Usul-i fikh (hrestomatija), prir. E. Ljevakovi1. Definicija i vrste erijatskopravne norme.erijatskopravna norma je govor Uzvienog Allaha koji se odnosi na djela pravnih subjekata u formi zahtjeva ili ovlatenja, ili definiranja povoda i pretpostavki. Postoje dvje vrste erijatsko pravnih normi: el-hukmut-teklifiju zaduujua norma , jeste zahtjev da se nesto uini ili da se sustegne od injenja, ili doputanje izbora izmeu injenja i neinjenja.El-hukmul-vad'ijju uvjetujua norma, jeste norma kojom se odreuje povod, uvjet ili zapreka.2. Vadib i njegove klasifikacije.U erijatskopravnoj terminologiji vadibom se oznaava djelo ije injenje Zakonodavac zahtijeva u imperativnoj formi, tako da onaj ko ga izostavlja zasluuje osudu, a uz osudu slijedi i kazna, a onaj ko ga izvrava zasluuje pohvalu, a uz pohvalu ide i nagrada.Vrste vadiba:1.Vrste vadiba s obzirom na vrijeme izvrenja: neogranieni (vadib mutlaq) i vremenski ogranieni vadib (vadib muqajjed)Vremenski neogranieni vadib je djelo ije injenje Zakonodavac zahtijeva i ne vezuje njegovo izvrenje za odreeno vrijeme. Ima slobodu izvriti ga kad god eli. Njegovim izvrenjem se oslobaa obaveze, nema grijeha zbog kanjenja u izvrenju, ali je preporuljivo da se to prije izvri. Npr: napatanje ramazana za onog ko je iz opravdanog razloga propustio postiti u ramazanu, had, keffaret odnosno obavezna iskupnina za neispunjavanje zakletve.Vremenski ogranieni vadib je djelo ije izvrenje zahtijeva Zakonodavac, odreujui pri tome precizno vrijeme njegovog izvrenja. Npr: pet dnevnih namaza i post u mjesecu ramazanu; nije dozvoljeno izvrenje prije preciziranog vremena, a grijean je onaj ko zakasni sa injenjem bez opravdanog razloga.2.Vrste vadiba s obzirom na koliinsku preciziranost i nepreciziranost: precizirani (vadib muhadded) i neprecizirani vadib (vadib gajru muhadded)Precizirani vadib je djelo iji je obim ili iznos Zakonodavac precizno odredio, kao to je sluaj sa zekatom, cijenama u kupoprodajnim ugovorima, krvarinama i sl. Ova vrsta vadiba postaje dugom pa zahtjev za njenim izvrenjem ne zavisi od sudske presude ili saglasnosti volja, jer je sama po sebi definirana. Pravno lice se ne oslobaa odgovornosti sve dok je ne izvri na nain na koji je to utvrdio Zakonodavac.Neprecizirani vadib je djelo iji obim ili iznos Zakonodavac nije precizirao, kao to je troenje imetka na Allahovom putu openito. Ko ima obavezu pomoi siromanog utroit e u tu svrhu onoliko koliko je neophodno da se zadovolji potreba siromaha.3.Vrste vadiba s obzirom na njegovu odreenost i neodreenost: odreeni vadib (mu'ajjen) i neodreeni vadib (gajru mu'ajjen)Odreeni vadib je djelo ije injenje Zakonodavac zahtijeva fiksno, ne ostavljajui mogunost biranja izmeu injenja i neinjenja. Npr: namaz, post, vraanje uzurpirane stvari u postojeem stanju vlasniku. Nema oslobaanja od izvrenja ove obaveze.Neodreeni vadib je djelo ije injenje Zakonodavac zahtijeva alternativno, imamo mogunost da biramo izmeu vie poznatih obaveza. Npr: ko ne ispuni svoju zakletvu ima obavezu iskupiti se injenjem jednog od tri ponuena djela: nahraniti ili odjenuti deset siromaha, osloboditi roba ili postiti tri dana.4.Vrste vadiba s obzirom na adresata: lina obaveza (vadib 'ajnijj) i kolektivna obaveza (vadib alel-kifaje)Lina obaveza je obaveza koju Zakonodavac zahtijeva od svakog pojedinca ponaosob. U ovu vrstu spadaju namaz, post, ispunjavanje ugovorenih obaveza, davanje svakome njegovog prava i dr.Kolektivna obaveza je obaveza ije ispunjenje Zakonodavac zahtijeva od skupine, ne od svakog obveznika ponaosob, budui da je nakana Zakonodavca da se ova obaveta izvri u zajednici, cilj je postojanje djela, a ne iskuavanje pojedinca. U ovu vrstu spada: dihad, pravosudna sluba, izdavanje fetvi, izuavanje vjerskih nauka, svjedoenje, nareivanje dobra i odvraanje od zla, itd.3. Mendub i njegove klasifikacije.Mendub oznaava djelo ije izvrenje zahtijeva Zakonodavac, ali ne imperativno, tako da izvrilac ovog djela zasluuje pohvalu i nagradu, dok onaj ko ga ne uradi ne zasluuje niti pokudu niti kaznu.Menduba ima vie vrsta s obzirom na jainu zahtjeva:U najviu kategoriju spada djelo u kojem je Poslanik, s.a.v.s., ustrajavao i nije ga izostavljao osim u rijetkim prilikama, npr: klanjanje dva rekata sabahskog sunneta prije farza. Ovaj mendub se naziva pritvreni sunnet (sunneti muekkede). Onaj ko ga izostavlja zasluuje pokudu, ali se ne kanjava. Stupanje u brak u normalnim okolnostima osobi sposobnoj za to, ezan, itd. Iza ove kategorije dolazi nepritvreni sunnet (sunneti gajri muekkeda). To je ono djelo koje Poslanik, s.a.v.s., nije uvijek obavljao, npr. klanjanje etiri rekata podnevskog sunneta prije farza, dobrovoljna sadaka od strane imunog...Potom slijedi kategorija fadileta, edeba i sunneti zevaida, kao npr. oponaanje Poslanika, s.a.v.s., u njegovim uobiajenim postupcima koje je inio kao ovjek, poput kulture jedenja, pijenja i spavanja. Povoenje za Poslanikom, a.s., u ovim stvarima je pohvalno (mustehab) i ono ukazuje na vezanost sljedbenika za njega. No, ko izostavi ne zasluuje prijekor niti osudu, budui da te stvari nisu bitni dio vjere niti ibadeta, ve spadaju u obiaje.

4. Mubah.Dozvoljeno djelo (mubah) jeste ono djelo ije je injenje ili neinjenje Zakonodavac prepustio volji obveznika. Za injenje ili izostavljanje toga djela nema ni pohvale ni pokude. Za takvo djelo upotrebljava se i termin halal. Dozvoljenost se spoznaje na osnovu sljedeih stvari:-ISKAZ ZAKONODAVCA DA JE NETO DOZVOLJENO Od sada vam se dozvoljavaju sva lijepa jela-ISKAZ ZAKONODAVCA U KOJEM SE NEGORA GRIJEH (ISM), PREKRAJ (DUNAH) ILI NELAHODA (HARED). Grijeh: Ali onome ko bude primoran, ali ne iz elje, tek toliko da glad utoli, nije mu grijeh.., Prekraj: I nije vam grehota (dunah) ako tim enama date na znanje da ete ih zaprositi.., Nelagoda: Nije grijeh slijepcu, niti hromu....da jedete u kuama vaim ili kuama oeva vaih..-ISKAZ ZAKONODAVCA U FORMI ZAPOVIJESTI uz postojanje indikacije koja ukazuje da se misli na dozvoljenost a ne na obligatnost djela: A kada had obavite, onda lovite.-PRESUMPCIJA KONTINUITETA IZVORNE DOPUSTIVOST DJELA5. Mekruh i njegove klasifikacije.Mekruh je ono djelo koje je bolje izostaviti nego uiniti, ili djelo ije izostavljanje Zakonodavac zahtijeva, ali ne u formi imperativa kao kada sama formulacija ukazuje na pokuenost, ili kada formulacija ukazuje na zabranjenost, ali postoji neka indikacija koja sputa tu zabranjenost na nivo pokuenosti.Prvi sluaj imamo u rijeima Poslanika, a.s.: Allah prezire kod vas rekla-kazala, mnotvo zapitkivanja i rasipanje imetka. Takoer u hadisu: Allahu najmra dozvoljena stvar jeste razvod braka. Poinitelj pokuenog djela nije grijean, ali zasluuje prijekor, dok onaj ko ga izostavlja zasluuje pohvalu i nagradu ako je to uinio u ime Allaha.Postoje dvije vrste mekruha: 1.Strogo pokueno djelo (mekruhi tahrimen) i to je djelo ije izostavljanje Zakonodavac zahtijeva imperativno, i on je vjerovatnog, a ne kategorikog karaktera, poput zaruivanja ve zaruene ene, prodaje muteriji koji kupuje robu od susjednog trgovca. Prema veini pravnika ova vrsta mekruha ima tretman harama tj. poinilac zasluuje kaznu. 2.Blae pokueno djelo (mekruhi tenzihen) je ono djelo ije izostavljanje Zakonodavac zahtijeva, ali ne imperativno, kao to je konzumacija konjskog mesa, zbog potrebe za ovim ivotinjama u ratu, uzimanje abdesta vodom koju su pile ptice grabljivice, itd. Poinilac ovog mekruha ne zasluuje pokudu niti kaznu, iako je postupio suprotno onome to je pree i bolje.6. Haram i njegove klasifikacije.Haram je djelo koje je Zakonodavac imperativno zabranio initi odnosno od ijeg injenja se mora kategoriki sustezati. Onaj ko postupa u skladu sa ovim zahtjevom bit e nagraen, dok se poinitelj smatra grijenikom bez obzira da li je dokaz o zabranjenosti djela kategorikog karaktera (delil qat'ijj), bez ikakve sumnje, kao to je npr., zabranjenost bluda, ili je taj dokaz vjerovatnog karaktera (delil zannijj), poput zabrana utvrenih pojedinanim hadiskim predanjima (ahad hadisima).Vrste harama:1.Po sebi zabranjena stvar/ radnja (el-muharremu lizatihi)To je stvar / radnja koju je Zakonodavac u osnovi zabranio zbog njene tetnosti koja je neodvojiva od njene biti, kao to su: blud, enidba trajno zabranjenim osobama, konzumiranje i prodaja leeva, kraa, ubistvo i slina djela koja su po sebi zabranjena.eri'atskopravno ova djela su u osnovi nezakonita, nije dozvoljeno obvezniku (mukellef) da ih ini, a ukoliko ih uini zaradit e grijeh i kaznu; ne mogu posluiti kao zakonska osnova na kojoj se mogu graditi posljedice; ako budu predmetom ugovora, on e biti nitavan i nee imati pravnih posljedica.Katkada mogu biti dozvoljene neke vrste po sebi zabranjenih stvari u nunom sluaju, jer su one i zabranjene zbog njihove tetnosti koja je oprena principu zatite i ouvanja pet fundamentalnih vrijednosti: vjere, ivota, razuma, asti i imovine. Stoga, u sluaju bojazni po ivot zbog gladi dozvoljena je konzumacija leine, da bi se sprijeila smrt usljed ei dozvoljena je konzumacija alkoholnog pia. Budui da je ouvanje ivota fundamentalna vrijednost, dozvoljeno ju je sauvati upotrebom zabranjene stvari.2.Zabranjena stvar i djelo zbog vanjskog razloga (el-muharremu ligajrihi)To je ona stvar ili djelo koje je u osnovi dozvoljeno, jer nije tetno po sebi, ili je preteito korisno, ali je povezano sa vanjskim razlogom koji zahtijeva njegovu zabranu, kao npr. klanjanje namaza na uzurpiranoj zemlji, kupoprodaja u vrijeme ezana za dumu namaz, sklapanje fiktivnog braka u cilju dozvoljavanja definitivno razvedenoj eni da obnovi brak sa prethodnim muem (nikahut-tahlil), sklapanje braka sa tuom zarunicom, novotarijski razvod braka (et-talakul-bid'ijju), kupoprodaje uz odgodne rokove, odnosno tzv. pekulativne kupoprodaje (buju'ul-'ina) iji je cilj ostvarenje kamate, i slina djela ija je zabrana uzrokovana vanjskim faktorom. Ovakva djela nisu po sebi zabranjena, budui da kao takva nisu tetna, ali su spojena sa vanjskim razlozima koji uzrokuju njihovu zabranu.Namaz je po sebi dozvoljen, on je obaveza, ali budui da je u ovom sluaju povezan sa zabranjenim djelom, kao to je uzurpacija, slijedi zabrana klanjanja namaza na uzurpiranoj zemlji.7. Definicija i vrste preskriptive norme sa primjerima.El-hukmut-teklifiju zaduujua norma , jeste zahtjev da se nesto uini ili da se sustegne od injenja, ili doputanje izbora izmeu injenja i neinjenja.Kao primjer ove pravne norme, iji je sadraj u okviru mogunosti obveznika, mogu se navesti sljedea djela: kraa, blud i ostala krivina djela, koje je Zakonodavac odredio uzrocima za svoje posljedice.8. Podjela ruhsi kod afijskih pravnih teoretiara.afijski pravni teoretiari smatraju da ruhse, u globalu, mogu biti: vadib, mendub, mubah i hilafu-l-evla (nepohvalna ruhsa).1. Obligatna olakica (vadib):Takva je olakica konzumiranja mesa uginule ivotinje u stanju nunosti radi ouvanja ivota. Na ovo ukazuje ajet: I sami sebe u propast ne dovodite(El-Bekare, 195). I kao tose npr. iman smatra osnovom nagrade i uvjetom obligatnosti ibadeta ili njegove valjanosti, isto tako se isto konzumiranje mesa krepane ivotinje u stanju nunosti smatra olakicom s obzirom na to da je ono dozvoljeno nakon zabrane, a tretira se i kao 'azima s obzirom na to da ono predstavlja zatitu ivota koja je obligatna.2. Pohvalna olakica (mendub)U ovu kategoriju olakica spada skraivanje namaza putniku ako njegovo putovanje traje tri dana i vie (pjeaenja) ili odreeni broj kilometara. Tu takoer spada i mrenje uz ramazan putniku za kojeg post predstavlja potekou, gledanje u zarunicu, zajedniki ivot i druenje sa jetimima, kako u pogledu njihove imovine tako i u svemu drugom, prema potrebi, na to ukazuje ajet: A ako budete s njima zajedno ivjeli, pa oni su braa vaa, a Allah umije razlikovati pokvarenjaka od dobroinitelja. (El-Bekare, 220). Komentatori Kur'ana naglaavaju da ovaj ajet podrazumijeva ruhsu u pogledu mijeanja hrane i pia jetima sa hranom i piem njegovog staratelja kako bi se otklonila tekoa stalnog odvajanja (a to ima i svoj pozitivni psiholoki i pedagoki efekat). Oni takoer potvruju da ajet podstie na ovo druenje i mijeanje, osuujui u isto vrijeme ranije omalovaavanje i izbjegavanje druenja s jetimima.3. Dozvoljena ruhsa (mubah)U ovu vrstu ruhse spada dozvoljenost nekih vrsta ugovora protivno analogiji, kao to jeprenumeracioni ugovor (selem), ugovor o zakupu (idar), ugovor o navodnjavanju (musaka) i slini ugovori koji su legalizirani zbog nasune potrebe za njima, iako je njihov predmet nepostojei ili djelimino nepoznat u momentu sklapanja ugovora.4. Nepohvalna ruhsa (hilafu-l-evla):Primjer ove vrste olakice jeste mrenje musafira kome post nije preteak. Nekorienje ove ruhse je bolje i pohvalnije, na to upuuje i ajet: A bolje vam je neka znate da postite.(El-Bekare, 184), zatim spajanje namaza na putovanju bez neke potrebe (prema hanefijskom mezhebu ovo spajanje nije dozvoljeno izuzev na Arefatu i Muzdelifi za vrijemehadda), uenje i pisanje Kur'ana bez abdesta za vrijeme nastave od strane uenika i uitelja. Imam En-Nevevi u svojoj kategorizaciji ruhse izostavlja treu vrstu, a El-Bejdavi etvrtu. Bez obzira na ove razlike, svi se slau da ruhsa ne moe biti zabranjena (haram) niti pokuena (mekruh), a taj stav se temelji na hadisu: Allah voli da se koriste Njegove olakice, a prezire da se ine grijesi.9. Podjela ruhsi kod hanefijskih pravnih teoretiara. Hanefijski pravni teoretiari dijele ruhse u dvije grupe: 1. stvarne olakice (ruhas hakikijje); to su one olakice koje stoje nasuprot primarnim propisima ('azaim) koji i dalje ostaju na snazi zbog postojanja njihove zakonske osnove.Ova grupa olakica se dijeli dalje u dvije podgrupe: a) olakice koje je Zakonodavac dozvolio uz postojanje zabranjujue osnove (sebeb muharrim) i same zabrane (hurmet) istovremeno. Ovo je najjaa kategorija olaica, jer je Zakonodavac dozvolio njeno korienje zbog postojanja opravdanog razloga unato zadravanju zabrane (hurmeta) kao i njenog povoda (sebeba), pa je to korienje ruhse najpotpunije i slino je amnestiji krivinog djela nakon zasluivanja kazne.Kao primjer ove vrste ruhse pravnici navode dozvolu izgovaranja blasfeminih rijei zbog stvarne prisile (ikrah muldi) prijetnjom ubistvom ili atakom na tjelesni integritet osobe, pod uvjetom stabilnosti imana u srcu.b) Olakice koje je Zakonodavac dozvolio uz postojanje zabranjujue osnove (sebeb muharrim) i odlone zabrane (hurme muterahije).Primjer ove vrste ruhse je dozvola putniku da moe mrsiti u ramazanu. Povod koji zabranjuje mrenje - nastupanje mjeseca ramazana - postoji, ali obaveza posta, ili zabrana mrenja jo nije nastupila. Ona je utvrena, ali je njeno vaenje odloeno za kasnije, kako se navodi u ajetu: A ko se razboli ili se na putu zadesi, neka isti broj dana naposti.2. Olakice u prenesenom smislu (ruhas medazije)Ove ruhse se jo zovu i abrogacione ruhse (ruhsatu iskat), a takoer se dijele u dvije podgrupe:a) olakice u vidu abrogacije ili derogacije tekih propisa koji su bili propisani u ranijim vjerozakonima, kao npr. uslovljavanje tevbe meusobnim fizikim likvidacijama, amputacija dijelova tijela kojima je poinjen grijeh, obaveza klanjanja pedeset namaza u toku dana i noi, spaljivanje ratnog plijena i dr.b) Izuzeci u nekim propisima koji u globalu ostaju na snaziTakav je sluaj sa ugovorom zvanim selem i slinim ugovorima koji su dozvoljeni zbog potrebe, a izuzeti su od zabranjenih pravnih poslova.10. Definicija Kur'ana i metode kur'anskog zakonodavstva.Kur'an je, prema ustaljenoj definiciji islamskih pravnih teoretiara, Allahov govor (kelamullah), objavljen Allahovom poslaniku Muhammedu a.s., zapisan u Mushafu, preneen apsolutno pouzdanim predanjem (mutevatir), ije uenje je ibadet; zapoinje surom El-Fatiha, a zavrava surom En-Nas. Kur'an je najvii i neopozivi zakonodavni autoritet u islamu. U njemu su sadrani i regulirani privatni, javni, moralni i duhovni odnosi i svrhe ovjeka. Kur'an je temelj islamskog zakonodavstva.Kur'an uglavnom koristi tri metoda prilikom ustanovljavanja propisa:a) metoda naelnog normiranja. Kur'an postavlja ope principe i naela koja predstavljaju osnovu na kojoj se temelje i granaju pojedinani propisi (furu'). Takva je npr. naredba o konsultovanju i dogovaranju spomenuta u ajetu: I dogovaraj se s njima. Zatim naredba o pravednom suenju spomenuta u ajetu: I kada svijetu sudite, po pravdi sudite! b) metoda sumarnog normiranja, tj. ustanovljenje propisa na sumaran nain tako da se oni moraju dodatno pojasniti. Takva je npr. naredba o klanjanju namaza i davanju zekata spomenuta u ajetu: Klanjajte namaz i dajite zekat! Kur'an ne pojanjava broj rekata koje treba klanjati niti nain klanjanja namaza ve je pojanjenje toga dolo u sunnetu.c) detaljno normiranjeNeke propise Kur'an detaljno opisuje i pojanjava tako da nemaju potrebu za dodatnim objanjenjima. Takvi su npr. propisi vezani za nasljedne dijelove, nain razvoda braka, ene s kojima nije dozvoljeno stupiti u brak, neke vrste kazni i dr. Najee su detaljni propisi u Kur'anu vezani za doktrinarna i etika pitanja, doim je veina praktinih normi spomenuta u openitoj, a ne pojedinanoj formi i u sumarnom, a ne detaljnom obliku.11. Definicija Sunneta kao izvora erijatskog prava.Sunnet jeziki znai ono to ovjek prihvata kao njegov nain ivota, bez obzira bio on valjan ili ne. Sunnet znai obiaj, metoda, zakon, navika, tradicija Ovaj termin bio je poznat i predislamskim Arapima u znaenju tradicije koju su naslijedili od svojih predaka i koja je formirala njihovo obiajno pravo.U eriatskom pravu sunnet se koristi u dva razliita znaenja, i samim tim ima idvije razliite definicije. Jedna se koristi u fikhu kod pravnika (fuqaha), a druga u metodologiji islamske jurisprudencije (usula l-fiqh).U fikhu sunnet oznaava jednu vrstu ili kategoriju pravne norme u koju je neko djelo uvrteno, a one su: farz, vadib, sunnet, mendub, mubah, mekruh i haram to je kategorizacija u hanefijskoj pravnoj koli, ili podjelu na: vadib, mendub, mubah, mekruh i haram, to se prakticira u drugim pravnim kolamaU usul-ifikhu sunnet oznaava ono to je BoijiPoslanik, a.s., rekao (qawl), radio (fi'l) i ono to je utnjom odobrio (taqrir).12. Kur'anske osnove legitimiteta Sunneta kao izvora erijatskog prava.Prihvatanje sunneta kao drugog ozvora eriatskog prava samo je iz razloga jer je to Kur'an uinio obaveznim.Legitimnost sunneta kao izvora eriatskog prava dao je Kur'an, kao to je to evidentno iz sljedeih ajeta:a)Kur'anski ajeti koji govore o pokornosti (ta'ah) Boijem Poslaniku, a.s,.; Onaj ko se pokorava Poslaniku pokorava se i Allahu(Al-NIsa', 80).b)Sunnet Boijeg Poslanika, a.s., je dostavljen u sklopu poslanice (risalah) od Allaha d..: O Poslanie, kazuj ono to ti se objavljuje od Gospodaratvoga ako ne uini, onda nisi dostavio poslanicu Njegovu (Al-Ma'idah, 67). Naravno, ovdje se postavlja pitanje da li dostava poslanice obuhvata i sunnet ili samo Kur'an, ali ako se prihvati tako, onda upotreba sunneta znai upotreba Allahovog zakona.c)Kur'anski ajeti koji govore da je govor Boijeg Poslanika, a.s., govor Allaha d.. kao na primjer: On ne govori po hiru svome to je objava koja mu se obznanjuje. (Al-Najm, 2-3)d)Kur'anski ajeti koji kazuju o obavezi vjerovanja u Boijeg Poslanika, a.s., gdje je Allah d.. uvjetovao vjerovanje u Njega sa vjerovanjem u Njegova Poslanika: I zato vjerujte u Allaha i Poslanika Njegova, vjerovjesnika, koji ne zna da ita i pie, koji vjeruje u Allaha i rijei Njegove, i njega slijedite da biste na pravom putu bili! (Al-A'araf, 158).13. Mutevatir, mehur i ahad hadis.Sunnet spojenog seneda se dalje dijeli u tri vrste:-mutevatir (mutawatir),-poznati ili uveni (mashhur) i-ahad predaja (khaber 'ahad).a/ Mutevatir je takav hadis koga od Boijeg Poslanika, a.s., u svim generacijama, prenosi toliko prenosilaca da je nemogue posumnjati u njegovu autentinost, lien je svake slabosti i mogunosti obmane. Na ovaj nain od Boijeg Poslanika a.s., preneseni su hadisi o pet dnevnih namaza, o visini zekjata, o obredima hadda, o postu, neke odredbe iz oblasti krvnih delikata (qisas), o izvravanju kazni iz oblasti kaznenog prava (hudud). Argumentacija koju mutevatir prenosi je definitivna i kategorina (qat'i) i za svakog obaveznika (mukallaf) postupanje po njemu je obligatno. Pozivanje u argumentaciji na mutevatir je kao pozivanje na Kur'an.b/ Muhur se definira kao hadis kogaodPoslanika, a.s., prenosi jedan, dva ili vie ashaba, ili od ashaba jedan, dva ili vie tabi'ina da bi u narednoj generaciji broj njegovih prenosilaca bio daleko vei i na taj nain postao poznat, odnosno uven. Pravnici hanefijske pravne kole posebno istiu ovaj hadis za koga smatraju da nije na stepenu mutevatira, ali da on daje pouzdanu informaciju i znanje (al-'ilm al-yaqin). Druge pravne kole ne istiu mehur hadis i smatraju ga ahad predajom. Hanefijski pravnici koriste mehur predaju u uposebljavanju ili bliem odreivanju (takhsis) ajeta opeg karaktera, kao i dodatnog objanjenja ajeta.c/ Ahad predaja, ili kako ga Imam-i afi naziva: posebna predaja (khabar al-khassah), je hadis koga prenosi jedna ili dvojica ravija od jednog ili dvojice i tako se vee do Boijeg Poslanika, a.s., odnosno ne ispunjava uvjete mutevatira ni mehura. Ahad predaja prua informaciju ili znanje koje nije kategorino nego pretenije,mogue (zanni). Ebu Hanife , afi i Ahmed b. Hanbel su prihvatili ahad predaje ako one ispunjavaju uvjete valjanosti predaje. Jedan od uvjeta, izmeu ostalih, koje postavlja hanefijska pravna kola jeste da se pojedinanom predajom ne regulira pravna norma iz svakodnevnog ivota, a da ta norma nije poznata (khabar al-wahid fi ma ta'ummu bihi al-balwa), odnosno da bi ova predaja, zbog sadraja koji kazuje, trebala biti poznata hiljadama i hiljadama muslimana, a ne prenesena pojedinanom predajom. Tako npr. veina pravnika prihvata ahad predaju: Ko dotakne svoje splovilo neka uzme abdest.Hanefijska pravna kola ne prihvata ovu predaju jer se njome regulira svakodnevni ivot, a ona nije poznata, odnosno, nije na stepenu mehura.Uvjet koji Imam-i Malik postavljaza primjenu ahad predaje jeste da ona nije u suprotnosti sa praksom graana Medine. Jedan od izvora prava u malikijskoj pravnoj koli jeste praksa graana Medine, jer su oni ivjeli sa Boijim Poslanikom, a.s., i njihova praksa je vjerodostojnija od pojedinane predaje.14. Mursel hadis i njegove tretman u mezhebima.Mursel je vrsta hadisa iji lanac nije spojen. -Mursel (mursal), u ijem lancu nedostaje ashab.Ahmed b. Hanbel se pozivao na mursel hadis u situacijama samo kadao toj problematici nije bilo hadisa, znai, u situaciji nune potrebe,jer ga je smatrao slabim (da'if). Imam-i afi'i je insistirao kod prihvatanja mursel hadisa da tabiin bude poznat i da se susreo sa mnogo ashaba. Takoer, za prihvatanje mursel hadisa postavio je slijedee uvjete:a/ da je mursel hadis ojaan hadisom iji je sened spojen i da govore o istoj temi,b/ da je mursel hadis ojaan drugim murselom, koji ulema koristi,c/ da se mursel hadis slae sa izjavom ashaba, to u tom sluaju znai da je taj hadis spojenog seneda, id/ da se mursel hadis slae sa stavom uleme i da sude slino njegovu znaenju.Ebu Hanife i Malik su prihvatili mursel hadis i smatrali ga vjerodostojnim ako je prenosilac pouzdan ravija. Njihova posebnost je i u tome to nisu prihvatali samo mursel tabi'ina, gdje nije spomenuto ime ashaba, nego i mursel u kojem je izostavljeno ime i ashaba i tabi'ina. Razlog ovakva njihova stava jeste u tome to se i sami javljaju kao ravije, uz uvjet koji smo ranije spomenuli.Ovakav odnos spram mursela rezultirao je i razliitim rjeenjima koja su pravnici donosili. Postavilo se pitanje da li brane smetnje nastaju nakon bluda kao i legalnog braka,o emu emo navesti dvije predaje za koje Ibn Hazm (Ibn Hazm) kae da su murseli.Neko je upitao Boijeg Poslanika, a.s., o eni s kojom je blud poinio u predislamsko doba, da li se sada moe oeniti s njenom kerkom. Boiji Poslanik, a.s., mu je odgovorio: "Ne smatram to doputenim, niti ti je doputeno da vjena enu kod ije kerke si vidio ono to si vidio kod njene majke."U drugoj predaji se kae:Ko vidi spolni organ neke ene, nije mu dozvoljena ni njena majka ni kerka.eriatski pravnici su shodno uvjetima koje su postavili razliito odgovarali na postavljeno pitanje:-Urve b. Zubejr, Seid b. Musejjeb , Lejs b. Sad i pravnici afijske pravne kole ne prihvataju gornje hadise i smatraju da blud ne stvara zapreke koje stvara legalni brak,-Ebu Hanife, Ibrahim En-Nehai , Sufjan Es-Sevri, El-Evzai , Ahmed i drugi prihvataju ove hadise kao argumente i kau da blud stvara iste zapreke kao i legalni brak,-Ibn Hazm ne prihvata mursel hadise kao argumente i smatra da ne postoje zapreke osim u jednom sluaju, i to da nikada nije dozvoljen brak toj eni sa porodom njegovim. U ostalim sluajevima blud ne stvara zapreke koje stvara legalan brak.15. Podjela Sunneta s obzirom na njegov normativni karakter.Pred pravnike se uvijekpostavljalo pitanje da li je sve to se vee za Boijeg Poslanika, a.s., sunnet koji je norma eriatskog prava. Pitanje se postavlja s obzirom iako je on Boiji Poslanik, a.s., istovremeno je i ovjek. Allah d. . ga je izabrao i odabrao meu ljudima i poslao ljudimakao Vjerovjesnika. Allah d. .mu nareuje da obznani ljudima da je on obian ovjek, jedan od njih, da nije melek, te da mu Gospodar daje Objavu. Reci: 'Ja sam ovjek kao i vi, meni se objavljuje (Al-Kahf, 110).Poslanik je ovjek satkan od svih ljudskih osobina. On je jeo i pio, hodao po trgovima, spavao, postio i mrsio se, enio se, imao potomstvo, ratovao i bio ranjavan, ni bolesti nije bio poteen, izraavao je stanja zadovoljstva i sree kao i stanja srdbe i tuge. Pravnici su, razjanjavajui ovaj problem, istakli da je veina sunneta normativnog karaktera (sunnah tashiri'i), a da jedan manji dio ne spada u tu kategoriju (sunnah ghayr tashri'i).Verbalni suunet jeste ustvari Tekst iz kojeg se izvodi pravna norma kada se njime nareuje ili zabranjuje, dok informacije ili izvijea, kao dio verbalnog sunneta, ne ulaze u oblast prava. to se tie preutnog odobravanja od strane Boijeg Poslanika, a.s., pravise razlika izmeupreutnog odobrenja djela ljudi i preutnog odobrenja neijih rijei. Pravna norma koja se izvodi iz ovog drugog oblika jeste na nivou verbalnog sunneta i liena je svake dvosmislenosti. Nejasnoa ili dvosmislenost, u smislu da je neko djelo izraz Objave ili izraz Poslanikove, a.s., ljudske dimenzije, najprisutnija je kod razmatranja postupaka Boijeg Poslanika, a.s. Djelatni ili praktini sunnet se javlja kao objanjenje kur'anskih ajeta, a i sam je izvor rijatskog prava. Takav sunnet moe biti vadib, mendub ili mubah zavisno od konteksta, okolnosti deavanja. Tako npr. ulema se razila da li je, prilikom uzimanja abdesta, vadib proi prstima kroz kosu ili je, to smatra druga grupa pravnika, to mustehab.Posebno se istiu dvije aktegorije djela Boijeg Poslanika, a.s., nenormativnog karaktera:a/ Djela koja su iskljuivo vezana za Boijeg Poslanika a.s., kao to su: post uzastopno vie dana bez mrenja, biti u braku sa vie od etiri ene u isto vrijeme, enidba nez mehra, zabrana ponovne udaje njegovim udovicama, neprimanje sadake Kur'anski ajeti pravne naravi openito se odnose na sve muslimane. Sintagme koje se odnose samo na poslanika: O ti umotani!(Al-Muzzammil, 1); O ti pokriveni! (Al-Muddaththir, 1). b/ Djela koja su izraz njegove ljudske prirode (al-'af'al al-jibilliyyah al-bashariyyah), kao to je: spavanje, ustajanje, stajanje, sjedenje, jedenje i pijenje. U ovu kategoriju spadaju i djela ili ukupno sunnet koji se tie naunog ili specifinog znanja, kao: agrokultura, medicina, strategija ratovanja, organizacija vojske, Muslimani nisu duni slijediti ovaj sunnet iz razloga to se on ne temelji na Objavi, nego na vlastitom Poslanikovu, a.s., iskustvu. Takoer, u rjeavanju sudskih sporova Poslanikova, a.s., presuda vezana za neki spor nije norma.. Boiji Poslanik, a.s., je rekao: Ja sam, zaista, samo ovjek poput vas. Vi mi dolazite da vam sudim. Moda neko doe sa jaim argumentima pa presudim, po onome kako sam ja uo, u njegovu korist. Kome od vas suenjem dam neto to je pravo njegova brata, neka zna da sam mu dodijelio dio vatre.Meutim, sunnet Boijeg Poslanika, a.s., njegov nain ivota, postaje obrascem ivota muslimana, jer Allah d.. kae: Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor. Takva djela se ine u cilju pribliavanja Bogu. S obzirom na podjelu djela mogu biti dvojaka;a/ Slijeenje onih djela i postupaka koje je Poslanik, a.s., uveo u praksu, odnosno, koja je on prvi inio, i to sa ciljem da ih pokae muslimanima. Za njihovo prakticiranje slijedi nagrada.b/ Slijeenje onih djela koja je Poslanik inio iz svojih posebnih razloga ili zato to su mu takva djela bila draga. Nagrada i za samo slijeenje Poslanika, a.s., i u ovim djelima, slijedi zbog ljubavi prema Poslaniku, a.s., a ne zato to se taj sami in slijedi. Poznato je da su ashabi slijedili Poslanika, a.s., ak i u djelima za koja smo rekli da spadaju u kategoriju djela priroenih njegovoj ljudskoj prirodi. Tako se u literaturi navodi ime Abdulaha b. Omera koji ga je slijedio i u ovim djelima.16. Definicija i vrste idma'a.Idma' je konsenzualno miljenje mudtehida u odreenom vremenu o nekom pravnom pitanju. Nema razlike izmeu toga jesu li ovi mudtehidi koji su postigli konsenzus iz reda ashaba ili iz generacija poslije njih. Idma' je snaan argument u procesu definiranja i preciziranja pravnih propisa. Postoje dvije vrste idma'a: izriiti ( ) i preutni ( ). Izriiti idma' postoji ukoliko se svi mudtehidi izriito izjasne i sloe u nekom propisu. Preutni idma' postoji ako neki od mudtehida iznese svoj stav i miljenje o nekom pravnom propisu, a drugi na to ne reaguju ni pozitivno ni negativno i pored njihovog znanja za prezentirano miljenje. Prva vrsta idma'a nesporni je dokaz i izvor prava kod svih pravnika koji prihvataju ovaj izvor openito, dok je druga vrsta veoma sporna meu eriatskim pravnicima, kako u svojoj osnovi, tako i u stepenu njenog uvaavanja i uvjetima prihvatanja. Hanefijski pravnici smatraju obje vrste idma'a eriatskopravnim argumentom. Prema miljenju veine ovih pravnika idma' je dokaz kategorikog karaktera (hudda kat'iyya), dok manji broj njih smatra da je on dokaz vjerovatnog karaktera (hudda zanniyya). Imam Bezdevi dijeli idma' u tri kategorije: 1) idma' ashaba - ovaj idma' ima snagu mutevatir hadisa, tj. kategorikog dokaza koji rezultira kategorikim znanjem.2) idma' generacije poslije ashaba u pitanju koje nije bilo predmetom idtihada - ima snagu mehur hadisa , tj. rezultira znanjem koje varira izmeu kategorija kategorikog i vjerovatnog znanja.3) idma' u pitanju koje je bilo predmetom idtihada selefa - ima snagu autentinog ahad hadisa , tj. rezultira vjerovatnim znanjem. Meutim, ova kategorizacija je valjana pod uvjetom da je prethodno postignuti idma' zabiljeen i preneen tevatur predanjem. Ukoliko je preneen ahad predanjem onda on ne rezultira sigurnim znanjem pa makar se radilo o idma'u ashaba .17. Dokazi legitimiteta idma'a kao izvora erijatskog prava.Uzvieni Allah kae: Onoga koji protiv Poslanika ustaje, nakon to mu Prava Staza ukaza se, i koji putem koji nije Put vjernika poe, pustit emo da ini ta hoe i potom dehennem dati! A ogavno je u njemu boraviti! Poslanik a.s. veli: "Moj se ummet nee sloiti u krivom."Pored spomenutih postoje i drugi kur'anski i hadiski tekstovi koji nareuju muslimanima da se dre Zajednice (dema'ata) i da se ne izdvajaju iz nje. Imam afija veli: "Allahov Poslanik a.s. naredio je slijeenje pravca muslimanske zajednice, to je dokaz da je konsenzus muslimana, inaallah, obavezujui.18. Definicija i elementi analogije (kijasa) sa primjerima.Termin kijas u islamskom pravu (usul-i fikhu i fikhu) znai rasuivanje na temelju analogije, tj. zakljuivanje na osnovu datog principa sadranog u prethodnom primjeru da neki novi sluaj potpada pod isti princip ili je slian tom primjeru zbog zajednike bitne karakteristike nazvane 'zakonski razlog'.Leksika definicija kijasaRije kijas infinitiv je glagola qase i qayese (: ).U arapskom jeziku rije kijas znai mjerenje (), rije upotrebljava i u znaenju izjednaavanje.Prema definiciji Maturidija, koju preferiraju hanefijski usulisti, kijas je: Objelodanjivanje norme sline onoj u jednom od dva spomenuta sluaja na osnovu istog zakonskog razloga u drugom sluaju.Razi. On veli da je najispravnije rei da kijas znai: Utvrivanje norme, sline normi poznatog sluaja, u drugom poznatom sluaju zbog njihove slinosti u efektivnom razlogu norme, shodno miljenju tumaa.Rije rukn leksiki znai najbitniji i najvri element u strukturi neke stvari, a u strunoj upotrebi pravnika oznaava ono na emu se temelji i iz ega se sastoji neka stvar, tj. bitni, konstitutivni element neke stvari, kao na primjer, ponuda i prihvat u dvostranim ugovorima, izjava volje u jednostranim pravnim poslovima, stajanje, pregibanje i sedda u namazu.Kijas ima etiri bitna, konstitutivna elementa, a to su:1. Normirani izvorni sluaj (), za koji je rjeenje dato u Tekstu, a koje se zakljuivanjem na osnovu analogije prenosi na novi sluaj. . Konzumacija vina zabranjena je na osnovu izriitog kuranskog teksta, a razlog ove zabrane je svojstvo opojnosti koje je prisutno u vinu. 2. Novonastali sluaj () koji iziskuje rjeenje. Nema pravnog rijeenja u prolosti. Uvjeti: Novi sluaj ne smije biti izriito regulisan zakonskim tekstom ili konsenzusom. Ukoliko se utvrdi da odnosna dva sluaja nemaju isti zakonski razlog, tj. razlog propisivanja odnosne norme, analogija se ne moe primijeniti3. Norma precedenta ( ) kojom se rjeava izvorni sluaj, a koja se prenosi na novi sluaj. Pod normom precedenta misli se na pravni propis sadran u relevantnom pravnom izvoru (Kuran, sunnet, idma) koji se posredstvom analogije transponira na novi sluaj4. Zajedniko obiljeje ( ) koje predstavlja zakonski razlog norme ( ). obiljeje norme ( ) naznaeno u Tekstu, a na osnovu ijeg se prisustva u novotretiranom sluaju norma izvornog sluaja proiruje i na njegaS obzirom na injenicu da pivo opija poput vina, i na njega se odnosi zabrana konzumacije, kao to je to sluaj sa vinom. U ovom primjeru, prema prvom shvatanju pojma asl, izvorni sluaj (asl) jeste konzumiranje vina. Novi sluaj (fer) je konzumacija piva. Zajedniko svojstvo (illa), koje predstavlja zakonski razlog norme, jeste opojno djelovanje. Norma (hukm) je zabrana konzumiranja.19. Uvjeti primjene kijasa sa primjerima.Kijas ima, prema hanefijskim pravnicima, etiri uvjeta valjanosti.Prvi uvjet: Tranzitivnost norme precedentaMogue je da norma precedenta bude ograniena na precedentni(prethodni) sluaj nekim drugim normativnim tekstom koji ukazuje na zakonsku posebnost dotinog sluaja. Tada odnosna norma ima specijalni karakter i ne moe biti prenesena na novi sluaj. na primjer, sluaj specifine pozicije svjedoenja poznatog sahabije Huzejme, r. a. poznato je da se trai svjedoenje dvojice svjedoka u imovinskopravnim sporovima shodno kuranskom ajetu: I dvojicu svjedoka naite izme vaih mukaraca. (El-Bekara, 282) Meutim, izuzetak iz ovog pravila je sluaj svjedoenja Huzejme. Kome on posvjedoi to svjedoenje mu je dovoljno. Na ovo ukazuju rijei Allahova Poslanika a.s.: Kome posvjedoi Huzejma to mu je dovoljno. Ova posebna norma vezana samo za Huzejmu odraz je njegovog specijalnog statusa. Drugi uvjet: Usklaenost norme precedenta sa logikom analogijskog zakljuivanjaSmisao odreivanja illeta norme (talil) jeste da se pomou njega proiri norma izvornog sluaja na novonastali sluaj. Ako je norma precedenta oprena logici analogije, onda se ona ne moe posredstvom talila transferirati na novi sluaj. Primjer:dozvola troenja sredstava namijenjenih za keffaret (iskup od grijeha) za vlastite potrebe. Takav sluaj desio se beduinu koji je imao spolni odnos sa suprugom tokom ramazanskog posta. Poslanik a.s. presudio je da mora platiti keffaret. S obzirom da je bio siromaan Poslanik a.s. mu je dao potrebnu koliinu datula kojom e izvriti keffaret. Kada je beduin rekao Poslaniku a.s. da je njegova porodica potrebnija toj hrani od drugih, on mu je dozvolio da koristi istu i nahrani njome svoju porodicu.Trei uvjet: eriatskopravni karakter i utemeljenost norme precedenta u TekstuUvjetuje se, dakle, tranzitivnost norme ( ), njen eriatskopravni karakter ( ), nepromjenljivost norme u novom sluaju (identinost norme asla i fera) (), slinost izvornog i novog sluaja ( ) i nepostojanje zakonskog teksta koji regulie novi sluaj ( ).

Tako hanefijski pravnici, za razliku od afijskih, odbijaju identificiranje homoseksualizma (livat) sa bludom (zina), a time i kanjavanje homoseksualca kaznom predvienom za blud ; takoer, ne prihvataju nazivanje bilo kojeg alkoholnog pia hamrom (vinom), pljakaa grobova (nebba) kradljivcem (sariq), niti dozvoljavaju upotrebu rijei otpust (talaq) umjesto izraza oslobaanje roba (itq) analogno dozvoli upotrebe rijei itq u znaenju otpusta braka. Predmet obrazlaganja ovdje je jezika, a ne eriatskopravna norma.etvrti uvjet: Nepromjenljivost norme precedenta nakon talilaMijenjanje norme sadrane u Tekstu putem razuma nije validno, jer ako nije dozvoljeno da talil promijeni tekstualnu normu koja se transferira na novi sluaj, utoliko prije nije dozvoljeno da promijeni normu samog precedentnog sluaja.20. Dokazi legitimiteta kijasa kao pravnog izvora.Kur'an 2. ajet iz sure El-Har: ( ) Pa, pouku iz svega uzmite, o vi uviavniUzvieni Allah kae u suri Jusuf, 43. ajet: ( ), ... ako ste vi oni to snove znaju tumaiti!, tj. razjasniti. Razjanjenje, odnosno tumaenje koje se nama pripisuje jeste upotreba razuma u otkrivanju zakonskih razloga. Prije vas minulo je mnogo unitenih naroda! Pa putujte i vi po Zemlji i gledajte kakav su kraj imali oni koji su Istinu lanom smatrali! (Ali Imran, 137) Dakle, prije vas su bili narodi slini vama, pa posmatrajte njihov ruan kraj i znajte da je razlog tome to to su poslanike u la ugonili.To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo ueni shvaaju -kae Uzvieni Allah u suri El-Ankebut, 43. ajetHadis Navodi se da je Allahov Poslanik a.s. upitao Muaza, aljui ga u Jemen kao sudiju: Kako e suditi? Prema onome to se nalazi u Allahovoj Knjizi - odgovori mu on. A ako ne nae rjeenje u njoj? - upita ga Poslanik a.s. Sudit u prema presudama Allahova Poslanika - odgovori Muaz. A ako ni tu ne nae rjeenje? - priupita Poslanik a.s. Onda u upotrijebit vlastiti idtihad - odgovori Muaz. Hvala Allahu koji je uputio izaslanika Allahova Poslanika... - ree tada Allahov Poslanik.U hadisu kojeg prenosi Ibn Zubejr Poslanik a.s., nakon to ga je upitao neki ovjek da li da obavi had za svoga oca koji je doekao islam i propis o hadu kao oronuli starac koji ne moe podnijeti napor jahanja, kae: ta misli kada bi tvoj otac bio duan pa ti vratio za njega dug, bi li bilo valjano? Da - odgovori on. Onda obavi i had za njega - odgovori mu Poslanik a.s. Ovdje je oigledna upotreba analogije od strane Poslanika a.s. Konsenzus ashabaafijski pravnik Amidi istie da je konsenzus (idma) najjai dokaz autoritativnosti kijasa. Ashabi su se sloili, kae on, u pitanju primjene analogije na sluajeve koji nisu izravno obuhvaeni zakonskim tekstovima bez osude takvog postupka od strane bilo koga od njih. U hadiskim i fikhskim djelima se navode brojni sluajevima u kojima su ashabi upotrebljavali vlastito rezonovanje i izvodili zakljuke na osnovu analogije. Najeklatantniji je primjer analokog zakljuivanja izjava Alije r.a. u kojoj on kae ashabima koji su ga konsultovali u vezi kazne za konzumenta alkoholnih pia: Kada pije opije se; kada se opije brblja, a kada brblja potvara. Kaznite ga onda kaznom za potvoru.21. Dokazi osporavatelja kijasa kao pravnog izvora.Dokazi iz Kurana- I tebi Mi objavljujemo Knjigu kao objanjenje za sve... (En-Nahl, 89)- ...niti ita svjee, niti ita suho postoji a da nije u Jasnoj Knjizi.(El-Enam, 59)- A u Knjizi Mi nita nismo zanemarili. (El-Enam, 38)Ovi ajeti pojanjavaju, smatraju antianalogisti, da su svi propisi sadrani u Kuranu, u njegovu tekstu eksplicitno.: ...a nagaanje nimalo Istini ne koristi. (Junus, 36) Dokazi iz SunnetaEbu Hurejrea r.a. prenosi hadis u kojem Poslanik a.s. kae: Sinovi Israilovi (idovi) bili su na pravom putu sve dok se nisu namnoili meu njima potomci robinja, koji su mjerili ono to nije bilo sa onim to je bilo, pa su zalutali i druge u zabludu odveli.Prenosi Ebu Hurejre, Poslanik a.s. kae: Ovaj e Ummet raditi jedno vrijeme shodno Allahovoj Knjizi, jedan e vremenski period primjenjivati Sunnet, a u jednom periodu e postupati shodno proizvoljnom miljenju. Kada tako budu postupali zalutat e.Prenosi Ebu Malik Edeijj, Poslanik a.s. kae: Moj e se Ummet podijeliti u sedamdeset i nekoliko frakcija, a najtetniji po Ummet su oni koji mjere stvari prema svom nahoenju, dozvoljavajui ono to je zabranjeno i zabranjajui ono to je dozvoljeno.

Halal je ono to je Allah dozvolio, a haram je ono to je Allah zabranio. Ono to je preutio oproteno je (tj. dozvoljeno je).Konsenzus ashabaZabiljeeno je da su istaknuti ashabi, poput Ebu Bekra, Omera, Alije, Ibn Abbasa, Ibn Mesuda i drugih ashaba r.a., kritikovali i osuivali primjenu kijasa i idtihada na osnovu proizvoljnog miljenja. Ostali ashabi nisu reagirali na ove osude, pa se smatra da je to konsenzus ashaba u vezi spomenutog pitanja.Racionalni dokaz Kijas u svojoj osnovi involvira sumnju (ubhu), jer se razlog () za koji se vee norma tekstualno ne spominje ( ) izravno niti neizravno, ni po smislu niti u obliku neke naznake. On se zapravo odreuje putem razuma koji nije siguran od mogue pogreke i netanosti. Stoga se faqihi razilaze u pogledu zakonskog razloga () u nekom Tekstu, kao to se npr. spore u vezi razloga zabrane kamate.22. Definicija istihsana kod islamskih pravnika.Istihsan leksiki znai smatrati neto dobrim i lijepim. Istihsan se sa strunog aspekta definira kao proteiranje dokaza koji je predmet suglasnosti, bez obzira da li se radilo o zakonskom tekstu, konsenzusu, ili skrivenom kijasu, kada se nae nasuprot oiglednom kijasu.( )Iznosei razliite definicije istihsana, savremeni islamski pravnik Ebu Zehra kae: Postoji razmimoilaenje meu islamskim pravnicima u vezi definicije istihsana kojeg je koristio Ebu Hanifa i njegovi uenici. Neki ga definiraju kao odstupanje od norme kijasa zarad jaeg kijasa. Ova je definicija preuska, jer ne obuhvata sve vrste istihsana. U nekim je sluajevima ovo odstupanje uvjetovano Tekstom ili konsenzusom. Najbolja je definicija, prema mome miljenju, ona koju je ponudio Ebu Hasan Kerhi, a ona glasi: Istihsan je odustajanje mudtehida od rjeenja nekog pitanja na osnovu analogije radi jaeg razloga koji iziskuje odustajanje od analognog rjeenja.Pored hanefija i malikije koriste istishan ali je kod njih definicija neto drugaija. Ebu Bekr Ibn al-Arebi definira istihsan kao: Preferiranje ostavljanja dokaza metodom izuzimanja i olakice zbog oponiranja sadraja drugog dokaza nekim njegovim segmentima. On smatra da se dokaz moe ostaviti radi obiaja (urf), konsenzusa (idma), interesa (masleha) i olakavanja (tejsir). Ovu definiciju istihsana u malikijskom mezhebu ne prihvata Ibn-i Enbari, naglaavajui da je Imam-i Malik upotrebljavao istihsan, ali ne u spomenutom znaenju, ve u smislu preferiranja partikularnog interesa nasuprot ope analogije. Slinu je definiciju ponudio i Ibni Rud. On smatra da je istihsan, koji se uestalo upotrebljava, odbacivanje analogije koja vodi ekstremnim rjeenjima u nekim sluajevima radi nekog spefinog razloga koji utjee na normu u dotinom sluaju.Bliska ovim dvjema definicijama je jo jedna definicija nekih malikijskih pravnika, prema kojoj je istihsan dokaz koji bljesne mudtehidu u njegovoj dui, ali mu ponestaje rijei da ga artikulira i formulira u vanjskom svijetu. Istihsan u znaenju u kojem ga upotrebljavaju malikijski pravnici korespondira onome to se u savremenoj pravnoj teoriji definira kao duh zakona. Takoer je pod snanim uplivom koncepta maslehe to suava njegovo znaenje time da je istishan preferiranje maslehe u odnosu na kijas.23. Istihsan utemeljen na skrivenoj analogiji.Postoje oita i skrivena analogija. Skrivena analogija zahtijeva da se pripoji nekom drugom precedentnom sluaju i ona se naziva istishanom. Pojanjavajui sutinu istihsana uveni hanefijski pravnik Serahsi kae: Istihsan je u biti izbor izmeu dva kijasa: oiglednog, ali slabog utjecaja, koji se naziva kijas, i drugog koji je skriven, ali snanog utjecaja, pa se naziva istihsan, tj. preteni kijas (kijas mustahsen). Proteiranje se temelji na utjecaju, a ne na skrivenosti ili oiglednosti.Kao primjer moemo navesti sluaj obaveze zaklinjanaj i kupca i prodavaa Allahom, kada doe do spora u visini cijene prije nego prodava preuzme cijenu a kupac robu. Ope eriatskopravno naelo glasi: Na tuitelju je obaveza dokazivanja, dok je na tuenome obaveza zakletve. Obojica su se sloila na odreenu visinu cijene ali se spore oko poviice koju trai prodava a osporava kupac. U ovom sluaju, obzirom na ope naelo samo bi se kupac trebao zaklinjati, ali budui da obojica tvrde ono to drugi osporava, obojica su duna da se zakunu.24. Istihsan utemeljen na Sunnetu.U nekim sluajevima odstupa se od analogije zbog postojanja sunneta koji zahtijeva drugaije rjeenje. Ova vrsta istihsana naziva se istihsan bi al-asar. Takav sluaj imamo kod kupoprodajnog ugovora zvanog selem, u kojemu kupac odmah plaa cijenu za robu koja e biti isporuena kasnije. Analogno zabrani prodaje nepostojee stvari, takav bi ugovor trebao biti nitav. Meutim, u jednom hadisu stoji da je Poslanik a.s. rekao: Ko sklapa ugovor selem neka precizira zapreminu, teinu i rok! (Muttefeq alejhi) Kako hadis naelno ima prednost nad analogijom, u spomenutom sluaju se odstupilo od nje zarad jaeg dokaza.25. Istihsan utemeljen na konsenzusu.U nekim se sluajevima odstupa od analogije zbog postojanja konsenzusa oko drugaijeg rjeenja. Takav je sluaj ugovor o proizvodnji () koji se udomaio u nekoj sredini, kao npr. da se neko lice pogodi sa krojaem da mu skroji i saije odijelo, precizirajui tom prilikom cijenu, karakteristiku i koliinu, ali ne i rok. Analogija i u ovom sluaju zahtijeva nitavost ovakvog ugovora, jer predmet ugovora ne postoji u momentu sklapanja ugovora. Meutim, postoji saglasnost islamskih pravnika da je ovakav ugovor valjan zbog potrebe ljudi za takvom vrstom poslovanja u svakom vremenu i prostoru, pa se na osnovu istihsana utemeljenog na ovoj saglasnosti ova vrsta ugovora izuzima iz ope zabrane svih vrsta ugovora iji predmet ne postoji u momentu sklapanja,koja se temelji na analogiji. Osnova ove analogije je hadis u kome se navodi da je Vjerovjesnik a. s. zabranio da ovjek prodaje ono to ne posjeduje.26. Istihsan utemeljen na principu nunosti.Katkada se odstupa od norme koju zahtijeva analogija iz razloga nunosti, jer nuda podrazumijeva tekou koja se, shodno zakonskom tekstu, otklanja. Ova vrsta odstupanja od analogije naziva se istihsan radi nunosti. Primjer ove vrste istihsana je sud o vjerskopravnoj istoi bazena, bunareva i kofa izbacivanjem neiste vode iz njih, mada analogija zahtijeva sud o njihovoj neistoi, budui se u doticaju sa neistom vodom i same oneiste, kao to se voda u doticaju sa neistom posudom oneisti. No, kako postoji nasuna potreba za korienjem vode i posuda za pie i vjersko ienje doneen je sud o istoi spomenutih stvari, na osnovu istihsana utemeljenog na nunosti.27. afijska kritika istihsana.Primjena istihsana u argumentiranju pojedinih stavova bila je predmet otrog sporenja izmeu hanefijskih i afijskih pravnika. Razlog ovog spora treba traiti u neizdiferenciranosti njegova predmeta, odnosno u injenici da kritiari sa obje strane nisu prethodno precizirali sadraj i smisao pojma istihsan, ve su se okomili na sam naziv, iako im je poznato pravilo la muahha fi al-istilah - (Nema mjesta sukobljavanju oko terminolokih pojmova). Naime, zagovornici primjene istihsana pod ovim pojmom podrazumijevaju jedan od etiri izvora prava, dok se izjava: Ko upotrijebi istihsan taj je ve preuzeo funkciju zakonodavca odnosi na osobu koja ustanovi normu na osnovu linog prohtjeva i simpatije, bez dokaza od Zakonodavca, pa se za takvu osobu moe rei da je, uzakonjenjem dotine norme, prisvojila ingerenciju Zakonodavca. Neki kritiari, posebno oni iz afijskog mezheba, spoitavali su Ebu Hanifi i njegovim istomiljenicima preferiranje istihsana nad kijasom na osnovu proizvoljne ocjene razuma.28. Definicija maslehe/istislaha.Jeziki su oba ova pojma ozvedena iz istog korijena: salah, a rije salah ima vie znaenja: valjanost, ispravnost, dobro stanje, sreenost, mir, pravednost, korisnost itd. U eriatskopravnoj terminologiji istislah se definira kao: ustanovljavanje eriatskopravnih propisa na osnovu openitihinteresa i koristi (masleha mursela). Masleha mursela je svaki interes u okviru intencija eriata koji nije individualiziran i odreen konkretnim zakonskim tekstom u afirmativnom niti u negativnom smislu.Zakonski tekstovi i naela eriata openito ukazuju na permanentno uvaavanje onoga to je od koristi ljudima (masleha) u ureenje razliitih oblasti njihova ivota, ne fiksirajui to pojedinano niti vrsno. Stoga se ova masleha i naziva mursela, tj. openita i neodreena.29. Uloga razuma u procjeni interesa/koristi.Razum ima svoje mjesto i domet spoznaje i procjene korisnosti i tetnosti. Najvanija uloga razuma u tom smislu ogleda se u slijedeem:1)Utilitarno tumaenje Tekstova (et-tefsirul-meqasidijju) Islamski pravnici prilikom interpretacije normativnih tekstova imaju u vidu intencije, ciljeve i interese koje eriat eli ostvariti i zatititi. 2)Procjena promjenljivih i sukobljenih interesa - procjenjivanje promjenljivih interesa misli se na opepoznatu i opeprihvaenu injenicu da se mnogi interesi mijenjaju promjenom vremena i stanja. Ta promjena utjee na izvjestan nain na pravne propisekoji su vezani za te promjenljive interese. Ovdje dolazi do izraaja uloga mudtehida koji treba svojim zalaganjem prepoznati interese iji su se oblici i posljedice sutinski izmijenili te da li dotina promjena zahtijeva reviziju i modifikaciju propisa koji su titili promijenjene interese i do koje granice treba dosezati predviena modifikacija. Pojmomsukobljenih interesa, misli se na uporeivanje razliitih interesa i preferiranje onih koji su preteniji, hitniji i vaniji u sluaju njihove oprenosti u oima mudtehida, muftije ili adresata. Islamski pravnici su ustanovili opa pravna naela koja su od pomoi prilikom procjene i proteiranja sukobljenih interesa, kao na primjer:- otklanjanje (sprijeavanje) tete ima prioritet u odnosu na pribavljanje koristi;- zanemaruje se manji interes kako bi se zatitio vei;- opi (javni) interes ima prednost nad posebnim (privatnim):- vea se teta otklanja manjom tetom;- teta se ne otklanja istom tetom;- podnosi se posebnateta radi spreavanja ope;- u nudi su dozvoljene zabranjene stvari (nuda zakon mijenja).- nuda ima svoje granice.3)Procjena openitih,u zakonu nedefiniranih interesa (mesalih mursela) Ako je uloga razuma neizbjena u tumaenju i procjenjivanju tekstualno odreenih interesa, utoliko prije je neophodna kada su u pitanju tekstualno neodreeni interesi radi njihova definiranja, procjene, poreenja i proteiranja. Koliko je iroko ovo podruje zakonski nedifiniranih interesa govori i injenica da cjelokupno podrujeeriatskopravne politike (sijasa eriyya) u osnovi poiva na zatiti ove vrste interesa.30. Razlozi primjene maslehe.a)Pribavljanje koristi (delbul-mesalih). Tu spadaju svi postupci i mjere koje su potrebne u drutvu za uspostavljanje stabilnog i ureenog ivota ljudi.b)Otklanjanje tete (darul-mefasid). Tu spadaju postupci i mjere kojima se otklanja teta od ljudi, pojedinaca ili grupa, bez obzira da li teta bila materijalna ili moralna. Kriterij tetnosti predstavljaju naela eriata i njegove intencije proistekle iz neupitnih zakonskih tekstova koji sainjavaju islamski sitem.c)Preventivno djelovanje (sedduz-zeraia). Ono podrazumijeva zabranjivanje i onemoguavanje puteva i sredstava koji vode izigravanju ili krenju eriatskih propisa makar i nenamjerno.d)Promjena vremena (tegajjuruz-zeman). Pod ovom sintagmom misli se na promjenu stanja ljudi, njihova ponaanja i opih uvjeta ivota u odnosu na ranije stanje. Smisao prva dva razloga je jasan iz ranije navedenih primjera, te emo ovdje ukratko pojasniti druga dva razloga.31. Pravne oblasti u kojima se primjenjuje masleha.

a)Propisi iz domena javne administracije i uprave. Tu spadaju mjere i propisi koji ureuju pitanje carinske, fiskalne i monetarne politike, platnog prometa, stanje na tritu, u sferi privrede, saobraaja, prijevoza roba i ljudi, ustrojstva organa vlasti, organizacija ministarstava i ostali propisi koji ureuju razliite sfere, oblike i funkcije dravne vlasti i uprave.b)Propisi iz domena ustroja sudske vlasti. Brojni su primjeri propisa iz oblasti sudstva koji su utemeljeni na primjeni naela istislaha. Takav je karakter imala odluka o osnivanju mezalim sudova koji su imali funkciju apelacione instance.c)Propisi iz domena privatnog prava. Primjer ove vrte propisa je presuda o prestanku brane veze izmeu nestale osobe (mefkud) i njegove supruge na osnovu njenog zahtjeva nakon to prou etiri godine od momenta nestanka mua u vrijeme mira, odnosno jedne godine u vrijeme rata, iako nije potvrena njegova smrt. Nakon to sud donese presudu o prekidu brane veze i nakon isteka poslijebranog prieka ena ima pravo sklopiti novi brak. Razlog ovakve presude je otklanjanje tete od supruge kojoj moe biti izloena uslijed dugotrajnog ekanja nestalog mua. Ovako je presudio Omer ibni Hattab, to je i stav malikijskog mezheba.32. Kontradikcija izmeu maslehe i zakonskih tekstova (nusus er'ijje).Mogue je da interesu koji je u skladu sa intencijama eriata protuslovi neki zakonski tekst. Prvo, potrebno je pojasniti karakter i prirodu zakonskih tekstova. Postoje dvije vrste zakonskih tekstova:1.posebni tekstovi koji se odnose na konkretna pitanja, i2.opi tekstovi koji obuhvataju mnogobrojne srodne stvari i sluajeve.Osim toga, zakonski tekst moe biti kategorikog karaktera, a moe biti i vjerovatnog karaktera.Ako se radi o posebnom zakonskom tekstu, kategorikog znaenja i neupitne utemeljenosti, nezamislivo je da mu protuslovi interes koji zahtijeva drugaiju normu, jer je kriterij uvaavanja interesa eriatskopravni rezon. No, ako se radi o nekategorinom tekstu, bez obzira da li to bilo zbog njegovog nejasnog ili polisemnog znaenja, ili upitne autentinosti, islamski pravnici imaju podijeljeno miljenje u pogledu dozvoljenosti ograniavanja i specificiranja.1. Idtihad koji odbacuje koncepte istihsana i istislaha odbacuje i ideju specifikacije zakonskog teksta interesom. Ali ako se primijeni zakona preprijei neka vanredna teta koja dosee nivo nunosti, tada se primjenjuje naelo nuda zakon mijenja ili princip izbora manjeg od dva zla.2. Pravna miljenja koja prihvataju koncept istislaha dijele se povodom ovog pitanja u dvije tendencije.Prva tendencija ne prihvata specifikaciju zakonskog teksta openitim interesom makar se radilo o nekategorikom tekstu. Zastupnici druge tendencije smatraju da interes (masleha) specificira znaenje zakonskog teksta na sluajeve koji nisu u oprenosti sa opim interesom. Tako, npr. hanefijski pravnici smatraju da u nekim sluajevima interes iziskuje prihvatanje svjedoenja na osnovu uvenja te da se ne uvjetuje u svakom sluaju svjedoenje iz prve ruke.Meutim u nekim sluajevima opi interes zahtijeva prihvatanje svjedoenja po uvenju, kao npr. prilikom utvrivanja vakufa.to se tie malikijskog mezheba, on je poznat po tome da se znatno vie od drugih mezheba oslanja na opi interes. Savremeni sirijski pravnik, dr. Muhammed S. Buti veoma otro polemizira sa tendencijom specificiranja i ograniavanja zakonskih tekstova opim interesom .On istie da su neki autori povrno shvatili neke fetve koje se navode od pojedinih ashaba i islamskih pravnika pa im se uinilo, usljed nedovoljno dubokog prouavanja, da su dotine fetve kontradiktorne sunnetu te su ih uzeli kao dokaz da se opi interes uvaava makar bio u suprotnosti sa sunnetom. Svi primjeri koji se navode u ovom kontekstu, nakon paljivog prouavanja, mogu se dovesti u sklad sa sunnetom. Islamski pravnici koji su zastupali navedena miljenja u odreenim pitanjima nisu ih zastupali iz razloga to su sunnetu protivstavljali interes preferirajui ga u odnosu na sunnet, ve iz razloga to su smatrali do postoji drugi specificirajui zakonski tekst, ili su smatrali da je sluaj kome oponira opi interes iz domena onih postupaka koje je Poslanik (alejhis-selam) inio u svojstvu dravnika i politiara, ili spomenuti hadisi moda nisu prema njihovom miljenju autentini. A sve to predstavlja legitimni prostor za valjani idtihad u granicama Kurana i sunneta.33. Kriteriji uvaavanja opeg interesa.a)Odnosni interes mora biti u skladu sa intencijama eriata;b)Mora biti sukladan, a ne oprean Kuranu i sunnetu;c)Da ne vodi ponitenju vanijeg interesa;d)Mora biti stvaran, a ne fiktivan i umiljen;e)Mora biti opi, a ne poseban, koji se odnosi samo na odreenu osobu, grupu ili stranku.U sluaju nedostatka bilo kojeg od spomenutih uvjeta, odnosniinteres ne moe biti uvaen u islamskom pravu niti moe biti objektom zatite eriatske norme.34. Preventivno sankcioniranje (seddu-z-zera'i') kao izvor prava.U osnovi zerai znae sredstva ili putevi stizanja do neega, bilo da se radi o koristi ili teti (pokvarenosti); verbalnoj ili praktinoj. Meutim, uobiajeno znaenje ovog termina je da se koristi za oznaavanje sredstava koja uzrokuju tetu, tako da sedduz-zerai znai prevenciju zabranom sredstava koja uzrokuju nekakvu pokvarenost, tetu ili grijeh, odnosno spreavanje zla u korijenu.Aktivnosti i djela koja vode ka teti u osnovi su ili negativna i zabranjena, ili dozvoljena i afirmirana. Prva kategorija se po konsenzusu zabranjuje, dok u vezi s drugom imamo vie razliitih vrsta tako da se pravnici razilaze kod njihove pravne kvalifikacije:1.Generalna intencija eriata i predmet konsenzusa je da se ne zabranjuju djela i aktivnosti koje u malo sluajeva ili rijetko imaju negatvne posljedice, tako da je oekivana korist od njih izvjesnija nego teta ili pokvarenost, kao to je u primjeru suenja na osnovu svjedoenja koje ponekad moe biti i lano..2.Djela koja u veini sluajeva uzrokuju i vode ka teti i zabrani, gdje je teta od njih izvjesna, kao, npr. izdavanje prostora za javnu kuu, kockarnicu i sl.3.Djela koja se upotrijebe u nepropisnu svrhu zbog ega nastupi teta kao kad se hoe ozakoniti kamata koja se urauna u prodaju kao njeno fiktivno pokrie i ozakonjenje.Posljednje dvije hanbelijska i malikijska kola zabranjuju a zahirijska i afijska dozvoljavaju, zabrana se obrazlae principom preventivne sankcije koja ima snagu i legitimnost samostalnog erijatskog izvora.Pokloni su dozvoljeni i stimulisani u islamu, meutim, zabranjuje se da dunik daje poklone zajmodavcu osim ako je to bio kod njih obiaj ranije, da bi se izbjegla kamata ili da se ne bi u sluaju spora to smatralo kao vraanje duga. Oni koji ne koriste ovaj izvor kao izvor prava imaju neke stavove koji potvruju njegovu upotrebu, pa Zahirije zabranjuju prodaju voa onima koji e praviti alcohol, prodaju oruja nemuslimanima tako i Malik, afija i Ahmed b. Hanbel zabranjuju prodaju oruja kod pojave smutnje jer to uzrokuje pojavu jo vee smitnje.Pravnici su na principu preventivne sankcije zabranili eriatske pravne doskoice i lukavtine (hile pl. hijel) kojima se nekim dozvoljenim inom eli staviti van snage neko pravno rjeenje i pretvoriti ga u drugu pravnu odredbu.35. Predstavite stavove pravnih kola i Imama e-evkanija o pitanju da li su fetve ashaba koje su utemeljene na idtihadu izvor erijatskog prava.Ovaj razlaz moe se sistematizovati u dva glavna miljenja.a)uvjerenje da je mezheb ashaba legitimni eriatski izvor to je preteno miljenje hanefijske, malikijske i hanbelijske pravne kole, ib)miljenje afijske kole koja ga ne smatraeriatskim izvorom.Preferira se miljenje da mezheb nema snagu samostanog eriatskog izvora, ako se radi o rijeima i miljenjima ashaba koja su plod istog idtihada, jer ih njihov stepen i status ne titi od mogue greke. Meutim, pouzdano se zna da oni sa svoje stranenikoga nisu prisiljavali na odreena miljenja niti su nametali svoja pravna rjeenja.Ipak, u sluaju da u pojedinim pitanjima ne postoji tekst iz tradicionalnih izvora (Kuran, sunnet, konsenzus), a postoji fetva ashaba, onda je u tomsluaju pravno pree prihvatiti i uzeti po postojeem mezhebu ashaba nego ga odbaciti i ignorisati.E-evkani smatra da mezheb ashaba nije eriatski izvor. Odreivanje miljenja pojedinca ili neke generacije kao obavezu i zakon ostalim muslimanima predstavlja posebnu tekou. To nije u prirodi eriata, niti je dozvoljeno, jer pitanje prerogativa zakonodavstva samo je u kompetencijama poslanika, a.s., a ne drugih ljudi, ma kakve stepene i znanje posjedovali.36. Raniji erijati kao izvor prava.Poslanik, a. s., primio je Objavu 611. g. u svojoj etrdesetoj godini ivota. Prema islamskom shvatanju njegov vjerozakon je peat svim objavljenim vjerama i vjerozakonima. Kuran i sunnet donose pripovijesti i kazivanja o prijanjim poslanicima i nekim pravnim odredbama njihove legislative, sistema vrijednosti, morala i etike.Pravne odredbe sadrane u ranijim vjerozakonima predmet su razlaza islamskih uenjaka po pitanju njihove veze sa eriatom i mogunostima da se priznaju kao eriatski izvor.Islamski uenjaci slau se konsenzusom da je dio tog zakonodavstva izvor eriata, dio je doivio abrogaciju ili derogaciju, dok je dio predmet njihovog spora.1.Dio koji je po konsenzusu normativan, doao je u vidu eriatskih odredbi u Kuranu i sunnetu, uz dokaz obaveze i za muslimane, kao to je ranije bio obavezan za sljedbenike prijanjih poslanika. Primjer za to imamo u propisu posta jer se u Kuranu decidno kae: O vjernici! Propisuje vam se post, kao to je propisan onima prije vas. (Kuran 2/183).2.Dio o kojem govori Kuran ili sunnet Poslanika a.s., uz dokaz njegove abrogacije ili derogacije vaei je, po konsenzusu, samo za prijanje sljedbenike poslanika, ne i za muslimane.3.Dio koji se ne spominje u Kuranu ili sunnetu Poslanika, a.s., po konsenzusu nije eriatski izvor.4.Dio koji se spominje u Kuranu ili sunnetu Poslanika, a.s., a ne sadri dokaz koji upuuje na derogaciju ili ostajanje propisa na snazi jeste predmet razlaza pravnika. Neki ga dre izvorom i dijelom eriata, a drugi se protive tome. U praktinom smislu ovaj razlaz nema nekakav znaaj, jer sve te odredbe ranijih predislamskih naroda, koje nam spominje Kuran i sunnet, objanjava tekstualni dokaz, ako ne direktno, a ono indirektno, ali ako ne na istom a ono na drugom mjestu, tako da se zna njihov status; ostajanje na snazi ili eventualna derogacija.Dakle, zakoni i pravne odredbe prijanjih objavljenih pravnih sistema ne mogu biti samostalan eriatski izvor. Da bi bili dio eriatske legislative moraju senaslanjatina Kuran ili sunnet, odnosno moraju biti eksplicite spomenuti afirmativno u ova dva izvora bezpostojanja dokaza za njihovu derogacijuu eriatskom zakonodavstvu.37. Definicija i vrste istishaba.U lingvistikom smislu istishab znai traenja drutva i njegovo trajanje i produuvanje, dok u pravnom smislu znai nastavljanje i produetak neega to je bilo propisano, ili zabrana onoga to je bilo nedozvoljeno, odnosno,nastavljanje status quo stanja dok ne doe neto to e ga promijeniti.To je princip pretpostavke nastavljanjanekog stanja koje je egzistiralo dok se ne dokae suprotno.Ono to se zna da je egzistiralo, pa se posumnja da li jo egzistira ili ne, produi se na temelju ranijeg postojanja, a ono za ta se zna da ranije nije postojalo, a zatim doe do sumnje da li sada postoji ili ne, smatra se nepostojeim po pricipu njegovog ranijeg nepostojanja.Imamo vie vrsta istishaba.Potvrivanje i nastavljanje principa iskonske dozvoljenosti za stvari.Sve korisne stvari: hrana, pie, ivotinje, vegetacija i mrtva priroda za koje ne postoji dokaz da su zabranjene, dozvoljene su po principu iskonske dozvoljenosti. Za tetne stvari postoji princip zabrane zbog njihove kodljivosti i opasnosti.Potvrivanje i nastavljanje principa iskonske nevinosti ili iskonskog nepostojanja.Osoba se neobavezuje na neto sve dok se ne dokae ta obaveza. Zato, ako neko optui nekogada je duan neto, mora to dokazati, jer je nevinost osnovno stanje koje se nastavlja i produava po principuistihsaba, sve dok se ne dokae suprotno.Potvrivanje i nastavljanje svojstva koje potvruje neku eriatsku odredbu dok se ne dokae suprotno.U hanefijskoj pravnoj koli princip istishaba je dokaz za potvrivanje i nastavljanje onoga to je bilo, i odbijanje onoga to mu je suprotno,odnosno kod njih vrijedi pravilo da je istishab dokaz odbijanja a ne novog nastavljanja, dok je pravilo afijske i hanbelijske pravne kole da je istishab dokaz i kod odbijanja i kod novog potvrivanja prijanje odredbe. Zato postoji praktina razlika izmeu ova dva stava kao to je sluaj kod pitanja prava nestale osobe. Po hanefijskom miljenju i razumijevanju principa istishaba, nestala osoba se smatra ivom, jer se stanje ivota nastavlja sve dok se ne dokae suprotno, tako da i njegova imovinska i druga prava ostaju na snazi kao prije nestanka; ne moe se naslijediti njegova imovina. ena mu se ne razvodi i sl. Meutim, njegov status nestalog, ali pravno ivog, ne daje mu pravnu snagu u ostvarivanju novih prava koja nije imao prije nastanka, a ostvario bi ih da je prisutan,kao to je njegov dio nasljedstva koji mu se ostavlja rezerviran samo u sluaju da se vrati iv, inae se proglaava sudski mrtvim i ta prava se vraaju na ive nasljednike.Po drugom miljenju nestala osoba se tretira isto kao iva u oba sluaja i nasljeuje, ako ne on (u sluaju da je mrtav i da se ne vrati), onda njegovi direktni nasljednici.38. Opa fikhska pravila koja se temelje na istishabu.Na istishabu se grade neka fikhska pravilai principi kao to su:- Stvari su u osnovi iskonski dozvoljene.Iz ovog principa proizilazi da su mnogi ugovori i razne transakcije meu ljudima u osnovi dozvoljeni, osim u sluaju da se nae dokaz zabrane, to je miljenje grupe islamskih pravnika.- Osnova kod odgovornosti je nevinost.U krivinom pravu, ako neko tvrdi da ima pravo kod drugoga, osnova je da ga nema dok to ne dokae. Optueni je nevin sve dok mu se ne dokae njegova krivica. Zato se sumnja tumai u korist optuenog, a greka u oslobaanju optuenog bolja je nego greka u osudi nevinog.- Sumnja ne otklanja uvjerenost.Sumnja nije dovoljna u sueljavanju sa faktom, tako da se ne postupa po njoj, nego se nastavlja i produava ono to je bilo sigurno sve dok se ne dokae suprotno. U sluaju ostajanja ili ostvarivanja nekih prava nestalog uzima se njegovo osnovno stanje, tj. injenica da je nestali ivio to se u pravnom smislu produava sve dok se ne utvrdi suprotno injenino stanje. Zbog toga se nestali u osnovi ne moe naslijediti tako da njegovo pravo vlasnitva ostaje. Meutim, obrnut je sluaj kod ostvarivanja novih prava jer je sumnja osnova koja se uzima u obzir za sticanje novog prava nestalog. Zbog toga nestali nema prava nasljeivanja.39. Konsenzus Medinjana u prenoenju i pripovijedanju i njegove vrste.Konsenzus u prenoenju i pripovijedanju je predanje mnotva na drugo mnotvo koje je to prakticiralo i prenijelo generacijama od generacija, do vremena Poslanika, a.s.Dijeli se na etiri vrste:- Prve dvije obuhvataju rijei i djela; obavijesti o vrstama mjera kao to su mudd i sa sa kojima je Poslanik, a.s., mjerio koliinu hrane i namirnica za zekjat i sadekatul-fitr, obredoslovlje kao to su ezan, ikamet i drugi iskazi o nainu njegovog klanjanja kao i to gdje je Poslanik, a.s., ukopan, koja je njegova damija, gdje se nalazio njegov minber i sl. to su prenijeli Medinjani.- Trea je ono to je Poslanik, a.s., vidio u njihovoj praksi pa odobrio i potvrdio a to se prenijelo.- etvrta je ostavljanje i neoptreivanje Medinelija sa nekim odredbama kao to je zekjat na povre koga je u Medini bilo u izobilju.40. Odnos prakse Medinjana i pojedinanih (ahad) hadiskih predaja.to se tie prakse Medinjana, u odnosu na pojedinana predanja, postoje tri divergentne situacije:- Da se meusobno podudaraju, to samo pojaava predanje;- Da se meusobno podudaraju, ali da postoji drugo opreno pojedinano predanje. Na osnovu prakse Medinjana preferira se predanje koje je u skladu sa njom;- Da budu meusobno kontradiktorni. U sluaju da praksa Medinjana bude konsenzus na nain vjerodostojno prenesene prakse, onda se ta praksa preferira. Meutim, ako se radi o idtihadu Medinjana, onda se preferira predaja po veini islamskih pravnika. Dok se malikije razilaze po tom pitanju.41. Definicije 'urfa i 'adeta i njihov korelacijski odnos.Urf je ono to se ustali kod ljudi na temelju logike, razuma i prihvati ga zdrava ljudska priroda.To znai da ova definicija sadri slijedee elemente:1.OpenitostUnutar ove openitosti uenjaci svrstavaju govorni i praktini urf.2.StalnostOvaj element podrazumijeva da urf ne obuhvata obiaj koje se rijetko praktikuje i nije ustaljen u praksi.3.Loginost, razumnost i razlonostOvim se podrazumijeva da urf ne obuhvata obiaj koji se ustali pod uticajem strasti, pohote, poude i hira, to je vid tetne ovisnosti kao obiaj alkoholiziranja, uzimanja i uivanja droga, ili razne vrste nemoralnog ponaanja i sl.4.MoralnostOvo iskljuuje obiaje koji nisu prihvatljivi od strane zdrave ljudske prirode, poto potpadaju pod nekir ili nukur (runo, pokueno). Dakle, obiaj mora biti u skladu sa moralnim shvatanjem muslimanske sredine.Nasuprot tome adet se obino definira kao ponavljanje stvari makar i bez logike veze.U analizi ove definicije mogu se zapaziti slijedei elementi:1. UestalostTo je obiaj koji se konstatno ponavlja.2. SpontanostPonavljanje adeta je bezlogike veze kao to je spontani obiaj visokog vrednovanja plemenitog kamenja i metala, ili obiaj mjerenja itarica okama, vaganima, mjerama i sl.42. Podjela 'urfa na stalni i promjenljivi.Stalni 'urfU grupu stalnih spadaju obiaji koji su nepromjenljivi pod uticajem vremena, mjesta, situacije i osobe kod koje su ustaljeni, kao to je ustaljena priroda ovjeka na kojoj je stvoren sa uslovljenim potrebama i instinktima za hranom i piem, osjeajem radosti i alosti, naklonou njegove prirode onome to joj odgovara i nenaklonou onome to joj ne odgovara, obiaj gledanja, govora, hodanja i sl. Ovi obiaji se ne zanemaruju i slue za normiranje eri'atskih odredaba.

Stalni 'urf obuhvata:a)eri'atski 'urf u pravno-praktinom smislu ib)neeri'atski.Nestalni (promjenljivi) 'urfOvdje se ubrajaju obiaji koji se mijenjaju, nestabilni su i razlikuju se u zavisnosti od vremena, mjesta i situacije a ima ih vie vrsta:1.Lokalni obiaji koji se temelje na lokalnom ukusu i smatranju neega lijepim ili runim, bilo da se radi o osobinama ili djelima koja na lokalnom obiajnom nivou mogu biti lijepa i prihvatljiva, a na drugom mjestu runa i pokuena, kao to je sluaj otkrivanja glave muke osobe. U istonim dijelovima islamskog svijeta to je ruan obiaj, a na zapadu normalna pojava. Naravno da se to u pravnom smislu reflektuje na a'dalet (podobnost) osobe, u zavisnosti od lokalnog obiaja.Takoer obiaj jedenja na ulici ili pijaci rui ugled i utjee na podobnost, ali se ustalio kod nekih kao obiaj koji ne smatraju runim.2.Ono to se temelji na govornom obiaju, jer se rijei kojima se izraavaju ljudi razlikuju u onome to hoe da kau ili urade.3.Ono to se temelji na praktinom 'urfu (obiaju).To su praktini obiaji u poslovanju kao to je obiaj kupovine i prodaje gotovinom, raunom i slino, obiaji vezani za uzimanje mehra (obavezni predbrani dar) prije prve brane noi i odgaanje plaanja jednog njegovog dijela za poslije (mehr mua'ddel i mehr mueddel) itd.4.Ono to se razlikuje prema stvarima koje su izvan dometa volje onoga na koga se odnosi eri'atska norma: mjesne klimatske razlike u toploti i hladnoi, njihov utjecaj na bri rast i razvoj djece koja ive u toplijim krajevima i usporeni razvoj onih koji ive u hladnim, odreivanje duine menstrualnog ciklusa i menopauze...5.Ono to se temelji na neemu to je neuobiajeno, pa postane obiajem.6.Logino je da se promjenom nekog obiaja mijenja i njegov propis, inae, to bi bilo protivno ustaljenoj prirodi eri'ata koji se odlikuje lahkoom i olakicama, otklanjanjem tekoe i tete te realizacijom koristi za pojedince i drutvo, to bi bilo zanemareno kad se ne bi mijenjao propis u sluaju promjene obiaja. Islamski pravnici navode da "ne smeta promjena erijatskog propisa usljed promjene vremena" kao i "da se propis vezuje za svoj efektivni uzrok u smislu postojanja ili ne, pa ako prestane, prestaje i propis i obratno."U sunnetu Posalnika, a.s. imamo dokaz da se propisi razlikuju i mijenjaju shodno efektivnom uzroku i promjeni situacije. Prenosi se da je Poslanik, a.s., bio zabranio ostavljanje i tednju kurbanskog mesa radi ope neimatine, a potom to dozvolio, nakon to se situacija promijenila. Takoer je objasnio da postoje vremena i situacije kada se neke stvari, jednostavno, zbog postojeih okolnosti, ne mogu raditi, jer bi to izazvalo veu tetu nego korist.43. Podjela 'urfa na erijatski i neerijatski.eri'atski 'urf u pravno-praktinom smisluTo je obiajna terminologija koju eri'at propisuje u vidu pet glavnih iznijansiranih, divergentnih kategorija koje stepenuju djela mukellefina (adresati ili subjekti prava). U samom fokusu su dozvoljena djela i aktivnosti (mubahat), kategorije djela koja su neutralna i bez pravnih i etikih vrijednosti i posljedica za koja islamsko eri'atsko pravo nema ta da kae u smislu pravnih posljedica ovozemaljske ili eshatoloke prirode. S jedne strane ove centralne kategorije svrstavaju se djela koja se raunaju dobrim, pohvalnim i za njih obeava eshatoloka nagrada na Posljednjem sudu, a s druge strane, njima nasuprot su loa djela koja se zabranjuju, preziru i njihovo prakticiranje donosi kaznu eshatoloke ili ak zemaljske prirode.Dakle, a jedne strane je obaveza, naredba (vadib ili farz), a s druge stoji zabrana (haram), kao dvije suprotstavljene kategorije dobrog i loeg. Ove kategorije slijede druge dvije slabijeg intenziteta; preporuena djela (mendub) koja su afirmativne prirode i suprotna njima su pokuena djela (mekruh) koja bi trebalo izbjegavati i ne initi.Naravno ovo je jedna globalna podjela koja ne iskljuuje i druge nijanse kod eksperata usula.Ovaj vid 'urfa je openit i uobiajen u itavom islamskom svijetu, dobro poznat i kod nas gdje se obiajno, pa ak i u narodnom stvaralatvu, spominje halal i haram. Farz i vadib, mubah i mekruh, dennet i dehennem itd.Stalni eri'atski 'urf je ustaljen eri'atskim normiranjem uvidu nepromjenljivih konanih naredbi; pitanja obredoslovlja, zatim dozvola i uzakonjenjeodreenih radnji i ugovora kao to je brak i njegova disolucija, propis kazne taliona za namjerno ubistvo i sl; ili zabrana loih, pokuenih stvari kao to je lihvarstvo kamata isl.erijatski urf nije dozvoljeno vrednovati proglaavajui neto od toga loim ili neprimjerenim vremenu i sl. Ili neto to je zabranjeno proglaavati dozvoljenim.Neeri'atski 'urfU ovu kategoriju se ubraja 'urf koji nije ustaljen niti zabranjen eri'atskim dokazom a moe biti stalan ili promjenljiv. I ova kategorija 'urfa moe biti uzrokom normiranja eri'atskih odredaba.44. Podjela 'urfa na verbalni i praktini.Verbalni (terminoloki) 'urfPo El-Karafiju govorni 'urf je "obiaj upotrebe nekog izraza u odreenom terminolokom znaenju iako na to ne upuuje njegovo jeziko znaenje."Ponekad se upotrijebi neki izraz mislei na dio njegovog filolokog znaenja, kao to je primjer rijei "dinar" kojim se oznaavao openito novac, da bi poslije obiajnom upotrebom bio sveden na lokalno znaenje odreene valute. Ponekad se jeziki izraz potpuno promijeni, pa se npr. rije "ubiti" upotrijebi u znaenju "izudarati", sintagma "umrijeti od straha" upotrijebi da oznai "veliki strah" i sl.U teorijskopravnom smislu ovdje postoje dva meusobno suprostavljena gledita. Po jednom od njih (teorija volje) uvaava se ono to je subjekat doista htio, a po drugom (teorija izjave) uvaava se injenina izjava ne ulazei u ono to je subjekt doista htio. To se pravda razlozima pravne sigurnosti jer se izjava rauna pouzdanijom dok je krajnje nesigurno i nezahvalno utvrivanje ta je pravni subjekt doista htio saopiti izjavom.Meutim u ovakvim sluajevima kontradikcije islamski pravnici su dali prednost obiajnom, terminolokom nad jezikim znaenjima, temeljei to pravniko preferiranje na indiciji 'urfa (obiaja).Praktini 'urfTo je 'urf na koji su se navikli ljudi u svojim pravnim poslovima, aktivnostima i djelatnostima kao to je obiaj trgovanja primopredajom, obiaji oko serijske i industrijske proizvodnje i prodaje, obiaj smatranja neega vlasnitvom po indiciji dugotrajnog koritenja, dosjelou i sl.Ovaj 'urf i obiajna praksa zamjenjuju izjavu dozvole i zabrane neega, bivaju indicijom za svjedoenje i donoenje sudske presude ili fetve (decizija, pravni savjet).45. Dokazi legitimiteta 'urfa kao izvora prava.Legitimitet urfa pravnici dokazuju parcijalnim, tradicionalnim argumentima iz:1.Kurana,2.sunneta i3.Konsenzusa (idma).Kuran kao dokaz legitimiteta urfaUrf se u islamskom pravu i metodologiji islamske jurisprudencije obino legitimira tekstovima: 199. ajeta iz sure El-Earaf, 233. ajetom sure El-Bekare, 7. ajetom sure Et-Talak i 115. ajetom sure En-Nisa.Predmetni dokaz iz prvog ajeta su rijei: vemur bil-urfi (i nareuj urf).urf u ovom kontekstu razliito se tumai u hermeneutici Kurana. Najpoznatiji klasini komentator Kurana Ibn Derir Et -Taberi (224-310. h.) navodi predaje koje eksplicite pojanjavaju ovaj izraz. Naime, nakon objave ovog ajeta Poslanik, a.s., pita meleka Objave: Dibrile, na ta se ovo odnosi? Ne znam dok ne upitam Sveznajueg. Potom je Dibril donio objanjenje: Muhammede, Allah ti nareuje da odrava rodbinske veze sa onim ko ih kida, da daje i onome ko tebi ne da, i da prata onome ko ti nasilje uini. Na temelju ovog predanja i drugih koja tumae urf sa maruf (dobroinstvo) Et-Taberi komentira: Allah je naredio Svome Poslaniku, a.s., da ljudima nareuje ,maruf,a to je: odravanjerodbinskih veza sa onim ko ih kida, davanje i onome ko ne daje i pratanje onome ko nasilje ini, odnosno, u maruf spada injenje svega onoga to je Allah naredio ili pohvalio.Sunnet kao dokaz legitimiteta urfaOsnova legitimiteta urfa kao eriatskog izvora proizilazi iz govornog sunneta (es-sunnetul-kavlijje) Poslanika, a.s. i njegovog odobravanja odreenih obiaja utnjom ili praksom (es-sunnetut-takririjje).Neki metodologiari islamske jurisprudencije navode predanje koje glasi: Ono to muslimani vide lijepim, lijepo je i kod Allaha, d..Meutim, dokazivanje legitimiteta urfa sa ovim predanjem moe se osporiti sa dva aspekta:1. Sa aspekta vjerodostojnosti poto ovo nije Poslanikov, a.s. hadis, nego izreka Ibni Mesuda, stepena hasen (lijep, dobar), koju biljee imami Ahmed, El-Bezzar, Et-Tajalisi, Et-Taberani i Ebu Nuajm.2. Uopeno znaenje rijei ono to muslimani vide lijepim pretpostavlja ono to njihovi ueni ljudi (mudtehidi) dokue idtihadom, pravnikim rasuivanjem, ili ako prihvatimo specifinije znaenje rijei muslimani koje se odnosi na ashabe, onda to podrazumijeva njihov konsenzus. Prema tome, ono to ueni ljudi mudtehidi ili ashabi vide lijepim, to je i kod Allaha, d. . lijepo. Dakle, ni u jednoj varijanti znaenje ajetane upuuje da se to odnosi na obine pojedince, muslimane, odnosno njihov obiaj i ono to oni smatraju ili vide lijepim.Dokaz konsenzusa za legitimitet urfaKonsenzus upuuje na legitimitet urfa u sluaju kad kompetentni uesnici idmaa smatraju neki obiaj lijepim i odobre ga bez postojanja bilo kakve isprike za osporavanje, ili ako ga i sami prakticiraju, to je tzv. praktini konsenzus (el-idmaul-ameli).Malik navodi primjer Omerovih, r.a., sinova koji su otili u Irak u vojni pohod. U povratku im Ebu Musa El-Eari, namjesnik Basre, daje kao vid pozajmice prihod za dravnu blagajnu koji oni trebaju predati halifi Omeru, r.a., u Medini, uz dogovor da ga usput iskoriste i zarade na trgovini irake robe koju bi uvezli u Medinu.Meutim, pravedni halifa Omer, r.a., njihov otac, osporava im to kada su stigli u Medinu traei da odmah vrate glavnicu i zaradu od trgovine. Sinovi s pravom pokuavaju da zadre legalnu zaradu, ali pravedni halifa je neumoljiv sve dok mu njegovi savjetnici ne sugeriu rjeenje po tada vaeem obiaju tzv., mudarebe, po kojem se dobit od udruivanja kapitala i rada dijeli, pa su i oni na temelju toga podijelili zaradu.46. Uvjeti legaliteta 'urfa kao izvora prava.Urf treba biti:1.Poznat, konstantan i konsekventan, osim u malobrojnim izuzetnim sluajevima.Ovaj uvjet se uzima u obzir kod svih vrsta urfa.2.Openit, generalan;Veina pravnika hanefijske pravne kole uvjetuje kod urfa da on vlada u svim dijelovima islamskog svijeta. Oni ne prihvataju lokalni obiaj, osim ako je ustrojen sunnetom Poslanika, a.s. Ovo miljenje dijele i neki pravnici afijske kole.3.Kompatibilan sa tekstom dva glavna eriatska izvora (Kuran i sunnet);Urf ne smije biti u sukobu sa propisima koji su normirani tradicionalnim dokazima Kurana i sunneta. Ako je neki obiaj suprotan tim propisima, onda nema legitimitet eriatskog izvora kao to je sluaj sa obiajem ljudi da piju, kockaju, pale svijee po mezarima kao vid religijskog, obrednog ina, da se nepropisno nose i sl.4. Da se stranke drugaije ne dogovore, odnosno da ne dadnu izjavu o njegovom anuliranju u predmetnom sluaju;Postoji fikhsko pravilo koje obiaj stavlja u rang uvjeta:Uobiajeno obiajem je kao i uvjetovano uvjetom.5. Da bude ranije prihvaen i vremenskiparalelannastanku predmetnog sluajaDa bi se uzeo u obzir, urf mora biti prihvaen i poznat prije nego se desio predmetni sluaj i mora biti suvremen i uporedan s njim. Vanredni urf, ili onaj koji se ustalio i prihvatio poslije predmetnog sluaja, ili koji nije uobiajen kod onih koji su u vezi sa predmetnim sluajem, ne uzima se u obzir.47. Definicija idtihada.Rije idtihad je infinitiv osme forme u ijoj osnovi je trilitera: dehede, jedhedu, dehdun. Ova rije se u arapskom jeziku upotrebljava u znaenju: nastojati, truditi se, naprezati se, raditi s naporom; iscrpljivanje krajnjih mogunosti u postizanju odreenog cilja. U islamskoj pravnoj terminologiji idtihad znai samostalno rjeenje nekog vjersko-pravnog pitanja tumaenjem izvora eriatskog prava. Definiciju idtihada nalazimo kod afije, koji u svojoj "Risali" istie da je idtihad tumaenje propisa putam analogije (kijas).Dakle, idtihad je tumaenje kur'anskih ajeta i Sunneta i traganje za pravnim normama u ovim izvorima, ili rjeavanje odreenih pitanja ije se rjeenje na prvi pogled ne nazire u Tekstu (nass).48. Muhammed (a. s.) je podsticao ashabe na idtihad.O idtihadu kao pravnoj kategoriji i slobodnom tumaenju islamskih propisa od strane ashaba drugova Muhammeda (a.s.) ne moe se govoriti. Istina je da je Muhammed (a.s.) podsticao na idtihad,ak i u njegovu prisustvu, ali je, ipak, samo njegovo odobrenje neijeg idtihada, uzimano kao obavezujue, dok sva druga bez njegove pune saglasnosti i odobrenja nisu imala nikakvu zakonsku snagu. Ovo se moe vidjeti na primjeru slanja Mu'aza b. Debela u svojstvu izaslanika u Jemen. elei da se jo jednom uvjeri u sposobnost i doraslost ovoga ashaba misiji koju mu je povjerio, Poslanik ga je pitao: -Po emu e suditi?-Po Allahovoj Knjizi!-A, ako ne nae?-Po Sunnetu Boijeg Poslanika.-A, ako ni tu ne nae?-Tada u upotrijebiti svoj vlastiti idtihad.Na ovaj odgovor Mu'aza b. Debela Muhammed (a.s.) ree: "Hvala Allahu koji je Njegovu Poslaniku dao izaslanika s kojim je Allahov Poslanik zadovoljan."Iz ovoga primjera moe se zakljuiti da je Vjerovjesnik dozvolio idtihad u pitanjima koja nisu regulisana Kur'anom i Sunnetom. Meutim, u izvjesnim sluajevima idtihad nije bio samo dozvoljen, nego je bio i nuan. , Muhammed (a.s.) nije samo odobravao idtihad ashaba u svojoj odsutnosti, nego je ak podsticao na idtihad u svom prisustvu i svoje prerogative sudije prenosio na pojedine ashabe. Primjera ima vie, ali je ilustracije radi dovoljno podsjetiti na sluaj plemena Benu Kurejze, koje se stavilo na stranu murika iz Mekke, mada je po ugovoru bilo obavezno da zajedno s muslimanima brani Medinu. I pored izdaje, muslimani su odbranili Medinu, ali se Poslanik ne uputa u izricanje kazne izdajnikom plemenu, nego to preputa Sa'du b. Muazu. Ovaj ashab, koji je bio krvno vezan za pleme Benu Kurejza, donio je presudu koju je Poslanik prokomentarisao rijeima: "Presudio si im po Boijem zakonu. Idtihad ashaba bio je podvrgnut poslaniovj procjeni. 49. Otvorenost idtihada.Osnovna karakteristika II i III stoljea (po hidri) jeste apsolutna otvorenost idtihada. Meu osnivaima pravnih kola i drugim uenjacima kruio je hadis: "Kada mudtehid svojim trudom doe do ispravnog rjeenja ima dvije nagrade, a kada svojim idtihadom pogrijei ima jednu nagradu". Dvije nagrade slijede za uloeni trud i ispravno rjeenje, a jedna nagrada (makar i za pogreno rjeenje) slijedi za uloeni napor.Zagovarajui otvorenost idtihada, koji ne moe biti prostorno niti vremenski ogranien, ni jedan od osnivaa pravnih kola nije dozvolio da se njegovo miljenje nametne kao obavezujue, niti da je to konana rije oko koje vie nema diskusije. Ebu Hanife o svom idtihadu kae: "Mi smo dali svoje miljenje za koje smatramo da je najbolje. Ko doe sa boljim(rjeenjem) od naega,ono je pree da se slijedi Nije dozvoljeno nikome da uzima nae miljenje sve dok ne sazna nae dokaze".Malik je odbio da njegov Muvetta' bude glavni mezheb u islamskoj dravi, jer bi to neminovno vodilo onemoguavanju individualnog idtihada drugih mudtehida i zbog toga je i rekao: "Ja sam ovjek koji daje pogrena i ispravna rjeenja. Ako je moje miljenje u skladu sa Kur'anom i Sunnetom onda ga prihvatite, a ako nije onda ga odbacite". afija je jo za svoga ivota imao dva mezheba. Prema mijenjanju prilika i okolnosti u kojima je ivio mijenjao je i neka svoja rjeenja.Ahmed ibn Hanbel smatra idtihad otvorenim sve dok postoji islam i muslimani. Ne samo da zagovara individualni idtihad, nego ak zabranjuje slijepo slijeenje (taklid) bilo koga mudtehida.Krajem III i poetkom IV stoljea (po hidri) postepeno se gasi entuzijazam uenjaka i samostalno izraavanje koje je odlikovalo osnivae pravnih kola. Prouavanje eriata sve se vie svodi na prouavanje miljenja jednog od etvorice osnivaa pravnih kola. Razni faktori su utjecali na postepeno zatvaranje idtihada i nastanak taklida, meu kojima su svakako i nestabilne politike prilike. Imali su na umu torturu koju su prelazili etvorica velikih imama zbog svojih stavova. A takoer i pojava neobrazovanih mudtehida je dovela do zatvaranja vrata idtihadu. 50. Uslovi za mudtehida.a) Nauni profil mudtehidaOsnovna pretpostavka valjanog idtihada je da mudtehid mora biti natprosjean poznavalac odreenih naunih disciplina kao to su: arapski jezik, Kur'an, Sunnet, filozofija islamskog prava (ufuli fikh) i druge srodne nauke. Bez poznavanja arapskog jezika ne moe se imati uvid u osnovne izvore eriatskog prava, jer se idtihadne zasniva na miljenju bilo kojeg mudtehida, ve na osnovnim izvorima: Kur'anu i Sunnetu. Mora poznavati amm i has ajete kao i povode objave ajeta. Sunnet je prvi i osnovni komentar Kur'ana i ba zbog toga mudtehid mora poznavati hadisku nauku. Mora poznavati ostale izvore erijatskog prava. Ako bi donio miljenje suprotno idmi morao bi ga dokinuti. usul-i fikh najvanijom granom pravne nauke, ije je poznavanje jedan od najbitnijih uvjeta za bavljenje idtihadom. Usul-i fikh se smatra najvanijom granom pravne nauke, ije je poznavanje jedan od najbitnijih uvjeta za bavljenje idtihadom.51. Kategorije mudtehida.Mudtehid koji je izgradio vlastitu metodologiju i na osnovu Kur'ana, Sunneta i idma'a ashaba sam rangirao druge pomone izvore eriatskog prava, ne povodei se za drugim mudtehidima naziva se samostalni mudtehid (mudtehid mustekill), kao to su npr. bili Ebu Hanife, Malik, afija i Ahmed ibn Hanbel.U drugu kategorijuspadaju oni mudtehidi koji poznaju metodologije svih pravnih kola, ali su u svom idtihadu ostali privreni metodologiji samo jedne pravne kole i slijedei tu metodologiju daju pravna rjeenja koja nekada mogu protivrjeiti decizijama i samog osnivaa dotine pravne kole kao to je sluaj npr. sa Imam-i Ebu Jusufom i Muhammedom u hanefijskog pravnoj koli. U pravnoj nauci ova grupa mudtehida je poznata pod imenom "el-mudtehid el-mutlak el-muntesib". "Mutlak" znai apsolutnu osposobljenost za samostalan idtihad, a "muntesib" vezanost za metodologiju samo jedne pravne kole.Treu kategoriju ine oni uenjaci koji su iskljuivo vezani za jedan mezheb (el-mudtehid fi-l-mezheb). Oni su mukallidi svoga imama, ali i mudtehidi zbog toga to su osposobljeni da u odreenim situacijama znaju odabrati najbolje rjeenje koje su dali prethodnici u njegovom mezhebu. U ovu kategoriju uglavnom spadaju muftije, koji su poslije IV stoljea (p.h.) bili i obavezni da daju fetve pravne kole kojoj su pripadali.U etvrtu grupu spadaju oni uenjaci koji su struni samo za jednu pravnu oblast, npr. za nasljedno pravo. Dok veina islamske uleme dozvoljava idtihad onim licima koja su struna samo iz oblasti porodinog prava, ali ne i vrsta razvoda braka i slino.52. Definicija i pravni status taklida.El-Gazali je taklid definisao kao "prihvatanje neijeg miljenja bez dokaza. Drugi su ga definisali kao "Postupanje po miljenju nekoga ije miljenje samo po sebi nije dokaz u vjeri." Trei kau da je to "prihvatanje neijeg miljenja bez poznavanja argumenata na kome je zasnovano." Na osnovu prethodnih definicija moemo zakljuiti da taklid znai prihvatanje neijeg miljenja bez poznavanja argumentacije i jaine istog.U osnovi eriat kudi i prezire taklid jer je to slijeenje i povoenje bez dokaza i argumenata, a uz to prouzrokuje prezreni fanatizam i pristrasnost kod veine onih koji ga prakticiraju. Islamski uenjaci su se razili oko dopustivosti slijeenja u praktinim eriatskim propisima. Jedni ga u potpunosti zabranjuju i dre da je svaki punoljetan i umno zdrav ovjek duan praktikovati idtihad.Druga grupa uleme smatra da je svakom vjerniku dozvoljeno slijediti drugoga u praktinim eriatskim propisima, pa ak i onome ko je u stanju da te propise spozna direktno iz njihovih izvora. Konano, trea grupa islamskih uenjaka pravi razliku izmeu onih koji su u stanju praktikovati idtihad i onih koji to nisu, pa dre da je taklid zabranjen prvoj kategoriji, a dozvoljen drugoj. Ovo je ujedno i najispravnije miljenje.U sluaju da mukellef nije u stanju upoznati eriatske propise ostaje mu da postupi onako kako mu je Allah naredio, tj. da o Allahovom propisu po pitanju ili sluaju koji ga interesuje pita one koji znaju. Allah, d.., veli:"Pitajte one koji znaju ako vi ne znate!" (En-Nahl, 43 i El-Enbija', 753. Slijeenje mezheba - taklid (da li je dozvoljeno slijediti ih ili nije?).Mezhebi su pravne kole u Islamu koje su postale poznate po imenima svojih utemeljitelja koji bijahu slavni mudtehidi, poznati po svom nesvakidanjem znanju, sposobnosti idti