → kutrigurski ili panonsko-protobugarski ?

praška keramika – sred. Europa, zap. Ukrajina → zaobljene posude, široko rame, usko dno; Penkovka bikonične

figurice → Bizantski uzor – Biskupija, Fönlak (Mađarska), Tesalija

5


tipične – zvjezdolike naušnice; lučne fibule sa životinjskom maskom

antropomorfni ukrasi česti kod Slavena

AVARI

podrijetlom iz Mongolije – pod pritiskom Altajskih Turaka krenuli u Karpatsku kotlinu

dominiraju u Karpatskoj kotlini → potisnuli su Slavene prema Podunavlju i Balkanu – trajno se naseljavaju u 7.st. – raspadanje kasnoantičkog načina života u gradovima – stalni pljačkaški napadi Avara

veliki plemenski savez sa Slavenima, Kutrigurima, Protobugarima itd.

1. kaganat 6./7.st.– kagan Bajan zauzima Sirmium 582. – njegovi sinovi gaze Panoniju i južni Norik (583/4. Viminacium i Singidunum; kasnije Cibalae, Mursa, Siscia, Poetovio, Celeia, Emona...) → do c.600.g. → 567. pokoravaju Gepide, ratuju s Bizantom → opsjedaju Carigrad 626.

rano 7.st. – pljačka i rušenje antičkih gradova na ist.jad. obali → zauzeće Salone sa Slavenima 614., kasnije Scradona, Narona, Epidaurum, Dolcea... → prekid kasnoantičkog načina života, ali stanovništvo je jednim dijelom preživjelo → netaknuti Trogir i Zadar, stvaraju se Split i Dubrovnik (utjecaj Bizanta)

ruralno stanovništvo kasnoantičko živi u simbiozi s doseljenim Slavenima od 7.st.

konjanički grobovi – jahač + konj + oprema (žvale, sedlo, stremeni, pojas) + oružje (refleksni luk, trokrilne strelice, koplje, jednosječni mač)

ukrasi pontskog i barbarizirano-bizantskog podrijetla (formira se za vrijeme boravka Avara u crnomorskoj regiji, gdje su stupili u dodir i savez s kutrigurskim i protobugarskim plemenskim skupinama) → ravni mačevi, Ag i Au konjska oprema (lim, često tiješten, geom.motivi) → matrice iz grobova zlatara 7.st.

naušnice s privjeskom – kugla ili okrenuta piramida

narukvice s jako proširenim krajevima

ranobizantski zlatnici – Justinijan I – Konstantin IV Pogonat (ugl. Mauricije Tiberije, Foka, Heraklije I)

do 8.st. (kriza kaganata) nema bizantskog novca ni raskošnog nakita

grob Cunagotta (zlatnik Justinijana I – slučajni nalaz 19.st.)

najkasniji konjanički grob → Zmajevac u Baranji (oko 650. godine) → tamo i najraniji nalaz polikromnog stila – okovi mača iz 5.st.

prijelazni period – 2.pol.7.st.

degradacija i varijacije prema tradiciji

i dalje sahrana u konjaničkim grobovima, sa zakopanim konjem, opremom, oružjem, napose i refleksnim lukom te koštanim i metalnim ulošcima sedla i tobolca, pogotovo karakterističnim trokrilnim strelicama, češćim prilaganjem posuđa od gline ili druge materije u grobove i dr.

2. kaganat 7./8.st. do ranog 9.st.

dolaze novi mongoloidni Avari

okrugli stremeni 1.kaganata zamijenjeni uglatima (ravna pločica)

kasno 7. i 8. st. – pačaš i sablja

ženski nakit – skromne lokalne izrade – uzor bizantskih grozdolikih naušnica, jednostavne narukvice

prilozi: glinene posude (žute i sive), ručno rađena keramika potiska i na kolu rađena podunavska (slavenska?)

drvena vjedra okovana željetom

8.st. – lijevani brončani jezičci za pojas – vitica, vinova loza, grifoni

groblja na redove → avarsko-slavenska 8.st. → grobovi »pješaka« česti, konjanički samo vladajući sloj

c.800.g. – rano 9.st. → pozlaćeni lijevani jezičci i okovi – stil Blatnica (Slovačka), karolinški utjecaj → biljni motivi urezani na punciranoj pozadini jezičaca i okova

središte u Alfoldu, napadaju srednju Europu i prodiru u Franačku → 803. ruši Avarski kaganat

AVAROSLAVENSKI NALAZI

9.st. pad avarske države i nastanak slavenskih kneževina (Hrvatska, Velikomoravska)

6


procvat predromanike, nema stalnih seoba – ujednačena građa, sakralna arhitektura, naselja...

1.pol.9.st. – nalazi još ugl. avarski – z.Mađ. i sj.Austrija – vazalni kaganat

avaroslavenski nalazi od 7.st. kad su Avari podčinili Slavene

avaroslavenska miješana groblja

CRKVE

od 3./4. → rane starokršćanske kamene crkve se u 7.st. adaptiraju (prostor exZRC do Rajne), ali se grade i nove ranosrednjovijekovne drvene crkve (ugl. u sj. i sred. Europi)

u Dalmaciji i drugim mediteranskim zemljama nema drvenih crkava → drvo je korišteno posvuda za kuće i dr. profane objekte, ali za crkve samo u sj. dijelu

drvene crkve – jednobrodne ili trobrodne

7./8.st iznad drvenih se crkvi grade nove kamene → npr. Brenz – trobrodna drvena crkva s drvenim stupovima – četvrtasti prezbiterij (nemoguće je napraviti apsidu od drveta)

razlika crkva / kuća – prezbiterij je ugl. uži od ostatka građevine

tipovi drvenih konstrukcija – gradnja pomoću stupaca + ispune zida (crkve); blokovi dasaka + horizontalni stupci (kuće)

grobovi odličnika u merovinškim crkvama → prilozi (m. oružje, ž. nakit); unutar crkve ili ju presjecaju – ugl. nisu poznata imena, ali pomažu u dataciji

ST. DENIS (Pariz)

merovinška i karolinška grobišna crkva

u 6.st. pokopana kraljica Arnegunda

među prvima pokopan i princ Dagobert

pokopani i Pipin Mali i Karlo Martel

nema drvene faze – kamena crkva već u 4.st. – blizu antičkog i ranosred. Pariza-Klodvigove prijestolnice

faze – starokršćanske → 4.st. (apsidalna građevina s predvorjem i oltarom) i merovinška → 5./6.st. (obzidana), 7.st. (s transeptom, trobrodna, s apsidom)

grobovi uokolo – od 3.st. – nepokršteno romanizirno stanovništvo → u 4.st. na tom groblju ukopan sv. Dionizije-''apostol Gala'' – prva crkva nastala oko njegovog groba (njegov grob pod oltarom); u 5./6.st. merovinški trapezoidni sarkofazi i nakit; u 7.st. bogati grobovi u transeptu

TRIER – katedrala

4./5.st. – palača carice Helene-dvostruka bazilika iz doba Konst. Velikog – okupljalište kršćana → preinake do 11.st. → neprekinut slijed crkava

XANTEN – crkva sv. Viktora

starokršć. faza (4.st.) nadalje

relikvije 2 mučenika

ESSLINGEN – crkva sv. Dionizija

nova crkva 7./8.st. → grobni nalazi unutar crkve

zidana crkva s 4tastim prezbiterijem

cela sv. Vitalisa (spominje se u oporuci opata Furlada iz St.Denisa)

zaštitnici crkve i Vitalis (ranije) i Dionizije (kasnije) → grobovi; u 9.st. kripta

ECHTERNACH kod Triera

ranomerovinška zidana jednobrodna crkva sa 4tastim prezbiterijem

samostanska crkva na mjestu rimske vile → kraj 7.st.

Willibrord s britanskog otočja - pokrstio Germane – grob unutar samostana (trapezoidni sarkofag)

7


→ 8./9.st. crkveni namještaj postaje pravilo – prema ornamentima se dože datirati do 11.st.

STAROHRVATSKI GROBOVI

do c.800.g. – avaroslavenski nalazi, pa franački i bizantski, a poč.9.st. javljaju se i novi starohrvatski oblici (gotova kristijanizacija)

biritualna groblja – starija incineracija, mlađa inhumacija

Dubravice kod Skradina → 5-6 urni (kraj 7.st.) i kasniji skeletni grobovi (8./9.st.) – neke urne uništene (?) → zvjezdolike naušnice

Kašić – Maklinovo brdo → nekoliko pri oranju razbijenih urni nađeno – 10tak iz 7./8.st.

Velim kod Benkovaca → 20tak paljevinskih slavenskih grobova i jamama + preko 100 skeletnih grobova

skeletni grobovi u Dalmaciji 8./9.st. obloženi kamenim pločama ili zidani – ugl. 1 pokojnik (tek od 12.st. obiteljske grobnice)

Nin – Ždrijac- 8./9.st. – najveće pogansko groblje (300) – drveni lijes (čavli) – muž, žena, dijete + karolinško mač

Crkvina – Biskupija 8./9.st. → temelji crkve i samostana/biskupskog stana/dvorca → zidani piloni, predvorje, trobrodna, tri četvrtaste apside + grobovi hrv. odličnika u drvenim ljesovima (izvori-ništa) → karolinški mačecvi, zlatnici u ustima, stremeni... → najstariji grobovi 7./8.st.→ naj nalazi: sarkofag s morskim konjićima (dio ant. arh. – spolia); kneževski grob sa zlatnim ostrugama → mauzolej Trpimirovića?; ženski grob – dijadema 9./11.st.

Golubić kraj Knina – 7./8.st. – zlatni bizantski nakit, zvjezdolike naušnice,

Trilj – bogati ženski grob 8./9.st. → zlatni nakit: ogrlica, tri para naušnica (i bizantske grozdolike naušnice → uvoz), gumbi, prsten + novac Konstantina V Kopronima

domaće radionice – ogrlica sa zrncima, starohrvatske jednojagodne i višejagodne naušnice, Žminjski tip (Istra – romb)

karolinška umjetnost:

Sv. Donat (Zadar, 9.st.) = karolinška rotonda Aachen = bizantski San Vitale Ravenna 6.st.

kadionica iz Stare Vrlike – 8./9.st. import

STAROHRVATSKA POVIJEST – ISTRAŽIVAČI

1871. fra Jerko Granić → Gornje Muće (Sinj) – ulomak oltarne pregrade s natpisom ''Branimir'' i godinom 888.

1885. fra Lujo Marun – rekognosciranja – Drniš – utvrda Petrovac i crkva u Gracu → Kapitul kod Knina – trobrodna bazilika + grobovi → Biskupija kod Knina → Crkvina, Kosovo Polje → sv. Marija + natpis dux glori(osus) → Uzdolje – ime Mucimira i godina 895.

1851. nađena Bašćanska ploča → ime kralja Zvonimira – opat Dobrovit piše da je opat Držiha dobio zemlju za samostan sv. Lucije → 1100. – glaogljica

1888. don Frane Bulić piše Hrvatski spomenici... → iskopava u Biskupiji – grobovi sa zlatnicima Konstantina Kopronima (stavljaju se u usta kao obol – vjera u zagrobni život do 8.st.) , karolinški mačevi itd. → određuje terminus ante quem = 741.-775. → našao sarkofag s morskim konjićima, zlatnim ostrugicama, zlatnikom Bazilija I (880-886) + filigranski privjesak (1924. nestao iz muzeja) + odjeća (raspala se na zraku)

1891. nađen Trpimirov natpis u Rupotinama kraj Klisa

STAROHRVATSKA CRKVENA UMJETNOST

crkve → centralne i longitudinalne – zvonik na pročelju, kontrafori (i miješani tip – sv. Spas) → jednobrodne i trobrodne

crkveni namještaj – plitkoreljefna pleterna plastika 9.-12.st. (pleter podrijetlom iz sj. Italije – iz Franačke dolazi kršćanstvo, skupa s motivima) → lokalni razvoj ukrasa → materijal: bijeli sitnozrnati vapnenac (Brač, Korčula, Seget, Trogir) – od njega i predromaničke i starohrv. crkve → u nedostatku koristi se lokalni vapnenac

horror vacui – pleter + ptice, rozete, ljiljani, palmete, križevi, životinje... → do sred. 11.st. samo pleter

ciboriji → 2 četverostrana (Biskupija – crkva sv. Marije) i jedan šesterostran – sv. Marta, Bijače kraj Trogira → kitnja na vrhu košare na stupovima → nekad se grade od razrušenih starokršć. crkava → npr. sv.Marija

8


oltarna pregrada → doljnji dio = pilastri (stupići) + plutej (ploča) → pleter na rubu→ srednji dio = oble i glatke kolone (stupovi) + kapiteli s motivima sličnim antičkim→ gornji dio = greda + zabat (polukružan ili trokutast, podjeljen na 2-3 polja)

7./8.st. kameni spomenici: ciborij i krstionica – Kotorsarkofag Ivana Ravenjanina Splitukrasni luk Kaštel Sućuracreljef križa sv. Eufemija Rabkapiteli Krk, Košljunsrebrni relikvijar Lopud

Višeslavova krstionica – Nin – 9.st. → natpis: načinio svećenik Ivan u vrijeme kneza Višeslava

ciborij – Bijače kraj Trogira – 9.st. → natpis: podignuto u čast sv. Marte

plutej – sv. Martin, Split → 11.st. → sačuvan in situ → natpis: crkva posvećena sv.Martinu, Bogorodici i papi Grguru

zabat – Solin → 11.st. – crkva sv.Mojsija i Petra

ime kneza Branimira a) Gornje Muće (Split) → ''Branimir'' i godina 888.b) Šopot (Benkovac) → ''Branimir...dux Cruatorum'' – 2.pol.9.st.

ime kneza Mucimira → Uzdolje (Knin) – ''Mucimir'' i godina 895.

zabat s likom Bogorodice – Biskupija – 2.pol.11.st.

ime kneza Trpimira → Rižinice (Solin) – ''pro duce Trepim...'' → 9.st.

plutej s pentagramom i plutej s likom hrv. vladara → ugrađeno u krstionicu – Split → 11.st.

ploče ambona – Kapitul (Knin) → natpis: ''Svetoslav...dux Hroatorum...Držislav...ducemm magnum'' → 10.st.

lik dostojanstvenika → Biskupija – 11.st.

sarkofag kraljice Jelene → Solin – natpis: ''Jelena, žena kralja Mihajla (Krešimira), majka Stjepana (Držislava)...pokopana 976.''

lik ratnika → Novigrad – kraj 11.st.

plutej sv. Lovre – Zadar → biblijski prizori – 11.st.

pluteji sv. Nediljica – Zadar → prizori iz Kristova života – 11.st.

crkve 9-11.st. sv. Križ – Nin → poč.11.st. – tlocrt = nepravilni križ, središnja kupolasv. Petar – Priko, Omiš → 10.st. – longitudinalna, kupola, prozori s transenama (kamene rešetke)sv. Juraj – Radun, Kaštel Stari → 11.st. – longitudinalna, kontrafore, grubi kamen, plitke niše izvanasv.Spas – Cetina → 9./10.st. – prelazni centralno-longitudinalni tip, sačuvan zvonik i dio svoda, ima kontrafore + nekropolasv.Trojica – Split → 11.st. – šesterolisna centralna; apside s polukupolamasv. Donat – Krk → 9./11.st. – centralna s kupolom + produžetak bazilikalnisv. Nikola – Nin → 12.st – na prapovjesnom tumulu – osnova trolisna, svodovi oblikuju četverolist + nad kupolom šesterostrana obrambena kula

OBRAMBENE UTVRDE

4./5.st. ratovi Rimljana i Germana

alamanske: Glauberg – 3./5.st.-7./9.st. – zid, velika zdanja, obrtnici + sjedište kneza

Runder Berg – 6., 9./10.st. – visinski burg – vlastelinsko središte i obrtnici, kasnoantička utvrda 5./6.st.

Kegelberg – 4./5. – 11.st. – bogati ljudi, kontakt s Rimljanima

→ rani gradovi – nema odmah crkvi

franačke: Würzburg – 7./8.st. – sv. Bonifacije – biskupsko središte (crkva sv. Martina)

Büraburg – sv. Bonifacije u 8.st. osniva biskupiju

Odilienberg – 7./8.st. samostan – Elzas

Heiligenberg – 7.st.

plemićki burgovi – Höfe i Oberburg – 8./9.st. franački kraljevi

9


središnja utvrda – Hamburg – utvrda s kružnim bedemom – trgovačko-lučki suburbij, 831. Ansgar osniva biskupiju

SLAVENSKA GRADIŠTA

Mikulčice – Moravska (Metodova metropolija?)

→ 8.st. – proširena kneževska utvrda – 5 crkvi i palača + suburbij (luka, obrtničke četvrti, još 5 crkvi)

9.st. Prag (Přemysli) – utvrda Hradčani iz 10./11.st.

razvoj:6./7.st. → agrarna naselja s obrambenim bedemom8./9.st. → socijalna diferencijacija – sjedište višeg sloja (npr. Oldenburg-Holstein)

Brandenburg – 7.st. utvrda, 10.st. vojna utvrda, 11./12.st. slavensko gradišće

PLEMIĆKI DVOROVI

1. utvrde s kulom – donjon → 8.-11.st. Marburg, 10.-11.st. Xanten, 11.st. u Francuskoj, 10./11.st. u Italiji, također Tower of London

2. utvrde s drvenom kulom na humku – motte → Husterknupp 11.st., Elmendorf 11.st., Abiger Surrey – 1100.g.; 12./13.st. nastaju kameni tornjevi

→ slavenske plemićke utvrde – Tornow (Lužice) – 8./9.st. – srednišnje zdanje s podrumom, oko dvorišta radijalno raspoređena spremišta

KAROLNIŠKI KRALJEVSKI DVOROVI

Ingelheim – 8./9.st. – poljoprivredna imanja, crkve, majuri – potkovičasti tlocrt + aula regia s apsidom

Aachen – 9.st.

Frankfurt na Majni – 9.st.

Paderborn – 8.st. (Karlova utvrda u saskim ratovima) - stepenasto zemljište – 2 crkve + velika aula regia

SELA I GRADOVI

kuće: a) blok-gradnja – slavenske zemunice (6./7.st.) – Dessau-Moskikav; slavenske brvnare (10.st.) – Gdansk; skandinavske višesobne kuće na kat (12./13.st.)

b) kosturna /skeletna gradnja – kuće sa zabatom (7./8.st.), jednobrodne (7.(8.st.-14.st.), donjonjemačka trolađna s dvoranom (11./12.st.)

gradovi:

1) ex-rimski – Trier – Konstantin Veliki 346. osniva biskupiju – u 4.st. crkva (bivša kuća carice Helene); grade se nove crkve, kupelji postaju sjedišta grofova, u 10.st. se fortificira biskupska utvrda + novi zvjezdasti raster ulica

2) nova naselja otvorenog tipa – trgovačko-obrtnička, luke

Dorestadt – na Rajni - 7./8. – 9.st. → obrt, trgovina, mostovi za ukrvacanje u luci

Haithabu – na rijeci Schleig - 9.-11.st. → razorili su ga 1050. Vikinzi – na jantarnom putu, jednolađne kuće na stupovima, mačevi

Birka – na Melarskom jezeru u uŠvedskoj – 9.-11.st. – raznoliki obrt i trgovina

→ u 10. st. dobivaju polukružne bedeme

3) stalni gradovi – Wollin – 9.-12.st.; na Odri → trgovačko središte, poljoprivredna naselja, groblja, ribarstvo

10

Uvod u Srednji Vijek Skripta

Documents

Transcript of Uvod u Srednji Vijek Skripta