treca_gimnazija

David M. Berman

HEROJI TREĆE GIMNAZIJE RATNA ŠKOLA U SARAJEVU 1992 -1995.

POSEBNA IZDANJAKnjiga 2

Izdavač:Institut za istoriju, Sarajevo

Glavni i odgovorni urednik:Dr. Husnija Kamberović

Recenzenti:Dr. Robert J. DoniaDr. Husnija Kamberović

Prijevod s engleskog:Jasmina Hadžić

CIP -Katalogizacija u publikacijiNacionalna i univerzitetska bibliotekaBosne i Hercegovine, Sarajevo

373. 54 : 355. 01] (497. 6 Sarajevo) “1992/1995”

BERMAN, David M. Heroji Treće gimnazije : ratna škola u Sarajevu1992-1995. / David M. Berman ; [prijevod s engleskog Jasmina Hadžić]. - sarajevo : Institut za istoriju, 2004.-233 str. : ilustr. ; 24 cm. -(Posebna izdanja / Institut za istoriju , knj. 2)

Prijevod djela: The heroes of Treća gimnazija. - Oautoru: str. 235 ] - Bibliografija: str. 219-227

ISBN 9958-9642-3-6

COBISS.BH-ID 12987142

David M. Berman

HEROJI TREĆE GIMNAZIJE RATNA ŠKOLA U SARAJEVU 1992 -1995.

INSTITUT ZA ISTORIJU U SARAJEVUSarajevo, 2004.

First published in the United States by Rowman & Littlefield, Lanham, MarylandU.S.A. Reprinted by permission. All rights reserved.

Prvo izdanje ove knjige pod nazivom e Heroes of Treća Gimnazija. A War Schoolin Sarajevo, 1992-1995. objavljeno je 2001. u Sjedinjenim Američkim Državama u izdanju Rowman & Littlefield, Lanham, Maryland. Pravo prijevoda na bosanskijezik posjeduje Institut za istoriju u Sarajevu.

Prevođenje i štampanje prijevoda na bosanski jezik pomogli su: Ministarstvo vanj-skih poslova Kraljevine Norveške; Center for Russian and East European Studies, University of Pittsburgh i Office of Public Affairs U. S. Embassy Sarajevo.

Profesorima i učenicima Treće gimnazije

7Heroji Treće gimnazije — Ratna škola u Sarajevu 1992 - 1995.


SADRŽAJ

TABELE.................................................................................................................9

PREDGOVOR BOSANSKOM IZDANJU ....................................................... 11

PREDGOVORNjegova Ekselencija Sven Alkalaj, ambasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Američkim Državama 1994-2000........................................ 18

Emina Avdagić, direktorica Treće gimnazije ............................................... 21

UVOD ................................................................................................................ 22

Prvo poglavljeO PRAVLJENJU POGAČE, ZIDANJU PALAČE I ISTRAŽIVANJUO RATNIM ŠKOLAMA SARAJEVA ..................................................... 29

Drugo poglavljeŠKOLOVANJE U RATNIM USLOVIMAAPRIL 1992 SEPTEMBAR 1992.......................................................... 61

Treće poglavljeRATNE ŠKOLE SARAJEVASEPTEMBAR 1992 MART 1993.......................................................... 91

Četvrto poglavljeRATNE ŠKOLE TREĆE GIMNAZIJEMART 1993 JULI 1994. ........................................................................127

8 David M. Berman 9Heroji Treće gimnazije — Ratna škola u Sarajevu 1992 - 1995.

Peto poglavljeTREĆA GIMNAZIJA KAO ŠKOLA NA BORBENOJ LINIJIJULI 1994 APRIL 1996..........................................................................165

EpilogPEDAGOŠKI PATRIOTIZAM: POSLJEDICE...........................................................................................209

BIBLIOGRAFIJA...............................................................................................219

INDEKS IMENA ...............................................................................................229

O AUTORU........................................................................................................236

Sadržaj


TABELE

3.1 Sarajevske srednje škole: Broj učenika i nastavnika.................................... 110

3.2 Šest sarajevskih srednjih škola: Broj učenika.............................................. 111

3.3 Treća gimnazija: Broj učenika i nastavnika. ............................................... 111

3.4 Obaveze škola u organizaciji nastave u mjesnim zajednicama, školska 1992-1993. godina. ................................................................... 119

3.5 Srednje škole u Sarajevu: Broj škola, mjesne zajednice, punktovi, razredi, učenici i nastavnici, školska 1992-1993. godina. ................................... 123

4.1 Ratna škola mjesne zajednice Bistrik: razredi i učenici, školska 1992 – 1993. godina.................................................................. 131

4.2 Ratna škola na području mjesne zajednice Bistrik; Učenici gimnazije i matične škole za školsku 1992 – 1993. godinu. ..................................... 133

4.3 Ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik. Srednja škola i matične škole za školsku 1992 – 1993. godinu.................................................... 134

4.4 Treća gimnazija: Razredna odjeljenja i učenici, školska 1993 – 1994. godina.................................................................. 141

4.5 Treća gimnazija: Razredna odjeljenja i učenici u ratnim školama na području mjesnih zajednica, školska 1993 – 1994. godina. ............... 141

4.6 Ratne škole na području mjesnih zajednica koje su pohađali učenici Treće gimnazije i učenici srednjih škola sa administrativnom odgovornošću, školska 1993 – 1994. godina.................................................................. 144

4.7 Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: Odjeljenja i učenici u školskoj 1993 – 1994. godini............................... 151


4.8 Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: Odjeljenja, smjer nastave i učenici u školskoj 1993 – 1994. godini. ....... 151

4.9 Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: Učenici gimnazije, odjeljenja i matična knjiga upisanih za školsku 1993 – 1994. godinu............................................................. 152

5.1 Treća gimnazija: Razredi i učenici u školskoj 1994 – 1995. godini. ........... 177

5.2 Treća gimnazija: Razredi i učenici u školskoj 1995 – 1996. godini. ........... 196

Tabele


PREDGOVOR BOSANSKOM IZDANJU

Tokom tri godine od kada je objavljena engleska verzija ove knjige u Sjedinjenim Američkim Državama, opsada Sarajeva je postala daleka prošlost za većinu Amerikanaca. Svijet i Amerika su se okrenuli prema

trenutnim gorućim temama Kosova, Afganistana, i sada, trenutno i najzna-čajnijoj, Iraku. Tokom tog procesa, većina svijeta je zaboravila na to što se dešavalo na ulicama Sarajeva, na okupiranoj Grbavici, u opsadi pod opsadom na Dobrinji.

Postoji određeni broj američkih pedagoga koji su pomagali “Trećoj gimnaziji“ na ovaj ili onaj način nakon opsade. Taj broj uključuje i Bren-dan Hylanda, pomoćnika direktora, i bivšeg nastavnika društvenih nauka u srednjoj školi “Mount Lebanon” u predgrađu Pittsburgha. On je donirao brojne udžbenike. Rick Bell, nastavnik društevnih nauka i košarkaški tre-ner u srednjoj školi “Canon-Macmillan” u Canonsburgu, Pennsylvania je organizirao utakmicu “Košarka za Bosnu” dok je predavao u srednjoj školi “Peters Township” u McMurray, Pennsylvania, sakupljajući atletsku opremu, školska učila i donacije za “Treću gimnaziju“. Dva nastavnika u srednjoj školi “Franklin Regional”, zaslužuju posebnu pomen: Roberta Chunko, nastavnica društvenih nauka, Gaye Burkett, nastavnica engleskog jezika i njihovi učenici iz programa “Franklin Regional Outreach”. Oni su prikupili nekoliko hiljada dolara za “Treću gimnaziju“. Veliki dio tog novca je otišao prema novoj škol-skoj biblioteci. Gaye Burkett je čak putovala u Sarajevo i srela se sa Eminom Avdagić i Gordanom Roljić da bi lično isporučila novac, da uspostavi internet konekciju sa studentima, i da uspostavi odnos sestrinske škole sa “Franklin Regional” srednjom školom. Siguran sam da bi Perry Lingman, rektor Ureda za obrazovnu administraciju grada Štokholma, Švedska, takođe mogao navesti doprinose nastavnika Štokholma.

Ipak, akademskim riječima, niko izgleda ne želi više da čuje ili da čita o onome što se desilo u Bosni prije par ne tako dalekih godina. Ja ovo vidim iz


prve ruke iz svog pisanja o školstvu na Dobrinji tokom opsade pod opsadom, o haustorskoj školi, o Ratnom nastavnom centru Dobrinje, o naporima Sma-ila Vesnića na obnovi škole na Dobrinji. Takođe sam razgovarao sa Nesibom Mandžićem, bivšim direktorom Mješovite srednje škole u Srebrenici, o drugoj knjizi o priči učenika i nastavnika iz Srebrenice.

No, izdavači knjiga koje sam ja kontaktirao izgledaju dosta nezainteresi-rano. Prema riječima urednika jedne izdavačke kuće, među izdavačima knjiga se priča da već postoji toliko toga o Balkanu i da ne postoji tržište za knjige o temi o kojoj ja želim pisati, a to je o ratnim školama u Bosni. Jedan izdavač, kojeg neću imenovati, iako je moj prospekt za knjigu Ratne škole Dobrinje: škol-stvo pod opsadom u sarajevskom komšiluku bio kod te kuće preko godinu dana, u posljednjem trenutku je odustao od ugovora. Napisali su: “Žao mi je što vas moram obavijestiti”. “Bez obzira na Davidov istraživački rad, ne vjerujem da bi dosegao dovoljno veliko tržište da se održi prodaja, čak i ukoliko se izda sa tvrdim koricama, istraživački rad, sa malim brojem kopija. Zbog pitanja prodaje, prelazimo skroz sa ovog modela. Prema tome, nažalost, moram odbiti priliku da izdam vaš rad.” Drugi urednik u jednoj drugoj izdavačkoj kući, ko-jeg isto neću imenovati, pisao mi je u vezi sa mojom zainteresiranošću za knjigu o Dobrinji i o mojim pitanjima u vezi sa brojevima o prodaji knjige “Treća gimnazija“. “Nemoj ove brojeve shvatati lično. Rekle su mi kolege iz drugih [izdavačkih] kuća da se o Balkanu ‘previše pisalo’. Interes za prevođenjem tvo-ga rada je vjerovatno bolji indikator vrijednosti.” Hvala Bogu za interes osoba niže navedenih koji su pomogli ovaj prijevod.

S tim u vezi, to je bio Robert J. Donia, koautor knjige sa John V. A. Fine, Bosna i Hercegovina: tradicija koju su izdali (1994), koji me je prvi ohrabrio da objavim knjigu u Bosni, i kroz njegove napore je Husnija Kamberović, direktor Instituta za historiju u Sarajevu, postao zainteresiran za priču o učenicima i nastavnicima “Treće gimnazije“. Želim se zahvaliti Bobu Doniji za njegovo ohrabrenje i Husniji Kamberoviću za njegove napore usmjerene prema izada-vanju bosanske verzije ove knjige. Takođe se želim zahvaliti Robertu Hayde-nu, direktoru Programa za ruske i istočnoevropske studije, i Alan Lesgoldu, dekanu Pedagoške akademije, obojici sa Univerziteta u Pittsburghu, za njihovu podršku za prijevod engleske verzije na bosanski jezik. Ne mogu se dovoljno zahvaliti Jasmini Hadžić. Kao glavni prevodilac dokumenata sa bosanskog na engleski jezik za englesku verziju, Jasmina je sada morala da prevede englesku

Predgovor bosanskom izdanju


verziju nazad na bosanski jezik. Zahvalan sam joj za njenu pomoć. Takođe se želim zahvaliti Dougu Ebneru, Elizabeti Delalić i Irmi Harambašić iz Ure-da za odnose sa javnošću Ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Bosni i Hercegovini, koji su podržali izdavanje ove knjige u Bosni.

Zbog nedostatka interesa za Balkan danas, ili bar iz mog iskustva sa izdavačima, ono što nismo uspjeli da shvatimo ovdje, u udobnosti svojih kuća u američkom središtu jeste da se “Bosna vratila kući,” i da se opsada Sarajeva sada ukazuje bezmilosno u pozadini. Bosna, nekada izvadak heterogenosti, multikulturnog društva, čija su djeca odgajana u tradiciji bratstva i jedinstva, pretvorila se u divlji etnički rat, bar kako je to vidio “agresor”, u kojem su čak i djeca postala legitimne mete za njihove napade. “Bila mi je čast da sam se borio za multikulturalnu Bosnu,” rekao mi je Amir Pušina, ponavljajući misli velikog broja Bosanaca o stvarnoj prirodi ovog rata. Dok je etnička i religiozna mržnja postajala više izrazita i u Sjedinjenim Državama, pomiješano sa još nasilnijim napadima i na našu slobodu i na živote naše djece, možemo pogledati prema Bosni kao prema opomeni onome što se može ovdje desiti i šta je na kocki. Snajperisti sada vrebaju našim ulicama i cestama, pa čak i naše škole sa rastu-ćom neustrašivošću, ubijaju ljude na trotoarima i na našim školskim igralištima, i osobe sa oružjem nađu načina da uđu u naše škole. Od vremena ovog pisanja, snajperista je još uvijek na slobodi oko Columbus, Ohio, puca na ljude i auta na “Interstate 270”. “Strah od vatrenog oružja drži učenike unutar škole,” glasi jedan novinski naslov, navodeći osnovnu školu “Hamilton Central” u Obetz, Ohio, koja je pogođena snajperskim metkom (2003). Majka jednog učenika, koja je dovezla svoju kćerku u školu umjesto da je pusti da ide školskim autobu-som je rekla: “Nismo je smjeli staviti u autobus jer smo smatrali da je to isuviše velika meta.” Drugi roditelj je dodao: “Ljut sam što moram biti iskren sa vama, a to je da se moram voziti niz ulicu u strahu da ću biti upucan” (2003).

Tokom jeseni školske 2002–2003. godine, zajednice u Washington D. C., i istočnim dijelovima Marylanda su terorizirane od strane dvojice snajperista koji su ubili deset nevinih osoba. Kada su uhvaćeni, jedan je snajperista rekao da je krajnji cilj bio da se “terorizira” zajednica i “da se uporedi pucanje sa pre-ciznim vojnim operacijama” (Horwitz and White, 2003). 13-godišnji dječak je upucan u abdomen od strane jednog od ovih samozvanih izvršitelja bez razloga ispred škole “Benjamin Tasker”, javne škole okruga Prince George, u Bowie, Maryland. Kako, pitao se jedan od ljekara koji je operirao dječaka, “počinješ da



mjeriš nekoga ‘loveći dijete poput jelena?’” (Jones, 2002). Škole širom ovog po-dručja su imale status “zatvorenih”, sa svim aktivnostima koje su se sprovodile unutra i bez vanjskih atletskih aktivnosti, putovanja. Javne škole okruga Mont-gomery, lociranog u Rockvilleu, Maryland, uveli su “Code Blue” procedure 7. oktobra 2002. zaključavajući vanjska vrata, bez odmora i poslijepodnevnih časova za djecu iz obdaništa i pred-obdaništa. U pismu školskoj zajednici, od 8. oktobra, Jerry D. Weast, viši policijski činovnik za škole je napisao:

Kao prvo, molim vas da prihvatite moju zahvalnost za vašu podršku, strpljenje, i neprekidnu hrabrost tokom ovog teškog vremena. Znam da dijelite sa mnom moje saučešće prema roditeljima i učenicima u okrugu Prince George koji su pretrpjeli jučerašnju tragičnu pucnjavu i za one članove naše zajednice koji su pretrpjeli gubitak prijatelja ili člana po-rodice. . . . Naša današnja odluka da se nastavi sa implementacijom restrikcija “Code Blue” je bila namijenjena kao mjera predostrožnosti u vezi sa jučerašnjim dešavanjem. Sve vanjske aktivnosti od strane učenika i ja-vnosti u prostorijama naše škole kao i atletskih terena će biti otkazane danas takođe. . . . Jedna od naših osnovnih zabrinutosti jeste potreba za mentalnim zdra-vljem naše školske zajednice, ne samo učenika i roditelja već i osoblja školskog sistema. Mnogo resursa je razvijeno da se pomogne svima nama da se nosimo sa trenutnim dešavanjima, ali jedan može naročito biti od pomoći za roditelje. Ovaj “Savjeti za roditelje kako da pomognu djeci da se nose sa tragičnim dešavanjima” se sada nalazi na našoj web stranici. . . . Molimo roditelje i porodice da budu na oprezu i dobro informirane. ... Takođe molimo roditelje i porodice da vode posebnu brigu za djecu, da volontiraju na mjestima patrola za sigurnost učenika na ćoškovima ulica i prijelazima. ... i da pomognu učenicima da shvate zašto je došlo do toliko izmjena u njihovoj školi. Djeci je potrebna naša stalna ljubav i podrška, a pogotovo jer i sami tražimo obrazloženja o ovim teškim okolnostima (Weast, 2002.god.).

Informacije u slučaju nužde, sa naslovima poput “Razvoj sposobnosti br-zog oporavka kod djece prilikom nesreća,” i “Pomoć učenicima da se nose sa



nasiljem u zajednici,” su bili dati na raspolaganje javnosti (Montgomery Coun-ty Public Schools, 2002). “Ovo su vremena koja iziskuju hrabrost, ne herojstvo, nego samo emotivnu snagu da se učini ono što je ispravno tokom zabrinutosti i straha,” napisao je viši policijski činovnik Weast u još jednom pismu upućenom školskoj zajednici, datiranom 11. oktobra. “Postoje jednostavna djela hrabrosti svuda oko nas. … Ovo su teška vremena. ... Naše odluke u vezi sa razvojem događaja će se donositi na dnevnoj bazi. Nadajmo se da će se ova kriza okončati brzo, ali realno moramo biti spremni na dugi zadatak” (2002). U još jednom pismu školskoj zajednici, od 14. oktobra 2002, pod nazivom Update #6, viši policijski činovnik Weast je napisao sljedeće:

Konstantni stres odlaska u školu pod prijetnjom napada može predsta-vljati problem jednako i za učenike i odrasle. Iz ovog razloga, napor se uložio da se potaknu pitanja mentalnog zdravlja-emotvnih, intelektu-alnih, fizičkih, i reakcija u ponašanju na stres kao veliki prioritet zaškolski sistem. Ovi napori su pogotovo važni sada kada je konstantna prijetnja poremetila redovne školske funkcije. Naš fokus je da izgradimo sposobnost brzog oporavka tako da se ljudi, i mladi i stari, mogu lako prilagoditi u slučaju nesreća. Dio naših napora jeste da se nađu načini da se zadrži neki nivo normalnosti dok se održava dobra sigurnost. Ovo je teško.

“Iluzija normalnog života,” Sarajlije bi mogle reći. U pismu meni o ratnim školama u Sarajevu, Mujo Musagić, urednik “Prosvjetnog lista“ je izrazio ideju o “zadržavanju nekog nivoa normalnosti” na sljedeći način:

Psiha ljudi u opkoljenim gradovima, u kojima desetine ljudi umire dnevno, a nekada hiljade projektila različitih kalibara biva svakodnevno ispaljeno, je pokušavala da uspostavi “normalan” život. Ovi ljudi su že-ljeli, bar u svojim iluzijama, uspostavljanje normalnijeg okruženja koji je podsjećao na normalan način života, jer samo na taj način su mogli imati želju za preživljavanjem. ... Tako smo i došli do “ratnih škola.” One su takođe bile dio iluzija o normalnom životu (1998).

Zaista, sada govorimo bosanskim terminima o školama, prijetnjama, na-padima, i normalnosti.

Amerikanci, nekada bezbrižni i izolirani od problema poput Bosne, odvo-jeni od dešavanja na ulicama Sarajeva, postali su ne tako bezbrižni, a naročito



kada su u to uključena naša djeca. Dok sam gledao razvoj dešavanja ovdje, sjetio sam se Zlatka Dizdarevića “Pismo iz Sarajeva” koje se pojavilo u Time magazinu, datiranog 12. decembar 1994, pod nazivom “Hiljadu dana samoće.” Članak je bio o sedmogodišnjem dječaku, Nerminu Divoviću, kojeg je ubio snajperista, sa Nerminovom slikom koji krvari na smrt na “Snajperskoj aleji” sa trupama UNPROFOR-a oko njega. “On nije ubijen iznenada, granatom,” pisao je Dizdarević. “Njega je vrebao srpski snajperista, koji je čekao, nanišanio ga, pogledao mu u lice i povukao obarač. Zatim je isti snajperista upucao Ner-minovu majku u stomak tako da ona ne umre odmah, već da gleda kako njen sin umire prvi” (1994:33). Po američkim terminima, ovo su ubice koje “love dijete kao jelena.”

Pomislio sam na hladnu preciznost snajperista, “Grbavički violinisti,” pre-ma riječima Zlatka Topčića, o snajperisti koji bira svog subjekta ... uzima svoj instrument, postavlja ga na rame, udahne i zaustavi dah kao pred ronjenje, zatvori jedno oko ... i čak se na jedan trenutak osjeća poput ... Boga” (1996:2). I, naravno, ja sam se sjetio riječi učenika i nastavnika “Treće gimnazije“, kako je i navedeno u knjizi, koji su išli na nastavu pod pogledom takvih snajperista. “Snajperisti,” rekla je Edina Dmitrović, “to je bilo svakodnevno.” “Ne znam da li ovo možete i da zamislite,” rekla mi je. “Imate osjećaj da vas neko gleda - a zatim on i odlučuje. U sekundi možete čuti njegovu odluku . ... Ja sam se uvijek plašila za djecu, za moje učenike, i za moju djecu zato jer sam znala —” (1996).

Prema podacima Zavoda za javno zdravstvo, najmanje 16.854 djece, izme-đu 1–19 godina, su ubijena ili nestala u Bosni tokom rata, 10,7% ukupnog broja poginulih u ratu na teritoriji koju je kontrolirala bosanska vlada, 1.601 samo u Sarajevu. Još 34.712 djece je ranjeno, 19,8% ukupnog broja, 14.946 samo u Sarajevu. Najmanje 1.893 ove djece, 15,3% ukupnog broja, su ostali nepokre-tni (Smajkić, 1998). Ove brojke ne mogu prenijeti traume koje su zadobila ova djeca tokom opsade i post-traumatski stres koji nastavlja da ih proganja tokom poslije ratne ere. Da ponovim riječi Karmele Jevdević, kako je navedeno u knji-zi: “Svako dijete u Sarajevu je pogođeno ratnom traumom.” i Edine Dmitrović: “Oni koji nisu vidjeli mozak na asfaltu ne znaju šta je rat.” (1996).

Sve ovo govori da se u vezi sa nedavnim dešavanjima, Amerika mora suo-čiti sa svijetom koji je Bosni i predobro znan. Nakon 11. septembra, možda je bilo malo ironično da su sada naši sarajevski prijatelji slali svoje izraze zabrinu-



tosti. “Kako ste svi nakon ovog što se desilo u New Yorku i u Washingtonu?” napisala je Ema. “Znam da je užasno. Prošli smo kroz isto, ali je trajalo četiri godine. Mogu da razumijem kako vam je.” “Svi smo bili užasnuti onim što smo čuli i slike koje smo vidjeli o napadu na Ameriku,” napisala je Jasmina, dok se New York, u trenutku, pretvorio u Sarajevo, a Svjetski trgovinski centar pretvorio u Unisove nebodere. Kao odgovor, sve što sam u tom trenutku mogao da napišem je sljedeće:

Hvala vam na poruci. Svi smo OK ovdje u Pittsburghu. Let broj 93 se srušio istočno od grada blizu mjesta Somerset, tako da su ovdje svi jako uzbuđeni. Svi čekamo da vidimo šta će se desiti pošto izgleda da smo sada u ratu. . . . Izgleda čudno. Zamjena uloga, prijatelji iz Bosne sada pitaju kako smo ja i moja porodica ovdje u SAD, kada smo to ranije bili mi koji smo bili zabrinuti o tome kako su svi tamo.

I Adis, koji je bio vojnik na sarajevskim linijama fronta na Otesu i Stupu mi je napisao: “Proteklih par dana sam vam pokušavao napisati par riječi, ali nisam mogao naći dovoljno jake riječi. Nadam se da ste vi OK kao i Jessica [moja kćer] kao i ostatak vaše porodice.”

Zaista, u zajednicama širom Amerike, svi se moramo suočiti sa nepo-srednošću uslova koje su zajednice Sarajeva poznavale iz prve ruke tokom skoro četiri godine opsade. Američki roditelji i nastavnici sada izražavaju istu zabrinutost za našu djecu koju su bosanski roditelji i nastavnici izražavali za svoju. Gledajući iz ove perspektive, “Bosna se vratila kući,” Americi, i ja se zahvaljujem svojim bosanskim prijateljima koji su izrazili zabrinutost. S tim u vezi, možda ova knjiga o hrabrosti i žrtvovanju sarajevskih nastavnika uopće, a naročito nastavnika “Treće gimnazije“, može se pokazati relevantnom onim američkim nastavnicima koji sada moraju pokazati istu hrabrost i žrtvovanje na mjestima poput javne škole “Montgomery County” opkoljene od strane dvojice poludjelih snajperista koji su “lovili dijete poput jelena.” “Ovo su vremena koja iziskuju hrabrost, ne herojstvo, nego samo emotivnu snagu da se učini ono što je ispravno tokom zabrinutosti i straha,” napisao je viši policijski činovnik Weast (2002). Možda nije herojski, ali heroizam, “svakodnevni heroizam” na-stavnika koji nastavljaju da uče svoje učenike, našu djecu, pod opsadom, kao što su “Heroji Treće gimnazije” tokom opsade Sarajeva prije par godina.



PREDGOVOR

Kao bivši učenik Treće gimnazije imam veliku čast da napišem ovaj predgovor. Dok sam bio učenik, nisam mogao ni zamisliti da ću je-dnog dana pisati predgovor za knjigu posvećenu mojoj srednjoj školi,

a kamoli predgovor za knjigu koja je opisuje kao “ratnu školu”. Kada sam ja bio učenik, Drugi svjetski rat je bio daleko sjećanje moga oca koji je kao član Sarajevske zajednice Jevreja sefarda izbjegao smrt u nacističkim koncentra-cionim logorima time što se pridružio antifašističkim partizanima. Članovi moje generacije su učeni da vjeruju da se rat nikada neće ponoviti. I mi smo bili duboko ubijeđeni u to.

Noseći sve ove lijepe uspomene na školske dane u Trećoj gimnaziji, sje-ćanja na stalni smijeh i zabavu – igrajući fudbal u dvorištu, držeći se za ruku šetajući Vilsonovim šetalištem sa svojom srednjoškolskom ljubavlju, bio sam duboko ražalošćen i užasnut kada sam na CNN-u ugledao kako pada granata na klupu u Vilsonovom šetalištu gdje sam krao svoje prve poljupce, prozori kabineta za hemiju se rasipaju prilikom udara, zidovi moje učionice izbušeni mecima.

Dok je moja generacija učenika Treće gimnazije krala poljupce i dijelila osmijehe na putu do i od škole, generacija učenika iz školske 1992–1995. godi-ne je izbjegavala snajperiste i krila se od pucnjave na prvim linijama koje su se protezale kroz grad, baš ispred školske zgrade. Zajedno sa ostalim građanima Bosne i Hercegovine i glavnim gradom Sarajevom, nastavnici i učenici Treće gimnazije su pretrpjeli nečuvenu patnju tokom rata, 1992-1995, vrsta patnje koja im je donijela titulu heroja i mučenika. Ono što osjećam da moram kazati je da su njihova herojska iskustva trebala biti i bila bi izbjegnuta samo da je Zapad bio voljan da vojno intervenira u Bosni i Hercegovini u 1992. godini kako bi zaustavio Miloševićevu politiku etničkog čišćenja.

Ali, Zapad nije intervenirao i razaranja jedinstveno tolerantnog multietni-čkog i multireligioznog društva u Bosni i Hercegovini se nastavilo naredne tri


i pol godine. Stoljetna mirna koegzistencija muslimana, katolika, pravoslavaca i jevreja u Sarajevu, iskazana činjenicom da su njihova najveća mjesta moli-tve smještena u samom centru grada i udaljena “na korak” jedna od drugih – odjednom je postala irelevantna zbog takozvane političke realnosti. Kada je 1995. godine potpisan Dejtonski sporazum, urađen je tako da se Bosna dijeli u dva entiteta na osnovu etničnosti. Nažalost, to je potrajalo par godina više, i ubijeno je 250.000 ljudi, prije nego je Zapad konačno odlučio da zaustavi Miloševićevu politiku genocida vojnom intervencijom na Balkanu.

Već je bila 1999. godina kada su zapadne vođe otvoreno uporedile Milo-ševića sa Adolfom Hitlerom, usporedbe kojih su Sarajlije bile bolno svjesne tokom više od hiljadu dana opsade kroz koju je njihov grad prošao tokom Bosanskog rata. Suočeni sa nemogućim zadatkom da razmrse čvrsto ispre-pletene niti stoljećima starog multietničnog i multikulturalnog grada, vojska bosanskih Srba, podržana Miloševićevim režimom, postavila je srednjovje-kovnu opsadu oko Sarajeva, izlažući njegove građane gladi i smrti od granata i snajpera više od tri i pol godine – najduža opsada u historiji savremenog ratovanja.

Čitav grad je pretvoren u koncentracioni logor pred očima savremenog svijeta, koji je nekada obećao da nikada više neće dopustiti da se tako ne-što ponovi. Strani mediji i ostali stranci kojima je bio dozvoljen ulazak u taj “kamp”, često su bili zapanjeni nesalomljivim duhom građana Sarajeva, du-hom koji se reflektirao i u činjenici da su škole i ostale javne institucije fun-kcionirale tokom opsade. Za one kojima je bilo dozvoljeno da uđu i izađu iz grada kada požele, ovo je možda izgledalo kao djelo junaštva. Ali za one koji su znali da će biti zatvoreni ili eventualno ubijeni kada bi pokušali da pređu punktove bosanskih Srba koji su se nalazili oko grada, ovo je jednostavno bilo životno zbivanje sve do smrti od koje se nije moglo pobjeći. Pošto su oni koji su ih držali pod opsadom riješili dilemu “biti ili ne biti”, a jasno se nadajući ovom drugom, odgovor na pitanje “predavati ili ne predavati u školama”, je bio relativno lagan.

Nastavnici i učenici Treće gimnazije, zajedno sa ostalim Sarajlijama, nisu imali ništa drugo nego jaku volju za preživljavanjem. Da bi preživjeli morali su izlaziti iz svojih stanova u potrazi za hranom i vodom. Vrlo dobro su znali da mogu izgubiti svoj život ili dio tijela kada god su izlazili pošto, kao što su sarkastično znali govoriti tokom opsade, “svako od nas ima granatu koja ga

Predgovor


čeka.” Ta granata što čeka je vrlo lako mogla da ih pogodi (a najčešće i jeste) i u njihovim stanovima. Prema tome, oni koji su ostajali unutra i oni koji su bili vani su bili podjednako blizu smrti.

Sarajlije su shvatile da bitna razlika između onih koji su se pravili korisnim i koji su radili i išli na posao tokom opsade, i onih koji su ostajali sakriveni u podrumima, leži u tome da su ovi prvi odbijali da podlegnu željama onih koji su ih držali u opsadi i da se pretvore u nehumana stvorenja sa instinktom za preživljavanje. Zbog toga su ulice Sarajeva bile pune ljudi unatoč konstantnoj snajperskoj vatri i granatiranju. Zbog toga su škole i bile otvorene i radile su. Kada je vojska bosanskih Srba okupirala Grbavicu, ukopavajući liniju razgra-ničenja kroz splet kohezivnih, gradskih zajednica, nastavnici i učenici sara-jevskih škola su bili prvi među onima koji su hrabro prelazili linije opasnosti, izlazeći iz svojih skloništa i vraćajući se na posao i na učenje. Odlukom da to čine, i pored konstantnog granatiranja i snajperske vatre sa neprijateljskih linija, otvoreno su se usprotivili ideji opsade i podjele grada.

Njihov duh i želja za životom je jednostavno bila jača od same smrti. I to je najvažnija lekcija koju čitaoci ove knjige mogu naučiti od nastavnika i uče-nika Treće gimnazije: Kada neprijatelj prijeti da će pobiti cijeli grad, sve što građani toga grada mogu učiniti jeste da žive svoj život što najbolje mogu, jer su njihovi životi jedino oružje koje imaju u borbi protiv zla.

Toliko je drugih lekcija koje se mogu naučiti iz nedavnog rata u Bosni. Organizacija ratnih škola je samo jedna od njih. Profesor Berman zaslužuje potpune zasluge za svoje napore da to prenese na nas kroz ovu knjigu. A što se ostatka svijeta tiče, lekcija koju je trebao naučiti iz rata u Bosni je da se drži svoga obećanja poslije Drugog svjetskog rata da će spriječiti da se genocid i etničko čišćenje ikada više ponove. Ova lekcija konačno treba da bude nauče-na tako da uspomene svih novih generacija Treće gimnazije mogu opet biti sretne i vesele kao što su bile moje.

Sven AlkalajAmbasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim

Američkim Državama od 1994. do 2000. godine

Predgovor


Ulogu direktorice Treće gimnazije započela sam 1. maja 1993. godine. Dobila sam školu bez zgrade, bez kadra i morala sam se sama snala-ziti. Mnogi profesori napustili su Sarajevo, a u školsku zgradu uselila

se Armija BiH. U to vrijeme već su radile ratne škole – podrumske škole, a moja najveća uloga je bila da otvaram nove punktove, da nađem odgovarajuće profesore, da vodim računa o vođenju pedagoške dokumentacije i najvažnije, da tražim najbolja moguća rješenja, vodeći računa o životima učenika i nasta-vnika. Morala sam naći bezbjednija mjesta i kretanja svih svesti na minimum. Hvala Bogu, nisam ništa pogriješila.

Uz sve to, imala sam i viši cilj, njegovati humane odnose, prijateljstvo među ljudima, težiti ka multietničkom sastavu. Ratna situacija rušila je sve fine niti među ljudima. Mi smo uspijevali ostati kompaktni i svi smo svimsrcem doprinosili dobrim rezultatima u odgoju i obrazovanju.

U najtežim uvjetima rada, u ratnoj školi, postali smo jedna od najboljih sarajevskih gimnazija. Sva vrata prijatelja iz dalekog svijeta su nam se otvorila. Ljudi su željeli pomoći i učenicima i nastavnicima. Spontano smo se našli na svjetskoj platformi. Počeli su nas pomagati Šveđani (od 1995.), Danci, Ni-jemci, a onda 1998. dolazi do potpisivanja saradnje sa SAD preko USAID-a. Americi dugujemo rekonstrukciju školske zgrade, dvorišta, igrališta, a gradu Stockholmu opremanje enterijera. Kruna svega je posjeta predsjednika Clin-tona Trećoj gimnaziji (30. juli 1999.) u pratnji sekretara Madeleine Albright, kongresmena, senatora, ambasadora i ostalih. To je najljepše događanje Trećoj gimnaziji.

Dakle, rekonstrukcija škole je najljepši mozaik u koji su svoje kockice ugradili prijatelji iz svijeta i Kantona Sarajevo. Heroji Treće gimnazije su do-bili najveću nagradu za sve svoje patnje i hrabrost tokom teških, ratnih godina (od 1992 do 1995.). Hvala svima, hvala gospodinu Davidu Bermanu što napi-sa ovu knjigu o nama. Tako su od zaborava sačuvane bitne činjenice.

Emina Avdagićdirektorica Treće gimnazije

Predgovor


UVOD

Prvo i prije svega, želio bih se zahvaliti nastavnicima, školskim radnicima i učenicima Treće gimnazije na pomoći koju su mi pružili prilikom mog istraživanja. Posebno su mi pomogli Emina Avdagić, direktorica škole,

Avdo Hajdo, pomoćnik direktora škole i Mirko Marinović, koji je bio dire-ktor škole prije profesorice Avdagić. Profesorica Avdagić mi je dala primjerak Školskog ljetopisa Treće gimnazije iz ratnih godina, od 1992. do 1995. prilikom moje prve posjete školi, i tako mi je dala dokumentarnu osnovu za moje istra-živanje. Osim što mi je dala brojne druge dokumente, ona je odgovarala i na moja beskrajna traženja informacija. Što je možda i najvažnije, omogućila mi je kontakt sa nastavnicima i učenicima bez kojih se ovo istraživanje ne bi moglo izvršiti. Profesor Hajdo je također odgovarao na moje mnogobrojne zahtjeve za informacijama, a osim toga, pokazao mi je mjesnu zajednicu “Avdo Hodžić” gdje je radio kao koordinator Ratne škole mjesne zajednice “Avdo Hodžić” pod upravom Treće gimnazije. Ovaj pogled iz prve ruke na izloge prodavnica i podrume koji su služili kao ratne školske učionice omogućio mi je da steknem vizualnu perspektivu na školovanje u opkoljenom Sarajevu. Mada je sada direktor Mješovite srednje drvno-šumarske škole, profesor Marinović je mi također dao odgovore na mnogobrojna pitanja koja su se odnosila na njegove unose u Školski ljetopis dok je bio direktor i pomoćnik direktora Treće gimnazije tokom ratnih godina. Osim toga, dao mi je i radove prikazane na simpoziju Školstvo u ratnim uslovima koji je održan 18. aprila 1994. godine, usred ratne školske 1993-1994. godine, koja je pružila širu perspektivu gledanja na ratne škole širom Sarajeva. Bez pomoći sva ova tri radnika Treće gimnazije, ovaj rad jednostavno ne bi bio moguć.

U okviru ustanove koja se sada naziva Ministarstvo obrazovanja, nauke i informisanja Kantona Sarajevo, želio bih zahvaliti ministru Safetu Halilo-viću i zamjeniku ministra Ismetu Salihbegoviću na njihovoj pomoći u mom istraživanju u školama u njihovoj nadležnosti. Posebno bih se zahvalio Safiji


Rašidović, saradniku za obrazovanje, jer bih bez njene pomoći još uvijek sjedio u uredima Ministarstva obrazovanja ispijajući turske kafe. I dan danas se sjećam kako me je uzela za ruku, uvukla me u autobus duž ulice Maršala Tita, i odvela me u Hrasno da se sastanem sa radnicima Treće gimnazije. Ona mi je do da-nas nastavila pružati pomoć kontaktirajući sa školama, dogovarajući sastanke, i pružajući mi svaku vrstu informacija, i njen sam veliki dužnik.

Također se želim zahvaliti Adisu Pitiću koji je 1998. radio u Ministar-stvu obrazovanja, a danas radi kao kompjuterski analitičar u Danish Refugee Council. Adis se sa mnom sprijateljio prilikom mojih redovnih posjeta Mi-nistarstvu tokom proljeća i ljeta 1998. godine kada sam bio gost naučnik na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu. Tokom rata, Adis nije bio u učionici nego na ratištu, prvo u Goraždu, a potom u 104. motoriziranoj briga-di bosanske vojske na Stupu i Nedžarićima, gdje je bio teško ranjen u odbrani Sarajeva. Zahvaljujući Adisu, dosta sam dobro poznavao teren oko Sarajeva, i naši obilasci urbanih ratišta Grbavice, Hrasnog, Azića i Otesa su se pokazali neprocjenjivim u mom razumijevanju onoga na što Kemal Kurspahić misli kada govori o “geografiji ubistva”, što se nalazi kao pozadina priče o školovanjupod opsadom (1997:173).

U instituciji koja je sada Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta Federacije Bosne i Hercegovine, želio bih se zahvaliti ministru Fahrudinu Ri-zvanbegoviću, a posebno zamjeniku ministra Abdulahu Jabučaru, na podršci pruženoj mom istraživanju u školama Federacije. Mogućnost posjete školama širom Bosne pružila mi je jasniju sliku školovanja u Sarajevu koju sam iskoristio u pisanju ove knjige. Na osnovu tih posjeta, postalo mi je jasno da ima puno priča o školovanju tokom ratnih godina koje tek treba ispričati, iz mjesta poput, na primjer, Goražda, ili iz sarajevskog predgrađa Dobrinja. Dakle, s obzirom na pomoć Ministarstva obrazovanja, možda će ova knjiga o školama u Sara-jevu poslužiti kao uvod u neke buduće knjige o nekim drugim školama širom zemlje. Takve priče o školovanju u ratnim uslovima sigurno treba ispričati.

Dva obrazovna radnika koji su radili tokom rata u Pedagoškom zavodu u Sarajevu zaslužuju posebnu zahvalu. Melita Sultanović, savjetnik za peda-gogiju, i Hajrija-Šahza Jahić, sada zaposlena na Pedagoškoj akademiji, bile su dvije od vrlo malog broja obrazovnih radnika tog nivoa koje su ostale u gradu i nastavile raditi tokom ranih mjeseci opsade. Ova dva obrazovna radnika si-gurno nisu bili podrumski ljudi, oni koji su ostajali u svojim podrumima kada je

Uvod


trebalo ozbiljno poraditi “na normalizaciji života djece koja su živjela u totalno nemogućim okolnostima” (Jahić, 1996:11). Obje su se bavile rekonstrukcijom i reorganizacijom sistema obrazovanja, ali je možda njihov najveći doprinos bio razvoj prototipa ratne škole, na primjer škole Bjelave, koja je pripremila pozor-nicu za razvoj ratnih škola širom grada. Pored toga, obje su mi bile od velike koristi dok sam sklapao sliku o školovanju širom Sarajeva iznad nivoa pojedi-načne škole. Također se želim zahvaliti profesorici Sultanović na tome što mi je dala dokumente o svom radu na razvoju ratnih škola u mjesnim zajednicama do kojih inače ne bih mogao doći.

Želim se zahvaliti profesoru Zvonimiru Radeljkoviću sa Katedre za en-gleski jezik i književnost Filozofskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, koga sam ranije upoznao tokom opsade, i koji me je pozvao na Fakultet kao gosta-naučnika. Dvije godine kasnije, vratio sam se kao gost-naučnik na Filozofski fakultet, opet u okviru programa akademske razmjene između Univerziteta u Pittsburghu i Univerziteta u Sarajevu, ali sada na Katedru za pedagogiju, zahvaljujući pozivu profesora Miljenka Brkića. Akademska je razmjena ostva-rena prije svega zahvaljujući naporima Mirjane Mavrak, višeg asistenta na Katedri za pedagogiju, koja mi je bila domaćin tokom vremena provedenog na Fakultetu. Ne mogu pobrojati načine na koje mi je Mirjana pružala pomoć daleko veću od onoga što bi se od nje očekivalo, počev od pomoći sa prevodima do pomoći u svakodnevnom radu na Univerzitetu. Njena je najveća zasluga to što me je dovela u kontakt sa prosvjetnim radnicima širom grada koji su bili uključeni u rekonstrukciju i reorganizaciju škola. Kroz Mirjanine napore, ste-kao sam ne samo šire razumijevanje školovanja u Sarajevu, nego sam još više počeo cijeniti rad prilježnih edukatora Sarajeva. Veliki sam joj dužnik zbog svih njenih napora. Profesorica Adila Pašalić-Kreso sa Filozofskog fakulteta je posebno podržavala moje istraživanje, a pokazalo se i da mi je i vrijedna kole-gica tokom mojih daljih napora na istraživanju škola u BiH. Odgovarajući na program akademske razmjene sa Univerzitetom u Sarajevu koji sam pokrenuo 1998. godine, profesorica Kreso je došla kod mene na Univerzitet u Pittsburg-hu kao gost-naučnik, u okviru programa Ruskog i istočno-evropskog studija (REES) tokom maja i juna 2000.

Iz REES programa na Univerzitetu Pittsburgh, želio bih prvo i prije svega zahvaliti Robertu Haydenu, direktoru, i Robertu Donnorummo, pomoćniku direktora, na njihovoj širokogrudnoj podršci mom istraživanju. Njihova je

Uvod


podrška bila od posebno velike koristi nakon realizacije akademske razmjene između Univerziteta Pittsburgh i Univerziteta u Sarajevu koja je rezultirala pro-duženjem mog boravka u Bosni tokom proljeća i ljeta 1998. Eileen O’Malley, administrativni asistent za REES, bila mi je od posebne koristi u pogledu sva-kovrsnih administrativnih pitanja tokom moje posjete ovom području, a Maja Budovalčev, student do-diplomac i sekretar za REES iz Kikinde u Saveznoj Republici Jugoslaviji, pomogla mi je sa mnogobrojnim prijevodima. Milica Bakić-Hayden mi je bila od velike pomoći kao tutor u jeziku i pružajući mi pomoć kod prevođenja, a ona mi i dalje pomaže kada je zamolim za nove sa-vjete. Podrška REES-a je bila posebno značajna s obzirom da sam kasno došao u region, gdje je rad na planu obrazovanja počeo UNICEF-ovim (United Na-tions Children’s Fund) projektom tokom rata u Bosni, ali to mi nitko nikada nije zamjerio i bio sam prihvaćen kao jedan od njih. Univerzitetski centar za internacionalne studije (UCIS) mi je pružio dodatnu pomoć u mom istraživa-nju preko Hewlett International Studies Granta, a School of Education mi je pružio pomoć dodjeljujući mi Faculty Small Grant Research Award.

Dok su mi brojni pojedinci pomagali sa brojnim prijevodima, Jasmina Ha-džić je služila kao glavni prevodilac Školskog ljetopisa. Jasmina sada radi u ure-du Svjetske banke u Sarajevu, koji se nalazi u ulici Hamdije Kreševljakovića, bivšoj Dobrovoljačkoj ulici, u kojoj se nalazila uprava Treće gimnazije, tačnije u Mješovitoj srednjoj poljoprivredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi. Ja je-dnostavno ne bih mogao napisati ovu knjigu bez Jasmininih napora, i nadamo se da ćemo je jednog dana dovesti na Univerzitet u Pittsburgh da nastavi svoje studije. U Sarajevu se također želim zahvaliti Draganu Goluboviću, bibliote-karu u Soroš Media Centru, koji mi je iznad svih očekivanja pomogao sa do-kumentima i novinama iz zbirke Centra. Dragan mi i danas pomaže u mojim istraživačkim naporima.

Želim se zahvaliti Ibrahimu (Ibri) Sejfoviću, koji je nedavno diplomirao na Pensylvania State University, koji je radio na Univerzitetu u Pittsburghu u REES programu u ljeto 1999. godine. Ibro mi je pomagao sa prevodima mnogobrojnih dokumenata, ali je tokom opsade živio u Dobrinji, gdje je bio teško ranjen minobacačkim projektilom 17. avgusta 1993. Ibro je sa obitelji konačno evakuiran u Pittsburgh gdje je bio na terapiji u lokalnom zavodu za rehabilitaciju. Prijateljstvo sa obitelji Sejfović mi je omogućilo da po povratku u Sarajevo sa ciljem nastavka mog istraživanja živim na Dobrinji. U vezi s tim,

Uvod


želim se zahvaliti Ibrinim rođacima, Bojani Burlović i njenim kćerkama Maji i Sanji, koje pohađaju Osnovnu školu “Skender Kulenović” na Dobrinji. Tako-đer se želim zahvaliti Vojislavu Andriću na ljubaznosti i na tome što mi je bio domaćin tokom ljeta 1998. godine, kao i dr. Jozi Stijepiću i njegovoj porodici na ljubaznosti i na tome što su mi bili domaćini u svom domu na Bjelavama tokom proljeća i ljeta 1996. godine.

Perry Lingman, rektor Ureda za obrazovnu administraciju grada Štok-holma, Švedska, zaslužuje da se posebno spomene. Perryja sam prvi put sreo na maskenbalu u Trećoj gimnaziji, gdje je te večeri bio počasni gost. Niko nije radio tako dugo i tako naporno kao on na pružanju pomoći Trećoj gimnaziji u rekonstrukciji zgrade njihove škole. Njegova posvećenost zadatku koji obavlja je tokom godina bila istinski posebna, i on zaslužuje posebno priznanje u ovoj knjizi o školi kojoj je toliko pomogao. Dužnik sam mu jer je sa mnom podijelio svoj rad tokom posebno teškog perioda, kao i zbog njegovih fotografija škole.

I na kraju, želim se zahvaliti mnogobrojnim nastavnicima i učenicima Treće gimnazije koji su sa mnom podijelili svoja sjećanja na nastavu i učenje u ratnim školama u Sarajevu općenito, a posebno u Trećoj gimnaziji. Mada je za njih često bilo emocionalno naporno sjećati se iskustva opsade, ovi nastavnici i učenici su mi pomogli intervjuima i prevodima tokom mog istraživanja. Bilo je nastavnika poput Gordane Roljić, koja je od svog doma na Mojmilu prelazila mnogo opasnih kilometara preko cijelog grada da bi održala časove, i bilo je nastavnika, poput Behije Jakić, koja je predavala u podrumskim školama Do-brinje, usred opsade u opsadi. Ovi nastavnici su heroji Treće gimnazije.

A bilo je i učenika poput Jasmina Kulovca, koji također zaslužuje da bude posebno spomenut. U vrijeme kada je Jasmin trebao krenuti u prvi ra-zred srednje škole, u jesen 1992. godine, bio je na liniji fronta kao branitelj opkoljene enklave Žepa u istočnoj Bosni. Tokom većeg dijela naredne četiri godine, “umjesto da nosim olovku”, piše Jasmin, “u rukama sam držao pušku” (1999). Kada je Žepa pala u ruke neprijatelja u avgustu 1995. godine, nepo-sredno nakon pada Srebrenice, Jasmin je bio zarobljen i, vezanih ruku, vidio je egzekuciju svojih osam prijatelja i vojnika koji su bili zarobljeni zajedno s njim. Kao jedini preživjeli, Jasmin je svoj osamnaesti rođendan proslavio u zatvoru u Rogatici, gdje je narednih pet mjeseci bio u samici, sve dok nije izvršena razmjena zarobljenika nakon sklapanja Dejtonskog sporazuma. Sa osamnaest godina, sedam dana nakon što je izašao iz neprijateljskog zatvora, Jasmin je

Uvod


sa zakašnjenjem od četiri godine pošao u prvi razred Treće gimnazije, koja je bila jedina škola koja ga je htjela primiti kao redovnog učenika. Vjeran svom duhu i ustrajnosti, završio je školovanje sa najvišim ocjenama, i sada studira na Fakultetu za kriminalistiku Sarajevskog univerziteta. Jasminu dugujem što mi je pričao o svom životu u Trećoj gimnaziji i o svom životu u Žepi, i zato što mi je prenio i svoju hrabrost i heroizam, bez ikakve namjere da to učini.

Dužnik sam svim ovim ženama i muškarcima na pomoći u izradi ove knji-ge. I zaista, njihova posvećenost, ustrajnost i hrabrost su znak “svakodnevnih heroja” koji su vodili rat protiv svojih ljudi u podrumskim učionicama, sa knji-gama i olovkama, i na ulicama grada svojom drskošću i prkosom. Čak i danas, četiri godine nakon Dejtonskog sporazuma, “rat još uvijek postoji u dušama učenika, u dušama nastavnika”, rekla je Hajrija-Šahza Jahić riječima upućenim meni tokom jednog skorašnjeg razgovora. “Rat je još uvijek tu” (1999). I zaista, s obzirom da je “rat još uvijek u dušama” kako učenika tako i nastavnika, ja istin-ski i duboko osjećam koliko im je teško pričati o prošlosti jednom autsajderu poput mene. Nije lako sjećati se svih onih susreta sa granatama i minobacačima koji su zviždali preko noćnog neba, ili gubitka voljenih osoba koje su ubijali snajperi. Tako Ehlimana Hrapović, još jedna od učenica Treće gimnazije, čiji je brat tako ubijen, piše: “odlazak dragih i bliskih ljudi sa ovog svijeta ostavio je neizlječivu ranu u srcu i duši. Rana je simbol grada, generacije. Jedan jedini pogled unazad je dovoljan da ta rana ponovno zaboli.” (1994). Ova knjiga ne bi mogla biti napisana bez pomoći učenika i nastavnika Treće gimnazije, koji su bili prinuđeni pogledati unazad na opsadu njihovog grada dok su odgovarali na moja pitanja, i koji su, bez sumnje, osjećali snažan bol te rane. Ove Sarajlije su sa mnom podijelile dio svog života iz vremena kada je Sarajevo bilo pod opsa-dom i kada je Bosna bila u plamenu. Ovo je priča o “herojima Treće gimnazije”, učenicima koji su koristili svoje pravo na obrazovanje, i nastavnicima koji su se odazvali na njihov poziv tokom opsade Sarajeva. Prema riječima Belme Hu-skić, jedne učenice:

“Ovo je priča o ratu. Istina i realnost za mene. Neko bi možda rekao da lažem. Ja ovo mogu ispričati svojoj porodici u inostranstvu, i oni mogu reći: “Znamo kroz šta prolaziš”, ali ne znaju. Ne mogu osjetiti čak ni nagovještaj toga, jer su učili iz istih knjiga povijesti kao i ja.” (1995).

Uvod


I došlo neko tuđe vrijemeI došlo neko tuđe vrijeme,I rat.Ubili moje roditeljeSrušili moju kućuOteli moju zemljuPromijenili moj jezik

S’ prijateljem ne znam šta je biloJer se moj prijatelj podijelio na trojeI ne vidim više svog prijateljaJer nemam tri okaI ne znam više svog prijateljaJer ne umijem sa razlomcima

Mirzeta Memiševićučenica Treće gimnazije


P

O PEČENJU POGAČE, PRAVLJENJU PALAČE I ISTRAŽIVANJU O RATNIM ŠKOLAMA

SARAJEVA

Zrno po zrno pogačakamen po kamen palača

narodna bosanska izreka

Bitka uma

Grad Sarajevo predstavlja specifičan slučaj. Predmet klasične vojneopsade kakvu niko ne bi očekivao da vidi potkraj dvadesetog stoljeća, Sarajevo je bilo žrtva neprestanog artiljerijskog bombardiranja gotovo dvadeset i dva mjeseca (…) Pristup gradu ostaje u suštini zatvoren, blokirano je sve, uključujući i najosnovnije životne potrebe (UNICEF, 1994:1 ).

Nakon gotovo četiri divljačke godine pod klasičnom vojnom opsadom, Sarajevo je moglo osjetiti dašak relativnog mira. “Rječnik učenika srednje škole i suviše je siromašan da opiše i objasni mir u momentu

njegovog dolaska”, piše Ensar Zgodić, učenik četvrtog razreda u Trećoj gi-mnaziji. “Za mene, mir je sve što nije rat” (1996.). “Za mene, mir je nešto što treba poštovati” piše Dino Ćatović, još jedan učenik četvrtog razreda. “Mir je majka sa djetetom u vlastitoj kući. Mir je čovjek sa obadvije noge. Mir je dijete koje nije izgubilo roditelja, ili svoje oči. Mir je kuća koja nije izgorjela. Mir je


cijeli grad koji nije bio bombardovan. To je mir za mene” ( 1996.).U gradu, koji je bio bombardiran do uništenja i gdje se mir mjeri odsu-

stvom rata, priča o ratnim školama Sarajeva sada se može konstruirati u po-tpunosti, svjedočenjem očevidaca o školovanju usred užasa i pokolja opsade. U tom kontekstu antiseptički ton analize situacije od strane Dječijeg fonda Ujedinjenih nacija (UNICEF) ne uspijeva u prevodu isto kao što ni zaštitne snage Ujedinjenih nacija (UNPROFOR) nisu uspjele da zaštite Sarajlije, građane Sarajeva, od kasapina u brdima iznad grada. Možda se Sarajevo kao “specifičan slučaj” može bolje razumjeti kao “osjećaj onog koji se našao u kotluza ubijanje”, prema riječima očevidaca, “klaonica u usporenom snimku” (Ri-eff, 1996:124,120), u toku četiri godine opsade.

U frazama sa puno prizora bez milosti, Sarajlije sami sebi objašnjavaju šta to znači biti “žrtva neprestanog artiljerijskog bombardovanja” u toku gotovo četiri godine opsade. “Svako dijete u Sarajevu pogođeno je ratnom traumom”, objašnjava jedan klinički psiholog (Jerdević, 1996.). “Oni koji nisu vidjeli mo-zak na asfaltu ne znaju šta je rat”, objašnjava jedan učitelj (Dmitrović, 1996.). ”Vjerovatno niko u Sjedinjenim Američkim Državama nije vidio dječiji mo-zak na asfaltu”, objašnjava jedna učenica. ”Još uvijek želim da se probudim i kažem - ovo je odvratan košmar- i nastavim svoj život kao šesnaestogodišnja djevojka. Nema vode, nema hljeba - crkni (umri)”, rekla mi je Lejla Polimac (1996.).

I stvarno, rat stvara nove prizore i novu terminologiju da bi se nekako opi-sao užas i klanje. ”Sarajevo je grad budućnosti i života u postkataklizmi” piše FAMA, Sarajevski vodič za opstanak, ismijavajući uobičajene turističke vodiče. Sarajevski vodič “je napisan na mjestu gdje je jedna civilizacija razmontirana (…) i gdje je druga morala da se rodi, ona iz dvadeset prvog vijeka. To je sli-ka civilizacije koja nastaje iz kataklizme” (Prstojević, 1993:89,1). Tako su mi moji studenti na Filozofskom fakultetu Univerziteta Sarajevo, gdje sam bio gostujući profesor 1996., dali knjigu o Sarajevu na kraju našeg seminara, koju su napisali u kriptičkom stilu: “Ovo je gdje su Istok i Zapad zaustavljeni”.

Stvarnost sarajevskog košmara budi nadrealizam postmodernog rata gdje se biblijska opsada izvodi sa naoružanjem dvadesetog vijeka da bi se uništio moderni evropski grad koji je samo osam godina ranije, 1984. bio domaćin Zimske olimpijade, kao simbola mira i bratstva među nacijama. “Jedan od

Prvo poglavlje


najokrutnijih aspekata ovog neobično okrutnog rata je spoj sofisticirane te-hnologije i primitivnog brutalizma” piše Nada Conić u predgovoru prevoda Sarajevski dani, sarajevske noći, Elme Softić (1996.), primjećujući nadrealnu prirodu svega toga. “Bosna može gledati svoju vlastitu destrukciju na tele-viziji. Kako će Elma koja je bila i student i nastavnik filozofije, preživjetiapsurdnost takve situacije?” (1996.:6). Ova “nova vrsta konflikta, kao ovaj uSarajevu”, piše Martin van Creveld, je označena miješanjem vojnog i civilnog “u kojem vojske i narod nije moguće razlikovati”, gdje su “države zamijenjene milicijama ili drugim neformalnim - često plemenskim grupama. Ovi novi ratovi imaju sklonosti da budu veoma krvavi zato što nema razlike između vojski i naroda, tako da svako ko se nađe na putu biva ubijen”. (Cohen, 1995:1-8). Pišući o početku raspada Jugoslavije, jednu godinu prije početka opsade Sarajeva, van Creveld je nagovijestio da bi takav konflikt niskog intenziteta“mogao postati mnogo direktnije iskustvo za civile koji će biti pogođeni (…) kao neposredni učesnici, mete i žrtve”. Također je nagovijestio da će se prakse, koje su prethodno bile smatrane “neciviliziranim, kao što je zarobljavanje civi-la i čak čitavih zajednica radi otkupa, gotovo sigurno ponovo pojaviti” (1991:203).

Ustvari, građani Sarajeva su postali učesnici, mete i žrtve opsade, koja je držala čitavu populaciju onoga što je ostalo od grada, što oni nazivaju “slobo-dno Sarajevo”, za otkup. Posmatrano u ovom svjetlu, priča o opsadi Sarajeva može biti ispričana u smislu prilagođavanja Sarajlija da prežive pod surovim i nadnaravnim uslovima. Tako je na okruglom stolu ombudsmena u Sarajevu o temi “Djeca sa posebnim potrebama” Milanka Miković sa Odsjeka za so-cijalni rad Fakulteta političkih nauka Univerziteta Sarajevo, tvrdila da je rat u Bosni “rat protiv civila” i da su “većina žrtava djeca”. U tom smislu ona je ponovila riječi mnogih učesnika i pojasnila svoj stav na sljedeći način: “Ako na sve dosad spomenuto dodamo činjenicu, očitu iz naše bliske realnosti, perso-nificiranu u ponudi pomoći našoj borbi za opstanak, sa prioritetom da se po-mogne djeci, humanitarne organizacije slale su lijekove i hranu za bebe, koje su davane djeci i odraslima, sa isteklim rokom trajanja, ili što su djeci i starim ljudima Sarajeva i Bosne davani kolači stari tri decenije, tada imamo pravo da pitamo sami sebe da li je ovo bio eksperiment izveden na našoj djeci i svim drugim generacijama”? (1998:51-52). Nadrealizam svega toga bio je takav da su se Sarajlije samo mogle pitati da li je ovo neka vrsta eksperimenta da se vidi

O pečenju pogače, pravljenju palače i istraživanju o ratnim školama Sarajeva


da li moderni evropski grad može preživjeti opsadu u dvadesetom vijeku, dok vanjski svijet obezbjeđuje kekse trideset godina stare da olakšaju gladovanje. U svojoj knjizi Pad Jugoslavije Misha Glenny povezuje vojnu realnost sa ludilom svega toga:

“Kada su počele ozbiljne borbe u okolini Sarajeva za vikend 4. i 5. aprila 1992. počeo je treći bosanski rat (…) Prvi rat je bio između Srba i Hr-vata; drugi rat bio je između Srba i Muslimana: treći rat, iako jednako surov kao ostala dva, suprotstavio je srpske paravojne snage, većinom odabrane iz okolnog seljaštva, zajedno sa JNA (Jugoslovenska narodna armija) i njenim izvanrednim arsenalom teške artiljerije, prema sofi-sticiranim, urbanim stanovnicima Sarajeva i drugih većih gradova (…) Bitku za Sarajevo počeo je Karadžić nesumnjivo iz strateških razloga, ali ako bude uspješna biće to signal pobjede primitivnog i iracionalnog, nad civiliziranim i racionalnim (1994:171).”

Zanimljivo je da je sin Radovana Karadžića, političkog lidera Republike Srpske, bio učenik u Trećoj gimnaziji, istoj onoj školi u koju ide Ensar Zgodić, koji je napisao - da je mir sve što nije rat. Ustvari, Karadžić mlađi je završio Treću gimnaziju krajem 1991-1992. školske godine, koja je skraćena radi toga što je njegov otac, komandujući bosanskim Srbima, napao grad i vidio je uni-štenje iste one škole koju je završio.

Borba između primitivnog i iracionalnog protiv civiliziranog i racional-nog sugerira da je možda osnovna priča bitke za Sarajevo, izraženo u obrazo-vnim terminima, postala priča o “borbi uma” za nastavnike i učenike u ratnim školama u gradu. “Nakon brutalnog rata prije pola stoljeća, Robert King Hall, američki edukacioni oficir u Odjelu za edukaciju i civilne informacije ame-ričkih okupacionih snaga u Japanu, napisao je članak pod nazivom “Bitka uma: američka edukaciona politika u Njemačkoj i Japanu” (1948.). Hall piše: “Ljudi koji misle, shvatili su da je vojna pobjeda označila samo fazu u mnogo širem konfliktu, koji uključuje ekonomske, psihološke i diplomatske pritiske,i koji će na kraju biti odlučen na najnedodirljivijem, ali ipak fundamentalnom ratištu - umovima poraženih ljudi”(1948:59). Hallova perspektiva je posebno relevantna ovdje i sugerira da je vojna bitka za Sarajevo jedna faza u mnogo širem konfliktu koji će biti odlučen na tom najnedodirljivijem ali ipak funda-mentalnom ratištu, ne za umove poraženih ljudi već u ovom slučaju da odluči

Prvo poglavlje


da li će ovi ljudi biti poraženi.Prirodu ovog ratišta iskazala je Slavenka Drakulić u svom Pogovoru knji-

zi Sarajevo, egzodus grada, Dževada Karahasana (1994.). Drakulić je napisala da je “grad Sarajevo postao neka vrsta koncentracionog logora, u koji se može ući samo uz najveće poteškoće i iz kojeg se veoma teško izlazi. U opkoljenom Sarajevu ljudi žive i gladuju, gube nadu i bivaju ubijeni nasumično”. Iako nema sistematskog pokušaja da se dublje ispita ova ideja, Drakulić primjećuje jednu posebnu sličnost između grada pod opsadom i koncentracionog logora. “I Sarajevo pod opsadom i Aušvic predstavljaju zatvoreni sistem, sa svojim vlastitim pravilima i kodovima ljudskog ponašanja. A svaki zatvoreni sistem, gdje ljudi bivaju ubijeni i gdje su nesigurni za budućnost, prouzrokuje izvjesnu vrstu psihologije koju nije lahko razumjeti” (1994:114). Drakulić govori da ljudi koji žive unutar “zatvorenog sistema”, drugim riječima grada pod opsa-dom, razvijaju svoje vlastite kodove ponašanja i svoj vlastiti pogled na svijet da bi preživjeli ekstremne uslove. U svom pismu o životu pod opsadom, koje je uputio meni, Mujo Musagić, urednik časopisa Prosvjetni list, pokušao je obja-sniti kako su razmišljali ljudi opkoljenog Sarajeva i odrediti mjesto fenomena ratne škole u tim razmišljanjima. Ponudiću ovdje pasuse iz njegovog pisma:

“Psihologija ljudi u opkoljenim gradovima, u kojima desetine ljudi umiru svaki dan, i ponekad pada hiljade projektila različitog kalibra, je da pokušaju ustanoviti “normalan” život. Ti ljudi žele, makar u svojim iluzijama, da stvore običnije okruženje koje održava normalan način života zato što samo na taj način oni imaju želju da prežive.Život u opkoljenim gradovima jednak je onome u koncentracionim logorima. Dugoročna opsada uništavala je zadnju iskru života u ljudi-ma, zadnju nadu za moguće rješenje, optimizam. Tako su održavane priredbe, otvarane umjetničke galerije, održavani forumi poezije, or-ganizovane muzičke priredbe; čak je i organizovano natjecanje “Mis opkoljenog Sarajeva”. Tako smo došli do “ratnih škola”. One su takođe bile dio normalnih iluzija života, iako im se ne mogu oduzeti njihove bezbrojne funkcije. Djeca jesu učila, učitelji jesu držali časove, obrazovni proces odigravao se na bazi reduciranog programa, kojeg je napisalo Ministarstvo obra-zovanja. Ipak, moj utisak je, da se najveća vrijednost škola za vrijeme rata ne može se mjeriti brojevima i statistikama, već kako bih ja izrazio



riječima, može se mjeriti vrijednošću značenja života. Postoje mnogi razlozi zašto istraživanju ratnih škola treba dati poseban značaj. Zasigurno, ratne škole u Bosni i Hercegovini imale su udio u odbrani zemlje i njenog naroda. Ratne škole ponudile su dodatni osjećaj normalnog života djeci i odraslima; ponudile su snagu i vjeru da je mo-guće preživjeti nemoguće uslove, glad, žeđ, ranjavanje i umiranje. Čak i borci sa puškama u svojim rukama vjerovali su da ima smisla boriti se, kada znaju da njihova djeca pohađaju takozvane časove (…) Čak su i djeca zaključila da će mir i normalan život doći jer su naučili sve što im treba za vrijeme mira i normalne uslove. Zato su svi osjetili prednosti (…) vjere u mogući povratak mira i normalnog života. Ali ponekad za vrijeme tog dugog života u ratnom kampu, nada i vjera da će se mir i normalan život vratiti jednaka je samom normalnom životu” (1998.).

Mujo Musagić govori o očaju ljudi koji žive pod opsadom i njihovim na-porima da nastave iluziju normalnosti “zato što samo na taj način imaju želju da prežive”. Ukoliko postoji ikakva sumnja u vezi prirode ovog psihološkog ratišta, treba samo biti svjedok slike koju je upotrijebio neprijatelj, viđene u riječima Ratka Mladića, vojnog komandanta bosanskih Srba, uhvaćenih na vojnoj frekvenciji 27. maja 1992. dana masakra u redu za hljeb, dok je upravljao bombardiranjem Sarajeva. Metafora “mozak”, izgovorena riječima Sarajlija za vrijeme opsade, viđena je u možda svojoj najhladnijoj formi u rije-čima generala Mladića, ovdje prizvanim od Zorana Bečića, koji takođe govori o očajničkoj borbi za opstanak.

“Razvucite im pamet” kaže on. Sjećate li se toga? Tada, čak i kada sam slušao snimak tog naređenja, nisam mogao shvatiti šta je on mislio. Mislim da danas, gotovo dvije godine kasnije, shvatam šta je imao na umu, šta je htio da uradi, i šta je konačno uradio … Sada, konačno sam počeo shvatati šta je Mladić mislio kada je svojim komandantima rekao: “Razvucite im pamet!” Ovdje više nema ništa, nema sjećanja, ničeg da se sjećaš i ništa čemu da se nadaš. I svaki put kada mislim da smo dosegnuli čvrsto dno, da je to limit, da ne može biti gore, otvaraju se novi slojevi, nove dimenzije bola i patnje. I možeš čak ići i iza toga, u još dublji, mračniji, i još strašniji ambis. Najgore je što smo mi pretrpili i preživjeli sve to. Mrzim preživljavanje. Ja ne želim više da preživim i očajan sam zbog toga.” (Dizdarević, 1994:65-66).

Prvo poglavlje


Smještena naspram kulise neprijateljskog vojnog komandanta koji je upotrijebio sliku razvlačenja pameti, dok je njegova artiljerija ravnala Saraje-vo, Hajrija-Šahza Jahić, sa Pedagoškog zavoda Sarajevo, u to vrijeme pita se “šta se može reći o učiteljima u vrijeme rata?” Njen odgovor je da edukacioni sistem “nikad ne bi funkcionirao bez učitelja, i stoga su oni bili na prvim lini-jama odbrane od agresora” (moji znaci navoda) (1996:27). Abdulah Jabučar, pomoćnik republičkog ministra za obrazovanje za vrijeme rata, piše: “Okruzi, opštine i posebno škole, kao i učitelji, moraju biti maksimalno angažovani i pokušavati da nađu sve moguće načine uspješne edukacije djece. To je druga borbena linija (podvukao D.M.B.)), i naša pobjeda kao i završno oslobođenje Bosne i Hercegovine zavisi od toga”. (1994:5). I stvarno, slika vojne borbe za zemlju je primijenjena na učenike i učitelje da bi se opisala psihološka borba za očuvanje iluzije normalnosti i logistička borba za rekonstruiranje edukaci-onog sistema pod opsadom. Ova slika nagovještava da je “bitka uma” postala forma patriotskog otpora protiv neprijatelja, izražena i u samoj terminologiji ratnih škola Sarajeva. S moje tačke gledišta, edukatori Sarajeva su uzeli na sebe, praktično bez pomoći iz vana, da rekonstruiraju edukacioni sistem na tom “najnedodirljivijem, a ipak fundamentalnom ratištu”, da bi stvorili ono što su oni shvatili kao svoju borbenu liniju u odbrani opkoljenog grada, ili, prema riječima Muje Musagića, “tako smo došli do ratnih škola”(1998.).

Akademskim rječnikom, ovo istraživanje je studija o ratnoj školi u Sara-jevu za vrijeme opsade, hronika Treće gimnazije također poznate kao Treća jezička gimnazija. Jedna od 29 srednjih škola u gradu na početku opsade, Treća gimnazija je bila treća od pet gimnazija, akademskih srednjih škola, čija je svrha bila da pripreme učenike za Univerzitet. Priča Treće gimnazije zabilježena je ovdje, u kontekstu školstva za vrijeme opsade grada, pod onim što se tada zvalo gradski Sekretarijat za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičkukulturu na početku rata, odnosno ono što je danas Ministarstvo obrazovanja, nauke i informisanja Sarajevskog kantona.* Dosta od ove priče zabilježeno je na stranicama Školskog ljetopisa Treće gimnazije, gdje redovne bilješke školskih administratora obezbjeđuju dokumentaciju školovanja. U tom svjetlu, ovaj esej je možda priča svih sarajevskih škola u periodu između 1992. i 1995. godine,

* Danas je to u nadležnosti Ministarstva obrazovanja i nauke Kantona Sarajeva (opaska urednika).



koje su, kao edukacione institucije mlade bosanske Republike, postale glavne mete vojnih snaga koje su opkoljavale grad.

Ljudskim riječima, ovaj esej je priča učitelja i učenika Treće gimnazije, učenika koji su tražili svoje pravo na obrazovanje i učitelja koji su odgovorili tom pozivu, dok su vodili svoju vlastitu, ličnu “bitku uma” u borbi za Saraje-vo. Smisao ove borbe, ove istrajnosti i očaja, prirode ovog ratišta, uhvatila je Amira Prcić, učenica trećeg razreda Prve gimnazije na samom početku opsa-de. Kao student na Seminaru Američko studiranje, koji sam držao kao gost profesor na Univerzitetu Sarajevo, Amira je napisala esej pod naslovom “Moja iskustva u ratu”, gdje je izrazila svoje misli o životu adolescenta pod opsadom i značaju ratnih škola za učenike.

“U to vrijeme bili smo tako očajni, naročito mladi ljudi. Nismo mogli razumjeti kako cijeli svijet može samo sjediti po strani i ne činiti ništa da nas spasi. Mislila sam da oni žele da mi umremo. Kada smo shvatili da niko neće uraditi ništa za nas, osim ako mi to ne uradimo sami, naš strah se okrenuo u revolt. Nismo željeli da potuno izgubimo hrabrost. To nije bila bitka samo na ratištu. To je također bilo intelektualno, spi-ritualno. Počeli smo ići u školu zato što smo osjećali da imamo pravo na takozvane “ratne škole” … Osjećali smo tada, a i sada, da imamo pravo na ovaj grad i na život i to nam niko nije mogao uzeti. Zbog toga nismo odustali” (1996).

Stoga da opet citiram Muju Musagića, “najveća vrijednost škola za vrije-me rata … može se mjeriti vrijednošću značenja života … I tako dolazimo do “ratnih škola” (1998.).

Prema riječima Anne Pawelczynske, “shvatanje krajnjih situacija omo-gućava čovjeku da sa hrabrošću gleda u oči životu ili smrti”(1979:5). U tom smislu želim dodati vlastitu notu da kažem da je razumijevanje ratnih škola Sarajeva neophodno da bi se priznala i vrednovala hrabrost i istrajnost sarajev-skog učitelja, kojeg profesorica Jahić naziva “ratnik i pedagoški patriota naše zemlje” (1996:27.). Smatram da ovo priznavanje u očima vanjskog svijeta nije mala stvar, jer bi neuspjeh edukatora da ukažu na svoje vlastite napore suge-rirao kritičnu prazninu u historiji bosanskog rata. Posmatrano na kritičkiji način, takav neuspjeh pomračio bi rad i istrajnost predanih učitelja koji su vodili “bitku uma” za vrijeme opsade Sarajeva . “Ovo smo sami uradili”, kažu

Prvo poglavlje


profesori Jahić i Sultanović. “Uradili smo to jer smo to htjeli. To je bila forma patriotizma” (1998.).

Prema riječima profesorice Jahić, u to vrijeme “namjera agresora da uništi i spali školske zgrade, ubijajući djecu i njihove učitelje, i brišući naš edukacioni sistem, nije uspjela”(1996:11).

Etnički raznolika srednja škola

Pređimo na 30. juli 1999. godine, na kraj još jednog Balkanskog rata, i članak u Washington Post-u pod naslovom “Zapad podupire Balkan”, sa po-dnaslovom “Na samitu Clinton ohrabruje Miloševića.” Ranije u Sarajevu, na onom što Post naziva “specijalni samit … za rad na stabilnosti i prosperitetu na Balkanu”, neke tri godine nakon opsade, Bill Clinton, predsjednik Sjedinjenih Američkih Država, zajedno sa vođama četrdeset drugih naroda, potvrđuje Pakt za stabilnost u Jugoistočnoj Evropi, koji označava distribuciju dvije mi-lijarde dolara za kosovske Albance, izbjeglice (Babington, 1999:A 15). U isto vrijeme, članak ukazuje na uklanjanje Slobodana Miloševića kao predsjednika onog što je danas Savezna Republika Jugoslavija,* koji je sa spiska pozvanih državnika bio izostavljen, što je, bez sumnje, bio još jedan od ciljeva samita.

Sklonjen na stranama petnaest i šesnaest u prvom dijelu novina, ovaj članak teško da je bio glavna vijest dana. Skriveno u članku bilo je i kratko osvrtanje na Clintonov govor u onom što je jednostavno nazvano “etnički ra-znolika srednja škola u Sarajevu, gdje je predsjednik podsjetio građane Srbije … da ne mogu očekivati post-ratnu pomoć” dok se Milošević ne ukloni s vlasti. “Nadam se da neće proći mnogo dok i Srbija također ne bude učestvovala u ovoj ekonomskoj rekonstrukciji”, rekao je Clinton pred nekoliko stotina lju-di, koji su ga toplo primili u školi, “ali pomoći za rekonstrukciju Srbiji neće biti sve dok ona odbacuje demokraciju” (Babington, 1999:A 15). Sa ovom kratkom odrednicom prema čitalaštvu, etnički raznolika srednja škola ostaje bezimena čitatelju. U članku također nije bilo diskusije o razlozima Clinto-nove posjete školi, osim kao odrednice za naglašenu poruku. Ipak, izvještaj za štampu od Informativne službe Sjedinjenih Američkih Država (USIS),

* Danas je to Srbija i Crna Gora (opaska urednika).



Predsjednik SAD Bill Clinton i državni sekretar Madeleine Albright u matičnoj zgradi Treće gimnazije 29. jula 2000.

Predsjednik SAD Bill Clinton u posjeti Trećoj gimnaziji 29. jula 2000.

Prvo poglavlje


datiranom na 2. juli 1999. godine, gotovo mjesec dana prije Samita, spominje da su Sjedinjene Američke Države “odlučile da obezbijede više od dva milio-na KM (konvertibilnih maraka) za obnovu sarajevske Treće gimnazije”. Iako je novac od Agencije za međunarodni razvoj Sjedinjenih Američkih Država bio odobren početkom 1998. godine, fondovi su zadržani zbog neuspjeha bosanske Vlade da obezbijedi manjinski povratak u Sarajevski kanton, kao što je određeno u Sarajevskoj deklaraciji. Dok su Clintonove opaske u Postu bile ograničene striktno na budućnost regiona, zajedno sa mnogim opaskama na račun Miloševića, on je takođe imao posebnu opasku u vezi obnove same škole. Sa odmrzavanjem fonda, Clinton se obratio okupljenima u Trećoj gi-mnaziji sljedećima riječima:

“Veoma mi je drago što sam opet u Sarajevu i posebno što dolazim u ovu školu da vidim rekonstrukciju koja se odvija. Ne tako davno Treća gimnazija bila je u centru okrutnog rata. Danas, kao što svi možemo vidjeti, zgrada još uvijek nosi ožiljke prošlosti. Ali zahvaljujući vama, nosi i obećanje budućnosti…Znam da su učenici škole slali pisma Sarajevskom kantonu tražeći da se ova škola popravi. Jedan učenik je napisao - molim vas mislite na buduće generacije. Ova škola je spomenik sarajevskoj ponosnoj tradiciji podučavanja mladih ljudi različitih pripadnosti. Spašavanje ove škole spasiće tradiciju i pomoći mladim ljudima da imaju budućnost kakvu zaslužuju…Želim da ova škola – ova obnovljena škola – bude simbol našeg sutra. Ja ću učiniti sve da Sjedinjene Američke Države budu vaš partner i vaš prijatelj” (USIA, 1999.).

Nesvjesni i bez sumnje nezainteresirani za širi fokus Post-a na Balkanski region, školska zajednica vidjela je posjetu predsjednika Sjedinjenih Ameri-čkih Država kao historijski vrhunac sage o Školi nakon opsade. Učiteljima, škola stvarno predstavlja “simbol našeg sutra”, ako ne i nadu za budućnost Bo-sne i Hercegovine. I stvarno, čitalac Post-a ne čita ništa od njihove priče, dok čitalac Clintonovog govora ne zna ništa o “ožiljcima prošlosti” koje škola još uvijek nosi. Ustvari, odmrzavanjem novca USAID-a, u kombinaciji sa aktuel-nom pomoći grada Stockholma, Švedska, stvoreni su uvjeti za rekonstrukciju školskih zgrada koje su ostale prazne od samog početka opsade Sarajeva za



vrijeme groznog proljeća 1992. godine.Usprkos kratkoj novinskoj odrednici prema bezimenoj srednjoj školi,

učenici, učitelji i uprava škole imaju stvarna imena i stvarne priče o svojim iskustvima u gotovo četiri godine opsade. Ova novinarska perspektiva teško da je neuobičajena, pa ipak oni koji su gledali grad pod opsadom često su pri-hvatali hladan i objektivan, ako ne i kukavički i nehuman stav, da bi opravdali svoju neaktivnost. Možda i najgora stvar u ovakvoj perspektivi, makar u vezi sa edukacijom, je apstraktan i nestrastven stav prema bosanskim edukatori-ma uhvaćenim u “borbu uma” za pamet mladosti njihove zemlje. Edukacioni dokumenti koji su zabilježili status školovanja za vrijeme rata pružaju samo površnu analizu toga kako je Škola funkcionisala i dozvoljavaju minimum shvatanja iskustava učenika, uprave i učitelja u tom vremenu.

Na najvišem nivou svjedoci smo ovakvog stava u riječima generalnog sekretara Ujedinjenih nacija lično, Boutros Boutros Ghalija, koji je posjetio Sarajevo dana 31. decembra 1992. godine, devet mjeseci nakon početka opsa-de. Nakon sastanaka u Predsjedništvu i vožnje pod pratnjom oko Baščaršije, stare četvrti grada, njegova zadnja stanica bila je press konferencija u Gla-vnom štabu Ujedinjenih nacija. Tamo je reporterka sarajevske radio-stanice Vedrana Božinović u emotivnom nastupu dala komentare i postavila pitanja generalnom sekretaru. U svojoj knjizi Voli svoga susjeda Peter Maas se sjeća apsurdnosti ovog sučeljavanja.

“Vi ste također krivi za svaku silovanu ženu, za svakog ubijenog čovje-ka, ženu i dijete… Vi ste krivi.”“Izvinjavam se” prekinuo je Mik Magnusson, glasnogovornik UN-a. ”Šta je vaše pitanje ?”…“Mislimo da ste vi krivi za našu patnju. Šta želite prije nego što nešto učinite? Koliko je još žrtava potrebno prije nego što vi reagirate? Zar dvanaest hiljada nije dovoljno? Želite li petnaest ili dvadeset hiljada? Hoće li to biti dovoljno?”…[Gali odgovara] “Ako sam ja kriv, onda mea culpa (moja krivica)…Vi imate situaciju koja je bolja od deset drugih mjesta širom čitavog svije-ta. Mogu vam dati spisak deset mjesta gdje imate više problema nego u Sarajevu…“Mi umiremo, gospodine Gali, mi umiremo” (Maas 1996:180-181).

Prvo poglavlje


Hladnokrvni način na koji je generalni sekretar Ujedinjenih nacija li-čno prešao preko opsade u korist deset drugih mjesta u goroj situaciji nego Sarajevo graniči se sa ludilom. Peter Maas piše: “Sjećam se da sam mislio da je generalni sekretar lud. Deset? Čini se apsurdnim da niti ja niti iko od ostalih reportera u sobi nije se sjetio da ga pita da nabroji deset mjesta.” (1996:181) U filmu Dobro došli u Sarajevo, Woody Harrelson, igrajući ulogu jednogod reportera postavlja pitanje: “Izvinite me gospodine, samo iz radoznalosti možete li mi reći kojih je to ostalih trinaest [deset] mjesta, i da li se krećemo prema vrhu ili prema dnu te skale ?” (Winterbottom, 1998.). Nažalost, stav generalnog sekretara, prikazan u ovoj epizodi, uhvaćen tako dobro u sarka-zmu filma, jednostavno predstavlja najočitiji primjer nepristranog načina nakoji su Ujedinjeni narodi shvatili bosanski rat. David Rieff u svojoj knjiziKlaonica: Bosna i neuspjeh Zapada nudi komentar epizode iz decembra 1992. godine, stavova generalnog sekretara, i uticaja tih stavova unutar hijerarhije Ujedinjenih naroda:

“Butros Galijevo nestrpljenje u vezi sa pitanjem Bosne samo se produ-bilo tokom godina angažmana UNPROFOR-a. Pitan od strane novi-nara, koji ga je intervjuirao nekoliko sedmica prije pada Srebrenice, šta su Ujedinjeni narodi naučili iz Bosne, generalni sekretar je odgovorio: “Bosna je stvorila iskrivljenje u radu Ujedinjenih naroda. Obraćamo manje pažnje onome što se događa u Burundiju, u Gruziji.” Njegova ambicija, rekao je Butros Gali bila je “obratiti pažnju na marginalizira-ne.” To nije uključivalo Bosnu…To je bilo 1995. godine, tri sedmice prije najvećeg masakra koji se do-godio na evropskom kontinentu od Drugog svjetskog rata. Ali Butros Gali ostaje vjeran svom inicijalnom pogledu na konflikt izrečenomu Sarajevu decembra 1992. godine. To je bio rat bogatog čovjeka koji nije bio vrijedan pažnje koju je primio… Vrijeđalo ga je što mora da se bavi Bosnom, i odbijao je da se suoči sa implikacijama za budućnost Ujedinjenih naroda. Najmanje je iznenađujuće što se u staromodnoj vertikalnoj hijerarhiji, kao što su Ujedinjene nacije, stavovi generalnog sekretara prožimaju sve do najniže rangiranog činovnika UNPRO-FOR-a” (1996:244-245).

David Rieffova analiza načina razmišljanja zvaničnika Ujedinjenih na-roda u odnosu na rat u Bosni, koja je nastala sa vrha prenoseći se naniže ver-



tikalnom hijerarhijom, govori nešto o ludilu pokušaja da se održi školovanje u onakvim uslovima. I stvarno, ja sam bio svjedokom svega toga ludila iz prve ruke, prilikom moje prve posjete Bosni, tokom februara i marta 1995. godi-ne, kao edukacioni konsultant UNICEF-a, na projektu Bosna, Univerziteta u Pittsburghu. Ko je mogao i zamisliti to, da su čitavo ovo vrijeme škole stvarno funkcionirale, da su učenici stvarno pohađali nastavu, da su učitelji vodili evi-denciju pohađanja nastave, da su se stvarno održavali ispiti na Univerzitetu?

Minimalno shvatanje školovanja je očito evidentno npr. u UNICEF-ovom dokumentu pod naslovom “Žene i djeca u Bosni i Hercegovini- analiza si-tuacije” (1994.). Iako dokument pruža pregled školovanja kroz čitavu Bosnu za vrijeme rata i uključuje broj škola, učenika, učionica, učitelja, analiza ne pruža dovoljno informacija da bi se ovi brojevi stavili u bilo koji smisleni kontekst. U podnaslovu “Specifični slučajevi” dokument pruža edukacione statistike zagrad Sarajevo i uključuje broj učenika, učitelja, i škola i time sugerira razumi-jevanje strukturalne organizacije školstva.”Pa ipak“, pisao je Mujo Musagić, “moj utisak je da se najveća vrijednost škola za vrijeme rata ne može mjeriti brojevima i statistikama.”(1998.). U smislu vrijednosti škole za vrijeme rata i stvarnog operiranja edukacionog sistema, da ne spominjem nešto od sva-kodenevnog života učitelja i učenika, dokument je uznemirujuće nepotpun. Pogledajte sljedeća dva paragrafa:

“U aprilu 1992. godine počeo je napad na grad, prekidajući redovne ča-sove i dovodeći do zatvaranja obrazovnog sistema, na period od godinu dana. Za vrijeme tog perioda mnogi predani učitelji improviziraju ad hoc nastavu, gdje se sastaju sa učenicima u podrumima i svojim kuća-ma; u svakom prikladnom mjestu gdje bi se osjećali relativno sigurni od neprestanog granatiranja. U mnogim od ovih improviziranih škola, tri ili četiri razreda bi se okupila u dnevnoj sobi kuće i učitelj bi išao od grupe do grupe koliko je vrijeme dozvoljavalo. U martu 1993. godine časovi su se nastavili za parcijalnu osamnaest-sedmičnu školsku godinu… Djelimično Nastavni plan i program je po-novno uspostavljen i program je bio ocjenjivan sa izdavanjem diploma na kraju kurseva. Ipak, kako škole još uvijek nisu mogle biti korištene, zbog opasnosti od granatiranja, časovi su se nastavili održavati na improviziranim lokacijama bez gotovo ikakvih nastavnih sredstava” (1994:14-15).

Prvo poglavlje


Dokument UNICEF-a iz 1994. godine posvećuje samo dva kratka pa-ragrafa školskoj godini 1992-1993. u Sarajevu, tokom koje su učitelji teškom mukom rekonstruirali okvir školstva kroz čitav opkoljeni grad. I stvarno školska godina 1992-1993. jeste počela 1. marta 1993. godine, ali je počela u drastično promijenjenoj formi, kao adaptacija uslovima ratnog doba koji su vladali u ratnim školama mjesnih zajednica za vrijeme osamnaest-sedmičnog perioda, koji je trajao do 16. jula 1993. godine. U stvari, skraćena školska 1992-1993. godina služila je kao prethodnica školskoj 1993-1994. godini koja je počela 6. septembra 1993. i nastavila se trideset od predviđenih trideset i šest sedmica školske godine. Nema indikacija ovdje da je školska 1993-1994. uopće počela, ili funkcionirala, a ipak uspjeh sarajevskih učitelja najočitije se vidi u ratnim školama mjesnih zajednica koje su radile tokom čitave akadem-ske godine. Ukratko, UNICEF-ov izvještaj stavlja naglasak na “ad hoc” pri-rodu školovanja u “improviziranim školama”, na “improviziranim lokacijama” na račun bilo kakve detaljne analize organizacije i rada ratnih škola Sarajeva.

Tri godine kasnije u UNICEF-ovom propratnom dokumentu nazvanom ”Bosna i Hercegovina-žene i djeca - analiza situacije”(1997.), situacija je upo-tpunjena dodatnim podacima ali je još manje uvida u informacije koje su bile dostupne u postratnom vremenu. Dokument ponavlja dosta od diskusije iz ranije analize i pruža još jedan površan pregled edukacije za vrijeme rata. Dio dokumenta koji opisuje situaciju u obrazovnom sektoru predstavljam ovdje:

“6. aprila 1992. godine počeo je rat u Bosni i Hercegovini. U kratkom vremenskom periodu obrazovni sistem pocijepan je u dronjke, a škole su ili uništene, oštećene ili zauzete od strane vojnih jedinica ili izbjegli-ca. Zemlja je postala skup etničkih džepova i frontova, prekidajući sve veze sa centralnim vlastima.”

Nakon diskusije tri entiteta unutar Bosne i Hercegovine, Republike Sr-pske, Hrvatske Republike Herceg-Bosne i “ostatka države Bosne i Hercego-vine” dokument prelazi na diskusiju o efektima rata na škole:

“Za vrijeme rata upis u osnovne škole se dramatično smanjio, kao i broj učitelja (od oko dvadeset osam hiljada u 1993-1994. na sedam hiljada u 1994-1995.). Brojeve je teško ustanoviti zbog procesa destrukcije škola, pomjeranja na borbenim linijama i nezvaničnih prostora i nelicencira-nih (a ponekad i tehnički nekvalificiranih) učitelja koji su improvizirali



obrazovni sistem za vrijeme rata. Djeca su često bila meta snajpera u školama i na putu do i od škole. Obrazovanje je nastavljeno u podru-mima zgrada i drugim skloništima, često u dvije ili tri smjene dnevno, da bi se zadovoljilo zahtjevima i sa smanjenjem radne norme na 35-40 procenata. Školska godina, kakva je bila u prve dvije godine rata, trajala je oko dvadeset sedmica, ali je odmah povećana na oko trideset i pet sedmica, nakon prestanka borbi u 1995-96.” (1997:15).

Teško je odrediti kontekst za brojeve u osnovnim školama koji su dati, s obzirom na prethodnu diskusiju o kolapsu centralnih vlasti, tj. da li su ovi bro-jevi za sva tri entiteta ili samo za bosansku Republiku. Ipak, te brojeve je teško ustanoviti s obzirom na preciznost dokumentacije o školstvu na svim strana-ma linija razgraničenja. Ponovo, naglasak u dokumentu je na improvizaciji, ovdje i nelicenciranoj, kao i na “ponekad tehnički nekvalificiranim učiteljima”,bez osjećaja za napore onih profesionalnih i licenciranih obrazovnih radni-ka za vrijeme rata. Iako je moguće da je tačno da je “sve bilo improvizacija” u riječima profesorice Jahić (1998.), makar na početku opsade, “organizacija, koordiniranje, planiranje i nadgledanje obrazovnih aktivnosti” potrebnih za rekonstrukciju obrazovnog sistema na sistematski način da bi preživio uslove ratnog vremena, nisu ni spomenuti (Jahić, 1996:12). Nadalje, izvještaj o ana-lizi situacije iz 1997. godine ponavlja grešku iz dokumenta iz 1994. godine odnosom prema školskoj godini sa “takva kakva je bila”. Ustvari, školska godina je stvarno izvedena za trideset od predviđenih trideset i šest sedmica u školskoj 1993-1994. i 1994-1995. godini, što je nešto drugo od “oko dvadeset sedmica” ili je u kontrastu sa navedenom školskom 1995-1996. godinom.

I stvarno, utisak koji nude takvi dokumenti je taj da je obrazovanje u Bosni, općenito, i u Sarajevu, posebno, izvođeno na neki nasumičan način bez sistematskog napora da se organizira školstvo u čitavom gradu, ako ne i u čitavoj zemlji. Ovo nije mala stvar pošto se neuspjeh obrazovnih oficira i kon-sultanata Ujedinjenih naroda, da razumiju prirodu školstva za vrijeme opsade, odražavao na njihov neuspjeh da ponude kritičnu pomoć neophodnu da se podrži školstvo. Možda čak važnije, ovaj neuspjeh da se prepozna kapacitet i kompleksnost obrazovanja za vrijeme opsade, ovdje posmatran kroz organiza-ciju ratnih škola Sarajeva, pomračuje istrajnost, predanost i “pedagoški patrio-tizam” bosanskih prosvjetnih radnika uopće i posebno sarajevskih prosvjetnih

Prvo poglavlje


radnika. Možda je teško reporterima da prepoznaju srednju školu kao bilo šta drugo osim stanicu na Predsjednikovom putu na dan samita u Sarajevu, ili za konsultante Ujedinjenih naroda da shvate rad škola kao nešto drugo osim kao “ad hoc organizaciju”. Da su samo prisustvovali maskenbalu organizovanom od učenika Treće gimnazije jedne tople proljetne noći duž stare borbene li-nije, možda bi osjetili da tu ima nešto više od bezimene škole sa bezimenim učenicima i učiteljima.

Druga borbena linija

Ukoliko je postmoderno stanje “kontradikcija između snova i stvarnosti”, prema riječima Lawrencea Grossberga, “potreba da se nađe smisao i nemo-gućnost zadatka”, to stanje je viđeno u svijetu ove studije, prema kojoj su bosanske obrazovne institucije nekako nastavile da funkcioniraju, a bosanski prosvjetni radnici nekako nastavili da podučavaju (1989:108). Jean Baudril-lard u svom članku pod naslovom “Nema milosti za Sarajevo” piše: “Ovi ljudi, kojima su iluzije razbijene realnošću, i koji više čak i ne vjeruju u vlast političkog racionalizma, koji je glavni dio načela evropskog realizma, našli su alternativni izvor hrabrosti, zasnovan na preživljavanju u besmislenoj situaciji” (1996:81). “OK, mi moramo preživjeti”, kaže Edina Dmitrović, profesorica engleskog jezika u Trećoj Gimnaziji od drugog semestra školske 1994-1995. godine, “hajdemo to i uraditi” (1996.).

U svojoj studiji o obrazovanju i adaptaciji u post-ratnom Japanu, Nobuo K. Shimahara je napisao da je “adaptacija kontinuirani proces kroz koji se or-ganizacija društva mijenja da bi prihvatila socijalne i fizičke zahtjeve; to je di-namička strategija za rješavanje problema ljudske egzistencije” (1979:1). Iako prvenstveno zaokupljen odnosom između japanske kulturalne orijentacije i strukturalnog stanja japanskog društva, Shimaharino objašnjenje strukture i adaptacije je ovdje relevantno:

“Strukturalno stanje (…) sastoji se od onih institucionalnih uređenja ljudskog života koja su stalno podložna promjenama; na primjer, eko-nomski, politički i socijalni sistem podliježu transformacijama koje su rezultat pritiska da se postigne adaptivna efikasnost, kao što je moder-nizacija (ili uslovi ratnog vremena, ja bih ovdje dodao). Institucionalna



ili organizaciona uređenja su podložna modifikacijama, za razliku odkulturnih orijentacija, i takva organizaciona podložnost predstavlja sposobnost društva da nadgradi prilagodljivost” (1979:2).

Ovdje u ovoj studiji, mi takođe gledamo na adaptaciju i edukaciju, po-smatrane kroz strukturalno stanje obrazovanja, kao institucionalnog uređenja sarajevskog života, koje je moralo proći kroz značajnu transformaciju, da bi preživjelo pritisak za postizanje prilagodljive efikasnosti. Ovdje nas ne zani-maju kulturne orijentacije već “kultura ratnog vremena”, posmatrana, obra-zovnim rječnikom, kroz organizaciju “ratnih škola” Sarajeva i institucionalno prilagođavanje sarajevskih prosvjetnih radnika na uslove ratnog vremena za vrijeme opsade.

Terminologija, ovdje korištena u vezi sa prilagođavanjem instrukcijama ratnog vremena, uzeta je direktno iz savremenih izvještaja o školovanju za vri-jeme rata. U avgustu i septembru 1992. godine, na primjer, članci iz sarajev-skih dnevnih novina zabilježili su zvaničnu odluku onoga, što se u to vrijeme, zvalo Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture RepublikeBosne i Hercegovine (dalje u tekstu Ministarstvo obrazovanja) da se reorgani-ziraju upute. Ovi članci indiciraju da je, za vrijeme tih mjeseci između početka opsade i konvencionalnog početka školske 1992-1993. godine, Ministarstvo obrazovanja donijelo odluku da se počne sa školskom godinom u zemlji u ratu i gradu pod opsadom.Veliki broj ovih članaka javljaju se između redovnih unosa u školskom godišnjaku Treće gimnazije i dokumentiraju razvoj situacije u odnosu na obrazovanje u to vrijeme. Jedan od tih članaka iz Oslobođenja, glavne sarajevske dnevne novine, iz dana 10. septembra 1992. godine, koji će biti citiran u potpunosti u sljedećem pasusu, pojavljuje se pod naslovom “Vla-da Bosne i Hercegovine: upute za prilagođavanje uslovima ratnog vremena”, i odnosi se na “Odluku o registraciji učenika u osnovnim i srednjim školama i početku nastave za školsku 1992-1993. godinu “:

“Ovom Odlukom, Vlada Republike Bosne i Hercegovine naređuje opštinama i izvršnim organima mjesnih zajednica, koji su odgovorni za bezbjednost učenika i učitelja, da obezbijede uslove za izvođenje normalne nastavne procedure u osnovnim i srednjim školama. U skladu sa ovim opštine, uz saradnju mjesnih zajednica, će odlučiti o početku, dužini trajanja i mjestu održavanja upisa učenika prvih ra-

Prvo poglavlje


zreda osnovnih i srednjih škola, i odlučiti o početku i mjestu izvođenja nastave za školsku 1992-1993. godinu”(Oslobođenje, 1992:8).

Drugim riječima, u zemlji u ratu za preživljavanje, sa glavnim gradom zemlje pod opsadom, Ministarstvo obrazovanja izdalo je uputstvo školskim administrativnim jedinicama da počnu sa nadolazećom školskom godinom uprkos ovim uslovima. Ovaj članak jasno pokazuje da je Ministarstvo izdalo uputstva školskim administrativnim jedinicama na lokalnom nivou “da obe-zbijede uslove” za normalan nastavni proces, sa posebnom odrednicom za početak školske 1992-1993. godine, ili drugim riječima da prilagode nastavu uslovima ratnog vremena.

Istu terminologiju, koja se odnosi na prilagođavanje nastave uslovima ratnog vremena, koristio je Abdulah Jabučar, u to vrijeme zamjenik ministra obrazovanja Republike Bosne i Hercegovine, u članku pod nazivom ”Organi-ziranje škola u ratu”, gdje piše:

“Neophodno je naglasiti da rad škola u skladu sa uputama datim od Ministarstva, kao i sa uputama datim prije rata, neće biti moguće pri-mijeniti u svakoj situaciji. Ali, ove upute će se primjenjivati i obavezuju svaku školu da radi bez obzira na uslove - neophodno je prilagoditi se uslovima i organizirati rad škola.(1994:5, moje podvlačenje).”

Ove “upute za obrazovne aktivnosti predškolskih institucija, osnovnih i srednjih škola za vrijeme ratnog stanja” izdate od Ministarstva za obrazova-nje za rad škola, obuhvataju pet oblasti: 1. procjena zaštite i bezbjednosti; 2. organizacija nastavnog plana i procesa za vrijeme rata; 3. uloga obrazovnih radnika za vrijeme ratnih uslova; 4. udžbenici; 5. evidencija i dokumentacija (Jabučar, 1997:293-295; 1994:4-5). Pošto su ovih pet oblasti međusobno po-vezane one predstavljaju specifična pitanja kojima će se u praksi morati baviti,pošto su povezana sa reorganizacijom školovanja za vrijeme ratnog stanja.

Svaka škola bila je obavezna pružiti zvaničnu dokumentaciju o pohađanju nastave i savladavanju gradiva, npr. da se obezbijedi da se odjeljenske knjige, drukčije nazvani dnevnici, vode u skladu sa zakonskim propisima. Škola je, nadalje, bila obavezna da obezbjeđuje i štiti školske dokumente, tj. da “krije školsku dokumentaciju na bezbjednom mjestu”. Što se tiče bezbjednosti učeni-



ka, školama je data odgovornost da pregledaju školske prostorije i da “poprave i adaptiraju prostorije koje se mogu koristiti za podučavanje”(1994:5). Ukoliko rat zaprijeti prostorijama škole trebaju organizirati nastavu u skloništima ili bezbjednim mjestima unutar zgrade. Škola je bila obavezna svim učenicima obezbijediti redovnu nastavu i periodično okupljati učenike za razredne ispite. “Opština ili okrug, zavisno od konkretne situacije, može prekinuti nastavu na određeno vrijeme, ili drugim riječima odrediti novi rok za početak škol-ske godine, kao i za početak zimskog i ljetnjeg raspusta, ali vodeći računa o ukupnom broju radnih sedmica koje moraju biti ostvarene “ (1994:5). Nasta-vnik je preuzeo veću odogovornost za veliki broj zadataka koji su bili mnogo kompliciraniji nego za vrijeme mira. Ove odgovornosti nisu uključivale samo razrednu nastavu već i zaštitu i bezbjednost učenika, uključujući njihovu eva-kuaciju, kada je potrebno, organiziranje prve pomoći i koordinaciju aktivno-sti (odgađanje časova, npr.) sa roditeljima i mjesnim zajednicama na mnogo većem stepenu. Ukratko, da još jednom citiram Abdulaha Jabučara, “okruzi, opštine i posebno škole, kao i učitelji, moraju se maksimalno anagažovati da nađu sve moguće načine za uspješno obrazovanje djece”.(1994:5).

U dodatku “Uputama” u Zbirci propisa iz oblasti obrazovanja (1997), Ja-bučar je veoma eksplicitnim rječnikom pisao u vezi sa adaptacijom nastavnog procesa u bosanskim školama. ”Ove upute su donesene u decembru 1993. godine” tvrdi on, “i obavezuju svaku školu da radi bez obzira na uslove – da se adaptira aktuelnoj situaciji” [moje podvlačenje] (1997:295). Posmatrano kroz oči prosvjetnih radnika, kao što je Abdulah Jabučar, ova studija sugerira da je priča o opsadi, izrečena obrazovnim rječnikom, adaptacija nastave uslovima ratnog vremena od strane onih prosvjetnih radnika koji su implementirali administrativnu odluku bosanskog Ministarstva za obrazovanje i sarajevskog gradskog Sekretarijata za obrazovanje, u ratnim školama Grada.

Očito je da je Ministarstvo obrazovanja Republike Bosne i Hercegovine dodijelilo odgovornost školskim upravama na lokalnom nivou da implemen-tiraju direktive Ministarstva. Preciznije, lokalne školske, administrativne je-dinice su bile odgovorne za implementaciju odluke o upisu učenika za školsku 1992-1993. godinu, te su imale zadatak i da odrede datum početka školske godine zavisno od okolnosti. U opkoljenom gradu Sarajevu to je značilo da je ono što se tada zvalo gradski Sekretarijat za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu (nadalje u tekstu Sekretarijat za obrazovanje) bio odgovoran

Prvo poglavlje


da “obezbijedi uslove” za početak normalnog nastavnog procesa i za “odluku o početku i mjestu održavanja nastave u školskoj 1992-1993. godini” za sara-jevske škole. Ustvari školska 1992-1993. godina u Sarajevu nije počela do 1. marta 1993. kada je započela skraćena osamnaest sedmična školska godina, koja je trajala do 16. jula 1993.

Iako je trebalo otprilike jedanaest mjeseci od početka opsade u aprilu 1992. da se reorganizira školstvo u Sarajevu, ovi mjeseci su bili kritični za sarajevske prosvjetne radnike koji su se borili sa problemima počinjanja nove školske godine. Već 3. maja 1992, na primjer, prosvjetni radnici su se sastali na Pedagoškom zavodu u Sarajevu da se suoče sa implikacijama opsade na obrazovanje. Uz neizvjesnost nastavka školske 1991-1992. godine, ovi pros-vjetni radnici su pogledali u budućnost i reorganizaciju školstva za predstojeću opsadu grada. U to vrijeme, dva obrazovna radnika, profesorica Hajrija-Šahza Jahić i profesorica Melita Sultanović, uzele su na sebe da izvedu analizu situa-cije osnovnog i srednjeg obrazovanja da bi se odredile specifične potrebe škola.Kao što su mi rekli vlastitim riječima, “sve je bilo improvizacija (…) ideja je bila da se normalizira situacija za djecu, da se prvo počne sa ovim programima na jednom mjestu, a onda da se programi primijene širom ostalih dijelova gra-da” (1998). Tako Mujo Musagić piše: “Psihologija ljudi u opkoljenom gradu (…) bila je da se uspostavi ‘normalan’ život” (1998).

“U julu 1992. Pedagoški zavod Sarajevo preuzeo je na sebe zadatak organizovanja, koordinacije, planiranja i nadgledanja obrazovnih i re-kreacionih aktivnosti koje će biti ponuđene izbjeglicama, raseljenim i lokalnoj djeci u Sarajevu. Odmah je počeo rad na razvijanju koncepta za rad sa djecom uhvaćenom u ratnoj situaciji…Cilj je Nastavnog plana bio da se predstave, razviju, ožive i uvedu u praksu sve teme koje su morale biti izostavljene na kraju prve školske ratne godine, jer ih je rat zaustavio. Nastavni plan počeo se oblikovati u prvim takozvanim ratnim školama i vanjska i unutrašnja organizacija svih škola poduzeta je u “normalnoj“ školskoj 1992-1993. godini” (Ja-hić, 1996:12)

Od početka takozvanih ratnih škola sa školom Bjelave 2. septembra 1992. godine, do tzv. haustorskih škola u Dobrinji, grupe učitelja i učenika na nivou mjesne zajednice postale su tzv. punktovi koji će se na sistematski način spo-



jiti da bi se rekonstruiralo školstvo kroz čitav grad. “Ideja je bila da se povežu male tačke, mikrookruženja koja su, na početku, funkcionirala nezavisno”, kaže profesorica Jahić, “da bi se razvila shema, da bi se razvila organizacija sistema ratnih škola” (1998.)

Učitelji iz lokalnih škola su pružali informacije neophodne za razumije-vanje školovanja na mikronivou ratnih škola mjesnih zajednica, a pedagoški radnici na Pedagoškom zavodu su pružali informacije neophodne za razumi-jevanje školstva na organizacionom nivou ili makronivou analize. Metodo-loški pristup je bio da se prvo konstruira priča o Trećoj gimnaziji i, bazirano na osnovu studije jedne sarajevske škole, istraživanje je oblikovano tako da se usvoji induktivni pristup i stvori slika školovanja od osnovnog pa naviše. Promatrano iz osnovne perspektive koncept je bio da se poveže priča o Trećoj gimnaziji sa pričama o školama širom grada, što je zahtijevalo razumijevanje niti organizacije ratne škole na nivou mjesne zajednice. Ovaj pristup zahtije-vao je kretanje između mikro i makro nivoa analize da bi se formirala potpuna perspektiva organizacije i rada ratnih škola u Sarajevu. Zaista, ova šira per-spektiva ratnih škola neophodna je za razumijevanje organizacije i rada jedne individualne škole i ratne škole na nivou mjesene zajednice i pod upravom te mjesne zajednice.

Stoga je razvoj “vrste organiziranog sistema ratnih škola” bio je zasnovan na povezivanju punktova jednog sa drugim, prelazeći granice mjesnih zaje-dnica Sarajeva. Tako Školski ljetopis Treće gimnazije za period 1-8. decembar 1992. godine bilježi sljedeći zapis: “Naša škola dobila je obavezu da pristupi organizaciji nastavnih časova za teritorije mjesnih zajednica Kovači, Sumbu-luša i Bistrik. To znači upis učenika, pronalazak prostorija gdje će nastava biti izvođena i profesora koji će držati nastavu.“ Koncept škole mjesne zajednice je finaliziran u februaru 1993. godine kada je, prema Meliti Sultanović, 470 sa-rajevskih učitelja pohađalo seminar organiziran od strane Pedagoškog zavoda na temu organizacije ratnih škola širom grada (1998.) Dokumenti iz Peda-goškog zavoda pokazuju da je 27 srednjih škola ili obrazovnih centara dobilo odgovornost organizacije nastave za 5.635 učenika u najmanje 72 mjesne zajednice u četiri opštine “slobodnog Sarajeva”, da bi napokon 1. marta 1993. godine počela školska 1992-1993. godina (Pedagoški zavod, april 1993.)

Gledano u ovakvoj perspektivi, prvi septembarski zapis za školsku 1993-1994. godinu u Školskom ljetopisu Treće gimnazije odražava adaptiranje škole u

Prvo poglavlje


okviru koncepta škole mjesne zajednice:“Obaveza Treće gimnazije je rad ratnih škola u okviru mjesnih zaje-dnica: Avdo Hodžić, Danilo Đokić, Kumrovec i Bistrik (Sekcija Gi-mnazije) u kojem će opšta obrazovna predavanja biti realizirana na dva punkta: 1. Mješovita srednja poljoprivredno-veterinarska i prehrambe-na škola, 2. Ivan Krndelj Hrasno za teoriju i praktičnu nastavu hemij-sko-tehnološke profesije i civilne zaštite za učenike Treće gimnazije” (Školski ljetopis).

Viđeno iz još jedne perspektive, uzimajući u obzir “obavezu Treće gimna-zije za rad ratnih škola” u četiri mjesne zajednice za školsku godinu 1993-1994., učenici Treće gimnazije nisu samo prisustvovali nastavi u školama ove četiri mjesne zajednice već u još 55 drugih škola u mjesnim zajednicama organiziranim i upravljanim od strane drugih srednjih škola, a još uvijek za-državajući status učenika Treće gimnazije. Posmatrano sa mikronivoa ratnih škola mjesnih zajednica Treće gimnazije, slika jasno pokazuje na makronivou kompleksnost organizacije ratnih škola širom grada. Počevši sa tim “malim tačkama mikrookruženja” formiranim za vrijeme ranih mjeseci opsade, takav “na neki način orginiziran sistem ratnih škola” bio je kritičan u dnevnom životu Sarajeva, primijetila je profesorica Jahić, pošto su “škole bile jedina institucionalna struktura, koja je mogla ponuditi nastavak prijeratnog života u sadašnjem životu izbjeglica i rata.” (1996:11).

Korak po korak

Prije nego što sam prešao granice grada Sarajeva za vrijeme mog prvog putovanja u bivšu Jugoslaviju, putovao sam kroz ček-pointe i preko linija konfrontacije u centralni dio zemlje u kasnu zimu 1995. godine. Sa obra-zovne strane gledišta, slike koje su mi ostale su slike predanih učitelja koji su održavali škole u radu pod najtežim uslovima. Dok je rat u Bosni ostavio neizbrisive slike ljudskog stanja, obrazovna priča nije mi se otkrila mojom pr-vom posjetom bosanskim školama. Ova priča konstruirana je na metodološki način, korak po korak, kako bi Bosanac rekao, dok sam se ja borio da shvatim preživljavanje školstva za vrijeme opsade Sarajeva. Priča o ratnom školstvu u



Sarajevu, koju ja ovdje pričam, počinje sa slikama moje prve posjete Bosni za vrijeme rata, ali priča je sastavljena od dijelova mojih čestih posjeta u periodu nakon rata.

Na prvom putu u zemlju, doletio sam u Sarajevo pod opsadom u avionu Ujedinjenih naroda, gdje su nas vojnici UNPROFOR-a proveli iz aviona do bunkera, zaštićenih vrećama pijeska, uz avionsku pistu. Prije nego što sam ušao u “slobodno Sarajevo” putovao sam UNICEF-ovim land roverom kroz ček-pointe i preko linija konfrontacije u srednju Bosnu. Ovdje sam prvo po-sjetio nekoliko škola u Zenici i Novom Travniku, kao i škole u neposrednoj okolini. U Zenici sam posjetio tri zanatsko-tehničke škole, koje su radile u smjenama, pokušavajući da održe časove u jednoj zgradi Metalne srednje škole. Zgrade druge dvije zanatske škole bile su zauzete od strane bosanske Armije, koju su pristupali svi muškarci nakon završetka škole.

Putujući u planine, van Zenice, posjetio sam osnovne škole u selima Ba-bino i Arnauti, gdje su učenici bili izbjeglice iz Bosanske krajine, iz mjesta kao što je Sanski Most, Prijedor, Šipovo i Kotor Varoš, a također i iz enklave Žepa, koja se nalazi u istočnoj Bosni. Osnovna škola “Hamza Humo”, sa lokacijama u gornjem selu Arnauti i donjem selu Babino, prije se zvala osnovna škola “Omer Maslić”, po partizanu iz Drugog svjetskog rata. Do promjene imena došlo je nedavno, zato što je na stepeništu jedne od zgrada bila slika partizana iz 1945. godine. Prema zamjeniku direktora, Avdi Avdiću, škola nije imala nikakvih resursa, nije imala sredstava da nastavi rad, nije imala sanitarne po-trepštine niti struje za grijanje, tako da 1.125 učenika ne samo da nije imalo osnovne školske potrepštine, već im je falila i zimska odjeća, a naročito obuća, i jeli su hljeb od pšenišnih mekinja. Na početku 1995, ipak, učenici su dobili nove udžbenike i školske potrepštine od Ministarstva za obrazovanje. Kao zamjenik direktora, Avdo Avdić je nedavno primio platu od 14 njemačkih maraka u bosanskim dinarima iz Sarajeva, za što može kupiti “tri kutije veo-ma jeftinih cigareta”. Učitelji su dobivali platu od sedam njemačkih maraka. Sve škole u zeničkoj opštini bile su u sličnim problemima, kaže on. Najgore vrijeme, ipak, bila je školska 1993-1994. godina, kada su srednjom Bosnom divljale borbe između Hrvata i Bošnjaka (1995.). Putnik je samo trebao da prođe kroz spaljena sela niz cestu, kroz sela kao Ahmići, gdje su Hrvati ma-sakrirali Bošnjake, ili Križančevo, selo, gdje je napravljena odmazda.

Prvo poglavlje


Prošao sam kroz ova dva sela, u blizini Viteza, dok smo putovali preko linija konfrontacije da posjetimo školu u “Hrvatskoj Republici Herceg-Bosni” izdubljenu iz srednje Bosne i okruženu teritorijom kontroliranom od strane bosanske Vlade. Ovdje su škole bile podržane i od hrvatske Vlade u Zagrebu, kao i od Ministarstva prosvjete, znanosti, kulture i sporta samoproglašene Hrvatske Republike Herceg-Bosna, iz njenog glavnog grada zapadnog Mo-stara, u Hercegovini, na jugu. Ovi novci dolazili su od poreza skupljenih od strane ”carinskih agenata” na granicama od komercijalnog saobraćaja i od bo-sanskih muslimana koji su ulazili na teritoriju kontroliranu od strane Hrvata. Tamo je bio potpuno zaseban školski sistem, sastavljen od nekih 12 opština, u potpuno posebnoj republici, paralelnoj “Republici Bosni i Hercegovini”, bosanskoj Republici, sa glavnim gradom Sarajevom. Ovdje sam, opet, posma-trao rad tri posebne škole u jednoj školskoj posjeti: travnička Srednja škola, novotravnička Srednja škola i novotravnička Osnovna škola, sa nekih 2.300 učenika, bosanskih Hrvata, pohađajući školu u smjenama u onome što je ne-kad bilo zgrada osnovne škole.

Do vremena kada sam ja ušao u Sarajevo, plavim putem preko planine Igman, kompleksnost situacije, a da ne spominjem tugu i tragediju, bila je porazna. Stvarno jedan dan bio sam u opkoljenom gradu, a sljedeći dan sa UNICEF-ovim oficirom za program, na Palama, putovao sam preko linijakonfrontacije kroz teritoriju bosanske Armije, bosanskih Srba i UNPRO-FOR-ove ček-pointe, locirane oko Aerodroma. Na drugoj strani aerodromske piste ušli smo u “Republiku Srpsku”, Srpsku Republiku koja je bila treći pose-ban entitet, koji sam posjetio u Bosni i Hercegovini u periodu od nekoliko se-dmica. Dirljivim riječima Mirzeta Memišević, učenik Treće gimnazije, kaže:

“Ne znam šta se dogodilo mom prijateljuJer se moj prijatelj podijelio na troje.” (Almanah Treće gimnazije, 1998:43).

Na Palama škole su bile organizirane pod Ministarstvom obrazovanja, nauke i kulture Republike Srpske. Tamo, na Palama, sastali smo se sa Ljubo-mirom Zukovićem, ministrom obrazovanja, da bi dobili neki osjećaj o školo-vanju na drugoj strani, što je predstavljalo pokušaj od strane UNICEF-a da nam omogući nepristrasnost. Ministar Zuković nam je rekao: “najbolje ćete



nam pomoći, ako pomognete našoj djeci. To se dešava svugdje u svijetu i de-šava se i ovdje. Oni su potpuno nevini.”(1995.)

Pogled sa planine Trebević, koja gleda na Sarajevo, na rani proljetni dan, oduzimao je dah u svojoj čistoći, i Holiday Inn sa svojom žutom farbom, sada malo izblijedjelom, bio je najprominentnija lokacija smrti na onom što se zva-lo “Aleja snajpera”. Uz pratnju vatre iz ručnog naoružanja, ponovo smo ušli u opkoljeni grad, preko aerodromske piste, prolazeći kroz ček-pointe, snajperske zone i bunkere sa vrećama pijeska. Zatim smo jurili niz Aleju snajpera. Jureći direktno ispred Holiday Inna ja sam pogledao prema Trebeviću i pokušao vidjeti osmatračnicu, sa koje smo gledali dolje na grad, samo nekoliko sati ranije. Iz gostinske kuće na Baščaršiji moj dnevnik bilježi vatru iz ručnog na-oružanja koja je počela te večeri, na brdima iznad starog dijela grada.

Sljedeće jutro, 11. marta, hodao sam od UNICEF-ove kancelarije u ulici Maršala Tita do Filozofskog fakulteta, Univerziteta u Sarajevu. Zaobilazeći ćošak u posljednjoj minuti prepoznao sam Holiday Inn ispred sebe, preko Aleje snajpera, od fakultetske zgrade, a kasnije sam saznao da je ulica tog dana bila zatvorena. Prema UNICEF-ovom oficiru za program na Palama,dvoje srpske djece je ubijeno snajperom na Grbavici, lociranoj na teritoriji koju su kontrolirali bosanski Srbi. U ponedjeljak, 13. marta, novinski članak u Oslobođenju piše: “Krvavi vikend u Sarajevu: snajperi ponovo siju smrt” (1995:11). Broj poginulih, prema članku, bio je tri mrtva i jedan teško ranjen, što je označilo “agresorske aktivnosti u Sarajevu u subotu i nedjelju”. Plavi put preko planine Igman bio je sada zatvoren i aerodrom je također bio zatvoren, zbog vatre iz ručnog naoružanja i granatiranja. Naslov udarnog članka na prvoj stranici Oslobođenja bio je “Sarajevo granatirano” i tvrdio je da je petero ubi-jeno i dvoje ranjeno od granatiranja minobacačima 82 mm i 120 mm, i sada je četvero ubijeno snajperima (1995:1). U Školskom ljetopisu Treće gimnazije, zapis za nedjelju 12. marta 1995. godine piše kao što slijedi:

“I tako je primirje i dalje na snazi u Sarajevu. Snajperi i dalje pucaju i ubili su više ljudi. U blizini škole jedno dijete je pogođeno i ubijeno, a u ulici Darovalaca krvi majka našeg učenika Naida Podić II/I (drugi razred, prvo odjeljenje) je pogođena i ubijena. Na kraju sjednice Nasta-vničkog vijeća proglašeno je stanje opšte opasnosti u Sarajevu” (Školski ljetopis).

Prvo poglavlje


Zapis za ponedjeljak, 13. mart 1995. godine, piše slično:“Uz dozvolu Civilne zaštite, mjesnih zajednica i Armije, redovni časovi se prekidaju do četvrtka, 16.marta 1995. godine, zbog teške situacije u gradu i na Trgu heroja, gdje je škola locirana” (Školski ljetopis).

Minobacačke granate razdirale su Sarajevo, eho puščane paljbe čuo se na ulicama, sirene su zavijale, izviđački avioni bacali mamce, NATO-ovi mlaznjaci zujali nad brdima, ali nisu učinili ništa. Titl poruka na televiziji, koja je taj dan radila, glasila je opasno/opasnost u Sarajevu. To je bio samo još jedan dan u Sarajevu, reče mi jedan Sarajlija, u još jednom pokušaju prema normalnosti.

Na zahtjev jednog mladog bosanskog izbjeglice, koji je tada bio u Pitts-burghu, posjetio sam Osnovnu školu Fatima Gunić, lociranu na Ali-pašinom Polju, u zapadnom dijelu grada. Hodali smo do i od škole, krijući se od snaj-pera iza zaklona naslaganih visoko jedan na drugi, samo da bi vidjeli da škola nema ništa. Posteri o opasnostima od mina pokrivali su zidove, a UNHCR-ove plastične folije pokrivale su otvore za prozore, umjesto stakla. Prizor uče-nika osnovne škole kako idu u školu u opkoljenom gradu ostao je u meni do dan danas. Nakon mog povratka u Sjedinjene Američke Države napisao sam esej za učitelje pod naslovom “U gradu izgubljenih duša” (1995.), naslovljenom po pjesmi mladog dječaka, siročeta, po imenu Sanjin, koji je napisao, “ ja živim u gradu ljudskih sjena, u gradu izgubljenih duša” (Video press, 1993.) Esej je bio moj pokušaj da pomirim akademsku perspektivu sa ljudskim uslovima u Sarajevu, za vrijeme opsade. Ako je Ljubomir Zuković, ministar za obrazova-nje Republike Srpske, mogao govoriti o nevinosti djece, tada ja mogu napisati sljedeće:

“Metodološki pokolj djece je možda najstrašniji aspekt Trećeg balkan-skog rata, dok se zemlja nekad zvana Jugoslavija raspada u svoje mno-gobrojne entitete. Za one od vas koji pohađate sociološke studije ovo su čvrste činjenice o djeci opkoljenog Sarajeva i njihovoj borbi da prežive u zadnjoj dekadi dvadesetog stoljeća. Ove čvrste činjenice sugeriraju da su djeca bivše Jugoslavije ta koja pate na takav način, da su postala razvojni ekvivalent ratnih veterana mnogo starijih od njih. Dok Treći balkanski rat melje u svojoj četvrtoj godini, patnja djece se nastavlja” (1995:200).



Patnja te djece koja su bila “potpuno nevina“ nastavlja se racionalizirati nekako od strane političara i naučnika kao što sam ja. Ipak, nade ove djece su održane živima zbog škola, i priča o opsadi Sarajeva sa obrazovne tačke gledišta je priča o tome kako su predani učitelji održali škole otvorenima pod uslovima koje većina američkih prosvjetnih radnika jednostavno ne može za-misliti.

Impresije koje ne opraštaju, o životu pod opsadom (da ne spominjem da je neko kao ja mogao izaći) i životu u školama posebno, nude, sa akademske tačke gledišta, priliku da se nauči više o radu ovih predanih prosvjetnih radni-ka u toku rata. Vratio sam se u Sarajevo tokom ljeta 1996. godine kao gost profesor na Odsjeku za engleski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, gdje sam pod pokroviteljstvom profesora Zvonimira Radeljkovića predavao seminar američko studiranje za dodiplomski studij. Ovi dodiplomci bili su srednjoškolci za vrijeme rata, pa ipak saznao sam mno-go o školstvu i ratnim školama iz svojih diskusija sa njima. Da bi vježbali svoj engleski jezik napisali su esej o svom zajedničkom iskustvu kao adolescenata i o važnosti školovanja za vrijeme rata. Pisano odmah nakon završetka opsade ja sam njihove riječi uključio na mnogim mjestima u ovom eseju, zato što nji-hove priče pružaju perspektivu učenika koji pohađa neku drugu školu, osim Treće gimnazije.

Pored predavanja na Filozofskom fakultetu, također sam želio da razgo-varam sa učiteljima o njihovim iskustvima u učionicama ratnih škola. Osta-vljen nasamo u kancelarijama gradskog Sekretarijata za obrazovanje rekao sam Safiji Rašidović, saradniku za obrazovanje, da želim da posjetim ratnuškolu i da razgovaram sa nastavnicima. Safija me povela sa sobom i predsta-vila nastavnicima Treće gimnazije, tada locirane na Trgu heroja u Hrasnom, nedaleko od mosta Malta, niz Aleju snajpera od Holiday Inna. Stepen unište-nosti kompleksa zgrada u Hrasnom, koje se dižu iznad trga, otkrio je gradsku borbenu zonu nadomak borbene linije, koja je bila istočno od osnovne škole Hrasno, gdje je utočište našla Treća gimnazija, tokom školske 1994-1995. go-dine i gdje je i u to vrijeme bila locirana.

U Trećoj gimnaziji Safija me predstavila Emini Avdagić, direktorici ško-le, Avdi Hajdi, pomoćniku direktora škole i Edini Dmitrović, tada nastavnici engleskog jezika, koja me prva upoznala sa životom nastavnika u ratnoj školi,

Prvo poglavlje


lociranoj na borbenoj linji. Kao bivši nastavnik u srednjoj školi jednostavno sam želio da razgovaram sa nastavnicima Treće gimnazije o njihovim isku-stvima, da dobijem osjećaj života i predavanja u uslovima opsade, da stvorim sliku o tome kako su prosvjetni radnici održali škole otvorenima tokom rata, da čujem njihove priče. ”Svako ima priču da ispriča”, kaže Gordana Roljić, jedna od ovih prosvjetnih randika, tokom razgovora neke dvije godine kasnije. Pa ipak, sjećanja na ubistva i traume i očajničku borbu za opstanak se teško zaboravljaju i priče onih koji su preživjeli se ne otkrivaju lahko. Sjećanja na izmorenost često pomračuju detalje priče. “Nekada zaboravimo i koja je godi-na, a i koji je dan” rekla mi je profesorica Roljić odgovarajući na moje pitanje o njenom nastavnom programu u ratnim školama, nenamjerno otkrivajući nešto i od herojskog karaktera svoje vlastite priče” (1998.).

Prije nekoliko godina, nakon jednog drugog građanskog rata, koji je po-stao geopolitička borba, sjećam se sličnih priča o ubijanju i traumi i očajničkoj borbi za opstanak, koje se nisu lako zaboravljale, a priče onih koji su preživjeli Vijetnam se nisu lako otkrivale. Vratio sam se u Vijetnam, kao gost profesor na Univerzitetu u gradu Ho Ši Min, gdje sam, osim mojih predavanja, razgo-varao sa Vijetnamcima o njihovim iskustvima za vrijeme onoga što oni zovu američki rat u njihovoj zemlji. ”Svaka porodica ima priču da ispriča” kaže Hoang i Mai Huong, koji je zatim nastavio da mi kazuje neke od pričaVijetnamaca koji su preživjeli američki rat. (1992.)

Usred prizora rižinih polja koja sežu do horizonta bile su priče o vije-tnamskom neprijatelju koje sam ja jednom imao priliku da kažem ali sam je propustio sa dubokim žaljenjem. U vremenu nakon bosanskog rata, riječi Gordane Roljić bile su eho riječi Hoang i Mai Huonga, da “svako ima pričuda ispriča”. Priča učenika i nastavnika Treće gimnazije u Sarajevu, dok je Sa-rajevo bilo uhvaćeno u opsadi, samo je jedna od tih priča. “Ovo je priča o ratu” piše Belma Huskić, jedan od tih učenika, “istina i realnost za mene”, priča koju ćete rijetko naći u knjigama istorije, koja otkriva nešto o životu običnih ljudi za vrijeme opsade Sarajeva (1995.).

“To je ratna priča”, piše Chuck Sudetic, u pismu mojim studentima, na pensilvanijskoj Guvernerovoj školi za međunarodne studije, o izboru iz svoje knjige, Krv i osveta: priča jedne porodice iz rata u Bosni (1998.), kao našoj gla-vnoj literaturi. Takve “priče … nas obuhvaćaju”:



“Dozvoljavaju nam da se identificiramo sa likovima. I najvažnije do-zvoljavaju nam da suosjećamo, da se stavimo na tuđe mjesto…Tako da kada sjedneš i počneš čitati knjigu zamisli kako bi to bilo biti jedan od ljudi o kojima čitaš…Šta su bile njihove težnje ? …Šta su bili njihovi izbori ?…Koliko razli-čito bi se ti ponašao? Da li bi ti preživio?” (1999.).

Pokušavao sam da napišem knjigu o Trećoj gimnaziji u humanističkom kao i akademskom svjetlu, da nam dozvolim da se identificiramo sa učenici-ma i nastavnicima, da se stavimo na njihovo mjesto, da zamislimo kako bi to moglo biti. Kako bi se mi ponašali u njihovoj situaciji ? Da li bi se ponašali različito? Da li bi mi preživjeli? “Odgovora na takva pitanja ljudi se uopšteno plaše”, piše Anna Pawleczynska, o životu u koncentracionim logorima. “Ljudi danas ne žele poznavati život koji postavlja takva pitanja “(1979:4).

Na kraju svog putovanja u Bosnu napisao sam kratki članak nazvan “He-roji Treće gimnazije - ratna škola u Sarajevu”(1997.). Možda se suština članka može sažeti u sljedećim riječima koje služe kao preteča mog priznanja.

“Stvarno, priča Treće gimnazije je možda priča svih škola, svih nasta-vnika, svih učenika, svih onih koji su vodili “bitku uma” tokom opsade Sarajeva… Ovo je priča o “herojima Treće gimnazije”, učenicima koji su tražili svoje pravo na obrazovanje i nastavnicima koji su odgovorili njihovom pozivu” (1997:9).

Te diskusije sa nastavnicima Treće gimnazije postale su osnova za moju treću posjetu Sarajevu u proljeće 1998. godine, ponovo kao gost profesor Fi-lozofskog fakulteta. Ovom prilikom proveo sam svoje vrijeme na Odsjeku za pedagogiju uz asistenciju profesora Miljenka Brkića, šefa Odsjeka, i Mirjane Mavrak, višeg asistenta. Vratio sam se u Sarajevo sa istraživačkim planom, na makronivou, fokusirajući se na organizaciju ratnih škola u mjesnim zajednica-ma širom grada Sarajeva, a na mikronivou fokusirajući se na Treću gimnaziju kao primjer “ratne škole” za vrijeme opsade.

Ovom prilikom bio sam pozvan da prisustvujem maskenbalu Treće gi-mnazije koji se sada održava od strane učenika škole kao godišnji događaj u

Prvo poglavlje


matičnoj školskoj zgradi na Vilsonovom šetalištu, duž obale rijeke Miljacke. I dan danas oštećenja na školi su vidljiva i letimičnom posmatraču. Pa ipak ova oštećenja poprimaju nadnaravnu prirodu same opsade dok se održava ma-skenbal u ostacima zgrada, duž stare borbene linije. Vjerovatno nema nadna-ravnijeg prizora od slike “pjegica, boja i maski“ učenika obučenih u nečuvene kostime plešući uz rok muziku u praznom kosturu školske zgrade izrešetane rupama od granata i metaka.

“I dogodio se maskenbal” piše u Almanahu Treće gimnazije (1998:41). Škola je održala “prvi poslijeratni maskenbal” u proljeće 1996. godine, koji su organizirali učenici trećeg razreda srednje škole, čije su prve tri godine srednje škole označene zadnjim trima godinama opsade grada. “Ovo je naših pet minuta”, naslov je novinskog članka. “Luda noć u dvorištu uništene škole - izabrane najbolje maske” piše podnaslov. Jedna od priča maskenbala slijedi:

“Svake godine učenici Treće gimnazije organiziraju maskenbal pod motom “Hoćemo svoju staru školu”. Ustvari, zgrade Treće gimnazije su potpuno uništene, i zbog toga učenici ove škole koriste Osnovnu školu Hrasno dok se njihova ne obnovi … Svake godine učenici trećeg razre-da imaju obavezu organizirati maskenbal. Ovo je naših pet minuta, da zaboravimo sve one besane noći” (Dnevni avaz 1998:12).

Doista, nadrealizam opsade može se mjeriti samo nadrealizmom ma-skenbala koji je postao proljetna tradicija nakon rata. Maskenbal nastavlja kao znak otpora i nade za budućnost, a nadnaravni prizori plesa su avetinjsko ogledalo koje reflektira nadnaravno lice opsade. Na petu godišnjicu osnivanjaškole, 6. aprila 1996. godine, pismo kojim se proslavlja prigoda potpisano je od “učenika i nastavnika iz Aleje snajpera”. Učenici četvrtog razreda, matu-ranti Treće gimnazije, koji su pohađali sve četiri godine srednje škole za vri-jeme opsade, poznati su kao ratna generacija. Samo malo niz rijeku Miljacku od orginalne lokacije Škole na Vilsonovom šetalištu, i samo malo niz cestu od privremene Škole locirane u Hrasnom, realnost košmara iskazana je u epitafu na zidu zgrade u blizini mosta Malta, nedaleko od Aleje snajpera, gdje na engleskom jeziku piše “Welcome to hell!” (Dobro došli u pakao).

Američkom prosvjetnom radniku, koji je došao kasno da osjeti opsadu, proces “istraživanja o ratnim školama Sarajeva” nije mala stvar. Stvarno, moje



prve impresije o školovanju za vrijeme opsade došle su iz UN-ovog dokumen-ta koji se fokusirao na “ad hoc uređenje”, “djelimičan nastavni program”, a nije se odnosio na ratne škole mjesnih zajednica. Trebalo je nekoliko posjeta da bih razumio, da ponovim riječi Hajrije –Šahze Jahić, da je “ideja bila … da se razvije shema, da se razvije neka vrsta organiziranog sistema ratnih škola”(-1998.). Priča o Trećoj gimnaziji je jednostavno nedovršena bez sagledavanja mjesta škole unutar te sheme, unutar organiziranog sistema ratnih škola koji je povezivao podrumske učionice i haustorske škole zajedno, da bi se preživjela opsada. Korak po korak, reče mi bosanski prijatelj dok sam se borio da sasta-vim sliku ratnih škola Sarajeva. Korak po korak, ili da parafraziram poruku kroz više figurativnu bosansku poslovicu:

Zrno po zrno pogačaKamen po kamen palača

Prvo poglavlje


D

ŠKOLOVANJE U RATNIM USLOVIMAAPRIL 1992 SEPTEMBAR 1992

Mislila sam da moja mala rijeka poznaje samo tok sreće. Nikad nisam razumjela da ću se vratiti na njen izvor žudeći. A vraćam se. Vraćam se, jer moj bol i suze utječu u nju. Moja generacija plače, moju generaciju ubijaju. I oni imaju svoje izvore, svoje rijeke, i svoju ljubav. Sve to je provalilo u korito moje rijeke. Njen je tok miran i tih; hoće li izdržati? Morat će. Njen će tok poludjeti, njeni će valovi sprati svu krv i suze. Pomoći će da sve rijeke nađu svoje izvore. I onda ćemo svi tiho otići svojim izvorima. Puni ponosa, sretni, ali i dalje žudeći.

Azra HalimićUčenica Treće gimnazije

Prva kap krvi na asfaltu

Dan oslobođenja Sarajeva je 6. aprila 1945. godine. To je dan oslobođenja Sarajeva od nacističke okupacije u Drugom svjetskom ratu. Dan škole Treće gimnazije obilježava značenje ponedjeljka, 6. aprila 1992, donekle mističnim terminima.

“6. april: Dan škole i Dan oslobođenja Sarajeva, obilježava 6. april 1945. godine. Planirano je da se ovaj dan proslavi ručkom za sve zaposlene radnike škole, kao i svake godine, ali umjesto toga,

6. APRIL 1992.” (Školski ljetopis).

Osim evidencije dešavanja u školi, Školski ljetopis sadrži izvode iz sarajev-


skih dnevnih novina koji bilježe traumu tih ranih dana, na početku opsade. Dnevne novine 6. aprila 1992. donose naslove: “Noć i dan užasa u Sarajevu”, “Bitka za Sarajevo”, “Bombardovanje srca Sarajeva”, i “U granatiranju poginu-lo devet ljudi”. Nakon isječaka iz novina, jednostavno je navedeno:

“Prekinuti časovi za učenike. Na snazi je izvanredno stanje zbog opa-snosti od rata. Zaposlenici se trebaju javiti na posao” (Školski ljetopis).

Treća gimnazija je bila jedna od sedamnaest srednjih škola koje su potpu-no onesposobljene za vrijeme opsade Sarajeva, jedna od devedeset školskih zgrada koja je fizički oštećena, bombardirana do ruševina na početku opsade,četrdeset četiri godine od dana osnivanja (Jabučar, 1994). Locirana na adresi koja je tada bila Omladinsko šetalište 16, danas Vilsonovo šetalište ili (Wo-odrow) Willsonova promenada (po američkom predsjedniku), pravo preko rijeke Miljacke u odnosu na naselje Grbavica koje su tokom opsade okupirale srpske snage, razrušeni okvir njene zgrade stajao je i dalje. Međutim, Treća gimnazija, akademska srednja škola čiji je cilj bio pripremiti učenike za studij, prestala je postojati u tradicionalnom smislu.

Vikend 4–5. april 1992. godine, označio je početak opsade Sarajeva, ili “treći bosanski rat”, da ponovim riječi Misha Glennyja, opsada koja je “po-stavila srpske neregularne snage skupa sa JNA i njenim zapanjujućim arsena-lom teške artiljerije nasuprot sofisticiranim, urbanim stanovnicima Sarajeva”(1994: 171). Dešavanja ovog vikenda su se pokazala smrtonosnim za građane Sarajeva, od kojih većina, u svojoj naivnosti, nije mogla vjerovati da je novi rat među ratovima za naslijeđe Jugoslavije, pred njihovim vratima. Po riječima Lejle Polimac, jedne od mojih studentica na Univerzitetu u Sarajevu, i jednom od takvih građana:

“Nedjelja je. 5. april 1992. godine. Šesnaest mi je godina, i pohađam drugi razred srednje škole. Nešto se promijenilo, ali mi to ne možemo povjerovati. Ne želimo povjerovati. Ne želimo prihvatiti činjenicu da je rat tu. Moji roditelji su zbunjeni. Nikad ih nisam vidjela da tako izgledaju. Ne znaju što da kažu, kako da reagiraju, kako da se ponaša-ju. Jedino što kažu je: “Sve će biti uredu za par dana”, i nastavili su to ponavljati četiri godine. Sad znam da su im te riječi pomogle da ostanu živi – mentalno” (1996).

Drugo poglavlje


Tokom vikenda 4-5. april, cijelo područje je bujalo hiljadama ljudi koji su se okupili na trgu ispred Skupštine, gdje su lideri protesta proglasili “Na-cionalni komitet spasa” pozivajući na nove izbore. “Ideja je bila da se pređe most ka Grbavici da bi se pokazalo da grad još uvijek pripada ljudima – svim ljudima”, prisjeća se Samir Korić dešavanja te nedjelje, 5. aprila. Vrbanja most, koji je premoštavao rijeku Miljacku i povezivao područja grada pod nazivom Marijin Dvor i Grbavica, lociran je upravo iza Filozofskog fakulteta i zgrade Skupštine BiH, i hotela Holiday Inn, koji se nalazio upravo preko ulice koja će kasnije postati poznata kao “Aleja snajpera”. Prelazeći most tog dana da bi došla do barikada, Suada Dilberović, dvadeset jednogodišnja studentica medicine na sarajevskom Univerzitetu, pogođena je snajperom u grudi dok je marširala na barikade podignute na Grbavici. “Sjećam se Suade, koja je tu stajala to jutro, sa njenom plavom kosom i blistavim plavim očima, smijući se... Čudno je kad se kaže, rat još uvijek nije izgledao neizbježan. Tek nekoliko dana kasnije, kada je izgledalo da nema povratka, počeli smo govoriti o Suadi kao o prvoj osobi ubijenoj u ratu u BiH.” (Silber and Little, 1996: 227-228). Danas, na memorijalnoj ploči Suade Dilberović, koja stoji na mostu Vrbanja, gdje Sarajlije često polažu cvijeće, stoji otrežnjujući natpis da ga svi vide:

Kap moje krvipoteče

i Bosnane presuši.

Četiri godine kasnije, kao maturant četvrtog razreda, Jasna Hadžić, koja je tada bila učenica prvog razreda Treće gimnazije, napisala je slijedeće sjeća-nje na te prve dane, na početak opsade:

“Prvi behar na drveću. Prvi pucanj, prve kapi krvi na asfaltu, prve suze. Boje i miris proljeća. Bosna, Sarajevo, april 1992. Tako je počeo rat u mojoj zemlji. Još uvijek traje, sad već više od tri godine. Prva smrt postala je druga, treća... Danas je to redovna pojava” (1995).

Oni koji su u protestnom maršu krenuli na barikade na Grbavici su se kretali direktno ka napadu koji su na grad vršile snage bosanskih Srba. Laura Silber i Allen Little su opisali ova dešavanja u nedjeljno jutro, 5. aprila 1992.

Školovanje u ratnim uslovima april 1992 - septembar 1992.


godine, na početku opsade:“Srpske paramilitarne snage su opkolile, a potom napale Policijsku aka-demiju u Sarajevu koja se nalazila na južnom kraju grada. Kompleks je bio lociran visoko iznad grada, i uživao je komandnu stratešku pozici-ju. Uz to, u njemu su bile smještene velike količine oružja i municije. Vojni prioritet za srpske snage bio je da se spuste sa svojih položaja na Vracama, i da uđu u grad sa juga, gdje bi prešli rijeku (Miljacku) blizu zgrade Skupštine, i presjekli Sarajevo na pola na njegovoj najužoj tački” (1996: 226).

Dok su se paramilitarne snage bosanskih Srba kretale niz Vraca na podru-čje Grbavice, hiljade građana Sarajeva su išli od zgrade Skupštine preko rijeke Miljacke na Grbavicu, direktno na njihov napad. Kasnije iste noći, pojedini elementi JNA su pod kontrolu stavili aerodrom na ivici grada, i odsjekli ga od ostatka Sarajeva. U ponedjeljak, 6. aprila, sa gornjih spratova hotela Holiday Inn, gdje su Radovan Karadžić i njegova SDS (Srpska demokratska stranka) imali urede, bosanski Srbi su otvorili vatru na demonstrante, koji su još uvijek bili ispred Skupštine BiH, ubijajući pri tom najmanje šest ljudi, i ranjavajući više njih. Prema riječima iz Školskog ljetopisa Treće gimnazije: “Nastava je pre-kinuta za učenike. Na snazi je vanredno stanje zbog opasnosti od rata.”

Dešavanja tog vikenda sjeća se i Belma Huskić, u to vrijeme još jedna učenica prvog razreda Treće gimnazije, koja, u svojoj nevinosti, odražava riječi drugih učenika i nudi predskazanje dešavanja u naredne četiri godine:

“Televizija je upaljena. Naravno, ima struje. Prijatelji iz grada zovu i go-vore da ne napuštamo stan. Svi govore da su na ulicama barikade. Otac nervozno hoda gore-dole po stanu. Osjeća nešto za što ja još nemam ni predosjećaj. Drago mi je, jer neće biti ispita iz matematike. Svako go-vori da će “biti rata”. Učila sam o ratu u osnovnoj školi. Par ljudi brani zemlju, napada neprijatelj izvana, ali naravno, čast pobjeđuje na kraju. Možda bi ovo mogla biti slika rata u svijetu iluzija, u svijetu pravde. Ali nama, to je najbolja verzija užasavajućeg rata” (1995).

Vanredno stanje kojim je počeo užasni rat proširilo se na sve škole u Sa-rajevu, ali su njegove implikacije bile posebno teške za Treću gimnaziju zbog toga što se ona nalazila oko hiljadu metara niz rijeku Miljacku od mosta Vrbanja, možda petnaest minuta šetnje u rani proljetni dan. Policijska akade-

Drugo poglavlje


mija u Sarajevu, koja je bila meta napada bosanskih Srba sa Vraca, locirana je direktno iznad Grbavice, i pružala je “komandni strateški položaj”, sa jasnim pogledom na obje obale rijeke Miljacke koja se nalazila ispod. Sa brda Vraca, snage bosanskih Srba su se kretale naniže na Grbavicu, i, u roku od nekoliko sedmica, okupirale su cijelo područje. Naselje Grbavica locirano je direktno preko rijeke Miljacke u odnosu na Treću gimnaziju na jugu, gdje su neboderi duž obale rijeke pružali dobre položaje za snajpere bosanskih Srba. Drugim riječima, dok su učenici nekada šetali pod lipama duž rijeke, više nisu mogli doći ni do škole, koja je sada bila locirana direktno na liniji fronta u bici kojom se nastojalo spriječiti da se grad prepolovi na pola.

Sa udaljenosti, najvidljiviji oblici dokaza lokacije škole na “prvoj borbenoj liniji” su krateri od granata kroz južne i zapadne zidove glavne zgrade. Bliže ispitivanje ukazuje da su zgrade izbrazdane vatrom iz malog oružja, posebno duž južnog zida, koji je preko rijeke direktno gledao prema neprijatelju. Nema prozora na cijeloj zgradi, a razbijeno staklo leži na dvorištu škole. Mnogi pro-zori su razbijeni tokom vikenda 4-5. aprila pucnjima sa druge strane rijeke, sa Grbavice, što je predstavljalo uvod u napad. Razbacani prozori su pozdravili nastavnike kada su došli u školu 6. aprila, ali su prozori isti dan zamijenjeni “jer nismo znali da je rat počeo. Nikad nismo vjerovali da će biti rata”, rekao je Mirko Marinović, tadašnji direktor škole. “U suprotnom, zašto bismo posta-vljali stakla?” (1998). Nisu pošteđene ni lipe ispred škole. U stvari, one su bile među rijetkim drvećem koje je preživjelo u Sarajevu kad su stanovnici grada, koji su za vrijeme rata bili bez struje, sjekli drveće da bi ložili vatru za grijanje. Linija fronta duž Miljacke je, međutim, bila preopasna za sječu drveća.

U izvještaju Fonda za srednje obrazovanje, kojim se traži novac za poprav-ke zgrade, Školski ljetopis navodi kakvo je bilo stanje školske zgrade u avgustu 1992, četiri mjeseca trajanja opsade, neposredno prije očekivanog početka školske 1992-93. godine:

“Škola se sastoji od dvije zgrade, nove i stare, koje su povezane, pa čine jedinstvenu cjelinu.Objekat je lociran na prvoj liniji fronta (borbe), na adresi Omladinsko šetalište 16, i stalno je izložena granatiranju i vatri mašinki.Nova zgrada škole je teško oštećena. Krovna konstrukcija, načinjena od “Salonit” ploča, probušena je na više mjesta. Ovo je uzrokovalo naj-



veću štetu na drugom spratu, gdje su smještene laboratorije za hemiju i fiziku.Sve staklene površine na zgradi su razbijene.Oluci na obje zgrade su teško oštećeni.Većina drvenarije je ili oštećena ili uništena, uključujući unutrašnje i vanjske zidove, i dio namještaja.Krov sale za fizičko vaspitanje je oštećen u velikoj mjeri, pa je došlodo vlaženja parketa koji se podigao i izgubio oblik. Primijećeno je da stanovnici susjednih zgrada dolaze i skupljaju dijelove parketa, nose ga kući i pale...Početak školske 1992-93. godine je nesiguran” (Školski ljetopis).

Nakon fizičkog uništenja njenog objekta na početku opsade, Treća gi-mnazija je postala ratna škola, tj. škola koja je nastavila preživljavati i u admi-nistrativnom i u funkcionalnom smislu bez fizičke strukture, ili čak stalnelokacije. Pod datumom 1-15. april 1992., Školski ljetopis po prvi put spominje “ratne škole” Treće gimnazije, i bilježi pokušaje da se nastavi sa školovanjem na neki normalan način:

“Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu se nastavlja. Život i rad u opkoljenom gradu je posebno težak, uključujući i predavanje u ratnim školama koje su organizirane po okruzima. Međutim, uz izuzetne na-pore nastavnika i učenika, redovna nastava se odvija u zadovoljavaju-ćem obimu u ratnim školama u mahalama Kovači i Sumbuluša, za koje je odgovorna Treća gimnazija. Osnovani su Nastavnički odbori, i sve u svemu, nastava se obavlja stručno, sa izuzetkom nastave koju vrše TA u mahalama Kovači i Sumbuluša. Nastava se vrši u mnogim objektivno teškim okolnostima, koje su van kontrole škole, na primjer, nedosta-tak udžbenika i materijala... Dolazak učenika na nastavu je najvećim dijelom redovan. Nastava općih predmeta će završiti 2. jula, nakon osamnaest sedmica, a nakon toga organizirat će se dopunska nastava iz pojedinih predmeta ako bude potrebno” (Školski ljetopis).

U ovakvim uvjetima, uprava škole pokušala je organizirati nastavni program, nastavnici su pokušali koordinirati nastavu, a učenici su nastojali pohađati nastavu na različitim lokacijama, izvršavati zadatke, i učiti za ispite

Drugo poglavlje


na univerzitetu. Namjera je bila da se nastava nekako nastavi da bi se završila školska godina 1991-1992, ali unošenje napomene od 20. aprila, navodi ne-mogućnost ovih napora kako se situacija nastavila pogoršavati:

“Održan je šesti sastanak Nastavničkog odbora ove godine. Po pre-poruci odgovarajućih gradskih komiteta, gradske skupštine, inspekcij-ske službe, Pedagoškog zavoda, unatoč prekinutoj nastavi, ocjene su zaključene trećeg za devet sedmica, na osnovu ocjena koje su učenici dobili od početka školske godine do danas. Plan i program nastave nije ispoštovan zbog štrajka nastavnika, i zbog okolnosti u Sarajevu” (Školski ljetopis).

Spomenuti štrajk se odnosi na štrajk nastavnika kojeg je organizirao neo-visni sindikat nastavnika srednjih škola u BiH tokom marta. Gubitak nastave za vrijeme štrajka, skupa sa prekidom nastave za vrijeme napada, učinilo je nastavak školovanja u trećem tromjesečju praktično nemogućim. Cilj i razlog unosa za 20. april u Školski ljetopis pokazuje da je Sarajevo bilo u kaosu kako su borbe intenzivirane. Samo dvije kratke sedmice kasnije, unos od 2. maja 1992. godine, pokazuje koliko se situacija pogoršala u manje od mjeseca na-kon prvog napada na grad:

“Život i rad u gradu su postali izuzetno teški nakon što je sav gradski prevoz prestao raditi, nakon što je veliki dio telefonskih linija u gradu presječen, kao i ostale komunikacije. Svaki dan, veliki broj građana biva ubijeno ili ranjeno. Izlazak na ulicu je izuzetno opasan zbog granatira-nja grada, kao i zbog snajpera. U takvim uvjetima, (učenici) su prestali dolaziti u školu – a ona se svakodnevno granatira... U tom razdoblju, školski krizni štab je osnovan i uvedena je radna obaveza za pojedine radnike” (Školski ljetopis).

Odluka o uspostavi radne obaveze je u stvari objavljena u Službenom listu 9. aprila 1992, čime je odlazak na posao postao obavezan za određene stručne kadrove u kritičnim granama (Službeni list RBiH, 1992). U školama po gradu, osnovani su krizni štabovi da bi upravljali radom škole, a odabrani nastavnici su imali obavezu nastaviti raditi u svojim školama. U Trećoj gimnaziji, u kri-zni štab izabrano je pet radnika: Mirko Marinović, direktor škole, Jasminka Tomić, zamjenica direktora, Jure Dimopulo, predsjednik Školskog vijeća,



Azemina Osmanagić, sekretar škole, i Julka Vukmirović, knjigovođa. Ime-na ostalih devet nastavnika i jednog čovjeka zaduženog za održavanje su se pojavila na listi radnih obaveza unesenoj 2. maja 1992. godine u Školski lje-topis. Prilagođavanje radne obaveze obrazovnoj struci, pod naslovom “Zakon o određivanju uvjeta privremene interne organizacije i sistematizacije i raspo-djela radnika u institucijama koje rade na polju obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture za vrijeme rata ili u slučaju neposredne ratne opasnosti” obja-vljen je u Službenom listu 9. jula 1992., i propisao radnu obavezu za nastavnike (Jabučar, 1992).

Mada su nastavnici i uprava pokušali nastaviti sa uobičajenim radom ško-le, nastava je u samoj školi bila jednostavno nemoguća zbog toga što je škola bila locirana neposredno na liniji fronta. Unos od 2. maja navodi da ako škol-ska godina 1991-1992. nije efektivno okončala 6. aprila, potpuno je jasno da je okončala sredinom maja, pošto su “učenici prestali dolaziti u školu” u roku od mjesec dana nakon prvog napada na grad. Abdulah Jabučar, zamjenik mi-nistra obrazovanja za Republiku tokom rata, a danas Federacije,* objasnio je kraj školske 1991-1992. godine 15. maja slijedećim riječima:

“Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture je pratilorazvoj događaja i reagiralo na vrijeme. Kada je četnička euforija rasla, morali smo prekinuti proces nastave, inače bi djeca bila ubijena, tako da je Ministarstvo predložilo, a Predsjedništvo Bosne i Hercegovine izdalo uredbu sa zakonskom snagom koja se odnosila na kraj školske godine – petnaestog maja 1992. godine” (1994:4).

Zamjenik ministra Jabučar mislio je na “Zakon o prestanku nastave u 1991-1992. školskoj godini u osnovnim, srednjim i višim školama; fakulte-tima i umjetničkim akademijama u Republici Bosni i Hercegovini”, koji je objavljen u Službenom listu od 5. maja 1992. godine, i pružio zakonsku osnovu za zatvaranje škole 15. maja 1992. godine, prije kraja školske 1991-1992. go-dine (Jabučar, 1997). Neki članovi ovog zakona glase:

“Uzimajući u obzir nastavak agresije i terorizma protiv Republike Bo-sne i Hercegovine, nastava se prekida i okončava za 1991-1992. školsku

* Abdulah Jabučar je danas u mirovini (opaska urednika).

Drugo poglavlje


godinu u svim osnovnim i srednjim školama u Republici Bosni i Her-cegovini na dan 15. maja 1992. godine.Učenici osnovnih i srednjih škola u Republici Bosni i Hercegovini koji su pohađali školsku godinu 1991-1992. i završili časove, godinu ili obrazovanje, koje će se priznati u skladu sa postignutim uspjehom do trenutka prekida nastave...Upis učenika u osnovne i srednje škole i studenata u institucije visokog obrazovanja u narednoj školskoj godini, organizacija prijemnih ispita za gimnazije, kvalifikacioni ispit za upis na institucije visokog obrazova-nja, izvršit će se kada se zadovolje uvjeti za njihovo organiziranje...Zbog preuranjenog završetka školske godine, naredna školska godina, 1992-1993. će početi kada se ispune uvjeti za normalnu nastavu i rad u svim osnovnim, srednjim i višim školama, fakultetima i umjetničkim akademijama u Republici Bosni i Hercegovini” (Jabučar, 1997: 175-176).

Škole su bile praktično zatvorene za učenike od 15. maja 1992. godine, zbog “agresije i terorizma” protiv nove Republike Bosne i Hercegovine, dok je upis i registracija učenika za novu školsku godinu odgođena dok se ne popra-ve uvjeti. Sa pogoršanjem uvjeta širom grada, stanje situacije je opisao Misha Glenny, koji je napisao, pošto je došao u grad početkom maja: “To je fantom-ski nadrealno iskustvo”. Jureći niz Aleju snajpera pri brzini od 140 km na sat, Glenny je napisao: “Nikad nisam vidio tako jezivu scenu. Dan u glavnom gradu, a na ulicama nema ni žive duše. Novine poskakuju na vjetru. Ovo nije Sarajevo, ovo je Zona sumraka, i to stvarna.” (1994: 175).

Geografija ubojstva

Školski ljetopis 2. maja sažima dešavanja iz prethodne četiri sedmice škole, koje su počele unosom od 6. maja i bilježile početak opsade. Ili je unos od 2. maja bio najava dešavanja tog dana, ili pokušaj bilježenja širine napada na Sarajevo, koji je obuhvaćen naslovom u dnevnom listu “Oslobođenje” od 3. maja, gdje je ćirilicom bilo napisano: “Brutalni napad na Sarajevo”. U njihovoj



knjizi, Jugoslavija, smrt nacije (1996) Laura Silber i Allen Little nude možda najpotpuniji opis dešavanja tog dana, onako kako su se odvijala. Ovdje ću detaljnije prenijeti njihov opis jer su ovi događaji poslužili da ukopaju linije opsade oko grada koje su tu ostale tokom cijelog trajanja rata, i u tom smislu, posebno su relevantni za Treću gimnaziju. Opis također pokazuje i stanje uma političkih lidera bosanskih Srba prema stanovnicima grada, i implikacije i za vođenje rata i za prilagođavanje školovanja ratnim uvjetima. Silber i Little su napisali:

“Drugi maj je zabilježio ozbiljnu eskalaciju rata, ne samo u Sarajevu, nego i u drugim dijelovima BiH... To je također bio dan kada su snage (Radovana) Karadžića pokušale implementirati, vojnom silom, njegov plan podjele grada u odvojene srpske i muslimanske dijelove.Karadžić je oduvijek jasno navodio svoju ambiciju da podijeli Sarajevo. On je imao viziju grada podijeljenog na srpski, hrvatski i muslimanski sektor, što je bilo u direktnoj suprotnosti sa stoljećima dugom histori-jom Sarajeva koja svjedoči o mirnoj koegzistenciji i etničkoj pomiješa-nosti. Bez srama, on bi novinarima jednako kao i diplomatima, zago-varao potrebu izgradnje zida kroz srce grada. Želio je Berlinski zid kroz grad koji je, u svakom dijelu, u svakom naselju, svakoj ulici, svakom stambenom bloku, bio etnički izmiješan. U svom planinskom štabu na Palama, Karadžić bi sretno raširio svoje mape grada i svakome ko je bio zainteresiran pokazivao je put koji on predlaže da se usvoji. Krajnji istok grada, uske vijugave ulice turskog starog grada, skupa sa širokim bule-varima susjednih kvartova koje su izgradili Habsburzi u devetnaestom stoljeću, predviđeni su za Muslimane i Hrvate. Sve zapadno od Marijin Dvora – uključujući veći dio industrijske i komercijalne infrastrukture izgrađene u dvadesetom vijeku, i veći dio stambenih kapaciteta – tre-balo je biti naseljeno isključivo Srbima. Ovo je odlučeno na apsurdnoj tvrdnji da su obradiva zemlja i sela na kojima je izgrađen moderni grad bila izvorno naseljena ruralnim srpskim zajednicama. Karadžić se nije izvinjavao zbog izrade plana koji će natjerati veliku većinu građana u najmanje i najgušće naseljene dijelove grada. “Muslimani su navikli tako živjeti”, jednom je izjavila njegova zamjenica, Biljana Plavšić. “Oni vole živjeti jedan na drugome. To je u njihovoj kulturi. Nama, Sr-bima, potreban je prostor”. Drugog maja, dok se Izetbegović vraćao iz Lisabona, Karadžićeve snage su pokušale prepolovit grad. Za sedmicu su okupirali visoke dijelove, okružujući grad sa svih strana. Sada su se

Drugo poglavlje


pomjerili u sam grad. Sa juga, spustili su se niz Vraca i planinu Trebević u dio centra grada pod nazivom Grbavica. Jedna kolona oklopnih vozila je prošla uski most na Skenderiji, i došla na nekoliko desetina metara od zgrade Predsjedništva. Njeno napredovanje je pokriveno artiljerijskom i minobacačkom vatrom sa okolnih uzvisina. Artiljerija i tenkovi pucali su po fasadi gradske općine od crvene cigle (gdje su se nalazili uredi Gradskog sekretarijata za obrazovanje).U Hrvatskoj, srpske i JNA snage su se pokazale gotovo nesposobnim za osvajanje urbane teritorije bez da je prvo pretvore u samo kamenje. Uživali su veliku superiornost u vatrenoj moći, ali nisu imali pješadiju koja bi slijedila artiljerijske napade. Ovaj se model sada ponovio i u Sa-rajevu. Obje oklopne kolone su zaustavili relativno mali broj pripadni-ka patriotske lige, nedavno formiranog oružanog krila SDA (Stranke demokratske akcije) i teritorijalne odbrane BiH, koji su bili opremljeni samo sa protivtenkovskim zoljama. Na Skenderiji su onesposobili prvo vozilo u ulici koja je bila tako uska da su tako blokirali prolaz ostatka kolone, koja je potom bila prinuđena na povlačenje.To je bio napor sa pola srca, ali nije bio potpuno bezuspješan. Po prvi put, pomjerio je srpsku liniju fronta u srce grada. On je dao Karadži-ćevim snagama kontrolu nad Grbavicom i dijelom susjednog naselja Hrasno... Linije fronta unutar grada koje su uspostavljene invazijom Srba od 2. maja su se čvrsto držale do kraja rata, i činili su osnovu za de facto podjelu Sarajeva; tako bi Grbavica i Nedžarići, od sada, trebali biti dijelom samoproglašene “Srpske Republike Bosne i Hercegovine”, odvojene od dijelova pod kontrolom Vlade BiH zelenom crtom u stilu Beiruta, preko koje bi se suprotstavljene vojske (i bivši susjedi) suočavali u stalnom i često smrtonosnom položaju. To je bila linija koja je dijelila prirodno kohezivne zajednice centra grada, i odvajala roditelje od djece, potpuno umjetna i samovoljna vojna barijera koja je preko noći, prakti-čno, postala nova granica između zaraćenih država” (1996: 232-234).

Sa uzvisina planine Trebević do krivudave linije brda koji su išli paralelno sa rijekom Miljackom, snage bosanskih Srba kontrolirale su brdo Vraca iznad Grbavice, brdo Hrasno iznad Hrasnog, i niže, Mojmilo iznad Otoke i Alipa-šinog Polja. Osim toga, okupacija Mojmila i područja Nedžarića na zapadu izolirala je predgrađe Dobrinja, koje se nalazilo duž aerodorma, od glavnog dijela grada. “Zelena linija bejrutskog stila” je išla jugoistočno, niz padine pla-



nine Trebevića, kroz staro Jevrejsko groblje, do mosta Vrbanja. Sa jugozapada, linija je išla duž padina brda Mojmilo, do brda Hrasno, a potom dole oko stadiona Grbavica, doma nogometnog kluba Željezničar. Od stadiona, linija je išla pravo duž onoga što je nekad bila ulica Milutina Đuraškovića do rijeke Miljacke, približno jedan kilometar niže mosta Vrbanja.

Ovakav položaj, gdje su bosanski Srbi držali uzvisine iznad grada i na-selje Grbavicu okarakterizirao je Kemal Kurspahić, koji je živio u susjednom naselju Hrasno, kao “geografiju ubojstva” (1997: 173). Snage bosanskih Srbakoje su prvo okupirale zgradu policijske akademije na brdu Vraca 5. aprila i spuštale se niže da teroriziraju stanovnike u narednih nekoliko sedmica, sada su praktično stavili pod kontrolu Grbavicu do vikenda 2-3 maj. Tokom tog vremena, započeli su proces čišćenja Grbavice od nepoželjnih stanovni-ka i nametanja svoje vladavine nad onima koji su ostali. “Srpska teritorijalna odbrana je sazvala sastanak stanovnika”, opisala je Elma Softić u telefonskom razgovoru sa rođacima koji su bili uhvaćeni u zamku na Grbavici, “na kojemu su ih obavijestili da sada pripadaju Srpskoj Republici Bosni i Hercegovini... Grbavica, tako blizu, a tako beskonačno daleko. Tako poznata, i tako odvra-tna. Druga zemlja. I to neprijateljska” (1996: 28, 148).

Linija fronta koja je dijelila ovaj dio grada od Sarajeva bila je sama rijeka Miljacka, koja je odvajala okupiranu Grbavicu, koja se jednostavno nazivala “drugom stranom”, od teritorija poznatog kao “Slobodno Sarajevo”. Drugim riječima, do školske zgrade Treće gimnazije mogao se dobaciti kamen sa dru-ge strane rijeke, od neprijatelja. Stanovnici škole više nisu bili učenici srednje škole u adolescentnom dobu, nego snage teritorijalne odbrane koji su bili pret-hodnici Bosanske vojske. A direktno preko puta Treće gimnazije, na strani rijeke gdje je bila Grbavica, stanovnici osnovne škole “Boriša Kovačević” više nisu bili učenici osnovne škole, nego paramilitarne snage Srpske Republike Bosne i Hercegovine, Republike Srpske. Prema riječima Emina Čustovića, jednog od nastavnika u osnovnoj školi:

“Osnovna škola “Boriša Kovačević” se našla kako igra svoju ulogu u tom užasu koji se dešavao u gradu. Ova je škola bila locirana na Grba-vici, gdje su vjetrovi rata uništavali sve na svom putu ... Školsko zvono je zadnji put odjeknulo 3. aprila, nakon čega je zamijenjeno paljbom sa barikada koje su bile postavljene na raskrsnici Pofalići.Iluzije su se morale spaliti, prisiljeni da se suoče sa stvarnošću i pobje-

Drugo poglavlje


gnu sa lijeve obale Miljacke na desnu preko vode do slobode. Tradicija škole je brutalno prekinuta u njenoj trideset četvrtoj godini nemilosr-dnim ratom, i tako je uništena svaka nada nastavnika i učenika da će se brzo vratiti u svoje škole.

Školu su “zauzeli” srpski četnici, “Beli orlovi”, i “Sokolovi”, i ona je posta-la lokacija sa koje su njihovi snajperi, artiljerija, minobacači, lanseri granata, mašinke pucale po građanima na desnoj obali rijeke Miljacke. Svi ovi nevini civili bi provodili noći krijući se u podrumima i skloništima, ne spavajući, i razmišljajući o tome što donosi sutra. Do mjeseca juna, Vilsonovo šetalište i područje mosta “Bratstvo jedinstvo” bilo je pokriveno mrtvim ljudima. Njiho-va su tijela služila kao hrana brojnim lešinarima, a smrad njihovog raspadanja bio je nepodnošljiv.

Sredinom juna 1993. godine, škola “Boriša Kovačević” je uništena u požaru... Većina članova kolegija i učenika su raseljene širom zemlje, i do današnjeg dana je njihova sudbina ostala nepoznata” (1994).

Nadrealizam škola koje okupiraju vojske postao je tek jedna od ironija bosanskog rata. Sa linijama opsade sada ukopanim za cijelo trajanje opsade, znamo da su nastavnici i učenici Osnovne škole “Boriša Kovačević” raseljeni i da je osnovna škola postala “ratna škola” poput mnogih drugih. Što se tiče učenika i nastavnika Treće gimnazije, njihova se priča odvija na stranama Školskog ljetopisa, i u riječima onih koji su ostali u opkoljenom gradu. Zadnji unos za mjesec april odražava nešto od prepreka koje su podignute između zajednica i susjeda, i u ovom slučaju, između nastavnika kao kolega.

“Od trećeg do tridesetog aprila, slijedeći radnici nikad nisu došli u školu: Mirjana Popović, Biljana Helesa, Čedo Miletić, Savka Krčmar, Gordana Mimić, Slobodan Potpara, Vlado Baškarada, Ratko Hršum, Danica Vujović, Ljiljana Preković, Julija Anzić, Sadeta Joldić, Dragica Trubelja, Zdravko Plavšić, Radivoje Puhalo” (Školski ljetopis).

Drugim riječima, u ponedjeljak, 6. aprila, usred vanrednog stanja koje je proglašeno u gradu, jedan broj nastavnika i osoblja se nije pojavio na nastavi u školi, niti su se ikada pojavili u školi u mjesecu aprilu. U stvari, nikad se više nikako nisu pojavili. Jednostavno su nestali. Unos od 30. aprila također bilježi



nestanak školskog blagajnika:“Mirjana Knežević, blagajnik škole, odnijela je novac iz općine Novo Sarajevo potreban za isplatu plaća radnika za mjesec april. Dala je po-lovici radnika njihov dio, dok druga polovica radnika nikada nije vidjela novac, jer se ona više nikad nije pojavila na poslu” (Školski ljetopis).

U napomenama unesenim u avgustu, kojima se zaključuje skraćena škol-ska godina 1991-1992, Školski ljetopis bilježi da je šesnaest nastavnika jedno-stavno nestalo, što je sa blagajnikom i koordinatorom činilo ukupno osamna-est radnika “koji su prestali raditi”. Od 31. maja 1992., ovi radnici su otpušteni sa posla zbog nedolaska na posao nakon perioda čekanja od 20 dana. Član 6 “Zakona o utvrđivanju uvjeta privremene unutrašnje organizacije i sistemati-zacije i raspodjele radnika u institucijama koje djeluju na polju obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture za vrijeme rata ili stanja neposredne ratneopasnosti”, koji je objavljen u Službenom listu od 9. jula 1992. godine, glasi:

“Radnicima čiji je radni odnos prestao u skladu sa zakonom, odnosno onih koji su bili neopravdano odsutni sa posla više od dvadeset dana, odnosno koji su prešli na stranu agresora, a protiv Republike Bosne i Hercegovine nakon što je Odluka o uspostavi radne obaveze stupila na snagu, direktor je obavezan donijeti odluku o prekidu radnog odnosa” (Jabučar, 1997: 129).

Ovih osamnaest radnika su svi bili Srbi koji su otišli “na drugu stranu”, kako bi rekle njihove kolege na drugu stranu Bejrutske zelene linije, na drugu stranu rijeke, na Grbavicu, u neprijateljsku državu na drugoj strani, u Repu-bliku Srpsku. Međutim, nisu svi nastavnici Srbi prešli “na drugu stranu”, a oni koji su ostali su obavljali istinski herojsku službu u najtežim okolnostima. U tom smislu, Abdulah Jabučar, govoreći o 9. julu 1992, napisao je slijedeće:

“Na početku rata, veliki broj nastavnika srpske nacionalnosti pridružio se agresorskoj strani, jedan broj njih je pobjegao prije agresorskog napa-da, a jedan broj nastavnika su bili angažirani na drugim stvarima, tako da su škole, velikim dijelom, ostale bez zaposlenih. Da bi se prevazišla ovakva situacija, donesen je Propis sa zakonskom snagom koji je omo-gućio privremenu unutrašnju organizaciju i sistematizaciju radnika u institucijama na području obrazovanja, nauke, kulture i fizičkog obra-

Drugo poglavlje


zovanja u vrijeme rata ili u slučaju ratnog stanja. Ovaj propis predviđa da u ratnom stanju, nastavnik može biti angažiran 35 sati sedmično” (1994: 4).

U još jednoj od ironija rata, koordinator nadležan za stručne obrazovne programe koji je “prestao raditi” i nije se vratio na posao bio je Zdravko Plav-šić, brat Biljane Plavšić, zamjenice Radovana Karadžića, političkog lidera Republike Srpske.

Pri zadnjem brojanju radnika 1991-1992, ukupno trideset šest nastavnika i administrativnih radnika su ostali u radnom odnosu, dok je šest nastavnika ostalo na “listama čekanja” zbog upitnosti njihovog statusa. Sedam nastavni-ka se pojavljuju na listi radnika sa pola radnog vremena, gdje je bio i Misim Gegić, čije je boravište u aprilu bilo nepoznato. Šest nastavnika koji su inače predavali u drugim školama sada su bili privremeno raspoređeni u Treću gi-mnaziju jer su stanovali blizu. Jedan nastavnik Treće gimnazije je sada bio raspoređen u srednju Mješovitu poljoprivredno-veterinarsku i prehrambenu školu, koja se nalazila u drugom dijelu grada. Ukupno šezdeset jedan nasta-vnik i administrativni radnik (koji su također predavali) su pobrojani na popi-su radnika Treće gimnazije pod jednom ili drugom kategorijom u zaključnom avgustovskom unosu u Školski ljetopis na kraju školske 1991-1992. godine.

Razvlačenje pameti

Ako je početak opsade u aprilu 1992. godine bio traumatičan, mjesec maj bio je preludij za nešto što je prevazilazilo “užasnu noćnu moru” Lejle Polimac, kako se intenzivirala opsada grada. Dok je maj počeo pokušajem snaga bosanskih Srba da presjeku Sarajevo na dvoje, i izrežu vlastiti dio grada, Sarajevo je istovremeno bilo u procesu pretvaranja u ruševinu. Model urbanog ratovanja koji je već viđen u Vukovaru, na primjer, ponovio se i ovdje, u po-kušajima da se grad svede na ruševine superiornom vatrenom moći, da bi se potom osvojio. Slike uništenja Sarajevo su dovele do pojave termina “Urbicid” na sarajevskoj izložbi iz oktobra 1993. pod naslovom “Ratna arhitektura”, da označi ubijanje urbanog identiteta, da se ne spominju ljudi. “Što to znači ‘Ubi-ti grad?’“, pita se Bogdan Bogdanović, bivši gradonačelnik Beograda u eseju



pod nazivom “Grad i smrt”. “To znači istisnuti njegovu snagu, ugušiti njegov metafizički eros, njegovu volju za životom, osjećaj sebe, njegova sredstva zarasipanje sjećanja u vjetar, uništenje prošlosti zajedno sa sadašnjošću” (1995: 72-73). Fizičko i psihičko uništenje Sarajeva intenziviralo se neumornim gra-natiranjem u maju 1992. godine. Sredina maja je bila posebno smrtonosna. Naslovi u Oslobođenju od 14. maja, na primjer, glase: “Sarajevo sa obranilo od napada”. Podnaslov je glasio:

“Zločinačko bombardovanje grada od ranog jutra, i pokušaji četničkih terorista da prodru u naselja jedno po jedno prekinut je zidom odbrane ... Karadžić je zatražio od Miloševića napad iz zraka” (1992:1).

U stvari, cijeli je grad bio pod napadom, od zapadnih naselja Stupa, Nedžarića, Alipašinog Polja, Otoke i Hrasnog, do Vrbanja mosta u centru grada, i do Starog Grada na istočnom kraju. Priča od 14. maja glasi: “Slike užasa u Hrasnom”, gdje se navode “Nove žrtve granatiranja Sarajeva” (1992:3). Intenzitet ranih borbi za Sarajevo prikazala je Elma Softić, koja je bilježila dešavanja 12-16. maja u svoj dnevnik života pod opsadom. U tom procesu, ona otkriva sve veće nevolje, kako su osnovne potrepštine za život, voda, kruh i struja, postali svakodnevni problemi:

“12. maj 1992: Danas, cijeli dan, odjekuju granate ... To je užasavajući zvuk, zviždanje koje prati minobacačku granatu kada leti iznad glave, ali barem znaš da leti iznad tebe. Kažu da ubija ona koju ne čuješ.14. maj 1992: Krvavi četrnaesti maj. Granatiranje je užasno. Po cijelom gradu ... Mrtvi i ranjeni satima čekaju da netko dođe po njih. Puca se na vatrogasce. Puca se na doktore. Puca se na (kopače grobova)...15. maj 1992: Čekala sam satima na kruh. Grupa ljudi je stajala od ranog jutra kraj Vječne vatre, čekajući kamion s kruhom. Gušila sam se od straha dok sam stajala i čekala na prokleti kamion, i na bombu da padne... Nisam dobila kruh – uopće nije došao.16. maj 1992: Nema tekuće vode. Bombardovali su instalacije pumpne stanice koja snabdijeva vodom dijelove Novog Grada, Novog Sarajeva i centra grada. Gotovo cijeli grad je bez vode, a veći dio grada je i bez struje” (1996: 29-30).

U Školskom ljetopisu Treće gimnazije, jedini unos u maju, osim onog opisa

Drugo poglavlje


opsade od 2. maja, nosi datum 20. maj, i glasi: “Proglašeno ratno stanje i opća mobilizacija cijele Republike Bosne i Hercegovine”. U pregledu značajnih bitaka, novine Bosanske armije, Prva linija ističu presudan značaj ovih ranih bitaka za Sarajevo u proljeće 1992. godine. Pri tome, članak ažurira opis koji su dali Silber i Little kada se radi o dešavanjima 2-3. maja, kada su snage bo-sanskih Srba pokušale presjeći grad na dva dijela, i kada su uspostavljene linije fronta koje su ostale nepromijenjene do kraja rata:

“Prva odlučna oružana bitka koju su dobili branitelji Sarajeva bila je bi-tka na Pofalićima, 16. maja 1992. godine. Namjera četnika da pokušaju podijeliti Sarajevo na dva dijela kako bi ga potpuno osvojili otkrivena je dva dana ranije. Glavna je namjera bila da se povežu četnici sa brda Or-lića i Huma, skupa sa onima sa Grbavice i Vraca, preko mosta Vrbanja, sa kasarnom Maršal Tito u centru ove linije. Odlučujući momenat bio je snažan napad branitelja Sarajeva koji su bili locirani samo 50 metara od četnika. Bitka za Pofaliće otvorila je taktički prostor za oslobađanje Orlića 8. juna 1992. godine, kao i za kasnije oslobađanje brda Žuč” (Gagula, 1994: 6).

Tokom zadnje sedmice maja došlo je do najintenzivnijeg granatiranja gra-da od početka opsade. Najmanje tri minobacačke granate su 27. maja udarile u red ljudi koji su čekali kruh u tadašnjoj ulici Vase Miskina koja je vodila do Baščaršije, precizno padajući između zgrada na stranama uskog pješačkog prolaza, ubijajući 17 i ranjavajući najmanje 156 ljudi (Smajkić, 1996.). “Krvavi kruh Sarajeva”, napisala je Elma Softić (1996: 40). Poznat kao Masakr reda za kruh, danas memorijalna ploča podsjeća na krvoproliće:

NA OVOM SU MJESTUSRPSKI ZLOČINCI27. 5. 1992 UBILI 17

GRAĐANA SARAJEVA

U svom osobnom dnevniku, Jelena Andrić, u to vrijeme učenica prvog razreda Prve gimnazije, slijedećeg dana piše o Masakru u redu za kruh. Njen upis nas suočava sa traumom opsade u ljudskom smislu:

“Četvrtak, 28. maj 1996. (11:30) Sarajevo: Jučer je bio najkrvaviji dan



u istoriji Sarajeva. Jučer ujutro došlo je do užasnog masakra ispred Tržnice, u redu za kruh. Ljudi su čekali da dođe kruh iz Klasa, kada su tri granate eksplodirale usred reda od 200 do 300 ljudi... Četrnaest ljudi je ubijeno, a jedna od njih je i Lalina sestra Gordana. Kada se to desilo, TV je bila prisutna, i sve smo vidjeli. Svuda krv, i ljudi koji leže jedni na drugima. Bila sam uplašena ... U tom trenutku sam znala da moja mama radi, i da je njena bolnica odmah pored Tržnice ... Mama je došla kući, tresući se i plačući. Tata ju je grlio, pokušavajući je smiriti. Kasnije nam je ispričala da, čim je obukla uniformu, čula je eksplozije, nakon čega su uslijedili užasni vrisci, i svi su potrčali vani u nadi da mogu pomoći nekome, ali više nije bilo nikoga da mu pomognu. Nisu mogli sastaviti komade tijela ... U meni je užasno osjećanje koje me podsjeća da su svi jučer nekoga izgubili, i prepoznali nekoga od svojih prijatelja ili rođaka koji su ležali na toj gomili smrti. Ali čini se da to nije bilo dovoljno za zvijeri koje su tako pokušale uništiti naš grad, pa su nastavili granatirati cijelu noć. Naša je zgrada sinoć pogođena kada je granata uletjela pravo u nečiji stan u zgradi broj 7, mi smo na broju 11, i ubijena je jedna djevojčica. Nisam je poznavala, ali mi je jako žao... Oh, Bože, ovo je bilo blizu. Toliko mi je muka da gledam sve ovo što se dešava. Ne želim više vidjeti krv. Nisam zla osoba, ali želim sve najgore ljudima koji uništavaju moj i živote svih drugih dok bombarduju naš grad... ZAŠTO SVE OVO????? (n.d.)

Ipak, granatiranje se nastavilo i u junu. Jelena Andrić je 4. juna zapisala u svoj dnevnik da “rat još uvijek traje, i Sarajevo polako umire. Sve je više slabih i gladnih ... Opet granatiraju grad, i samo u jednoj noći uništili su više nego u svih pedeset dana rata do sada” (n. d.). Četiri dana kasnije, 8. juna, John Burns je napisao članak u New York Timesu pod naslovom “Smrt jednog grada: Elegija za Sarajevo”. Elegija daje duboko bolan pregled umiranja grada Sarajeva:

“U dva mjeseca građanskog rata koja postaju sve ubitačnija svakog dana, Sarajevo, glavni grad Bosne i Hercegovine, bio je tek skelet buj-nog, ostvarenog grada. Sada je to pustara raznesenih džamija, crkava i muzeja; požarom načetih uredskih zgrada, hotela i sportskih stadiona, i bolnica, muzičkih škola i biblioteka probušenih raketama, minobaca-čkim i artiljerijskim projektilima.Parkovi su prinuđeni da služe kao urgentna groblja, a patetične linije

Drugo poglavlje


grobova idu čak dalje uz obronke brda, prema mjestima gdje se nalaze topovi.Što se to dešava ovdje, u evropskom gradu koji je kroz dva svjetska rata prošao sa tek manjim oštećenjima, teško je za shvatiti onima koji to podnose.To je katastrofa takve veličine, i takve naizgled nepovezanosti sa bilo kakvim ostvarivim vojnim ili političkim ciljevima, da se oni koji se danima kriju u bunkerima u prizemlju, kratko izlazeći na dnevno svje-tlo po svježe zalihe kruha i vode, iscrpljuju pokušavajući to shvatiti” (1992:1).

Jedan dan kasnije, 9. juna, Burns bilježi snimak radio komunikacije izme-đu oficira bosanskih Srba na brdima iznad grada. U tom razgovoru, generalRatko Mladić, vojni zapovjednik, obraća se dvojici svojih oficira, koristećipraksu bosanskih Srba da koriste muslimanska šifrovana imena, 27. maja, na dan masakra u redu za kruh. Burns navodi dijelove snimka:

General Mladić: Otvori vatru nadesno. Znaš gdje.Mustafa: O.K.General Mladić: Gađaj Velešiće, spali ih.Zijo: Bolje je gađati Pofaliće.General Mladić: Zašto Pofaliće?Zijo: Jer je tamo manje Srba.General Mladić: Dobro, gađaj oboje. Velešiće (sic) i Pofaliće. Pusti 82 mm i 120 mm, koristi najjače. (1992:10)

Po mom mišljenju, Burns propušta ne samo obim, nego i ključne elemente transmisije. U stvari, zabilježeno je nekoliko razgovora između oficira vojskebosanskih Srba za vrijeme granatiranja. Ovi snimci otkrivaju da general Mla-dić nije znao ni pravo ime dijela Sarajeva, koje se zove Velešići, što je ovdje napisano kao Velesice, nego koje je zvao “Velušići”, ali je znao dovoljno da zapovijedi da se tri najvažnije ulice u centru grada granatiraju: Humska, Do-brovoljačka (danas Hamdije Kreševljakovića) i Đure Đakovića (Alipašina).



Duža verzija razgovora koji navodi Burns je ovdje dana na slijedeći način:General Mladić: Vukašinoviću?Pukovnik Vukašinović: Da, gospodine.General Mladić: Šta gađaju oni sa Hreše?Pukovnik Vukašinović: Gađaju Predsjedništvo i zgradu Skupštine, a pri-je toga gađali su Velešiće i Pofaliće.General Mladić: Pucaj na Velešiće i Baščaršiju sa obje strane, i na Pred-sjedništvo.Pukovnik Vukašinović: Razumijem.General Mladić: Pucaj sa tri baterije na sve strane.Pukovnik Vukašinović: Razumijem.General Mladić: Je li najbolje gađati sa Hreše?Pukovnik Vukašinović: Jeste.General Mladić: Šta predlažeš za slijedeće mete?Pukovnik Vukašinović: Pa, naredio sam da tri baterije...General Mladić: Znam da si naredio tri baterije, ali koje grupe meta predlažeš da sad gađamo?Pukovnik Vukašinović: Prestao bih gađati stare mete i pucao na Pofali-će.General Mladić: Nemoj, zašto Pofalići?Pukovnik Vukašinović: Zato što smo do sada ispalili samo jedan plotun na taj dio.General Mladić: Gađaj Velušiće.Pukovnik Vukašinović: Mislite, Velešiće.General Mladić: Da, Velešiće, a gađaj i Pofaliće jer tamo nema puno na-stanjenih Srba. Gađaj slijedeće ulice: Humsku, Dobrovoljačku i Đure Đakovića. Jasno?Pukovnik Vukašinović: Razumijem.General Mladić: Gledaj sa svog položaja dok gađaš, tako da ne mogu

Drugo poglavlje


spavati i tako ćemo im razvući pamet.Pukovnik Vukašinović: Razumijem.(Videoteka “Vankee” n. d.)

Ono što je Burns propustio u ovom razgovoru bilo je direktno naređenje generala Mladića da se gađa grad kako njegovi stanovnici “ne mogu spavati i na taj način ćemo im razvući pamet”. “Sada konačno počinjem razumijeva-ti šta je Mladić mislio kada je svojim komandantima rekao: “Razvucite im pamet!”, sjeća se Zoran Bečić. “Ovdje više nema ništa, nema sjećanja, nema ničeg da se zapamti, i ničeg čemu se može nadati” (Dizdarević, 1994., 65-66). “U ovom trenutku se ne bojim, ali ako granatiranje opet počne, poludjet ću”, navodi Alma Duran preko Interneta tokom zastoja granatiranja tri godine to-kom opsade. “Ove stvari su najgore iskustvo u mom cijelom životu – osim kad sam vidjela rasuti mozak mog najboljeg prijatelja” (Castra, 1995). “Razvucite im pamet!”, rekao je Mladić.

Rat se nastavlja, rad se nastavlja

Razumijevanje intenziteta opsade daje pozadinu za bolje razumijevanje prilagođavanja školovanja uvjetima opsade. Pitanje školovanja pod takvim uvjetima ne znači samo razliku u kontekstu koji pruža racionalni akademski okvir za razumijevanje rekonstrukcije škola i nastave koja se organizira na različitim lokacijama učionica. Nešto od straha i traume, ako ne degradacije ljudskih uvjeta, se mora priznati da bismo shvatili istinski herojski karakter školovanja pod opsadom. Gledajući u odnosu na ovu pozadinu, Hajrija-Šahza Jahić smješta školovanje u ovom kontekstu tokom ovih ranih mjeseci kaosa:

“April 1992, maj 1992. godine, priča o uništenju, požarima, podrumi-ma, vriscima, sirenama, ranjenim i mrtvima, dan i noć su se sjedinjavali u gigantski pakao, i paralelno tome, naš unutrašnji poriv da organizi-ramo školu što brže, i po bilo koju cijenu, da bismo normalizirali živote djece koja su živjela u potpuno nemogućim okolnostima” (Jahić, 1996:11).

Nakon granatiranja i uništavanja iz aprila i maja 1992. godine, prvi unos



za juni u Školski ljetopis Treće gimnazije u Sarajevu, bilježi situaciju u školi dva mjeseca nakon prvih napada na grad:

“5. juni: Mirko Marinović, direktor škole, bio je prvi koji je ušao u zgradu škole nakon 30. aprila da vidi stanje u kojem se nalazi zgrada, oprema i sve što je potrebno za obračun plaća. Vojnici teritorijalne odbrane sada koriste školu. Evidentirana su velika oštećenja objekta, i nedostajuća oprema” (Školski ljetopis).

Direktor Marinović mi je rekao da ne samo da je morao dobiti posebnu dozvolu od Vojske da uđe u školu da bi izvukao evidenciju škole, nego da je “morao puzati u školu” da bi došao do nje. Uz pratnju vojnika sa mašinkom, utvrdio je “velika oštećenja objekta” gdje su spadala uništenja kompjuterskog laboratorija od strane samog nastavnika informatike, koji je prešao “na drugu stranu”. (1998).

Sa unosom od 10-20. juna u Školski ljetopis, nastavnici su se počeli vraćati u školu “uz veliki rizik i opasnost” da bi izvukli školsku dokumentaciju i dne-

Granatirana matična zgrada Treće gimnazije

Drugo poglavlje


vnike. Upravo negdje u to vrijeme, direktor Marinović uspio je osigurati dvije prostorije u Mješovitoj srednjoj poljoprivredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi, koja se nalazila u tadašnjoj Dobrovoljačkoj ulici u Starom Gradu, “koja je bila stvarno opasno mjesto”. Ovdje, na istočnom kraju grada, samo malo uzvodno uz Miljacku od originalne školske zgrade, “gdje su nađeni svi regi-stri, potpuna dokumentacija o učenicima, dnevnici, dokumentacija o zapo-slenima, nastavni program i druga važna pedagoška dokumentacija i registri” (Školski ljetopis).

Za cijeli mjesec juli, postoji samo jedan unos u Školski ljetopis. Datiran 1-31. juli, ovaj unos sugerira da kaos opsade neće u potpunosti omesti proces obrazovanja i eliminirati namjere da se nastavi sa redovnim procesom školo-vanja. U tom kontekstu, unos direktora Marinovića odražava politike nove vlade, i glasi, bez nesigurnih termina, da će se rad škole nastaviti:

“Kada je bila proglašena opća mobilizacija i radna obaveza zbog ratnog stanja, radnici nisu imali pravo na godišnji odmor. Raspored dužnosti za svaki dan su definirani, i rad se obavlja na zaključenju školske godi-ne, tekući poslovi i poslovi planiranja početka nove školske godine. Ži-vot i rad u gradu pod blokadom je izuzetno težak. Bez vode, bez hrane, bez struje, i bez komunikacija, uz stalnu opasnost po život.Neki od naših radnika su u Armiji BiH, među njima su Mustafa Hali-lović, na Dobrinji pod opsadom, Osman Tabaković, na Kobiljoj Glavi, Muris Klipo na Zlatištu, itd. Još jedna grupa radnika je angažirana u Civilnoj odbrani, kao Šemsudin Hrapović, Gordana Roljić. Azemina Osmanagić, Igbala Šačiković ... mnogi su angažirani u mjesnim zaje-dnicama (i u) humanitarnim organizacijama ... A Slobodan Đurasović, profesor, nogometaš, pjesnik ... bori se na svoj način, perom” (Školski ljetopis).

Unosi za avgust zaključuju akademsku 1991-1992. godinu u Školskom lje-topisu. Istovremeno, oni daju i kritični uvid u školske godine koje slijede. Mje-sec avgust, koji prethodi redovnom početku nove školske godine u septembru, čini se, bio je posebno kritično vrijeme za budućnost obrazovanja u novoj Republici Bosni i Hercegovini. Na osnovu liste radnika škole i popisa učenika u razredima, jasno je da je direktor Marinović poduzeo savjestan napor da po-



broji nastavnike i učenike Treće gimnazije koji su bili razbacani širom grada, i da normalizira situaciju onoliko koliko je to bilo moguće u granicama ljudskih sposobnosti. Ipak, prvi avgustovski unos u Školski ljetopis, dosta sličan unosu prethodnih mjeseci, opet odražava nesigurnost situacije:

RAT SE NASTAVLJA

Život i opstanak u gradu postaje sve teži i teži. Većina radnika su do-živjeli vlastite tragedije. Kćerka Vildane Abdurahmanović je poginula. Brat Alme Karahasanović je također poginuo. Sudbina Misima Gegića, koji je živio u Hadžićima, nepoznata je. Mnogi radnici škole ne znaju ništa o svojim voljenima: roditeljima, djeci, supružnicima, rođacima ... Sve komunikacije su praktično pale. Neki radnici su blokirani u pojedinim dijelovima grada: Gr-bavici, Dobrinji. Mnogi su morali napustiti stanove, i sada žive sa rođacima ili prijateljima kao izbjeglice. Za neke, stanovi su uništeni ili spaljeni ... Neki radnici su vjerojatno na strani agresora, mada za to nemamo pouzdane do-kaze. Morali smo podnijeti tužbu Višem sudu protiv jedne od naših radnica, Mirjane Knežević, koja je bila blagajnik škole, i koja je bila jedna od najsavje-snijih radnika, zato što je podigla, ali nije isplatila plaće za mjesec april jednoj grupi radnika.

Svaki dolazak u prostorije gdje se održava nastava predstavlja opasnost zbog stalnog granatiranja grada, snajpera i generalno ratnih aktivnosti. Poče-tak slijedeće školske godine je nesiguran, a uz to i financijska pomoć radnici-ma. Ali uprkos tome svemu...

RAD SE NASTAVLJA

U vrijeme kada su se škole poput Treće gimnazije borile da tek održe evidenciju radnika škola, okrutna priroda ratnih uvjeta otkriva se u naslovi-ma i opisima u sarajevskim dnevnim novinama. Velikim masnim slovima, praćenim grubim slikama žrtava, naslovi u Oslobođenju portretiraju sve više zastrašujuću stvarnost ljudi uhvaćenih u zamku unutar crta opsade. Naslov za

Drugo poglavlje


1. avgust 1992. glasi: “Nesalomivo Sarajevo”, navodeći “nove brutalne napade agresora na glavni grad Bosne i Hercegovine”. Naslov od 5. avgusta vrišti: “Sarajevo ucijenjeno vodom” navodeći “da grad gubi devedeset posto vode kojom sada raspolaže”. Naslov od 17. avgusta glasi “Mrak po planu agreso-ra”, koji bilježi “kritičnu elektroenergetsku situaciju u Bosni i Hercegovini”; praćen još jednim člankom koji navodi da je “Opskrba vodom još uvijek kri-tična”. Naslov od 18. avgusta navodi: “Baščaršija (stari dio grada) u plamenu”, sa slikom džamije Ferhadija u plamenu, i ranjenike u hitnoj pomoći. Do 24. avgusta, naslovi glase: “Nove rane na duši Sarajeva”, sa slikama “svakodne-vnog uništavanja” zgrada, mrtve djece praćene pitanjem “Zašto je krivo ovo dijete?” i ženom sa “bolnim izrazom na licu”.

Broj žrtava je i dalje rastao tokom mjeseca, da bi vrhunac dosegao 30. avgusta, kada je samo jedna minobacačka granata od 120 mm pala na pijacu na Trgu solidarnosti u stambenom kompleksu Alipašino Polje, na zapadu Sarajeva, gdje su ljudi u redu čekali kruh. Najmanje petnaest ljudi je ubijeno, a preko stotinu je ranjeno, među kojima se za mnoge ne očekuje da će preživjeti. Prema napisima Oslobođenja, granata je stigla iz pravca Lukavice, blizu aero-droma, pod kontrolom “krvožednih srpsko-crnogorskih kriminalaca”. Naslov je glasio “Masakr na Alipašinom Polju”, a članak je posebno ogorčen u osudi neprijatelja:

“Prizor i scena je bila užasavajuća: desetine ljudi u krvi, masakrirana tijela, otkinuti udovi ... Masakr na Trgu solidarnosti je još jedno upo-zorenje svjetskoj civilizaciji da je krajnje vrijeme da se zaustavi srpsko-crnogorska žeđ za krvlju, koja ubija, uništava i pali sa neshvatljivo jakim i mučnim zamahom. Zbog sveg ovog što se događa, Sarajlije moraju shvatiti da svaki izlazak na ulicu predstavlja igru ruskog ruleta. Sva težina danka u krvi koji je odnijela srpska granata na pijacu na Alipa-šinom Polju pokazana je izvještajima sa tri glavna punkta hitne pomoći u Sarajevu” (1992:1).

Masakr na pijaci na Alipašinom Polju je povećao broj žrtava koje evi-dentira Republički zavod za zdravstvenu zaštitu, i Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost. U stvari, “Bilten” Instituta/Kriznog štaba evidentira broj žrtava tokom godina rata dnevno i sedmično. Do 6. septembra 1992. godine, “Bilten” je evidentirao 2.037 ubijenih, 6.630 nestalih ili “likvi-



diranih” i 26.963 teško ili lako ranjenih u Sarajevu, nakon punih pet mjeseci opsade (Smajkić, 1992. god.). Broj raseljenih osoba u cijeloj zemlji, i broj re-gistriranih slučajeva različitih bolesti su također evidentirani. “Bilten” prenosi dramatičan apel za vanjsku pomoć:

“Halo, halo, je li to Vijeće sigurnosti Ujedinjenih nacija? Halo, Evro-po, je li to Evropska zajednica? Sarajevo i Bosna i Hercegovina zovu! Čujete li nas? ... Hoćete li nam pomoći? Reći ćemo vam još jednom: u ovoj zemlji dešava se rat, teror, glad, epidemije, genocid, trovanje i ma-sovno umiranje, još uvijek ima živih kojima možete pomoći ako želite!” (Smajkić, 1992).

Nekako, u zemlji u ratu i u gradu gdje je ruski rulet igran na ulicama, gdje “svaki od nas ima minobacačku granatu koja čeka na njega”, kako je Sven Alkalaj napisao u svom uvodniku u knjizi, i učenici i nastavnici su počeli pri-preme za školsku godinu 1992-1993. kad god da ona počne.

U kontekstu opsade grada, rad škola za sarajevske prosvjetne radnike je nastavljen, među kojima su se nalazili i nastavnici Treće gimnazije, što se može vidjeti iz unosa za avgust i septembar u Školski ljetopis. Pored redovnih unosa, suvremeni novinski izvještaji evidentiraju službene odluke i smjernice Ministarstva obrazovanja nove vlade Republike Bosne i Hercegovine koji se odnose na budućnost obrazovanja u onim dijelovima četiri gradske općine koje su ostale pod kontrolom bosanske vlade. Ova dokumentacija daje jasne dokaze da se vlada, iskovana tokom ratnog stanja, pokušava nositi sa neopho-dnosti otpočinjanja nastave u školskoj 1992-1993. godini.

Na primjer, u Oslobođenju 8. septembra 1992. pojavljuje se članak pod na-slovom “Rat određuje polugodište: poduzet će se maksimalne mjere da djeca i njihovi roditelji ne budu izloženi opasnosti”. Ovo je samo jedan od nekoli-ko članaka koji su zaključili unose za 1991-1992. školsku godinu, i postavili pozornicu za narednu, školsku 1992-1993. godinu. Članak je ovdje citiran sa nešto više detalja, jer daje dobar opis “neke vrste ‘kliznog’ početka školske godine 1992-1993.”:

“Priprema planova za upis u srednje škole u Republici je u toku. Nadle-žno ministarstvo navodi da će se datum početka školske godine objaviti kasnije, zbog toga što to uvelike zavisi od ratnih operacija i situacije na frontu.

Drugo poglavlje


Prema tome, može se govoriti o jednoj vrsti “kliznog” početka školske godine. Općine će svaka za sebe donijeti odluku o početku školske godine, u zavisnosti od okolnosti. U Ministarstvu obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture pripremaju se četiri različita prijedloga škol-skog programa, koji će utvrditi dužinu i trajanje nastave. Međutim, vjerojatno će se mijenjati zbog rata.U skladu sa Odlukom o uvjetima i privremenim kriterijima upisa uče-nika u prvi razred srednje škole, uvjeti za upis u srednje škole objavit će se putem medija, i bit će zasnovani na ocjenama zadnje četiri godine osnovne škole.Plan upisa je zasnovan na procjenama statističkih podataka od prošle godine i stvarnog broja učenika. S obzirom na rat u regiji, etničko či-šćenje i velike migracije, stvarni broj i razreda učenika je katastrofalan, mada u Ministarstvu postoji određeni optimizam da će se, uprkos sve-mu, nastava odvijati prema planu.U Ministarstvu žele poreći glasine o mogućnosti stvaranja etničkih škola ili razreda. Jedinstveni plan i program škole ne spominje ovakvu mogućnost, niti je smatra dobrim rješenjem.Kada se radi o osnovnim školama, uvjeti su slični kao i u srednjim ško-lama. Poduzet će se maksimalna briga da se djeca i njihovi roditelji ne izlažu nikakvoj opasnosti kada idu u školu, ili dok u njoj borave, za što će se pobrinuti općine u kojima su škole locirane…Na kraju, još uvijek postoji pitanje na koji način će se u praksi ostvari-vati nastava. Mnoge su škole uništene, neke se koriste kao skloništa, i roditelji se boje pustiti djecu da se imalo udalje od kuće. Možda će ovo biti još jedan problem koji će privući interes nadležnih” (1992:4).

Narednog dana, 9. septembra 1992. godine, “Odluka o upisu učenika u osnovne i srednje škole i o početku nastave u školskoj godini 1992-1993.” pojavila se u Službenom listu Republike Bosne i Hercegovine. “Po preporuci” Ministarstva obrazovanja nove vlade, Odluka glasi:

I“Izvršni organ općine i/ili gradske zajednice, u suradnji sa nadležnim okružnim sekretarijatom za socijalni rad, nadležan je, uz uvažavanje si-



gurnosti učenika i nastavnika i osiguranje uvjeta za normalne nastavne procedure u osnovnim i srednjim školama, da donese:1. Odluku o početku, trajanju i mjestu upisa učenika u prvi razred osnovne škole i prvi razred srednje škole;2. Odluku o početku i mjestu gdje će se odvijati nastava u školskoj 1992-1993. godini u osnovnim i srednjim školama.

IIUpis učenika u prvi razred osnovnih škola će se vršiti za one učenike koji će napuniti sedam godina do 1. septembra ove godine.Izuzetno, u osnovnim školama koje raspolažu prostorom i nastavnim kadrom, dopušteno je upisati i djecu koja će do 1. septembra ove godine napuniti šest godina.Upis djece, u skladu sa gore navedenim, odvijat će se prema listama djece u školskoj starosnoj skupini koje posjeduje općinski upravni organ nadležan za obrazovanje, ili na osnovu zahtjeva roditelja djece sa terito-rije općine, kao i na osnovu zahtjeva koje podnesu roditelji ili zakonski skrbnici djece-izbjeglica ili raseljene osobe u odgovarajućoj općini.

IIIUpis djece u srednje škole vršit će se na osnovu otvorenog natječaja za prijem učenika u prvi razred srednje škole za školsku godinu 1992-1993, odluke o jednakim kriterijima i ocjenjicanju za prijem učenika u institucije srednjeg obrazovanja, i Plana za upis učenika u prvi razred srednje škole u Republici Bosni i Hercegovini u školskoj 1992-1993. godini, o čemu će odluku donijeti Republički fond za srednje obrazova-nje i vaspitanje, uz odobrenje Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kulture” (Službeni list RBiH, 1992).

Jasno je da je Ministarstvo obrazovanja dodijelilo odgovornost za upra-vljanje školama općinskom i lokalnom nivou da realiziraju odluku o početku školske 1992-1993. godine. S obzirom na ratne uvjete u neposrednom podru-čju njihovih škola, ovi administratori su, prema riječima Oslobođenja, trebali “individualno odlučiti o početku školske godine, u zavisnosti od konkretnih

Drugo poglavlje


okolnosti”. U Sarajevu, nadležnost za ove odluke je bila na Gradskom sekre-tarijatu za obrazovanje, školskim administratorima u četiri općine “Slobo-dnog Sarajeva” koje su ostale pod kontrolom Bosanske vlade, i mjesnim zaje-dnicama sve ove četiri općine. O početku nove školske godine u Sarajevo će se odlučiti kad “pitanje načina praktičnog obavljanja nastave” bude riješeno.

Narednog dana, 10. septembra 1992. godine, još jedan članak, pod naslo-vom “Nastava će biti prilagođena ratnim uvjetima”, navedenim u prethodnom poglavlju, pojavio se na stranama Oslobođenja, gdje je dat pregled Odluke koja je stupila na snagu prethodnog dana. Članak navodi Odluku o upisu učenika u osnovne i srednje škole za narednu školsku godinu, i pojašnjava organizaciju odvijanja nastavnog procesa. Ovdje se navedeni članak prenosi u cjelini:

“Vlada Republike Bosne i Hercegovine je jučer usvojila Odluku o upisu učenika u osnovne i srednje škole i početku nastave u školskoj 1992-1993. godini.Ovom Odlukom Vlada Republike Bosne i Hercegovine nalaže općin-skim i gradskim izvršnim organima, koji su odgovorni za sigurnost učenika i nastavnika, da osiguraju uvjete za obavljanje normalnog pro-cesa nastava u osnovnim i srednjim školama.U skladu sa ovim, općine, u pogledu gradskih zajednica, će odlučiti o početku, dužini trajanja i mjestu održavanja upisa učenika u prvi razred osnovne i srednje škole, i donijeti odluku o početku i mjestu održavanja nastave u školskoj 1992-1993. godini.Nastava u osnovnim i srednjim školama odvijat će se u skladu sa pro-gramom koji je priredio Pedagoški zavod Republike Bosne i Hercego-vine, a organizaciju i nadzor nad nastavom u skladu sa Odlukom Vlade Republike Bosne i Hercegovine vršit će odgovarajući sekretar koji radi u ratnim uvjetima – rečeno je u izvještaju sa jučerašnje sjednice Vlade Republike Bosne i Hercegovine”(1992: 8).

Drugim riječima, u zemlji koja vodi rat za preživljavanje, i glavnom gra-du te zemlje pod opsadom, nova vlada Republike Bosne i Hercegovine, “po preporuci” Ministarstva obrazovanja, izdala je odluku da školske administra-tivne jedinice pokrenu početak naredne školske godine uprkos ratnim uvjeti-ma. Ove školske administrativne jedinice su trebale odlučiti ne samo o upisu novih učenika u osnovne i srednje škole, nego i o odgovarajućim mjestima za



odvijanje nastave i trajanje nove školske godine. “Uzimajući u obzir sigurnost učenika i nastavnika” ove školske administracije su trebale stvoriti uvjete za redovno odvijanje procesa nastave”, drugim riječima, prilagoditi nastavu u školama ratnim uvjetima. U opkoljenom glavnom gradu Sarajevu, ova je na-stava značila da će Gradski sekretarijat za obrazovanje, školski administrator za četiri preostale općine grada Sarajeva, i predstavnici mjesnih zajednica, biti nadležni za početak nove školske godine.

Na dan 8. septembra 1992. godine, isti dan kada je Oslobođenje spominja-lo neku vrstu “kliznog” početka škole, i jedan dan prije donošenja odluke da lokalne administrativne jedinice “osiguraju uvjete za normalno odvijanje na-stave”, Jelena Andrić, sada učenica drugog razreda u Prvoj gimnaziju, napisala je slijedeće u svoj dnevnik:

“Stvarno ne razumijem šta se, dovraga, događa sa svima oko mene. Odjednom su svi deprimirani. Dobro, shvaćam, nemamo vode, struje, nemamo života, ali to nije razlog da udaram glavom u zid po cijeli dan ... Istina je da Bosna postaje pakao, i da ljudi pate. Sarajevski duh je mrtav i ljudi su očajni. U cijelom gradu se mogu vidjeti kola hitne po-moći koja jure, ili automobili sa mrtvim tijelima na zadnjim sjedištima. Krv je svuda, i svaki dan se postavlja pitanje: “Hoću li biti tako sretan da sutra opet vidim sunce, ili će i moj život nestati u hladnoj sarajevskoj noći?” Ljudi posvuda stoje po redovima. Što čekaju? Ne znaju. Samo čekaju. Čekaju kruh, a kruha nema. Čekaju vodu, a vode čak nema u gradu, slušaju o mogućnosti da dođe struja, a sve to je samo jedna velika laž ... Ja svaki dan učim engleski jezik, i pokušavam da održim mozak u formi. Ne želim pustiti da mi mozak odumre samo zbog rata” (n. d.).

“Razvucite im pamet”, rekao je general Mladić.

Drugo poglavlje


T

RATNE ŠKOLE SARAJEVASEPTEMBAR 1992 MART 1993.

“U tom periodu svi smo bili tako očajni, posebno mladi ljudi. … Nismo mogli razumjeti kako je cijeli svijet mogao ostati po strani i ne uraditi ništa da nas spasi. Mislila sam da oni žele da mi pomremo. Kada smo spoznali da niko ne bi ništa uradio za nas nego smo to morali uraditi sami, naš strah bi postepeno postajao revolt. Nismo željeli izgubiti našu hrabrost u potpunosti. To nije bila samo borba na bojnom polju, nego također i intelektualna i duhovna. Počeli smo ići u školu jer smo osjećali da imamo pravo na to. Takozvane “ratne škole” su organizirane i svi su išli u najbližu školu. Svaki dio grada je imao nekoliko ratnih škola i ja sam morala ići u Prvu gimnaziju da polažem ispite, morala sam se izlagati riziku jer je bila daleko od moje kuće. Ne znam koliko puta sam čula sirenu dok sam išla u školu, tako da sam morala bježati u najbližu zgradu i ostati u njoj dok granatiranje ne prestane. Bilo je strašno. Ali tada kao i sada osjećali smo da imamo pravo na ovaj grad i život i da nam to niko ne može oduzeti. Zbog toga nismo odustali, zbog toga smo i sad ovdje.”

Amira PrcićStudent Odsjeka za engleski jezik i književnost

Filozofski FakultetUniverzitet Sarajevo


Škole na Bjelavama i Dobrinji kao prethodnice ratnih škola mjesnih zajednica

Treća gimnazija je 1. marta 1993, sa početkom školske 1992-1993. go-dine, postala ratna škola, koja je u tom statusu nastavila funkcionirati kao administrativno tijelo, bez fizičke strukture ili jedne stalne lokacije. Podtim uvjetima, rukovodioci škole nastavili su organizirati školske programe i usmjeravati nastavnike, koji su nastavili voditi časove i podučavati učenike, a oni su nastavili pohađati nastavu, završavati zadatke, i pripremati se za fa-kultet. Za studente, nastavnike i rukovodioce Treće gimnazije, rad škole se nastavio zajedno sa opsadom.

Iako je trebalo oko jedanaest mjeseci da se reorganizira školstvo u Sa-rajevu, ti mjeseci su bili kritični kako se obrazovni kadar mučio sa pitanji-ma prilagođavanja nastave opsadi. Krajem 1992. na primjer, nastavnici sa Pedagoškog zavoda Sarajevo su zabilježili “da je održano preko dvije sto-tine individualnih kontakata prosvjetnih savjetnika i zaposlenih” (Bešlija, 1995:22). Veoma rano, već 3. maja 1992, mala grupa nastavnika se okupila u Pedagoškom zavodu da bi se suprotstavila opsadi u obrazovnom smislu. Sa nesigurnošću nastavka školske 1992-1993. godine, ovi nastavnici su gle-dali u budućnost i uvidjeli potrebu za zajedničkim pristupom reorganizaciji obrazovanja. Iako je njihov prvobitni cilj bio ponovo otvoriti škole za školsku 1992-1993. godinu, ispod toga ležao je cilj da reorganiziraju škole za učenike kao dugoročno prilagođavanje opsadi. Tokom maja 1992. dva nastavnika iz Pedagoškog zavoda, Hajrija – Šahza Jahić i Melita Sultanović su preuzela na sebe ovaj zadatak pripremom prve analize situacije za određivanje specifičnihpotreba škola u gradu.

Svojim riječima, profesorice Jahić i Sultanović su mi kazale da je u poče-tku “sve bila improvizacija … Ideja je bila normalizirati situaciju zbog djece, prvo početi sa programima na jednoj lokaciji pa tek onda uvesti iste programe u ostale dijelove grada….ali mi smo bili organizaciona ćelija”(1998). U toku rata, “organizaciona ćelija” je zvanično nazvana Međuopćinski Pedagoški zavod Sarajevo, od tada jednostavno Pedagoški zavod Sarajevo. Profesorica Jahić je pisala o odgovornosti preuzetoj od strane osoblja Zavoda u reorgani-zaciji školstva u četiri općine koje su ostale pod kontrolom bosanske vlasti:

Treće poglavlje


“U julu 1992. Pedagoški zavod Sarajevo preuzeo je zadatak organizi-ranja, koordiniranja, planiranja i supervizije obrazovnih i rekreativnih aktivnosti koje su ponuđene izbjeglicama, raseljenim i lokalnoj djeci u Sarajevu. Počeli su odmah sa radom na razvijanju koncepta rada sa djecom zatečenom u ratnoj situaciji. Plan je obuhvaćao djecu od 5 do 15 godina. Cilj plana predavanja je bio prezentirati, razviti, razmotriti i vježbati sve teme koje su ostale iz kraja prve ratne školske godine, jer ih je rat prekinuo. Plan predavanja se počeo oblikovati u prvoj takozvanoj ratnoj školi, i unutarnja i vanjska organizacija ovih škola je počela u “normal-noj” školskoj 1992/93. godinu” (Jahić, 1996:12).

Na osnovu analize situacije koja je provedena tokom maja razvijeno je i sažeto nekoliko fundamentalnih principa za organiziranje nastavnih planova i uputstava za ratne škole Sarajeva:

1. “formiranje grupa đaka na osnovu prebivališta s posebnom pažnjom na sigurnost;

2. uključivanje nastavnika iz lokalnih zajednica u kojima su ratne škole organizirane sa posebnom pažnjom na sigurnost nastavnika;

3. proširenje nastavnog sadržaja izvan druženja i akademskih elemena-ta, uključujući i rekreativne sadržaje;

4. dobrovoljno učešće;5. maksimalno trajanje časova od trideset minuta;6. maksimalan školski dan od tri do četiri časa, sa ukupnim sedmičnim

brojem od do osamnaest časova;7. osnovni nastavni plan uključuje sljedeće predmete: maternji jezik,

strani jezik, matematika, biologija, umjetnost, muzičko i slobodne aktivnosti” (Sultanović, 1996:8-9).

Prvi obrazovni program počeo je u Školi Bjelave, koja je dobila ime po Bjelavama, području grada i koja je počela sa radom u februaru 1992, tri mjeseca prije opsade, za 160 djece izbjeglica iz istočne Bosne (Bešlija 1995). Zavod je formirao mali “Bjelave tim”, tim nastavnika za osnovnu i srednju školu, organizirao seminare za nastavnike, rasporedio učenike izbjeglice u

Ratne škole Sarajeva septembar 1992 - mart 1993.


grupe po godinama starosti i razvio nastavne programe predmeta za dobne grupe. Ideja je bila da nastavnici uzmu programe koje su razvili nastavnici u Zavodu i predaju učenicima izbjeglicama Škole Bjelave. Prema riječima profesorice Jahić “djeca nisu išla u školu, škola je dolazila njima” (1996:15). Dok je početak školske 1992-1993. bio nepoznat drugim školama u Sarajevu, Škola Bjelave počela je sa radom kao prva ratna škola u gradu 2. septembra 1992, sa reorganiziranim nastavnim planom i programom i reorganiziranim raspoređivanjem djece u osnovnim školama na sljedeći način: 1) predškolska djeca zajedno sa prvim i drugim razredima; 2) treći i četvrti razredi; 3) peti do osmih razreda slično kao organizacija američkih srednjih škola (Sultanović, 1996; Jahić, 1996). Profesorica Sultanović je pisala o racionalizaciji za reorga-nizaciju škola u ovom smislu:

“Da bi se implementirao ovakav način rada, pripremljen je poseban nastavni plan kao društveni vodič, učenje i slobodne aktivnosti djece izbjeglica iz ovih područja (djeca od pet do jedanaest godina). To je zasnovano na uobičajenom nastavnom planu ali prilagođeno djeci koja su iskusila strahote rata. Nastavni plan jako naglašava rekreacione aktivnosti. Ovaj plan je osno-va novog stava/metoda u radu sa djecom koja su već iskusila ratnu tra-umu, korišten je od strane svog nastavnog kadra kao osnova planiranja njihovih časova” (1996:8).

Otprilike u isto vrijeme kada je program Zavoda bio uveden u školu Bje-lave, male grupe učenika i nastavnika, posebno u osnovnim školama gdje je postojala veća potreba nadzora nad djecom, počele su formirati škole i u osta-lim dijelovima grada. Ove grupe su predstavljale “haustorske škole”, termino-loška odrednica preuzeta sa područja Dobrinje, koja se nalazi u neposrednoj blizini aerodroma Butmir. To područje se sastoji od stambenog kompleksa koje je bilo direktno izleženo linijama fronta. “Dobrinja je posebno mjesto”, rekla je Behija Jakić, profesorica sociologije i filozofije u Trećoj gimnaziji,koja je ostala zatočena na Dobrinji, području grada koji je u ranoj fazi rata bio opkoljen. “Jesi li luda?” pitali su je njeni prijatelji kada je odbila priliku da napusti Dobrinju. “Otišla si iz opkoljenog u opkoljeno u okviru opkoljenog” (1998). Potpuno odsječena od ostalog dijela Sarajeva u toku prvih nekoliko

Treće poglavlje


mjeseci rata, Dobrinja je predstavljala najugroženiji dio Sarajeva, “opkoljeni dio u opkoljenom gradu”, što je u građanima koji su ostali stvorilo odlučnost da prežive. Čak i nakon što su snage Armije Bosne i Hercegovine uspjele da oslobode taj dio grada dijela pritiska, jedina veza između Dobrinje i ostalog dijela Sarajeva, osim vozila UN-a, bili su tranšeji koji su vodili kroz podnožje brda Mojmilo. Užas uslova natjerao je učitelje koji su ostali u Dobrinji da tu organiziraju školstvo prije nego u ostalim dijelovima grada, ako ne zbog nekih drugih razloga onda da bi se osigurala sigurnost za djecu iz dana u dan.

U referatu koji je pripremljen za Simpozij Školstvo u ratnim uvjetima, koji se održao u Sarajevu 18. aprila 1994, pod naslovom “Haustorske škole: obrazovni model u Dobrinji”, Seniha Bulja iz Pedagoškog zavoda objašnjava situaciju u Dobrinji koja je dovela do stvaranja prve haustorske škole u ulici Salvadora Aljendea (danas Esada Pašalića) u zgradi koja je bila na liniji fronta. “Morate priznati”, napisala je “da je za to trebala hrabrost i odlučnost”:

“Djeca Dobrinje ne mogu ići u školu, jer škola nema. Škole koje su bile tu sada su mrtvi i uništeni spomenici. Bio je rat. Konstantno granatira-nje je sprječavalo djecu da se okupljaju na jednom mjestu. Djeca se ne mogu igrati na ulicama, ne mogu boraviti čak ni u stanovi-ma, nego u podrumima, jedino u podrumima. Budući da su provodili većinu vremena u podrumima, tu su u početku prve škole i nastajale. Uskoro širom naselja Dobrinja, podrumi, haustori i ostali sigurni pro-stori su dobili novu odrednicu, pretvarani su u male učionice. Tu se rodila prva haustorska škola” (1994).

Iako je snaga opsade bila možda i najizraženija u Dobrinji, opis ratnih uslova profesorice Bulje može se primijeniti na cijeli grad. Drugim riječima, mnoge škole su namjerno gađane kao kulturni spomenici, a druge su bile nesigurne zbog svoje lokacije. Ulice nisu bile sigurne za šetnju a kamoli za igru, pa tako i druge zgrade, kuće i stanovi. Ovakvi uvjeti su doveli opkoljenu Dobrinju u situaciju koja je značila najgoru moguću situaciju, gdje se morala poduzeti dramatična reorganizacija da bi školstvo preživjelo. Profesorica Bulje opisuje prvu haustorsku školu u ulici Salvadora Aljendea kao školski model:

“Profesori i učenici koji su radili pod takvim uvjetima su u isto vrijeme na svoj način iskazali svoj otpor agresiji.



Prvi roditeljski sastanak je održan 17. juna 1992. jer je do tog dana bilo nemoguće kretati se ulicama Dobrinje.…Uz pomoć Komande Dobrinjske brigade i mjesnih zajednica, 28 objekata su određeni u svrhu školovanja. Ovi objekti su opremljeni sa neophodnim materijalom koji je preuzet iz osnovne škole “Simon Boli-var”, koja je bila u potpunosti uništena…Svi učenici na Dobrinji su raspoređeni u određene škole na području općine u kojoj žive. Njihova sigurnost je bila prioritet i zbog toga su pohađali nastavu u svojim stambenim zgradama. Većina predmeta je podijeljena među članovima nastavničkog vijeća koji su odredili neo-phodne uvjete za rad škola” (1994).

Ove lokalne škole su postale punktovi, koji su pokušavali obnoviti škol-stvo u Dobrinji eventualno i cijelom gradu. “Ideja je bila povezati male pun-ktove, mikro sredine, koje su u početku radile neovisno”, rekla je profesorica Jahić, “razviti shemu, razviti vrstu organiziranog sistema ratnih škola … koje bi bile sigurnije.” (1998). Da bi povezali punktove međusobno, savjetnici iz Pedagoškog zavoda išli su u mjesne zajednice, općine, lokalne nivoe vlasti u gradu, što je otprilike analogno američkim političkim oblastima. “Mjesne zajednice su osnovne autonomne zajednice zasnovane na teritorijalnom prin-cipu”, napisao je Miodrag Višnjić, u svojoj analizi uloge mjesnih zajednica u okviru političkog sistema bivše Jugoslavije:

“U velikom broju mjesnih zajednica postoje mnoge dobro razvijene društvene, humanitarne, obrazovne, kulturne, umjetničke, rekreativne, sportske, vatrogasne i druge aktivnosti, u zavisnosti od iskazanog in-teresa radnih ljudi i građana …. Udruženim aktivnostima i sredstvima radnih ljudi i građana, organizacije zajedničkih aktivnosti i samoupra-vnih interesnih zajednica u mjesnim zajednicama, mnogi komunalni objekti su izgrađeni… objekti za kulturne i obrazovne, zdravstvene i ostale potrebe. Širok raspon aktivnosti je razvijen od strane skoro svih mjesnih zajednica posebno na području opštenarodne odbrane i druš-tvene zaštite. Uloga i uticaj mjesnih zajednica, u širem smislu, treba se razviti u okviru općina, jer … jedino je to način da se afirmiraju mjesnezajednice u cjelokupnom društveno-političkom sistemu. U isto vrije-me nema samoupravnih općina bez samoupravnih odnosa razvijenih u mjesnim zajednicama” (1979:5,18-19,41).

Treće poglavlje


Mjesne zajednice imaju širok raspon funkcija u političkom okviru općina. Do opsade grade, prostorije mjesnih zajednica su bile sa minimalnim brojem osoblja i primarno odgovorne za stvari kao što su lokalne žalbe, socijalne – društvene funkcije, aktivnosti civilne odbrane u miru. Svaka mjesna zaje-dnica je imala svoje prostorije pa su edukatori iz Pedagoškog zavoda, zajedno sa svojim suradnicima nastavnicima zahtijevali prostorije od mjesnih zajedni-ca da bi napravili mjesne školske prostorije. Profesorica Bulja je zabilježila, na primjer: “uz pomoć Komande Dobrinjske brigade i mjesnih zajednica Dobrinje”, dvadeset osam objekata je određeno u okviru naselja da služe u svrhu osnovnog obrazovanja. Uz pomoć članova civilne zaštite, pribavljeni su stolovi, stolice, peći i folija za prozore da bi se stvorio utisak školskih učioni-ca. Iako su savjetnici Zavoda čak i kreirali modele za organizaciju “prostorija za učenje” i za “organizaciju nastave u ovakvim prostorijama”, stvarnost ovih učionica na primjeru prve haustorske škole na Dobrinji, profesorica Bulja je opisala na slijedeći način:

“Na roditeljskom sastanku odlučili smo da je najbolje mjesto za školu haustor u ulazu na broju 9. Ovaj prostor smo uredili koliko smo najbolje mogli. Devetoro male djece su sjedili hrabro za svojim stolovima koji nisu bili standardni za školsku djecu …. ali dokle god su mogli sjediti, stolovi i stolice su bile u redu. Učionica je bila mala, njih devetoro jedva su mogli stati zajedno. Pored dva ovakva stola za učenike bila su dva čak manja stola za nastavnike. Učionica je imala tri zida, četvrti je bio hodnik koji je vodio izvan stubišta na ulicu ispred zgrade…Na lijevoj strani učionice, naslonjen na zid nalazio se stol za stolni tenis. Nekada je taj stol korišten za izložbe likovnih radova, a nekada za kom-plicirane matematičke zadatke, zakone fizike, i kemijske formule.Izvor svjetla za učionicu je svijeća koju su napravili učenici. Napravljena je tako što je staklena posuda napunjena pola vodom pola uljem. Zatim se stave dvije tanke pamučne trake koje su provučene kroz plutani čep vinske boce, u posudu. Kada se trake natope uljem zapale se i gore dok ima ulja.Iznad imena učenika na zidu je napisano: Prva Haustorska škola “Dobrinja 2B” (1994).



Prema riječima profesorice Jahić, “nedostatak opreme, nastavnih poma-gala, knjiga, papira, olovaka, grijanja, struje, hljeba i vode nije predstavljao prepreku za rad ratnih škola” (1996:15).

U izvjesnom smislu, predgrađe Dobrinja je bilo ispred ostalog dijela Sara-jeva u naporima za reorganizaciju školstva. Natjerani izolacijom, da se uhvate u koštac sa obrazovnom stvarnošću, dobrinjski edukatori formirali su “model obrazovnog rada”, ne samo za Dobrinju nego i za ono što je u širem smislu postalo model obrazovnog rada za ostali dio grada. “Jedinice osnovnog obra-zovanja (Centar ratne škole Dobrinja) su rodno mjesto haustorskih škola koje su kasnije postale osnovni model za organizaciju obrazovnih aktivnosti na Dobrinji”, napisao je Smail Vesnić, direktor Centra. “Model haustorske škole nastao je na Dobrinji, obogaćen fakultetskim iskustvom i visokim nivoom konkretnog rada na prilagođavanju radnih uvjeta na teritoriji grada u periodu rata” (1994:18-19). U septembru 1992. u dokumentu Pedagoškog zavoda sa naslovom “Operativni plan u ratnim uvjetima za 1992.” Dobrinja je razma-trana u ovom smislu da se potvrdi uloga Zavoda u reorganizaciji školstva u Sarajevu:

“Savjetnici u Zavodu će imati aktivnu ulogu u stvaranju nastavnih programa prilagođenih ratnim uvjetima za osnovne i srednje škole. To znači uređivanje radnih planova za svaki od predmeta, kao i doradu i obradu programa za propuštenu nastavu u protekloj godini.Iskustvo dobiveno radom u Obrazovnom centru Dobrinja koje pove-zuje sve segmente obrazovanja, kulture i informacija i koje predstavlja novinu u našem obrazovnom sistemu, treba u pogledu efikasnosti iuspješnosti organiziranja svih aktivnosti do kraja ovoga…Novonastala situacija zahtijeva od strane školskih institucija brzo i efi-kasno restrukturiranje i drugačiju organizaciju na unutarnjem i vanj-skom planu. Iskustvo dobiveno radom Obrazovnog centra Dobrinja se ovdje treba iskoristiti” (Pedagoški zavod, 1992).

Iskustvo dobiveno organizacijom škole na Bjelavama i haustorskih škola u Dobrinji je transformirano u organizaciju ratnih škola Sarajeva. Lokacije za pojedine učionice i punktove, kao što je npr. Dobrinja 2B Haustorska škola, su unutar granica mjesnih zajednica, povezane i integrirane u ratne škole mjesnih zajednica pod upravom najbliže regularne škole u tom području.

Treće poglavlje


Na primjer, individualni punktovi locirani u okviru granica mjesne zajednice Bistrik koja se nalazi u općini Stari Grad, integrirani su u jednu ratnu školu pod imenom Ratna škola mjesne zajednice Bistrik. Na sljedećem nivou, ove ratne škole mjesnih zajednica su integrirane u administrativni okvir škole koja je imala dužnost obrazovanja u tom području tj. matična škola. U Školskom ljetopisu Treće Gimnazije sa datumom 1-8. decembra 1992. piše:

“Naša škola je primila odgovornost da ide naprijed i organizira nasta-vne časove za teritoriju mjesne zajednice Kovači, Sumbuluša i Bistrik. To znači registraciju učenika, iznalaženje prostorija gdje će se nastava odvijati, kao i profesora koji će voditi časove nastave” (Školski ljetopis).

Školska 1992-1993. godina(Rat)

“Na kraju još uvijek stoji pitanje kako nastavu implementirati u praksi”, izneseno je 8. decembra 1992. u članku iz Oslobođenja, pod naslovom “Rat određuje uvjete”, o onom što je trebalo biti normalan početak školske 1992-1993. godine. Zasnovano na iskustvu onih nastavnika koji su počeli u školi Bjelave što je izraslo u mrežu škola mjesnih zajednica, profesorica Sultanović je pisala o važnosti ovog iskustva za buduće školovanje u ratnim uvjetima. “Uzimajući u obzir da se ovaj način rada u takvim prostorijama i pod takvim uvjetima pokazao kao jedini mogući način … može se reći da je ovaj rad stvo-rio dobre preduvjete za početak školske 1992-1993. godine, i da škole u tim prostorijama u takvom obliku počinju primjenjivati skraćeni nastavni program u izvanrednim okolnostima.” (1993:4). Kako je početak 1992-1993. školske godine bio neizvjestan, prilagođavanje školovanja ratnim uvjetima povećalo je značaj mjesnih zajednica u gradu.

Nova školska godina je predstavljena na stranicama Školskog ljetopisa Tre-će gimnazije sa znakom pitanja. Iako je Ministarstvo obrazovanja donijelo odluku o početku nove školske godine, sa početkom u septembru 1992, nije bilo sigurno s obzirom na nesigurnost, otvaranja škola, imajući u vidu situaci-ju u gradu pod opsadom.



“Školska godina nije počela u uobičajeno vrijeme i nije sigurno kada će početi. Blokada grada i agresija se nastavlja jačim intenzitetom. Zbog toga ne postoje ni minimalni uvjeti za početak rada škola. Školske zgra-de su uglavnom oštećene i uništene. Grad nema električne energije. Broj djece u gradu je nepoznat” (Školski ljetopis).

Nova “ratna školska godina”, koja je počela u septembru, započela je in-tenzivnim granatiranjem grada, koje se nastavilo u oktobru i novembru. Blo-kada grada, nedostatak električne energije, nastupajuća zima, manjak hrane i vode su doprinijeli teškoj jeseni. Ed Vuilliamy dirljivo je zabilježio očaj osam mjeseci pod opsadom:

“Do oktobra 1992. Sarajevo nije bilo samo pod opsadom – Srbi su ga mogli zauzeti da su zaista htjeli – bio je na izdisaju. Glavni grad je po-stao soba za mučenje i svakodnevno ubijanje čime se postavlja kao test izdržljivosti patnje i fizičkog propadanja. Granatiranje je sračunato daubija i muči .… Izrazi lica ljudi oko opustošenih prilaza kućama po-kazuju ono što se ne može nazvati uobičajenim te noći to su bili zvuci sivih metalnih sanduka koji padaju, eksplodiraju pretvarajući se u leteće šrapnele. Ljudi su gledali uokolo da i sam zrak ih može isjeći na koma-de, njihova lica su postala zaleđena strahom.” (1994:186-187).

Snaga opisa predstavlja snagu tona koji označava unos u Školski ljetopis. S tim u vezi nekada je teško shvatiti očaj uvjeta opsade ako se oslanjamo jedino na ove unose. Ipak, redovni unosi predstavljaju pokušaj direktora škole da nastavi sa svakodnevnim aktivnostima škole.

Kao dodatak onom što se odnosi na blokadu grada Školski ljetopis je za-bilježio situaciju u kojoj su se nalazili zaposleni s obzirom na neizvjesnost koja je vladala u toku nove školske godine. Rat “vodi u situaciju gdje će 10-15 procenata ljudi koji su uposlenici škole nastaviti da rade dok će ostali biti na listi čekanja primajući minimalnu plaću”. U stvari, svega osam radnika škole su ostali na platnoj listi pod “radnom obavezom”. Među njima je bio Fahru-din Isaković, novi direktor, Mirko Marinović, prijašnji direktor koji je sada zamjenik direktora i profesor kemije, sekretar, knjigovođa, pedagog, i tri od sedam članova Upravnog odbora škole od kojih je jedan nastavnik.

Treće poglavlje


Unos u Školski ljetopis za oktobar nastavlja da oslikava neizvjesnost situ-acije vezano za početak školske godine i za plan rada koji bi škola trebala da slijedi:

“1-10. oktobar: Već smo u drugom mjesecu tekuće školske godine. Njen stvarni početak je neizvjestan. S vremena na vrijeme neko iz gradskog parlamenta daje izjave s raznim verzijama o mogućnosti organizacije školske nastave. Pretpostavlja se da ukoliko ratna opasnost ne prestane, nastava će biti organizirana u odgovarajućim učionicama. Posljednjih nekoliko dana Ministarstvo obrazovanja iniciralo je akciju sa ciljem da se odredi po sistemu ankete koji je broj učenika naše škole ostao u Sa-rajevu” (Školski ljetopis).

Ovdje saznajemo da školska godina treba početi kao i teškoće implemen-tiranja nastavnog plana i samog procesa nastave u odgovarajućim učionicama. Navedeni unos iz oktobra mjeseca povezan je onim iz septembra i teškoćama onih školskih radnika koji su stavljeni na čekanje na samom početku školske godine:

“10-11. oktobar: Nastavnici koji su na čekanju ponekad svrate u naše nove prostorije (u Mješovitu poljoprivredno-veterinarsku i prehram-benu školu u Dobrovoljačkoj ulici). Većina ih se promijenila, izgubili su na težini. Svi su se nalazili u veoma teškoj finansijskoj situaciji saminimalnom plaćom koja je zagarantirana i iznosila 2.700 dinara. Ori-jentacije radi jedan kruh je koštao 150 dinara” (Školski ljetopis).

Unos za 11-20. oktobra bilježi da, iako nije bilo pravih razreda, bilo je mnogo posla za ovih osam zaposlenih koji su bili na radnoj obavezi. Ovaj rad je uključivao i detaljno vođenje školskih dokumenata, dnevnika rada i odje-ljenske knjige. Zabrinutost je iskazana za mjesto gdje će se pohraniti odjeljen-ska knjiga “koju nose kući nastavnici zbog granatiranja”. Posebna zabrinutost se tiče “odjeljenske knjige IV/4 razreda koja se nalazi kod razrednice Olge Đerković, koja je “zarobljenik” Dobrinje.” Kako je zabilježio Abdulah Jabu-čar, zamjenik ministra obrazovanja, jedna od pet stavki u “Vodiču za obrazo-vne aktivnosti”, potvrđuje odgovornost škole da zaštiti školske dokumente u toku rata. Od najveće važnosti je vođenje službenih dokumenata o prisustvu u školi, održanim časovima, što znači da se školska dokumentacija, posebno



dnevnik rada, odjeljenska knjiga, vodi i čuva u skladu sa zakonom (1994:5). Unos 1-9. novembra, ponovo pominje IV/4 razred i njihovu odjeljensku knjigu i pokazuje šta je sve direktor škole u stanju uraditi da pribavi školske doku-mente:

“Uz pomoć štaba teritorijalne odbrane uspjeli smo nabaviti dnevnik ra-zreda IV/4 koji se nalazio kod razrednice Olge Đerković koja je bila na Dobrinji punih sedam mjeseci. Na taj način, izbjegli smo veliku odgo-vornost za rekonstrukciju dokumentacije za 34 učenika. Pored toga, učenici ovog razreda dobili su priliku da se upišu na fakultet do roka za upis koji je bio 5. novembra 1992. godine.Nažalost, morali smo rekonstruirati podatke za učenike iz razreda I/1, I/2 i IV/6 čiji dnevnici su se izgubili u dijelovima grada koji su pretr-pjeli veliku ratnu štetu” (Školski ljetopis).

Drugim riječima, dokumentacija o pohađanju škole i uspjehu učenika smatrali su se tako važnim da su upravitelji škola tražili pomoć bosanske ar-mije koja je branila Dobrinju, da osigura dnevnik svakog razreda. Ovi podaci su i dalje bili od ključne važnosti za učenika škola kao što je Treća gimnazija jer su te škole bile priprema za univerzitetsko obrazovanje. Bez prilike za učenike da se upišu na fakultete u okviru Univerziteta u Sarajevu, škola kao što je Treća gimnazija jednostavno nije bila od koristi, čak ni u ratno vrijeme. Gubitak takve dokumentacije značilo bi da nastavnici moraju praviti rekon-strukciju nastavnih programa za učenike kako bi im obezbijedili potrebnu dokumentaciju za maturu i upis na univerzitet.

Podaci u Školskom ljetopisu za period oktobar i novembar 1992. godine svjedoče o teškim vremenima. Na primjer, zapis koji se odnosi na period od 20. do 30. novembra govori da “je eventualni početak školske godine još uvi-jek neizvjestan”. Ovi podaci svjedoče o postojanju organizacije koje je nazvana “instruktivna nastava” za učenike u lokalno organiziranim učionicama.

“Sastanci su održavani ovisno o mogućnostima kako bi se izvodila instruktivna predavanja za neke predmete, kao što je to rađeno i u osnovnim školama. Sve je još uvijek na nivou razgovora. Ipak, na-stavnici u različitim dijelovima grada u svojoj sopstvenoj organizaciji, samoinicijativno su otpočeli sa instruktivnim predavanjima za učenike koji plaćaju u stranoj valuti. Ovlašteni školski organi bi trebali na ovo

Treće poglavlje


skrenuti pažnju kao nedopustivo ponašanje, posebno u vremenu kada se ovaj oblik nastave spominje kao legalan i kada nastavnici primaju plaću za svoj rad…U srijedu, 18. novembra, održan je sastanak direktora srednjih škola i tom prilikom su date smjernice šta treba poduzeti vezano za uvođe-nje instruktivne nastave u mjesnim zajednicama sredinom decembra” (Školski ljetopis).

U podacima za sedmicu od 1. do 8. decembra 1992. godine, postoje do-kazi da je reorganizacija škola otišla dalje od ideje i rasprava. U tom trenutku, zapis u Školskom ljetopisu ukazuje na to da su Trećoj gimnaziji bile dodijeljene specifične dužnosti kako bi otpočela sa nastavom u određenim dijelovimagrada:

“Naša škola je primila nalog da organizira instruktivnu nastavu za područje mjesnih zajednica Kovači, Sumbuluša i Bistrik. To znači tre-ba popisati učenike, naći prostorije gdje će se održavati nastava i naći nastavnike koji su potrebni za izvođenje instruktivne nastave” (Školski ljetopis).

Kako je administrativni ured Treće gimnazije sada bio smješten u Do-brovoljačkoj ulici u općini Stari Grad, u istočnom dijelu grada, ova škola je dobila nalog da organizira nastavu u tom području. Obzirom da je originalna lokacija ove škole na Omladinskom šetalištu (općina Novo Sarajevo), Treća gimnazija je bila jedina gimnazija u zapadnom ili recimo, novom dijelu grada, a i veliki broj učenika je živio na tom području. Sad je ova škola bila primorana da nađe novu lokaciju i sve što je bilo na raspolaganju su bile dvije prostorije u Mješovitoj srednjoj poljoprivredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi, u opći-ni Stari Grad. Shodno tome, Trećoj gimnaziji su dodijeljene mjesne zajednice Sumbuluša I i II, sve smještene u Starom gradu, u kojima je trebalo početi sa radom u školskoj 1992-93. godini. Podaci zapisani za datum prvi decembar također govore o žrtvama zajednice Treće gimnazije:

“Sedmog dana ovog mjeseca, kao vojnik teritorijalne odbrane, Bakir Hrapović, sin našeg profesora Šemsudina Hrapovića, je poginuo. Bakir je bio učenik naše škole” (Školski ljetopis).



Bakir Hrapović, bivši učenik Treće gimnazije je ubijen u borbi na planini Trebević, jedna od onih ranih i ključnih bitaka koje su u listu Bosanske armije Prva linija nazvani “herojska odbrana” Sarajeva (Gagula, 1994:6). Na dan 10. decembra 1992. godine, na smrtovnici je pisalo: “Bakir (Šemsudina) Hrapović poginuo je kao šehid braneći svoj narod 7. decembra u dvadeset drugoj godi-ni” (Oslobođenje, 1992:7). Bakirova sestra, Ehlimana, učenica Treće gimnazi-je, koja je pohađala lokalnu školu na Bistriku tokom školske 1992-93. godine, koja nije počela na vrijeme, o tome kako je izgubila brata pisala je u eseju koji je nazvala “Ranjena mladost mog grada”:

“Odlazak nekog dragog i bliskog iz ovog svijeta ostavlja neizlječivu ranu na srcu i duši. Ta rana je simbol ovog grada, ove generacije. Samo jedan pogled unazad je dovoljan da ta rana zaboli” (1994.).

Na dan 25. januar 1993. godine, zajedničko pismo Ministarstva za obra-zovanje Republike Bosne i Hercegovine i Sekretarijata grada Sarajeva za obrazovanje upućeno je svim srednjim školama u Sarajevu, vezano za “orga-nizaciju i rad srednjih škola u mjesnim zajednicama”. Na osnovu zajedničkog sastanka sa direktorima srednjih škola, koji je održan 21. januara 1993. godi-ne, pripremljene su direktive za školsku godinu koja je počinjala i na dan 25. januara 1993. objavljene su dužnosti škola:

“Sve srednje škole na području grada Sarajeva, u skladu sa prethodnim dogovorima, trebaju organizirati nastavu u mjesnim zajednicama i rea-lizirati skraćeni nastavni plan i program za predmete općeg obrazova-nja. Predavanja u srednjim školama trebaju početi 8. februara 1993.Ključni oblik nastave tokom realizacije instruktivnih programa bi tre-bao biti direktan rad nastavnika sa učenicima. Tokom implementacije ovog oblika nastave, nastavnici moraju realizirati instruktivne materi-jale, prikupiti podatke i napraviti procjenu učenika, i svi ti podaci se moraju čuvati u odgovarajućim dnevnicima. Za sada rad sa učenicima treba se organizirati pet dana u sedmici. Časovi ne smiju biti kraći od 35 minuta.Direktori škola su bili povezani sa svakom od mjesnih zajednica kako bi organizirali rad i realizaciju instruktivnih programa u mjesnim za-jednicama (spisak direktorskih dužnosti vezano za rad u mjesnim zaje-dnicama je uključen u ovaj dokument)” (Ministarstvo za obrazovanje i Sekretarijat za obrazovanja, 1993.).

Treće poglavlje


U skladu sa ovom zajedničkom direktivom, podaci koji su uneseni u Škol-ski ljetopis za sedmicu od 25. januara do 5. februara ukazuju da su, u skladu sa dužnostima škole, mjesne zajednice uspjele upisati učenike u prvu godinu srednje škole, a 6. februara su prikupljeni podaci o upisu učenika u sva četiri razreda srednje škole. Zapis od 7. februara govori o odluci da školska 1992-93. godina počne 10. februara, dok je 8. februara 1993. godine Oslobođenje obja-vilo članak pod naslovom “Školsko zvono za srednje škole” u kome je pisalo da se otvaranje škola očekuje upravo tog dana. U podnaslovu stajalo je da će “školska godina trajati 18 sedmica, ali instruktivni plan i program je smanjen za 50 posto.” Prenosimo dio članka:

“Danas počinje nastava za učenike srednjih škola u Sarajevu. Umjesto u normalnim školskim učionicama, “školsko zvono” će zazvoniti u odgo-varajućim prostorijama u mjesnim zajednicama, stanovima, poslovnim prostorijama, ustvari u prostorijama koje će omogućiti minimalne uslo-ve za rad i maksimalnu sigurnost za učenike i nastavnike” (199:4).

U članku također stoje i sljedeće, osnovne informacije o očekivanoj škol-skoj godini:

“Školska 1992-93. godina trajat će 18 sedmica, plus jedna sedmica rezerve i nastavni plan i program je reduciran na 50 posto u obimu gradiva i sadržini…. U gradu, tokom protekle školske godine, u deset gradskih općina, 26.000 učenika je pohađalo 25 srednjih škola. Ove godine, zahvaljujući duhu građana, izuzevši okupirane općine, nastavu bi trebalo pohađati oko 10.000 učenika” (1993:4).

Drugim riječima, broj učenika sa kraja školske 1991-92. godine je sma-njen za najmanje 16.000 učenika ili oko 61,5 posto. U članku je navedena izjava Abdulaha Jabučara, zamjenika ministra za obrazovanje, koji je posebno naglasio vezano za nastavu u mjesnim zajednicama:

“Registrirane škole moraju imati apsolutni uvid u broj učenika u mje-snim zajednicama, ali i dalje, njihova dužnost je da uspostave kontakt sa učenicima i organiziraju satnice održavanja stručno-teoretskih pre-dmeta, te također organiziranje praktične nastave, ako je to moguće” (1993:4).



I opet, nastava nije počela 8. februara, već tokom tog mjeseca, priprema-nje škola za odgođeni početak nove školske godine je bilo u toku uz rasprave o organiziranoj nastavi u učionicama kao i “instruktivnoj nastavi” za učenike koji nisu mogli redovno pohađati nastavu u određenim terminima. Sistem za organizaciju ratnih škola u okviru mjesnih zajednica i pripreme za početak nove školske godine završene su tokom februara 1993. godine na seminaru Pedagoškog zavoda kome je prisustvovalo 470 nastavnika. (Sultanović, 1998)

Zapis iz Školskog ljetopisa od dana 8. do 28. februara kaže da “nastava ipak nije sasvim bila organizirana u mjesnim zajednicama”. Tek 16. februara 1993. godine, pojavila se kratka vijest na zadnjoj strani Oslobođenja u kojoj je stajalo “Srednje škole: rok za upis produžen,” što je produžilo konačni datum upisa u prvu godinu učenika srednjih škola sa 17. na 24. februar. U ovom članku ta-kođer stoji da je upisano oko hiljadu učenika ali svaka škola je imala još mjesta za upis osim Prve gimnazije. Na kraju, u članku je stajalo da “se kriteriji za upis nisu promijenili, te da svi zainteresirani kandidati trebaju donijeti prijavu za upis u mjesnu zajednicu koja će istu proslijediti u odgovarajuće institucije.” (1993:8).

Premda sa zakašnjenjem od punih šest mjeseci, školska 1992-93. godina je konačno počela 1. marta 1993. godine i i trajala je osamnaest nastavnih se-dmica sve do 9. jula, “plus jedna sedmica rezerve”. Kao što je navedeno u Škol-skom ljetopisu 16. juli 1993. godine je zvanični kraj školske 1992-93. godine. Iako je to bio skraćeni oblik školske godine, predavanja u trajanju od osamna-est sedmica su služila da se uspostavi sistem za nastavu u školskoj 1993-94. godini. Od početka opsade, 6. aprila 1992. godine, pa sve do početka nove školske godine 1. marta 1993. godine, trebalo je oko jedanaest mjeseci da se reorganizira nastava u opkoljenom gradu Sarajevu.

U junu 1993. godine u članku u Prosvjetnom listu, Mehmed Hromadžić se bavio početkom školske godine tri mjeseca prije njenog kraja. Hromadžić se obratio onima koji su kritikovali toliko kašnjenje sa početkom školske godine i onima koji su rekli da je praktično početak u martu 1993. značilo gubitak školske godine. Njegov odgovor na ove komentare je sadržan u naslovu članka “Školska godina nije izgubljena”, čiji dio prenosimo:

“Organiziranje i izvođenje nastave za srednjoškolske učenike u Saraje-vu: okupiranom, razorenom, konstantno granatiranom i pod stalnom snajperskom vatrom - bilo je jednako, bez pretjerivanja, pravom heroj-

Treće poglavlje


skom činu. U uslovima kada su bombe padale danima, satima, mjese-cima, i sedmicama - punih 15 mjeseci, smjena za smjenom, kada nam snajperi, pamovi i drugo vatreno oružje šumnjaka sa obližnjih brda nisu dali da oka otvorimo, morali smo sakupiti učenike i nastavnike i nismo dozvolili da propadne školska godina. Usprkos svim ratnim neuslovi-ma, usprkos onima na brdu i stotinu drugih razloga “protiv”, odlučeno je da se počne sa ratnim školama na siguran, ostvariv i prihvatljiv način organizacije nastave” (1993:3).

Usprkos stotinu razloga zbog kojih nije trebala početi školska godina, ova izjava u zvaničnom pismu vlade jasno govori o tome da je skraćena školska 1992-93. godina imala više značenje od isključivo nastave u učionicama. Smi-sao je bio da se ne “izgubi” školska godina usprkos neciviliziranom neprijatelju koji je opkolio građane Sarajeva sa brda oko grada. Usprkos ratnim uslovima, poruka je bila jasna, nastava će se nastaviti kao znak da normalan život i dalje postoji makar u izmijenjenom obliku. Premda je to bila skraćena verzija re-dovne škole, školska 1992-93. godina je uspostavila organizacioni sistem za nastavu u mjesnim zajednicama u Sarajevu tokom školske 1993-94. godine. Vezano za ovo, članak je zaključen sljedećom rečenicom:

“Mi već sada razmatramo novu školsku godinu. Ova organizacija kao i svaki napredak ovise o ratnim uslovima i mi već sada predviđamo da se školska godina treba podijeliti u tri dijela. Čim divljanje topova i druge artiljerije sa brda prestane, sve će biti mnogo lakše… Mi planiramo da počnemo sa školskom 1993-94. godinom u septembru … Iskustvo iz ove školske godine će biti korisno u novoj školskoj godini, tako da svi mi koji smo učestvovali u radu prošle godine očekujemo da će sljedeća školska godina biti uspješnija” (Hromadžić, 1993:3).

Omča oko Sarajeva

Na dan 2. marta 1993. godine pismo Fehima Spahe, sekretara Sarajev-skog sekretarijata za obrazovanje, proslijeđeno je svim srednjim školama i svim mjesnim zajednicama. Predmet je bio: “Organizacija i rad srednjih škola po mjesnim zajednicama” i odnosio se na brigu zvaničnika škola za sigurnost nastave, samo jedan dan nakon početka školske godine 1. marta 1993. Pismo



je zapravo posebno važno zbog jednog općeg stava koji zauzima, a to je da ranije date upute nisu ispoštovane i da se nastava odvija na nesiguran način na određenim lokacijama u gradu. Dio pisma, “upozorenje direktorima srednjih škola i sekretarima mjesnih zajednica” kaže:

“Strašni uslovi života sa kojima smo suočeni i potreba da neprekidno brinemo za život i uspjeh naših mladih, nameću nam potrebu da izna-đemo siguran i efikasan način za rad srednjeg obrazovanja. Dogodilose da smo tokom kratkog perioda našeg rada uočili neke nedostatke u nastavi, između ostalog sljedeće:• Nastava se odvija pod stalnom opasnošću od granatiranja grada;• Održavanje nastave rezultira okupljanjem učenika na nekim lokacijama;• Roditelji brinu jer se djeca više kreću;• Učenici se kreću svuda, obzirom da dolaze na jedan lokalitet sa različitih mjesta stanovanja;• Učenici iz padinskih dijelova grada su zapostavljeni;• Održavanje nastave nije u skladu sa minimalnim zahtjevi-ma (privatizacija, ilegalno otvaranje škola, nekvalificirane osobe držepredavanja);• Teško je pratiti i kontrolirati obrazovanje.Uzevši u obzir ove okolnosti kao i brojne sugestije koje primamo, upozoravamo direktore srednjih škola i sekretare mjesnih zajednica u Sarajevu da su potrebne sljedeće izmjene u daljnjem funkcioniranju nastavnog procesa:

1. Zabranjuje se održavanje nastave u razredima kao što je opisano u prvom dijelu pisma. Nastava na mjestima gdje su okupljene velike gru-pe, gdje se organizira ispitivanje većih grupa je također zabranjena.

2. Sve do prijema daljnjih uputa, rad sa učenicima srednjih škola će se isključivo izvoditi u prostorijama mjesnih zajednica ili drugim odgo-varajućim prostorijama u tom području. Rad u ovim uslovima ne treba biti ustaljen. Kontaktirati učenike” (Spaho, 1993.).

Treće poglavlje


Pismo govori o specifičnim oblicima institucionalnog procesa uz naglasakna organizaciji i radu škola u mjesnim zajednicama. Vezano za ovo, pismo ukazuje na važnost formiranja manjih grupa učenika, da učenici moraju znati svoj raspored, da nastavnici moraju primjenjivati skraćeni školski plan i program, te da časovi instruktivne nastave trebaju biti produženi na trideset minuta. U odnosu na opsadu i samo jedan dan nakon početka školske godine, Fehim Spaho je naslovio pismo na mjesne zajednice i direktore škola kako bi obezbijedio dosljednu sistematizaciju organizacije nastave u skladu sa princi-pima koji su postavljeni pri osmišljavanju škola u okviru mjesnih zajednica. Drugim riječima, organizacioni sistem osmišljen da obezbijedi sistemski rad škola u mjesnim zajednicama trebao bi biti jasno uspostavljen na samom po-četku.

Pismo sekretara Fehima Spahe na početku nove školske godine nije bila mala stvar imajući na umu prirodu i broj neprijateljskih snaga koje su opkolile grad. U drugom broju Prve linije, od dana 1. februar 1993. godine, objavljen je članak pod naslovom “Omča oko Sarajeva” i u tom članku je objašnjena priroda opsade zajedno sa kartom koja je prikazivala lokacije i vrste nepri-jateljskih snaga koje su okruživale grad. “Raspored agresorske artiljerije na brdima pokazuje da je opsada glavnog grada BiH bila pripremana detaljno i dugo,” piše u podnaslovu. Oružje koje su koristili bosanski Srbi obuhvatalo je 82. i 120-milimetarske granate, 76. i 100-milimetarske topove, 105. i 155- milimetarske haubice, 128-milimetarske višecjevne bacače raketa i tenkove T-55 i T-35 raspoređene u formaciji bataljona. Analiza, u kojoj je napomenuto da ne sadržava podatke o 280 komada protivavionskog oružja koje se koristi za napad po gradu, sadržava

“Opsada Sarajeva je pomno pripremana u visokim vojnim krugovima bivše JNA…. Više od 2.100 cijevi duž 60-kilometarske linije JE UPE-RENO NA SARAJEVO U OVOM TRENUTKU. Agresor je raspo-redio 35 komada teškog naoružanja na jedan kilometar borbene linije, a iz istorije ratovanja do sada je poznata najveća koncentracija oko Berlina i to 25 komada teškog naoružanja … Sarajevo je dakle napadnuto sa 5.600 komada artiljerije, 110 tenkova i 180 bornih oklopnih vozila. Oko jedna polovina od ovog naoružanja je razorena” (1993:2-3).



Kvantitativna priroda vojne analize ne naglašava dovoljno koji je efekat opsada imala na život i smrt građana Sarajeva uhvaćenih unutar obruča, a da ne spominjemo organizaciju i rad škola. Rečeno specifičnijim jezikom, ta-dašnja situacija je prikazana u izvještaju Pedagoškog zavoda, iz aprila 1993. godine, i ukazuje na efekat opsade na sarajevske srednje škole. Pod naslovom “Informacija o početku nastave za srednje škole, 1992-93.” izvještaj nudi in-formacije vezane za trenutni status srednjeg obrazovanja dok drugi dio doku-menta, o kome će biti više riječi u narednom dijelu teksta, otkriva obim si-stema srednjih škola kroz mjesne zajednice. Dokument koji je priredio Zavod bio je pokušaj da se pripreme kvantitativni podaci o stanju srednjoškolskog obrazovanja u Sarajevu tako što će se prikazati brojevi učenika, nastavnika i razreda na dan 1. marta 1993. godine, odnosno na početku školske 1992-93. godine. Ove brojke su onda uspoređivane sa brojkama iz školske 1991-92. godine, zaključno sa 1. aprilom 1992. godine, samo nekoliko dana prije efe-ktivnog kraja te školske godine koji je bio 6. aprila 1992. godine.

Brojke koje su date u tabeli 3.1. jasno ukazuju na to da se broj učenika i nastavnika značajno smanjio u odnosu na školsku 1991-92. godinu, koja je za-vršila u aprilu 1992. godine. Učenička populacija na početku školske 1992-93. godine je umanjena za 18.166 učenika odnosno preostala je jedna četvrtina učenika u odnosu na kraj prethodne godine ili 25,6 posto. Broj nastavnika je smanjen za 719 osoba ili oko 49 posto u odnosu na predratne brojke.

Tabela 3.1. Sarajevske srednje škole: Broj učenika i nastavnika

1. april 1992. mart 1993.Broj registriranih učenika 24.406 6.240Broj nastavnika 1.412 693

Izvor: Pedagoški zavod (1993)

Treće poglavlje


Tabela 3.2. Šest sarajevskih srednjih škola: Broj učenika

Škole 1. april 1992. mart 1993.Treća gimnazija 1.297 318Prva gimnazija 1.042 578Druga gimnazija 1.153 424Srednja ekonomska škola 1.547 450Mješovita srednja elektrotehnička škola 1.362 780Mješovita srednja drvno-šumarska škola 819 80Šumarski školski centar 385 11Drvna tehnička škola 434 79


Tabela 3.3. Treća gimnazija: Broj učenika i nastavnika

1. april 1992. mart 1993Broj registriranih učenika 1.297 318Broj nastavnika 67 36


U specifičnom slučaju Treće gimnazije, brojevi se mogu promatrati relati-vno u odnosu na nekoliko drugih srednjih škola kako bi mogli bolje razumjeti usporedbu, kao što je vidljivo iz tabele 3.2. Ako prvo pogledamo kod Treće gimnazije, u odnosu na druge dvije gimnazije, Prvu i Drugu, škole koje su priprema za daljnje školovanje, očigledno je da je broj opao u Trećoj gimnaziji mnogo više nego u druge dvije škole. Prva gimnazija ja zadržala nešto preko jedne polovine učenika, 55,5 posto, za 270 više nego u Trećoj gimnaziji, dok je Druga gimnazija zadržala 106 đaka više nego Treća gimnazija ili 36,8 posto učenika. U stvari, Treća gimnazija je izgubila 979 učenika u odnosu na pret-hodnu godinu ili 75,5 posto učeničke populacije, a u usporedbi sa druge dvije gimnazije, smanjenje broja učenika čini se još dramatičnijim. Nema sumnje da je glavni razlog u tome što niti Prva ni Druga gimnazija nisu izgubile zgradu i



bile su u mogućnosti da nastave održavati nastavu svaka u svojim prostorijama u centru grada.

Prva gimnazija, nalazi se u ulici koja se tada zvala Zmaj Jove Jovanovića (sadašnja Gimnazijska), bila je na granici koja dijeli općine Centar i Stari Grad, uska ulica koja je omogućavala, uslovno rečeno, neku zaštitu. Druga gimnazija se nalazi na otvorenom terenu koji se nastavlja na ulicu Sutjeska u općini Centar, ali škola, iako samo za administrativne svrhe, svo vrijeme je bila smještena u svojoj originalnoj zgradi. Treća gimnazija, naravno, ne samo da nije imala više zgradu niti trajni smještaj, već su joj i administrativne pro-storije bile smještene u dvije sobe u Mješovitoj poljoprivredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi, koja je bila smještena u ulici koja se tada zvala Dobrovo-ljačka, na granici između općina Centar i Stari Grad. Da bi situacija bila još teža vezano za upis učenika, Treća gimnazija je bila smještena u prostorijama preko rijeke u odnosu na Prvu gimnaziju, najbolju gimnaziju u gradu, koja je zadržala svoju zgradu i ostala na originalnoj lokaciji.

Ako pogledamo brojeve za Treću gimnaziju u odnosu na tri druge ško-le koje su originalno bile smještene duž toka rijeke Miljacke u općini Novo Sarajevo, uočljive su takođe interesantne usporedbe. U stvari, četiri škole su se nalazile jedna do druge na obali rijeke Miljacke, između “snajperske ale-je” ili ulice koja se nekada zvala Vojvode Radomira Putnika i Omladinskog šetališta. Sve ove škole su bile granatirane i u najboljem slučaju djelomično uništene, sve su bile suviše blizu prvoj liniji da se nije moglo ni razmišljati o njihovoj rekonstrukciji tokom tog perioda, i sve su, u administrativnom smislu riječi, bile premještene na druge lokacije. U stvari, Mješovita srednja elektrotehnička škola je preseljena u zgradu Prve gimnazije, dok je Srednja ekonomska škola preseljena u Drugu gimnaziju. Od četiri tamošnje škole, samo je Mješovita srednja elektrotehnička škola zadržala veći dio učenika, 57,3 posto, možda zbog toga što je premještena na prihvatljiviju lokaciju. Srednja ekonomska škola, koja je bila smještena desno od Treće gimnazije, izgubla je 1.097 učenika od ukupno 1.547 ili 70,9 posto. Zgrade u koje se smjestila Mješovita srednja drvno-šumarska škola su prvobitno bile zgrade Drvne tehničke škole. Šumarski školski centar, koji je ranije bio smješten na Ilidži, okupirao je neprijatelj rano u proljeće 1992. godine, te su šumarska i drvna škola skupa smještene na novu lokaciju u ulici koja se tada zvala Blagoja Parovića (danas Paromlinska) u općini Novo Sarajevo. Drvna tehnička škola,

Treće poglavlje


koja je bila smještena u blizini Treće gimnazije direktno na obali rijeke Mi-ljacke, izgubila je 355 od ukupno 479 učenika, dok je Šumarski školski centar izgubio skoro sve učenike, 97,1 posto, ili 374 od 385 učenika. Sve ove škole ili centri su bile škole srednjeg usmjerenog obrazovanja, izuzev Treće gimnazije, koja je bila jedina škola općeg obrazovanja za pripremu za daljnje školovanje na toj lokaciji, ali brojke ukazuju na utjecaj premještanja na kontinuirani upis učenika kao i implikacije za budućnost.

Kada pogledamo na broj učenika i nastavnika koji su napustili Treću gi-mnaziju, brojevi predstavljeni u tabeli 3.3. ukazuju da je situacija u Trećoj gi-mnaziji na dan 1. mart 1993., odnosno na početku školske 1992-1993. godine, bila kritična. Škola je izgubila 75,5 posto učenika ili ukupno 979 učenika, 31 nastavnika ili 46,3 posto u odnosu na ukupne brojeve od prije rata, i obje zgra-de, kao i fizičku lokaciju na obalama rijeke Miljacke. Poteškoće sistematskograda u Trećoj gimnaziji na početku nove školske godine prikazane su u Škol-skom ljetopisu, od dana 1. do 15. aprila 1993. godine, u kome stoji sljedeće:

“Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu se nastavlja. Život i rad u gradu pod opsadom je izuzetno težak, kao i održavanje nastave u ra-tnim školama koje su formirane unutar naselja. Međutim, uz napor nastavnika kao i učenika, održavaju su predavanja u ratnim školama u stambenim naseljima Bistrik, Kovači i Sumbuluša za koje je zadužena Treća gimnazija, i to u dobroj mjeri i u okvirima koje dozvoljava ratna situacija” (Školski ljetopis).

Život i rad u gradu pod opsadom je očigledan u broju žrtava i tragedija u Trećoj gimnaziji kao i u cijeloj zajednici. U sljedećem navodu, koji datira od 16. do 30. aprila, vidimo da je opsada opet naštetila Trećoj gimnaziji. U iz-vještaju stoji:

“Nažalost, naši zaposleni još uvijek doživljavaju lične tragedije. Musta-fu Halilovića, profesora filozofije, pogodio je snajper na Dobrinji. Bioje pripadnik oružanih snaga. Brat Zore Mandić, profesorice kemije, je ubijen. Sudbina profesora kemije, Misima Gegića, je još uvijek ne-poznata. Jedini profesori koji se nekada jave su Dragica Richtmann, Stanko Kulina, Danica Vujović i Klara Hadžihoduvić koji se nalaze ili na okupiranim teritorijama ili u izbjegličkim kampovima. Dragica Trubelja radi na obrazovanju djece izbjeglica u Splitu” (Školski ljetopis).



Usred kaosa opsade i premještanja škola, nastavnika i učenika, nastava u ratnim školama u gradu koji je bio u obruču konačno je počela u školskoj 1992-1993. godini. Stanje u Trećoj gimnaziji je bilo sljedeće: 318 registriranih učenika, 36 nastavnika i dvije prostorije u zgradi druge škole na drugom kraju grada. Treća gimnazija je također imala ispostave u dijelovima grada Bistrik, Kovači i Sumbuluša I i II koje su preuzele administrativne i upravne odgo-vornosti tokom skraćene regularne školske godine u trajanju od osamnaest sedmica.

Ratne škole u mjesnim zajednicama

Dokument Pedagoškog zavoda iz aprila 1993. godine pod naslovom “In-formacija o početku nastave u srednjim školama 1992-1993.”, u odnosu na prethodni dio, nudi važne podatke o organizaciji ratnih škola u stambenim naseljima. Ovaj dokument precizno ukazuje na organizacionu struktura škola na početku školske godine, a vidi se i odnos između srednjih škola i mjesnih zajednica. Podaci koje je dao Pedagoški zavod također ukazuju na obim i kompleksnost odnosa između dvadeset i sedam srednjih škola ili školskih centara i sedamdeset dvije mjesne zajednice u četiri sarajevske općine. Do-kument ukazuje na to da poimanje ratnih škola u mjesnim zajednicama pod upravom pojedinih srednjih škola kao što je Treća gimnazija, promatrano na mikronivou analize, mora biti povezano sa analizom ratnih škola na makro-nivou. Detaljniji pregled ovoga dokumenta ilustrirat će ovaj stav.

Vidljivo je iz ranijih navoda iz Školskog ljetopisa Treće gimnazije za školsku 1992-1993. godinu, da je počeo proces razvoja saradnje između mjesnih zaje-dnica i škola. Podaci za period od 20. do 30. novembra 1992. godine govore o administrativnim odlukama Gradskog sekretarijata za uvođenje nastave u mjesnim zajednicama. U tekstu stoji: “U srijedu, 18. novembra, održan je sastanak direktora srednjih škola na kojem su predstavljene smjernice za instrukcije za uvođenje nastave u mjesnim zajednicama sredinom decembra.” Naravno, početak školske godine je pomjeren, ali da još jednom istaknem izvještaj za period od 1. do 8. decembra 1992. godine, prema kojem je Treća gimnazija “primila nalog” da organizira instruktivnu nastavu za mjesne zaje-dnice Bistrik, Kovači i Sumbuluša I i II. Taj nalog je podrazumijevao da je škola odgovorna za registraciju učenika u tim stambenim naseljima u okviru

Treće poglavlje


svoje administracije, za pronalaženje učionica u tim naseljima, a da ne pomi-njemo, pronalaženje nastavnika koji bi držali nastavu. U stvari, sve srednje škole u Sarajevu su “primile nalog da organiziraju instruktivnu nastavu” u mjesnim zajednicama koje su im dodijeljene.

Dokument Pedagoškog zavoda kaže da je “u principu, svaka srednja škola dobila zadatak da organizira instruktivnu nastavu na teritoriji od tri do pet mjesnih zajednica. Gradski sekretarijat za obrazovanje i kulturu, u suradnji sa Zavodom, dao je upute za ovo u mjesecu januaru.” (Pedagoški zavod 1993:5), ali Školski ljetopis Treće gimnazije jasno govori o tome da su oni ove upu-te dobili već u decembru. Dalje, dokument koji su priredili nastavnici Treće gimnazije za simpozij Nastava u ratnim uslovima održan 18. aprila 1994. go-dine, ukazuje na decembar kao datum kad je počelo organiziranje nastave u mjesnim zajednicama kao i:

“Tokom mjeseca decembra nakon što smo primili upute, počele su pri-preme za organiziranje nastave u ratnim školama u mjesnim zajednica-ma ... Na osnovu odluke Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu Republike Bosne i Hercegovine, od dana 15. decembra1992. godine, organizirana je instruktivna nastava za učenike srednjih škola u Sarajevu. Iniciranje ovih aktivnosti je mene, kao nastavnika i građanina Sarajeva, ohrabrilo jer je to značilo suprotstavljanje košmaru i apsurdnosti rata. Instruktivna nastava je organizirana u mjesnim zaje-dnicama i nositelj aktivnosti je bila srednja škola koja je bila inače u toj mjesnoj zajednici” (Sakal et al. 1994:1).

Štoviše, ideja da svaka srednja škola bude odgovorna za tri do pet mjesnih zajednica je bila u skladu sa obavezama Treće gimnazije koje su se odnosile na tri lokalne mjesne zajednice locirane u općini Stari grad na istočnom kraju grada. U geografskom smislu, ovaj zadatak je bio u skladu sa preseljenjem škole u Mješovitu poljoprivredno-veterinarsku i prehrambenu školu koja se nalazila u Starom Gradu i u skladu sa organizacijom škola po mjesnim za-jednicama. U odnosu na ovo, dokument koji je priredio Zavod ukazuje na sigurnosna pravila u okviru koncepta razvoja škola u mjesnim zajednicama:

“Karakteristika ovog perioda je bila potreba uspostavljanja sigurnosnih uslova za područja gdje će biti škole (što je i danas glavni problem), gdje će se održavati nastava i okupljati učenici. Naša osnovna ideja je bila da se učenici registriraju u mjesnim zajednicama, a one bi obezbi-



jedile sigurna mjesta za učenike kako ne bi bili izloženi velikom riziku. Ovo pravilo primjenjuje se i na nastavnike koji su se prijavili da žive u tim područjima. Tokom ovog perioda nastava počinje u različitim vremenskim periodima u različitim školama i ne očekuje se da će doći svi učenici, jer iako je okupljanje učenika na nastavi potrebno, ipak je na dobrovoljnoj bazi na osnovu odluke učenika i njihovih roditelja” (Peda-goški zavod, 1993:10-11).

Izgleda da su neke srednje škole počele sa nastavom prije zvaničnog po-četka školske godine, koje je bilo 1. marta, odnosno čim su organizirane škole po mjesnim zajednicama. Ovaj dokument ukazuje na to da je školska godina “zvanično počela 1. augusta 1992. godine” premda je jasno da je samo u ne-kim specifičnim situacijama kao što je bilo na Dobrinji, ili u nekim osnovnimškolama, nastava redovno održavana. Jedan dio ovog dokumenta navodi da je “većina mjesnih zajednica (75 posto) počela svoje školske programe u januaru i februaru, dok nije poznato da li će 19,8 posto škola uopšte početi sa radom” (1993:9). Štoviše, dokument koji je priredio Pedagoški zavod se ovim bavi detaljnije:

“Krajem januara donesena je odluka da počne školska 1992-93. godina, koja će biti obavezna za sve učenike i nastavnike koji su registrirani i njihovim ratnim školama u mjesnim zajednicama ... Neke škole su ra-nije radile na intenzivnoj pripremi u večernjoj nastavi, čak još u januaru. Većina škola je počela sa radom u februaru, neke u martu, a posljednji period kada su neke škole počele raditi je bio 1. april. Potrebno je nagla-siti da nisu sve škole počele sa radom zbog toga što su bile pod stalnom neprijateljskom vatrom (Vratnik, Sedrenik, Gazin Han)” (Pedagoški zavod, april 1993:12).

Ovaj dokument dalje navodi trajni problem sigurnosne situacije u mno-gim mjesnim zajednicama nakon što je školska godina počela. Najmanje “jedna polovina mjesnih zajednica su bile u stalnoj opasnosti zbog neprijatelj-ske agresije: Vratnik I i II, Gazin Han, Sedrenik I i II, Toka Džeka, Hrid, Jarčedoli, Babića Bašta, Bistrik i Mahmutovac u općini Stari Grad, i mjesne zajednice Hrasno Brdo, Trg Heroja, Ivana Krndelja u Općini Novo Sarajevo, te Podtekija i Skenderija u općini Centar.” (1993:9). Od sedamdeset i dvije

Treće poglavlje


mjesne zajednice u Sarajevu koje su određene da se u njima održava nastava, sedamnaest je smatrano izuzetno opasnim za održavanje nastave u periodu od mjesec dana nakon početka nove školske godine, a da ne spominjemo da su sve one bile u vidnom polju neprijatelja koji je bio na obližnjim brdima. Na-stava u mjesnim zajednicama na području Dobrinje, na primjer, ovdje nije niti spomenuta. U stvari, glavna pretpostavka škola u okviru mjesnih zajednica je bila da će učenici biti izloženi manjem riziku pohađajući lokalno organizirane škole nego da odlaze u svoje matične škole u kojima su registrirani. Drugim riječima, normalni uslovi školovanja su teško primjenjivi kada znamo da je skoro jedna četvrtina škola bila “u stalnoj opasnosti” u gradu pod opsadom. U dokumentu je opisana priroda uslova rada u školama u mjesnim zajednica-ma:

“Uslovi u kojima škole rade su daleko od normalnih, zbog toga što uče-nici ne dolaze u normalne učionice, već u prostorije koje su nekada bile kancelarije, skloništa i čak privatni stanovi. Od ukupnog broja razreda (293), 37 rade u stanovima, 45 u skloništima, 102 u prostorijama za druge namjene i 49 u školama, uglavnom, u podrumskim prostorijama. Uzevši u obzir uslove rada, nije iznenađujuće čuti da su samo sedam ovih prostora imali grijanje, u 18 škola su rekli da uopće nemaju grija-nje, a za 16 škola su rekli da su imali struju, te samo 13 su imali sanitar-ni čvor u prostorijama” (Pedagoški zavod, april 1993:17).

Dino Ćatović, učenik prvog razreda u Trećoj gimnaziji tokom školske 1992-93. godine, koja je kasnila, pohađao je nastavu u KUD “Ivo Lola Ribar” u ulici koja se tada zvala Blagoja Parovića. On govori iz perspektive učenika o pohađanju nastave u uslovima koji su bili daleko od normalnih:

“KUD “Ivo Lola Ribar” je prilično blizu moje kuće. Treba mi oko pet minuta da stignem do tamo. To je na neki način bilo ružno mjesto zato što je bilo u blizini druge najveće pošte u gradu i nije bilo zaštićeno dru-gim zgradama ... Časovi su se održavali u podrumu KUD “Lola”, tako da kad jednom već uđete, onda ste prilično sigurni ... Učenici iz svih škola su bili zajedno na istom punktu tokom te školske godine. Bilo je jako mračno u učionici, zato što su prozori bili podrumski i jako mali, bilo ih je malo tako da je ponekad bilo previše mračno da se piše, ali mi smo ipak pisali ... Uslovi su bili nemogući, ali radilo se. Odlučili su da je bolje išta nego ništa” (2000).



Uz činjenicu da se radilo u nemogućim uslovima, i uz to da je išta bolje nego ništa, školska godina je počela 1. marta 1993. godine u mjesnim zaje-dnicama u gradu. Teško da se može zanemariti kompleksnost organizacionih dogovora između srednjih škola i školskih centara i mjesnih zajednica širom grada. Iako će u narednom poglavlju biti više riječi o izvedbi ove organizacije, namjera nam je ovdje ukazati na kompleksnost organizacionog sistema na kome se zasnivao rad srednjih škola tokom prvih godina rata.

Vezano za ovo, tabela 3.4. daje prikaz obaveza škola u mjesnim zajedni-cama, i toj tabeli ću uključiti kompletnu listu obaveza škola kako bi ukazali na obim ove veze širom cijelog grada. Napisane su škole po imenima koja su korištena u ovom dokumentu, u svakom slučaju to su nazivi tih škola koji su tada korišteni, u zagradama, naveo sam ime škole na koju se to danas odno-si obzirom da su imena škola i školskih centara znatno promijenjena tokom rata.

Treba dati nekoliko napomena vezano za ovu tabelu. Prvo, svako tko pokuša uspoređivati sadašnje škole ili mjesne zajednice sa onima koje su prikazane u tabeli i koje se odnose na predratni period uočit će nekoliko ne-dosljednosti. Danas, na primjer, koliko je meni poznato ima devedeset i dvije mjesne zajednice u okviru devet općina na području Sarajevskog kantona ali, u vrijeme opsade, grad Sarajevo se protezao samo na četiri općine (Stari grad, Centar, Novo Sarajevo i Novi grad) i koliko je meni poznato, taj dio je obu-hvaćao sedamdeset i dvije mjesne zajednice. Uvođenje Gimnazije Dobrinja, koja je bila odgovorna za Nastavni centar Dobrinja, odnosio bi se na sedam-deset i treću mjesnu zajednicu, iako se danas naselje Dobrinja sastoji od četiri mjesne zajednice. Drugo, imena mnogih mjesnih zajednica su se promijenila kao i imena raznih lokacija koja su navedena, najčešće su to imena ulica, što je dovelo do toga da on koji su odrasli u Sarajevu kažu da više ni ne znaju imena ulica u svom rođenom gradu. “Moj maternji jezik je srpsko-hrvatski, ali sada mi kažu da je to bosanski,” napisala je Tatjana Kovačević, jedna od mojih studentica na Sarajevskom univerzitetu u eseju pod naslovom, “Kako sam preživio/la rat?” “Svaka ulica sada ima novo ime, tako da u Sarajevu u kome sam rođena, ne znam imena ulica” (1996).

Treće poglavlje


Tabela 3.4. Obaveze škola u organizaciji nastave u mjesnim zajednicama, školska 1992-93. godina

Škola Mjesna zajednica1. Mješovita srednja poljoprivredno-veterinarska i

prehrambena školaPodtekijaSkenderijaMahmutovacMjedenicaŠirokača

2. Srednja muzička škola Logavina ILogavina II

3. Mješovita srednja ugostiteljsko-turistička škola Breka

4. Srednja stručna trgovinska škola ------

5. Školski centar Pero Kosorić (Mješovita srednja škola peta gimnazija i birotehnička škola)

Olimpijsko SeloMojmiloOtokaPetar DokićKumrovecAvdo Hodžić25. novembar

6. Zubozdravstvena škola (Srednja zubotehnička škola)

Trg oslobođenja IIKoševoDžidžikovac

7. Srednja škola za medicinske sestre-tehničare VišnjikParkPodhrastovi

8. Srednja medicinska škola Mejtaš IMejtaš IIBjelave

9. Srednja škola primijenjenih umjetnosti ------------

10. Prva gimnazija Trg oslobođenja ICentarHridJarčedoli

11. Druga gimnazija Ciglane

12. Mješovita srednja građevinsko-geodetska škola SoukbunarBabića bašta



Škola Mjesna zajednica13. Srednja mašinska tehnička škola Koševo I

14. Mješovita srednja elektrotehnička škola Adem BućMarijin DvorMarinko Obradović

15. Četvrta gimnazija Koševsko BrdoCrni VrhGorica

16. Šumarski školski centar (Mješovita srednja drvno-šumarska škola)

Omer Maslić

17. Grafički školski centar Medeseta

18. Željeznički školski centar Hrasno BrdoTrg herojaIvana Krndelja

19. Gimnazija Dobrinja Dobrinja (Nastavni centar)

20. Srednja ekonomska škola Baščaršija IBaščaršija II

21. Saobraćajni školski centar (Mješovita srednja saobraćajna škola)

Velešići donjiVelešići gornjiPofalići donjiPofalići gornji

22. Treća gimnazija KovačiSumbuluša ISumbuluša IIBistrik

23. Tekstilni školski centar(Mješovita srednja tekstilna škola)

Vratnik IVratnik IIGazin HanSedrenik ISedrenik II

24. Drvna tehnička škola(Mješovita srednja drvno-šumarska škola)

MladostIvo AndrićJedinstvo6. april

Tabela 3.4. (Nastavak)

Treće poglavlje


Škola Mjesna zajednica25. Srednjoškolski centar Velešići Podhrastovi II

26. Mješovita srednja škola za elektroenergetiku Bratstvo jedinstvo

27. Srednja škola metalskih zanimanja Ivo Lola RibarAneksPetar Dokić

28. Škola za mentalno retardirane učenike Pavle GoraninStaro Hrasno

28. Škola za mentalno retardirane učenike Pavle GoraninStaro Hrasno

Izvor: Pedagoški zavod (1993:6-9)

Dakle, Treća gimnazija je bila smještena u ulici koja se proteže paralelno sa rijekom Miljackom, tokom Titovog doba, poznatija pod imenom Omla-dinsko šetalište, a danas kao Vilsonovo šetalište, što je ime te ulice koje je nosila prije Drugog svjetskog rata nakon čega je preimenovana po američkom predsjedniku Woodrow Wilsonu. U pokušaju stvaranja države usred haosa opsade, preimenovanje lokacija, a da ne spominjemo i jezik, postalo je sred-stvo građenja našeg identiteta, te je preimenovanje mjesnih zajednica bio dio ovog procesa.

Tako su, na primjer, imena sve tri mjesne zajednice, koje su pripale Tre-ćoj gimnaziji u periodu 1993-94, promijenjena tokom procesa preimenovanja naziva unutar grada. Mjesna zajednica “Avdo Hodžić”, gdje je bila smještena ratna škola “Avdo Hodžić”, sada se zove Mjesna zajednica “Čengić Vila I”; Mjesna zajednica “Danilo Đokić”, gdje je bila smještena ratna škola “Danilo Đokić”, sada se zove Kvadrant; dok je mjesna zajednica “Kumrovec”, gdje je bila smještena ratna škola “Kumrovec”, sada Mjesna zajednica “Čengić Vila II”. Pored toga, stvorene su i nove mjesne zajednice od postojećih što je uve-ćalo ukupan broj mjesnih zajednica i to izaziva zabunu kod svakoga ko pokuša prosto staviti znak jednakosti između novih i starih imena mjesnih zajednica. Sada ima najmanje pet mjesnih zajednica na području Alipašinog Polja, na primjer - Alipašino Polje A-1, A-II, B-I, B-II i C-I, i kao što je gore navede-no, na Dobrinji je došlo do razdvajanja na najmanje četiri mjesne zajednice i




to Dobrinju A, B, C i D, kada govorimo o dijelu koji pripada Federaciji BiH. Dijelovi Dobrinje koji su dio Republike Srpske su druga tema.*

Možda je najbolji primjer promjene imena lokacija bivši Principov most, čije je ime promijenjeno nakon Drugog svjetskog rata po srpskom nacionalisti koji je ubio nadvojvodu Franza Ferdinanda i sada je taj most preimenovan u Latinska ćuprija, što je bilo njegovo originalno ime prije rata. Međutim, po-četkom školske 1992-93. godine imena mjesnih zajednica su, koliko je meni poznato, ispravna u odnosu na gore navedene, premda imam nekih nedou-mica vezano za reorganizaciju mjesnih zajednica i njihovih trenutnih imena. Određene agencije i općine u Sarajevu su, svojevremeno, bile nekooperativne u davanju informacija o organizaciji mjesnih zajednica, tako da sam spreman prilagoditi podatke koji su ovdje navedeni po primjedbama drugih istraživa-ča.

Treće, prilagodba nastave ratnim uvjetima značila je, također, rekonfigu-raciju škola. Ove nove konfiguracije su vidljive, na primjer, u odjelu Mješovitesrednje drvno-šumarske škole, kako je prikazano u ranijem tekstu, čija je ma-tična zgrada bila smještena u blizini Treće gimnazije. Školske zgrade su bile razrušene tokom rata i ova škola je u školskoj 1992-93. godini imala samo 11 učenika u odnosu na 385 prije rata. Premda je ova škola cijela premještena na drugu lokaciju, ipak je podijeljena u dva školska centra tokom školske 1992.-93. godine: Drvno tehničku školu, koja je radila u četiri mjesne zajednice i Šumarski školski centar, koji je radio u dvije mjesne zajednice. Drugi oblici konfiguracije obuhvaćali su škole kao što su Druga gimnazija, na primjer, kojaje zadržala zgrade u kojima se i ranije odvijala nastava. S druge strane, nastava za učenike gimnazije je održavana u matičnoj zgradi škole za one učenike koji su mogli dolaziti na časove tamo, ali Drugoj gimnaziji su također dodijeljene i obaveze po mjesnim zajednicama. Tokom školske 1992-93. godine Druga gimnazija je dobila dužnost održavanja nastave u mjesnoj zajednici Ciglane, velikom stambenom kompleksu na uzvišenju pored škole, ali već slijedeće go-dine dodijeljene su joj druge mjesne zajednice: Staro Hrasno i Pavle Goranin, koje su inače u općini Novo Sarajevo.

Slučaj Druge gimnazije ukazuje na četvrto pojašnjenje situacije, koje se sastoji u tome da su se obaveze škola prema mjesnim zajednicama mijenjale

Treće poglavlje

* Sada je čitava Dobrinja u sastavu Federacije BiH (opaska urednika)


kako su se mijenjale i lokacije tokom rata. Ove promjene će detaljno biti opi-sane u slijedećem poglavlju koje se bavi dužnostima Treće gimnazije. Ipak, vezano za ovo, treba odmah napomenuti da je Srednja ekonomska škola ta-kođer bila smještena pored Treće gimnazije. Nakon razaranja njihove zgrade, Ekonomska škola se preselila u zgradu Druge gimnazije koja se nalazi u opći-ni Centar, premda su učenici koji su živjeli u blizini ponekad polagali ispite u prostorijama matične zgrade i to u sobama koje su bile okrenute na drugu stranu od prve linije. Međutim, kada je dobila novu lokaciju, škola je dobila i obavezu da organizira nastavu u mjesnim zajednicama Baščaršija I i II, samo jednu ulicu više od Druge gimnazije u općini Stari grad. Na isti način, Školski centar “Pero Kosorić”, poznat i pod imenom Mješovita srednja škola Peta gi-mnazija i birotehnička škola, zbog toga što se nalazio u području koje se tada zvalo Trg Pere Kosorića, današnji Trg heroja, preuzela je obavezu održavanja nastave u nekoliko mjesnih zajednica: “Olimpijsko Selo”, “Mojmilo”, “Otoka”, “Petar Đokić”, “Kumrovec”, “Avdo Hodžić” i “25. Novembar”, koje su se na-lazile najširem području općina Novo Sarajevo i Novi Grad. Školski centar je formiran kao privremena administrativna organizacija kako bi se zadovoljile hitne potrebe učenika u ovom području, ali već slijedeće školske godine, neke od obaveza za navedene mjesne zajednice su preuzele druge srednje škole. Preseljenjem u Novo Sarajevo, Treća gimnazija, na primjer, preuzela je oba-veze u mjesnim zajednicama “Avdo Hodžić”, “Kumrovec” i “Danilo Đokić” tokom školske 1993-94. godine.

Tabela 3.5. Srednje škole u Sarajevu: broj škola, mjesne zajednice, punktovi, razredi, učenici i nastavnici, školska 1992-1993. godina

Škole Mjesne zajednice Punktovi Razredi Učenici Nastavnici27 74 77 293 5.692 532

Na kraju, također treba spomenuti i slučaj Dobrinje, koja nije imala gimnaziju prije rata, ali je gimnazija osnovana obzirom na broj učenika tog uzrasta koji su ostali zatočeni u obruču unutar opsade i nisu mogli doći do svojih škola u koje su bili upisani. Obaveze u mjesnim zajednicama su auto-matski dodijeljene Nastavnom centru Dobrinja, poznat i pod nazivom Ratni



nastavni centar Dobrinja, koji je koordinirao nastavu i za osnovno i srednje obrazovanje tokom opsade ovog kvarta. Priča o rekonstrukciji obrazovanja u opkoljenom naselju Dobrinja, da ne spominjemo samu priču o opsadi tog naselja, i dalje je još jedna od priča o opkoljenom Sarajevu.

Podaci o broju srednjih škola koje su bile uključene u nastavu putem mjesnih zajednica, uključujući i broj razreda, broj učenika koji su dolazili na nastavu i broj nastavnika koji su predavali tim razredima, su prikazani u tabali 3.5. Brojevi koji su predstavljeni u dokumentu Pedagoškog zavoda su unekoliko bili manji nego pretpostavljeni zbog toga što podaci za osam mjesnih zajednica za koje su bile zadužene tri škole nisu bili raspoloživi, iako sada ima sedamdeset i četiri ustanovljene mjesne zajednice. Tako podaci koji su ranije navedeni u tabeli 3.1. govore da je bilo 6.240 registriranih učenika na početku školske 1992-93. godine, na dan 1. marta 1993., što je oko 25 posto od ukupnog broja registriranih učenika na kraju školske 1991-92. godine. Broj nastavnika je također bio smanjen zbog istih razloga.

Drugi važan element vezan za predstavljene podatke, a o kome je bilo riječi u prethodnom dijelu poglavlja, odnosi se na broj punktova, odnosno broj mjesta ili specifičnih učionica u okviru svake mjesne zajednice. Premda su ovipodaci prikupljeni tokom ranog perioda razvoja škola u mjesnim zajednicama, informacija o punktovima u mjesnim zajednicama je važna da bi se razumio rad škola kroz mjesne zajednice. U vrijeme na koje se odnosi istraživanje, mnogo mjesne zajednice su imale samo jednu lokaciju na kojoj su se održavali časovi, dok neke nisu imale niti ni jednu. Primjer Školskog centra “Pero Ko-sorić” je reprezentativan za ovaj podatak.

Na početku školske godine, Školski centar je preuzeo obavezu za sedam mjesnih zajednica u općinama Novo Sarajevo i Novi Grad. U to vrijeme, po-daci govore da je ukupno bilo jedanaest punktova, stvarnih fizičkih lokacijau kojima su se nalazile učionice na širem području spomenutih mjesnih zaje-dnica. Drugim riječima, uputno je bilo stvaranje nekoliko tačaka ili učionica na području svake od mjesnih zajednica kako bi se smanjio rizik za učenike. Učenici bi pohađali nastavu u najbližem punktu, dok bi nastavnici kružili od punkta do punkta i održavali nastavu. Kako je dolazilo do razvoja škola u mjesnim zajednicama, obično je bivalo pet ili šest lokacija na kojima se odr-žavala nastava unutar svake mjesne zajednice. Da parafraziramo izjavu profe-sorice Hajrije-Šahze Jahić koja kaže da je “ideja bila povezati male punktove,

Treće poglavlje


mikroorganizacije, koji su u početku radili neovisno, napraviti shemu, razviti neku vrstu organiziranog sistema ratnih škola.” (1998.) Povezivanje ovih pun-ktova u mjesnim zajednicama rezultiralo je razvojem ratnih škola u mjesnim zajednicama. Tako je od pet ili šest punktova koji su predstavljali učionice u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić” nastala Ratna škola mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, jedna od ratnih škola koja je bila pod administracijom Treće gimna-zije. Mi ćemo se detaljnije baviti organizacijom i radom ratnih škola unutar Treće gimnazije u narednom poglavlju.

U pismu sekretarijatima mjesnih zajednica, od dana 6. septembra 1993. godine, Fahrudin Isaković, sekretar gradskog sekretarijata za obrazovanje, na početku školske godine 1993-94. izrazio je zabrinutost zbog “uslova za odr-žavanje nastave u srednjim školama”. Pismo ukazuje na važnost organizacije srednjih škola u okviru mjesnih zajednica i izražava nadu da će se uslovi rada u mjesnim zajednicama poboljšati. Također, ovo pismo poslužilo je i kao kratak pregled rada škola u mjesnim zajednicama tokom skraćene školske 1992-93. godine i ukazuje na “potrebu poboljšanja uslova rada sa učenicima u narednoj školskoj 1993-94. godini.” Vezano za ovo, navodim ovo pismo u cijelosti:

“Želio bih izraziti svoje divljenje za nesebičnu suradnju mjesnih zaje-dnica sa direktorima srednjih škola koje su registrirane i njihovih koor-dinatora tokom protekle školske godine. U isto vrijeme željeli bismo se izvinuti za sve greške koje su se dogodile u jednom obliku rada u kome mi nismo imali iskustva ranije.Da bismo ostvarili bolju suradnju koja je od vitalnog društvenog značaja, Gradski sekretarijat za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičkukulturu, u suradnji sa Ministarstvom za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu, uzevši u obzir neke naše greške, želimo iskoristiti ovupriliku da ukažemo na neophodnost određenih mjera koje bi doprinije-le unaprjeđenju uslova rada sa učenicima u narednoj školskoj 1993-94. godini:• Kad god je to moguće, rad sa učenicima bi trebao biti orga-niziran u uslovnim prostorijama što se može ostvariti boljom organiza-cijom prostora;• treba posvetiti maksimalnu pažnju sanitarno-higijenskim uslovima;• higijena i izgled prostorija gdje se organizira nastava mora se



održavati na pristojnom nivou gdje pomoć mogu pružiti roditelji učeni-ka, kao i članovi civilne zaštite;• Članovi civilne zaštite bi također trebalo povesti brigu o redu tokom održavanja nastave kako bi se zaustavilo divljanje huligana i drugih koji narušavaju red;• Mjesne zajednice, zajedno sa direktorima i koordinatorima škola bi trebali stalno pratiti funkcioniranje škola i ukazivati na prateće probleme, te predlagati optimalna rješenja;• Kada je to moguće, treba obezbijediti rasvjetu u prostorija-ma gdje se održava nastava, i posebno, premda smo svjesni sa kakvim poteškoćama smo suočeni, bilo kakav oblik grijanja u improviziranim učionicama.Apeliramo na mjesne zajednice, da u okviru svojih realnih mogućnosti, ispune neke od ovih mjera u interesu onih koji su najmanje krivi za ovo što nam se događa u ovom trenutku. Radimo zajedno da bismo zaštitili fizičko zdravlje i zdrav duh naše djece za neka bolje vremena” (Isaković,1993)

Treće poglavlje


Č

RATNE ŠKOLE TREĆE GIMNAZIJEMART 1993 JULI 1994.

Život u Sarajevu se nastavlja. Mi, mladi ovoga voljenog grada, mi na-stavljamo sa tugom u našim srcima i novim iskustvima.Prvo pitanje koje sami sebi postavljamo kao mladi ljudi glasi: Šta nas čeka u budućnosti? Stvar koja me čini sretnim na našem putu natrag ka miru je da je naša želja za slobodom veća nego mržnja neprijatelja. Tu nalazimo podršku za sve ostalo. Naravno, lično iskustvo je teško i bolno i to će ostati zauvijek kao neka vrsta štita za budućnost. Mi smo teško ranjeni ali ćemo snagu naći unutar nas samih....Znači, moramo se boriti. Slom koji sam ja doživjela, a i mnogi mladi mojeg uzrasta, se može osjetiti čak i u ovim redovima. Svaka rečenica je početak...Odlazak nekih dragih i bliskih osoba sa ovoga svijeta je ostavio neizlje-čivu ranu u srcu i duši. Rana je simbol grada, generacije. Jednostavan pogled unazad je dovoljan da se osjeti bol iz rane....Ljudi koji su pokušavali da nas vrate u zdravlje, roditelji, naši nasta-vnici, oni su nam davali odlučnost. Moramo se probuditi u proljeće, moramo biti prijatelji i moramo živjeti nove živote. Nova muzika, novo društvo moraju izliječiti rane.Sa našim iskustvom kao našim štitom, sa našim životima kao novim početkom, mi ćemo pokušati učiniti ranjenu mladost ovog grada po-novo zdravom. Ehlimana Hrapović Učenica ratne škole mjesne zajednice Bistrik Treća gimnazija


Ratna škola mjesne zajednice BistrikŠkolska 1992 – 1993. godina

Sa početkom školske 1992–1993. godine, 1. marta 1993, dva zapisa iz mjeseca marta u Školskom ljetopisu Treće gimnazije nisu bili mnogo de-skriptivni i samo navode da su razredi u školama mjesnih zajednica dobro organizovani. U tim zapisima Školski ljetopis se ne poziva na broj nastavnika koji su ostali u školi na početku skraćene školske godine. Međutim, studija koja je prezentirana od strane nastavnika Treće gimnazije na simpozijumu o “Školovanju u ratnim uslovima”, održanom 18. aprila 1994. godine, poziva se na trideset tri nastavnika sa “stalnim radnim obavezama zajedno sa tri-naest spoljnih saradnika iz drugih škola koji realiziraju nastavu” u školama mjesne zajednice. Ostalih sedamnaest je bilo na listi čekanja, trojica su bili u oružanim snagama i “za trideset četiri radnika radni odnos je prekinut”, zato što su, po riječima jednog nastavnika “oni jednostavno nestali” (Sakal i drugi, 1994). Dokument Pedagoškog zavoda iz aprila 1993. godine se poziva na trideset šest nastavnika, što nije u neskladu sa brojkom trideset tri stalno zaposlenih plus tri nastavnika koji su služili u oružanim snagama. Ipak, broj nastavnika se smanjio za približno 53,7 procenata od predratnog broja dok je broj učenika, kako je citirano u tabelama iz prethodnog poglavlja, smanjen za približno 24,5 procenata u poređenju sa učenicima na kraju skraćene školske 1991–1992. godine.

Aprilski zapisi u Školski ljetopis su sveobuhvatniji i ukazuju na teškoće održavanja nastave u ratnim uslovima u četiri mjesne zajednice za koje je bila odgovorna Treća gimnazija: “Bistrik”, “Kovači”, “Sumbuluša I” i “Sumbuluša II”. U vezi sa tim, zapis datiran 1. do 15. april opisuje sljedeće:

“Agresija na Republiku Bosnu i Hercegovinu se nastavlja. Život i rad u gradu pod opsadom je izuzetno težak, kao i nastava u ratnim školama koja je organizovana unutar mjesnih zajednica. Međutim, uz napor nastavnika kao i učenika, redovna nastava u ratnim školama Bistrik, Kovači i Sumbuluša, za koje je zadužena Treća gimnazija, se realizuje u dobroj mjeri i u okviru mogućnosti koje dozvoljava ratna situacija. U mjesnim zajednicama Bistrik i Kovači, nastavu izvode diplomirani stu-denti. Nastava je praćena nizom poteškoća koje škola ne može riješiti, na primjer, nedostatak udžbenika” (Školski ljetopis).

Četvrto poglavlje


I pored premještaja škola, nastavnika i učenika, nastava u Sarajevu se konačno u odvija, uprkos skraćenja redovne akademske godine na osamnaest sedmica. To se ističe u studiji koju su nastavnici Treće gimnazije prezentirali na simpozijumu o “Nastavi u ratnim uslovima”, gdje se također spominju i te-škoće u početnim razredima u ratnim školama mjesne zajednice na početku nove školske godine:

“U početku grupe učenika su bile jako male. Jedan od razloga je što roditelji i učenici nisu bili obaviješteni. Granatiranje Sarajeva se inten-ziviralo početkom mjeseca januara. To je bio još jedan razlog da učenici ne dolaze u školu. Upornost i entuzijazam nastavnika dala je rezultate i grupe su se svakodnevno uvećavale ... Imajući u vidu iskustvo stečeno do tada u nastavi, ratna škola dobija na kvaliteti. Organizuju se gru-pe od po 10 do 20 učenika, učenici gimnazije se odvajaju od učenika zanatske struke zbog različitih nastavnih planova. Uspostavljeni su dnevnici rada, znanje učenika se ocjenjuje i saradnja između nastavnika i učenika je na nivou tolerancije i razumijevanja, uz uvažavanje ratnih uslova” (Sakal i drugi, 1994:2)

Resursi Treće gimnazije za školsku 1992–1993. godinu su uključivali pre-ostalih 318 upisanih učenika i 36 nastavnika sa svojom upornošću i odanošću. Škola je takođe imala dvije prostorije u školskoj zgradi na drugom kraju za administrativno vođenje škole na četiri lokacije mjesne zajednice za koje je sada preuzela odgovornost, grupe od po deset do dvadeset učenika u razredi-ma i “nivo tolerancija, s obzirom na ratne uslove.”

Postoji nekoliko zapisa u Školskom ljetopisu za mjesec juni i juli koji ukazuju na redovan raspored razreda i predavanja u ratnim školama mjesnih zajednica Bistrik, Kovači i Sumbuluša u općini Stari Grad. Redovna nastava koja je po-čela 1. marta je nastavljena bez prekida sa osamnaest nastavnih sedmica da bi se završila 9. jula prema Dnevniku rada ratne škole mjesne zajednice Bistrik, “plus još jedna sedmica kao rezerva.” Kao što piše u Školskom ljetopisu, 16. juli 1993. godine je označio formalan kraj školske 1992–1993. godine. Gledano u svjetlu općeg pozivanja studije sa simpozija na ratne škole mjesnih zajednica za koje je Treća gimnazija bila zadužena, pobliži uvid u dnevnike rada otkriva prirodu funkcionisanja ratnih škola mjesnih zajednica u više detalja. U pro-cesu, studija daje osnovu za razumijevanje organizacije i funkcionisanja škola u školskoj 1993–1994. godini koja slijedi.

Ratne škole Treće gimnazije mart 1993 - juli 1994.


Mirko Marinović, bivši direktor Treće gimnazije, je bio koordinator Ra-tne škole na području mjesne zajednice Bistrik koja se ovdje pominje pod nazivom Ratna škola mjesne zajednice Bistrik. Prema riječima direktora Marinovića, primarna odgovornost koordinatora je bila bezbjednost učenika, pa je zato bilo neophodno da on pronađe lokacije za učionički prostor za učenike u bli-zini mjesta stanovanja učenika. Mnoge mjesne zajednice u općinama Stari Grad datiraju iz osmanskog perioda i locirane su na obroncima brda iznad dijela grada koji se zove Baščaršija, stari kvart grada sa pijacom. Sastavljene od starih kuća i uskih prolaza, ove mjesne zajednice u Starom Gradu su ge-neralno bile manje nego one u općinama Novi Grad i Novo Sarajevo koje su činile noviji dio grada prema zapadu. Unutar tih starih mjesnih zajednica bilo je nekako lakše odrediti punktove za učenike nego u kompleksima stambenih zgrada u zapadnom dijelu Sarajeva.

Za ratnu školu mjesne zajednice Bistrik, profesor Marinović je odabrao šest punktova u skloništima ili podrumima ispod nivoa zemlje na prvom spra-tu zgrada koji su bili blizu prizemlja. Kao koordinator ratnih škola, profesor Marinović je također bio odgovoran za kontrolu nastavnika i organizaciju

Četvrto poglavlje

Mirko Marinović, direktor, pomoćnik direktora, profesor hemije i koordinator Ratne škole u mjesnoj zajednici “Bistrik”


redovne nastave koja se odvijala pet ili šest dana u sedmici, da ne pominjemo prekid nastave u slučaju granatiranja ili aktivnosti snajperista. On je bio direk-tno odgovoran za sva administrativna pitanja koja su uključivala registriranje redovnog prisustva učenika, redovnog upisivanja nastavnika i unošenje sadr-žaja nastavnih časova kao i redovno ocjenjivanje učenika u svrhu izvještavanja o uspjehu. U njegovim očima, najvažnije odgovornosti koje je on preuzeo su bile bezbjednost učenika, uključujući bezbjednost roditelja učenika također. Obzirom na znatnu opasnost izvođenja nastave tokom ovog perioda, koordi-nator je bio jedina osoba koju su roditelji mogli direktno kontaktirati u vezi s pitanjima o školi. Pored njegove uloge kao koordinatora, profesor Marinović je, takođe, bio nastavnik hemije koji je držao nastavu na različitim punktovi-ma ratne škole mjesne zajednice Bistrik (Marinović, 1998)

Za razliku od uobičajenog navođenja nastavnika i učenika u Školskom lje-topisu, nema podataka, prema mojim saznanjima, o broju učenika ili razreda Treće gimnazije niti o broju učenika ili razreda škola mjesnih zajednica tokom školske 1992–1993. godine.

Tabela 4.1. Ratna škola mjesne zajednice Bistrik: razredi i učenici, školska 1992–1993. godina

Razred Broj odjeljenja Broj učenikaRazred I 2 36Razred II 2 45Razred III 1 39Razred IV 1 32Ukupno 6 152

Izvor: Treća gimnazija, Dnevnik rada Ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik (školska 1992–1993. godina)

Ipak, dnevnici rada koji su nam raspolaganju omogućavaju nam da rekon-struišemo sliku organizacije ovih škola pod administracijom Treće gimnazije. U tom smislu, dnevnici rada pružaju informaciju o učenicima koji su pohađali nastavu, nastavnicima koji su izvodili tu nastavu i lekcijama za svaki razred



iz odgovarajućeg predmeta. Na osnovu pregleda dnevnika rada za ratnu školu mjesne zajednice Bistrik dati su podaci o broju učenika i broju razreda u Ta-beli 4.1. gore. U poređenju sa brojevima ratnih škola mjesnih zajednica za školsku 1992–1993. koje slijede, cifre za u školsku 1992–1993. godinu izgle-daju dosljedne, kako u pogledu broja razreda tako i u pogledu broja učenika. Dnevnici rada Bistrika ukazuju da je barem 152 učenika u sva četiri razreda pohađalo šest različitih odjeljenja ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik pod administracijom Treće gimnazije.

Dalje, pregledom dnevnika rada vidi se, sa jednim izuzetkom, bilo je odvojenih odjeljenja gimnazije i stručne škole. Na primjer, izgleda da je bilo bar dva odjeljenja gimnazije formirana za barem pedeset šest učenika prve i druge godine upisanih u gimnaziju širom grada. Podaci pokazuju da je dva-deset šest učenika pohađalo nastavu prve godine ili bilo u I razredu gimnazije gdje su dobijali minimalne instrukcije za petnaest predmeta od strane šesnaest različitih nastavnika analogno njihovom redovnom programu za gimnazije. Postojalo je posebno odjeljenje gimnazija za drugu godinu ili II razred učeni-ka takođe. Broj učenika gimnazije koji su pohađali razrede gimnazije i njiho-vih škola je prikazan u Tabeli 4.2. Dok su većina učenika koji su pohađali ra-zrede gimnazije bili zapravo učenici Treće gimnazije, jasno je da je ratna škola na području mjesne zajednice Bistrik, pod administracijom Treće gimnazije, uključivala kako učenike gimnazije tako i učenike srednje škole koji su upisa-ni i u druge škole izvan Treće gimnazije. Postoji samo jedna neusuglašenost koja karakteriše listu ovih razreda uključujući jednog učenika gimnazije koji je pohađao odjeljenje srednje škole. Drugim riječima, učenici nisu nasumice određivani u razrede već, ako je to bilo moguće, bili su organizovani u odjelje-nja zavisno od nivoa ocjena, nastavnog programa i matične škole. Ovaj oblik prilagođavanja nastave vidi se takođe i u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić” za školsku 1992–1993. godinu, o čemu će biti riječi kasnije u tekstu.

Četvrto poglavlje


Tabela 4.2. Ratna škola na području mjesne zajednice Bistrik; Učenici gimnazije i matične škole za školsku 1992–1993. godinu

Razred Matična škola Broj učenikaRazred I (gimnazija) Prva gimnazija 5

Treća gimnazija 18Peta gimnazija 3

Ukupno 26

Razred II (gimnazija) Prva gimnazija 1Druga gimnazija 2Treća gimnazija 2

Ukupno 30Izvor: Treća gimnazija, Dnevnik rada Ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik (školska 1992–1993. godina)

Dnevnici rada koji postoje za ratnu školu na području mjesne zajednice Kovači, međutim, sugeriraju da organizacija ratnih škola po programima nastave nije bila ujednačena. U slučaju ratne škole Kovači, učenici gimnazije i stručne škole su bili pomiješani u barem dva odjeljenja. Trideset učenika čija imena se pojavljuju u odjeljenju prvog razreda su uključivala deset učenika gimnazije, deset učenika srednje stručne škole kao i deset ispisanih učenika. Sedamnaest učenika u odjeljenju drugog razreda uključivalo je sedam učenika gimnazije i deset srednje stručne škole, mada je jedno odjeljenje drugog razre-da i četvrtog razreda bilo sastavljeno od dvanaest učenika iz srednje stručne škole, dva iz gimnazije i zabilježeno je tri ispisana učenika (Treća gimnazija, Ratne škole na području mjesne zajednice Kovači, školska 1992–1993. godi-na). Nastavnici sa kojima sam ja razgovarao, međutim, uporno su ukazivali na organizaciju razreda i na punktove gdje se nastava održavala, ako je uopće bilo moguće, po nastavnom programu. U slučaju mjesne zajednice “Bistrik”, kao i u slučaju mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, ovaj oblik organizacionog prilagođavanja je bio primjenjivan u većini odjeljenja pojedinih razreda ratnih škola na području mjesne zajednice.



Tabela 4.3. Ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik. Srednja škola i matične škole za školsku 1992–1993. godinu

Razred Matična škola Broj učenikaRazred I (srednja škola) Mješovita srednja poljoprivredno-

veterinarska i prehrambena škola1

Srednja zubarska škola 3Mješovita srednja elektrotehnička škola 2Srednja medicinska škola 2

Ukupno 8

Razred II (srednja škola) Srednja medicinska škola 5Srednja ekonomska škola 1Mješovito pravna-birotehnička srednja škola 2Mješovita srednja saobraćajna škola 2Mješovita srednja škola za elektroenergetikuMješovita srednja elektrotehnička školaSrednja škola za medicinske sestre – tehničare

411

Mješovita srednja građevinsko-geodetska škola

1

Ukupno 17Izvor: Treća gimnazija, Dnevnik rada Ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik (školska 1992–1993. godina)

Odjeljenja stručnih škola ratne škole na području mjesne zajednice Bistrik se jednostavno pominju kao srednja škola ili odjeljenja srednje škole i ona su takođe bila sastavljena od učenika koji su bili upisani u škole širom grada. U I razredu srednje škole, osam učenika je primalo instrukcije od strane osamna-est različitih nastavnika iz petnaest različitih općih obrazovnih predmeta, a u II razredu srednje škole, sedamnaest učenika je primalo instrukcije od strane šesnaest nastavnika iz općih obrazovnih predmeta. Učenici srednjih škola po odjeljenjima, koji su pohađali ratnu školu na području mjesne zajednice Bi-strik, su navedeni u tabeli 4.3. Kao što bi se očekivalo, niko od učenika u odje-

Četvrto poglavlje


ljenjima srednje škole nije upisan u Trećoj gimnaziji, već je upisan u srednjim tehničkim školama širom područja grada iz sve četiri općine. Ovi učenici su podučavani po redovnom programu općih obrazovnih predmeta u ratnoj školi na području mjesne zajednice Bistrik, ali što se tiče posebnih predavanja ve-zanih za srednje tehničke škole i njihov program, oni su pohađali nastavu na različitim punktovima u gradu. Zapis 10. maja u Školskom ljetopisu objašnjava proces na sljedeći način:

“Pedagoški zavod i Republički fond za srednje škole je organizirao radne sastanke kako bi se počelo organizovanje srednje-teoretskog obrazovanja. Srednje-teoretsko obrazovanje za hemijsko-tehnološka zvanja je organizirano na tri punkta i to: Srednjoj poljoprivredno-vete-rinarskoj i prehrambenoj školi za učenike iz općina Stari Grad i Centar a u mjesnoj zajednici Hrasno (Ivan Krndelj) za učenike iz općina Novo Sarajevo i Novi Grad i punkt u Dobrinji (Ratni školski centar)” (Školski ljetopis).

Tako Dnevnik rada za punkt “Ivana Krndelja” u Hrasnom bilježi jeda-naest učenika koji su upisani za program hemijsko-tehnološkog smjera koji su podučavani u četrnaest različitih predmeta od strane jedanaest različitih nastavnika. Ovi kursevi su uključivali sve od opće tehnologije hemije do pra-ktičnih aparata i naprednih kurseva u fizičkoj i analitičkoj hemiji. Jasno je,međutim, da je učenicima u hemijsko-tehnološkom programu za tehničare bilo potrebno da imaju specijaliziranu stručnu nastavu iz te oblasti. Iz tih razloga oni su pohađali nastavu iz općih predmeta u svojim školama u mje-snim zajednicama koje su bile pod upravom upravom Treće gimnazije (Treća gimnazija, punkt: Ivan Krndelj, 1992–1993. školska godina).

Zapisi iz Školskog ljetopisa se pozivaju na “opća obrazovna predavanja” ili na “predavanja iz općih predmeta” koja su podržavana u ratnoj školi na podru-čju mjesne zajednice “Bistrik” i na “stručna-teoretska predavanja” ili “stručno obrazovanje” na specijalnim punktovima. U zapisu od 1–10. juna daje se pri-mjer te razlike:

“Nastava iz općeg obrazovanja u ratnim školama unutar mjesnih zaje-dnica Bistrik, Kovači i Sumbuluša, izvođena je bez velikih teškoća, kao i nastava iz stručnog obrazovanja za hemijsko-tehnološku struku na tri punkta” (Školski ljetopis).



Ovo obilježje ratne škole na Bistriku pokazuje princip koji je podupirao koncept ratne škole na području mjesnih zajednica. Namjera je bila da se uče-nici organiziraju u relativno malim razrednim odjeljenima lociranim u njiho-vom neposrednom susjedstvu i da se nastava za određene predmete “dovede na noge” učenicima kako bi se rizik od pohađanja škole sveo na minimum. Ovo je zahtijevalo reorganizaciju školovanja koja je obuhvatala jednostavno prilagođavanje ne samo jedne škole kao što je Treća gimnazija nego i prila-gođavanje nastave u svim srednjim školama u gradu. Ovaj oblik nastavnog prilagođavanja je omogućavao učenicima koji su se upisali u svoje prijeratne matične škole, da održe upis i tako završe svoj nastavni program tokom rata. Dalja prilagođavanja su izvedena za učenike gimnazija koji su bili usmjereni za pripreme za univerzitet i za stručno-tehničke učenike koji su pripremani za posao. Ratna škola na području mjesne zajednice Bistrik nam omogućava da vidimo početke prilagođavanja ratne škole na području mjesnih zajednica malim grupama koje su karakterizirale skraćenu školsku 1992–1993. godinu. Školska 1993–1994. godina koja slijedi govori i o razvoju ovog oblika prilago-đavanja ratnim školama na području mjesnih zajednica u još većoj komplek-snosti.

Jedna dodatna bilješka je označila 1992–1993. godinu i tiče se postavljenja novog direktora škole koji je trebalo da ima snažan utjecaj na usmjerenje Treće gimnazije tokom ratnih godina. Na dan 1. maja 1993. godine zapis iz Školskog ljetopisa bilježi da je Fahrudin Isaković, direktor škole, koji je na tu dužnost imenovan prije nešto manje od devet mjeseci, 15. avgusta 1992, postavljen za novog sekretara Gradskog sekretarijata za obrazovanje u Gradskoj vladi Sara-jeva. Dana 3. maja zapis bilježi da je njega na mjestu direktora škole zamije-nila Emina Avdagić, nastavnica matematike sa trinaestogodišnjim iskustvom u Mješovitoj srednjoj elektrotehničkoj školi i desetogodišnjim iskustvom u Prvoj gimnaziji prije toga. Direktorica Avdagić je trebalo da utre put Trećoj gimnaziji kroz izuzetno teška vremena koja su stajala pred svima i da provede školu kroz proces njenog premještanja i vraćanja na svoju prvobitnu lokaciju u zapadnom dijelu grada. Njeni napori su kulminirali rekonstrukcijom školskih zgrada tokom poslijeratnog perioda, što je označeno posjetom predsjednika Clintona školi 30. jula 1999. godine i, konačno, povratkom nastavnika i uče-nika u prvobitne školske zgrade u martu 2000. godine. Njeni napori su korek-

Četvrto poglavlje


tno zabilježeni u ovom, kao i u sljedećem poglavlju, jer bez njenog upravljanja Treća gimnazija ne bi mogla preživjeti opsadu Sarajeva kao treća gimnazija u gradu.

Ratne škole Treće gimnazije na području mjesnih zajednica, školska 1993–1994. godina

Početkom školske 1993–1994. godine na dan 6. septembra 1993. radni dokument iz Pedagoškog zavoda ukazuje da je nastava organizirana od strane dvadeset osam srednjih škola ili školskih centara u sedamdeset dvije mjesne zajednice što predstavlja ustaljene cifre koje su prethodno citirane u dokumen-tu Pedagoškog zavoda u aprilu 1993. godine. Međutim, mada je broj škola i mjesnih zajednica ostao isti, dokument otkriva glavna pomjeranja u školskim administrativnim odgovornostima (Pedagoški zavod, 1993–1994. školska godina). Na primjer, Prva gimnazija je i dalje imala odgovornost za mjesnu

Emina Avdagić, direktorica škole, i Perry Lingman



zajednicu “Centar”, ali je sada dijelila odgovornost za “Trg Oslobođenja I” sa Srednjom školom primijenjenih umjetnosti. Druga gimnazija, koja je imala odgovornost za Ciglane tokom školske 1992–1993. godine, sada je preuzela odgovornost za mjesne zajednice “Pavle Goranin” i “Staro Hrasno”. Mješo-vita srednja ugostiteljsko-turistička škola preuzela je odgovornost za mjesne zajednice “Hrid” i “Jarčedoli”. Odgovornost za mjesne zajednice “Olimpijsko Selo”, “Mojmilo”, “Otoka”, “Petar Đokić”, “25. Novembar”, “Kumrovec” i “Avdo Hodžić”, koje prethodno držao Školski centar “Pero Kosorić”, sada je podijeljena između četiri srednje škole, uključujući i Treću gimnaziju.

Administrativne odgovornosti Treće gimnazije su se znatno pomjerila to-kom ovog perioda. Prvobitno odgovorna za mjesne zajednice “Bistrik”, “Ko-vači” i “Sumbuluša I i II” tokom školske 1992–1993. godine, odgovornost za školsku 1993–1994. je sada pomaknuta na mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, “Danilo Đokić” i “Kumrovec”, mada je odgovornost za mjesnu zajednicu “Bistrik” i dalje zadržana. Ovo pomjeranje nije bila mala stvar i direktno se tiče razvoja “organiziranog sistem ratnih škola”, kako je to objasnila Hajrija – Šahza Jahić. Ideja je bila ne samo da se jednostavno povežu punktovi da formiraju ratne škole na području mjesne zajednice, već, u širem smislu, da se mreža ratnih škola na području mjesne zajednice razvije u organizirani sistem ratnih škola širom grada. Mi vidimo razvoj ove mreže ratnih škola u svom punom obimu u organizaciji ratnih škola mjesne zajednice Treće gimnazije tokom školske 1993–1994. godine.

Kada je počelo granatiranje zgrada na Omladinskom šetalištu u općini Novo Sarajevo tokom proljeća i ljeta 1992. godine, Treća gimnazija je dobila nekoliko prostorija na Poljoprivredno-veterinarskoj školi u Dobrovoljačkoj ulici upravo unutar granica općine Stari Grad. Obzirom na lokaciju škole i uslove opsade, mjesto kontrole Treće gimnazije se pomjerilo iz Novog Saraje-va na zapadnu stranu grada na mjesne zajednice općine Stari Grad na istočnoj strani grada. Tako, da ponovimo zapis iz Školskog ljetopisa datiran 1– 8. de-cembar 1992. godine: “Naša škola je primila obavezu da krene sa organizaci-jom nastave za teritoriju mjesnih zajednica Kovači, Sumbuluša i Bistrik”. Ove mjesne zajednice, za koje je Treća gimnazija preuzela odgovornost za školsku 1992–1993. godinu, bile su locirane blizu novih administrativnih ureda opći-ne Stari Grad do kojih se moglo doći pješke.

Sa početkom školske 1993–1994. godine, međutim, glavne odgovornosti

Četvrto poglavlje


Treće gimnazije su se vratile na mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, “Danilo Đokić” i “Kumrovec” u Novom Sarajevu bliže prvobitnoj lokaciji. Prema rije-čima Emine Avdagić, novog direktora škole, tradicija Treće gimnazije je bila ovdje u Novom Sarajevu u zapadnom dijelu grada (1998). Sa premještajem u Stari Grad, premješteni uredi Treće gimnazije u Dobrovoljačku ulicu bili su upravo preko puta rijeke Miljacke blizu Prve gimnazije, čije su zgrade ostale netaknute i koja je imala dugu tradiciju u na tom području. Dalje, Druga gi-mnazija je bila smještena u ulici u općini Centar do koje se moglo doći pješke. Razaranjem matične zgrade Treća gimnazija je izgubila ne samo fizičku loka-ciju duž rijeke Miljacke, već i mnogo učenika iz općina Novo Sarajevo i Novi Grad, u smislu svog identiteta. Premještanje administrativne odgovornosti na tri mjesne zajednice u općini Novo Sarajevo oslikava nastojanje profesorice Avdagić za povratak ka domu koji je Treća gimnazija davala mnogim učeni-cima i koja je podupirala školu kao “gimnaziju” za novije općine u zapadnom dijelu grada.

U tom pogledu, dana 1. aprila 1994. godine Školski ljetopis navodi pismo poslato Izvršnom odboru općine Novo Sarajevo koje se dotiče ovog pitanja. Prateći detaljno stanje školskih zgrada u Omladinskom šetalištu, pismo se osvrće na pitanja vezana za premještanje škole. Dio tog pisma glasi:

“Zgrada Treće gimnazije se nalazi na broju 16 Omladinskog šetališta na borbenoj liniji koja joj je donijela velika oštećenja. Zgrada je sada u fun-kciji odbrane. Pišući vam na početku školske 1993-94. godine ... pitanje organizacije rada za ratne škole na područjima mjesnih zajednica je bila jedina stvar koja je riješena. Mi smo sada u situaciji kada je neophodno riješiti pitanje povratka funkcionisanja Treće gimnazije u općinu Novo Sarajevo u cilju nastavka normalnog rada škole kao jedine gimnazije u ovoj općini. Prije rata ova škola, sa dugom tradicijom još iz 1948. godine, zadovoljavala je potrebe obrazovanja velikog broja stanovnika ove općine sa kapacitetom preko hiljadu učenika i borila se da postane jedna od tri najeminentnije gimnazije u Sarajevu. Škola je sada u izuze-tno teškoj situaciji ... Razmatrajući prelazak učenika iz njihovih ratnih škola na područjima mjesnih zajednica u njihove glavne škole radi nor-maliziranja života i rada u gradu, mi smo u situaciji kada smo doslovce na ulici zato što nismo u mogućnosti da koristimo zgradu. Zato vam se obraćamo sa zahtjevom da obezbijedite radne uslove, to jest, radne prostorije. Sugerišemo da razmotrite mogućnost da privremeno koristi-mo prostor neke osnovne škole sa desne rijeke Miljacke zato što se 90



procenata naših učenika nalazi tamo ... Uzimajući u obzir da je formi-rana nova gimnazija u Dobrinji i u općini Novi Grad ... Novo Sarajevo je u situaciji da bi moglo ostati bez gimnazije poslije skoro pola vijeka čime bismo se lišili jedne važne komponente razvoja i statusa gradske općine. U ovim teškim vremenima važno je da reagujemo na vrijeme jer se preko noći mogu izgubiti dugogodišnji napori ... Ovaj naš problem treba riješiti što je moguće prije zato što će, na početku školske godine, škola i općina ostati bez učenika, jer će se učenici upisivati u gimnazije drugih općina” (Školski ljetopis).

Ovaj zahtjev za prostorije u osnovnoj školi trebalo je riješiti za školsku 1994–1995. godinu, ali u ovom momentu kada je školska 1993–1994. poo-dmakla, pismo jasno ukazuje na želju za povratak u Novo Sarajevo kao doma-ću teritoriju Treće gimnazije. Početni zapis iz septembra u Školskom ljetopisu odslikava ovaj premještaj na mjesne zajednice općine Novo Sarajevo kako bi počela školska 1993-1994. godina. Zapis govori da mada “učenici Treće gim-nazije pohađaju nastavu u ratnim školama u okviru svojih mjesnih zajednica u četiri sarajevske općine”, odgovornosti Treće gimnazije da organizira nastavu u mjesnim zajednicama u Novom Sarajevu sada izgledaju ovako:

“Obaveza Treće gimnazije je funkcionisanje ratnih škola na području mjesnih zajednica “Avdo Hodžić”, “Danilo Đokić”, “Kumrovec” i “Bi-strik” (gimnazija) u kojima se realizuju predavanja iz općeg obrazovanja i to na dva punkta: (1) Mješovita srdnja poljoprivredno-veterinarska i prehrambena škola i (2) Ivan Krndelj Hrasno za teoriju i praktičnu nastavu hemijsko-tehnološke struke i civilnu zaštitu za učenike Treće gimnazije” (Školski ljetopis).

Shodno ranijim diskusijama o ratnoj školi na području mjesne zajednice “Bistrik” u prethodnom odjeljku, ovaj zapis pruža još jednu indikaciju kom-pleksnosti organizacije ratnih škola na područjima mjesnih zajednica. Ovdje se ponovo uočava razlika između gimnazije i srednje-tehničkih nastavnih programa. Malo specifičnije, Treća gimnazija je preuzela odgovornost za: (1)akademske pripremne programe za gimnaziju na četiri škole u mjesnim zaje-dnicama, (2) nastavu općeg obrazovanja za učenike srednje tehničke škole na četiri škole mjesne zajednice (Bistrik), i (3) nastavu za srednje tehničke škole na dva punkta. Drugim riječima, prema zapisu jasno je da su se odgovornosti

Četvrto poglavlje


Treće gimnazije proširile izvan njenih tradicionalnih odgovornosti obrazova-nja učenika gimnazije prema programu priprema za akademsko obrazovanje.

Tabela 4.4. Treća gimnazija: Razredna odjeljenja i učenici, školska 1993–1994. godina

Škola Razredno odjeljenje Broj učenikaTreća gimnazija 13 36

Izvor: Školski ljetopis

Tabela 4.5. Treća gimnazija: Razredna odjeljenja i učenici u ratnim školama na području mjesnih zajednica, školska 1993–1994. godina

Ratna škola u mjesnoj zajednici Razredna odjeljenja Broj učenika“Avdo Hodžić” 10 216“Kumrovec” 5 82“Bistrik” 6 86“Danilo Đokić” 9 184Ukupno 30 568


Sa početkom ratne školske 1993–1994. godine, Treća gimnazija je preu-zela odgovornost za razrede općeg obrazovanja za učenike srednjih-tehničkih škola, i to onih koji su se upisali u školu na Bistriku prethodne godine, kao i nastavu za učenike srednje-tehničke škole na dva punkta. Ove uloge i razlike mogu se jasno uočiti u pregledu razrednih odjeljenja i učenika iz tabela 4.4. i 4.5. Upoređivanje ove dvije tabele ukazuje na činjenicu da je broj učenika i razreda u ratnim školama na području mjesnih zajednica za koje je Treća gimnazija preuzela odgovornost mnogo iznad broja učenika koji su stvarno pohađali razrede Treće gimnazije. Treća gimnazija je preuzela administrati-vnu odgovornost za organizaciju trideset razrednih odjeljenja i nastavu za 568 učenika u četiri ratne škole na području mjesnih zajednica, da ne pominjemo



i odgovornosti za srednje-tehničke škole na punktovima. Ako se prisjetimo upisa učenika u ratnu školu u mjesnoj zajednici Bistrik, na primjer, i broja upisanih učenika u Treću gimnaziju, vidimo ovdje u četiri ratne škole na po-dručju mjesnih zajednica oponašanje škole na Bistriku u nešto većem obliku. Postaje jasno kroz podrobnije ispitivanje odjeljenske knjige, koja u većini slu-čajeva zamjenjuje dnevnik rada za dokumentiranje prisustva i ocjena, i rele-vantne dokumente raznih škola na području mjesne zajednice, da su ove škole obrazovale ne samo učenike Treće gimnazije već i učenike koji su se upisali u dvadeset osam srednjih škola zatečenih u tim mjesnim zajednicama. I mada su oni pohađali ratnu školu u svojoj mjesnoj zajednici pod upravom Treće gi-mnazije, oni su ipak zadržali upis u njihovoj matičnoj školi.

Gledano iz druge perspektive, dok je Treća gimnazija “primila obavezu” da organizira nastavu za područja četiri mjesne zajednice, 362 učenika Treće gimnazije je pohađalo ne samo ove četiri škole na području mjesnih zajednica već i ostalih pedeset jednu školu u mjesnim zajednicama širom grada. Drugim riječima, učenici Treće gimnazije su pohađali ukupno pedeset i pet srednjih škola uključujući škole na području mjesnih zajednica pod njenom upravom, a ipak su zadržali svoj upis u Trećoj gimnaziji kao matičnoj školi upisa. Tako zapis iz Školskog ljetopisa bilježi da “učenici Treće gimnazije idu u ratne škole na području mjesnih zajednica u četiri sarajevske općine” koje su organizirale druge srednje škole.

Tako je Dino Ćatović, učenik Treće gimnazije, pohađao nastavu u po-drumu KUD “Ivo Lola Ribar” tokom skraćene školske 1992–1993. godine i tokom školske 1993–1994. godine u prizemlju zgrade koja se nalazila u ulici Blagoja Parovića 4B. Obje učionice su bile smještene unutar mjesne zajednice “Blagoje Parović”, koja nije bila pod upravom Treće gimnazije nego Šumar-skog školskog centra. Tu prekoputa, nekadašnja ulica Braće Vujačić, danas Malta ulica koja vodi ka mostu na Malti, bila je mjesna zajednica “Avdo Hodžić” i punktovi mjesne zajednice “Avdo Hodžić” pod upravom Treće gi-mnazije. Prema Dininim riječima “KUD Lola Ribar je bilo jako blizu moje kuće. Možda mi treba pet minuta da dođem do tamo.” Učionice u prizemlju u ulici Blagoja Parovića 4B bile su u zgradi u kojoj je Dino živio. “To mi je bila najbliža škola”, rekao je. “Mogao sam ići u nju u papučama” (2000).

Ovi administrativni oblici, koji su svakodnevna nevolja i nastavnika i učenika su, u ovom slučaju, istorijski dokumenti koji jasno ukazuju gdje se

Četvrto poglavlje


ti nastavnici i učenici uklapaju u organizacionu strukturu školovanja. Na primjer, pregled svjedočanstava učenika Treće gimnazije pokazuje ne samo ocjene koje su dobijene za dotični predmet već, na primjer, koju ratnu školu je učenik pohađao (Ratna škola Alipašino polje) ili mjesnu zajednicu (Miro Po-para), kao i školu sa administrativnom odgovornošću (Drvna tehnička škola). Pregledom izvještaja o uspjehu pojedinog učenika Treće gimnazije ukazuje se ne samo na ocjene po predmetima već i na administrativnu odgovornost (Gimnazija Dobrinja, na primjer), i na mjesnu zajednicu (Dobrinja) takođe. Ovi pojedinačni izvještaji o uspjehu su sadržavali pregled “uspjeha i vladanja učenika”, dostavljen od strane škole koja je organizirala nastavu, na primjer Drvni tehnički centar matičnoj školi, u ovom slučaju Trećoj gimnaziji. Ovi dokumenti jasno ukazuju na kompleksnost organizacije škola od mikronivoa same škole i kako se ta škola uklapa u veću organizaciju obrazovanja širom grada (Treća gimnazija, 1993–1994.)

Prema spiskovima ratnih škola na području mjesnih zajednica, koje je pohađalo 362 učenika Treće gimnazije, kao matične škole, i škola admini-strativne odgovornosti, za period školske 1993–1994. godine, pokazuje se izvjestan osjećaj veličine organizacije ratnih škola u opsjednutom Sarajevu. Sa izuzetkom stvaranja mjesnih zajednica na Alipašinom Polju koje su smještene u općini Novi Grad, sve ostale mjesne zajednice izgledaju identično onim mjesnim zajednicama koje su prethodno citirane u dokumentima Pedagoškog zavoda za školsku 1993–1994. godinu. Na osnovu ličnih intervjua, zapisa iz Školskog ljetopisa, i dokumenata Pedagoškog zavoda, napravljena je tabela 4.6 koja sadrži listu škola na područjima mjesnih zajednica koje su pohađali uče-nici Treće gimnazije i srednje škole koje su preuzele administrativnu odgovor-nost na području tih mjesnih zajednica.

Jasno je da ratne škole na području mjesnih zajednica nisu funkcionirale u izoliranom ili praznom prostoru, odvojene od veza sa drugim srednjih ško-lama i školama na području mjesnih zajednica. Kao što se ovdje može vidjeti, Treća gimnazija, kao matična škola, je bila odgovorna za nastavno napredo-vanje svih 362 učenika Treće gimnazije koji su se upisali u ukupno pedeset pet ratnih škola na području mjesnih zajednica širom grada, od kojih je pe-deset jedna bila pod administracijom drugih srednjih škola. Zapravo, Treća gimnazija je održala akademski rekord u tom pogledu i Emina Avdagić, kao



direktor škole, je potpisivala diplome ovim učenicima poslije diplomiranja.

Tabela 4.6. Ratne škole na području mjesnih zajednica koje su pohađali učenici Treće gimnazije i učenici srednjih škola sa administrativnom odgovornošću, školska 1993–1994 godina

Mjesna zajednica Škola administrativne odgovornosti“Kumrovec” Treća gimnazija“Avdo Hodžić” Treća gimnazija“Danilo Đokić – Kvadrant” Treća gimnazija“Bistrik” Treća gimnazija“Trg Oslobođenja I” Prva gimnazija

i Srednja škola primijenjenih umjetnosti“Staro Hrasno” Druga gimnazija“Koševsko Brdo” Četvrta gimnazija“Crni Vrh” Četvrta gimnazija“Gorica” Četvrta gimnazija“Otoka” Peta gimnazija“25 Novembar” Peta gimnazija“Jedinstvo” Peta gimnazija“Alipašino Polje C” Peta gimnazija“Švrakino Selo” Peta gimnazija“Dobrinja” Nastavni centar Dobrinja“Ivo Andrić (Alipašino Polje A)” Drvna tehnička škola“Miro Popara (Alipašino Polje B)” Drvna tehnička škola“6 April” Drvna tehnička škola“Olimpijsko Selo” Drvna tehnička škola“Adem Buća” Mješovita srednja elektrotehnička škola“Ragib Džindo” Mješovita srednja elektrotehnička škola“Sokolje” Mješovita srednja elektrotehnička škola“Marijin Dvor” Mješovita srednja gradjevinsko - geodetska

škola“Skenderija” Mješovita srednja poljoprivredno-veterinarska i

prehrambena škola

Četvrto poglavlje


“Podtekija” Mješovito srednja poljoprivredno-veterinarska i prehrambena škola

“Mjedenica” Mješovito srednja poljoprivredno-veterinarska i prehrambena škola

“Velešići” Mješovita srednja saobraćajna škola“Donji Pofalići” Mješovita srednja škola za elektroenergetiku“Gornji Pofalići” Mješovita srednja škola za elektroenergetiku“Hrastovi I” Mješovita srednja škola Hadžići“Logavina I” Srednja grafička tehnička škola“Logavina II” Srednja grafička tehnička škola“Medrese I” Srednja grafička tehnička škola“Medrese II” Srednja grafička tehnička škola“Sedrenik” Srednja grafička tehnička škola“Mladost” Srednja grafička tehnička škola“Koševo II” Srednja grafička tehnička škola“Breka” Srednja grafička tehnička škola“Bjelave” Srednja medicinska škola“Mejtaš I” Srednja medicinska škola“Mejtaš II” Srednja medicinska škola“Petar Đokić” Srednja škola metalskih zanimanja“Kovači” Srednja stručna trgovinska škola“Sumbuluša” Srednja stručna trgovinska škola“Trg Osobođenja II” Srednja zubotehnička škola“Džidžikovac” Srednja zubotehnička škola“Koševo I” Srednja zubotehnička škola“Omer Maslić” Šumarski školski centar“Blagoje Parović” Šumarski školski centar“Ivan Krndelj” Željeznički školski centar“Trg heroja” Željeznički školski centar“Hrasno brdo” Željeznički školski centar

Izvori: Avdagić (1999); Pedagoški zavod (školska 1993-1994. godina); Školski ljetopis.




U isto vrijeme, Treća gimnazija je takođe bila odgovorna za svih onih 568 učenika iz srednjih škola širom Sarajeva koji su pohađali četiri ratne škole na području mjesnih zajednica pod administrativnom upravom Treće gimnazije. Kako su nastavnici uspijevali da odgovore tim odgovornostima tokom školske 1993–1994. godine se istražuje u raspravi koja slijedi vezano za djelovanje Ratne škole mjesne zajednice “Avdo Hodžić”.

Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”,školska 1993–1994. godina

Treća gimnazija je zadržala odgovornost za školu na Bistriku početkom školske 1993–1994 godine, a preuzela je i odgovornost za mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, “Danilo Đokić” i “Kumrovec” u općini Novo Sarajevo. Ove tri mjesne zajednice su bile uveliko sastavljene od velikih stambenih zgrada koje su se spajale jedna sa drugom na sjevernoj strani rijeke Miljacke. “Avdo Hodžić” i “Kumrovec” su se naslanjali na “Aleju snajpera”, koja se nekada zvala ulica Vojvode Radomira Putnika, a Kumrovec je bio smješten upravo iza mjesne zajednice “Avdo Hodžić” u pozadini stambenih zgrada duž željezni-čke pruge ispod brda. Prostorom u zadnjem dijelu tri mjesne zajednice domi-niralo je brdo Žuč koje se dizalo 850 metara iznad zapadnog kraja grada. Alen Gagula, koji je pisao za novine bosanske armije Prva linija, bilježi: “Brdo Žuč. Jedan od najisturenijih vrhova nad gradom kao i nad Vogošćom i Rajlovcem. Čovjek ima savršen pogled nad cijelim Sarajevom. Strateška važnost ovog brda je poznata agresoru takođe.” (1994:6) Ko kontrolira Žuč kontrolira sje-verne prilaze gradu, a odbrana padina oko Žuči od strane bosanske armije je bila svjedokom nekih od najtežih i najslavnijih bitaka za odbranu grada.

Preko rijeke Miljacke ka jugu zapadnim dijelom grada dominira planin-ski prevoj koji se pruža do planine Trebević, je omogućilo snagama bosanskih Srba da kontrolišu prevoj sa jasnom linijom pregleda čitavog grada ispod. Od brda Hrasno duž linije prevoja do brda na Mojmilu, mjesne zajednice ovog dijela grada bile su prepuštene milosti i nemilosti neprijateljskih topova i snaj-pera. Organizirati nastavu u takvom okruženju bilo bi nešto kao noćna mora, ali baš to je područje za koje je Treća gimnazija preuzela odgovornost tokom školske 1993–1994. godine.

Četvrto poglavlje


Ratnu školu na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić” koristili su sta-novnici Čengić Vile, a u kasnijim promjene imena mjesta u Sarajevu, mjesna zajednica “Avdo Hodžić” je postala “Čengić Vila I”, dok je susjedna mjesna zajednica “Kumrovec” postala “Čengić Vila II”. Mjesna zajednica “Danilo Đokić” je postala poznata kao mjesna zajednica “Kvadrant”. Ponekad tokom rata i odjeljenske knjige škole na području mjesne zajednice se pozivaju na ratnu školu na području mjesne zajednice “Kvadrant – Danilo Đokić”. Ove odjeljenske knjige takođe ukazuju na činjenicu da su tri mjesne zajednice, imajući u vidu njihovu blizinu, imale približno isti školski kalendar i, zapravo, koordinirale su svoje časove nastave dijeleći nastavnike. Sve te tri škole na području mjesnih zajednica, zajedno sa školom na Bistriku, funkcionirale su pod rukovođenjem Emine Avdagić, direktora škole, koja je bila odgovorna za njihovu administraciju i djelovanje.

Granice mjesne zajednice “Avdo Hodžić” su se protezale od ulice Blagoja Parovića (Paromlinska) na sjever i zapad do ulice Džemala Bijedića, zatim naniže i preko ulice koja se tada zvala Vojvode Radomira Putnika (Zmaja od Bosne) ili “Aleja snajpera”. Na južnoj strani ulice, granica se prostirala duž krivine rijeke Miljacke do mosta na Malti i obuhvaćala je manju površinu Do-lac Malte između rijeke i “aleje”. Granična linija se prostirala natrag do ulice koja se zvala Ivana Krndelja (Azize Šaćirbegović) nekih dvadesetak metara i preko opasne raskrsnice “Aleje snajpera” do ulice Braće Vujičić (Malta). Linija je išla naviše od ulice Braće Vujičić do Željezničkog školskog centra i ponovo preko ulice Blagoja Parovića. Nekoliko mjeseci tokom 1994. godine, linije su se prostirale i do “Aleje snajpera” i obuhvatale su učionicu koja se nalazila na borbenoj liniji. Teritoriju je jasno kontrolirao neprijatelj sa Hrasno Brada i granate i rakete su tukle redovno po mjesnoj zajednici. Oni dijelovi područja bliže rijeci uz “Aleju snajpera” i blizu mosta na Malti su bili unutar dometa neprijateljskih snajperista koji su bili smješteni u stambenim blokovima na Grbavici, tu baš uz rijeku, ili onih snajperista sa mašinkama pretvorenim u snajperske puške na Hrasnom Brdu. Teško da je ovo bilo najbolje mjesto u kome bi se nastava mogla izvoditi, ali Treća gimnazija je “primila obavezu” da krene i organizira nastavu u mjesnim zajednicama i uradila je to baš u ratnoj školi mjesne zajednice “Avdo Hodžić”.

Avdo Hajdo, danas zamjenik direktora škole u Trećoj gimnaziji, bio je koordinator ratne škole na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić” tokom



školske 1992–1994. godine. Kao i njegov kolega Mirko Marinović u ratnoj školi mjesne zajednice Bistrik, profesor Hajdo je prošao mjesnom zajednicom “Avdo Hodžić” i tražio prazne prostorije na relativno mirnom mjestu kako bi ih pretvorio u učionice. Kao i profesoru Marinoviću, njegova glavna briga je bila bezbjednost učenika:

“Bilo je nemoguće. Teško je bilo zamisliti školu bilo gdje. Morali smo naći zgradu, neku lokaciju blizu u prizemlju zbog opasnosti. Imali smo učenike sa obje strane rijeke pa je bilo jako opasno. Bilo je opasno pre-laziti most. Područje je bilo granatirano cijelo vrijeme. Svuda je bilo opasno, ali ovdje je bilo zaista opasno” (1998).

Most na koji se Avdo Hajdo poziva je most na Malti preko rijeke Miljacke na samom kraju ulice Ivana Krndelja na raskrsnici Dolac Malte sa “Alejom snajpera”. Kemal Kurspahić, urednik Oslobođenja, koji je živio na području Hrasnog, opisao je “geografiju smrti” na sljedeći način:

“Snajperisti su praktično imali cijelo Hrasno na oku i broj mrtvih i ranjenih se povećavao svakodnevno. Sa pozicija nebodera u shopping centru i brda u Hrasnom, njihova topovska vatra je bjesnila po čitavom području ispred kompleksa stambenih zgrada i meci su udarali po širo-koj aveniji Ivana Krndelja sve do raskrsnice na mostu na Dolac Malti. Izaći iz zgrade, prelaziti ulicu, most ili raskrsnicu bila je obično opasna operacija” (1997:172).

Kao koordinator ratne škole na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, Avdo Hajdo je imao odgovornosti slične onima koje je imao profesor Mari-nović prethodne godine uz još par novih dužnosti. Kao i profesor Marinović, koji je usto predavao hemiju, profesor Hajdo je također bio nastavnik biologi-je, što je njegovim mnogim odgovornostima dodavalo i nastavne zadatke. Po-red obezbjeđivanja učionica za školu, Avdo Hajdo je bio odgovoran za nadzor nastavnika na punktovima gdje su bile učionice u okviru mjesne zajednice. On je bio odgovoran za ocjenjivanje učenika i prenošenje izvještaja o uspjehu učeniča u njihovu matičnu školu. On je takođe bio direktno odgovoran rodi-teljima za bezbjednost učenika i za otkazivanje nastave u slučaju granatiranja ili snajperske vatre. Pošto se upis učenika polako povećavao u novoj školskoj godini, njegove odgovornosti su postale kompleksnije i mnogo suptilnije kako

Četvrto poglavlje


se opsada grada nastavljala. Sa početkom rada škole u uobičajeno vrijeme u se-ptembru, koordinatori kao Avdo Hajdo su se morali suočiti sa realnošću zime u učionicama koje su bile neopremljene kao redovne učionice, bez struje ili grijanja i bez tekuće vode ili toaleta.

Iako je bilo nemoguće zamisliti školu na ovom području, Avdo Hajdo je ipak stvorio ratnu školu tamo gdje nije prije toga ništa postojalo. Zapravo, prostorije ili skloništa koje je on odabrao unutar mjesne zajednice postale su

Avdo Hajdo, pomoćnik direktora i profesor biologije, koordinator Ratne škole u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić”.

Lijevo Edina Dmitrović, profesor engleskoga jezika



punktovi ratne škole gdje su učenici trebali prisustvovati nastavi. Sa početkom školske godine dana 6. septembra 1993. godine, profesor Hajdo je našao če-tiri lokacije za učionice i tokom godine bilo je četiri ili pet ili šest punktova zavisno od vremena i raspoloživosti prostora. Tadašnja mjesta i prvobitne fun-kcije pet punktova su izgledale ovako: (1) stan na prvom spratu u ulici Jovana Cvijića (Nedima Filipovića); (2) podrumsko sklonište ispod frizerskog salona u ulici Džemala Bijedića; (3) stan na prvom spratu u ulici “Aleja snajpera”; (4) skladište na prvom spratu gdje je sada apoteka u ulici “Aleja snajpera”; i (5) skladište konfekcijske robe u ulici “Aleja snajpera” (Hajdo, 1998). Zavisno od vremena, ovih pet punktova je služilo za učionice za 216 učenika obuhvaćenih u deset odjeljenja četiri razreda srednje ratne škole “Avdo Hodžić”. Najvećim dijelom ovi učenici su stanovali unutar granica mjesne zajednice Avdo Hodžić i, zavisno od mjesta njihovog mjesta stanovanja, oni su pohađali nastavu na najbližem punktu unutar granica mjesne zajednice (Hajdo, 1998)

Za razliku od uobičajenog navođenja brojeva nastavnika i učenika u Škol-skom ljetopisu Treće gimnazije, na primjer, nema podataka, koliko ja znam, o broju učenika ili razreda u školama mjesne zajednice za školsku 1992–1993. godinu. Znamo samo iz dokumenta Pedagoškog zavoda, kojeg smo ranije ci-tirali, da je od 1. marta 1993. godine bilo 318 učenika koji su upisali Treću gi-mnaziju na početku školske godine. Da bismo dobili više informacija za skra-ćenu školsku godinu, morali bismo ići kroz dnevnike rada pojedinačnih škola kako bismo dobili sliku nastave i brojeva učenika i nastavnika. Za razliku od toga, za početak školske 1993–1994. godine, ne samo da imamo Školski ljetopis koji pokazuje da se 362 učenika upisalo u trinaest odjeljenja, uz 46 učenika iz prethodne školske godine, već imamo istu informaciju iz odjeljenskih knjiga za svaki razred ili odjeljenja u četiri ratne škole na područja mjesne zajednice pod administracijom Treće gimnazije.

U slučaju mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, na primjer, Školski ljetopis bi-lježi da je 216 učenika u četiri razreda srednje škole pohađalo deset odjeljenja škole, kao što pokazuje tabela 4.7. Školski ljetopis takođe bilježi iste podatke i za ostale tri ratne škole na području mjesne zajednice pod njenom administra-cijom: “Danilo Đokić”, “Kumrovec” i “Bistrik”, o čemu je djelimično bilo go-vora u prethodnom odjeljku teksta. Međutim, pregledom drugih školskih do-kumenata pokazuje se razvoj škole “Avdo Hodžić” sa nešto više kompleksnosti i ukazuje na sastav svakog odjeljenja škole “Avdo Hodžić” (Treća gimnazija,

Četvrto poglavlje


školska 1993–1994 godina). Dokumenti kao ovi, zajedno sa pojedinačnim odjeljenskim knjigama i Školskim ljetopisom, pružaju informacije o organizaciji i sastavu pojedinih ratnih škola na području mjesnih zajednica pod admini-strativnom upravom Treće gimnazije.

U tom pogledu, broj učenika u svakom odjeljenju ratne škole u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić”, i njihov tok nastave, prikazani su u tabeli 4.8. Ja-sno je da su nastavnici škole “Avdo Hodžić” držali nastavu učenicima iz svih nastavnih predmeta širom grada. Ovih 216 učenika škole “Avdo Hodžić” su predstavljali manje od jedne polovice broja učenika koji su pohađali nasta-vu u četiri ratne škole na području mjesne zajednice pod administrativnom upravom Treće gimnazije. Pošto su 362 učenika upisana u Treću gimnaziju, i s obzirom da su mnogi od ovih učenika pohađali ratne škole pod admini-strativnom upravom drugih srednjih škola, jasno je da je Treća gimnazija pre-uzela odgovornost za obrazovanje više učenika iz drugih škola nego iz svoje sopstvene.

Tabela 4.7. Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: Odjeljenja i učenici u školskoj 1993–1994. godini

Razred Broj odjeljenja Broj učenikaRazred I 3 72Razred II 3 57Razred III 3 61Razred IV 1 26Ukupno 10 216


Tabela 4.8. Ratna škola ma području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: Odjeljenja, smjer nastave i učenici u školskoj 1993–1994. godini

Razred/odjeljenje Smjer nastave Broj učenikaRazred II-1 gimnazija 21I-2 tehnički 22



I-3 tehnički i stručni 29Razred I ukupno 72Razred III-1 gimnazija 14II-2 ostale škole 22II-3 ostale škole 21Razred II ukupno 57Razred IIIIII-1 gimnazija 10III-2 ostale škole 26III-3 ostale škole 25Razred III ukupno 61Razred IVIV-1 gimnazija i ostale škole 26Razred IV ukupno 26Ratna škola Avdo Hodžić ukupno 216

Izvor: Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, “Osnovni podaci o školi” (školska 1993–1994. godina)

Tabela 4. 9. Ratna škola na području mjesne zajednice “Avdo Hodžić”: učenici gimnazije, odjeljenja i matična knjiga upisanih za školsku 1993-1994. godinu

Odjeljenje razreda Matična škola Broj učenikaOdjeljenje razreda I-1 Prva gimnazija 1

Druga gimnazija 7Treća gimnazija 6Četvrta gimnazija 0Peta gimnazija 7

Odjeljenje razreda I-1ukupno 21

Četvrto poglavlje


Odjeljenje razreda II-1 Prva gimnazija 6Druga gimnazija 3 Treća gimnazija 5Četvrta gimnazija 0Peta gimnazija 0

Odjeljenje razreda II-1 ukupno 14

Odjeljenje razreda III-1 Prva gimnazija 0Druga gimnazija 3Treća gimnazija 5

Četvrta gimnazija 1Peta gimnazija 1

Odjeljenje razreda III-1 ukupno 10

Odjeljenje razreda IV-1 (gimnazija) Prva gimnazija 2Druga gimnazija 1Treća gimnazija 3Četvrta gimnazija 2Peta gimnazija 0

Odjeljenja IV-1 (ostale škole) 18Odjeljenja razreda IV-1 ukupno 26Odjeljenja gimnazije Prva gimnazija 9

Druga gimnazija 14Treća gimnazija 19Četvrta gimnazija 3Peta gimnazija 8

Odjeljenja gimnazije ukupno 53Izvor: Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, “Osnovni podaci o školi” (školska 1993–1994. godina)

Ipak, Treća gimnazija je bila odgovorna za administraciju i vođenje svojih učenika onako kako su pohađali razrede u ratnim školama u gradu. U tom pogledu, korisno je raščlaniti odjeljenja škole “Avdo Hodžić” da bi se ispitali oni učenici i njihove matične škole koji su pohađali ratne škole na području mjesnih zajednica. Slučaj učenika gimnazije posebno ukazuje na komplek-snost organizacije i u tabeli 4.9. daje se pregled odjeljenja svakog razreda




gimnazije u školi “Avdo Hodžić” po matičnim školama učenika. Od 216 uče-nika upisanih u školu “Avdo Hodžić”, samo 53 učenika su bili učenici gimna-zije, dok je ostalih 163 klasificirano kao učenici tehničkog smjera i stručnogsmjera, uz priznavanje činjenice da se ostale kategorije pojavljuju i prepliću sa druge dvije. Od ta 53 učenika, Treća gimnazija je bila matična škola za samo njih 19. Ustvari, učenici Treće gimnazije su bili velika manjina u školi “Avdo Hodžić” kada se uzme u obzir svih 216 učenika u školi i 53 učenika u samim odjeljenjima gimnazije. Drugim riječima, učenici koji su bili upisani u jednu od dvadeset osam srednjih škola ili školskih centara širom grada, uključujući gimnaziju i srednje-tehničke škole, i koji su živjeli u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić”, pohađali su ratnu školu mjesne zajednice “Avdo Hodžić” pod admi-nistrativnom upravom Treće gimnazije zadržavajući svoj upis u matičnim školama bez razlike gdje su te škole bile locirane.

Spiskovi učenika su sastavljeni prema mjestu stanovanja u mjesnoj zaje-dnici “Avdo Hodžić” i, na osnovu tih spiskova, odjeljenja su organizirana za učenike prema mjestu najbližeg punkta. Jasno je, međutim, da su odjeljenja gimnazije i stručna odjeljenja stvoreni u interesu bolje nastave i organizacije nastavnih programa. Učenici gimnazije su imali svoja sopstvena intenzivna usmjerenja nastave prema univerzitetskim ispitima koji su i dalje za vrijeme rata bili potrebni za prijem na jedna od fakulteta Univerziteta u Sarajevu. Učenici srednjih stručnih škola su morali učiti predmete općeg obrazovanja u lokalnoj školi u mjesnoj zajednici i zatim bi slušali svoje stručne predmete u jednom od punktova gdje je održavana takva nastava. Učenici bi potom bili obavještavani o rasporedu za nastavu u njihovom razredu, telefonom ako je ra-dio, poslije čega bi prisustvovali nastavi u punktu najbližem njihovom mjestu stanovanja ili najbližem punktu za njihov određeni smjer studija. Učenici bi se sakupili u jednom od punktova u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić”, u odgova-rajućem podrumu ili zgradi u određeno vrijeme kako bi prisustvovali nastavi koju je organizirao Avdo Hajdo i njegovi nastavnici, po rasporedu predviđe-nom za svaki školski dan.

Nastavnici bi organizirali svoju nastavu prema pripadnosti i mjestu stano-vanja u mjesnoj zajednici i kružili su kroz punktove u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić” i općini Novo Sarajevo pješke kako bi izvodili punu nastavu, obično šest časova svaki dan na način kako to rade putujući nastavnici. Razdaljine između različitih punktova su varirale od možda jednog do dva kilometra ali,

Četvrto poglavlje


zbog potražnje za nastavnicima da se obezbijedi puni broj časova za učenike, mnogi nastavnici su morali da izvode nastavu van škole “Avdo Hodžić” u ra-tnim školama u drugim mjesnim zajednicama.

Tako je Avdo Hajdo, koordinator ratnih škola, takođe predavao biologiju u školi. Prema riječima profesora Hajde, njegov obim nastave prije rata je bio približno osamnaest do dvadeset časova biologije sedmično, ali, tokom rata, zbog nedostatka nastavnika, posebno za predmet biologiju, on je držao možda dvadeset osam časova sedmično. On ne samo da je imao povećane nastavne odgovornosti u ratnoj školi mjesne zajednice, već su ga njegove nastavne odgovornosti vodile izvan mjesne zajednice za koju je bio odgovoran u mjesne zajednice “Kumrovec” i “Danilo Đokić” u susjedstvu, jer su obje bile od admi-nistrativnom upravom Treće gimnazije. Pored ovih nastavnih i administrati-vnih odgovornosti, profesor Hajdo je predavao biologiju u mjesnoj zajednici Staro Hrasno, koja je bila pod administrativnom upravom Druge gimnazije. Profesor Hajdo je tako radio kao koordinator ratne škole na području mjesne zajednice, predavao je biologiju u školi, predavao biologiju u školama mjesne zajednice pod administrativnom upravom Treće gimnazije i predavao biologi-ju u jednoj od škola mjesne zajednice pod administrativnom upravom Druge gimnazije (Hajdo, 1998).

Ovi zahtjevi u pogledu nastave u ratnim uslovima značili su ne samo da su mnogi nastavnici Treće gimnazije morali kružiti okolo po mjesnim zajednicama općine Novo Sarajevo, već da su morali da kruže i po mjesnim zajednicama drugih općina takođe – pješke i pod vatrom neprijateljskih pušaka. Zahtjevi za nastavnicima specijalizovanih predmeta, nastavnicima kao što je Gordana Roljić, nastavnica informatike , na primjer, su bili oštri. Zapravo, profesorica Roljić je izvodila nastavu u školama mjesne zajednice na tri općine rasprostranjene širom čitavog grada koji nije imao nikakav prijevoz za građane. Ona je predavala u četiri mjesne zajednice: u mjesnoj zajednici “Mojmilo” u općini Novi Grad, gdje je živjela, mjesnih zajednica “Kumrovec” i “Danilo Đokić” u općini Novo Sarajevo pod administrativnom upravom Tre-će gimnazije i mjesnoj zajednici “Bistrik” takođe pod administracijom Treće gimnazije u općini Stari Grad. Smještena na suprotnoj strani grada od njenog stana na Mojmilu, put do Starog Grada je značio dva sata hodanja u jednom pravcu i četiri sata ukupno sa povratkom. “Nikada niste znali da li ćete se vratiti”, rekla je ona prisjećajući se teškoća i iscrpljenosti svojih putovanja od



kuće do učionica i potom nazad. Da bi došla do svoje određene učionice ratne škole iz svog stana na Mojmilu, prvo je morala da pređe ulicu što se nekada zvala Prvomajska, koju su kontrolirali snajperisti smješteni duž borbene linije u Nedžarićima. “Čak i danas kada prođem tuda”, rekla mi je prisjećajući se traume “plašim se da pređem ulicu”. Profesorica Roljić je imala dvoje djece, od dvanaest i petnaest godina na početku opsade, koji “nikada nisu znali da li će im se majka vratiti kući” (Roljić, 1998).

Iz razgovora sa nastavnicima kao što je profesorica Roljić, jasno je da su organizacija nastave i izbor punktova bili planirani sa ciljem svođenja rizika na minimum za učenike dovođenjem nastave u njihovo susjedstvo. Nastavnici bi se, međutim, suočavali sa tim rizicima, hodajući od učionice do učionice, od susjedstva do susjedstva, možda šest do deset kilometara svakog dana, pod opsadom neprijateljskog oružja. Na kraju krajeva, da podvučemo riječi profe-sorice Hajrije-Šahze Jahić, “djeca nisu dolazila u školu, škole su dolazile djeci” (1996:15). Prema riječima nastavnika ovakav aranžman je “bio najsigurniji način za učenike” i dok su učenici Treće gimnazije bili ubijani i ranjavani tokom opsade, nastavnici su ponosno i zahvalno isticali činjenicu da nijedan učenik nije bio ubijen na nastavi u ratnim školama Treće gimnazije. Prema riječima direktora škole Emine Avdagić: “Životi učenika su vredniji od života nastavnika” (1998). A po riječima Edine Dmitrović, profesorice engleskog jezika: “naš dogovor je bio, tamo gdje je postojala opasnost, ako je neko trebalo da pogine, neka to budemo mi” (1996).

Ludo granatiranje grada

“U ljeto 1993. godine bosanski glavni grad je postao gluh za dobre vi-jesti. Nešto je škljocnulo; nešto što je omogućilo gradu da izdura i što je očeličilo njegovu želju da preživi, je puklo. I to što je puklo nisu bile granate ni snajperska vatra. Već voda i struja ... Gordana Knežević, zamjenik urednika Oslobođenja, je to nazvala “ jasnom strategijom: da se grad davi dok ne postane toliko očajan da izvrši samoubistvo. Ne moraju uzeti Sarajevo, samo treba da nas ubiju strahom i psihozom zatvora” ... Odvratno sažaljenje ultimatuma, sarajevski posljednji ples je u toku ... Ali, sada je cio grad pukao koristeći svoje zadnje oskudne

Četvrto poglavlje


rezerve vode za piće” (Vulliamy, 1994:304-309).

Ako su strah i psihoza zavladali gradom, početak nove školske godine na vrijeme dao je nastavnicima i učenicima “nadu i vjeru da će se mir i normalan život vratiti”, što je po riječima Muje Musagića “jednako samom normal-nom životu” (1998). Tako se u početnom zapisu Školskog ljetopisa za školsku 1993–1994. godinu ponavljaju oni zapisi iz prethodne godine, koji potvrđuju teškoću obrazovanja u ratnim uslovima. Međutim, prema riječima Mirka Marinovića, bivšeg direktora, a u to vrijeme pomoćnika direktora škole, koji je preuzeo odgovornosti za unose u Školski ljetopis, “nema neizvjesnosti o po-četku nove školske 1993-94. godine”. Zapravo, nova školska godina je počela kao što je planirano 6. septembra 1993. godine.

Svakako nije bilo neizvjesnosti za profesora Marinovića jer je tokom avgusta 1993. godine u pripremama za početak školske godine bio mobiliziran u bosanskoj Armiji. Mada slijep na jedno oko, on je odslužio svoj dio obaveza na brdu Žuč gdje je, poslije svojih redovnih obaveza u školi, kopao rovove od početka školske 1993–1994. godine do sredine sljedeće školske godine u de-cembru 1994. godine. Kada bi napustio svoje mjesto tokom noći, spuštao bi se niz padinu brda do kuće na Marijin Dvoru u području grada gdje uhvatio ono malo sna prije nego bi se probudio za svoj redovni školski dan. Zatim bi prelazio preko opasnih raskrsnica u centru grada i prešao rijeku Miljacku do Mješovite poljoprivredno-veterinarske i prehrambene škole u Dobrovoljačkoj ulici, gdje su bili smješteni administrativni uredi škole i do ratne škole mjesne zajednice “Bistrik” gdje je bio školski koordinator.

Početak nove školske godine u jesen 1993. godine pokazao se posebno teškim za školstvo u Sarajevu, jer se nastavila druga godina opsade. Uz odgo-vornost Treće gimnazije koja se prethodno premjestila uglavnom u mjesne zajednice općine Novo Sarajevo, opasnosti svojstvene gradu pod opsadom su se izuzetno približile školama u mjesnoj zajednici za koje je Treća gimnazija odgovorna. U vezi sa tim, početni zapis za novu školsku godinu u Školskom ljetopisu glasi:

“Život i rad u gradu su izuzetno teški. Rat se ne zaustavlja uprkos nizu potpisanih primirja. Najčešće nema struje, plina, goriva, vode, telefona, komunikacija, organiziranog prijevoza i, što je izuzetno teško, nema hrane. Boraviti na ulici je izuzetno opasno zbog granatiranja grada i



podmukle snajperske vatre. Svaki dan civili ginu i bivaju ranjeni.Rat se nastavlja i rad se nastavlja, i u takvim uslovima nova, to jest druga ratna školska godina počinje. Cjelokupan posao se obavlja uz velike napore i pomoć zaposlenih i učenika i uz velike rizike i izlaganja opasnostima” (Školski ljetopis).

Poslije ovog uvodnog zapisa za mjesec septembar, većina zapisa za mjesece septembra i oktobar su nedeskriptivni i općenito se odnose na čisto admini-strativna obavještenja, vezana za svakodnevne obaveze. Ovi zapisi ne daju pravu sliku težine uslova u Sarajevu tokom jeseni 1993. godine. Međutim, tek 26. oktobra opsada ponovo ulazi u ljetopis velikim slovima da “je redovna nastava ponovo prekinuta zbog blokade grada.”

Blokada grada se intenzivirala krizom sa vodom koja je gušila Sarajevo još od ljeta 1992. godine, što je prethodno pomenuto 5. avgusta 1992. godine u Oslobođenju u članku “Sarajevo ucijenjeno vodom”. I zaista, dodatno sna-bdijevanje vodom grada je bila svakodnevna pojava od proljeća 1992. godine i neprijateljske okupacije Ilidže, predgrađa prema zapadu grada gdje se nalazi sarajevski vodovod. Teškoće osnovnog snabdijevanja vodom zabilježene su 12. septembra 1993. u Oslobođenju u slijedećem članku:

“Agresor je, namjerno, kao metod ucjene, lišio građane vode. Prepreka koju je teško savladati je dobiti ovu tečnost od koje život zavisi. Zato su građani Sarajeva stalno bili ispred bilo kojeg izvora vode. Tokom ljetnih mjeseci ukradeni sati čekanja pred pumpama ili drugim izvorima vode se nekako mogu izdurati, ali nadolazeći zimski dani u redovima za vodu će biti mnogo teži” (Banjanović, 1993:6).

U isto vrijeme, isporuke hrane bile su problematične zato što su, prema ri-ječima Vuiliamy-a, između ostalih razloga, bile povezane sa strujom. Članak u Oslobođenju od 16. oktobra pod naslovom “Građani Sarajeva dobijaju više hljeba ovih dana” glasi:

“U zadnja dva dana bilo je isporuka hljeba svim prioritetima i većini mjesnih zajednica u gradu. Nedostatak goriva čini distribuciju hljeba teškom. Mnogi građani dolaze u Velepekaru i traže da kupe brašno” (Banjanović, 1993:11).

Četvrto poglavlje


Članak pod naslovom “Hljeb samo za prioritete” od 25. oktobra pomalo ukazuje na teškoće snabdijevanja osnovnim artiklima u gradu pod opsadom:

“Zbog oscilacija u snabdijevanju električnom energijom i plinom, Vele-pekara je juče smanjila proizvodnju hljeba. U poređenju sa prethodnih deset dana, kada je većina mjesnih zajednica dobila hljeb, juče je hljeb bio na raspolaganju samo bolnicama, kolektivnim centrima i javnim kuhinjama.Direktor Velepekare, Kemal Mešak, najavljuje da hljeb neće biti do-stupan mjesnim zajednicama dok se ne dobiju odgovarajuće količine električne energije i, naravno, dok pritisak plina ne bude adekvatan.Proizvodnja hljeba je teška zbog nedostatka goriva ne samo za prijevoz već i za povremeni rad generatora kada proizvodnja počne i bude preki-nuta zbog prestanka dovoda električne energije” (1993:3).

U trećoj seriji članaka “Kako preživjeti”, Mustafa Tvico, pomoćnik mini-stra u Ministarstvu za trgovinu, privredu i turizam, odgovara na pitanja oko snabdijevanja i distribucije hljeba. Pod naslovom “Ljudima je potreban hljeb” pomoćnik ministra je na pitanje “Kako vaše Ministarstvo procjenjuje situaciju sa hranom u Republici na pragu zime?” dao sljedeći odgovor:

“Grozno. Katastrofalno. Ljudi stoje ispred pekare, intelektualci, profe-sori, univerzitetski radnici i nemaju dovoljno brašna da naprave barem uštipke. Ne mogu dobiti kilogram brašna! Mi smo u jako teškoj situa-ciji. Trgovina na crno cvjeta” (Mrkić, 1993:5).

Dok problem proizvodnje u Velepekari utječe na isporuku hrane širom grada, problem je značajan i u mjesnim zajednicama koje pokriva Treća gi-mnazija. S tim u vezi, Velepekara je locirana na području Čengić Vile, ili da budemo precizniji, u mjesnoj zajednici “Avdo Hodžić”. Velepekara je bila po-sebno istaknut orijentir i njeni visoki silosi za žito duž ulice Blagoja Parovića koji su zauzimali veći dio sjeverne granice mjesne zajednice, postali su glavne mete neprijateljskih artiljeraca sa brda koji gledaju na ovo područje grada. Zaista, Velepekara je granatirana redovno kako je neprijatelj pokušavao da zaustavi isporuke hrane. Naravno, ovo je značilo da je cijelo područje postalo izuzetno ranjivo, jer je granatiranje velike pekare bilo praćeno razaranjem cijelog područja koje je okruživalo to mjesto. Zapravo, jedan od punktova



ratne škole mjesne zajednice “Avdo Hodžić” je bio lociran na prvom spratu stambene zgrade u ulici Jovana Cvijića, koja je doslovce ležala u sjeni same Velepekare. Da ponovimo riječi Avde Hajdo: “Ovo područje je granatirano cijelo vrijeme. Bilo je opasno svuda, ali je ovdje bilo zaista opasno” (1998).

Dok rani jesenji zapisi u Školskom ljetopisu pišu o ekstremnosti situacije u kojoj “ je cijeli grad pukao”, granatiranje se intenziviralo tokom oktobra dok je grad bio smrvljen u zaborav. Natpisi u Oslobođenju iz sredine oktobra svjedoče o napadima. Na dan 17. oktobra, na primjer, članak pod naslovom “Granata-ma kalibra 152 mm na Sarajevo”, navodi da su 122 granate kalibra 152 mm ispaljene iz haubica koje su pale na prostor općina Centar i Sari Grad za samo nešto više od jednog sata tog jutra. Prema tom članku, UNPROFOR je izbro-jio 517 granata koje su pale na Sarajevo prethodnog dana i ubile šest a ranile pedeset pet građana. Sljedećeg dana, 18. oktobra, naslov glasi “Novi napad na Sarajevo” koji navodi granatiranje neprijateljske artiljerije po cijelom gradu i posebno ističe bombardiranje centra grada. Članak je mogao zabilježiti samo teže slučajeve u kojima je ubijeno nekoliko ljudi i mnogo ranjeno. Dana 24. oktobra, naslov glasi “Preko hiljadu granata na Sarajevo” i navodi pet mrtvih i trideset sedam ranjenih, ali ističe da “odbrambene linije ostaju čvrste”. “Bil-ten” Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu - Republičkog kriznog štaba za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost bilježi trideset sedam mrtvih u Saraje-vu tokom sedmice i 148 ranjenih (Smajkić, 1993). Dana 26. oktobra, Školski ljetopis potvrđuje težinu situacije bilješkom da “je redovna nastava prekinuta zbog blokade grada”.

Zapravo, odjeljenske knjige ratnih škola na području mjesnih zajednica koje pokriva Treća gimnazija su zabilježile prekid nastave u oktobru i novem-bru. Sa preko hiljadu granata koje su pale na Sarajevo preko vikenda 23. i 24. oktobra, na primjer, zapis iz odjeljenske knjige II-G razreda ratne škole mje-sne zajednice “Kvadrant – Danilo Đokić” za subotu 23. oktobar glasi “Opća opasnost” i nastava nije održana. Za sedmicu koja je počinjala u ponedjeljak 25. oktobra pa do subote 30. oktobra, zapis glasi: “Nastava odgođena zbog granatiranja i proglašene opće opasnosti” (Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice “Kvadrant – Danilo Đokić”, 1993-1994. školska godina). Za istu sedmicu, zapis u odjeljenskoj knjizi I-1 razreda ratne škole mjesne zajednice “Kumrovec” glasi: “Nastava obustavljena zbog ratnih dejstava” (Treća gimna-zija, Ratna škola mjesne zajednice “Kumrovec”, 1993–1994. školska godina).

Četvrto poglavlje


Zaista, kako se granatiranje nastavilo u novembru, bilo je samo pitanje vremena kada će škole biti pogođene i učenici postati žrtve za vrijeme poha-đanja nastave. Kako je bosanska armija zauzela mnoge javne zgrade u gradu, koje su često bile locirane blizu škola, neprijatelj je imao “dva izbora” po rije-čima Avde Hajdo. “Mogao je birati da li da ubija vojnike ili da ubija učenike. Nije važno. Jednom granatom mogli su ubijati i jedne i druge”. (1998) Nije trebalo da prođe dugo vremena u školskoj godini da se zabilježe stradanja učenika. Dana 10. novembra Oslobođenje piše: “Masakr ispred škole”, a u po-dnaslovu se to ovako opisuje:

“Četničke granate su još jednom masakrirale naše građane, ovoga puta na Alipašinom Polju kada su smrtonosni projektili pali upravo ispred škole i pobili najmlađe. Veliki broj ranjenih je primljen u sarajevskim bolnicama i, nažalost, neki od njih su izdahnuli.”

Izabrani dio tog članka glasi ovako:“Juče još jedan masakr u Sarajevu. Naselje Alipašino Poje su potresle eksplozije oko 11:00 časova. Vika, panika, bijeg, mrtvi i ranjeni, lokve krvi, sirene (...) Nekoliko mrtvih, desetine ranjenih na jednom mjestu. Automobili su pokušavali prebaciti ranjene i one koje su mogli tran-sportovati su do bolnica (...)“Odjeljenje hitne pomoći naše bolnice primilo je 34 pacijenta”, kaže dr. Čerkez, jedan iz jučerašnjeg dežurnog tima Državne bolnice. “Dvoje ih je dovedeno mrtvih (...) odrasli. Jedan je umro kasnije. Većina ranjenih su djeca, ukupno 22. Ozljede su različite posebno po svim dijelovima tijela. Šestero je ozbiljno ranjeno. Osmero je zadržano na dalje liječe-nje”.U vrijeme našeg dolaska sve operacione sale Državne bolnice su radile, pet operacija je bilo u toku.

“Mama, boli me!”

“Između 11:00 i 1:00 primili smo desetero ranjene djece i 13 odraslih građana” kaže dr. Kemal Drnda, glavni hirurg na dužnosti u prijemnoj sali kliničkog centra Koševo. “Rane su višestruke na različitim dijelovi-ma tijela”. Dva pacijenta su izuzetno teško ranjena. Radimo u svih pet operacionih sala. Nije bilo mrtvih. Ranjenima je posvećena medicinska



pažnja, transportovani su na Neurološku kliniku i Dječje hirurško odjeljenje i oni na kojim se obave operacije biće smješteni na drugim klinikama” (1993:1).

Sljedećeg dana, 11. novembra, članak pod naslovom “Ponovo masakr u Sarajevu” nudi podnaslov ispod fotografije četvero mrtve djece “Nedužnežrtve jučerašnjeg granatiranja” i ovako glasi u potpunosti:

“Sarajevo žali za žrtvama od prekjuče dok novi projektili lete sa četni-čkih pozicija. U granatiranju čitavog grada, a posebno Otoke i Alipaši-nog Polja, osam civila je ubijeno a 42 ranjeno, nažalost, većina djece.Dežurni doktor na Hirurškoj klinici je rekao juče: “Od 12:00 to 3:00 primili smo 20 djece i pet odraslih. Svi su ranjeni gelerima granata na Otoci i, nažalost, među primljenim imamo troje mrtve djece.”Izvještaj iz Državne bolnice nije bio bolji uopće.“Medju 35 ranjenih koji su dovezeni bilo je pet ranjenih osoba uklju-čujući troje djece. Najteže povrijeđeni, njih 11, odmah su operisani, ostali su upućeni na druge klinike i po tretmanu otpušteni su na kućnu njegu”, kaže dežurni doktor u ovoj bolnici.Jučerašnja tragična slika je nažalost ispunjena smrću još tri žrtve iz prethodnog masakra kada je devetero ubijeno i 70 ranjeno (1993:1).

Javni zdravstveni “Bilten” navodi da je 28 osoba ubijeno tokom sedmi-ce i 165 ranjeno i “djeca Sarajeva su još jednom bila cilj agresora” (Smajkić, 1993).

Dok se zapis od 12–13. novembra u Školskom ljetopisu odnosi na niz admi-nistrativnih obavještenja, isti zaključuje jednom hladnom rečenicom koja do-nosi tragediju u Treću gimnaziju. “U ludom granatiranju grada, granatama su pogođena mjesta gdje je održavana nastava i devetero djece i nastavnik su ubi-jeni. Šestogodišnji sin Nure Huskić, nastavnice matematike, je ubijen.” Dana 15. novembra zapis dalje bilježi da je “od 10. do 15. novembra, nastava u gradu obustavljena zbog tragičnih događaja” (Školski ljetopis). Odjeljenska knjiga ta-kođe bilježi obustavljanje nastave tokom sedmice od ponedjeljka 9. novembra do subote 13. novembra. Odjeljenska knjiga II-G razreda ratne škole mjesne

Četvrto poglavlje


zajednice Kvadrant – Danilo Đokić bilježi obustavu nastave od srijede do su-bote te sedmice uz primjedbu “Nastava obustavljena iz bjezbjednosnih razloga” uz ponovno upozorenje “Opća opasnost” (Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice Kvadrant – Danilo Đokić, školska 1993–1994. godina). Kao što piše u odjeljenskoj knjizi razreda I-1 u ratnoj školi mjesne zajednice “Kumrovec”, nastava je obustavljena čitave sedmice sa sličnom primjedbom: “Nastava obu-stavljena zbog ratnih djejstava” (Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice “Kumrovec”, školska 1993–1994. godina). Odjeljenska knjiga razred I-1 ratne škole mjesne zajednice “Avdo Hodžić” bilježi da je jedini dan koji je izosta-vljen tokom ovog perioda bio utorak 26. oktobra (Treća gimnazija, Ratna škola mjesne zajednice “Avdo Hodžić”, školska 1993–1994. godina). Možda je razlog ovom neslaganju između zapisa o obustavi nastave bio što su druge dvije ratne škole mjesne zajednice bile u neposrednoj blizini mjesne zajednice Otoka gdje se dotično granatiranje desilo.

Realnost je da se doslovce svaki nastavnik sa kojim sam razgovarao poziva na slične situacije u svojim školama mjesne zajednice, na granatiranja koja su promašila njihove punktove, na granatiranja na njihove učionice, na zvuke sirena, na granatiranja prije ili poslije sakupljanja učenika. Većina priča o tome kako su sretni da nijedan učenik koji je prisustvovao nastavi u Trećoj gimna-ziji nije poginuo dolazeći ili odlazeći na nastavu i da učenici nisu poginuli na svojim mjestima u učionicama. Avdo Hajdo mi je pričao o granatiranju jednog od punktova ratne škole mjesne zajednice “Avdo Hodžić” u otprilike isto vrije-me kad je bilo novembarsko granatiranje Otoka i Alipašinog Polja koje je pro-mašilo grupu njegovih učenika koji su čekali da uđu u zgradu (1998). Ako su škole trebale “zadovoljiti zahtjeve” za usklađivanje nastave ratnim uslovima, realnost je da je svaki nastavnik bio zabrinut za bezbjednost svojih učenika znajući sasvim dobro da su svi oni uzimali njihove živote u svoje ruke u igri ruskog ruleta na ulicama Sarajeva. Da ovdje ponovimo riječi Emine Avdagić: “Životi učenika su dragocjeniji nego životi nastavnika” (1998). Podsjetimo i na riječi Edine Dmitrović: “Naš dogovor je bio da ako postoji opasnost da se pogine, neka to budemo mi” (1996).

Dana 5. februara 1994. godine, u subotu ujutro, granata kalibra 120 milimetara je raznijela otvorenu tržnicu zvanu Markale. Još “šezdeset šest masakriranih tijela djece i odraslih” dodano je cifri mrtvih od 96 ubijenih u Sarajevu te sedmice, dok je 195 osoba bilo ranjeno (Smajkić, 7. februar 1994.



godine; Softić 1996). Ažurirani broj poginulih je bio 67 mada “neki još nisu identifikovani zbog toga što su njihova tijela užasno iznakažena” pisala jeElma Softić u svom dnevniku. “Poslije svega toga, na televiziji su se mogla vi-djeti tijela bez glave i kompletne ljudske utrobe na tezgama. Tržnica ljudskog mesa” (1996:13). Tri dana prije toga, dana 2. februara 1994. Zlatko Dizdare-vić, urednik Oslobođenja, napisao je sljedeće riječi o životu i smrti u umirućem gradu Sarajevu koje je nazvao “Umrijećemo zajedno i u ljubavi”:

“U Sarajevu mi trošimo naše zadnje rezerve nade u naporima da preži-vimo dok se finalni čin ne završi. Čak i oni koji su smatrani hrabrimai optimistima, koji su odbijali da brzo jure u strahu ulicama već su na-stavljali da se nonšalantno kreću, sada vise o niti. Strah je ušao u svaku poru. Ne možemo više spavati. Nemamo se više gdje sakriti od granata, koje su sistematski suzile krug oko svakog od nas” (1994:184–185).

Među ovom beznadežnošću, među žeđi i gladi, hladnoće i kiše, granati-ranja i snajpera, otpor opsadi se vidi i u radu nastavnika i organizaciji i funkci-onisanju ratnih škola u gradu. Ako je, prema riječima Muje Musagića “dugo-ročna opsada razarala u ljudima zadnju iskru života, nadu za moguće rješenje, optimizam” onda su ratne škole “nudile snagu i vjeru da je moguće preživjeti u nemogućim uslovima gladi, žeđi, konstantnom ranjavanju i umiranju”. Tako Musagić piše: “Čak su i borci sa puškama u ruci vjerovali da ima smisla boriti se kada su znali da njihova djeca pohađaju takozvane škole” (1998). Ako su vojnici koji su branili Sarajevo uzimali k srcu ratne škole koje su pohađala nji-hova djeca, onda možda to objašnjava drugi prkosniji pogled na opsadu nego onaj koji se pojavio 15. aprila 1994. u članku u listu Prva linija pod naslovom: “Nepobijeđeni grad; Borba za Sarajevo”. Ovdje se historija opsade grada po-smatra pogledom ka historiji i mitologiji oslobodilačke borbe:

“Čak iako borba za Sarajevo nije još sasvim završena, ova odbrana predstavlja jedan od najvećih epova oslobodilačkog rata Bosne i Her-cegovine. Istorija ovog epa će se tek pisati i ovom prilikom mi pišemo o nekim sudbonosnim događajima iz herojske odbrane glavnog grada Bosne i Hercegovine” (Gagula, 1994:6).

Četvrto poglavlje


P

TREĆA GIMNAZIJA KAO ŠKOLA NA BORBENOJ LINIJI JULI 1994APRIL 1996.

“Ime naše zemlje je bilo nepoznato većini ljudi u svijetu sve do prije če-tiri godine. Čak i danas slika koju oni imaju o Bosni je uglavnom povr-šna i umnogome pogrešna. Većina njih zna samo da je Bosna negdje na Balkanu i da se tamo vodi rat. Oni ne mogu ili ne žele da saznaju više.Kod nas Bosanaca, riječ Bosna znači ponos i prkos. Mi pokušavamo da pokažemo i dokažemo svijetu da smo dio njega. Želimo da kažemo da se borimo za pravednu stvar i da je sve što želimo slobodna zemlja. Mi ne ratujemo zato što smo, kako nas neki zovu, “varvari”, već zato što moramo. Zato što neko želi da otme našu zemlju. I ponešto od toga svijet opravdava. Oni ne razumiju, međutim da se ovdje brani cio svi-jet. Da oni ovdje polažu ispit iz humanosti, ispit iz pravednosti. Ovdje u Bosni na ovom komadiću plavog neba i bijelom dragocjenom kamenu, brani se pravda.”

Amina Alispahić, učenica Treće gimnazije

Dobrodošli u pakao!

Školske 1993-1994. godine Treća gimnazija se vratila na svoju domaću teritoriju u općini Novo Sarajevo, ali, pošto nije mogla koristiti svoje zgrade u Omladinskom šetalištu, škola nije imala nijednu stalnu lokaciju za svoje učionice. Mada je Treća gimnazija preuzela odgovornost za obrazovanje u tri mjesne zajednice u Novom Sarajevu, pored mjesne zajednice Bistrik u Starom


Gradu, administrativni uredi su i dalje bili locirani u Mješovitoj srednjoj poljo-privredno-veterinarskoj i prehrambenoj školi u Dobrovoljačkoj ulici u Starom Gradu. Tako je Emina Avdagić, kao direktorica škole, od svoje kuće u Buća Potoku, smještene u općini Novi Grad, u sjeni brda Žuč, pješačila kroz grad do administrativnih ureda u Starom Gradu, što je približno pet kilometara u jednom pravcu. Kako je dva puta dnevno prelazila grad pune dvije godine pod neprijateljskom vatrom, ni ona sama ne može da razumije. Po njenim sopstve-nim riječima “Mora da sam luda - ili ja nisam mogla poginuti” (1998).

Prvobitne školske prostorije Treće gimnazije, većim dijelom, nisu bile pristupačne nastavnicima i naravno učenicima, i one su bile u izuzetno lošim uslovima za obrazovanje poslije dvije godine na borbenoj liniji. Imajući u vidu da je Armija zauzela hotel Bristol, u samom susjedstvu škole, čitav prostor sa obje strane rijeke Miljacke je izgledao kao otvorena vatrena zona što ustvari i jeste bio. Na teškoću situacije ukazuje zapis od 1. aprila 1994. koji glasi “Sta-nje zgrade Treće gimnazije” što predstavlja pismo koje je poslato Gradskom Sekretarijatu za obrazovanje kojim se traži privremeni smještaj u općini Novo Sarajevo dok se ne riješi pitanje lokacije škole. Stanje zgrade je opisano ova-ko:

“Treća gimnazija se sastoji od dvije zgrade, stare i nove zgrade, koje su međusobno povezane u cjelinu. Zgrade su na samoj liniji fronta na bro-ju 16 Omladinskog šetališta – između Mosta Bratstvo i jedinstvo i mo-sta u blizini zgrade Elektroprivrede, u borbenoj zoni tokom čitava 24 mjeseca rata, što je bio razlog ovakvog stanja zgrade, koja sada služi kao prva odbrambena linija snaga Armije Republike Bosne i Hercegovine, što je dovelo do novih i težih oštećenja posebno u unutrašnjosti zgrade – među ostalim i zbog aktivnosti za utvrđivanje zgrade radi odbrane linije i zaustavljanja daljeg prodiranja agresora u grad.Školska zgrada (obje zgrade) je pogođena nekoliko puta serijom gra-nata i bila je izložena gelerima i metalnim dijelovima od kojih je drugi sprat nove zgrade uglavnom oštećen. Granate većeg kalibra su pogodile kabinet fizike na drugom spratu i prouzrokovale velika oštećenja u tomdijelu zgrade (...). . Nema tragova požara u zgradi niti ima posljedica koje se pojavljuju poslije većih detonacija ... Metalna konstrukcija na obje zgrade je u potpunosti uništena od novih oštećenja tokom ratnih aktivnosti ... Zbog ratnih aktivnosti praktično sva oprema je uništena, razorena ili ukradena...

Peto poglavlje


Prilaz i boravak u školi je sada nemoguć za civile i u zgradu se može ući samo sa specijalnom dozvolom. Zgrada škole se koristi u vojne svrhe. Obzirom da je borbena linija jako blizu agresoru, sakupljanje i boravak u školi nisu dozvoljeni. Vrijeme kada će ovo biti moguće je nepoznato....Za ubuduće treba obezbijediti privremene prostorije, koje su adekvatne sadašnjem razvoju škole (za približno 20 učionica korištenjem osnovne škole ili srednje škole) ako je moguće na lokaciji općine Novo Sarajevo ili u nekom drugom dijelu grada dok se ne riješi pitanje zgrada Treće gimnazije” (Školski ljetopis).

Pismo Gradskom sekretarijatu za obrazovanje je poslato krajem škol-ske 1993-1994. godine, približno šest mjeseci poslije zahtjeva upućenog 3. septembar 1993. Izvršnom odboru općine Novo Sarajevo, koje je navedeno u prethodnom poglavlju, i u kojem se traži pomoć da se ublaži situacija. Briga izražena tim zahtjevom je bila povratak Treće gimnazije u Novo Sarajevo “kao jedine gimnazije u općini”. Dio tog zahtjeva se ovdje podvlači jer je rješavanje ovog zahtjeva za školsku 1994-1995. godinu označilo novi smjer škole:

“Mi smo u situaciji da se nalazimo doslovce na ulici jer ne možemo koristiti našu školsku zgradu. Zato vam se obraćamo ovim zahtjevom da obezbijedite minimalne radne uslove, to jest radni prostor. Predla-žemo da razmotrite mogućnost da privremeno koristimo prostor neke osnovne škole na desnoj strani rijeke Miljacke zato što se 90 procenata naših učenika nalazi tamo” (Školski ljetopis).

Zapravo, na dan 18. jula 1994, dvije godine i četiri mjeseca nakon gra-natiranja zgrada, Treća gimnazija je našla novi dom koristeći “prostor osno-vne škole na desnoj strani rijeke Miljacke”. Nekoliko zapisa iz mjeseca jula u Školskom ljetopisu ukazuju na približavanje zainteresiranih strana, uključujući Gradski sekretarijat za obrazovanje, Pedagoški zavod i Osnovnu školu Hra-sno, koju je predstavljao njen direktor Krešimir Krznarić. U Školskom ljetopisu 18. jula 1994. piše:

“Treća gimnazija Sarajevo je nastavila sa radom u novim privremenim prostorima Osnovne škole Hrasno (bivša Osovna škola Ivan Goran Kovačić). Škola je locirana u Trgu Heroja (bivši Trg Pere Kosorića) u ulici Braće Ribara broj 2 . Trećoj gimnaziji je dodijeljen aneks škole na upotrebu. Tu se nalazi pet učionica na prvom spratu i postoji prostorija

Treća gimnazija kao škola na borbenoj liniji juli 1994 - april 1996.


koja se može adaptirati i koristiti kao soba za nastavnike, jedna manja soba i mogućnost da se dobije jedna ili dvije manje učionice. U prize-mlju postoje četiri učionice i dvije od njih se koriste za podjelu humani-tarne pomoći” (Školski ljetopis).

Mali isječak iz novina na dnu Školskog ljetopisa pod naslovom “Treća gi-mnazija mijenja svoj smještaj”, na sličan način se opisuje:

“Treća gimnazija mijenja svoje sjedište i prelazi u prostorije Osnovne škole Hrasno – bivše Osnovne škole Ivan Goran Kovačić u općini Novo Sarajevo, naselje Hrasno, rekla je za BH Press direktor Treće gimnazije profesor Emina Avdagić. Rad u novim prostorijama je započeo 18. jula ove godine. Novi učenici će se sakupiti i upisati na ovom mjestu putem oglasa, prijema i ispita” (Školski ljetopis).

Početna reakcija nastavnika po prelasku u aneks zgrade Osnovne škole je bila “osjećaj biti u školi ponovo ... poslije svih onih podruma, poslije trčanja, kao da ste u ... Floridi” (Avdagić i drugi, 1966).

Jasno je iz zapisa u Školskom ljetopisu da je pravac Treće gimnazije na koji je ukazala Emina Avdagić bio prema dobijanju učionica na nešto trajnijoj lo-kaciji u Novom Sarajevu. Međutim, nema diskusije u tim zapisima o gašenju organizacija ratnih škola tako marljivo organiziranih po mjesnim zajednicama tokom prethodne dvije godine. Tokom mojih razgovora sa školskim admini-stratorima, oni su ukazali na to da je postojala opća suglasnost među ljudima u obrazovanju u cijelom gradu da su ratne škole mjesnih zajednica služile svojoj namjeni obezbjeđivanjem organizacione strukture za škole u cilju adaptiranja na nove uslove koji su stvoreni opsadom. Sada kada su imali iskustvo od dvije godine pod opsadom došlo je vrijeme za škole, a naročito za škole kao što je Treća gimnazija, da stvore veći smisao stabilnosti za učenike u stalnijem obra-zovnom okruženju. Za škole kao što je Prva gimnazija, koje su zadržale svoje zgrade, i ponudile davanje instrukcija kao dodatne časove na lokacijama ratnih škola, tranzicija nije bila toliko velika, ali za škole kao što je Treća gimnazija napor da se obezbijede zgrade za nastavu je bio teži proces. Bez osjećaja za kraj opsade grada, ali svjesna da mora stvoriti veću stabilnost za učenike, ratne

Peto poglavlje


škole po mjesnim zajednicama su bile postupno ukidane tokom ljeta 1994, a školske 1994-1995. učenici su slušali nastavu u školama svog upisa. Nažalost, nisam mogao dobiti podatke o relevantnim dokumentima koji se tiču ovog perioda od Ministarstva za obrazovanje Sarajevskog kantona, pa ostavljam budućim istražiteljima da dođu do dokumentacije i razjasne ovu tranziciju.

Zgrade osnovnih škola su bile locirane tačno na prostoru koji se prije zvao Trg Pere Kosorića, po partizanu iz Drugog svjetskog rata koga su nacisti likvidirali. Negdje tokom rata trg je promijenio ime u Trg heroja u čast brani-telja Hrasnog koji su se borili protiv neprijatelja do kraja rata po ulicama oko trga u užasnim gradskim bitkama. Osvrćući se na herojsku odbranu naselja Dobrinja, Prva linija se takođe poziva na odbranu naselja Hrasno. “Pored Trga Pere Kosorića, Dobrinja je sigurno jedan od najboljih primjera ‘borbi u gradskom ratu’, to jest borbi u gusto naseljenim mjestima.” (Gagula, 1994:6). Kemal Kurspahić, urednik lista Oslobođenje koji je živio u Hrasnom, opisao je “borbu u gradskom ratu” i borbu za život i smrt u susjedstvu u Hrasnom ovako:

“Tokom sljedećih mjeseci opsade, srpske snage su pokušale, često i uz pomoć tenkova, da zauzmu susjedstvo. Skoro svake noći bih čuo zvukove borbe pješadije i vidio svjetla zapaljivih metaka i eksplozije granata ispaljenih na zgrade, ali sam znao mlade ljude iz susjedstva koji su preuzeli zadatak odbrane Hrasnog i nisam se više brinuo. Znao sam da brane svoje porodice i domove i da će se radije boriti do smrti nego se predati” (1997:7).

Gradska borba koja je bjesnjela po Hrasnom odigravala se među stam-benim zgradama koje su okruživale sam trg. Ovo je dodalo jednu, moglo bi se reći nadrealističku dimenziju opsadi, jer su te stambene zgrade bile teško granatirane i zatim zapaljene noću pa su stanovnici skakali kroz prozore. Kurspahić piše:

“Sa izvjesne udaljenosti od nas, na Trgu Pere Kosorića, koji se sada zove “Trg heroja”, desetine ljudi je ranjeno ili ubijeno. Dva od pet nebodera sa po 21-im spratom su kompletno obavijeni vatrom izazvanom artilje-rijskim napadima (...) Dok su zgrade gorjele u noći, mogli smo vidjeli siluete ljudi u očajnoj borbi da zaustave vatru i zatim smo vidjeli veliku vatrenu loptu kako se valja od gornjih ka donjim spratovima, dok cijela zgrada nije postala masa crvenih plamenova – jačina svjetla i toplota od



požara bili su toliko jaki da su ušli čak i u naš stan. Cijelu noć sam po-smatrao ljude koji napuštaju zgradu u plaču, bez da su ponijeli sa sobom ijedne mrve onoga što je predstavljalo njihov život” (1997:174-175).

Neke od najtežih borbi su se desile tokom jeseni 1992. kada su mnoge stambene zgrade bile napadnute granatama sa Grbavice tačno preko puta borbene linije na istoku. U svom dnevniku opsade, Elma Softić, se prisjeća izgleda tog dijela grada u to vrijeme:

“Trg Pere Kosorića je izgledao tada sablasno. Ugljenisani i uništeni neboderi, probušeni granatama kao stare, zahrđale limene konzerve u hladnom, tmurnom, kišnom jesenjem danu, izgledali su kao prostor koji je devastiran starom kataklizmom koja se desila u jednoj davno ugašenoj galaksiji. Nije bilo ljudi, nije bilo automobila, nije bilo znako-va života, ali je ipak tamo bilo ljudi šćućurenih iza nesigurnih zidova svojih razrušenih stanova, a život je ipak tamo tekao” (1995:150).

U svom ličnom dnevniku, dana 5. oktobra 1992, Jelena Andrić, učenica koja je pohađala Prvu gimnaziju i koja je živjela u naselju Ciglane u općini Centar, bila je svjedok borbe putem televizije.

“Napad o kome je svako pričao počeo je u ponedjeljak i jako je loše. Novo Sarajevo ili konkretnije Trg Pere Kosorića je nestao. Svi stanovi su gorjeli i Elektroprivreda je uništena. Vidjeli smo ljude kako skaču sa prozora kako bi se spasli i vatrogasci su im pomagali. Akumulator iz kola koji koristimo za televiziju može raditi samo 45 minuta noću, samo da bismo pogledali vijesti. Vidjela sam kako mačke jedu ljudske mozgove na ulici prije nekoliko dana. Šta nam to rade? Bože, prvi put u svom životu se plašim da ću umrijeti. Suviše sam mlada da umrem, za ime Boga. Jako sam uplašena i hladno mi je. Žestoko je hladno u Sarajevu, tako da mi ponekad prsti poplave. Tužno je ali ni bol više ne osjećam. Pretpostavljam da to znači da se navikavam na to. Pa, onda to je dobro” (1992).

Te grozne gradske borbe su počele kada su srpske snage zauzele Grbavicu do obala rijeke Miljacke i pokušali da prošire svoju teritoriju do susjednog na-selja Hrasno i dolje do rijeke na zapadu. Da bi to izveli morali su preći široku ulicu tada poznatu kao Milutina Đuraškovića i stambene zgrade na obje stra-

Peto poglavlje


ne ulice postale su “prva borbena linija” dok su snage bosanskih Srba i snage bosanske armije vodile bitku da zadrže liniju.

U takvom okruženju, Treća gimnazija je postala škola na “borbenoj liniji” smještena odmah duž borbene linije u Hrasnom, linije razgraničenja izmedju snaga bosanskih Srba i bosanske armije. Ove škole na “borbenoj liniji” nisu jednostavno bile blizu borbene linije – one su doslovce bile na borbenoj liniji unutar pogleda i zvukova borbi koje su bjesnjele duž onoga što su Sarajlije zvali “prva borbena linija”. Ovdje u naselju Hrasno, Trg heroja je bio smješten u sjeni stambenih zgrada koje su držale snage bosanske armije na zapadnoj stra-ni ulice Milutina Đuraškovića nasuprot snagama bosanskih Srba na Grbavici tačno prekoputa ulice. Zaista, škola je poprimila izgled tvrđave koja jednosta-vno tako funkcioniše u ratnim uslovima. Rovovske linije su vodile od škole do stambenih zgrada u neposrednoj blizini oko trga da obezbijede, u relativnom smislu, sigurniji pristup učenicima i nastavnicima.

Osnovna škola u Hrasnom



Sa prostora Grbavice, na istočnom dijelu ulice Milutina Đuraškovića, snage vojske bosanskih Srba su bile ušančene u uništenoj, žutoj, višespratnoj stambenoj zgradi, odakle su se Osnovna škola Hrasno i Treća gimnazija smje-štene na trgu ispod, mogle jasno vidjeti. U proljeće 1994. uslovi su bili takvi, da su nekoliko mjeseci prije premještanja Treće gimnazije u Osnovnu školu, holandski vojnici UNPROFOR-a podigli betonske blokove praveći tako niz od tri koncentrična kruga koji su u potpunosti okruživali školu kako bi je za-štitili od snajpera. Okrenuti vertikalno ovi blokovi su bili približno dvanaest do petnaest stopa visoki, ali samo dvije do tri stope široki i, u tri koncentrična kruga oko škole, u potpunosti su štitili učionice na prvom spratu, ali su osta-vili izloženim učionice na drugom spratu. “Donji dio škole je bio kompletno zaštićen cementnim blokovima”, pisao je Dino Ćatović, učenik trećeg razreda Treće gimnazije tokom te prve godine u Osnovnoj školi Hrasno, “tako da je taj dio škole bio jako taman i hladan; bilo je skoro nemoguće zimi pisati i čitati. Par učionica na gornjem spratu su bile na suprotnoj strani od smjera snajpera tako da su one bile relativno bezbjedne”. Kada bi počela pucnjava,

Pogled iz pravca osnovne škole u Hrasnom prema liniji fronta. Zgrada između dva drveta bila je mjesto sa koga su djelovali srpski snajperisti

Peto poglavlje


učenici bi se spustili iz učionica sa gornjeg sprata u hodnik prvog sprata. “U slučaju opće opasnosti ili uzbune, išli bismo u hodnik i ostali bismo tamo dok se nije čuo signal da je gotovo” (1999). Tako u zapisu od 10. novembra 1994 u Školskom ljetopisu stoji:

“Na kraju druge smjene pucnjava se ponovila blizu škole isto kao prošli put. Zbog toga smo odveli učenike dolje u prizemlje, držali ih tamo neko vrijeme i onda smo ih u malim grupama poslali kući. Sve se zavr-šilo dobro bez posljedica” (Školski ljetopis).

Prema riječima Avde Hajdo “Bilo je mračno. Bilo je hladno - ali bili smo zaštićeni. Mogli su se čuti meci kako udaraju u blokove iznutra.” (Avdagić i drugi, 1996).

Artiljerija i tenkovi su granatirali stambene zgrade u Hrasnom, pretvo-rivši ih u ruševine i napravili su nadrealističku devastaciju gradske borbene zone, ali snajperisti sa okolnih stambenih zgrada na Grbavici i sa Hrasnog Brda su unijeli strah u srca stanovništva svojom hladnokrvnom preciznošću i egzekucijom. Kemal Kurspahić, koji je takođe citiran u prethodnom poglavlju sa opisom raskrsnice na Dolac Malti, se ovdje ponovo navodi sa istim opisom “geografskog ubojstva” Hrasnog:

“Snajperisti su imali praktično cijelo Hrasno pod nadzorom i broj mrtvih i ranjenih se povećavao svakog dana. Sa položaja nebodera u Shopping centru (Grbavica) i brda u Hrasnom, njihova puščana vatra je pročešljala čitav prostor ispred kompleksa naše stambene zgrade i meci su sijevali preko široke avenije Ivana Krndelja do mosta na raskrsnici na Dolac Malti. Izlaženje iz zgrade, prelaženje ulice, mosta ili raskrsnice je obično bio kockarski poduhvat” (1997:172).

Prema kazivanjima stanovnika, nekih sedamdesetak civila je bilo ubijeno samo na mostu Malta, raskrsnici na Dolac Malti, od strane neprijateljskih snajperista, a ipak tim stanovnicima često nije preostajalo ništa drugo nego da prelaze most iz niza razloga (Avdagić i drugi, 1996). Stanovnici su morali prelaziti most da donesu vodu sa samog podnožja brda u Hrasnom, nastavnici su morali da prelaze most da dođu do svojih učionica sa obje strane Miljacke, učenici su morali da prelaze most i prisustvuju nastavi u svojoj ratnoj školi. “Kada sam odlazio u školu tamo” napisao je Dino Ćatović, “pokušao sam da



izbjegavam otvoren prostor što je moguće više koristeći betonske blokove ili metalne mreže na raskrsnicama kao zaštitu od snajperista. Most na Malti je bila jako opasna raskrsnica pa sam morao biti jako oprezan. Korištenje kratica nije nikada bila dobra ideja, jer kada je izgledalo jako mirno (nisu zviždali meci snajperista), snajperista bi vas mogao iznenaditi” (1999). Baš tu blizu mosta na Malti bio je natpis, o kome se govori u prethodnom poglavlju, ugra-viran na zidu male zgrade na raskrsnici sa alejom snajpera, koji je na engle-skom glasio “Welcome to hell”.

Hladna preciznost snajperista sa Grbavice se opisuje u članku u listu Oslobođenje pod naslovom “Grbavički violinisti - priča o snajperistima sa Gr-bavice”:

“Bilo je snajperista na Grbavici - mnogo snajperista.Bila je jedna snajperistica, mlada, zgodna sa kratkim, teškim i debelim licem koja je kvarila cijelu umjetničku sliku. Sa ponosom odlazila je na posao na neboderu Vemexa, tačna kao švicarski sat od 7 do 3. Nosila je svoju pušku u kutiji pa je tako izgledala kao violinistkinja. Srpska violinistkinja na usijanom srpskom krovu ...Odlazila bi na posao duboko zamišljena i kao patka protresla bi svoju guzu. Kažu bila je dobra supruga, nježna majka i vrijedna radnica. Ne znam da li ju je sustigao neki metak sa naše strane, ali ljudi kažu da je posebno voljela djecu ...Kao kod svakog posla, čak i na radnom mjestu na Grbavici, bilo je mnogo vrsta violinista. Profesionalac bi opsovao jednom i napravio bi nožem recku na svom kaišu koji kao zavodnik odnosi svoj trofej u muzej memorija, uzima svoj novac i traži lijep muslimanski stan gdje bi mogao proslaviti sa svojim jaranima gledajući večernje muslimanske vijesti koje saopštavaju biografske informacije njegove žrtve.Drugi šaljivdžija bi pucao na kanistere građana što nije beznačajan ratni zločin za pojedinca kome se to dešava ispred njegovog kućnog praga poslije dolaska sa pivare. U takvoj situaciji čovjek bi oprostio krv lakše nego vodu. Kada metak malog kalibra pogodi kanister napunjen finom,hladnom vodom, ta neprocjenjiva tečnost curi kroz rupu u savršenom tankom mlazu u obliku luka pa me to podsjeća na venecijansku fontanu dječaka koji piški ... Nije lako kad jedan čovjek ubija drugog, sve dok ne dostigne momenat

Peto poglavlje


kada neko čulo koje govori da postoji razlika između dobra i zla polako ali sigurno nestaje. Tip žrtve, razdaljina i pokret, sve zavisi od korište-nja odgovarajućih instrumenata. Čovjek bira svoj predmet ... uzima svoj instrument, stavlja ga na rame, duboko uzdahne i zaustavi dah kao kad treba da zaroni, zatvori jedno oko ... i samo se jedan momenat osjeća kao....Bog” (Topčić, 1996:2).

Oružje koje je izabrano za grbavičkog snajperistu je bilo poluautomatska puška JNA tip M76, PASP koja koristi metak 7.9 milimetara sa maksimal-nim dometom od približno 800 do 1,000 metara. Dobar strijelac, međutim, prema kazivanjima prijatelja koji su služili u bosanskoj vojsci, preferira da gađa sa optimalne daljine od 400 do 600 metara, što je bio približan domet sa nebodera na Grbavici duž rijeke Miljacke sve do mosta na Malti. Ali kako su stanovnici počinjali da ginu na mostu učestalije, postalo je očigledno da su snajperisti počeli da gađaju sa brda u Hrasnom iz smrtonosnijeg oružja, mi-traljezom M84, mašinskom puškom M84 pretvorenom u snajpersku pušku sa prikačenim durbinom 5x80. Mitraljez je ispaljivao metke kalibra 7.62 milime-tara sa maksimalnim dometom približno 1,500 metara, ali je optimalni domet bio između 800 i 1,000 metara ili približna daljina između brda u Hrasnom i mosta na Malti. Uz maksimalnu brzinu gađanja od 650 i 700 metaka u minuti kada radi automatski, mitraljez su prozvali sijač smrti ili u američkom slengu “deathmaker”.

Evo šta kaže Edina Dmitrović, profesorica engleskog jezika u Trećoj gi-mnaziji od drugog polugodišta školske 1994-1995. godine i raniji nastavnik iz Osnovne škole “Petar Dokić” sa Otoke, kada šeta ulicama pod budnim okom violiniste sa Grbavice ili sijača smrti sa Hrasnog Brda:

“Snajperisti, pa to je bilo svakodnevno. Ne znam da li možete zamisliti ovo ... Imate osjećaj da vas posmatraju - i onda on izabere. U sekundi možete čuti njegovu odluku ... Prvo ste uplašeni. Onda se šegačite sa njim – tri prsta u zrak (srpski pozdrav). “Zdravo”. Ne znam da li je to ponos ili nešto drugo što vas čini bijesnim. On je tamo gore. “Pogledaj! Evo me. Čini što hoćeš!”. Naljutiš se ... Snajperisti ... Kada vidiš, kada izabereš ...To ja ne mogu razumjeti. Kada pucaš zašto ne pucaš u voj-nika? Žao mi je vojnika, ali on je vojnik. A ovo je rat. Ali ne u civile, ne u djecu. To je ne razumijem ... Ja sam se uvijek bojala za djecu, moje učenike i moju sopstvenu djecu jer sam znala ...” (1996).



Treća ratna školska godina (1994–1995.)47. učenička generacija ove škole

“Treća ratna školska godina počinje. Rat se nastavlja i rad Treće gi-mnazije takođe, ali u novim uslovima. Čitav posao se nastavlja sa više napora i uz pomoć nastavnog osoblja i učenika. Zbog ratne situacije, nastavnici nisu imali pravo na godišnji odmor ove godine. Međutim, nema neizvjesnosti za početak nove školske godine. Potre-ban broj učenika je upisan u prvi razred ove školske godine a u II, III i IV razred gimnazije upisao se odgovarajući broj učenika za normal-nu nastavu koja će se izvoditi. Neizvjesnost da li će škola izgubiti dio učenika zato što se premjestila na novu lokaciju je uklonjena i škola je upisala dovoljan broj učenika.Škola je otvorila kapije za početak nove školske godine. Napravljen je raspored časova, raspodjela učionica, razredne starješine su takođe određene kao i sve ostale pripreme za početak nove školske godine. Učenicima su date sve potrebne informacije i obavještenja. Direktor škole Emina Avdagić, je pozdravila učenike nekih odjeljenja prikla-dnim riječima” (Školski ljetopis).

Pet godina kasnije, na dan 2. novembra 1999. godine, Emina Avdagić se sjeća riječi koje je uputila tog septembarskog dana na samom početku treće ratne školske 1994–1995. godine. Uz priznanje činjenice da Treća gimnazija sada ima privremeni dom, ona je mogla da predvidi da će se jednog dana škola vratiti u svoj prvobitni dom na obali rijeke Miljacke. Prvo je pitala učenike da li su sretni što idu u školu pod ovakvim privremenim uslovima. Potom je pitala: “Da li znate šta znači vratiti se kući?” Postojale su dvije glavne brige u pogledu njenog “prikladnog pozdrava” učenicima. Prvi, rekla im je da se brinu za svoj sopstveni život i da su njihovi životi važniji nego nastava i da ne dolaze u školu ako je suviše opasno. Rekla im je da popričaju sa svojim roditeljima ako postoje bilo kakva pitanja o tome da li treba ili ne treba dolaziti u školu. Hrasno je opasno područje, rekla je, i neprijateljski tenkovi su još na susjednoj Grbavici. Drugo, rekla je da Osnovna škola nije njihova vlastita škola i da će eventualno morati da napuste svoju privremenu lokaciju. Rekla je učenicima

Peto poglavlje


da moraju biti jako disciplinirani u takvom okruženju jer pohađaju školu u istoj zgradi sa učenicima Osnovne škole. U vezi sa tim, Treća gimnazija je ta-kođe odgovorna za brigu o učenicima Osnovne škole. Ako bi ih mlađi učenik molio za pomoć, trebaju odgovoriti na prikladan način. Ona je takođe ukazala da, ako bi Osnovna škola zatražila pomoć, oni bi trebali takođe odgovoriti, u slučajevima nastavnih obaveza sudjelovanjem nastavnika za specijalizirane predmete, na primjer. I tako bi učenici i nastavnici Treće gimnazije pomogli učenicima i nastavnicima Osnovne škole Hrasno kao dio njihove odgovorno-sti prema susjedima, uz priznanje da će se eventualno vratiti u svoj prvobitni dom na obale rijeke Miljacke nešto malo uzvodno.

Početkom školske 1994–1995. godine Školski ljetopis je zabilježio broj učenika po razredima i odjeljenjima i ti brojevi ukazuju da se upis učenika u Treću gimnaziju značajno poboljšao u poređenju sa prethodnom godinom. Tabela 5.1 daje pregled tih brojeva. Jasno je iz ovih brojeva da se Treća gi-mnazija ne može vratiti na svoj predratni broj učenika od 1.297, koliko je bilo 1. aprila 1992, ali ti brojevi su znatno povećani kada se uporede sa dvije prethodne ratne godine. Najniži broj upisanih učenika je bio na dan 1. marta 1993, početkom skraćene školske 1992–1993. godine, kada je registrovano samo 328 učenika. Sa početkom školske 1993–1994, bilo je trinaest odjeljenja sa 362 učenika koji su pohađali ratne škole mjesne zajednice.

Na početku treće školske 1994–1995. godine, Treća gimnazija je imala 50 učenika više nego u prethodnoj godini i 94 više upisanih nego prve ratne škol-ske godine. Dalje, u četiri razredna odjeljenja 118 učenika upis u prvi razred je bio jak što ukazuje na dvije izravne godine poboljšanog upisivanja učenika.

Tabela 5.1. Treća gimnazija: Razredi i učenici u školskoj 1994-1995. godini

Razred Broj razreda Broj učenikaRazred I 4 118Razred II 5 136Razred III 3 88Razred IV 2 70Ukupno 14 412




Ovi brojevi kazuju da iako je Treća gimnazija provela zadnje dvije školske godine “na ulici”, škola je privremeno riješila svoj neposredni problem fizi-čkog prostora i upisa učenika. Zapravo, škola je našla prostor u svojoj matičnoj općini Novo Sarajevo tako da, parafrazirajući Školski ljetopis, ni škola ne bi ostala bez učenika ni općina ne bi ostala bez gimnazije, zato što su se učenici upisivali u gimnaziju u drugim općinama.

U Trećoj gimnaziji je radilo dvadeset tri nastavnika sa punim radnim vremenom uz još sedam koji su radili po jednom ili drugom osnovu, znači ukupno trideset nastavnika koji su držali nastavu učenicima. Škola je ukaza-la na posebne potrebe za nastavnicima bosanskog jezika, njemačkog jezika, matematike i fizike. Bilo je pojedinačnih situacija, na primjer, kada časovinjemačkog jezika nisu počeli do 11. oktobra jer je stalni nastavnik bio van zemlje iz ličnih razloga, a privremeni nastavnik je predavao u četiri različite škole. Ovih trideset nastavnika je držalo nastavu za 412 gimnazijalaca u se-dam učionica aneksa Osnovne škole Hrasno, koje su stavljene na raspolaganje. Razredi u aneksu su bili organizovani na sljedeći način: jedna učionica za časove stranih jezika, jedna kao zbornica za školsku administraciju, jedna za pedagoge i savjetnike zajedno sa časovima ruskog jezika i dva široka hodnika u prizemlju koji su se takođe koristili kao učionice. Osnovna škola je imala približno preko dvije stotine učenika i zadržala je većinu glavne zgrade, i veći-nu učionica, približno dvije trećine fizičkog prostora, naravno boljeg prostora,jer su biblioteka i sala za fizičko vaspitanje bile rezervisane za učenike Osno-vne škole. Ipak, kada se uporedi sa podrumima i hodnicima ratnih škola po mjesnim zajednicama, sa stalnim smještajem škole postojao je barem osjećaj stabilnosti kako za nastavnike tako i za učenike.

Nedostatak učioničkog prostora zahtijevao je od škole da prilagodi nasta-vu uslovima skraćivanjem časova na trideset pet minuta i organiziranjem pre-davanja u dvije smjene. Ukupno 412 učenika je bilo grubo podijeljeno u dvije grupe koje su pohađale razrede u prijepodnevnim i popodnevnim smjenama. Početna grupa je pohađala nastavu u vremenu od 8,00 do 13,00, a druga smjena bi dolazila u 13,00 i prisustvovala nastavi do 19,00 sati. Duža popo-dnevna nastava je organizirana da bi zadovoljila rad učenika po klubovima po jedan sat po podne. Nastavnici su, naravno, podučavali u obje smjene, i većina njih je ostajala u školi čitav dan podučavajući od 8,00 do 19,00 sati dolazeći

Peto poglavlje


kući kasno, u gradu koji je rijetko imao struju da bi im osvijetlio put, što ih je činilo lakšom metom za snajperiste. Zatim su se morali baviti poslovima u svojoj sopstvenoj porodici. Prema riječima Edine Dmitrović, koja govori u ime mnogih nastavnika Treće gimnazije na kraju školske 1994–1995. godine “mi smo radili četiri godine bez ijednog dana odmora” (Avdagić i drugi, 1996).Dok je Treća gimnazija našla izvjestan smisao stabilnosti i reda u zgradi Osnovne škole na Trgu heroja, teškoće uslova rada u Sarajevu tokom jeseni treće ratne školske godine opisuje zapis od 7. oktobra 1994. godine u Školskom ljetopisu:

“Sarajevo je bez struje, vode i plina. Prvi snijeg se može vidjeti na vrho-vima okolnih planina. Uslovi za rad i život su izuzetno teški, ali do sada nismo posustali i nastavićemo da radimo” (Školski ljetopis).

Ipak uprkos ovim uslovima, Školski ljetopis registrira pokušaje Treće gi-mnazije da funkcionira na što je moguće normalniji način “da normalizira živote djece koja žive u potpuno nemogućim okolnostima” (Jahić, 1996:11). Tako zapisi registriraju poslovanje škole, otkaze, otpuštanja, zapošljavanja, ponovna zapošljavanja, odmore i raspored nastavnika, sastanke kojima su pri-sustvovali nastavnici i adminstrativno osbolje, komuniciranja sa Pedagoškim zavodom, kao i zapise koji govore o stanju i bezbjednosti školske zajednice. U zapisu od 10. oktobra, na primjer, registrira se otpuštanje Slavice Bašić, nastavnice fizike, koja se nije vratila sa porodičnog odsustva iz Njemačke iradnika na održavanju zbog nedolaženja u školu. Jedna primjedba u zapisi-ma iz oktobra govori kako će Emina Avdagić preuzeti odgovornost za zapise u Školskom ljetopisu umjesto Marka Marinovića, pomoćnika direktora škole od početka mjeseca. U zapisu od 22. februara pominje se imenovanje Avde Hajdo, nastavnika bilogije, za novog pomoćnika direktora škole umjesto pro-fesora Marinovića koji je izabran za novog direktora škole koja se tada zvala Drvna tehnička škola. U zapisu stoji kako su “zaposleni Treće gimnazije jako tužni zbog Markovog odlaska”.

Početak nastave u učionicama zgrade Osnovne škole stvorio je privid normalnijih aktivnosti i za same učenike. U septembru je organizovan školski turnir u košarci, u oktobru je osnovan novi školski klub pod nazivom “Ami-cus”, sa ciljem poboljšanja komuniciranja među učenicima, uz novi klub žur-nalistike čijem je prvom sastanku prisustvovalo trideset učenika, od kojih su



mnogi već radili na radio stanicama u Sarajevu: Radio BiH, Radio 99 i Radio “Zid”. Jednom učeniku, Seidu Fazlagiću, je dozvoljen odmor od 30. oktobra do 10. decembra da se na Evropskom kupu šampiona u odbojci takmiči za klub Bosna Sarajevo, koji je bio šampion Bosne u 1994. godini. Dana 29. oktobra preko pedeset učenika je prisustvovalo drugom sastanku kluba žurna-lista kada su dodijeljeni posebni zadaci. Na dan 3. novembra, Amira Rustem-pašić, profesorica zdravstvenog i fizičkog vaspitanja, prisustvovala je sastankusvojih kolega u Pedagoškom zavodu, na kome se Treća gimnazija prijavila za gradsko takmičenje u stolnom tenisu. Na dan 23. decembra Gordana Roljić, nastavnik informatike, odvela je učenike na Skenderiju gdje su učestvovali u tehničkim igrama i dobili nagradu za svoje umijeće.

U zapisu od 4. novembra u Školskom ljetopisu opisuje se redovan sastanak direktora srednjih škola u Gradskom sekretarijatu za obrazovanje. Među uo-bičajenim temama obrazovanja diskutiranim na sastanku, bila je i situacija udžbenika u sarajevskim školama, koja oslikava kako pokušaj uspostavljanja normalnog stanja za školovanje tako i nadrealizam opsade, doslovce piše:

“Škole se moraju pripremiti za raspodjelu novih udžbenika koji su ušli u grad kroz tunel ispod aerodromske piste uz pomoć armije. Mjesecima čekamo na UNPROFOR i UNHCR da postignu sporazum sa agreso-rom o korištenju “plavog puta” kako bi unijeli udžbenike u grad. Takav sporazum nikada nije postignut” (Školski ljetopis).

Poslije potpisivanja deklaracije o nezavisnosti Republike Bosne i Her-cegovine od Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije, čitav niz novih udžbenika je bio naručen i ti udžbenici su bili skoro u cijelosti ponovo napi-sani od strane bosanskih autora za sve učenike Bosne. Ti novi udžbenici su štampani u Ljubljani (Slovenija), tokom dvije godine rata zahvaljujući sred-stvima Soroš fondacije Otvoreno društvo Bosne i Hercegovine, čiji su napori na svim nivoima bili neizmjerljivi. Ove je udžbenike tada trebalo dostaviti Ministarstvu obrazovanja u Sarajevu radi distribucije školama širom Bosne. Zatvaranjem “plavog puta” i puta koji je išao preko planine Igman i zatim preko istočnog dijela aerodromske piste, udžbenike nije bilo moguće donijeti u grad vozilima. Umjesto toga trebalo ih je istovariti u blizini ulaza u tunel u Butmiru na zapadnoj strani aerodroma. Oni su potom prenošeni kroz tunel koji se protezao nekih osam stotina metara u dužini ispod aerodromske piste

Peto poglavlje


do Dobrinje na gradskoj strani aerodroma na sjeveroistoku. Zapravo, tunel je napravljen, kontrolisan i branjen od strane bosanske armije i obezbjeđivao je gradu liniju života jer su vojnici i roba bili transportovani iz grada i u grad. Kako se pominje u Školskom ljetopisu, distribucija tih udžbenika školama u Sa-rajevu se desila tokom posljednjih mjeseci 1994. godine “uz pomoć armije”.

Nekoliko dana poslije početnog obavještenja školama da se pripreme za distribuciju novih udžbenika, prema zapisu od 9. novembra knjige su došle:

“Distribucija udžbenika koji su primljeni za sve učenike je počela. Učenici su obavezni da vrate udžbenike na kraju školske godine, jer će isti udžbenici biti ustupljeni sljedećoj generaciji (učenika). Udžbenici su sačinjeni u suglasnosti sa nastavnim planom.Prvi razred je dobio: čitanku, gramatiku, udžbenik o kompjuterima, udžbenik istorije i udžbenik geografije.Drugi razred je dobio: čitanku, gramatiku, udžbenik o kompjuterima, udžbenik istorije i udžbenik geografije.Treći razred je dobio: gramatiku i udžbenik geografije.Četvrti razred je dobio: čitanku, gramatiku i udžbenik geografije.Učenici koji su došli u drugu smjenu poslani su kući zbog snajperske vatre oko škole (snajperi i jake detonacije)” (Školski ljetopis).

Normalnost distribucije udžbenika školama i nadrealizam prolaza kroz tunel, kojim su udžbenici ušli u grad, sugeriše izvjesno razdvajanje školovanja u ratnim uslovima. Naravno, istoga dana kada su knjige distribuirane, druga smjena učenika je poslata kući zbog borbi, što je također sugeriralo izvjesnu ludost. Distribucija udžbenika se ipak nastavila sa dolaskom u grad kroz pro-laz u tunelu ispod aerodromske piste. Mjesec dana kasnije, na dan 26. decem-bra, zapis u Školskom ljetopisu navodi da je škola primila još jedan udžbenik:

“Škola je primila novi udžbenik – Istorija za IV razred gimnazije (auto-ri: Mustafa Imamović i Muhidin Pelesić). Počela je distribucija udžbe-nika svim učenicima završnog razreda. Zbog opsade grada od strane agresora, udžbenik istorije za III razred gimnazije i udžbenik za muzičko obrazovanje (II razred) nisu isporu-čeni.



Počele su pripreme za obilježavanje 1.000 dana opsade. U toku su pregovori o prekidu svih ratnih aktivnosti i neprijateljstava u čitavoj Republici. Ima naznaka da bi sporazum mogao biti potpisan krajem mjeseca” (Školski ljetopis).

Udžbenik historije za IV razred gimnazije je podijeljen učenicima stari-jih razreda koji bi trebalo uskoro maturirati i upisati se na jedan od fakulteta univerziteta. Vrijedno je pomena da udžbenik historije počinje sa Prvim svjetskim ratom i nastavlja preko zadnje dvije glave o “Svijetu poslije Drugog svjetskog rata” i “Bosna i Hercegovina poslije Drugog svjetskog rata”. Zadnji neovisan dio zadnjeg poglavlja pod nazivom Bosna poslije Drugog svjetskog rata raspravlja o “Krizi politike i ustavnim reformama u periodu od 1971–1974.”. U zaključnom dijelu pod naslovom “Bosna i Hercegovina kao samostalna i suverena država”, samo se jednom poziva na rat u Bosni i nema pozivanja na opsadu Sarajeva. Na minimalistički način ovaj dio govori:

“Poslije samostalnosti Slovenije i Hrvatske, po logici politike koja se dešavala, Bosna i Hercegovina je pošla istim putem. Na referendumu održanom dana 29. februara 1992. građani Bosne i Hercegovine su se izjasnili za samostalnost, za samostalnu i suverenu državu. Tačnije, od početnog dana srpsko-crnogorske agresije na Bosnu i Hercegovinu 6. aprila 1992. Evropska zajednica je priznala legalnu vladu građana Republike Bosne i Hercegovine. Konačno, na dan 21. maja 1992. Republika Bosna i Hercegovina je zatražila članstvo u Ujedinjenim narodima” (Imamović i Pelesić, 1994:121).

Načelo publikovanja novih udžbenika od strane nove samostalne države i nadrealizam prenošenja udžbenika kroz tunel, predstavlja jako važan pokušaj suprotstavljanja ratu koji je ugrožavao zemlju i sugerira razdvojenost školstva u tom vrijeme. Kako nastavnik historije, na primjer, koji je već u trećoj ratnoj školskoj godini, razumije opsadu kada novi udžbenik historije ne pominje opsadu glavnog grada države?

Nadrealistički scenarij školskih udžbenika koji su ulazili u grad kroz pro-laz u tunelu i novi udžbenik historije koji ne pominje opsadu se takođe citira u zapisima Školskog ljetopisa koji dokumentuje pokušaj nastavljanja školovanja u uslovima opsade. Zapravo, od samog početka jesenjeg semestra treće ratne

Peto poglavlje


školske godine, opsada je sveprisutna, jer je nastava prekidana granatiranjem i pucanjem iz snajpera kao i žrtvama zajednice Treće gimnazije, kao što to bilježi Školski ljetopis. Dana 13. septembra, škola je dostavila informaciju o še-snaest učenika škole za stipendije i obrazovanje djece boraca koji su bili žrtve rata i civilnih žrtava rata. Zadatak je često bio jako težak, jer je škola izgubila kontakt sa mnogim svojim učenicima iz predratnog doba koji nisu više po-hađali školu, približno dvije trećine populacije učenika iz 1991-1992. godine. Neki od ovih učenika i njihove porodice su pobjegli iz grada kao izbjeglice, neki su prešli “na drugu stranu” na teritoriju koju su kontrolisali bosanski Srbi a neki su jednostavno nestali. Izuzetno malo informacija je bilo na raspolaganju i skoro isključivo u pogledu učenika koji su bili upisani u to vrijeme. Zapis od 3. oktobra 1994. u Školski ljetopis ukazuje na teškoće u praćenju ljudi, čak i upisanih učenika, tokom rata. Zapis glasi:

“Slučajno, dok smo pričali sa gospođom Hafijom Kudić, savjetnicomiz Osnovne škole Hrasno, saznali smo da je naša učenica Vanja Vuk ubijena u svom stanu (adresa: Porodice Ribar 6) [prije Braće Ribar na Trgu heroja]. Ona se upisala u našu školu u školskoj 1992-1993. godini i registrirana je pod brojem 51/I-92-93 [učenik prvog razreda tokom skraćene školske 1992-1993. godine]. Završila je prvu godinu sa vrlo dobrim uspjehom i primjernim vladanjem. Nismo dobili ovu informaciju na vrijeme, jer je nastava držana na punktovima u mjesnoj zajednici” (Školski ljetopis).

Uvjeti opsade su postali teži za Treću gimnaziju zbog lokacije škole na Trgu heroja gdje je Vanja Vuk ubijena u svom stanu. U zapisu od 7. novembra pominje se lokacija škole blizu borbene linije i briga za sigurnost učenika i na neki način opisuje ratno okruženje:

“Školu su posjetili predstavnici ratnog vijeća mjesne zajednice Trga he-roja. Oni su nam skrenuli pažnju na ozbiljnost i našu odgovornost zbog pojačanih napada od strane agresora na grad Sarajevo i zbog moguće osvete zbog ofanzive Armije BiH. Oni konkretno nisu mogli pomoći, ali su rekli da je situacija izuzetno kompleksna i da je rizično što je veli-ki broj učenika u školi u isto vrijeme (osnovna i naša škola, jer dijelimo istu zgradu)” (Školski ljetopis).



Ta zabrinutost je postala redovna i u zapisima Školskog ljetopisa tokom akademske 1994-1995. godine. Dok je ta zabrinutost bila zbog lokacije škole na Trgu heroja u sjenci Grbavice i Hrasnog Brda, ofanziva bosanske armije oko enklave Bihać prema sjeverozapadu, praćena napadom na položaje bo-sanskih Srba na planini Igman, potakla je “povećane napade od strane agre-sora”. Snajperisti sa Grbavice su posebno bili aktivni u to doba, i zapis od 9. novembra, koji opisuje situaciju oko udžbenika, pomenutu u gornjem tekstu, ukratko spominje učenike druge smjene koji su poslati kući “zbog snajpera i jakih detonacija”. Zapis iz sljedećeg dana, 10. novembra, takođe citiran u prethodnom odjeljku teksta, govori kako su učenici druge smjene prebačeni u prizemlje radi zaštite od pucnjave i potom poslati kući zbog svoje sopstvene bezbjednosti. Dana 11. novembra, održan je još jedan sastanak na kome se raspravljalo o bezbjednosti:

“Održan je sastanak sa direktorima Osnovne škole Hrasno, Treće gi-mnazije i komandanta civilne zaštite mjesnih zajednica Trg heroja, Ivan Krndelj i Staro Hrasno. Na tom sastanku je dogovoreno da će se škol-ska nastava nastaviti. Nije bilo indikatora koji bi rezultirali prekidom nastave. Vrijeme je prilično toplo za to doba godine i bilo bi sramota ne raditi. Ukoliko se problem grijanja škole ne riješi u toku hladnijih dana koji su pred nama, nastava će biti prekinuta” (Školski ljetopis).

U zapisu od 11. novembra ukazuje se na dvije važne zabrinutosti za Treću

gimnaziju, pored nastave na fizičku bezbjednost učenika koji pohađaju školu ina osnovno osiguranje tih učenika koji pohađaju školu bez osnovnih potreba: tekuće vode, sanitarnih uređaja, struje i kao rezultat toga, grijanja u zimskim mjesecima. Nasuprot zavjesi granatiranja i vatrenih borbi koje su se pojačavale u intenzitetu, postavljalo se pitanje funkcionisanja škole tokom relativno to-plog jesenjeg vremena kako bi se naradili školski dani prije hladnih dana zime koja dolazi. Zapis od 14. novembra se dotiče baš ove dileme:

“Sarajevo je ponovo granatirano danas. Tramvaj je pogođen granatom i zbog toga tramvajski saobraćaj ne funkcioniše. Škole rade i pokuša-vamo da naradimo što je moguće više školskih dana. Vrijeme je toplo i sunčano. Suviše lijepo za ovo doba godine” (Školski ljetopis).

Peto poglavlje


Tri dana kasnije, na dan 17. novembra, grad su ponovo granatirale snage bosanskih Srba ispaljujući granate od 82 milimetara, vođene projektile na zgradu Predsjedništva u ulici Maršala Tita u samom centru grada. Zapis Škol-skog ljetopisa navodi još jednu opću opasnost i prekid nastave zbog zabrinutosti za bezbjednost učenika:

“Sarajevo je ponovo granatirano. Prije podneva, tri granate su pogodile zgradu Predsjedništva Republike BiH a jedna je zalutala i pogodila kancelariju ambasadora SAD u Republici BiH, Victora Jackovicha. U gradu je oglašena opća opasnost. Po podne je bilo mirno i imali smo redovnu nastavu. Zahvaljujući tome dobijamo na broju radnih dana i činimo sve što je moguće da školska godina izgleda prava stvar.Četnička ofanziva se nastavlja na Bihać i Cazinsku krajinu a četnici oko Sarajeva granatiraju grad svakodnevno. Po podne je ponovo oglašena opća opasnost. Zbog toga smo morali prekinuti nastavu druge smjene.Fahrudin Isaković, sekretar Sekretarijata za obrazovanje, nauku, kultu-ru i fizičku kulturu je obavijestio školu da će škole u Sarajevu prestati saradom do 28. novembra 1994. Grad je izložen konstantom granatiranju i snajperskoj vatri i učenici se ne smiju okupljati (...) Danas je koman-dant civilne zaštite mjesne zajednice Trg heroja izdao instrukcije za procedure tokom napada. U instrukcijama postoji primjedba za osobu koja radi školski plan za Treću gimnaziju u pogledu ažuriranja i funkci-onisanja tog plana” (Školski ljetopis).

Na dan 28. novembra redovna nastava je počela ponovo, što je označilo dvanaestu radnu nedjelju školske 1994-1995. godine. “Uzimajući u obzir be-zbjednost i zdravlje učenika” piše u Školskom ljetopisu za 12. decembar, Treća gimnazija je odlučila da nastavi sa nastavom do 6. decembra i tako izvede četrnaest nedjelja prije zimskog raspusta. Namjera je bila napraviti prvo polu-godište sa petnaest nedjelja tako da posljednja nedjelja polugodišta počne sa ponovnim početkom nastave na dan 15. februara. Zatim bi uslijedilo drugo polugodište i bilo bi nastavljeno u toplije vrijeme proljeća i ljeta. Zapravo, poslije prekida od skoro devet nedjelja nastava za zadnju nedjelju prvog polu-godišta je počela 20. februara što se vidi iz sljedećeg zapisa u ljetopisu:

“Petnaesta radna nedjelja je počela za redovne učenike Treće gimnazije. Ne postoji zvanična naredba za ovo, ali postoji preporuka da rad počne.



U školi je hladno, nema grijanja ali ovi dani prekida neprijateljstava se koriste da se uradi što je moguće više. Agresor svakodnevno narušava primirje ali ne u tako velikoj mjeri” (Školski ljetopis).

Dilema o nastavi tokom ratne zime se pominje ponovo u zapisu od 20. februara, ali ovoga puta postoji šansa “da se uradi što je moguće više” čak i u hladnim danima jer je sporazum o prekidu vatre, koji se ovdje navodi kao pre-kid neprijateljstava, sada na snazi. Prekid vatre, koji je ugovorio bivši američki predsjednik Jimmy Carter, objavljen je 21. decembra, i predviđen da stupi na snagu na dan 23. decembra, te da važi četiri mjeseca, tokom kojih će započeti pregovori između zaraćenih strana. Dana 22. decembra dvije granate su pale na pijacu preko puta tržnice poznate kao Markale i ubile dvije osobe i ranile sedam. Sljedećeg dana predstavnici Republike Bosna, bosanska Republika, i Republike Srpske, srpska Republika,* potpisale su sporazum o prekidu vatre sa stupanjem na snagu u podne 14. decembra za početni period do kraja de-cembra i sa mogućnošću produženja za još četiri mjeseca. Sporazum bi tako bio okončan 1. maja ukoliko ne bio obnovljen (Cohen, 1994).

U svom prvom izdanju u novoj godini datiranom 2. januar 1995., na po-četku sporazuma o prekidu vatre potpisanom da se zaustavi ubijanje, “Bilten” Republičkog zavoda za zdravstvenu zaštitu - Republičkog kriznog štaba za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost počeo je sa pozdravima za sretne nado-lazeće praznike i “Sretnu Novu godinu”. Zatim je nastavio sa hronologijom žrtava od 1992. do 1994. godine dajući brojeve o žrtvama poslije hiljadu dana opsade. Ukupan broj mrtvih u Bosni je bio 144.135, a u Sarajevu 10.068. Broj ranjenih u samom Sarajevu je bio 58.741 od kojih 19.166 ozbiljno ranjenih (Smajkić, 1995).

Nema nikakvog posebnog upućivanja na novu godinu u Školskom ljetopisu Treće gimnazije, ali po zapisu od 26. decembra se vidi da je novi udžbenik istorije za četvrti razred zabilježio početak priprema za označavanje hiljadu dana opsade. Usred hladnih zimskih mjeseci zimskog raspusta i pakla spora-zuma o prekidu vatre, i kao nastavak zapisa od 26. decembra, Školski ljetopis bilježi na dan 26. januara 1995. pomenuto obilježavanje tog događaja:

* Sporazum o prekidu vatre potpisali su predstavnici Republike Bosne i Hercegovine i “Republike Srpske”, ali je Republika Srpska pod tim imenom, i to kao bosanski entitet, zvanično priznata tek Sporazumom u Dejtonu (op. urednika).

Peto poglavlje


“Gradonačelnici mnogih gradova u Evropi i svijetu su došli u grad da svojim prisustvom obilježe tužnih 1.000 dana otpora opsadi grada Sarajeva. Oni će boraviti u gradu od 26. do 29. januara 1995. godine” (Školski ljetopis).

Kao i udžbenici, i gradonačelnici Evrope i svijeta su došli u grad kroz prolaz u tunelu jer su aerodrom i plavi put bili i dalje zatvoreni. Kada su do-šli unutar linija opsade oni su pozdravljeni peticijom potpisanom od strane 179.700 građana, koji su tražili da Sarajevo ostane jedinstven grad (Cohen, 1995). Zlatko Dizadarević nikada nije mogao predvidjeti kada je pisao svoj esej dana 13. jula 1992. godine pod naslovom “Stotinu dana usamljenosti” da će napisati još jedan esej devet stotina dana kasnije pod naslovom “Hiljadu dana usamljenosti” da obilježi taj događaj. U svom zadnjem eseju Dizdarević piše nešto o gubitku nade poslije hiljadu dana opsade i osjećajući da je Saraje-vo napušteno od strane međunarodne zajednice:

“Hladno je u Sarajevu i ljudi su ponovo gladni. Tokom ljeta dva mjeseca poslije otvaranja puta prema spoljašnjem svijetu, imali smo osjećaj da bi se stvari mogle preokrenuti. Onda je barem bilo neke nade; sada su sve nade pokopane. Čujemo kako ljudi govore: “Sarajevo je napušteno, ostavljeno samo sebi”. Fantastično je kako ljudi koji govore takve stvari nemaju predstavu. Svijet – barem onaj dio koji donosi odluke – nikad nije bio uz Sarajevo ili Bosnu od samog početka. Reći da smo napušteni samo uvećava uvredu na rane. Kada dođe 1. januar, Sarajevo će biti hi-ljadu dana pod opsadom – hiljadu dana usamljenosti. Kako može neko reći da smo tek sada napušteni? (1994:33)

Usred tih hiljadu dana usamljenosti, Treća gimnazija je nastavila da radi na školovanju. Usred sporazuma o prekidu vatre koji se raspadao, zapisi u Škol-skom ljetopisu nastavljaju da dokumentiraju situaciju u pogledu bezbjednosti na prostorima oko Trga heroja kao i oko grada Sarajeva. Nekoliko tih zapisa je prethodno citirano u prvom poglavlju u kontekstu moje prve posjete Sarajevu tokom marta 1995. godine i slični zapisi se nastavljaju tokom ostatka godine. Pomiješani među ovim zapisima nalazi se nekoliko zapisa koji se odnose na politiku i patriotizam koji je oblikovao rođenje nove republike tokom borbe za opstanak. Tako u zapisu od 1. marta 1995. piše:



“Ovo je prvi 1. mart koji je proslavljen kao Dan nezavisnosti Republike BiH na ispravan način. To je najveći praznik u istoriji naroda Bosne i Hercegovine. Na taj dan 1992. godine, stanovnici Republike BiH su se odlučili referendumom za cjelovitu, suverenu i samostalnu Bosnu i Hercegovinu. Predstavnici škole su bili gosti na centralnoj proslavi koja je održana u Osnovnoj školi Hrasno gdje je Treća gimnazija u jednom dijelu zgrade. Svi zvanični predstavnici općine Novo Sarajevo, Armije, mjesne zajednice “Trga heroja”, škola, i Pedagoškog zavoda su pozvani da uzmu učešća” (Školski ljetopis).

Pozivanje na 1. mart kao na “najveći praznik u historiji naroda Bosne i Hercegovine” se odnosi na 1. mart 1992. godine kada je većina glasača u Bo-sni, izuzev većine bosanskih Srba, glasala za osamostaljenje od Jugoslavije. Samo jedan mjesec kasnije, na dan 6. aprila 1992. godine, kada je Evropska zajednica priznala samostalnost Bosne, Suada Dilberović je postala prva žrtva opsade Sarajeva dok je prelazila Vrbanja most. Do tog vremena barem 1.300 ljudi je bilo već ubijeno u unutrašnjosti zemlje. (Donia i Fine, 1994).

Mada je sporazum o prekidu vatre koji je ugovarao bivši predsjednik SAD Carter i dalje bio na snazi do 1. maja, napadi na grad počeli su se intenzivirati početkom marta i bezbjednosna situacija je predstavljala problem za školu. Ponoviću ovdje zapis od 12. marta citiran u prvom poglavlju knjige:

“Tako je primirje u Sarajevu u toku. Snajperisti i dalje pucaju i ubili su nekoliko ljudi. Pored škole jedno dijete je smrtno stradalo, a u ulici Darovalaca krvi, majka naše učenice iz II/1 Naide Podić je ubijena. Na samom kraju sjednice nastavničkog vijeća, objavljena je opća opasnost u Sarajevu. Noć prije nego je Stari Grad granatiran” (Školski ljetopis).

Novine Oslobođenje pišu “Krvavi vikend u Sarajevu: snajperisti ponovo siju smrt” i pominju ubistvo barem četiri osobe. Sarajevo je gađano granatama 82 milimetra i 120 milimetra. Ubijeno je još pet osoba i ranjeno dvije (1995). Aerodrom je ponovo zatvoren i plavi put također, a znak opće opasnosti je bio u cijelom Sarajevu. Traka sa porukama na dnu televizijskih ekrana je poručiva-la: Opasno/Opasnost u Sarajevu. Sljedećeg dana, ponedjeljak 13. mart, Školski ljetopis bilježi:

“U dogovoru sa civilnom zaštitom, mjesnom zajednicom, i armijom, redovna nastava je ponovo prekinuta do četvrtka 16. marta 1995. zbog

Peto poglavlje


teške situacije u gradu i na Trgu heroja gdje je škola locirana” (Školski ljetopis).

Kako je prekid vatre propao, a približavao se rok 1. maj, očekivanja su bila da će rat da se nastavi još jačim intenzitetom. Na dan 20. marta, Roger Cohen je napisao da su, prema zvaničnicima UN “snage bosanske vlade danas počele ofanzivu, rušeći na taj način prekid vatre šest nedjelja prije isteka”. Sa predu-hitrenim napadom snaga bosanske armije u centralnoj i sjevernoj Bosni, sada se priča o nastavljanju rata širih razmjera oko Sarajeva takođe. Pucanjem na UN avione i zatvaranjem aerodroma, zatvaranjem plavog puta preko planine Igman, piše Cohen, “Srbi su jasno poručili da namjeravaju pritegnuti omču oko grada još jače” (1995:1).

Na sastanku 7. aprila svih direktora srednjih škola, koji je organizovao Gradski sekretarijat za obrazovanje, školska 1994-1995. godina je zvanično skraćena sa redovnih trideset šest na trideset nedjelja i obaveze iz školskog programa su takođe smanjene. Na ovom sastanku, kako bi se iskoristili topi ljetni dani, kao zvaničan datum za početak školske 1995-1996. određen je 1. avgust 1995. godine. A zatim zapis od sljedećeg dana 8. aprila počinje sa pozivanjem na takmičenje škola u fizici koje će biti praćeno gradskim ta-kmičenjem na Pedagoškoj akademiji ali takođe pominje i granatiranje grada i teškoće izvođenja nastave u takvim uslovima.

“Granate su ponovo počele padati na grad. U samom gradu dvije osobe su ubijene i pet osoba je ranjeno. Radni uvjeti su teški. Oglašavanje opće opasnosti je često na snazi. Izuzetno je hladno za ovo doba godine. Mnogi nastavnici i đaci su bolesni, ali mi ulažemo mnogo napora jer još imamo mnogo posla da završimo treći kvartal” (Školski ljetopis).

Do 14. aprila moleri su farbali učionice i zamijenjena je UNHCR-ova plastična folija na prozorima koja je stavljena umjesto stakla. “Sretni smo da će naši radni uslovi da se poboljšaju”, navodi se u zapisu Školskog ljetopisa. Ipak, zapis od 22. aprila koji se poziva na dijapazon prolaznih ocjena za treći kvar-tal, takođe citira nastavnike koji se trude da izvrše svoje školske obaveze pod najtežim uslovima i utjecaje tih uslova na njihovo zdravlje:

“Neki nastavnici su ozbiljno narušili svoje zdravlje radeći ovaj težak posao u hladnim učionicama i pod strahom oglašene opće opasnosti.



Svaki dan u Sarajevu neko biva ranjen ili ubijen. Humanitarna situacija je teška, grad je zatvoren, aerodrom ne radi, hrana ne može da uđe u grad. Skoro je kraj aprila, a mi još nismo primili novembarske plaće” (Školski ljetopis).

Zapis od 25. aprila ukazuje da “je rad u školi završen danas i da je sve lije-po i lijepo miriše”. Međutim, 27. aprila ton zapisa postaje ponovo ozbiljan:

“Prema instrukcijama Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičku kulturu Republike Bosne i Hercegovine u Sarajevu, nastava seobustavlja u svim osnovnim i srednjih školama do 8. maja 1995. godi-ne zbog izuzetno komplikovane bezbjedonosne situacije. Na dan 30. aprila četveromjesečnom prekidu neprijateljstava i primirja dolazi kraj. Sarajevo se granatira i stanje opće opasnosti se često oglašava” (Školski ljetopis).

Ovaj zapis bilježi zvaničan prekid četveromjesečnog sporazuma o prekidu vatre, koji je ugovarao bivši američki predsjednik Carter, mada je, ustvari, Sa-rajevo bilo granatirano svakodnevno od sredine marta pa nadalje. Bilo je oče-kivanja u Sarajevu, kao i u redovima diplomata, da će taj pakao oko Sarajeva uskoro prestati. Uz prekid vatre samo dva dana prije, naslov u novinama USA Today od 28. aprila bilježi “Potpun rat samo što nije buknuo u Bosni” citirajući Aleksandra Ivanka, UN glasnogovornika, koji je rekao: “Mi možemo procije-niti ovaj model kao naginjanje ka punom ratu” (Squitieri, 1995:10A)

Mnogi zapisi iz maja i juna se pozivaju na obnavljanje borbi i njihov utjecaj na školstvo u gradu. Dana 6. maja piše, na primjer, kako je ponovo zatvoren aerodrom i zatvoren plavi put preko planina u grad. Dana 7. maja, granata od 82 milimetra je pogodila ulaz u tunel na Butmiru i ubila jedanaest osoba a ra-nila barem četrdeset osoba. Osmoga maja, kada je trebalo da se ponovo otvori škola, zapisano je da “redovna nastava nije nastavljena danas i prekinuta je do daljeg obavještenja, dok se ne uspostave bezbjedni uslovi za rad”. Dana 17. maja naslov u New York Times-u glasi “Teške borbe bjesne oko Sarajeva” a sam članak navodi kako je “granatiranje borbenih linija i predgrađa Sarajeva ovog jutra eskaliralo između vladinih i srpskih vojnika” (1995:4). Na dan 25. maja, zapis upućuje na još jedan masakr učenika, ovoga puta u Tuzli, gdje su dvije granate pale tačno u 19,20 sati na kafić gdje se sakupljaju tinejdžeri i tom pri-

Peto poglavlje


likom ubile 71 i ranile 140 učenika, dok je u Sarajevu novih pet osoba ubijeno i 31 ranjeno. Istoga dana avioni NATO-a su počeli da bombardiraju srpske položaje oko Pala., glavnog grada Republike Srpske, malo iznad Sarajeva.

Dana 26. maja predstavnici Ministarstva obrazovanja, Pedagoškog zavo-da, Gradskog sekretarijata za obrazovanje i direktori svih osnovnih i srednjih škola, susreli su se da razgovaraju o bezbjedonosnoj situaciji. Prezentirani su izvještaji o pripremama za bezbjednost učenika, nastavnika i dokumenata, smjernice o radu, jer je redovna nastava bila interpretirana kao “nova teška situacija”, i smanjenje školskog programa kao nastavna adaptacija pomenutim uslovima. Rasprava sa ovog sastanka predstavlja prvu polovinu zapisa u Škol-skom ljetopisu. Drugi dio zapisa, koji je napisala Emina Avdagić, glasi ovako:

“DANAS JE GRAD BEZ STRUJE, VODE, PLINA, HLJEBA (Velepekara ne može da radi), I HRANA NE ULAZI U GRAD. Ovih dana građani su primali po 1⁄2 kilograma makarona, 300 grama suhog graška i 0.33 litra ulja. To smo primili u desetom krugu huma-nitarne pomoći i to treba da nahrani jednog građanina u narednih 15 dana ili više. Ovo je apsurd i ja ne znam da li će iko ikad saznati kako su građani Sarajeva propatili. Četnici pucaju i na druge gradove, oni prijete, oni su oduzeli svu tešku artiljeriju od UNPROFOR-a, uzeli su pripadnike međunarodnih mirovnih snaga kao taoce (preko 300 talaca) i situacija u gradu i zemlji je teška. Prije nekoliko dana proslavili smo tri godine priznanja i prijema Republike BiH u članstvo Ujedinjenih naroda” (Školski ljetopis).

Pozivanje na otimanje teške artiljerije od UNPROFOR-a je srpski napad na devet sabirnih centara oružja koje kontrolira UN i koji se nalaze oko Sa-rajeva gdje su zaplijenili barem 250 komada teškog naoružanja. Pominjanje talaca je odvođenje barem 325 vojnika snaga UNPROFOR- a ili “mirovnjaka” koje su zadržali kao potencijalne “mete vazdušnih napada” da citiramo riječi potpukovnika Milovana Milutinovića, oficira bosanskih Srba (Cohen, 1995).Na dan 2. juna Roger Cohen je napisao kao odgovor na zapis Emine Avdagić u Školskom ljetopisu da je “situacija postala kritičnija za skoro 300.000 ljudi u Sa-rajevu sa prekidom napajanja električnom energijom, prekidom snabdijevanja vodom, kada pekarama nestaje brašna i kada su napuštene glavne ulice zbog neprekidne snajperske vatre. Omča bosanskih Srba oko Sarajeva je stegnuta do tačke kada nikakva međunarodna pomoć ne ulazi u grad” Zapravo, letovi



sa humanitarnom pomoći ne mogu da se obave već dva mjeseca jer je aero-drom zatvoren za sve letove već nedjelju dana.

U zapisu od 5 do 15 juna piše da je nastava ponekad bila izvođena po manjim grupama i da su predavanja za manje i veće grupe u toku zavisno od bezbjednosne situacije. Do sredine juna snage bosanske armije su masovno napadale na nekoliko frontova kako bi prekinule opsadu. Dana 16. juna Škol-ski ljetopis bilježi početak ofanzive bosanske armije da slomi opsadu i “deblo-kira” Sarajevo.

U 4,00 sata ujutro počela je intenzivna bitka za deblokiranje Sarajeva. Čule su se detonacije iz Ilijaša, Vogošće, sa Igmana. Bilo je mnogo pripadnika armije i hrvatskog vijeća odbrane oko Sarajeva. Sve akcije su limitirane zbog bezbjednosti gradjana . Kažu da četnici gube i da bi mogli granatirati Sarajevo. U cijeloj Republici je uveden policijski sat od 21,00 do 6,00 sati. Škola je bez učenika. Danas je 1.143. dan opsade Sarajeva od strane četnika” (Školski ljetopis).

Dok su borbe bjesnjele u sjevernim predgrađima Ilijašu i Vogošći i na padinama planine Igman prema jugozapadu, odgovor bosanskih Srba je bio granatiranje samog grad što je, zajedno sa snajperskom vatrom, ubilo jedana-est ljudi toga dana. Sa relativno malo osvojenog prostora, ali uz teške gubitke, ofanziva je stala i u Dobrinji je poginulo još sedam civila i još deset je ranjeno dok je stajalo u redu za vodu. Na dan 21. juna još jedan zapis u Školskom ljeto-pisu bilježi intenzitet borbi kako se približava kraj školske godine:

“Danas je prvi ljetni dan četvrte ratne školske godine. Detonacije se mogu čuti po cijelom gradu a stanje opće opasnosti je na snazi cijeli dan. Vojnici armije Republike BiH su postigli veliki uspjeh na ratištu Igman – Trnovo i u Semizovcu. Učenici dolaze u školu pojedinačno i polažu ispite, a često nastavnici idu u kuće učenika. Polako privodimo školsku godinu kraju” (Školski ljetopis).

Beznadežnost Sarajlija povodom neuspjeha armije da razbije opsadu se vidi i iz specijalnog izvještaja Roger Cohen-a u listu New York Times pod na-slovom “Nade su uvenule”. Ispod podnaslova koji glasi “Kako se zatišje u ratu bliži kraju, Sarajevo je pod šokom granata” Cohen piše:

Peto poglavlje


“Uvijek se stomak grči. Kada kroz miran zrak dolazi ravna buka i lomljava zvuka udara još jedne granate, smirenost se može samo si-mulirati. Čak i oni koji su otvrdli u ovom ratu osjećaju oštricu noža u utrobi...Nada koja je pratila kratko zatišje prošle godine, kada su tramvaji krenuli po gradu i voda procurila kroz slavine i kada prigušeni zvuk destrukcija nije odjekivao kotlinom, nestala je. Sve to je danas napustilo skrhane ljude suočene sa novim slikama Sarajeva u haosu” (1995:1).

Dana 28. juna novih osam ljudi je ubijeno i barem trideset osam ranjeno u granatiranju grada kada su rakete udarile u stambenu zgradu i televizijski centar.

Junski zapisi uglavnom tretiraju zabrinutost oko završnih ispita na kraju školske godine uključuju objašnjenje o ispitima i uspjeh maturanata. Nekih četrdeset osam učenika je položilo ispite, dok jedan učenik nije polagao ispit jer je napustio školu na kraju godine i otišao u Australiju. Završni razred se sa-stojao od onih učenika koji su upisali prvu godinu srednje škole tokom školske 1991–1992. godine, i završili četiri godine školovanja u srednjoj školi, a ma-turirali su školske 1994–1995. godine, četvrte ratne školske godine. O ovim učenicima se pisalo kao o ratnoj generaciji Treće gimnazije.Usred frenetičnih koraka ispita i dolaženja i odlaženja učenika tokom stanja opće opasnosti, dana 8. jula se bilježi još jedna pogibija učenika velikim slovima:

“DANAS JE ISPRED NAŠE ZGRADE UBIJEN NAŠ UČENIK ELVEDIN (NEZIR) HASANBEGOVIĆ U SVOJOJ OSAMNA-ESTOJ GODINI. Dan ranije, na sjednici Nastavničkog vijeća, njegov uspjeh u trećoj godini (III/2) ocijenjen je vrlo dobrim ocjenama” (Škol-ski ljetopis).

Dok je igrao nogomet sa prijateljima ispred svoje stambene zgrade, Elve-din Hasanbegović je ubijen gelerima koji su raznijeli njegovo tijelo dok je po-kušavao da pobjegne od granatiranja kroz kapiju blizu svoje zgrade. Učenica kao što je Vanja Vuk mogla je biti ubijena u svom domu tokom granatiranja njene stambene zgrade ili učenik kao što je Elvedin Hasanbegović mogao je biti ubijen van svog doma u granatiranju van svoje stambene zgrade. Ili učeni-



ci i nastavnici su mogli biti ubijeni “snajperom svakog dana” ili na putu prema školi ili od škole gdje “imate osjećaj da vas posmatraju” - i onda on izabere. U sekundi možete čuti njegovu odluku” (Dmitrović, 1996).

Da bi zaključili školsku 1994-1995. ratnu godinu ratno maturantsko veče je održano 12. avgusta u Klubu ARS koji se nalazi blizu raskrsnice ulica Mar-šala Tita i Krnjčevićeve, malo niže od zgrade Predsjedništva. Grupa “Crvena ruža” je svirala za oko šezdeset učenika i pet do šest nastavnika koji su se gužvali u malom klubu gdje su plesali u opsadi i znojili se u ludilu do ranih jutarnjih sati. Pošli su kući nešto oko 3,00 ujutro kako bi stigli kući bezbjedno izbjegavajući snajperiste koji bi sa izlaskom sunca imali jasan pregled. Djevoj-ke koje su nosile cipele sa visokim petama kao jednu od rijetkih stvari koje su činile tokom opsade, skinule su ih kada su napustile klub i išle pješke kući u čarapama duž pločnika (Avdagić, 2000).

Jedan od zaključnih zapisa za školsku 1994-1995. godinu datira od 28. avgusta 1995. godine, i bilježi još jedan masakr na pločnicima Sarajeva. Kr-vava scena masakra pokazana je na televiziji, i ona je konačno potakla među-narodnu zajednicu na akciju koja je rezultirala intenziviranim NATO bom-bardiranjima ciljeva bosanskih Srba i stvorila uslove za pregovore u Dejtonu. Zapis u Školskom ljetopisu bilježi masakr na jedan način koji oslikava patos tog vremena:

“Danas se desio masakr u Sarajevu ispred otvorene tržnice Markale. U 11,15 granata od 120 milimetara je ispaljena i ubila je 35 civila i ranila 90. Ovo je bio jedan od najcrnjih dana u Sarajevu. Istoga dana još de-setine granata je ispaljeno, a u 6,00 sati ujutro jedna granata je ispaljena na bolnicu Koševo gdje su tri pacijenta ranjena. Sve je tako tužno i od-vratno, svijet ćuti ili se boji da reagira” (Školski ljetopis).

Četvrta ratna školska godina, 1995–1996.48. generacija učenika Treće gimnazije

“Početak je četvrte ratne školske godine. Sav posao se i dalje obavlja pod teškim uslovima u zgradi Osnovne škole Hrasno, Ulica Porodice Ribar broj 2 (prije Braće Ribar). Započeli smo godinu sa farbanjem učionica, prozora i vrata, ali i dalje imamo folije umjesto stakala na prozorima.

Peto poglavlje


Kao i u mnogim drugim školama u Sarajevu, problem grijanja nije rije-šen. To može biti razlog da se redovna nastava prekine u zimskim mje-secima. Radnici nisu imali godišnji odmor za ovu godinu. Razlog za to je da se školska 1994–1995. godina završila u julu, a upis za prvi razred i ostale razrede je počeo u avgustu. U skladu sa programom upisa mi smo upisali četiri prva razreda i po prvi put dva razreda opće gimnazije i dva razreda prirodno-matematičke gimnazije. Škola je upisala dovoljan broj učenika, bez obzira na otvaranje Bošnjačke gimnazije i Katoličkog školskog centra. Rad će početi sa četrnaest razreda (4 prva razreda, 3 druga razreda, 4 treća razreda i 3 četvrta razreda). Emina Avdagić, direktor škole, je pozdravila učenike prvog razreda i posjetila sve ostale razrede, poželjela im bolje dane i organizovala distribuciju udžbenika, teka i olovaka” (Školski ljetopis).

Poslije uvoda, prvi zapis datiran 1. septembra za školsku 1995–1996. go-dinu u Školskom ljetopisu Treće gimnazije jednostavno je glasio: “ŠKOLA JE POČELA SA RADOM”. Vrijeme je septembar 1995. i “to je početak četvrte ratne školske godine” od početka opsade u aprilu 1992. godine. Za Treću gi-mnaziju, nova školska godina bi bila druga godina školovanja u aneksu zgrade Osnovne škole Hrasno koja se nalazi ispod stambenih zgrada na Trgu heroja jednog od najopasnijih mjesta u gradu. Poslije intenzivnih borbi tokom prolje-tnih i ljetnih mjeseci 1995. godine, što je dostiglo vrhunac 28. avgusta masa-krom na tržnici, vazdušna kampanja NATO –a, koja je uslijedila, stvorila je predah u besmislenom napadu na Sarajevo i građani su dobili malo prostora za disanje. Samo u toku jednog mjeseca, do 12. oktobra, ofanzivne akcije su prekinute i 17. oktobra, borbe su konačno prestale u većem dijelu zemlje (Di-zdar, 1996). Ubrzo su u Dejtonu, Ohajo, počeli pregovori za okončanje rata u Bosni.

Vrijeme za upis novih učenika u prvi razred srednje škole za školsku 1995–1996. godinu bio je predmet sastanka održanog 2. avgusta u Gradskom sekretarijatu za obrazovanje. Datumi za prvi upisni rok su određeni i to od 8. do 18. avgusta, dok su datumi za drugi upisni rok bili od 18. avgusta do 1. septembra.

Tako prema zapisu od 8. avgusta u Školskom ljetopisu stoji: “Upis u prvi razred školske 1995. – 1996. godine je počeo i trajaće svaki dan sve do 18. avgusta 1995. izuzev nedjeljom”. Upisi su, međutim, bili niski u mnogim ško-



lama jer “ je sve manje i manje učenika u gradu. Oni napuštaju grad na mnogo načina. Poznato je da ima 1.000 kandidata manje za upis u srednje škole i svi su zabrinuti.” (Školski ljetopis). Tokom ludila ljetnih mjeseci, što je kumuliralo 28. avgusta masakrom na tržnici, čudo je da je iko izašao vani da bi se upisao u školu tokom upisnog roka u avgustu. Što se tiče školske 1995–1996. godine, upis učenika u Treću gimnaziju je opao za tačno sedamdeset jednog učenika ispod broja iz školske 1993–1994. Međutim, prvi razred Treće gimnazije je imao “dovoljan broj” upisanih i brojevi za sva četiri razreda su počeli da se izjednačavaju kao i broj razreda. Broj razreda i učenika za školsku 1995–1996 godinu prikazuje tabela 5.2. u tekstu.

Tabela 5.2. Treća gimnazija: Razredi i učenici u školskoj 1995–1996. godini

Razred Broj razreda Broj učenikaRazred I 4 92Razred II 3 83Razred III 4 90Razred IV 3 76Ukupno 14 341


Uvodni paragrafi koji obilježavaju prve zapise iz školske 1995–1996. godineu Školskom ljetopisu sadrže obavijesti o razvoju posebne pažnje u pogledu škola, programa i upisa učenika. Sa jedne strane, upis učenika je citiran sa specifičnimosvrtom na otvaranje dvije privatne škole u Sarajevu od kojih su obje klasifi-cirane kao gimnazije: Bošnjačka gimnazija danas poznata kao Prva Bošnjačka gimnazija i Katolički školski centar ili kako se danas naziva Katolički školski centar (Gimnazija). Drugim riječima, dvije privatne gimnazije, zamišljene da pripremaju učenike za univerzitet i organizovane na bazi religiozne pripadno-sti, otvorene su tokom četvrte godine rata. Bošnjačka gimnazija je otvorena posebno za učenike bosanske Muslimane koji su željeli akademsku pripremnu školu religioznog karaktera. Zapravo, oznaka “Bošnjaci” za bosanske Musli-mane označava njihovu identifikaciju kao ljude analogno ali različito od bosan-

Peto poglavlje


skih Srba koji su bili ortodoksni pravoslavci ili Hrvata koji su bili rimokatolici i svi oni se identificiraju sa svojom sopstvenom domovinom. Tako su Bošnjaciustvari Muslimani čija domovina je Bosna. Ove dvije privatne gimnazije su stvorene tokom rata uz javnu Gimnaziju u Dobrinji, koja je opsluživala naselje Dobrinja, i reorganiziranu Petu gimnaziju. Sa povećanim brojem gimnazija u gradu u kome se broj učenika znatno smanjio, bojazan Emine Avdagić da će Treća gimnazija “ostati bez učenika zbog toga što će se učenici upisivati u gi-mnazije u drugim općinama” nije bio neosnovan (Školski ljetopis). Poslije njenog pisma od 1. aprila 1994. godine, Treća gimnazija se premjestila u Osnovnu školu i funkcionirala je sa pozicije veće stabilnosti, ali je sada imala poveća-nu konkurenciju u pogledu učenika gimnazije u gradu sa smanjenim brojem učenika čija su kretanja ograničena opsadom grada. Zapis u Školskom ljetopisu ukazuje da je upis učenika pod ovakvim uslovima glavna briga gimnazije.

Drugi dio primjedbe se odnosi na razrede opće gimnazije i prirodno-ma-tematičke gimnazije. Još 6. decembra 1994. godine, Treća gimnazija je po-kazala interes za širenje svog tradicionalnog nastavnog programa “jer mi kao škola smo zainteresovani za obrazovanje izvjesnih razreda u skladu sa takvim programima”. Posebno se tu pominje razvoj nastavnog programa za prirodno-matematičku gimnaziju, kako bi se omogućilo učenicima gimnazije koji su zainteresirani za specijaliziranje u oblasti prirodnih nauka ili matematike, da se pripreme za univerzitet. Zapravo, bilo je pet različitih modela nastavnog plana za gimnazije: (1) opća gimnazija; (2) filološka gimnazija; (3) prirodno-matematička gimnazija; (4) matematičko-informatička gimnazija i (5) sportska gimnazija. Nastavni program Treće gimnazije je tradicionalno organizovan po modelu nastavnog plana za opću gimnaziju koji je obuhvaćao nastavu svih glavnih predmeta kao i druge vrste nastavne organizacije. Razlika između na-stavnog plana prirodno-matematičke gimnazije i opće gimnazije nije bila u sa-mim predmetima već u broju nastavnih sati koji su posvećeni tim predmetima tokom sva četiri razreda srednje škole (Pedagoški zavod, 1994; 1995). Bilo je jasno da je proširenje nastavnog programa Treće gimnazije od opće gimnazije tako da obuhvati prirodno-matematičku gimnaziju bio pokušaj da se ponude usmjerenja za učenike i time privuče više učenika u školu. Tako je škola napi-sala pismo 6. decembra Pedagoškom zavodu koji se nalazi pod ingerencijom Gradskog sekretarijata za obrazovanje koji je odgovoran za organizaciju nasta-vnog programa u sarajevskim školama.



Dana 6. januara 1995. Treća gimnazija zajedno sa Pedagoškim zavodom postigla je sporazum o novoj organizaciji nastavnog programa. Zapis od toga dana glasi:

“Održan je sastanak sa direktorom Pedagoškog zavoda Ministarstva Republike BiH. Sastanku su prisustvovali u ime škole, Emina Avda-gić, direktor škole, Mirko Marinović, zamjenik direktora i Azemina Osmanagić, sekretar. Dogovoreno je da škola dobije dozvolu za upis par razreda prirodno-matematičke gimnazije u školskoj 1995–1996. godini. S tim u vezi, odmah treba početi sa sačinjavanjem programa i standarda. U sačinjavanju tog programa takođe će učestvovati nastavni-ci Treće gimnazije pod rukovodstvom savjetnika Pedagoškog zavoda Ministarstva (hemija – profesorica Biserka Miošić, biologija - profesor Avdo Hajdo, fizika – profesorica Mersa Šalaka i matematika – profeso-rica Emina Avdagić” (Školski ljetopis).

Četiri mjeseca kasnije, postoji još jedan zapis od 4. maja 1995. koji se po-ziva na reorganizaciju nastavnog programa škole i implikacije za upis učenika u Treću gimnaziju:

“Gradski sekretarijat za obrazovanje, kulture i fizičku kulturu je or-ganizovao sastanak svih direktora srednjih škola u Sarajevu (28). Na sastanku je raspravljano o pitanju upisa u prvu godinu srednjih škola za školsku 1995–1996. godinu. Sve gimnazije u Sarajevu (Prva, Druga, Treća, Četvrta, Dobrinjska gimnazija i Peta) planiraju da upišu četiri razreda (4 x 30 = 120) i najvjerovatnije Katolička gimnazija koja je počela sa radom ove školske godine. Planira se otvaranje Bošnjačke gimnazije koja će početi rad u školskoj 1995–1996. godini. Ima suviše mnogo gimnazija u jednom Sarajevu, više nego prije rata, a broj djece u gradu je sve manji. Treća gimnazija će pokušati primiti jedan razred u matematičku gimnaziju. Sve pripreme su obavljene u pogledu sasta-vljanja nastavnog programa i standarda u tekući nastavni program sa Pedagoškim zavodom Republičkog Ministarstva BiH. Ako grad to odobri za školsku 1995–1996. godinu to bi značilo mnogo u borbi naše gimnazije za opstanak pored toliko mnogo gimnazija” (Školski ljetopis).

U zapisu od 2. avgusta 1995. govori se o upisnom periodu od 8. do 18. avgusta za učenike prve godine i “da prema planu upisa Treća gimnazija može upisati četiri prva razreda od čega dva (60 učenika) za opću gimnaziju i dva

Peto poglavlje


za matematičku gimnaziju (60 učenika).” Na kraju upisnog perioda 18. avgu-sta, “pedeset jedan učenik se upisao sa općim glavnim predmetima i dvadeset četiri za razrede sa matematikom kao glavnim predmetom. Zbog toga upis se produžava do 1. septembra 1995. godine”. Da ponovimo dio prvog dijela zapi-sa za septembar iz Školskog ljetopisa za školsku 1995–1996. godinu: “U skladu sa planom upisa, mi smo preuzeli upis u četiri prva razreda i po prvi put, dva razreda za opću gimnaziju i dva razreda prirodno-matematičke gimnazije. Škola je upisala dovoljan broj učenika” bez obzira na činjenicu da su otvorene dvije privatne gimnazije.

Mada je septembar bio početak četvrte ratne školske godine, u nekom smislu to je bio antiklimaks samog rata. NATO bombardiranje, koje je počelo poslije masakra na tržnici 28. avgusta, opametilo je “agresore”, kako bi Sa-rajlije rekle, i primoralo ih da udalje svoje teško naoružanje na 20 kilometara od brda oko grada do sredine septembra. Mada su borbe bjesnjele na sjevero-zapadu Sarajeva i mada je bilo incidenata tokom jesenjih mjeseci, intenzivno granatiranje iz proljeća i ljeta je stvarno okončano. Zapravo, ne postoje zapisi u Školskom ljetopisu koji se direktno odnose na opsadu do 5. oktobra kada se

Ratna generacija Treće gimnazije, koja je četiri godine provela pod opsadom



citira redovni sastanak u Gradskom sekretarijatu za obrazovanje: “Dogovo-reno je da školska godina počne nešto ‘normalnije’. Nema granatiranja ali su škole bez grijanja, struje i nema osoblja (strani jezici, matematika, istorija)”. Sa prestankom napada na grad, ljudima i školama su ipak ostavljeni svi problemi za koje je opsada bila kriva, neki od kojih su pomenuti na stranicama Školskog ljetopisa. Mjesec dana kasnije, postoji zapis koji glasi:

“Plate su isplaćene svim zaposlenima. Prosječna plata je 8000 dinara (80 DM) za septembar. Liste svih zaposlenih su dostavljene finansij-skom odjeljenju Ministarstva obrazovanja, nauke, kulture i fizičke kul-ture za dodjelu zimnice (30 kilograma luka, 10 kilograma kupusa, itd.). Dani lijepi i topli i to omogućava da se radi jer nema grijanja u školi. U gradu je mirno. Primirje se poštuje. U Americi, u državi Ohajo, počeli su pregovori o zemljama nastalim raspadom Socijalističke Federalne Republike Jugoslavije. Ovo bi mogla biti zadnja prilika za okončanje rata. Predsjednici Republike BiH, Republike Hrvatske i Srbije i Crne Gore (sa delegacijama) će učestvovati u pregovorima” (Školski ljetopis).

Slijedi nekoliko zapisa koji, po prvi put u zadnjih nekoliko godine, bilježe da nije bilo granatiranja i snajpera, ali ni nabavke osnovnih potreba za nasta-vnike. Nekoliko novembarskih zapisa, na primjer, glasi:

“4. novembar: Zimnica se dijeli svim zaposlenicima (30 kilograma krompira, 10 kilograma kupusa, 1 kilogram meda, 1 kilogram džema, 1 kilogram kiselina, 1 kilogram oraha)5. novembar: Svi zaposlenici su dobili dodatak za topli obrok za juli, avgust, septembar i oktobar (1.500 + 1.500 + 2.500 + 2.500 dinara)10. novembar: Svi zaposlenici su dobili dodatak za topli obrok za febru-ar 1995. (2.100 dinara).18–23. novembar: Radimo u izuzetno teškim uslovima. Hladno je (ispod nule) i škola nema uslova za rješenje grijanja” (Školski ljetopis).

Među redovnim zapisima u Školskom ljetopisu za decembar pojavljuju se zapisi koji se tiču političke situacije:

“14. decembra: Mir je danas potpisan u Parizu. Gospoda Alija Izetbe-gović, Franjo Tuđman i Slobodan Milošević su prisustvovali potpisiva-nju. Završnu riječ je dao predsjednik SAD Clinton.

Peto poglavlje


20. decembar: Snage UN su danas sve predale snagama IFOR-a (snage za implementaciju mira). Mandat snaga UN završava danas i sve preu-zima NATO. U gradu je mirno i nema mnogo čuđenja ali postoji neka skromna nada za bolju sutrašnjicu” (Školski ljetopis).

Pregovori o miru koji su počeli 1. novembra u Dejtonu, Ohajo su rezulti-rali potpisivanjem sporazuma o miru u Parizu, ali za Treću gimnaziju zapisi kroz ostatak zime se kontinuirano odnose na hladnoću, nedostatak grijanja, ozbiljno oštećen sistem grijanja koji je, zapravo, popravljen uz pomoć švedske ambasade. Posljednja žrtva rata za Treću gimnaziju se desila 8. januara kada je Mensur Zahiragić, petnaestogodišnji dječak, učenik drugog razreda, poginuo u otvoru lifta koji je bio oštećen granatiranjem na dvanaestom spratu stambe-ne zgrade, u ulici Ivana Krndelja, tu odmah pored škole.

Nepovratno izgubljene godine

Prvi put sam vidio natpis u martu 1995. godine po povratku sa Pala sa službenikom UNICEF-a. Putovali smo od Pala niz Trebević, obilaznicom oko aerodromske piste i kontrolne punktove u opkoljenoj Dobrinji. Vozili smo niz Aleju snajpera kada je Ryan zakočio i stao sa strane da nam pokaže natpis na zidu u Hrasnom koji je glasio:”Welcome to hell!”. Samo godinu dana ka-snije, u maju 1996., ja sam šetao pored zgrade i išao u posjetu Trećoj gimnaziji koja je smještena u Osnovnoj školi Hrasno na Trgu heroja. Imena ulica su se promijenila, ali je natpis ostao na istom mjestu da nas podsjeća na opsadu gra-da. Bio sam sa Safijom Rašidović iz Gradskog sekretarijata za obrazovanje i jabih izostavio priču o Trećoj gimnaziji da me nije ugurala u autobus za Hrasno da posjetim školu koja je jednom bila u vatri pakla.

Dejtonski sporazum je potpisan, granatiranja i pucanja su prestala i opsa-da grada je podignuta. Mogli ste šetati duž rijeke Miljacke duž onoga što se danas zove Vilsonovo šetalište do zgrada Treće gimnazije tu preko puta Grbavice. Drugo polugodište školske 1995–1996. godine je počelo 5. februara 1996. godine i redovna nastava se nastavila u miru. Zapis bilježi toga dana da je bilo izuzetno hladno i da kotlovnica nije radila. Između 12. i 15. februara radnici u kotlovnici su “ulagali izuzetan napor da poprave mrežu grijanja te-



ško oštećenu tokom rata”. Emina Avdagić je uspjela da dobije pomoć od 300 DM od Švedske ambasade za radnike i njihov trud na opravci sistema grijanja. Na dan 15. februara zapis glasi:

“Sve učionice i hodnici su topli. Počelo je grijanje. U zadnjih nekoliko dana staklo je stavljeno na prozore. Zbog toga radni uslovi su izuzetno poboljšani. Sada je toplo, svijetlo i udobno” (Školski ljetopis).

U zapisima između 20. i 29. februara 1996, godine zadnji zapis u tom mjesecu opisuje da je škola primila nove učenike, od kojih su mnogi bili izbje-glice, i nudi sljedeći komentar:

“Grad se otvara i izbjeglice i raseljena lica dolaze (iz Žepe, Srebrenice, Vlasenice, Hadžića itd.) Svi sa sobom nose tužne priče. Pokušavamo da ih primimo i pomognemo, mada su naši radni uslovi teški. Na dan 1. februara 1996, profesor Ekrem Baraković, predmet istorija (sa pola norme) i Osman Tabaković, kućepazitelj, koji su bili u armiji Republike BiH vratili su se u školu” (Školski ljetopis).

Zapisi iz mjeseca marta su uglavnom bili rutinsko bilježenje posjeta, sa-stanaka, takmičenja i da su od 22. do 26. marta “radijatori postavljeni i ventili promijenjeni”. U zapisu od 31. marta ponovo se piše o novim učenicima:

“Škola je primila oko 30 novih učenika prošlog mjeseca. Svi novi uče-nici su ponijeli sa sobom tužne priče. Za njih su ove ratne godine bile teže nego što se moglo zamisliti” (Školski ljetopis).

Ja sam prvi put čuo za nove učenike iz mjesta kao što su Žepa i Srebrenica tokom moje posjete školi u maju 1996., kada sam počeo da intervjuišem pro-fesore. Emina Avdagić je napomenula da se novi učenici sada upisuju u školu iz cijele zemlje i da su neki od tih učenika srpska djeca koja su pohađala školu u predratnom periodu. Ono čega se sjećam je shvaćanje da su svi ti učenici mogli ispričati svoju priču. Sjećam se kada sam sjedio u kancelariji SafijeRašidović u Gradskom sekretarijatu za obrazovanje i slušao priču o jednoj djevojčici izbjeglici koja je bila svjedok kako njenom ocu sijeku glavu pred njom prilikom pada Srebrenice. Godinu dana kasnije došla je sa daidžom da se upiše u Osnovnu školu u Vogošći gdje su se nastanile mnoge izbjeglice iz Srebrenice. Svi ti novi učenici su imali svoju priču i te priče služe da nastave

Peto poglavlje


i potcrtaju priču o Trećoj gimnaziji kao školi pod oružjem tokom opsade. U tom pogledu interesantan je zapis od 31. marta:

“Jedna od njih (novi učenik) je i Jasmin Kulovac koji je upisao prvi razred sa 18 godina. “Želim ići u gimnaziju. Želim dobro obrazovanje. Sve ću ja nadoknaditi u životu”, rekao je” (Školski ljetopis)

Pod naslovom “Život poslije Žepe” priča o Jasminu Kulovcu se pojavila u Oslobođenju tog istog dana i ona zaključuje zapise iz marta u Školskom ljetopisu. Ja ću ponuditi Jasminovu priču ovdje kao nastavak i zaključak priče o učenici-ma i nastavnicima Treće gimnazije čiji je dio postao Jasmin tokom četvrte ra-tne školske godine. Jasminova priča bi, naravno, trebala da bude sama za sebe, ali kao jedan od onih učenika koji je sa sobom donio “jako tešku životnu pri-ču”, te ratne godine su zaista “bile teže nego što se može zamisliti”. U jednom smislu Jasminova priča, ideja o “nepovratno izgubljenim godinama”, postaje priča o mladićima koji su izgubili najdragocjenije godine svog života tokom bosanskog rata i, posebno, tokom opsade Sarajeva. Ja je nudim ovdje kao priču jednog novog učenika iz opsjednute istočne enklave Žepe koja je postala dio priče koja se počela odvijati o nastavnicima i učenicima Treće gimnazije kao posljedica opsade:

Život poslije Žepe:Nepovratno izgubljene godine

Osamnaestogodišnji Žepljak, zatočenik logora u Rogatici, kaže kako se, zbog onoga što je proživio, nikada neće vratiti u rodni grad.Jasmin Kulovac ima osamnaest godina, a upisao je tek prvi razred sa-rajevske Treće gimnazije. U rodnoj Žepi sve su škole za njega nasilno zatvorene. Umalo da mu i oči zatvore.Početkom rata Jasmin je bio još dijete, zbunjen onim što se događa, uplašen stalnim granatiranjima i napadima na grad. Okruženje i nesta-šica hrane natjerali su ga da počne raditi kako bi hranio porodicu: oca, majku, brata i sestru. Dobio je i karticu UNHCR, koja će mu kasnije, prilikom zarobljavanja i strijeljanja od strane streljačkog voda, spasiti život. Početkom 1994. godine završio je vojnu obuku, a kada je 1995.



počela žestoka ofanziva na njegov rodni grad, priključio se jedinicama bosanske Armije. Kaže kako je umirao od straha, ali ga je bilo stid po-bjeći, napustiti saborce. Nije pobjegao, nije se predao ni onda kada su zaludno od Sarajeva tražili pomoć, ni kada je bio izvjestan pad Žepe.

Smrt strijeljanjem

“Bio sam lisicama vezan za Azmira Sulejmanovića, mladića mojih go-dina, kada su u Višegradu nas devet izveli na strijeljanje. Nisam ništa mislio. Čekao sam pucanj. Dalje nisam usmjeravao misao. Zatim su svi pali, a ja sam stajao, mada me je mrtvi Azmir vukao ka zemlji. Drugi dan sam došao sebi u ćeliji”, priča Jasmin mirno, zastajkujući poslije svake rečenice i sjećajući se onoga što se događalo poslije ulaska srpskih snaga u Žepu.Sa Jasminom Kulovcem na strijaljanje su izvedeni: Šemsudin Aruković i njegovi sinovi Fadil i Sendin, Agonja Omerspahić i sin Belmir, Ramiz Cocalić i Hazim Sulejmanović sa sinom Azmirom.“Znam da ih je sve ubio Milan Lukić. Nikome nije jasno zašto je mene poštedio”, kaže Jasmin.

Zatvorski dani

“Većina nas je krenula ka Srbiji, misleći da ćemo, kako su nam obeća-li, tamo biti prihvaćeni. Međutim, moju su grupu uhapsili na granici, kod Višegrada. Mnogi su završili po logorima u Srbiji, neki su ubijeni pored ceste, u šumi (...). Sve je bilo suprotno od onoga što su obećali na pregovorima našem komandantu Avdi Paliću. Čak se i njemu izgubio svaki trag.”

Jasmin nerado priča o zatvorskim danima u Rogatici, u koju je prebačen 8. augusta i gdje je bio do konačnog oslobađanja u januaru ove godine. Nije mogao kontaktirati sa ostalim zatvorenicima. Krili su i njega i ostale Žepljake od Crvenog krsta, od ostalih logoraša. Po blijedoj svjetlosti, koja se probijala

Peto poglavlje


kroz ćebe na prozoru, razaznavao je noć od dana, mučen samoćom i bezna-đem, glađu, batinama.

“Bojao sam se tog skrivanja. Nisam mogao odgonetnuti zašto sam toliko važan, pa me kriju i nedaju nikome da me vidi. Jednom sam se osmjelio i upitao komandanta logora Rajka Kušića o mom skrivanju. Kazao je kako sam trebao biti ubijen, jer sam jedini vidio ubistvo osam Žepljaka, ali da su me ostavili zbog toga što sam mlad. Još je rekao kako će me ovaj put pustiti”, kaže Jasmin naglašavajući kako sad misli da su se oni igrali s njim i čekali “bolju priliku”.

Crveni krst je Jasmina evidentirao 11. januara, nakon šest mjeseci zatoče-ništva. Vraćena je nada da, možda, sada neće “tako lako” biti ubijen. A i ako bude, neko će znati, tražiće njegov broj, tražiće tijelo, kaže. (Iste takve riječi, potpuno iracionalne, čula sam od mnogih bivših logoraša.)

Bez povratka

Osam dana nakon evidentiranja Jasmin je oslobođen i susreo se sa maj-kom Hasenom, bratom Ramizom i sestrom Jasnom. Otac mu se javio iz Sjedinjenih Država, gdje je deportiran sa Žepljacima iz srbijanskog logora Šljivovica. Govori da ga je otac zvao da dođe kod njega, da po-kušaju nastaviti život tamo. “Često sam mislio da sam mlad i da vrijeme nema velikog značaja; za-tim kako ću nadoknaditi sve: školu, propuštene zabave, druženja. Kada sam se upisao u prvi razred sa petnaestogodišnjacima, čak i sa mladim Sarajlijama, shvatio sam, zapravo, koliko sam izgubio. “To ni u Americi ne mogu nadoknaditi”, veli Jasmin uvjeravajući me i drugim argumen-tima kako je njegova odluka ispravna.Planira studirati jezike, pronaći stan, jer u rođakovoj garsonijeri sada živi njih šestoro, zaraditi koji dinar mimo škole, pomoći porodici. Pedeset maraka je dobio od svoje opštine, zna da od drugih ne može očekivati ni toliko. Odlučno kaže:“Ne, nikada se neću vratiti u Žepu. Zašto? Sve moje je tamo sagorjelo. I ne mislim puno o tim danima, sretan sam što se neće ponoviti. Doktor kod koga idem kaže da će se i slike sve manje pojavljivati u sjećanju.” (Rudić, 1996:9)



Jasmina sam upoznao jednog dana preko Emine Avdagić i Avde Hajde tokom jeseni 1999, pred kraj mog istraživanja, kada je Treća Gimnazija još uvijek bila smještena u dijelu osnovne škole Hrasno. Tokom narednih ne-koliko sedmica, Jasmin i ja smo provodili vrijeme na drugom spratu picerije u ulici koja je nekada bila snajperska aleja nedaleko od mosta na Malti. Prvo smo govorili o životu poslije Žepe, o pohađanju Treće gimnazije, i o njegovom studiju na Fakultetu kriminalističkih nauka Univerziteta u Sarajevu. Nakon nekog vremena, počeli smo pričati i o one četiri nepovratno izgubljene godine u istočnoj enklavi Žepa, preko brda od Srebrenice, o drugoj opsadi u drugom mjestu u neko drugo vrijeme sa nešto manje ozloglašenosti od Sarajeva. Na-pokon sam pitao Jasmina šta bi rekao ako bi imao priliku da napiše svoju priču svojim riječima za američku publiku. Ovo je samo dio priče Jasmina Kulovca, jednog od novih učenika Treće gimnazije, koji je upisao srednju školu odmah nakon opsade, sedam dana nakon puštanja iz zatočeništva, napisane njegovim vlastitim riječima. Možda posluži kao prikladan kraj za priču o “Herojima Treće Gimnazije” koji su, u školi gdje nisu postojali popravni ispiti, vodili svoj rat za zdrav razum i preživljavanje:

Zovem se Jasmin Kulovac. Rođen sam prije 22 godine u jednom ma-lom istočnobosanskom mjestu. Žepa. Tamo sam živio i proveo najbolje dane svog života. Djetinjstvo. Osnovnu školu sam takođe završio tamo. A onda ... došla je 1992. godina. Te 1992. godine trebao sam poći u srednju školu. Ali, umjesto da uzmem olovku, u mojim rukama je bila puška. Tada se završilo moje bezbrižno djetinjstvo. Rat je učinio svoje. Sa 16 godina postao sam odrastao čovjek. Morao sam se boriti za svoje roditelje, brata, sestru. Zaboravio sam kako izgleda dječiji osmijeh. Znao sam samo za eksplozije granata, fijukanje metaka, krike ranjenihprijatelja. To je bila zamjena za moju srednju školu. A tako sam želio biti još dijete, tako sam želio biti nestašni tinejdžer. A umjesto toga, borio sam se za život. Ali, nikada nisam gubio nadu da će jednog dana biti bolje. Da ću je-dnog dana dobiti šansu da ponovo umjesto “kalašnjikova” držim olov-ku. Mnogi moji prijatelji to nisu dočekali: Rifet Omanović, Emir Torlak, Nezir Ćesko, Adil Zimić, Ahmet Ramić. Do juče smo se smijali na časo-vima, sjedili u istoj učionici, a sada ih više nema. Otišli su u legendu, kao heroji, a da ni 18-ti rođendan nisu dočekali. Nisu dočekali da, kao djeca iz drugih gradova i država, vide kako izgleda biti srednjoškolac.

Peto poglavlje


Rat im to nije dozvolio. Svoje živote su izgubili u borbi. Herojski, mu-ški. Sa 16 – 17 godina svoga života borili su se za svoje majke, očeve, braću, sestre. Nekad se zapitam, nije li to sudbina? Preživio sam ovaj strašni rat i kada sam dospio u srpski zatvor nisam gubio nadu u život, bolje sutra. U logoru sam proveo od avgusta 1995. do januara 1996. godine. Preživio sam strijeljanje. Osam mojih prijatelja je poginulo. Ja sam bio jedini preživjeli iz grupe. Ali kada sam u januaru 1996 konačno dočekao slobodu shvatio sam da u čovjeku ima tako puno snage i da se treba boriti i imati jaku volju čak i kada se čini da nema izlaza. I tada sam odlučio: “Vraćam se na ono što sam trebao početi 1992. Vraćam se u školu”. Imao sam 18 godina, rođendan sam dočekao u zatvoru, ali želio sam se vratiti u školu. I upisao sam se u Treću gimnaziju u Sarajevu. Svi su mi govorili da ja to neću moći izdržati. Jer kada sam izašao iz srpskog logora, nakon svih patnji, ponižavanja, nije prošla ni sedmica, a ja sam bio u školskoj klupi. Tako sam nastavio školovanje prekinuto 1992. godine. Nisam se htio predati ni u najtežim trenucima u ratu. A sada, poslije rata, sve je lakše. I evo, 1999. je godina. Završio sam školu odličnim uspjehom, zaposlio se, upisao Fakultet kriminalističkih nauka. Upisao sam taj fakultet zato što je to veoma interesantan fakultet i pun akcije, i to me je privuklo, zato što sam borac po prirodi i što mislim da nastavim tako. Da se borim za povratak u svoj grad odakle sam istje-ran od srpskih zločinaca. Da dam svoj doprinos u obnovi svoje zemlje. I ne mislim tako lako odustati. Možda nemam uslove kao ostali moji prijatelji iz Sarajeva, da ne govorim o Americi, Australiji, Njemačkoj i ostalim zemljama, ali sam siguran u jedno: Nema predaje! Jer cijeli život je borba i ako čovjek nije borac, brzo će ga život pobijediti, postaće beskoristan. A ja to sebi neću dozvoliti. Iako imam 22 godine, imam iskustva koja odgovaraju puno starijem čovjeku. Rat je takođe jedna vrsta škole, samo što u toj školi nema popravnih ispita. Ako si pao, onda si pao. Ja sam tu školu prošao i sve ovo mi je lakše.

Jasmin KulovacSarajevo, 7. novembar 1999.



E

PEDAGOŠKI PATRIOTIZAM:POSLJEDICE

“Šta se može reći o nastavnicima u ratu? Nadamo se da će istorija njima i njihovim naporima posvetiti i prostor i vrijeme, jer zahvaljujući njima i njihovim zaslugama takav osnovni segment nove države je očuvan i nastavlja da raste. Ništa od ovoga ne bi funkcioniralo bez nastavnika, koji su bili na prvim linijama u borbi protiv agresora (…) [i] u borbi da očuvaju škole i obrazovni sistem kao cjelinu (…) Međutim, mnogo je napisano, ali nikada neće biti dovoljno, jer svaki učenik i svaki na-stavnik, svaki roditelj, predstavlja pojedinačnu istoriju, dramu i inspi-raciju. Prema tome, posvećujem ove redove NASTAVNIKU, ratniku i pedagoškom patrioti naše zemlje.”

Hajrija-Šahza Jahić“Ratne škole Sarajeva”

Najteža odluka

“Mora se živjeti”, rekao mi je Avdo Hajdo, u obrazloženju zašto su nasta-vnici radili to što su radili tokom rata. Međutim, takve odluke za živjeti, takve odluke za preživjeti, nisu bile lake odluke usred degradacije i muka. Prema riječima Hajrije-Šahze Jahić, mogli ste lako postati jedan od podrumaša, lju-di koji su ostali u svojim podrumima dok su ostali vodili rat u tranšeima ili podrumskim učionicama. “Ko god je želio da odustane mogao je”, rekla mi je Edina Dmitrović sa određenim prkosom. “Zaista je bilo iscrpljujuće za nas, ali nas je nešto održavalo. Sada kada pomislim na to, ne zanam ni šta je to bilo


(…) Da li je to bio samo instinkt za preživljavanjem, da se nešto radi, ili da se ne predamo?” (1996).

“Ekstremni uslovi tjeraju da se bira ono što je najvažnije,” napisala je Anna Pawelczynska (1979:140). U uvezi s tim, odluke da se preživi, i predaje u školama, i ide u školu, usred opsade, su bile savjesne i hrabre odluke koje su zahtijevale određeni mentalni sklop, “određena vrsta psihologije koju nije lako shvatiti” (Drakulić, 1994:14). Živeći u opkoljenom glavnom gradu jedne ze-mlje u ratu za svoj opstanak, unutar zidina visokih planina koje su okruživale grad, unutar “zatvorenog sistema”, Sarajlije su razvile svoj jedinstven mentalni sklop i svoje vlastite načine ponašanja kako bi preživjeli ekstremnost ratnih uslova. Tako smo došli i do natjecanja za “Miss opkoljenog Sarajeva” i “tako smo došli i do ‘ratnih škola’” napisao je Mujo Musagić, jer su ove škole dale “vrijednost važnosti života” kao sredstvo preživljavanja opsade (1998).

Jasno je da su ove ratne škole bile obrazovna prilagodba opsadi ili, kao što stoji u članku iz Oslobođenja od 10. septembar, 1992, prilagodba instrukcijama ratnih uslova. U vezi s tim, direktive Ministarstva obrazovanja od početka rata dale su instrukcije obrazovnim upravnim jedinicama na lokalnom nivou “koje su nadležne za sigurnost učenika i nastavnika da osiguraju uslove za norma-lan napredak instruktivne nastave” kako bi se započela školska 1992–1993. godina. Takva direktiva “je obavezala svaku školu da radi”, po riječima Abdu-laha Jabučara, “bez obzira na uslove, neophodno je prilagoditi se uslovima i organizirati rad škola” (1994:5). Kao odgovor, Gradskom Sekretarijatu za obrazovanje je trebalo jedanaest mjeseci da realizira ove direktive “da osigura uslove”, drugim riječima, da prilagodi instruktivnu nastavu ratnim uslovima, kako bi inicirao skraćenu osamnaestosedmičnu školsku 1992 – 1993. godinu, koja je počela 1. marta 1993.

To je, naravno, prepušteno lokalnoj obrazovnoj upravi i samim nastavni-cima, da prilagode instruktivnu nastavu lokalnim uslovima i da organiziraju rad škola. Iz razgovora sa sarajevskim prosvjetnim radnicima izgledalo je kao da ljudi jednostavno nisu mogli vjerovati šta se dešava njima i njihovom gradu i onda kada su shvatili situaciju, mislili su da ludilo koje se pojavilo nad njim dolazi iz pakla i da će uskoro biti završeno. Neko će već srediti situaciju, neko će doći da ih spasi, da će idioti doći do razuma. Slijedeće je napisala Lejla Polimac, srednjoškolka na početku opsade: “Nešto se promijenilo, ali mi ne možemo da vjerujemo. Mi ne želimo da vjerujemo. Ne želimo da prihvatimo

Epilog


činjenicu da je rat ovdje. Moji roditelji su zbunjeni. Nikada ih nisam vidjela takve. Ne znaju šta da kažu, kako da reagiraju, kako da se ponašaju. Jedino što govore je, ‘Sve će ovo biti u redu za nekoliko dana,’ i to su nastavili govoriti naredne četiri godine” (1996).

Tako su nastavnici i administratori bili suočeni sa problemom da prila-gode instruktivnu nastavu ratnim uslovima, ne kao kratkoročno rješenje za nekoliko mjeseci, već kao dugoročno prilagođavanje skoro preko četiri godine opsade. “Da li je bolje da učenici idu u školu – ili da ne idu u školu?” pitao je Avdo Hajdo. “Bili smo u dilemi – odluka da se nastava održava ili ne odr-žava. Mislili su da će se rat uskoro završiti,” rekao je to za one koji su izdali direktivu koja je zahtijevala od svake škole da radi, “ali nije. Tako da je tu bila odluka da se ide u školu” (1998). Sa pogledom na budućnost nakon opsade, Azra Belkić je navela važnost školovanja za narednu generaciju u zemlji. “Bilo je važno,” rekla je, “da učenici nisu izgubili te godine u ratu” (1998). Među-tim, ta odluka da učenici idu u školu nije bila jednoglasna jer su posljedice bili neoprostive. Koji bi nastavnik pri zdravoj pameti prihvatio krv učenika na svojim rukama. Ovo je, prema riječima Edine Dmitrović, “najteža moguća odluka” (1996).

Jedno je bilo reći da škole moraju “ispuniti uslove” ili to da je svaka škola “preuzela obavezu” da organizira instruktivnu nastavu, ali šta da se radi kada nema škole, ako je škola granatirana i uništena, ili ako je škola na samoj prvoj borbenoj liniji? Ko je pri svom zdravom razumu razmišljao o nadrealističnim uslovima kao što su ovi, o tome kako će se nastavnici i učenici prilagoditi uslovima gdje jednostavno nema organiziranih škola i učionica i da će učiti u podrumima ili skloništima ispod zemlje? Avdo Hajdo se čudio, kada je gledao unazad na svoju ličnu kreaciju, ratnu školu MZ “Avdo Hodžić”, kako je to tada bilo na početku. “Bilo je nemoguće,” rekao je dok smo stajali blizu mosta na Dolac Malti, nedaleko od snajperske aleje i gledali prema Čengić Vili. “Bilo je teško zamisliti školu negdje” (1998).

Kao što su i nastavnici razmišljali o nemogućem, roditelji su isto tako razmišljali o tome, odbijajući da šalju svoju djecu u školu dok je grad pod opsadom. Zašto bi ijedan roditelj pri zdravoj pameti slao svoju djecu u školu, dozvoljavajući im da hodaju ulicama i trotoarima do škole, dok su granate pa-dale po gradu, a snajperi sa brda Hrasno i iz stanova na Grbavici ubijali ljude po tim istim ulicama? “Dok sam išao u školu” u Hrasnom, piše Dino Ćatović,

Pedagoški patriotizam: posljedice


jedan od učenika, “pokušavao sam da izbjegnem otvoreni prostor što više.” Dino je hodao ulicama iza betonskih zaštita od snajpera ili metalnih zastora koji su postavljeni na kritičnim raskrsnicama kao zaštita od snajperista. “Čak i kada je djelovalo jako tiho (bez zvižduka snajperskih metaka), snajperisti bi vas iznenadili” (1999). Čak i u procesu stvaranja ratne škole MZ Kvadrant-Danilo Đokić, Azra Belkić je bila jedan od onih nastavnika koja je išla od vrata do vrata da razgovara sa roditeljima, kako bi uvjerila roditelje da pošalju svoju djecu u školu i pored granatiranja i snajperske vatre (1998). Nastavnici nisu prihvatili ovaj zadatak neozbiljno jer su bili ti koji bi preuzeli odgovor-nost za sigurnost svojih učenika, za sigurnost djece čije su roditelje ubijedili da pošalju svoju djecu u škole. Edina Dmitrović, nastavnik u osnovnoj školi tokom prvih godina rata, i kao roditelj, je rekla slijedeće:

“Bojali smo se. Bojali smo se jer je to bila prevelika obaveza. Bojali smo se za same sebe, za naše porodice. Ali biti uključen u takav rizik, pozvati djecu drugih ljudi i biti odgovoran za njihovu smrt, to je bio i prevelik rizik za većinu nas (…) dvije-tri sedmice razmišljanja, sastana-ka, rasprava. Većina nastavnica je bila protiv toga. Rekle smo “do vraga i škola, nek su oni živi.” Ja ne želim biti odgovorna. Ne želim da me nečija majka pogleda i kaže, “Ti si ga ubila” (1996).

“Zašto su ovo radili?” pitao bih nastavnike, a odgovor tako jednostavan dao je Avdo Hajdo: “Mora se živjeti.” Mogli ste biti podrumaši, ali tada nara-vno ne biste mogli biti nastavnik. “Uredu, moramo preživjeti,” rekla je Edina Dmitrović. “Hajdemo onda to i učiniti”.

Dakle, “tako smo došli do ’ratnih škola’.” Ako je psihologija ljudi u opko-ljenom gradu pokušavala da uspostavi “normalan život (…) da uspostavi neko uobičajeno okruženje koje je sličilo normalnom načinu života,” tada su škole bile zaista refleksija uobičajenog, normalnosti života prije opsade, i nada za ži-vot nakon opsade. Na površini, školovanje tokom opsade predstavlja određenu abnormalnost, slati djecu u ratne škole usred rata za preživljavanje, naravno da je abnormalno za nas koji živimo živote u normalnim uslovima. Ali i sama opsada je bila abnormalna, i ono što su škole ovdje predstavljale, je normalna prilagodba abnormalnim uslovima ratne opsade koristeći savremenu vojnu tehnologiju u posljednjem desetljeću dvadesetog stoljeća. Samo stvaranjem iluzije normalnosti, kaže Mujo Musagić, građani Sarajeva su mogli da odr-

Epilog


že želju za preživljavanjem ludila opsade. “Ratne škole su ponudile dodatni smisao normalnog života za djecu i odrasle; ponudili su snagu i vjeru da je moguće preživjeti nemoguće uslove gladi, žeđi, ranjavanja i umiranja” (1998). Usred granatiranja i snajperskih hitaca, “naš unutrašnji nagon (je bio) da orga-niziramo školu, što je moguće prije i bez obzira na cijenu, da bi se normalizirali životi djece koja žive u potpuno nemogućim uslovima.” Hajrija-Šahza Jahić je rekla slijedeće:

“Shvatili smo da je škola jedina institucionalna struktura, koja je mogla ponuditi kontinuitet prijeratnog života trenutnom životu izbjeglica i rata (…) Škola nas tjera da gledamo naprijed sljedećim lekcijama, akti-vnostima za koje se moramo pripremiti.Znali smo da je škola stabilizirajući faktor u životu u kojem je budu-ćnost nejasna, gdje niko ne zna šta nosi novi dan. Elementi koji sta-biliziraju život i koji ga čine predvidljivim su od ogromnog značaja za psihičku dobrobit djeteta” (1996:11).

Prema tome, u procesu prilagođavanja instruktivne nastave ratnim uslo-vima u sarajevskim ratnim školama, nastavnici i učenici su u svojim učionica-ma u podrumima i hodnicima razvili zajedničku vezu predavanja i učenja pod paljbom dok su dijelili zajedničku opasnost. “Tih dana učenici i nastavnici su bili poput porodica. Svi smo dijelili istu opasnost i probleme rata (...) Možda je neuobičajeno da učenik govori sve najbolje o svojoj školi, ali ja i dalje mislim da je Treća gimnazija imala najbolje nastavnike, možda ne u akademskom smislu, ali oni su bili dobri ljudi koji su se uvijek brinuli za učenike, čak i u najtežim vremenima”, kazao je Dino Ćatović, govoreći o ovoj zajedničkoj vezi (1999). I oni nastavnici sa kojima sam razgovarao su smatrali da su i učenici bili dobri ljudi, koji su se brinuli o nastavnicima, čak i u onim najtežim tre-nucima.

Kada je mjesna škola bila organizirana na jednom od punktova, rodila se ideja da se organizira još jedan takav punkt, zatim da se ti punktovi uvežu u sklopu Mjesne zajednice, i da se razvije sistematska mreža škola mjesnih zajednica. “Ideja je bila da se uvežu mali punktovi, mikro okruženja, koji su u početku djelovali nezavisno”, ponavlja profesorica Jahić, “da bi se uspostavila shema za razvoj neke vrste organiziranog sistema ratnih škola” (1998). Dok su nastavnici, kao što su Azra Belkić u “Kvadrantu-Danilo Đokić”, Avdo Hajdo



u “Avde Hodžića” i Behija Jakić na Dobrinji, organizirali škole u mikro okru-ženjima Mjesnih zajednica, prosvjetni radnici kao što su Hajrija-Šahza Jahić i Melita Sultanović u Pedagoškom zavodu su razvili shemu organiziranog sistema školstva širom grada. To je bila organizacija ratnih škola u mjesnim zajednicama sistematski organizirana širom četiri općine “slobodnog Saraje-va” koje su implementirale direktive Ministarstva obrazovanja. Organizacija sarajevskih ratnih škola je stvorila “strukturalne uslove” školstva koje su mo-rale “biti podvrgnute transformaciji koja je rezultirala pritiskom prilagodbene efikasnosti” kako bi preživjeli opsadu (Shimahara, 1979:2).

Organizacija ratnog školstva tokom prvih godina rata, je nastavnicima predstavljala priliku da normaliziraju život, ili bar da stvore iluziju normalno-sti, za djecu Sarajeva koja su živjela u potpuno nemogućim uslovima. Naime, ovi uslovi su nametnuti od strane okrutnog neprijatelja sa brda koji je težio da fizički uništi grad, a da psihički uništi narod. “Do oktobra 1992. godine, Sa-rajevo nije bilo samo pod opsadom (…) već je bilo na mukama,” napisao je Ed Vuilliamy. Vuilliamijeve riječi daju neke od najsnažnijih predodžbi psiholo-škog efekta opsade. On je napisao: “Granatiranje je bilo cinično i imalo je na-mjeru da prestraši kao i da ubije( …) Ljudi gledaju na zrak kao da im sam zrak prijeti i da će raznijeti njihova tijela u djeliće, njihova lica jetka u zaleđenom naporu koncentracije i straha” (1994:186-187). Naime, želja za normalnošću, ili čak iluzija normalnosti, ili čak prilagodba abnormalnosti, je postala borba za sebe, “borba uma”, prema riječima Robert King Hall, “to najneodređenije, pak najosnovnije bojno polje” (1948:59). Da li treba postojati sumnja o ovoj “borbi umova”, treba samo da se prisjetimo riječi Ratka Mladića koji daje na-redbu da se granatiraju naselja Sarajeva kojima čak nije ni ime znao izgovoriti. “Razvucite im pamet ,” rekao je general Mladić svom komandantu artiljerije u neodređenim uslovima.

Ako tada niste nosili pušku, i odlučili ste da živite, odnosno preživite, vodili ste bitku Sarajeva, bitku uma, na koji god način ste mogli. U vezi s tim, nastavnici Sarajeva su vodili svoju bitku u podrumskim učionicama ratnih škola u svojim mjesnim zajednicama “na prvoj borbenoj liniji” u sjenci nepri-jatelja. Borba da se normalizira život djece koja su živjela pod potpuno nemo-gućim uslovima opsade je postala borba za prilagodbu instruktivne nastave za ratne uslove od strane sarajevskih prosvjetnih radnika, gledani kroz prizmu ratnih škola i škola na gradskim linijama fronta. “Zasigurno su ratne škole u

Epilog


Bosni i Hercegovini odigrale ulogu u dijelu odbrane zemlje i njenih naroda,” napisao je Mujo Musagić, koji je u stanju da da mjesto ratnim školama unutar velikog konteksta rata za samu zemlju. Hajrija-Šahza Jahić nudi viziju bitke za Sarajevo kao bitku umova vođenu od strane nastavnika kao “ratnika i pe-dagoškog patriote” zemlje. “Šta može neko reći o nastavnicima u ratu?” pitala je ona, da bi odgovorila “da su nastavnici ti koji su bili na liniji fronta u borbi protiv agresora”. Profesorica Jahić zatim nudi nadu za njihovo mjesto u histo-riji, da će historija priznati njihovu žrtvu tokom rata za nezavisnost zemlje:

“Nadamo se da će istorija posvetiti i prostor i vrijeme njima i njihovim naporima, jer je zahvaljujući njihovim naporima jedan takav osnovni dio nove države očuvan i nastavlja da napreduje…Rad nastavnika i školskih inspektora sa učenicima i način na koji su učenici i roditelji prihvatili ovaj rad, i kako su svi gorili od želje da ra-zviju obrazovanje i koji su vodili zajedničku bitku – sve ovo će formirati neiscrpni izvor inspiracije za pisce i umjetnike. Ali, ipak, mnogo je na-pisano, ali nikada neće biti dovoljno, jer svaki učenik i svaki nastavnik, svaki roditelj, predstavlja zasebnu istoriju, dramu i inspiraciju. Prema tome posvećujem ove redove NASTAVNIKU, ratniku i pedago-škom patrioti naše zemlje” (1996:27).

U vezi sa ovim, posvećujem ovu knjigu nastavnicima i učenicima Treće gimnazije koji su vodili bitku Sarajeva u ratnim školama mjesnih zajednica i na linijama fronta na Trgu Heroja. Njihova priča je služila kao izvor za ovog pisca, i vrlo dobro znam da ova knjiga nikada neće biti dovoljna da predstavi njihove individualne historije, borbe njihovih vlastitih umova, i njihovu hra-brost i odlučnost tokom opsade Sarajeva.



Postskriptum

U toplo subotnje veče 25. marta 2000, skoro osam godina od dana na-pada na Sarajevo, Treća gimnazija je proslavila povratak školske zajednice svojoj matičnoj školskoj zgradi ispod lipa na Vilsonovom šetalištu pored rijeke Miljacke. Sa zastavama koje su bile okačene u novom auditorijumu, sa pred-stavnicima vlade BiH, predstavnicima grada Sarajeva, kao i predstavnicima Sjedinjenih Američkih Država i Švedske, dviju zemalja koje su obezbijedile novac za pomoć u obnovi, svi oni su prisustvovali proslavi. Počasni gosti su bili: ambasador SAD u Bosni i Hercegovini - omas Miller, zvaničniciUSAID - Edward Kadunc i Merrit Broady, ambasador Švedske - Nils Elias-son, i gradonačelnik grada Štokholma - Carl Cederschiod. Perry Lingman, rektor Ureda za obrazovnu administraciju u Štokholmu, možda i jedina naj-prominentnija figura u programu pomoći obnove, nije mogao prisustvovatizbog teške suprugine bolesti.

Osam mjeseci prije, 30. jula 1999, nakon NATO bombardiranja Jugosla-vije, predsjednik SAD, Bill Clinton, iskoristio je svoj govor u Trećoj gimna-ziji, za koju je Washington Post pisao da je “etnički raznolika srednja škola u Sarajevu”, da podsjeti narod Jugoslavije da ne može očekivati novac za obnovu dok Milošević ne bude skinut sa vlasti (Babington, 1999). Tokom ovog pro-cesa, Clinton je izrazio svoje želje za budućnost Treće gimnazije na sljedeći način: “Ja želim da ova škola – ova obnovljena škola – bude simbol svih naših budućih dana”. “Učiniću sve da Sjedinjene Države budu vaš partner i prijatelj” (USIA, 1999). U toku te godine, škola je u potpunosti obnovljena, i USAID je osigurao novac za obnovu zgrade. Novac grada Štokholma i Vlade Švedske je osigurao osnovu za obnovu unutrašnje strukture.

Počasni gosti iz BiH su bili: Alija Izetbegović, predsjednik Bosne i Her-cegovine, Mustafa Mujezinović, guverner Sarajevskog kantona i Sven Alkalaj, ambasador Bosne i Hercegovine u Sjedinjenim Državama, koji je i napisao predgovor ovoj knjizi, i koji je pomogao da se osigura američka pomoć za obnovu škole. Prvi dan proljeća, 21. mart, je odabran za novi dan škole i time je zamijenjen stari dan škole, 6. april, dan oslobođenja Sarajeva, i dan kojim se takođe obilježava prvi dan napada na Sarajevo. U ponedeljak, 27. marta, nastavnici su se vratili u školu na svoj prvi dan službe kao i u obilazak nove

Epilog


zgrade po prvi put. U utorak, 28. marta, učenici su se vratili u školu gdje su povedeni u obilazak novih učionica sa nastavnicima i administratorima. Srijeda, 29. mart, je bio redovni školski dan, prvi dan sa punom normom u matičnoj školskoj zgradi od početka opsade Sarajeva 6. aprila, 1992. godine. Program u čast povratka Treće gimnazije u svoju matičnu zgradu je glasio:

“U periodu od 1992–1995. školske prostorije su bile teško oštećene i ukupna školska imovina je uništena jer je škola bila na prvoj liniji. Školsko zvono je u potpunosti ugašeno, život je zaleđen i postojala je sumnja da se život nikada neće vratiti u školu. Oslobodioci grada su ušli [i zaposjeli] prostorije škole [na prvoj liniji fronta] i mi smo ponosni na to. Škola je obavila časnu dužnost u odbrani grada” (Treća gimnazija, 2000).

Sven Alkalaj, bivši ambasador BiH u SAD i bivši učenik Treće gimnazije u razgovoru sa Amilom Borovac, učenicom Treće gimnazije



B

1. Alispahić, Amina. 1995. “M. Selimović: Bosna je moja velika i stalna ljubav.” Neobjavljeni rad. Treća Gimnazija (27. juli).

2. Andrić, Jelena. n.d. Korespondencija sa autorom.3. Avdagić, Emina, Avdo Hajdo i Edina Dmitrović. 1996. Intervju sa autorom,

Sarajevo, (10. juni). 4. Avdagić, Emina, Intervju sa autorom, Sarajevo. (26. maj,1998.).5. Avdagić, Emina i Avdo Hajdo. 1999. Intervju sa autorom, Sarajevo. (2.

novembar). 6. Avdagić, Emina. 2000. Komunikacija sa autorom, Sarajevo. (28. mart). 7. Avdić, Avdo. 1995. Komunikacija sa autorom, Zenica (6. mart). 8. Babington, Charles. 1999. “Zapad da sačuva Balkan od uništenja,” Washington

Post (31. juli): A15-16.9. Banjanović, N. 1993. “Voda iz novih izvorišta”, Oslobođenje (12. septembar):

6. 10. Banjanović, N. 1993. “‘Velepekara’ ne krčmi brašno”, Oslobođenje (16. oktobar):

11. 11. Baudrillard, Jean. 1996. “Bez milosti za Sarajevo;” “Zapadnjački srbinizam;”

“Kada se Zapad zalaže za mrtve;” Ovoga puta smo znali: Odgovor Zapada na genocid u Bosni, urednici omas Cushman i Stjepan G. Meštrović. New York:New York University Press. 79-89.

12. Belkić, Azra. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (26. maj). 13. Berman, David M. 1995. “U gradu izgubljenih duša.” Društvene nauke 86:

5 (septembar/oktobar): 197-20414. Berman, David M. 1997. “Heroji Treće gimnazije: Ratna škola u Sarajevu.”

Bilten Pedagoške akademije. Univerzitet u Pittsburghu (zima): 6-9.15. Bešlija, Hajrija, Atija Fako, Hajrija Jahić, i Melita Sultanović. 1995. “Pedagoški

patriotizam”. Bosansko-hercegovački školski glasnik 1:2 (februar) 22-23.


16. Bogdanović, Bogdan.1995. “Grad i smrt,” u Balkan Blues: Pisanje o Jugoslaviji, urednik Joanna Labon. Evanston, Illinois: Northwestern University Press. 36-73.

17. Bulja, Seniha. 1994. (1993). “Haustorska škola: model vaspitno-obrazovnog rada na Dobrinji”. Dokument predstavljen na simpoziju Školstvo u ratnim uslovima, Sarajevo (18. april).

18. Burns, John. 1992. “Zbog intenzivnih borbi, u Sarajevu zarobljeno 350 zaposlenika UN,” New York Times. (15. maj): 12.

19. Burns, John. 1992. “Smrt grada:elegija za Sarajevo-specijalni izvještaj; Narod pod artiljerijskom vatrom uspijeva da održi humanost,” New York Times (8. juni): 1

20. Burns, John. “Snimljena naredba jasna i glasna: “Spali sve’” New York Times (9. juni): 10

21. Castra. 1995. [email protected], poruka objavljena na Bosnet listi: [email protected], “Glasovi iz Sarajeva” (10. april).

22. Ćatović, Dino. 1996. “Što za mene znači mir”. Neobjavljeni rad, Treća Gimnazija.

23. Ćatović, Dino 1999. Korespondencija sa autorom (18. januar). 24. Ćatović, Dino 1999. Korespondencija sa autorom (26. decembar). 25. Cohen, Roger. 1994. “Bosanski neprijatelj prihvatio četveromjesečno primirje,

Carter izvještava,” New York Times (21. decembar): 1. 26. Cohen, Roger. 1994. “Primirje uspostavljeno a zima se nadvija nad Bosnom,”

New York Times (22. decembar): 12. 27. Cohen, Roger. 1994. “Dvije osobe ginu, granata razara pijacu u Sarajevu,”

New York Times (23. decembar): 3. 28. Cohen, Roger. 1994. “Sukobljene strane u Bosni potpisuju Sporazum o

primirju, ali zamke ostaju, New York Times (24. decembar): 1. 29. Cohen, Roger. 1995. “Ispod svoje smirenosti, Sarajevo krije duboku gorčinu”

New York Times (28, januar): 1. 30. Cohen, Roger. 1995. “Bosanska armija pod napadom, primirje prekinuto,”

New York Times (21. mart): 1.31. Cohen, Roger. 1995. “Granata sa srpskih položaja usmrtila 8 osoba u okolini

Sarajeva.” New York Times (8. maj) : 3.32. Cohen, Roger. 1995. “U Sarajevu, žrtve ‘post-savremenog’ rata.” New York

Times (21. maj): 1-8.

Bibliografija

http://[email protected]

mailto:[email protected]


33. Cohen, Roger. 1995. “Srbi ubili bosanskog vođu a žrtve se još uvijek broje: srušen helikopter - 33 Britanca zarobljena.” New York Times (29. maj): 1, 5.

34. Cohen, Roger. 1995. “Borbe u Bosni se vode nad napuštenim UN pozicijama.” New York Times (2. juni): 1.

35. Cohen, Roger. 1995. “Gdje je nada uništena: specijalni izvještaj.”New York Times (28. juni): 1, 6.

36. Conić, Nada. 1996. “Predgovor prevodioca: Paralelni životi.” Sarajevski dani, sarajevske noći, Elme Softić. Saint Paul, Minnesota: Hungry Mind Press. 1-9.

37. Čustović, Emin. 1994. (1993). “Organizovanje i izvođenje nastave u ratnim uslovima.” Rad predstavljen na simpoziju Školstvo u ratnim uslovima, Sarajevo (18. april).

38. Dizdar, Srebren. 1996. “Izgledi za mir: Obnova Bosne i Hercegovine.” Predavanje, Univerzitet u Pittsburghu, Pittsburgh, Pennsylvania (6. novembar).

39. Dizdarević, Zlatko. 1994. “Hiljadu dana samoće.” Time (12. decembar): 33. 40. Dizdarević, Zlatko. 1994. “Portreti Sarajeva.” New York: Henry Holt. 41. Dizdarević, Zlatko. 1994. “Umrijet ćemo zajedno i zaljubljeno.” Sarajevo:

Ratni dnevnik, Zlatko Dizdarević, urednik. New York: Henry Holt. 184-187.

42. Dmitrović, Edina. 1996. Intervju sa autorom, Sarajevo (7. juni). 43. Dmitrović, Edina. 1996. Intervju sa autorom, Sarajevo (19. juni). 44. Ovo je naših pet minuta.1998. Dnevni avaz. (18. maj): 12. 45. Donia, Robert J., i John V.A. Fine, Jr. 1994. Bosna i Hercegovina: tradicija koju

su izdali (New York: Columbia University Press). 46. Donia, Robert J. 2002. Korespondencija sa autorom. (8. decembar).47. Drakulić, Slavenka 1994. “Poslije” Dževad Karahasan, Sarajevo: Egzodus grada

(New York: Kodansha International): 113-123. 48. Ensar, Zgodić 1996. “Šta za mene znači mir” Neobjavljeni rad, Treća

gimnazija.49. Gagula, Alen, 1994. “Nepokoreni grad”. Prva linija, 3:14 (15. april): 6-7. 50. Glenny, Misha. 1994. “Pad Jugoslavije: treći Balkanski rat” , New York:

Penguin Books.51. Grossberg, Lawrence. 1989. “Pedagogija u sadašnjosti: politika,

postmodernizam i popularni.” Popularne kulture, školstvo i svakodnevni

Bibliografija


zivot, Henry A. Giroux, Roger I. Simon i Contributors, urednici. Granby, Massachusetts: Bergin & Harvey Publishers. 91-115.

52. Hadžić, Jasna. 1995. “Rat je velika čekaonica nasilne smrti u koju je pretvoren svijet”. Neobjavljeni rad, Treća gimnazija (27. juli).

53. Hajdo, Avdo. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (6. maj). 54. Hajdo, Avdo. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (12. maj). 55. Halimić, Azra. 1994. (1993) “Muzej školstva u ratnim uslovima” Božana

Sakal, rad predstavljen na simpoziju: Školstvo u ratnim uslovima, Sarajevo (18. april).

56. Hall, Robert King. 1948. “Bitka uma: američka obrazovna politika u Njemačkoj i Japanu.” Columbia Journal of International Affairs, 2:1 (Zima):59-70.

57. Hoang i Mai Huong. 1992. Komunikacija sa autorom. Grad Ho ChiMinh, Viet Nam (9. juli).

58. Horwitz, Sari, i Josh White. 2003. “Užasni efekat’ snajperiste”. Pittsburgh Post-Gazette (6. april).

59. Hrapović, Ehlimana. 1994. “Ranjena mladost moga grada.” Neobjavljeni rad, Treća gimnazija (juni).

60. Hromadžić, Mehmed. 1993. “Školska godina nije izgubljena.” Prosvjetni list 48:831 (juni): 3.

61. Huskić, Belma. 1995. “Rat je velika čekaonica nasilne smrti u koju je pretvoren svijet.” Neobjavljeni rad, Treća gimnazija (27. juli).

62. Imamović, Mustafa i Muhidin Pelesić. 1994. Historija: IV razred gimnazije (Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke i kulture).

63. Isaković, Fahrudin. 1993. “Uslovi za odvijanje nastave u srednjim školama.” Neobjavljeni rad (6. septembar).

64. Jabučar, Abdulah. 1994. “Organizacija škola u ratu.” Bosansko-hercegovački školski glasnik 1:1 (august): 4-5.

65. Jabučar, Abdulah. 1997. “Zbirka propisa iz oblasti obrazovanja”. Fojnica: Svjetlost-Fojnica.

66. Jahić, Hajrija Šahza. 1996. “Ratne škole Sarajeva.” Školska ratna djeca: Sarajevo, urednik Kirsten Wangebo. Copenhagen: Royal Danish School of Educational Studies. 11-27.

67. Jahić, Hajrija Šahza. 1997. “Ratne škole Sarajeva”. Naša škola 50:2: 101-107.68. Jahić, Hajrija Šahza. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (20. maj).

Bibliografija


69. Jahić, Hajrija Šahza. 1999. Komunikacija sa autorom, Sarajevo (21. oktobar).70. Jakic, Behija. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (19. maj). 71. Javne škole Montgomery okruga. 2002. “Informacije u slučaju nužde: razvoj

sposobnosti brzog oporavka kod djece prilikom nesreća” (14. oktobar).72. Javne škole Montgomery okruga. 2002. “Informacije u slučaju nužde: pomoć

učenicima da se nose sa nasiljem u zajednici” (14. oktobar).73. Jevdević, Karmela. 1996. Intervju sa autorom, Sarajevo (7. juni). 74. Jones, Tamara. 2002. “Kako su minute spasile plijen snajperiste”. Pittsburgh

Post-Gazette (6. april).75. Kovačević, Tatjana. 1996. “Kako sam preživjela rat?” Korespondencija sa

autorom (19. juni). 76. Kulovac, Jasmin. 1999. “Zovem se Kulovac Jasmin”, Korespondencija sa

autorom (7. novembar). 77. Kurspahić, Kemal. 1997. Prevedeno od strane Colleen London, Sve dok

Sarajevo postoji (Stony Creek, Connecticut: e Pamphleteer’s Press).78. Maas, Peter. 1996. “Voli svog komšiju: priča o ratu” (New York: Alfred A.

Knopf ). 79. Marinović, Mirko. 1998. Korespondencija sa autorom, Sarajevo (20. maj). 80. Memišević, Mirzeta. 1998. U Almanah Treće gimnazije, 50 godina, 1948-

1998. 43. 81. Miković, Milanka. 1998. “Djeca sa teškoćama u razvoju-briga društvene

zajednice”, rad predstavljen na okruglom stolu Ombudsmena Djeca sa specijalnim potrebama (7. maj).

82. Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Republika Bosna i Herzegovina, i Sekretarijat za obrazovanje, nauku, kulturu i fizičkukulturu, Grada Sarajeva. 1993. “Organizacija i rad srednjih škola u mjesnim zajednicama”, Neobjavljeni rad (25. januar).

83. Mrkić, V. 1993. “Narodu treba hljeba”, Oslobođenje (18. oktobar). 84. Musagić, Mujo. 1998. “Ratne škole u Bosni i Hercegovini”, Korespondencija

sa autorom (24. august). 85. New York Times. 1995. “Oštre bitke se vode oko Sarajeva” (18. maj): 4.86. Oslobođenje. 1992. “Sarajevo se branilo napadom.” (14 maj).87. ----------1992. “Slike užasa u Hrasnom”. (14. maj).88. ----------1992. “Nesalomljivo Sarajevo”. (1. august).

Bibliografija


89. ----------1992. “Sarajevo ucijenjeno vodom!” (5. august).90. ----------1992. “Mrak po planu agresora.” (17. august).91. ----------1992. “Baščaršija u plamenu.” (18. august).92. ----------1992. “Nove rane na duši Sarajeva.” (24. august).93. ----------1992. “Osmero mrtvih.” (31. august): 194. ----------1992. “Rat određuje termin.” (8. septembar): 495. ----------1992. “Nastavu prilagoditi ratnim uslovima.” (10. septembar): 896. ----------1992. “Bakir (Šemsudina) Hrapović” (10. decembar): 397. ----------1993. “Srednje škole: produžen upisni rok”. (16. februar): 898. ----------1993. “Granatama od 152 MM po Sarajevu.” (17. oktobar): 199. ----------1993. “Novi napad na Sarajevo.” (19. oktobar): 1100. ----------1993. “Preko hiljadu granata na Sarajevo.” (24. oktobar): 1101. ----------1993. “Hljeb samo za prioritete.” (25. oktobar): 3102. ----------1993. “Masakr pred školom.” (10. novembar): 1103. ----------1993. “Opet masakr u Sarajevu.” (11. novembar): 1104. ------------1995. “Granatirano Sarajevo.” (13. mart): 1105. ------------1995. “Krvavi vikend u Sarajevu: snajperisti ponovo siju smrt.”

(13. mart): 11106. Pawelczynska, Anna. 1979. “Vrijednosti i nasilje u Aušvicu: sociološka

analiza”, prijevod, Catherine S. Leach. Berkeley: University of California Press.

107. Pedagoški zavod.1992. Program rada u ratnim uslovima za 1992 godinu. Neobjavljeni rad (septembar).

108. ----------. 1993. “Informacija o početku nastave u srednjim školama 92-93 godine”, Neobjavljeni rad (april).

109. ----------. 1993 – 1994 školska godina “Zaduženja škola po mjesnim zajednicama (šk. 93/94 godina).” Neobjavljeni rad.

110. ----------. 1994. “Nastavni planovi i programi: 1994/95” (Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Republika Bosna i Hercegovina) .

111. ----------. 1995. “Nastavni planovi i programi 2: 1995/1996” (Sarajevo: Ministarstvo obrazovanja, nauke, kulture i sporta, Republika Bosna i Hercegovina).

112. Polimac, Lejla. 1996. Korespondencija sa autorom (19. juni).

Bibliografija


113. Prcić, Amira. 1996. “Moje iskustvo u ratu,” Korespondencija sa autorom (19. juni).

114. Prstojević, Miroslav. 1993. “Sarajevski vodič za preživljavanje”, prevela Aleksandra Wagner sa Ellen Elias-Bursac. FAMA.

115. Prva linija. 1993. “Obruč Oko Sarajeva” 2:2 (1. februar): 2-3. 116. Rieff, David. 1996. “Klaonica: Bosna i neuspjeh Zapada”. New York:

Touchstone. 117. Roljić, Gordana. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (5. maj). 118. Roljić, Gordana 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (19. maj).119. Rudić, Borka. 1996. “Život poslije Žepe: nepovratno izgubljene godine”,

Oslobođenje (31. mart): 9. 120. Sakal, Božana, Nadija Hadžimehmedagić, Senada Nakaš, Azemina

Osmanagić, Nada Hrasnica, i Mirko Marinović. 1994. (1993). Muzej školstva u ratnim uslovima”, Rad predstavljen na simpoziju Školstvo u ratnim uslovima, Sarajevo (18. april).

121. Shimahara, Nobuo K. 1979. “Adaptacija i obrazovanje u Japanu”. New York: Praeger Publishers.

122. Silber, Laura i Allan Little. 1996. “ Jugoslavia: smrt naroda”. New York: TV Books, Inc.

123. Službeni list RBiH. 1992. . “Odluka o zavođenju radne obaveze”. 1:92 (9. april).

124. ----------. 1992. “Odluka o upisu učenika u osnovne i srednje škole i o početku nastave u školskoj 1992/1993. godini.” 4:92 (18. septembar).

125. Smajkić, Arif. 1992. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu - Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 21 (6. septembar).

126. ----------. 1993. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu - Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 68 (2. august).

127. ----------. 1993. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu - Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 80 (25. oktobar).

128. ----------. 1993. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu - Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 83 (15. novembar).

129. ----------. 1994. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu - Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 95 (7. februar).

130. ----------. 1995. “Bilten,” Republički zavod za zdravstvenu zaštitu -

Bibliografija


Republički krizni štab za zdravstvenu i socijalnu bezbjednost 142 (2. januar).131. Softić, Elma. 1996. “Sarajevski dani, sarajevske noći” prevela Nada Conić.

Saint Paul, Minnesota: Hungry Mind Press.132. Spaho, Fehim. 1993. “Organizacija i rad srednjih škola u mjesnim

zajednicama.” Neobjavljeni rad. (2. mart).133. Squitieri, Tom. 1995. “Žestoki rat’ iza ćoška u Bosni,” USA Today (28. april):

10A. 134. Sudetic, Chuck. 1998. “Krv i osveta: priča jedne porodice o ratu u Bosni”.

New York: W.W. Norton.135. Sudetic, Chuck. 1999. Korespondencija sa autorom. (30. juni).136. Sultanović, Melita. 1993. “Prva ‘ratna škola’ na Bjelavama”. Prosvjetni list 831:

48. ( Juni): 4 137. Sultanović, Melita. 1996. “Organizacija i održavanje školskog sistema

tokom građanskog rata u Sarajevu 1992-1993,” Djeca ratnih škola: Sarajevo (Copenhagen: Royal Danish School of Educational Studies, 1996).

138. Sultanović, Melita. 1998. Intervju sa autorom, Sarajevo (1. juni). 139. Šimić, A. 1993. “Školsko zvono’ za srednjoškolce”. (8. februar): 4140. Topčić, Zlatko. 1996. “Grbavički violinisti”, Oslobođenje (6. juni). 141. Treća gimnazija. 1992-1993. školska godina. “Dnevnik rada, punkt: “Ivan

Krndelj”, Neobjavljeni rad.142. ----------1992-1993. školska godina. “Dnevnik rada ratne škole na području

Mjesne zajednice Bistrik”. Neobjavljeni rad. 143. ----------1992-1993. školska godina. “Dnevnik rada ratne škole na području

Mjesne zajednice Kovači”, Neobjavljeni rad.144. ----------1992-1996. Školski ljetopis. Neobjavljeni dokument.145. ----------1993-1994. školska godina. Mjesna zajednica ratna škola “Avdo

Hodžić”, “Osnovni podaci o školi”, Neobjavljeni rad.146. ----------1993-1994. školska godina. Mjesna zajednica Ratna škola “Avdo

Hodžić”, Odjeljenska knjiga, Razred I, Odjeljenje I, Neobjavljeni rad.147. ---------- 1993-1994. školska godina. Mjesna zajednica Ratna škola

Kumrovec, Odjeljenska knjiga, Razred I, Odjeljenje I, Neobjavljeni rad.148. ----------. 1993-1994. školska godina. Ratna škola Kvadrant-“Danilo

Đokić”, Odjeljenska knjiga, Razred II, Odjeljenje G, Neobjavljeni rad.149. ----------. 1993-1994. Neobjavljeni školski dokumenti.

Bibliografija


150. ----------. 1998. Almanah Treće gimnazije: 50 godina 1948-1998, Sarajevo:Grafičko-izdavačka kuća d.d.

151. ----------2000. Školski program. Neobjavljeni dokument (25. mart).152. ----------n.d. Pismo. Neobjavljeno.153. UNICEF. 1994. ”Djeca i žene u Bosni i Hercegovini: analiza stanja”.154. UNICEF. 1997. “Bosna i Hercegovina, Žene i djeca: analiza stanja”. 155. USIA. 1999. “Transkript: Clintonovo obraćanje Sarajevskoj srednjoj školi 30

jula” (30. juli). 156. USIS. 1999. “Pomoć SAD “Trećoj gimnaziji” (2. juli). 157. Van Creveld, Martin. 1991. “Transformacija rata”. New York: Free Press. 158. Vesnić, Smail. 1994. “Ratni nastavni centar Dobrinja”, Glasnik 1:1 (august):

17-20.159. Videopress. 1993. “Djeca pod opsadom: Sarajevo, Milan Trivić, Producent (juni).

Videoteka “Vankee” n. d.160. Višnjić, Miodrag. 1979. “Mesna zajednica u političkom sistemu socijalističkog

samoupravljanja” Beograd: “KOSMOS” 1979.161. Vuilliamy, Ed. 1994. “ Sezone u paklu: Shvatanje bosanskog rata”. New York:

St. Martin’s Press. 162. Weast, Jerry D. 2002. “Pismo roditeljima, učenicima, i osoblju od višeg

policijskog činovnika”. (11. oktobar).163. Weast, Jerry D. 2002. “Pismo višeg policijskog činovnika o pitanjima

mentalnog zdravlja.” Javne škole Montgomery okruga. (14. oktobar).164. Weast, Jerry D. 2002. “Pismo višeg policijskog činovnika upućeno roditeljima.”

Javne škole Montgomery okruga. (8. oktobar).165. Winterbottom, Michael. 1998. ”Režiser, Dobrodošli u Sarajevo”, Miramax

Films i Channel Four Films, Proizvodnja Dragon Pictures. 166. Zuković, Ljubomir. 1995. Korespondencija sa autorom, Pale, Republika

Srpska (10. mart).

Bibliografija


I

A

Abdurahmanović, Vildana- 84Albright, Madeleine- 21, 38Alispahić, Amina- 165, 219Alkalaj, Sven- 20, 86, 216, 217Andrić, Jelena-77, 78, 90, 219Andrić, Vojislav- 26Anzić, Julija-73Aruković, Fadil- 204Aruković, Šemsudin-204Aruković, Sendin- 204Avdagić, Emina- 11, 21, 22, 136, 137,

139, 143, 147, 156, 163, 166, 168, 176, 179, 191, 195, 197, 198, 202, 206, 219

Avdić, Avdo- 52, 219

B

Babington, Charles- 219Banjanović, N.- 219Baraković, Ekrem- 202Bašić, Slavica- 179Baškarada, Vlado- 73Baudrillard, Jean- 45, 219

Bečić, Zoran- 34, 81Belkić, Azra- 211, 212, 213, 219Bell, Rick- 11Berman, David- 12, 20, 21, 219Berman, Jessica-17Bešlija, Hajrija- 219Burlović, Bojana- 26Burlović, Maja- 26Burlović, Sanja- 26Bogdanović, Bogdan- 75, 220Borovac, Amila- 217Boutros Boutros, Ghali- 40, 41Božinović, Vedrana- 40Brkić, Miljenko- 24, 58Broady, Merrit- 216Bućan, Ema- 17Budovalčev, Maja- 25Bulja, Seniha- 95, 97, 220Burkett, Gaye-11Burns, John- 78, 79, 80, 81, 220

C

Carter, Jimmy-186, 188, 190Cederschiod, Carl- 216


Chunko, Roberta- 11Clinton, Bill- 21, 37, 38, 39,136, 200,

216, 227Cocalić, Ramiz-204Cohen, Roger-189, 191, 192, 220Conić, Nada- 31, 221

Č

Čustović, Emin-72, 221

Ć

Ćatović, Dino- 29, 117, 142, 172, 173, 211, 213, 220

Ćesko, Nezir-206

D

Delalić, Elizabeta-13Dilberović, Suada- 63, 188Dimopulo, Jure- 67Divović, Nermin- 16Dizdar, Srebren- 221Dizdarević, Zlatko- 16,164, 187, 221Dmitrović, Edina- 16, 45, 56, 149,156,

163, 175, 179, 209, 211, 212, 221Donia J. Robert- 12, 221Donnorummo, Robert- 24Drakulić, Slavenka- 33, 221Drnda, Kemal-161Duran, Alma- 81

Đ

Đerković, Olga- 101, 102Đurasović, Slobodan- 83

E

Ebner, Doug-13Eliasson, Nils-216

F

Fako, Atija- 219Fazlagić, Seid- 180Ferdinand, Franz-122Fine, John V. A.- 12, 221

G

Gagula, Alen-146, 221Gegić, Misim-75, 84, 113Glenny, Misha-32, 62, 69, 221Golubović, Dragan- 25Grossberg, Lawrence- 45, 221

H

Hadžić, Jasmina-12, 17, 25Hadžić, Jasna- 63, 222Hadžihoduvić, Klara-113Hadžimehmedagić, Nadija- 225Hajdo, Avdo- 22,147, 149, 150, 154,

155, 160, 161, 163, 173, 198, 206, 209, 211, 212, 213, 219, 222

Halilović, Mustafa- 83, 113Halilović, Safet- 22

Indeks


Halimić, Azra- 61, 222Hall, Robert King- 32, 214, 222Harambašić, Irma- 13Harrelson, Woody- 41Hasanbegović, Elvedin (Nezir)- 193Hayden, Robert- 12, 24Hayden-Bakić, Milica- 25Helesa, Biljana-73Hitler, Adolf- 19Hoang i Mai Huong- 57, 222Horowitz, Sari- 222Hrapović, Bakir-103, 104Hrapović, Ehlimana- 27, 104, 127, 222Hrapović, Šemsudin- 83, 103, 104Hrasnica, Nada- 225Hromadžić, Mehmed-106, 222Hršum, Ratko-73Huskić, Belma- 27, 57, 64, 222Huskić, Nura 162Hyland, Brendon- 11

I

Imamović, Mustafa-181, 222Isaković, Fahrudin-100, 136, 185, 222Ivanko, Aleksandar-190Izetbegović, Alija- 70, 200, 216

J

Jabučar, Abdulah- 23, 35, 47, 48, 68,74, 101, 105, 210, 222

Jackovich, Victor-185

Jahić, Hajrija Šahza- 23, 27, 35, 36, 37, 44, 49, 50, 51, 60, 81, 92, 94, 96, 98, 124, 138, 156, 209, 213, 214, 215, 219, 222

Jakić, Behija- 26, 94, 214, 223Jevdević, Karmela-16, 223Joldić, Sadeta-73Jones, Tamara- 223

K

Kadunc, Edward-216Kamberović, Husnija- 12Karadžić, Radovan- 32, 64, 70,71, 75,

76,Karadžić, (Radovanov sin)- 32Karahasan, Dževad- 33Karahasanović, Alma-84Klipo, Muris-83Knežević, Gordana-156Knežević, Mirjana-74, 84Korić, Samir- 63Kovačević, Tatjana-118, 223Krčmar, Savka-73Krznarić, Krešimir-167Kudić, Hafija-183Kulina, Stanko-113Kulovac, Hasena- 205Kulovac, Jasmin- 26, 27, 203, 204, 205,

206, 207, 223Kulovac, Jasna- 205Kulovac, Ramiz- 205Kurspahić, Kemal- 23, 72, 148, 169,

173, 223

Indeks


Kušić, Rajko-205

L

Lesgold, Alan- 12Lingman, Perry- 11, 26, 137, 216Little, Allen- 63, 70, 77, 225Lukić, Milan- 204

M

Maas, Peter- 40,41, 223Magnusson, Mik- 40Mandić, Zora-113Mandžić, Nesib-12Marinović, Mirko- 22, 65, 67, 82, 83,

100, 130, 131, 148, 157, 179, 198, 223, 225

Mavrak, Mirjana- 23, 57Memišević, Mirzeta- 28, 53, 223Mešak, Kemal-159Miković, Milanka- 31, 223Miletić, Čedo- 73Miller, omas- 216Milošević, Slobodan- 18,19, 37, 39, 76,

200, 216Milutinović, Milovan-191Mimić, Gordana-73Miošić, Biserka-198Mladić, Ratko- 34,79, 80, 81, 90, 214Mrkić, V.-223Mujezinović, Mustafa-216Musagić, Mujo-15, 33, 34, 35, 36, 42,

49, 157, 164, 210, 212, 215, 223

N

Nakaš, Senada- 225

O

O’Malley, Eileen- 25Omanović, Rifet- 206Omerspahić, Agonja- 204Omerspahić, Belmir- 204Osmanagić, Azemina- 68, 83, 198, 225

P

Palić, Avdo- 204Pašalić-Kreso, Adila- 23Pawelczynska, Anna- 36, 58, 210, 224Pelesić, Muhidin- 181, 222Pitić, Adis- 17, 23Plavšić, Biljana- 70, 75Plavšić, Zdravko- 73, 75Podić, Naida- 54, 188Polimac, Lejla- 30, 62, 75, 210, 224Popović, Mirjana-73Potpara, Slobodan- 73Prcić, Amira - 36, 91, 225Preković, Ljiljana- 73Prstojević, Miroslav- 225Puhalo Radivoje- 73Pušina, Amir- 13

R

Radeljković, Zvonimir- 23, 56Ramić, Ahmet- 206

Indeks


Rašidović, Safija- 22, 56, 201, 202Richtman, Dragica-113Rieff, David- 41, 225Rizvanbegović, Fahrudin - 23Roljić, Gordana –11, 26, 57, 83, 155,

156, 180, 225Rudić, Borka- 225Rustempašić, Amira-180

S

Sakal, Božana- 225Salihbegović, Ismet- 22Sejfović, Ibrahim (Ibro)- 25, 25Shimahara, Nobuo, K.- 45, 225Silber, Laura- 63, 70, 77, 225Smajkić, Arif-225Softić, Elma- 31, 72, 76, 77, 164, 170,

226Spaho, Fehim- 107, 109, 226Squitieri, Tom-226Stijepić, Jozo- 26Sudetic, Chuck- 57, 226Sulejmanović, Azmir-204Sulejmanović, Hazim-204Sultanović, Melita- 23, 24, 37, 49, 50,

92, 94, 214, 219, 226

Š

Šačiković, Igbala- 83Šalaka, Mersa-198Šimić, A.- 226

TTabaković, Osman- 83, 202Tomić, Jasminka- 67Topčić, Zlatko- 16, 226Torlak, Emir- 206Trivić, Milan- 227Trubelja, Dragica- 73, 113Tuđman, Franjo- 200Tvico, Mustafa- 159

V

Van Creveld, Martin- 31, 227 Vesnić, Smail- 98, 227Višnjić, Miodrag- 96, 227Vuilliamy, Ed- 100, 158, 214, 227Vujović, Danica-73, 113Vujović, Dragica-113Vuk, Vanja-183, 193Vukašinović, pukovnik- 80, 81Vukmirović, Julka- 68

WWeast, Jerry- 14,15,17, 227White, Josh-222Wilson, Woodrow-121Winterbottom, Michael-227

Z

Zahiragić, Mensur-201Zgodić, Ensar- 29, 32, 221Zimić, Adil- 206Zuković, Ljubomir- 53, 55, 227

Indeks

O

David M. Berman je vanredni profesor na Odsjeku za instruktivnu na-stavu i obrazovanje, Pedagoške akademije Univerziteta u Pittsburghu, gdje je afilirani član nastavničkog osoblja fakulteta za Program ruskih i istočnoe-vropskih studija (REES). Bio je gostujući profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu u dva navrata: 1996. godine na Odsjeku za engleski jezik i književnost i 1998. godine na Odsjeku za pedagogiju. Godine 2001. vratio se u Bosnu kao Fulbrightov stipendista, nastavljajući raditi na istraživa-njima ratnih škola na Univerzitetu u Sarajevu i Univerzitetu u Banjaluci.

POSEBNA IZDANJAKNJIGA 2

David M. Berman

Heroji Treće gimnazijeRatna škola u Sarajevu 1992 – 1995.

Izdavač:Institut za istoriju, Sarajevo

Alipašina 9, 71000 Sarajevo, Bosna i Hercegovinawww.iis.unsa.ba

Za izdavača:Dr. Husnija Kamberović

Prijevod s engleskog:Jasmina Hadžić

Dizajn i tehničko uređenje:Tarik Jesenković

Štampa:DES, Sarajevo

Za štampariju:Džemal Bašić

Sarajevo, 2004.

ISBN 9958-9642-3-6

Mišljenjem Federalnog ministarstva obrazovanja i nauke br. 04-15-1295/04 od 31. 03. 2004. knjiga Davida Bermana HEROJI TREĆE GIMNAZIJE. RATNA ŠKOLA U SARAJEVU 1992 1995. je proizvod iz člana 18, tačka 10. Zakona o porezu na promet proizvoda i usluga prečišćeni tekst (Službene novine Federacije BiH, br. 49/02 i 37/03), te je oslobođena plaćanja poreza na promet.

http://www.iis.unsa.ba

treca_gimnazija

Documents

Transcript of treca_gimnazija