SNOBIZAM

Snobizam je pojava čiji je osnovni smisao da se kao subjektivna komponenta ujednačavanja kulturnih vrijednosti i društvenog položaja pojedinaca ili grupa, iskoristiti kao sredstvo društvene promocije od strane onih društvenih slojeva koji nisu zadovoljni svojim društvenim položajem.

Socijalna funkcija snobizma ogleda se najbolje u ambicijama koje sebi postavljaju snobovi. A ona je dvojaka:

a) snobovi žele da ostvare kulturno izjednačenje na višem nivou tj. približujući se kulturnim vrijednostima i nivou razvijenijih društvenih slojeva oni namjeravaju da ostvare sopstvenu kulturnu, a time i društvenu promociju

b) snobovi sa obezbjeđenim višim društvenim položajem, nastoje da se još više odvoje i na taj način povećaju kulturnu i socijalnu distancu između sebe i onih društvenih slojeva, grupa koje smatraju nižim od sebe.

Tragedija snobizma leži u tome što on ne uspijeva stvarno niti da se uzdigne do željenog višeg nivoa, niti pak da se odlijepi od nivoa koji se ocjenjuje kao niži.

O karakteru snobizma nam govori definicija koju nam je dao francuski teoretičar Filip de Klenšan. Prema ovoj definiciji, kao sniba treba smatrati onog čovjeka koji se bar jednim dijelom svoje profesionalne aktivnosti ili svojih aktivnosti u okviru slobodnog vremena, trudi da pomoću imitiranja pripadne nekoj zatvorenoj društvenoj grupi odnosno ako već pripada takvoj grupi, da spriječi ostale da u nju uđu.

Međutim neki su kritičari zamjerili autoru ove definicije jer u njoj nije dovoljno naglašen ni jedan pozitivan element koji u sebi sadrži svaki snobizam tj. orjentaciju snobizma ka višim kulturnim vrijednostima.

Moroa je analizirao sve razne nivoe snobizma. Na vrhu ljestvice društvenih vrijednosti leže kraljevstva visočanstva koja žele da budu ljubazna. Na nešto nižem nivou, to je snobizam aristokrata koji hoće da se odvoje od ostalih. Zatim snobizam Svana, ispoljen u težnji da po svaku cijenu prodre u salone kneginje de Germant. Na najnižem nivou snobizam se rascvjetao „kod markize“ – siromašna žena koja drži javni toalet i u njemu dozvoljava pristup samo odabranim klijentima koji joj donesu buket cvijeća.

PRIMARNI I SEKUNDARNI SNOBIZAM

De Klešan je razlikovao dvije osnovne vrste snobizma: primarni i sekundarni. Primarni snobizam je nastao u drugoj polovini XIX vijeka. Dvorovi da bi nastavili svoju egzistenciju, morali su izmisliti novi autoritet, koji će zamijeniti monarha. U „otmjenim društvima“ XIX vijeka u svim velikim evropskim prijestolnicama, taj novi autoritet bit će koterije snobova. Te će koterije podržavati, razvijati i kreirati mondenske manire, elegantne načine odijevanja i nove načine življenja. Ti snobovi će biti u glavnom mondeni u pogledu oblačenja, stanovanja, korištenja razonode i slobodnog vremena. Oni će biti salonski ljudi. Ime snob je došlo od latinskog „quasi nobilisi“ tj. od „tobožnje“, prividne plemenitosti. Definicija koji je dao Littre: snobizam je „stanje čovjeka koje se neukusno divi vulgarnim stvarima“. Prema Larouss-u je snobizam „ poza, glupa, smješna afektacija, prepotentno licemjerstvo“. Rječnik francuske akademije nauka je snobizam okvalifikovao kao „taštinu onih koji se izvještačeno ugledaju na javno mijenje“. Poznati englesko Oxfordski riječnik određuje snoba kao „neotesanu hvalisavu i razmetljivu osobu“. Osjećajući da je veoma teško potpuno tačno definisati snoba jedan francuski časopis je postavio čitaocima zahtjev da pokušaju sa određivanjem ovog pojma. Kao karakterističan, objavljen je sljedeći odgovor:

S comme: Satisfait, de Soi, Sot et Suffisant

N comme: Nigaud, Niais, Nul et Neant

O comme: Orgueil, Ostentatoire et Oscillant

B comme: Biscornu, Blase et Betifiant

To bi se kod nas moglo prevesti kao:

S kao: zadovoljan sobom, glup i uobražen

N kao: prostak, blesav, nula i ništavilo

O kao: ohol, razmetljiv i neuravnotežen

B kao: čudan, neosjetljiv i priglup

Snob neobrazloženo uvažava izvjesne stvari i ignoriše one ljiude koji ne idu za snobovskim ritualom.

Snobizan nazvan sekundarnim, pokazuje tendenciju spuštanja u nivou i na one društvene slojeve koji nisu bili vezani sa dvorovima. U modernom društvu, ova varijanta snobizma postaje prije svega odlika izvjesnog broja dokolnih ljudi, čak i besposličara.

ZAKONITOSTI KRETANJA I RAZVOJA SNOBIZMA

Cvjetanje ove vrste snobizma odigrava se prema konstatacijama De Kenšana na osnovu dvije sociološke zakonitosti:

1. Određena društvena sredina se brže inficira snobovskim ponašanjem ukoliko je bila u direktnoj vezi sa prvobitnim snobizmom.

2. Društvene sredine koje su bile zatvorenijeg tipa, u naporu da se izdvoje što više od ostalih dijelova društva, bile su dublje zahvaćene snobovskim ponašanjem.

Prvi objašnjava prodor snobizma u filmske krugove, mada su oni bili daleko od dvorova, a drugi potvrđuje i objašnjava kako da se prodre u više krugove.

Osjećanje zavisti i zatvorenosti su najvažniji elementi snobizma „generatori snobizma“ naročito za pretjerano ambiciozne io nedovoljno kritične osobe. Snobizam je prodro u sve nivoe savremenog društva ako su za njegovo postojanje postojali pogodni socijalni uslovi. Paradoks snobizma leži sa socijalne i moralne tačke gledišta u tome što se lom i pukotina u sistemu vrijednosti za snoba ostvaruje na taj način što on daje prednost onim vrijednostima koje su niže po rangu od društveno priznatih i opšte prihvaćenih vrijednosti. Snob se ne snalazi u procesu vrjednovanja te naopako rangira vrijednosti.

Jedna anegdota o pariškom snobu to veoma slikovito prikazuje: on je, naime, prilikom boravka u Londonu, tamo kupio garnituru engleskih lula za pušenje. Vrativši se u Pariz, trebalo je da tu garnituru postavi kao dekorativni ukras i stavio ju je na neki mali stolčić. Učinilo mu se, međutim, da stolčić nije u stilu, i da ne odgovara svrsi. Zato je kupio novi stolčić. Tada je primijetio da on nije u skladu sa ostalim namještajem, a kada je i namještaj promjenio uvidio je da mu stan nije baš zgodan i da ne odgovara njegovom ugledu. Promijenio je stan i odselio se u London da bi obezbijedio za svoju garnituru pristojan ambijent. Snob je, dakle, ma kako ostvarivao svoje snobovske ambicije i ma na kome nivou društvene strukture u suštini marginalno biće i u pogledu moralnih kriterijuma zbunjeno biće.