1

SEMINARSKI RAD IZ SOCIOLOGIJE MENADŽMENTA

TEMA: SOCIOLOGIJA I GLOBALIZACIJA

Student: Mentor:

Nikola Nježić Prof. dr Aleksandar Đokić

Br. Indeksa 9/09

April, 2010.

SADRŽAJ

1. Uvod....................................................................................................................................................3

2. Pojam i definicija globalizacije............................................................................................................4

3. Globalizacija uopšte............................................................................................................................5

4. Proces globalizacije.............................................................................................................................6

5. Značenje globalizacije.........................................................................................................................7

6. Razvoj,dimenzijei uzroci globalizacije................................................................................................8

7. Povecanje ekonomske nejednakosti.....................................................................................................9

8. Kriza socijalne države........................................................................................................................11

9. Globalne ekonomske promjene..........................................................................................................13

10. Nejednakost među državama.........................................................................................................15

11. Nejednakost unutar države.............................................................................................................17

12. Globalizacija, rast i siromaštvo......................................................................................................19

13. Globalizacija kao društveno-ekonomski proces.............................................................................22

14. Istorijski korjeni globalizacije........................................................................................................24

15. Stvaranje pozitivnog i negativnog uticaja globalizacije.................................................................26

16. Protivrječnosti globalizacije...........................................................................................................27

17. Nosioci globalizacije.....................................................................................................................28

18. Globalne kompanije.......................................................................................................................29

19. Koncept nove tehnologije virtuelnog poslovanja...........................................................................30

2

1. Uvod

U ovom radu govori se o razvoju procesa globalizacije, samom značenju pojma kao i utjecajima

globalizacije na svjetsko gospodarstvo, politiku i svjetsku zajednicu uošte..Istaknuto je da

globalizacija ima i negativne i pozitivne aspekte, ali da svakako donosi značajne promjene.

Razvijeni svijet je nosilac procesa globalizacije i upravo je on najbolje iskoristio aktuelne

globalne okolnosti. Razvojem informatičke i komunikacijske tehnologije svijet je postao

jedinstveni sastav, a veza između dva subjekta u različitim dijelovima svijeta nerijetko se

ostvaruje u roku od nekoliko minuta. Stvaranje gospodarskih i političkih integracija u uzročno-

posljedičnoj je vezi s procesom globalizacije

Svjedoci smo rastuće međuzavisnosti između država širom svijeta i odvijanja niza nezavisni

procesa koji se događaju i obuhvataju države, regione, čitav svijet.Ovaj splet svih odnosa kojima

se povezuju brojni sudionici na državnom, regionalnom nivou , pa i civilizacije – u raznim

oblastima, vremenima, pri različitim brzinama odvijanja, s tendencijom sveobuhvatnosti, ali i

širenja i kod onih procesa koji su već postali globalni- nazivamo globalizacijom.

Mnogi autori globalizaciju svode na procese koji se odvijaju u svijetskoj privredi, a vremenski je

smještaju u razdoblje od sredine sedamdesetih ili čak od sredine osamdesetih godina. Međutim,

globalizacija se odvija u mnoštvo oblasti, a prva globalizacija desila se vrlo davno i odvija se

vrlo dugo, što znači da globalizacija nije nastala, odnosno nije produkt ovog vremena.

3

2. Pojam i definicija globalizacije

Globalizacija je jedan relativno novi izraz za neke stare procese koju su se ranije samo drugačije

nazivali. Tako npr. kao sinonime za globalizaciji mogli bismo pomenuti ''univerzalizaciju'',

''internacionalizaciju''...Globlozacija potiče od francuske riječi ''global'', što znači cjelovitost,

sveukupnost Globalizacija je pojam koji koristimo da bismo opisali promjene u društvima,

kulturi i svjetskoj ekonomiji koje dovode do dramatičnog porasta međunarodne razmene (u

trgovini, kulturi, ljudima, idejama i sl.). Globalizacija se često posmatra isključivo sa gledišta

ekonomije i tada se u prvi plan stavlja njen učinak na liberalizaciju trgovine odn. razvoj

"slobodne trgovine". Uprkos tome, globalizacija obuhvata mnogo šire aspekte društva. Između

1910. i 1950. godine, serija političkih i ekonomskih lomova dramatično je umanjila značaj

međunarodnih trgovinskih tokova. Tačnije, početkom prvog svetskog i sve do kraja Drugog

svetskog rata, kada su osnovane međunarodne ekonomske institucije, poput Međunarodnog

monetarnog fonda (MMF), globalizacijski trendovi bili su obrnuti. U posleratnom periodu,

gajena od strane međunarodnih institucija, trgovina se opet drastično razvila. Tokom

sedamdesetih godina XX veka, počeli su da se osećaju kako pozitivni tako i upozoravajući efekti

globalizacije.

4

3. Globalizacija uopšte

Izvorište globalizacije uklapa se u novu filozofiju znanu kao novi svjetski poredakkoji je

zamišljen u Sjedinjenim Američkim Državama nakon propasti komunističkih poredaka i

sovjetskog bloka, a čija je najvažnija odrednica stvaranje globalnog tržišta. Kao dugotrajni

istorijski proces u kojemu ljudski rod od samih početaka svojim kretanjem i teži sveobuhvatnosti

svijeta, globalizacija je svoje ubrzanje doživjela raspadom realnog socijalizma i slomom

komunističkih jednostranačkih režima u zemljama srednje i istočne Europe i u bivšem

Sovjetskom Savezu.U ujedinjenju Europe mnogi vide prvi korak ka stvaranju svjetske države,a

ta ideja o jednom svijetu jednako je stara kao i iluzija o vječnom miru kojeg bi taj svijet trebao

jamčiti.Globalizaciju je kao proces nemoguće izbjeći, s obzirom na razvijenost

visokosofisticirane tehnologije, posebno informatičke što svijet pretvara u globalno selo. Takvo

globalno otvoreno tržište nameće visoke kriterije kvalitete, učinkovitosti, te razvojnih

sposobnosti i afiniteta poduzeća kao i kompetencije menadžera.Otvorenost prema svjetskom

tržištu, duboka međunarodna integracija i revolucija u ekonomiji znanja oblikuju globalizaciju

kao proces sa sve manjim mogućnostima nacionalnih država da utiču na ekonomske

procese.Vlade pojedinih država raspolažu sa sve manje moći koja prelazi u ruke menadžera

multinacionalnih interesa kojima su podređene i najveće države svijeta, što uzrokuje nestanak

državnog kapitalizma i nacionalne države.

5

4. Proces globalizacije

Proces globalozacije počinje industijskom revolucijom i kapitalističkim načinom proizvodnje,

čiji je cilj sticanje i povećanje profita. Profit se može povećati uz brz rast proizvodnje od

troškova za isti nivo proizvodnje. Industrijska revolucija i tehnološki napredak smanjivali su

troškove proizvodnje i omogućavali stvaranje novih proizvoda, prije potpuno nepoznatih. Proces

globalizacije potaknut je osobito tehnološkim napredkom u telekomunikacijama i transportu, a

kraj je 20-tog vijeka donio je informatičku tehnologiju.Ekonoski gledano, može se reći da su

uzroci i posticaji globalizacije kapitalistički način proizvodnje, tehnološki napredak i

međunarodna regulacija.U globalnoj se privredi faktori proizvodnje, prirodni resursi, kapital,

tehnologija, rad,informacija kao i dobra i usluge.Globalizaciju karakterise sve veca

medjuzavisnost nacionalnih ekonomija sa svjetskom privredom.Zemlje u svijetu su povezane u

multidimenzionalnu mrezu ekonomskih, socijalnih, i politickih veza.Osnovni cilj globalizacije je

profit, zatim osvajanje novih tržišta, pronalazak novih tržišta, pronalazak novih i jeftinijih

sirovina, smanjenje rizika u poslovanju, uklanjanje ili ograničavanje konkurencije i dominacije

svjetskom razmjenom od strane nerazvijenih svijetskih zemalja. Predpostavka svjetske

povezanosti se zasnivaju na tezi koju su nametnule razvijene zemlje da se dalji racionalni razvoj

privrede može ostvariti na osnovu oštrijih kriterija poslovanja i gdje su velike multinacionalne

kompanije osnova i nosioci povezivanja. Uslov za globalizaciju je internacionalizacija svijetske

proizvodnje i trgvine.

Globalizacija uključuje potpunu ekonomsku liberalizaciju, to jest otvaranje vrata krupnom

biznisu. Multinacionalne kompanije su na čelu. Vlade stvaraju maksimalno povoljne uslove za

porast njihovog biznisa. Regionalne grupacije poput APEC,GATT i WTO su u potpunosti

posvećene istom cilju.Povezanost velikog biznisa, vlada, regionalnih i međunarodnih institucija

u stvaranju povoljnih okolnosti za globalizaciju nije slučajnost. Ono ima istorijske korijene u

kolonijalizaciji, otuda su dominantne snage bazirane na Zapadu. Ipak, bilo bi pogrešno današnju

globalizaciju opisati kao repliku zapadnog kolonijalnog iskustva, jer je jedan od centara moći u

Japanu. Izrastaju i drugi centri kontrole u sjeveroistočnoj i jugoistočnoj Azij

6

5. Značenje globalizacije

Stvaranje globalnog sela — zbližavanje različitih delova sveta, sa mogućnostima za veći protok i

razmenu pojedinaca i ideja, uzajamno razumevanje i prijateljstvo među stanovnicima sveta, kao i

stvaranje globalne civilizacije. Ekonomska globalizacija — koja ima četiri oblika, a to su protok

dobara i usluga, tzv. slobodna trgovina, protok ljudi migracija, protok kapitala i tehnologija.

Posledice ekonomske globalizacije su pojačane privredne veze i opšte povezivanje i jačanje

privrednih subjekata, te erozija nacionalnih suvereniteta u ekonomskoj sferi. MMF definiše

globalizaciju kao "stalno rastuću ekonomsku međuzavisnost država kroz povećanje obima

međudržavnog prometa dobara i usluga, slobodnijeg protoka kapitala, i sve bržeg i šireg

rasprostiranja novih tehnologija". Svetska banka definiše globalizaciju kao "slobodu i mogućnost

pojedinaca i korporacija da uspostave međunarodne poslove sa licima iz drugih zemalja. Na

polju softvera, globalizacija je tehnički termin koji kombinuje razvojne procese na

internacionalizaciji i lokalizaciji softvera. U menadžmentu, globalizacija je marketinški pojam

koji označava rast i širenje međunarodnog tržišta dobara. Na primer prodaja automobila, sapuna

ili hrane na različitim kulturnim prostorima a uz korištenje iste kampanje. Suprotan pojam, u

ovom smislu, je internacionalizacija, koja podrazumeva aktivnosti multinacionalnih kompanija

na lokalnim tržištima koje su prilagođene, skrojene po meri, potrebama i kulturi lokalnih tržišta.

7

6. Razvoj,dimenzijei uzroci globalizacije

Globalizacija je riječ koja se danas veoma mnogo koristi u različitim područjima, tako da

postoje brojne definicije ovog pojma koje odražavaju raznolikost shvaćanja ovog fenomena.

Navest neke od njih. "Globalizacija je povećanje međunarodne razmjene na tržištima dobara,

usluga i tržišta nekih faktora proizvodnje, uključujući rast i razvoj institucija koje premošćuje

nacionalne granice - preduzeća, vlade, međunarodne institucije i nevladine

organizacije.""Globalizacija je globalna konvergencija cijena dobara." Svjetska banka definise

kao slobodu i mogućnost pojedinaca i poduzeća da svojevoljno iniciraju razmjenu sa

stanovnicima i poduzećima u drugim zemljama.Za neke globalizacija predstavlja svjetski,

planetarno proces integracije i civilizovanog napretka, odnosno ostvarenje istorijske nužnosti, a

za druge projekt dominacije zapadnih zemalja, odnosno destruktivnu silu koja dovodi do

povećanja socijalne i ekonomske nejednakosti. U mnoštvu različitih pristupa, prema klasifikaciji

koju je izvršio postoje dvije struje: struja hiperglobalista koja tvrdi da se stvara unipolarni svijet

bez ratova i konflikata, i struja skeptik koja globalizaciju smatra mitom i projektom zapadnih

zemalja, usmjerenim ka podjeli i sukobljavanje civiliziranih blokova. Prema Bauman-u, U.

Beck-u, M. Castells-u i A. Giddens-u postoji i struja kritičke teorije globalizacije koja uočava i

analizira i dobre i loše strane globalizacije. Teško je utvrditi kada je tačno počela globalizacija.

Njom su se, iako ne pod tim nazivom, bavili i klasični ekonomisti: Adam Smith, David Ricardo,

John Stuart Mill i Karl Marx .

8

7. Povecanje ekonomske nejednakosti

Prema M. Pečujliću "... forma globalizacije krajnje je protivrječnim, svaka od njenih

dimenzija, poput starog boga Janus, sadrži dva potpuno različita lika, koja obilježavaju sve sfere

društva." U ekonomskoj sferi neoliberalni projekt istovremeno ima dvije suprotne dimenzije: s

jedne strane ekonomsku superiornost, a sa druge strane socijalnu inferiornost. Dolazi do naglog

bogaćenja. Profit transnacionalnih korporacija višestruko povećava. Izvore povećanja

ekonomske superiornosti predstavlja otvaranje novih izvora efikasnosti, kao što je masovna

deregulacija, privatizacija i liberalizacija kapitala i njegovo prenošenje u ruke preduzimljivog

privatnog poduzetništva, zatim globalna mobilnost, odnosno slobodna cirkulacija kapitala koji

kruži svijetom u potrazi za najpovoljnijim uvjetima za prostor, smanjenje sredstava za socijalne

izdatke, kao i drastično smanjivanje pomoći zemljama u razvoju.Nasuprot silovito povećanju

ekonomske efikasnosti koje dovodi do brzog uvećanja bogatstva uske elite, dolazi do

demontiranje socijalne države, povećanja socijalne nejednakosti i globalizacije siromaštva.

Globalizacija dovodi do drastičnog opadanja rasta bruto nacionalnog dohotka, u najsiromašnije

zemlje čak na 0.5%, au skupini srednje razvijenih zemalja na 1%. Disproporciji u razvoju

industrijski razvijenih i nerazvijenih zemalja povećala se s 3:1 u poslijeratnom razdoblju, na

100:1 u sadašnjem trenutku, na štetu nerazvijenih. Intenzivira se konfrontacija na relaciji Sjever -

Jug, odnosno bogati - siromašni. Nezaposlenost u zemljama Europske unije višestruko se

uvećala.Na jednoj strani preko 1/5 milijardi stanovnika živi s jednim dolara dnevno, a na drugoj

255 svjetskih milijardera posjeduje bogatstvo veće od godišnjeg dohotka 45% svjetskog

stanovništva. Siromaštvo nije prisutno samo u zamljama Trećeg svijeta. Može se reći da se tzv.

"Crne rupe globalizacije", odnosno ljudi i teritorija koji nisu uključeni u proces napretka nalaze u

svakom velikom gradu zemalja Prvog svijeta.

U političkoj sferi, nasuprot sveopštem širenju demokracije, dolazi do stvaranja autoritarne

transnacionalne države, kao nove forme vladavine. Stvaraju se nadnacionalne institucije kao što

su: G-8, Svjetska banka, Vijeće sigurnosti, NATO. Globalna elita moći postaje subjekt

odlučivanja iznad koga nema demokratske kontrole. Umjesto jednog temelja moći koji je oličen

u vlasništvu, javlja se mnoštvo osnova. Osim vlasništva, veliki značaj ima moć upravljanja i

raspodjela kulturnog kapitala, odnosno znanja. Novu vladajuću klasu, savremenu buržoaziju,

koja predstavlja vodeći monopolski sloj, čine sljedeće skupine: korporacija Bogataši, upravljači

transnacionalnih kompanija. Pod parolom "humanog intervencionalizma" krije se interes

9

krupnog kapitala. Strategija novog svjetskog poretka omogućuje otvoreno miješanje i dominaciju

velesila nad nerazvijenim područjima. U svjetskoj zajednici dolazi do pojave novih vidova

ovisnosti, iskorištavanja i nejednake razmjene rada.

10

8. Kriza socijalne države

Neoliberali, koji dolaze do izražaja sredinom sedamdesetih godina dvadesetog stoljeća

negiraju temeljne vrijednosti moderne socijalne države. Osporava se kolektivno, socijalno, jer to,

po njima, građanima oduzima dio individualnog suvereniteta i slobode. Zastupa se minimalna

država koja neće ograničavati tržište i slobodnu igru individualnih interesa. Neki se usmjerava na

ostvarivanje osobnih interesa, a destimuliraju se oblici socijalnog povezivanja.U mnogim

zemljama krajem prošlog stoljeća nastupa politika rezanja socijalnih troškova, osobito u Velikoj

Britaniji u vrijeme vladavine M. Thatcher i u SAD-u kada je predsjednik bio R. Reagan.

Neoliberalna politika zahvata i Zapadnu Europu, posebno zemlje u tranzitu, u koje se reforme

uvode preko Svjetske banke i Međunarodnog monetarnog fonda.

Krupni kapital ima mnoštvo socijalnih protivnika. Sve se više uočava da i neoliberalna

država, koja se još nije učvrstile u Zapadnoj Europi, ulazi u krizu, ništa manju nego država

blagostanja. U ovom trenutku "nema na vidiku strategije izlaska iz krize modela države

blagostanja, ali i latentna, a sve više i manifestne krize neoliberalnog modela gospodarstva i

cjelokupnog društva." Usocijalnom pogledu, za zaposlene je još nepovoljniji američki model

neoliberalnog kapitalizma. On se u usko ekonomskom smislu pokazao efikasnijim, upravo zato

što nije opterećen socijalnim davanjima. Kapital Sjedinjenih Država je zauzeo Europu. S

obzirom na njegov tip, on je u oštrom sukobu sa socijalnom državom. Uslijed pritiska

korporativnog kapitala i globalizacionih procesa koji nameću surovu borbu na svjetskom tržištu

vrlo je teško očuvati osnovne funkcije socijalne države.Snažnu ulogu u krizi socijalne države ima

i pojava novih igrača u procesu globalizacije Kine, Indije, Južne Koreje, itd.. Oni prodiru na

europsko tržište velikom količinom jeftine, a relativno kvalitetne robe široke potrošnje, što

dovodi do toga da se kapital zemalja u koji oni nadiru povlači u zemlje slabo plaćene radne

snage, veoma niskih socijalnih standarda i slabe ekološke zaštite. Na taj način zapadno-europske

države ostaju bez potrebnih prihoda od poreza koje su im plaćale korporacije, što se odražava na

socijalne beneficije.

Preraspodela svjetske ekonomsko političke moći izazvana procesom globalizacije

zaoštrava pitanje socijalnog identiteta europskih zemalja, tako da one ulaze u proces velikih

promjena, velike neizvesnosti, preplitanja različitih vrsta sukoba i kriza. Ma koliko bilo teško,

11

mora se tražiti izlaz u kompromis, u kome dolazi do podešavanja i nadopunjavanja gospodarske

učinkovitosti i najmodernijeg tehnološkog razvoja, s jedne, i socijalne pravednosti i

ravnopravnosti ljudi kao individua i građana, s druge strane. U tom smislu nužna je

racionalizacija i modernizacija, ne samo socijalnih funkcija države, nego i strategije razvoja

biznisa koji ide u susret boljoj budućnosti.

Javljaju se različiti oblici borbe stanovništva za očuvanje socijalne uloge države, dok s

druge strane, dolazi do jačanja fenomena borbe za opstanak na tržištu radne snage, kao i do

rasipanja tih pokreta used brige za radno mjesto i za normalne uvjete egzistencije. Neoliberalni

kapitalizam teži strogom disciplinovanju radne snage i smanjenju moći sindikata, tako da je

radnik u stalnom strahu od otkaza.Međutim, i nakon tridesetak godina obilježenih krizom,

socijalna država u Europi se održala. Može se reći da socijalni troškovi nisu značajno

reduciranim i pored pritisaka nove politike, što se objašnjava visokim stupnjem privrženosti

europskih građana stečenim socijalnim pravima. Osim toga, u zadnje vrijeme su neki socijalni

problemi narasli do takvih razmjera da je nemoguće smanjiti socijalne troškove. Radi se o sve

većem broju starih stanovnika, porastu zdravstvenih zahtjeva, masovnoj nezaposlenosti,

povećanju nejednakosti u društvu. Uslijed svega toga je potrebna državna intervencija, kao i novi

socijalni izdaci.

U svakom slučaju, dolazi do određenih promjena u karakteru socijalne države u okviru

kojih se veliki dio socijalnih troškova prebacuje na teret pojedinca, vrši se njena restrukturacija,

ali ne i ukidanje. Neki teoretičari smatraju da je europska socijalna država zaleđinom otvorene

ekonomije.

12

9. Globalne ekonomske promjene

Sa ekonomskog stanovišta, može se reći da su uzroci i poticaji globalizacije kapitalističke

način proizvodnje, tehnološki napredak i međunarodna regulacija. Težnja nositelja globalizacije

je izjednačavanje cijena proizvodnih faktora na različitim dijelovima globalnog tržišta.

Međutim, vrlo sporo dolazi do izjednačavanja cijena kapitala zbog različitih rizika koji su

uglavnom posljedica neekonomskih faktora, kao i cijena rada zbog kulturnih, jezičnih i dugih

razlika. U globalnoj privredi faktori proizvodnje - prirodni resursi, kapital, tehnologija, rad,

informacije, kao i dobra i usluge slobodno kreću svijetom. Ostvaruju se ogromne zarade

prebacivanjem navedenih faktora s mjesta gdje su jeftiniji na mjesta gdje su skuplji, a

proizvođači smještaju svoje pogone tamo gdje je to najjeftiniji, tj.. u nerazvijene zemlje, gdje

profitiraju ne samo na niskim cijenama nadnica, nego i na nepropisno standardima rada i zaštite

okoliša, odnosno na niskoj razini ljudskih prava i neorganiziranost radničkih pokreta.Nerazvijene

zemlje imaju korist od prijenosa tehnologije koja je na zapadu davno zastarjela i prevaziđena, a

zaposleni radnici i od nešto veće plaće (oko 10%) nego kod domaćih poslodavaca. Domaće

tržište postaje dio jedinstvenog globalnog tržišta, a svako privelegovanje domaćih proizvođača je

zabranjeno međunarodnim konvencijama. Svjetska konkurencija i globalizacija utječu na

smanjenu intervenciju države što dovodi u pitanje socijalni mir.Dominantan je Liberalni koncept

društva u kome je sve podređeno interesima kapitala i političke moći.Proces globalizacije je

doveo do formiranja tri snažna ekonomska regija, megaregije, s vodećim centrima u SAD-u,

Japanu i Europi, dakle, dolazi do snažnih procesa integracije i konvergencije, jačanja

međusobnih veza i međuzavisnosti, stvaranja jedinstvenog tržišta i opstih standarda.

Uprkos tome, suvremeno društvo je i dalje podeljeno. Još više dolazi do izražaja disproporciji u

razvoju industrijski razvijenih i nerazvijenih zemalja, intenzivira se sukob između bogatih koji

postaju još bogatiji i siromašnih čije se siromaštvo povećava. Preko noći se ruše planovi privrede

zbog financijskih i ekonomskih kriza, stotine hiljada radnika ostaju bez posla.U toku je

formiranje i širenje novih strategija razvoja, koje se baziraju na novim ideologija, posebno

neoliberalizma i neokonzervatizmu. Nastupa erozija socijalne države, raste socijalna nesigurnost

i dolazi do potkopavanja temeljnih demokratskih načela. Javljaju se ogromne razlike u

tehnološkom, ekonomskom i civilizaconom smislu između svijeta bogatih i svijeta

13

siromašnih.Međunarodna zajednica mora osmisli put prevladavanja nastalih proturječnosti i

osigurati minimum socijalne sigurnosti u okviru globaliziranom ekonomije.

14

10. Nejednakost među državama

Istraživanja različitih autora pokazuju da postoji veza imeđu globalizacije i rasta bruto

društvenog proizvoda. Njihove analize pokazuju da su nositelji globalizacije koji su najviše

smanjivali carine ostvarili i najviše stope rasta BDP-a po stanovniku, nasuprot siromašnim

državama koje nisu u značajnoj mjeri zahvaćene ovim procesom. Prema Deardorff-u i Stern-u

"... globalizacija postavlja dobar sloj vrhunskih menadžera, državne, političko-vojne elite i

vrhove znanstvene elite, temelje rasta BDP-a smanjenjem inflacije te ubrzanjem tehnološkog

napretka i rasta produktivnosti. Ima autora koji smatraju da globalizacija donosi mnoge prilike,

ali i prijetnje, ili pak, razlog neodrživosti rasta vide u vanjskim tokovima koji dolaze s

otvorenošću. Ipak, preovlađuje prvi pristup koji smatra da postoji pozitivna korelacija između

globalizacije i rasta BDP-a.

Kad se govori o nejednakoj raspodjeli rasta BDP-a, odnosno o nejednakosti među

državama primjenjuju se tri pristupa:

•traženje konvergencije,

• Stolper - Samuelson-ov (SS) teoriju,

• procjena nejednakosti prema mobilnosti faktora.

Pojedini teoretičari tvrde da se nejednakost među državama gubi. U bivšim socijalističkim

zemljama u kojima se na umjetni način održavala jednakost dolazi do povećanja nejednakosti, a

u zemljama u kojima je umjetno održavana visoka nejednakost, kao što su zemlje Latinske

Amerike, dolazi do pada nejednakosti. Tvrdi se da nejednakost među zemljama zavisi od faktora

koji se sporo mijenjaju, ali se značajno razlikuju u različitim zemljama. Kao mogući razlozi

izostajanja konvergencije navode se:

• tehnološki aspekti, pri čemu se pretpostavlja da je produktivna tehnologija unutarnja osobina

bogatih i tehnološki naprednih zemalja, a posljedica toga je da će bogati biti još bogatiji zbog

efekta prelijevanja preko granica;

15

• obrazovni aspekti, gdje se smatra da će do konvergencije doći tek kad zemlje dosegnu određeni

nivo ljudskog kapitala s kojim mogu koristiti stranu tehnologiju;

• ukupni potencijal zemlje, uključujući i geografske položaje, kao što je izlazak na more ili

udaljenost od ekvatora;

• ekonomske politike, gdje se, u slučaju izostajanja konvergencije zemalja koje se globalizuju sa

razvijenim zemljama smatra da one vode lošu ekonomsku politiku;

• "propuštena prilika" - tvrdi se da uslijed ograničenja potražnje industrijskih dobara zemlje koje

su propustili da se do sada globalizuju ne mogu više dostići razvijene zemlje, bez obzira na

ekonomsku politiku.

Razvijene zemlje koje su bogate kapitalom istodobno su siromašne radom. S obzirom na

globalizaciju, očekuje se da će se nadnice niskokvalifikovanih radnika u siromašnim zemljama

približiti nadnicama visokokvalificiranih radnika u siromašnim zemljama, te niskokvalifikovanih

radnika u bogatim zemljama, odnosno da će se smanjivati nejednakost. Istraživanja pokazuju da

nadnice niskokvalifikovanih američkih radnika stvarno padaju, međutim kretanje visina nadnica

u siromašnim zemljama je raznolika.

Što se tiče mobilnosti faktora, povećava se pokretljivost kapitala, ali je kretanje radne

snage otežano antimigracijskim mjerama. Uslijed toga veću korist od globalizacije imaju zemlje

bogate kapitalom, odnosno dolazi do povećanja nejednakosti. Iznalaženje načina za povećanje

pokretljivosti radne snage doprinijelo bi većoj koristi za siromašne zemlje.

Što se tiče utjecaja globalizacije na povećanje nejednakosti, neki smatraju i pokazuju na

temelju praktičnih istraživanja, da ona povećava nejednakost, a drugi suprotno. Teško je izabrati

jednu istinu, imajući u vidu da nema ravnomjerno globalizacije u svim zemljama, da je teško

svrstati zemlju u grupu globalizovanih ili neglobalizovanih, da postoji otpor globalizaciji koji

također može imati negativne učinke.

16

11. Nejednakost unutar države

- Teorija o nejednakosti unutar države ima više polazišta:

• Stolper-Samjuelson-ov (SS) teoriju;

• Kuznetz-ova hipoteze;

• Lewis-ov model;

• mobilnost faktora proizvodnje;

• političko-ekonomski faktori;

• nesavršenosti tržišta kapitala.

SS teorija polazi od pretpostavke da će se zemlje u međunarodnoj razmjeni specijalizovati

na temelju dva faktora proizvodnje - radne snage i kapitala i da će na dobitku biti vlasnici

bogatijeg faktora proizvodnje, a na gubitku vlasnici manje obilnog faktora proizvodnje. Iz toga

slijedi da će u zemljama koje obiluju kapitalom doći do povećanja razlika, a u zemljama bogatim

radom razlike će se smanjivati.

Da bismo predstavili Kuznetz-ovu hipotezu promatračima dva sektora, poljoprivredu i

industriju i tri grupe radnika: niskokvalifikovane, srednjekvalifikovane i visokokvalifikovane.

Tijekom gospodarskog razvoja dolazi do kretanja rada iz niskoplaćenih sektora (poljoprivreda),

gdje je nejednakost mala u bolje plaćene sektore (industrija), gdje su razlike u nadnicama veće.

Modernizacija gospodarstva dovodi do nestajanje međusektorske nejednakosti, a puna

zaposlenost eliminira nejednakost unutar samog sektora. Prema pomenutoj hipoteze zemlje na

nižem stupnju razvoja će imati povećanje nejednakosti sve dok ne postignu određeni nivo

razvoja, nakon čega dolazi do zaokreta.

Prema Lewis-ovom modelu nejednakost je rezultat migracije iz niskoprofitnog u

visokoprofitni sektor, pri međusektorskoj nejednakosti.

17

Kapital, kao mobilniji faktor proizvodnje, krećući se među zemljama, bira zemlju koja

ima najpovoljniji odnos između proizvodnosti rada i nadnice. On prisiljava zemlje da deregulišu

tržište rada, uključujući i minimalnu nadnicu. Uslijed toga se povećava profit vlasnika kapitala,

neovisno od toga da li zemlja obiluje radom ili kapitalom. Ovaj proces je poznat pod nazivom

"utrka prema dnu" i sadrži u sebi stav da će većina ekonomija završiti na istom, prilično

zaostalim sustavu socijalne zaštite.

U nastojanju da održe ili povećaju postojeće stanje nejednakosti bogati su u mogućnosti

lobiranje ili korupcijom utječu na izbornu politiku.

Siromašni nisu u mogućnosti potpuno iskažu i iskoriste vlastite sposobnosti jer je za njih

otežan pristup kreditima, veće su kamatne stope zbog većeg rizika i sl..

Većina teorijskih i empirijskih istraživanja pokazuju da globalizacija povećava

nejednakost unutar zemlje, kao i nejednakost među zemljama. Osim što direktno utječe na rast

BDP-a, ona djeluje i neizravno, putem obrazovanja, državne potrošnje i inflacije, tako što

povećava kvalitetu obrazovanja i državnu potrošnju a smanjuje inflaciju. Prema tome, u cilju

ublažavanja negativnih posljedica globalizacije na nejednakost, neophodno je poduzimati

korektivne mjere u smislu politike koja podržava rast a smanjuje nejednakost

18

12. Globalizacija, rast i siromaštvo

Kao prvo, treba imati u vidu da siromaštvo i nejednakost nemaju isto značenje.

Također, postoji problem definicije siromaštva. Jedna od njih kaže da je siromašna ona osoba

koja ima neuobičajeno nizak nivo potrošnje u usporedbi sa ostalim stanovnicima te zemlje. Pri

tom nisu dati kriteriji za određivanje tog nivoa. Danas se pod siromaštvom podrazumijeva i

postojanje odnosno nepostojanje mogućnosti i šansi za ostvarivanje prava na život u

dostojanstvu, kao što su pristup resursima i mehanizmima ostvarivanja i zaštite ljudskih prava i

sudjelovanje u odlučivanju. I ovdje se postavlja pitanje da li se siromaštvo povećava uslijed

globalizacije ili otpora globalizaciji.

Na temelju tvrdnje da globalizacija potiče rast BDP-a, mnogi autori smatraju da ona

istovremeno smanjuje siromaštvo. Drugi autori smatraju da je smanjenje siromaštva vrlo malo u

usporedbi s ostvarenim stopama rasta.

Pri analizi kretanja siromaštva na globalnoj razini previđa se kretanje siromaštva po

regijama. Većina regija postiže neznatan napredak u borbi protiv siromaštva, dok u Africi raste

broj siromašnih. Značajno smanjenje siromaštva u jugoistočnoj Aziji u prvom redu je posljedica

globalizacije, dok u Kini i Indiji, koje imaju najbolje rezultate na ovom planu, to nema veze sa

globalizacijom. Rezultati proučavanja odnosa globalizacije i siromaštva od strane Lundberg-a i

Squire-a pokazali su da globalizacija donosi korist većini stanovništva, ali šteti najugroženijoj

populaciji, odnosno najsiromašnije dijelu stanovništva.

Statistički pokazatelji i studije UN pokazuju značajno povećanje jaza između bogatih i

siromašnih, kako između razvijenih i nerazvijenih zemalja, tako i između pojedinih društvenih

slojeva unutar pojedinih zemalja i regija, uključujući i najbogatije zemlje.

Promatranjem petine svjetske populacije s najvišim primanjima i petine sa najnižim primanjima

utvrđeno je da je njihov odnos u stalnom rastu. U 1960.-toj godini je iznosio 30:1, u 1990.-toj

60:1, a u 1999.-oj 74:1. Tokom zadnjih decenija prihodi 60% svjetske populacije su se umanjili,

20% je ostvarilo skromno povećanje prihoda, dok je 20% stanovništva ostvarilo drastično

povećanje prihoda. Indeks humanog razvoja koji se primjenjuje u studiji UN opao je u 30

zemalja svijeta, što ilustrira tendenciju apsolutnog porasta siromaštva.

19

Otvaranje tržišta, uklanjanje carinskih barijera i liberalizacija trgovine pogoduju samo

velikim i bogatim tržištima, državama, regijama i pojedincima. Rast integracije, kao jednog od

osnovnih čimbenika globalizacije, veoma malo koristi donosi onima koji značajno doprinose

stvaranju dobara i bogatstava, odnosno radnicima, među kojima veliki udio imaju migranti, koji

danas predstavljaju nevidljivu državu unutar Europske unije i industrijski razvijenih država

Sjeverne Amerike. Iako se gospodarstvo razvijenih zemalja dobrim dijelom bazira na korištenju

ove jeftine radne snage, ona je potpuno obespravljena. Migranti nemaju pravo glasa niti pravo

udruživanja, ne mogu da rade u javnom sektoru, nemaju pravne zaštite na radnim mjestima. Sve

češće rade privremene i povremene poslove, bez sigurnosti u pogledu adekvatne nadnice i zaštite

na radu. Činjenica da većina migranata ne pripada bijeloj rasi ukazuje na rasnu i diskriminatorski

pozadinu ove problematike.

Posebnu priču predstavljaju izvozne proizvodne zone. Bez obzira gdje se nalaze, položaj

zaposlenih radnika je jednako loš. Radni dan traje od 12 do 16 sati. Većina zaposlenih su mlade

žene koje rade za ugovarača iz Koreje, Tajvana i Hong Konga, koji ispunjavaju narudžbe za

kompanije porijeklom iz država G7. Uprava je vojnog stila, nadnice nedovoljne za

preživljavanje, rad zatupljujući i ne traži posebnu radnu vještinu, a same izvozne proizvodne

zone su izdvojene iz zakonodavnog i poreznog sustava zemlje koja ih udomaćuje.

Siromaštvo ima tendenciju rasta i u razvijenim zemljama, a najviše u SAD. Svaki četvrti

Amerikanac živi u siromaštvu, a čak oko dva milijuna su beskućnici. Istovremeno najbogatija

tvrtke naglo uvećavaju svoje bogatstvo.

Zemlje u razvoju, u nastojanju da privuku strani kapital, snižavaju zaštićenu najnižu

cijenu rada, standarde rada i standarde zaštite na radu i uvode porezne olakšice za ulagače. Sve to

ugrožava ekonomska i socijalna prava zaposlenih i onih koji su u potrazi za poslom. Radni odnos

na neodređeno vrijeme sve se više zamjenjuje radnim odnosom na određeno vrijeme, honorarni

poslovima, povremenim i privremenim poslovima. Ovakva politika odgovara krupnom kapitalu

koji u takvim uvjetima lako dolazi do jeftine radne snage, snižava svoje troškove i povećava

profit. Na ovaj način suvremena globalizacija dovodi do rasta siromaštva među uposlenim.

Neophodno je spomenuti i otplaćivanje dugova koje nerazvijenim zemljama ostaje vrlo

malo ili čak nimalo, sredstava za ulaganje u razvoj gospodarstva, odnosno u infrastrukturu,

20

tehnologiju ili istraživanja. Nema dovoljno sredstava za održavanje osnovnih elemenata

društvenog standarda: zdravstva, obrazovanja, prehrane, stanovanja. Trideset dva milijuna HIV

pozitivnih ljudi u zemljama u razvoju nemaju mogućnost liječenja, jer lijekovi koštaju između

pet i pedeset prosječnih godišnjih prihoda tih zemalja. Ionako mala javna potrošnja često je

usredotočen na potrebe političke i ekonomske elite dok su fondovi za sirotinju podložni

raznoraznim udarim. Prirodna bogatstva se iscrpljuju radi otplate kredita, umjesto za razvoj

vlastite privrede. Izdvajanja zemalja subsaharske Afrike za otplatu kredita razvijenim zemljama

višestruko su veća od sredstava koja dobivaju kao pomoć. Programi stabilizacije najviše

pogađaju najsiromašnije slojeve stanovništva. U takvim uvjetima često dolazi i do društvenih

nemira, što uzrokuje stradanja ljudi, razaranja i još veću bijedu.

Međutim, smanjivanje siromaštva na taj način je dugotrajan proces. Primjer za to je

Brazil u kome živi polovina siromašnog stanovništva Latinske Amerike. Iako se porast BNP-a po

glavi stanovnika ustalio na tri procenta treba proći nekoliko decenija privrednog rasta da bi

stanovništvo dostiglo granicu siromaštva odnosno postalo nesiromašno.

21

13. Globalizacija kao društveno-ekonomski proces

Posljednjih dvadesetak godina poimanje i proučavanje kapitalizma i njegovog odnosa s

nacionalnim državama je ušlo u jednu novu fazu. Taj novi period fundamentalne transformacije

suvremene svjetske privrede u literaturi se naziva globalizacija. Suvremeno društvo odslikava

sve veći stupanj integracije između ljudi u različitim državama koja se ispoljava kroz sve veći

obim trgovinske razmjene, kretanje kapitala, strane direktne investicije, migracije ljudi i sl.. Ali,

naporedo sa vantitativnim promjenama dolazio do kvalitativnih promjena u načinu na koji

država sudjeluje u gospodarskom životu date zemlje. Odnosno, možemo reći da su ove prve

promjene uzrok, a druge posljedica. Mada se u literaturi javlja vrlo veliki broj različitih

tumačenja i objašnjenja efekata procesa globalizacije na pojedinačne nacionalne privrede,

radničku klasu, ekonomsku politiku, životni standard i sl.., sama definicija globalizacije je kod

svih autoraslična. Pod globalizacijom u ekonomskoj sferi u literaturi se podrazumijeva rastuća

internacionalizacija gospodarske razmjene i proizvodnje, napuštanje regulacije financijskih i

trgovačkih to-kova, što dalje vodi sve većoj mobilnosti kapitala, dobara, usluga i rada.

Globalizacija također podrazumijeva i kvalitativno promjenu konkurencije na svjetskoj razini,

novu dislokaciju i realokaciju ekonomskih aktivnosti unutar i između država, kao i rastuću

konkurenciju između država kada je u pitanju visina poreznih stopa. Silbert i Claude su

definirali globalizaciju kao proces pretvaranja zasebnih nacionalnih privreda u integriranu

svjetsku privredu. To pretvaranje se odvija najviše putem međunarodne trgovine, međunarodnog

kretanja proizvodnje (kapitala i rada) i međunarodne difuzije tehnologije. Sa sociološkog

stanovišta globalizacija se proučava krozdve grupe promjena. Prva skupina promjena su

strukturne promjene koje se manifestiraju kroz sve veću složenost društva i unutarnju

diferencijaciju. Druga grupa promjena podrazumijeva novu vrstu društvenih odnosa i kulturnu

diseminaciju i unifikaciju. Entoni Gidens je definirao globalizaciju kao intenziviranje

društvenihodnosa širom svijeta, koje udaljena mjesta povezuje tako da lokalne događaje

oblikuju dešavanja koja se odvijaju kilometrima daleko. Na političkom planu, globalizacija

podrazumijeva nekolikopojava, između ostalog slabljenje nacionalnih država po pitanju

političke i uopće društvene nezavisnosti, procesa decentralizacije unutar nacionalnih država, kao

22

i pokušaje da se oživi stare i / ili kreiraju nove međunarodne političke institucije. Na kulturnom

planu, globalizacija se ispoljava kroz slobodan i tekući prijenos informacija, prijetnju

tradicionalnim kulturnim i društvenim vrijednostima kroz homogenizaciju kulture ili

«mekdonaldizaciju», odnosno proces individualizacije i tendencije stvaranja marketinga dobara i

usluga kao «Globalnih proizvoda». Ukratko, politolozi se bave pitanjima kako globalizacija kao

ekonomska pojava utječe na demokraciju kao politički fenomen. Zatim se baveproblemima

suverenosti i autonomije, kao i pitanjima nužnosti svetskog vođstva.

23

14. Istorijski korjeni globalizacije

Globalizacija je prepoznatljiva po mnogim trendovima od kojih se većina razvila nakon Drugog

svetskog rata. Najopštije, to su veći uvećavanje protoka dobara, novca, informacija i ljudi; razvoj

tehnologija, organizacija, pravnih sistema i infrastrukture kao glavnog nosioca ovog pokreta

(npr. internet).

Ekonomska globalizcija predstavlja Veću stopu rasta međunarodne trgovine u odnosu na stopu

rasta svetske ekonomije Porast međunarodnog protoka kapitala, porast stranih direktnih

investicija Erozija nacionalnih suvereniteta i nacionalnih granica izazvana kao posledica brojnih

međunarodnih ugovora.

Razvoj globalnih finansijskih sistema

Porast učešća multinacionalnih korporacija u svetskoj ekonomiji

Uvećana uloga međunarodnih organizacija, poput Svetske trgovinske organizacije, svetske

organizacije za zaštitu intelektualne svojine, MMF i slične.

Pod djelovanjem tržišnih zakona, međunarodnih ekonomskih organizacija i ustanova,te

međunarodnih multinacionalnih kompanija, sa snažnim poticajima kroz razvojtehnologije u

oblesti informatike i komunikacija, provodi se ekonomska globalizacija kao jedan prirodan i

nužan proces rasta međunarodnih tokova roba i kapitala Ako ekonomsku globalizaciju

shvatimo u najužem smislu tj. kao ''rastuću privrednu međuzavisnost država širom svijeta'' i tada

moramo biti svijesni da nije dovoljno da privredne veze prelaze granice država ili regiona, već je

potrebno da se uspostavljaju sa velikim brojem zemalja i da imaju tendenciju da obuhvate cijeli

svijet, tj. Da postanu globalne i da su tek tada sastavni dio procesa ekonomske globalizacije

Značajan događaj koji je označio ne samo početak već i veliki skok u procesu svestrane a

posebno ekonomske globalizacije je pad Berlinskog zida. Davno smo poučeni da na potrebama i

njihovom rast, gledano na razlike domaće potrošnje i proizvodnje, te investicija i štednje, a

prema njihovim ekonomskim politikama, počivaju glavni tokovi ekonomskih integracija:

međunarodni tokovi roba, međunarodnih tokovi kapitala i njihov rast. Ekonomska globalizacija

prirodan je, tj. nužan proces i proizvod je djelovanja tržišnih zakona, međunarodnih ekonomski

24

politika, država i međunarodnih ekonomskih ustanova i organizacija kao i transnacionalnih i

multinacionalnih kompanija. U tom proces posebno potsticajnu ulogu igra razvoj tehnologije u

oblastima informatike i komunikacija.Oba glavna toka globalne ekonomske integracije:

međunarodni tokovi kapitala i međunarodni tokovi roba kreću se ciklično, ali imaju jasnu

tendenciju brzog rasta,znatno bržeg nego što je to rast ukupnog proizvoda. Dramatičan razvoj

globalnih telekomunikacija, pre svega interneta, komunikacionih satelita i telefonije, razvoj

infrastrukture i uvećan prekogranični protok podataka Rast broja globalnih standarda, poput ISO,

kopirajta (zakona o zaštiti autorskih prava i intelektualne svojine), zakona o patentima

Sve veći broj slučajeva koji se rešavaju po međunarodnim zakonima i međunarodnim sudovima

Terorizam je takođe dobio odlike globalizacije i sve je veći broj napada u mestima koja nemaju

direktnu vezu sa matičnim zemljama inspiratora terorizma.

25

15. Stvaranje pozitivnog i negativnog uticaja globalizacije

Globalizacija ima pozitivne i negativne uticaje, odnosno aspekte na društvene, privredne,

komunikacijske, nacionalne i druge faktore.

Pozitivni uticaji globalizacije su: poduzimljivost i kreativnost glavnih nosilaca, dobra

organizacija rada, razvoj novih tehnologija i tehnika proizvodnje, racionalizacija i razvoj novih

sirovina, razvoj novih izvora energije pri čemu se nabrojani uticaji posmatraju kroz integraciju

nauke i proizvodnje.

Drugu grupu pozitivnih uticaja čine prestrukturiranje proizvodnje gdje se radi na intenzivna

proizvodnja locira u zemlje u razvoju jer je jeftinija radna snaga, a kapitalno intenzivna

proizvodnja se locira u područjima razvijenih zemalja.

Treću grupu pozitivnih uticaja čini međuzavisnot koja se odražava kroz regionalna udruživanja,

prenos znanja, prenos tehnologije, educiranje radnika, mogućnost tehničko-tehnološkog i

proizvodnog obrazovanja mladih ljudi, itd.

Negativne efekte profitnih multinacionalnih korporacija — korištenje pozamašnih i složenih

pravnih i finansijskih sredstava u svrhu zaobilaženja lokalnih zakona i standarda kako bi se

manipulisalo lokalnom radnom snagom i uslugama protiv njihovih sopstvenih interesa.Širenje

kapitalizma od razvijenog ka nerazvijenom svetu."Koncept globalizacije odnosi se na sažimanje

sveta i kristalisanje svesti o svetu kao jednom" - Roland Robertson.Globalizacija ima mnogo

sličnosti sa internacionalizacijom i ovi pojmovi se često smenjuju, iako mnogi više vole da

koriste globalizaciju kada žele da istaknu urušavanje nacionalnih država ili nacionalnih granica.

Striktno ekonomski gledano, globalizacija je u kontrastu sa ekonomskim nacionalizmom i

protekcionizmom, dok je u skladu sa laissez-faire kapitalizmom i neoliberalizmom.

26

16. Protivrječnosti globalizacije

Žučne akademske rasprave vode se o prirodi globalizacije - da li je globalizacija stvarna pojava

ili samo analitički mit. Uprkos širokoj primeni ovog pojma, posebno danas, mnogi analitičari

sumnjaju i osporavaju stvarnost pojave globalizacije u istoriji. Takođe, mnogi tvrde da glavne

odlike i pojavne karakteristike globalizacije nisu ni izbliza ukorenjene toliko koliko se smatra.

Globalistička intervencionistička politika Sjedinjenih američkih država takođe je kamen

spoticanja za one koji tvrde da je globalizacija došla u fazu neminovnosti. Stoga mnogi autori

radije koriste termin internacionalizacija. Prostije rečeno, uloga i značaj nacije i države mnogo je

veća u internacionalizaciji, dok globalizacija negira nacionalne države. Tako mnogi autori ističu

da granice nacija, u širem smislu, i dalje opstaju, i da su države-nacije daleko od odumiranja,

upravo iz razloga što se proces globalizacije zapravo i ne odvija. Po ovom stavu, istorijski

gledano internacionalizacija još nije ustupila mesto globalizaciji. Projekat stvaranja Evropske

unije ili trgovinski sporazum NAFTA navode se kao glavna potvrda ovog stava. Međutim,

današnji svet nailazi na sve više zajedničkih problema koji nemaju veze sa pojedinim nacijama.

Na primer, zagađenje životne sredine ili globalno zagrevanje, problemi kojima se bavi pokret

koji se začudo zove anti-globalistički, a koji zapravo predstavlja globalni pokret koji želi da se

bavi ovim problemima upravo mimo država - nacija; svojim radom, narastanjem u društvenu

organizaciju koja prevazilazi granice država - nacija, ovaj pokret je zapravo argument protiv

teorije internacionalizacije, i predstavlja stvarnu pojavu globalizacije današnjeg društva.

27

17. Nosioci globalizacije

Kako smo naveli, ključnu ulogu u globalizaciji imaju multinacionalne kompanije.

Multinacionalne kompanije se opisuju kao kompanije koje posluju širom svijeta. Ovakve

kompanije imaju sjedište u jednoj zemlji, a posluju u mnogo zemalja (General Motors, IBM,

General Electric, Toyota itd.). Multinacionalne kompanije mogu koristiti prednosti poslovnih

prilika u mnogo različitih zemalja. Mogu širom svijeta prikupljati novac za svoje operacije.

Koristi im što su u mogućnosti da proizvodne kapacitete uspostave u zemljama u kojima njihovi

proizvodi mogu biti proizvedeni najučinkovitije i najefikasnije. Kompanije s operacijama

rasprostranjenim širom svijeta ponekad imaju pristup prirodnim resursima i materijalima koji

možda nisu uvijek dostupni domaćim kompanijama. MNC mogu zaposliti menadžere i ostalo

osoblje iz cijelog svijeta.

Prednosti multinacionalnog djelovanja moraju biti odmjerene u odnosu na izazove i rizike

povezane s djelovanjem u stranim okruženjima. Jedan od problema predstavlja porast

nacionalizma u mnogim zemljama. MNC moraju održati dobre odnose sa zemljom domaćinom,

što može biti teško, jer dolazi do čestih promjena vlada, a korporacije se moraju nositi s tim

promjenama i neprestano im se prilagođavati.Iako mnoge kompanije teže postati globalne, samo

ih je nekoliko u tome i uspjelo. To zahtijeva razvijanje proizvoda imajući na umu cijeli svijet. Pri

donošenju strateških odluka treba voditi računa o cjelokupnom svijetu, dok taktike moraju biti

prilagođene nacionalnom i lokalnom okruženju. Sa kompanijama iz zemalja u koje je globalnim

kompanijama onemogućen pristup, potrebno je osnovati strateške alijanse.

28

18. Globalne kompanije

Globalne korporacije su izrazito velika preduzeća koja svoje djelatnosti obavljaju u novim

industrijama (Microsoft, Apple, IBM, Sony, Compaq...) ili u starim industrijama koje su svoju

tehnološku potku bazirale na informacijskoj tehnologiji (GM, Ford, ABB, Reebok, Coca-

cola,Nike...), gledajući na cijeli svijet kao na jedno tržište. Za globalne korporacije ''nacionalne

granice su irelevantne u naporu da se nađe najbolji izvor materijala, proizvode proizvodi po

najnižim cijenama''. Globalne korporacije vide cijeli svijet kao jedno tržište. Lociraju svoje

operacije i Resurse u različitim dijelovima svijeta. Globalne korporacije nude globalne proizvode

prilagođene lokalnim potrebama, a teže ostvarenju vodećeg mjesta u prodaji određenih proizvoda

na svjetskom nivou. Razlog zbog kojeg korporacije odlučuju postati globalnim korporacijama, je

težnja da se u uslovima jake konkurencije osigura vodeća pozicija u prodaji određenog proizvoda

na svjetskom tržištu.

29

19. Koncept nove tehnologije virtuelnog poslovanja

Virtualno poslovanje i su organizacije specifičan oblik mrežne organizacije čije postojanje

omogućava suvremena informacijska i komunikacijska tehnologija (Internet/Intranet)

olakšavajući poslovnu suradnju između poduzetnika i poduzeća kroz prostor, vrijeme i

organizacijske granice. Virtualna organizacija može biti definirana kao grupa poduzeća, dijelova

poduzeća ili samostalnih poduzetnika koji se međusobno povezuju radi obavljanja određene

privremene ili trajne poslovne aktivnosti. Članovi virtualne organizacije poslovanja zadržavaju

pravnu neovisnost ali prema tržištu postupaju kao jedinstveni poslovni entitet.

Pojmovno određenje koncepcije Virtualnog poslovanja

Funkcionalni i Institucionalni kontekst upotrebe termina Virtualna organizacija opisuje

funkcionalni kontekst, tj. način ustrojstva neke profitne ili neprofitne organizacije.

Pojmovno određenje koncepcije virtualne organizacije

Virtualno preduzece institucionalni kontekst, tj. naziv za preduzece koje djeluje prema konceptu

virtualne organizacije.

Uzroci razvoja virtuelne organizacije

Koncept virtalne organizacije spade

Racionalizacija trošlkova

Razvoj informacijske

Virtualizacija agilna konkurencija

Specijalizacija

Outsourcing

Porast antelektualnog kapitala

30

Karakteristike virtualnih organizacija

Ø Sekundarne karakteristike spadaju

· Jedinstveni identitet

· Članovi su male veličine

· Podjela rizika

· Podijeljeno vlasništvo

· Podijeljeni interesi

· Podijeljeno vodstvo

· Podijeljena lojalnost

· Ovisnost o informacijama

· Nepostojanje organizacijske šeme

· Potrošačka orijentacija

· Ravnoteža vlasti

· Različiti oblici sudjelovanja

31

Ø Primarne karakteristike:

· Mrežna struktura

· Virtualnost

· Fleksibilnost

· Agilnost

· Ujedinjenje sržnih kompetencija

· Prekoračivanje granica

· Elektronska komunikacija

· Geografska disperzija

· Privremenost

· Promjenjivost članova

· Jednakost članova

· Povjerenje među članovima

Ø Podjela virtualnih organizacija

· Virtualni projekti

· Privremene VO

· Stalne VO

· Virtualni Timovi

32

Ø Prema načinu nastanka:

· Transformirane klasične organizacije

· Novodizajnirane virtualne organizacije

Menadžersko računovodstvo u virtualnom preduzeću

Menadžerska kontrola – razmjena informacija sa članovima o potrošačima, novim prilikama

produktima i metodama ABC (Activity Based Costing) – troškovanje utemeljeno na

aktivnostima, ABManagement Target Costing – ciljano troškovanje proizvodnja prema unaprijed

definiranoj cijeni proizvoda.

Model mjerenja uspješnosti virtualnog poslovanja

Model se sastoji od 14 pokazatelja:

1.finansijske pokazatelje:

a) ukupna profitabilnost

b) udio dodatne vrijednosti u prihodu

c) finansijsku produktivnost

d) finansijski tržišni udio

e) udio fiksnih troškova u prihodu

f) aktivnost virtualnog preduzeća

2. ne finansijski pokazatelji:

a) količina produktivnost sredstava

b) količinski tržišni udio

33

c) razlika u brzini dovodjenja proizvoda ili usluga na tržišta

d) stupanj virtualnosti mjeren stupnjem umrežanosti

e) razlika u brzini reakcije na tržišnu priliku

f) stupanj diferencijacije proizvoda ili usluga

g) stupanj razlike kvaliteta

h) porast zadovoljstva potrošača

Virtualno poslovanje

Kod relativno manjih poslovni projekata kao lider možu se pojaviti virtualno poslovnje.Oni

najčešće posjeduju vrlo malo ili nikakva virtualna sredstava a osim fax mašine prenosnog

kompjutera i mobiklnog telefona nikakvu drugu imovinu.Medjutim oni posjeduju nešto

vrijednije od matrijalnih resursa oni imju viziju i sposobnos imaginacije na osnovu koj epokreću

svoje poslovanje i stvaraju usko fokusirana virtualna preduzeća.Virtualni poduzetnicipovezuju

ponudu i potražnju na tržištu.

5 Načela virtualnog poslovanja

1. Identifikacija tržišnih prilika-virtualni poduzetnici moraju biti sposobni i vješti brzoprepoznati

i iskoristiti nove poslovne prilike prije svojih konkurenata.

2. posjedovanje jasne vizije-virtualni poduzetnici kao i druge vodje moraju posjedovatiliderske

sposobnosti.

3. focus na ključne sposobmosti-virtualni poduzetnici se trebaju usredočiti samo na svoje

najbolje vještine(npr.trgovačke,marketinške ili organizaciske) te outsourcirati sve ostale

aktivnosti strateškompartnerima.

4. izgradnja strateških saveza sa poslovnim partnerima-kao svoje strateške partnere vizualni

poduzetnici trebaju birati najuspješnije firme te ih uskladitii povezati.

34

5. elektroničko poslovanje-primjena kompjutera te prateće informaciske i komunikaciske

tehnologije virtualnim preduzetnicima omogućava veliku brzinu poslovanja i izlasku na tržište.

35

LITERATURA

1. Petković Vlajko.’’ Sociologija’’. Visoka Poslovna Škola Čačak, 2008. god.

2. Vidojević, Zoran. Kriza „države blagostanja” i evrointegracija. Zbornik Centra za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka, glavni i odgovorni urednik Danilo Šuković. Beograd: Centar za ekonomska istraživanja Instituta društvenih nauka, 2006.Str. 248.-257.

3. Mitrović, Ljubiša R. Savremeno društvo: strategije razvoja i akteri. Beograd: Institut za političke studije, 1996.

4. Samuelson, Paul A.; Nordhaus, William D. Ekonomija. 15. izdanje. Zagreb: Mate, 2000.

Web site – ovi:

http://www.ifg.org/The International Forum on Globalization

http://www.worldbank.org/Svjetska banka

http://www.globalizacija.com

Pečujlić, Miroslav. Globalizacija – dva lika sveta. (2002.)

http://www.bos.org.yu/cepit/idrustvo/pecujlic/globalizacija.PDF

36