Prof.dr.sc.JOSIP KOS BOLESTI LOKOMOTORNOG...
Transcript of Prof.dr.sc.JOSIP KOS BOLESTI LOKOMOTORNOG...
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Prof.dr.sc.JOSIP KOS
BOLESTI LOKOMOTORNOG SUSTAVA
PREŽIVAČA
Hromosti mliječnih goveda predstavljaju veliki problem u smislu dobrobiti
životinja i u gospodarskom smislu na farmama diljem svijeta,o čemu postoje brojna
izvješća.Utvrđeno je da hromosti goveda imaju multikauzalnu etiologiju u kojoj bitnu
funkciju ima poznavanje ekopatologije čije razumijevanje nastoji pojasniti povezanost
čimbenika rizika nastanka hromosti (infekcija, genetika, hranidba, okoliš, način držanja i
smještaja) i samog patološkog procesa. Problematika hromosti goveda je značajna iz dva
razloga.Prvi je taj koji nastoji ukazati koliko je značajna masovna pojavnost hromosti u
stadima mliječnih krava kao uzrok gubitaka u proizvodnji. Drugo je pitanje značaja za
svaku pojedinu životinju a u smislu boli i dobrobiti životinja.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Problem hromosti mliječnih krava gotovo možemo izjednačiti s problemom
bolesti papaka goveda. To nije slučajno, jer upravo bolesti papaka jesu taj glavni
najznačajniji problem o kome su izneseni svi osnovni podaci o ovoj problematici. Tako je
poznato da :
-95% hromosti goveda javlja se u mliječnih krava
-80% hromosti nastalo je zbog patologije prsta
-80% hromosti zbog patologije prsta vezano je uz bolesti na stražnjem ekstremitetu
-70% prethodno lokaliziranih bolesti odnosi se na bolesti rožine papka a 30% na kožni
dio papka
-70% prethodno navedenih bolesti rožine papka smješteno je na vanjskom papku stražnje
noge.
Danas se smatra da bolesti papaka u osnovi podrazumjevaju postojanje
infektivnih bolesti papaka, bolesti interdigitalnog prostora i rožine papka te kao zaseban
problem pojava kočine tj.laminitisa.
1. INFEKTIVNE BOLESTI PAPAKA
Kada govorimo o infektivnim bolestima papaka tada smatramo da se radi o
slijedećim bolestima: interdigitalna flegmona, interdigitalni dermatitis i digitalni
dermatitis.No svakako da pri ovoj kategoriji bolesti još uvijek treba voditi računa o
mogućoj pojavi “klasičnih” zaraznih bolesti koje u svojoj manifestaciji mogu pokazivati
promjene na papku i znacima hromosti. Stoga ove bolesti i njihove glavne karakteristike
donosimo tablično prikazane.
Iako se hromost kod ovih specifičnih zaraznih bolesti uočava u sklopu pojave ostalih
simptoma, može biti prikrivena ostalim klinički vidljivim znacima bolesti. Bitno je
pregledati sve pojave hromosti u stadu, pogotovu ako se hromost pojavila na više
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
životinja.Eliminacijom sistemskih zaraza spriječit ćemo obimne ekonomske štete i
epizootiološku katastrofu koja nam prijeti od navedenih bolesti.
INTERDIGITALNA FLEGMONA
Interdigitalna flegmona (phlegmona interdigitalis, foot rot, foul in the foot) je akutna ili
subakutna nekrotična infekcija koja započinje lezijama kože među papcima. Iz lezije je
moguće najčešće izolirati obligatno anaerobnu bakteriju Fusobacterium
necrophorum. Zaraza se brzo širi na meke česti, a komplikacije mogu dovesti do
digitalnog artritisa i tendovaginitisa.
Pojavnost ove bolesti zabilježena je u čitavom svijetu. Najčešće se javlja sporadično,
iako može biti endemična na farmama za intenzivan uzgoj primarno mliječnih ali i tovnih
goveda. Epizootije mogu buknuti prilikom transporta, nakon miješanja goveda iz
različitih sredina ili naglih promjena uvjeta držanja. Rasprostranjenost zaraze ovisi o
klimi, godišnjem dobu, trajanju ispaše, načinu smještaja, pasmini i dobi goveda.
Ova bolest obuhvaća 15% svih liječenih hromosti u goveda. Uočena je kod goveda
koja su čitave godine na ispaši, kod onih koja se napasuju sezonski, ali i kod stajski
držanih životinja. Najčešće se javlja kod goveda držanih u ekstremno vlažnim ili suhim
uvjetima. Pojavi bolesti pogoduje uz stalno vlaženje međupapčanog prostora i međusobni
kontakt životinja držanih na ispustu. Slamnata stelja, za razliku od rešetkaste podloge
također pogoduje nastanku bolesti. Telad je manje podložna obolijevanju u prvim
mjesecima života, vjerojatno zbog zaštite maternalnim imunitetom. Starenjem životinja
također opada sklonost bolesti. Redovita korekcija papaka smanjuje učestalost pojave
bolesti, iako među oboljelima ima i goveda s normalnim oblicima papaka.
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
Bolest započinje lezijom najčešće uzrokovanom traumatskom ozljedom djelovanjem
kamenčića, oštre slamke, grančice, drvenog ivera itd. Ozljede isto tako mogu prouzročiti
neravan teren, ekstremno suhi pašnjaci, neravan pod ili grube podne daske.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Međupapčanim ozljedama pogoduju i maceracija vodom, fecesom i mokraćom. Nastanku
bolesti pogoduju i sistemske infekcije ali i lokalna infekcija Dichelobacter (Bacteroides)
nodosus.
Najčešće izoliran uzročnik iz interdigitalne lezije je Fusobacterium necrophorum,
obligatni gram negativni mikroorganizam, koji je oportunistički patogen na govedima i
ovcama.
Često je moguće izolirati iz oboljelog dijela papka različite saprofitne bakterije koje
pogoduju upalnoj reakciji kao što su Spirochetes spp., Bacteroides spp., Staphilococcus
spp., Streptococcus spp., Bacillus spp.
SIMPTOMATOLOGIJA I PATOGENEZA
Najčešće su bolešću zahvaćeni papci stražnjih ekstremiteta. U mliječnih krava je
obično zahvaćen jedan papak iako u teladi možemo naići na više oboljelih papaka
odjednom. Kao prvi simptom uočava se crvenilo i otok međupapčanog prostora i
krunskog dijela kože; upala se može proširiti na puticu; papci su razdvojeni a upalni
edem ravnomjerno raspoređen među prstima.
Bolest nastupa brzo, a snažna bol dovodi do progresivne hromosti. Životinje ne
opterećuju oboljelu nogu. Uočljiv je porast tjelesne temperature i pad apetita. Na
otečenom međupapčanom prostoru koža se čini depigmentirana, a kasnije su uočljive i
fisure. Prisutan je eksudat i nekroze tkiva, koža se ljušti uz penetrantni zadah. Ukoliko se
ne liječi, životinja gubi težinu, pada joj mliječnost, koja se u tada prisutnoj laktaciji teško
može povratiti. Nastale lezije se mogu inficirati sekundarnim uzročnicima, pa se ovisno o
okolnostima može pojaviti upala papčanog zgloba. Ukoliko je upalom zahvaćena
navikularna burza, tendovagina fleksorne tetive, distalni ligamenti i tetive može doći do
stvaranja retroartikularnog apscesa. To rezultira osteomijelitisom ili artritisom. Teški
digitalni celulitis ponekad može završiti septikemijom ili toksemijom.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
DIJAGNOZA
Stručnjak mora detaljnim pregledom razlučiti ovu bolest od drugih uzroka
hromosti. Temeljitom kliničkom inspekcijom te nakon pranja i sušenja međupapčanog
prostora možemo uočiti slijedeće simptome:
-iznenadnu hromost (najčešće jednim ekstremitetom)
-povišenu tjelesnu temperaturu
-otok međupapčane regije i razdvojene papke
-tipičnu leziju međupapčane kože.
Rijetko se za potvrdu dijagnoze služimo izolacijom F.necrophoruma
Diferencijalno dijagnostički kod interdigitalne flegmone treba voditi računa o
retroartikularnom apscesu i septičnom artritisu (najčešće zahvaćen jedan papak uz jaki
upalni edem, a javljaju se kao komplikacija čira tabana, apscesa tabana, bolesti bijele
linije ili vertikalne fisure). Nadalje treba razlikovati mogućnost nalaza stranog tijela u
međupapčanog prostora te pojavu uznapredovalih slučajeva digitalnog dermatitisa ili
interdigitalnog dermatitisa.
TERAPIJA
Uglavnom većina liječenih životinja oporavlja se kroz nekoliko dana. Spontano
ozdravljenje ili oporavak nakon lokalnog tretmana dezinficijensima ili antibioticima je
moguće kod blažih slučajeva, ali je ipak rijeđe. F. necrophorum i većina ostalih
uzročnika izoliranih iz lezije međupapčanog prostora osjetljivi su na množinu dostupnih
antibiotika i sulfonamida. Tako dobre rezultate postižemo upotrebom parenteralno i/m
aplikacijom penicilina-G kroz 3 dana. Sistemsku terapiju važno je započeti što prije.
Budući da neki farmski sojevi mogu pokazati stanovitu rezistenciju prema ovakvoj
terapiji, veterinarima je prepušteno da po potrebi povisuju dozu, upozorivši vlasnike
životinja na karencu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Sulfadimidin apliciran i/v ili trimetoprim i/v ili i/m kroz 3 dana 2 puta dnevno mogu
biti odličan izbor. Jednokratna aplikacija lakviloprim-sulfadimidina bolusom
produljenog djelovanja se pokazala dobra za telad. Ukoliko navedenim preparatima
nismo polučili željeni učinak možemo posegnuti za: amoksicilinom, ampicilinom,
cefaloridinom, klindamicinom, eritromicinom, gentamicinom, linkomicinom,
streptomicinom ili tilozinom.
Visoku koncentraciju djelatne tvari u papku možemo postići regionalnom venskom
aplikacijom penicilina ili oksitetraciklina
Lokalno tretiranje oboljelog papka započinjemo njegom papaka sapunicom
rastopljenom u toploj vodi i uklanjanjem nekroza, lokalnom aplikacijom nekog
neiritabilnog bakteriostatika (furacin ili sulfapreparata). Ukoliko postavljamo zavoj
moramo omogućiti sušenje lezije uz redovito prematanje. Radikalna terapija preporuča se
samo za vrjednije životinje s težim komplikacijama.
PREVENCIJA I KONTROLA
Životinje koje aktivno šire zarazu treba izolirati do prestanka klinički vidljive
hromosti. Ukoliko to nije moguće,nužne su dezinfekcijske kupke i zaštitni nazuvci za
oboljela goveda. Preporuča se dezinfekcijske barijere i promjena nazuvaka za osoblje
koje kontaktira između više farmi. Najprometniji dijelovi farme moraju biti suhi i
redovito dezinficirani. Životinje koje dolaze s paše smještamo u čisti i suhi okoliš. Za
vrijeme kišnog razdoblja životinje smjestiti u štale ako je moguće. U vrijeme izbijanja
zaraze podijeliti pašnjake ili smjestiti životinje u nastambe. Betonske površine redovito
čistiti od izmeta i dezinficirati. Preporuča se preventivna kupka nogu dezinficijensima i
adstringensima.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
DIGITALNI DERMATITIS
Digitalni dermatitis je zarazna površna upala epiderme proksimalno od krunskog
ruba i međupapčanog prostora.U osnovi razlikujemo 2 vrste lezija:
-kružno erozivna reakcija i
-proliferativna bradavičasta tvorba.
Oba oblika uzrokuju hromost. Iako uzrok nije objašnjen, tendencija širenja kroz bolešću
zahvaćeno stado ukazuje na zaraznu etiologiju. Morbiditet zahvaćenog stada dosiže 90
%. Prijemčive su sve dobne kategorije i pasmine goveda, ali najčešće obolijevaju junice
po ulasku u mliječno stado. Digitalni dermatitis se širi i među novouvedenim životinjama
u stado ili kontaminacijom izmeta zaraženih životinja prema zdravim govedima.
Uglavnom su zahvaćeni stražnji ekstremiteti, češće se javlja kod slobodno držanih
životinja nego kod onih na vezu. Nehigijenski uvjeti pogoduju nastanku i širenju bolesti,
iako je uočena i kod uredno držanih životinja. Ukoliko se pojavi u štali, uzima maha u
kasnu jesen i zimu, a zahvaćenost stada opada s izlaskom na pašu. U zemaljskom uzgoju
moguće je bolest prenijeti i prividno zdravim životinjama .
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
Lezije uzrokovane digitalnim dermatitisom razlikujemo u 2 pojavna oblika:erozivno-
reaktivne (jagodolike op.lit.) promjene i proliferativne (bradavičaste) promjene.
Najrazložnije objašnjenje etiologije DD-a je da je to multikauzalna bolest koju izazivaju
spirohete u miješanoj infekciji s drugim bakterijama i/ili virusima. Različiti oblici bolesti
mogu biti izazvani utjecajem okoliša, dobi životinje i stanjem opće otpornosti. Duboko u
lezijama mogu biti izolirana 2 tipa spiroheta.
SIMPTOMATOLOGIJA I KOMPLIKACIJE
U pravilu uočavamo kružnu leziju promjera 1-4 cm vidljivu na spoju
palmarne/plantarne strane kože prsta na petu ili (rjeđe) na proksimalnom dijelu
međupapčanog prostora. U blagom obliku DD koža je hiperemična uz seroznu
eksudaciju. U početku je dlaka zahvaćenog područja nakostriješena, a kasnije otpada.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Erozivni oblik
Obilježava ga koža pokrivena gnojnim eksudatom prodornog smrada. Čišćenjem
otkrivamo crvenkastu (jagodoliku) granulaciju konkavnog profila. Područje je ograničeno
bijelom epitelizacijom. Lezija lagano prokrvari, ali okolne meke česti nisu otečena.
Pacijent često šepa.
Proliferativni oblik
Može se razviti u papilomatozni (verukozni), obilježen masom tvrdih, nježnih
ogranaka dugih nekoliko centimetara, rasprostranjenih po znatnom području. Ove
proliferacije lagano prokrvare.
Komplikacije nisu česte. Lezije koje priliježu na područje rasta petne rožine mogu
uzrokovati eroziju petnog dijela rožine. Bolest se rijetko radijarno širi prema peti
oštećujući petni korijum što može dovesti do nastanka čira tabana (pododermatitis
circumscripta). Lezija krunskog ruba može uzrokovati vertikalnu fisuru rožnog zida
(fissura ungulae verticalis.)
DIJAGNOZA
Dijagnoza se često zasniva na anamnezi epizootiološkog širenja hromosti u stadu.
Oboljele životinje treba detaljno pregledati uz fiksiranje i nakon temeljitog čišćenja
bolesne noge.Za razliku od interdigitalne flegmone DD ne rezultira interdigitalnim
fisurama, oteklinom prsta ili groznicom.Blaži oblici DD-a locirani blizu međupapčanog
prostora mogu nalikovati ID-u, ali tipične ID lezije ne uzrokuju hromost.
TERAPIJA
Terapija je uglavnom lokalna. Korekcija papka i uklanjanje nekrotičnog tkiva je bitna
pretpostavka za liječenje ove bolesti. Nakon čišćenja leziju tretirati aerosolom koji sadrži
otopinu oksitetraciklin hidroklodida,pri čemu zavoj nije nužan,a preporuča se lokalno
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
aplikacija antibiotika (nema rezidua). Lokalnu terapiju dobro je ponoviti, a hromost
uglavnom nestaje tijekom 24 sata, dok je za posve fiziološki normalan korak potrebno 2-
3 dana.
Nakon izbijanja bolesti, stado tretiramo kupkama 5-6 g oksitetraciklina / litru vode,ili
150 g lincospectina u otopini 0,75-1,5 g / litru vode. Kupke je dobro ponoviti kroz 4-6
tjedana. Kupke modrom galicom, Zn-sulfatom, formalinom, dimetridazolom ili
limunskom kiselinom su bez rezultata (iako tim kupkama diferencijalno dijagnostički
isključujemo ID).
Interesantno je da parenteralna aplikacija antibiotika je bez rezultata na bilo koji od dva
oblika ID-a. Kod kroničnih slučajeva pristupamo radikalnom tretmanu uz antiseptični
zavoj i kompresiju nekoliko dana postoperativno.
KONTROLA
Kontrola i prevencija se uglavnom svodi na smanjenje vlage na podlozi i higijenski
uvjeteu objektu. Nužan je rutinski pregledi stada zbog ranog otkrivanja bolesti. Treba
paziti da se bolest ne prenese iz bolešću zahvaćenih stada u zdrava stada. Posebno paziti
na zdrave životinje priključene zaraženom stadu. Dezinfekcija i karantena pri
popunjavanju zdravih stada je nužna. Nažalost vakcinacija je bez rezultata.
INTERDIGITALNI DERMATITIS
Interdigitalni dermatitis je upala interdigitalnog epidermalnog sloja uzrokovana
infekcijom Dichelobacter nodosus (Bacteroides nodosus) kao najčešće izoliranog
uzročnika. Bolest je najčešće akutnog toka, površne upale i bez kliničkih simptoma. U
kroničnih slučajeva zahvaćena je rožina papka i može izazvati eroziju rožine pete (erosio
ungulae) što rezultira hromošću.
Bolest je zabilježena po čitavom svijetu, naročito u intenzivnom uzgoju mliječnih
krava loših higijenskih uvjeta držanja. Zahvaćene su jednako prednje i stražnje noge, a
manje su obolijevale životinje na rešetkastom podu od onih na homogenoj podlozi. Iako
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
je uočen znatan broj spontanih izlječenja, neprijeporan je utjecaj interdigitalnog
dermatitisa na pojavu erozije rožine peta u bolešću zahvaćenim stadima.
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
Zna se da ID uzrokuje miješana infekcija. D. nodosus je obligatno anaerobna gram
negativna bakterija i smatra se najdominantnijim agensom u izolatu. Eksperimentalno se
može prenijeti s jednog goveda na drugo, te s goveda na ovcu. Osebujno bakterijsko
nakupljanje i produkcija proteolitičkih enzima objašnjava razlike u patogenosti.
Dobro je izražen sinergizam s drugim uzročnicima (naročito s F. necrophorumom).
Bolest je usko povezana s visokim postotkom vlage, toplom klimom i slabim higijenskim
uvjetima, naročito pri štalskom držanju mliječnih krava. Izvori zaraze su sama goveda, a
bolest se širi okolišem. Valja napomenuti da D. nodosus ne može preživjeti dulje od 4
dana na zemlji! Izmet pomiješan sa steljom (na pr. slamom) se hvata za papke
predstavljajući idealnu podlogu za rast mikroorganizama. Bakterija se umnaža i šireći se
razara epidermalne stanice, ali ne prolazi bazalnu membranu derme. Kako zaraza
napreduje granica između kože i mekane rožine pete se rastvara pod utjecajem
proteolitičkih enzima.
SIMPTOMATOLOGIJA I PATOGENEZA
U blažim oblicima bolesti ili u početku bolesti međupapčana koža uključujući i
palmarnu/plantarnu stranu postaje hiperemična. Površne erozije i ulceracije javljaju se uz
pojavu seroznog ili sivkastog eksudata. Razvoj bolesti najčešće nije dramatičan. Tako se
razvija upalni edem, koji u kroničnom toku poprima značajke hiperkeratoze, što može
rezultirati interdigitalnom hiperplazijom. U ranom stadiju bolest se lako previdi jer nisu
vidljivi očiti simptomi. Ukoliko se javi uz erozije petnog dijela rožine dolazi do
«prekrivanja» simptoma. Laboratoriji teško izoliraju D. nodosus iz upalnog materijala.
Bolest je tijesno povezana uz pojavu digitalnog dermatitisa
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
DIJAGNOZA
Bitan je nalaz karakterističnih površnih lezija međupapčanog prostora. Nadalje,
potvrđuje se izolacijom D. nodosus običnim svjetlosnim mikroskopom ili
imunoflorescencijom. Diferencijalno dijagnostički treba razlikovati od najčešće
prisutnosti dermatitisa digitalisa. Osnovna razlika je u kliničkoj slici i znatno izraženijoj
kontagioznosti DD-a. Pored toga ipak je u ranoj fazi ili kod blažeg oblika teško je
razlikovati ID od DD-a. Neke virusne sistemske zarazne bolesti (slinavka i šap, bolest
sluznica goveda i zarazna korica) isto se manifestiraju lokalnim lezijama koje nalikuju
ID-u,pa i o tome treba voditi brigu diferencijalno dijagnostički.
TERAPIJA I KONTROLA
Bolest se liječi lokalno čišćenjem suhim tamponom, aplikacijom lokalnih
bakteriostatika kao što je 50% mješavina sulfametazin praška i suhog bakrenog sulfata.
Pored toga kupke se preporučuju kao preventivna mjera protiv širenja bolesti.Sistemska
terapija antibioticima ima malo učinka. Obično oporavak nastupa popravljanjem
zootehničkih i higijenskih uvjeta .
Najvažnije je osigurati kvalitetne uvjete držanja da papci budu čisti i suhi. Vakcinacija
je bez rezultata, kao i p/o aplikacija cinkova sulfata.Preporučuju se preventivne kupke u
kasnu jesen za stada inficirana ID-om. Kupke se preporučuju od jedanput tjedno (jesen),
do češćih kroz zimu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
2.BOLESTI ROŽINE I
INTERDIGITALNOG PROSTORA PAPKA
PODODERMATITIS CIRCUMSCRIPTA (Ulcus soleae,Ulcus traumatica specifica
soleae, Rusterholzov čir, Čir tabana)
Čir tabana je cirkumskriptni pododermatitis koji nastaje zbog nekroze korijuma na
prijelazu soleje u tabanski dio mekuša i to više aksijalno. U početnoj fazi bolest je
aseptične prirode a kasnije zbog komplikacije s bakterijskom infekcijom poprima formu
gnojno nekrotičnog pododermatitisa.
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
Najčešće obole starija, dobro uhranjene mliječne krave, ali i gravidne krave
stajski držane uz obilje visokoenergetske hrane. Bolest se rjeđe javlja u tovnih goveda i
rasplodnih bikova. Pasminski se češće javlja u krava i bikova istočnofrizijske i
holštajnske pasmine nego u simentalske pasmine. Za razliku od mliječnih tipova goveda
u simentalske pasmine upalni proces rijetko prelazi u dublje slojeve papka pa su i
rezultati liječenja u simentalaca dobri a krave ostaju u redovitoj proizvodnji.
Pogodovni čimbenici za nastanak bolesti su brojni a najčešće se
spominju:nepravilni oblici papaka (plosnati,puni,šiljasti), način smještaja i držanja
(kratka ležišta, rešetkasti i tvrdi podovi od betona bez stelje, nehigijena staje i papaka,
držanje na vezu bez ispusta), nekorigirani štalski papci, genetske predispozicije
(nepravilni stavovi nogu), neizbalansirana hranidba uz pretjerano bogatu
visokoenergetsku hranu kao preduvjetom za nastanak laminitisa.
Što se patogeneze tiče postoji više teorija o nastanku čira papka a donedavno je
bila najdominantnija Rustreholzova teorija koja je datirala od 1920.godine, pa se i ova
bolest gotovo redovito nazivala Ulcus soleae Rusterholzi. Prema ovoj teoriji anatomski
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
je čimbenik najvažniji za nastanak bolesti. Rusterholz je primjetio da u krava koje se
malo ili nikako ne kreću dolazi do trajne preopterećenosti petnih dijelova papaka uz
hiperekstenziju papčanog zgloba.U takovih krava zbog neredovite korekcije papaka
mjenjaju se statički odnosi zbog čega se rožina u nokatnom dijelu ne troši, te pretjerano
izraste i produži se prema naprijed a taban se ispupči. To je predispozicija da se mijenja
točka težišta i ona se pomiče sa sredine na petu papka koja tako postaje nosiocem
cjelokupne težine. S vremenom se formira medvjeđi i sabljasti stav nogu a kao posljedica
dolazi do hiperekstenzije papčanog zgloba i duboke fleksorne tetive.
Zbog toga na hvatištu duboke fleksorne tetive na tuberositas flexoria dolazi do trajne
iritacije periosta s posljedičnim nastankom osificirajućeg periostitisa i koštanih izraslina
osteofita. Tako nastali osteofiti trajno vrše pritisak na korijum a zbog toga atakirani
dijelovi korijuma imaju slabiju pa i potpuni prekid cirkulacije. Zbog svega dolazi do
ograničene nekroze korijuma,stvara se eksudat koji macerira rožinu i otvara put nastanku
čira. Maceraciju rožine potpomažu nehigijenski uvjeti ležišta kao što je nakupljanje
vlažne stelje,mokraće i fecesa.Na nekrotičnom dijelu korijuma nema produkcije rožine a
stara rožina se postupno troši, stanjuje i nestane te su tako otvorena vrata infekciji
bakterijama. Na lediranom mjestu rožine bakterije prodiru kroz maceriranu rožinu te
nastaje čir obično veličine metalnog novčića. Daljnji prodor infekcije uzrokuje nastanak
gnojno nekrotičnog pododermatitisa.
Ako gnojno nekrotični proces pokazuje tendenciju penetracije u dublje slojeve
nastat će komplokacije koje dijagnosticiramo kao tendovaginitis, nekrozu i rupturu
duboke fleksorne tetive, septičnu upalu papčanog zgloba ili osteomijelitični proces na
papčanoj i krunskoj kosti.
Pored navedene Rusterholzove anatomske teorije postoje i druga mišljenja o
etiopatogenezi čira papka, zbog tromboemboličnih procesa u digitalnim krvnim žilama ili
da je nekroza korijuma rezultat stvaranja embolija u anastomozama između lateralne i
medijalne digitalne arterije.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Sve navedene teorije su danas napuštene te se intenzivno istražuje etiopatogeneza
specifičnog čira papka. Tako se smatra da je u etiološkoj osnovi čira tabana bolest znana
kao laminitis uzrok nastanka čira papka ali i nekih drugih bolesti papaka prvenstveno
visokoproduktivnih mliječnih krava.
KLINIČKA SLIKA
Razvoj bolesti od početka uzrokuje jaku bolnost koja rezultira vidljivom
hromosti. Bolovi su nadalje uzrokom nepovoljnog odražavanja na uzimanje hrane, što
rezultira padom mliječnosti od 5-20%, a javi li se bolest u tovnih goveda prirast se smanji
za 10-15 kg mjesečno. Najčešće obole papci stražnjih nogu i to isključivo vanjski papci, a
rjeđa je pojava bolesti na unutarnjim papcima prednjih nogu (papci opterećenja).
Simptomi mogu biti različiti a u korelaciji su s razvojem patološkog procesa. U
početku bolesti stalni podražaj izaziva krvarenje tako da na mjestu potencijalnog čira
bude vidljiva intaktna rožina koja je imbibirana krvlju i crvenkaste je do plavkaste boje.
Palpacijom kliještima toga mjesta životinja reagira bolnošću trzajući nogom. Digitalna
palpacija atakiranog mjesta odaje konzistenciju gume.
Korijum je u početku bolesti prekriven rožinom a time je zaštićen od infekcije. Za
vijeme stajanja krava “tapka” rasterećujući jednu pa drugu nogu ili zauzima
karakterističan uprti stav. Krava manifestira bolnost kroz oprezan hod po tvrdom tlu i
hromošću pri podupiranju s izraženom abdukcijom.
Napredovanjem bolesti kroz tjedne ili mjesece motoričke smetnje su sve
izraženije a na prijelazu tabana u petni dio uočava se pojava čira sa centralnim
kraterastim udubljenjem koji je prekriven sivkasto-žućkastim sadržajem. Čir je obrubljen
granulacionim tkivom koje prolabira iznad površine tabana i tamnocrvene je do
žutozelene boje. Iz čira se cijedi sukrvica pomiješana s gnojem a rijetko čisti gnoj.
Napredovanjem procesa u rožini postaje vidljiv kanal. Dođe li do nekroze dubokog
sagibača prsta mijenjaju se statičko dinamički odnosi tako da vrh papka bude podignut
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
prema naprijed uz vdljivo prekomjerno opterećenje pete. Sondiramo li tada leziju na
rožini sonda prodire preko 10 mm u dubinu.
DIJAGNOZA I PROGNOZA
Dijagnoza se postavlja na osnovi specifične kliničke slike. Moguće je dijagnozu
nadopuniti rendgenološkim nalazom osteonekroze, dekalcinacije, upale zgloba i lezije
periosta.
Prognostički su povoljni oni slučajevi ukoliko nije došlo do komplikacija
poglavito do nekroze tetive dubokog sagibača.
LIJEČENJE
Ako je rožina bolesnog papka intaktna nužna je korekcija rožine papka uz
višekratno premazivanje mjesta lezije katranom. Da bi odteretili bolesni papak korigira se
i zdravi papak a govedo se smjesti u suhi i čisti boks. Korekcija mora biti tako izvedena
da nakon nje opterećenje jednakomjerno bude raspoređeno na vanjski i unutarnji papak.
Voditi brigu da se štede petni dijelovi pri korekciji.
Pojava vidljivog čira papka zahtjeva operacijski zahvat u kome se uklanja
nekrotični dio korijuma s granulacijskim tkivo. Prethodno je obavezna anestezija papka i
prevencija krvarenja postavljanjem Eschmarkove poveske. Nakon čišćenja čira rana se
zaštiti nekim adstringentnim sredstvom uz povoj na pritisak u vremenu od osam dana.
Bolesni papak odteretimo u svrhu što bolje sanacije postavljanjem bloka visokog 2-4-cm
na zdravi papak. U slučaju nastanka komplikacija u obzir dolazi operacija po Breueru
kojo postižemo artrodezu papčanog zgloba. Ako je bolest toliko uznapredovala da je
došlo do osteonekrotičnih promjena na papčanoj kosti jedini je moguće rješenje
operacijski zahvat amputacije papka.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
BOLEST BIJELE LINIJE
NA PETNOM DIJELU TABANA
Ovu bolest karakterizira razdvajanje fibrozne veze između taban i postrane
stijenke papka u bijeloj liniji, pri čemu se taj prostor ispuni gnojem. Najčešće se bolest
javlja na lateralnom papku stražnje noge u području bijele linije s abaksijalne strane
neposredno ispod spoja mekuši s tabanom.
ETIOPATOGENEZA
Bijela linija predstavlja granicu tabana i nosilni rub papka koji je obično ispunjen
steljom i balegom te sitnim pjeskom ili kamenčićima koji više ili manje prodiru u nju.
Takovo “uguravanje” materijala može izazvati posredni pritisak i na korijum što rezultira
hromošću zbog boli. Ukoliko strano tijelo prodre dublje do laminarnog sloja tada dolazi
do septičkog laminitisa, nakupljanja gnoja te jakog pritiska unutar papčane čahure a
hromost postaje još intenzivnija. Kako se apsces povećava to gnoj traži mjesto za širenje
a time odvaja taban od postranog dijela čahure papka. Obično dođe do proboja gnoja na
koronarni rub, spoj kože i mekuši na petama ili se probije do navikularne burze i
papčanog zgloba.
Za nastanak ovog cirkumskriptnog pododermatitisa zasigurno važnost imaju
biomehanički odnosi. Naime upravo je petni dio u svom abaksijalnom dijelu na
lareralnom vanjskom papku onaj dio koji se u fazi opterećenja ekstremitata najprije i
najduže optereti, a slično kao u kopitnog mehanizma ovdje se sile opterećenja šire u
smislu abaksijalne ekspanzije koja se prenosi na postarnu stijenku papka. Stoga je to
osnova koja može dovesti do mehaničkog stresa i mogućeg razdvajanja u bijeloj liniji.
Ovo zapažanje potvrđuju i druga pedobarometrijska istraživanja. Pored toga, tvrda
podloga na kojoj borave goveda, meka rožina kao rezultat loših zoohigijenskih prilika u
štali, štalski deformirani papci ali i laminitis dodatno stvaraju predispoziciju za nastanak
ove bolesti. U novije vrijeme osobita se pozornost u etiologiji bolesti pridaje
subkliničkom laminitisu.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
KLINČKA SLIKA
Bolešću su zahvaćene najčešće obje stražnje noge i to vanjski papci, tako da su
noge često u abdukciji kako bi se dio opterećenja prenio s bolesnih vanjskih na unutarnje
papke. Ukoliko ova bolest nije izrazito manifestno često se otkrije tek pri redovnoj
korekciji papaka.
U početku bolesti prilikom pretrage papaka,prisutna je osjetljivost na palpaciju
kliještima i perkusiju atakiranog mjesta. U kasnijoj fazi bolesti papak je temperiran a
perkusija postrane stijenke papka izrazito je pozitivna. U poodmasklim stadijima bolesti
inspekcijom je moguće vidje ti abscediranje na krunskom rubu ili na petama. Prodor
infekcije u navikularnu burzu prati izrazita hromost, a prodor u papčani zglob može
rezultirati erozijom fleksornog izdanka papčane kosti i nekrozom duboke fleksorne tetive
koja može zbog toga i rupturirati.
DIJAGNOZA I LIJEČENJE
Dijagnoza se temelji na osnovi kliničke slike, a preciznost u smislu točnog
lociranja procesa je najveća upotrebom kliješta kojima odredimo mjesto naveće bolnosti.
Liječenje uključuje otvaranje mjesta pododermatitisa ljevkastim otvorom i
korekcijom papaka. Preporuča se ukloniti postarni papčani zid eliptičnim rezom kopitnim
nožem. Zamjećeno je da je bolje ostaviti tako liječene životinje bez povoja nakon prvog
tjedna po liječenju, iako nakon mjesec dana nema razlike. Stoga je ipak preporučljivo
postaviti zaštitni povoj, a postavljanjem drvenog bloka na zdravi papak odteretimo
bolesni papak.
Eventualnu pojavu hipergranulacije radikalno uklanjamo kirurškim putem uz postavljanje
povoja na pritisak. Abscediranje na kruni liječimo tako da otvaramo postrani zid papka
od nosilnog ruba do krune pazeći da ne ošetetimo krunski rub. U tom slučaju postavljamo
povoj a sistemski se apliciraju antibiotici.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
BOLEST BIJELE LINIJE
U NOKATNOM DIJELU TABANA
Pojava krvarenja u bijeloj liniji i odvajanja bijele linije u području nokatnog dijela
nosilnog ruba papka karakteristtika je ove bolesti. Pojavnost je ove bolesti sporadična a
danas se smatra i etiološki dovodi u vezu sa subkliničkim laminitisom. Zabilježene su
komplikacije ove bolesti kada infekt prodire u dubinu te izazove osteomijelitične
promjene na papčanoj kosti.
Klinička slika odgovara prethodno iznesenom, tj, vidljiv je defekt odvojene bijele
linije uz prisustvo krvarenja u rožini. U liječenju treba radikalno ukloniti patološki
promjenjene dijelove rožine a preporuča se i zaštitni povoj s metilmetakrilatom. No u
osnovi sprečavanja ove bolesti je kontrola subkliničkog laminitisa.
VERTIKALNA FISURA
Vertikalna fisura predstavlja odvajanje rožine papka u smjeru rožnih cjevčica
počevši od krunskog ruba i širi se distalno do različite udaljenosti a može doseći i nosilni
rub. Ova je bolest zabiljkežena u svih kategorija goveda no češća je u tovnih goveda.
Etiologija ove bolesti je nepoznata, a navode pogodovni čimbenici za nastanak
bolesti kao što su trauma, dehidracija (isušivanje papka), laminitis te manjak
mikroelemenata u hranidbi. Veća pojavnost ove bolesti na vanjskom prednjem papku
nego na ostalim papcima navela je neke autore da je bitna anatomska komponenta u
nastanku bolesti, jer upravo prednje noge nose više od polovine težine životinje a vanjski
je papak u tabanu veće površine nego unutarnji papak. Tako je i kontaktna površina s
podlogom veća na vanjskom papaku a nešto strmiji stavovi putica vrše promjenu statičkih
odnosa te tako uzrokuju bolest.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Vertikalna fisura se obično pojavi na dorzalnom dijelu papka iznad ekstenzornog
procesusa papčane kosti, a uglavnom se razlikuju četiri tipa fisure prema mjestu i duljini
fisure:
1.ograničena na krunski rub
2.od spoja krune i rožine papka do polovine papka
3.od spoja krune i rožine papaka do nosilnog ruba
4.od sredine nokatnog dijela rožine do distalnog ruba
U slučajevima infekcije nužno je liječenje antibioticima parenteralno i lokalno uz
uklanjanje inficiranog dijela a postavlja se obavezno povoj na pritisak da se izbjegne
hipergranulacija korijuma. Kako je poznato pozitivno djelovanje biotina na stvaranje i
kvalitetu rožine, to i kod ove bolesti preporuča ga se dati bolesnoj životinji.
HORIZONTALNI ŽLIJEBOVI I FISURE
Horizontalni žlijebovi na papku goveda predstavljaju vodoravna uleknuća
paralelna s krunom koja mogu teći aksijalno i abaksijalno na zidu rožine papka. Za
razliku od prethodno navedene bolesti, horizontalne fisure su potpuno pucanje rožine
papka na istim mjestima kao i žlijebovi.
Pojava horizontalnog žlijeba na papku goveda patognomoničan je znak nekog
stresnog stanja, bilo da je to transport, izvršena dekornuacija, vakcinacija, no najčešće
kao uzrok promjena u hranidbi. Uglavnom ovu bolest ne prati hromost jer ne uzrokuje
bol. No njena je pojava korisna informacija i indikacija za svakog kliničara, jer ukazuje
na stresno stanje goveda.Kod tovne junadi dorzalna stijenka zida papka raste 2,5 mm
mjesečno,osim u zimskim uvjetima i kod intenzivne hranidbe kada je rast još brži. U
mliječnih tipova goveda rast rožine u petnom dijelu iznosi 5 do 6 mm mjesečno. Ovo
podaci daju nam dobru osnovu za izračun kada je došlo do stresnog stanja a time što se
pojave horizontalni žlijebovi. Naime mjereći razmak od kožnno-rožnatog spoja na kruni
papka do patološke pojave žlijeba i dijeleći to s brzinom rasta rožine lako se utvrdi kada
je došlo do stresnog momenta i koje etiologije je taj stres bio.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Pojava horizontalnih fisura je relativno rijetka a uglavnom je posljedica neke
ozbiljnije sistemske bolesti. Tako je redovito zapažena kod slinavke i šapa kada su
zahvaćeni svi papci oboljele životinje. Kako se radi o potpunom pucanju rožine papka to
je korijum izložen velikom pritisku to rezultira izrazitom bolnošću i pojavom hromosti
koja je često takova da životinja uglavnom leži, a u stajanju tapka jer su bolna sva četiri
ekstremiteta. Liječenje se svodi na uklanjanje rožine distalno od mjesta fisure uz
kompletnu zaštitu papčanog korijuma antibiotskom terapijom i zaštitnim adstringentnim
povojima.
EROZIJA PETNOG DIJELA ROŽINE
Erozija petnog dijela rožine se zamjećuje kao nepravilan gubitak bulbarnog dijela
rožine peta u obliku višestrukih jamastih udubljenja ili dubokih kosih žljebova. Bolest je
benignog karaktera, a češće obolijevaju starija goveda držana u nehigijenskim uvjetima
primarno u vlažnim štalama.
ETIOLOGIJA I PATOGENEZA
Uzročnik ove bolesti je Bacteroides nodosus jednako kao i kod interdigitalnog
dermatitisa. Pili ove bakterije vežu se za rožinu papka, a izlučene proteaze ove bakterije
oštećuju rožinu. Tako nastaju jamasta udubljenja poput kratera na petnom dijelu. Kasnije
dolazi do konfluiranja ovih promjena te nastaju linearne crne fisure različite dubine na
bulbarnom epidermisu. Loši sustavi za izđubrivanje neminovno dovode da podloga po
kojoj se kreću borave goveda postaje topla i vlažna a to pogoduje nastanku bolesti. Kako
se petni dio ne optereti fiziološki to dođe do kompenzatorne proliferacije nokatnog dijela
rožine. Tako destruirana peta postaje vulnerabilna i podložna sekundarnoj infekciji što još
više zakomplicira bolest. Kako je prisutan pritisak na korijum koji je zahvaćen upalom i
bolnošću, bolest rezultira pojavom hromosti.
KLINIČKA SLIKA
U slučajevima kada nema komplikacija infekcijom nije klinički manifestna
hromost.tako se bolest u tom stadiju dijagnosticira tek kad se podigne noga i pregleda
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
papak. Vidljivi su plitki žljebovi ili pak duboki kanali. Moguće je da se eozija peta pojavi
na svim nogama, ali češća je ipak na stražnjim nogama i to na lateralnom papku.
Kao posljedica ove bolesti moguće je da se kasnije razvije čir tabana ili bolest bijele
linije u petnom dijelu.
LIJEČENJE
Korekcija papaka uz uklanjanje destruirane rožine bolesnog papka te postavljanje
povoja s adstrigentnim sredstvima ili upoterba antibiotika su uobičajene metode liječenja.
Pored toga preporuča se tako tretirana goveda držati na mekom terenu. Preventivno se
preporuča dvaput godišnje korigirati papke, a dodatnu higijenu održavati toaletom papaka
s 3 do 5% formalinom za vrijeme zimskih mjeseci jedanput tjedno.
INTERDIGITALNA HIPERPLAZIJA
(Tyloma, Limax, Međupapčani žulj)
Interdigitalana hiperplazija je lokalno upalno hiperplastično bujanje kože i
potkožja s pojavom otekline u interdigitalnom prostoru. Ta vezivnotkivna tvorevina je
različite dužine i volumena a smještena je s dorzalne strane u sredini međupapčanog
prostora.
Bolest se češće javlja u crnošarih goveda i to u oko 25% slučajeva, iako je
zabilježene i u drugih pasmina. Limaksu su skloniji rasplodni bikovi i to obično na
stražnjim ekstremitetima. Zabilježena je i sklonost ovoj bolesti kod tovnih goveda
držanih u zatvorenom prostoru.
Pogodovni čimbenici za nastanak ove bolesti su velika tjelesna težina uz obilje
masnog tkiva koja može biti uizrokom iritacije kože međupapčanog prostora. Nadalje
različiti deformiteti papaka kao što su strmi i uprti papci, uz deficitarnu hranidbu koja će
se odraziti na lošiji kvalitet i elasticitet kože mogu dovesti do učestalije pojavnosti ove
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
bolesti. Pojavi li se limaks na sva četiri ekstremiteta u mladih bikova starosti 1-2 godine
možemo smatrati kako je nastanak limaksa uvjetovan genetskim čimbenicima.
U međupapčanom prostoru vidljivo je vezivnotkivno bujanje veličine palca
ljudske šake. Ta tvorevina nije obrasla dlakom, crvenkaste je boje, bolna je pri palpaciji i
tvrdoelastične je konzistencije. Dok je koža limaksa intaktna, nema znakova hromosti, ali
ako dođe do ozljede kože limaksa na taj se način otvaraju vrata infekciji što rezultira
pojavom hromosti u podupiranju. Tada je moguće zamjetiti promjene koje variraju od
dermatitisa do flegmone. Proces može progredirati tako da bude zahvaćen i papčani zglob
što je evidentno pojavom kružne kobasičaste otekline krune papaka. Ako limaks toliko
progredira da je vidljivo njegovo prominiranje na ventralnu stranu papka hromost je
najizrazitija i najvišeg stupnja.
Dijagnostika je relativno laka a temelji se na inspekciji. Pri tome je lakše
dijagnosticirati aseptični od gnojno nekrotičnog limaksa. Terapija limaksa je radikalna
kiruška odstranjenjem tvorevine tako da se klinasto izreže. Kako je nastali defekt
nemoguće rekonstruirati šavovima postavlja se ljekoviti povoj natopljen salicilnom ili
bornom kiselinom. Moguća je pojava recidiva nakon operacijskog zahvata a to možemo
prevenirati imobilizacijom interdigitalnog prostora. To postižemo tako da vrhove papaka
probijemo i povežemo žicom ili se izvodi potkivanje kako bi oba papka bila podjednako
opterećena.
EROZIJA PETNOG DIJELA ROŽINE
Erozija petnog dijela rožine je nepravilni gubitak bulbarnog dijela rožine u obliku
višestrukih jamastih udubljenja ili dubokih kosih žlijebova. To je benigna bolest starijih
goveda držanih u nehigijenskim vlažnim štalama. Smatra se da jedan od glavnih
uzročnika nastanka ove bolesti bakterija Bacteroides nodosus. Pili ove bakterije služe za
prihvaćanje bakterije na rožinu, a proteaze ove bakterije oštećuju rožinu. Kod kroničnih
slučajeva infekcija se širi sa interdigitalne kože na rožinu pete te nastaju jamasta
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
udubljenja na petnom dijelu. Velika koncentracija goveda na jednom mjestu znači i
veliku količinu patogena u okolišu, čemu pogoduje topla, vlažna podloga. Poslije
destrukcije petnog dijela rožine, javlja se kompenzatorna proliferacija nokatnog dijela
rožine.
Hromost se rijetko pojavljuje kod nekomplicirane erozije petnog dijela rožine.
Bolest se dijagnosticira inspekcijom bolesnog papka. Proces se razlikuje od plitkih
žlijebova do dubokih kanala u obliku slova V. Gubitak rožine veći je u aksijalnom dijelu
pete. U dugotrajnim bolestima rožina je jako ispucala. Fisuriranje rožine može prikrivati i
druge lezije kao čir tabana ili bolest bijele linije blizu abaksijalnog zida i veze između
solee i bulbusa. Može se javiti nekrotični laminitis ako je rožina petnog dijela potpuno
odvojena od korijuma. Premda se bolest može javiti na sve četiri noge, najčešće se javlja
na stražnjim nogama i to na lateralnom papku.
Erozija petnog dijela rožine ima karakterističan izgled ali može se zamijeniti s
dubokim apscesom ispod rožine kaudalno od tabansko-petne veze. Erozija petnog dijela
može biti uočena kada su i drugi procesi uzroci hromosti npr. čir tabana.
Treba obrezati papke, očistiti ih te postaviti povoj s adstrigensom ili antibiotikom.
Nekoliko dana životinju treba držati na mekom terenu dok rožina ne otvrdne. Potrebno je
paziti na higijenu i smanjiti vlažnost. Dvaput godišnje potrebno je korigirati papke.
Tjedna toaleta papka s 3 do 5% formalinom za vrijeme zimskih mjeseci otvrdne rožinu
papka i ograničava napredovanje erozije.
3.LAMINTIS
(Papčana kočina,Pododermatitis aseptica diffusa)
Laminitis je akutna, subakutna ili kronična difuzna aseptična upala nokatnog i
postranog papčanog korijuma. Od akutnog oblika obolijevaju uglavnom mlađa goveda od
2-3 godine starosti, dok starija goveda obole uglavnom od kroničnog vrlo često
recidivirajućeg oblika bolesti.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Akutni oblik laminitisa karakteriziraju promjene na medijalnom papku prednjih nogu, a
rjeđe na vanjskom paku stražnjih nogu. Zbog boli prisutna je hromost a javlja se tipičan
sapet hod i pogrbljena leđa. Govedo se nerado kreće,a korak je maksimalno skraćen. U
težim slučajevima moguća je abdukcija i adukcija ekstremiteta. Ako su zahvaćeni prednji
ekstremiteti govedo zauzima specifičan stav ispružajući prednje noge naprijed kako bi
opterećenje palo na petni dio bolesnog papka, jer je patološki proces u nokatnom dijelu
papka. Pored toga stražnje noge podvlači pod tijelo kako bi još više rasteretilo bolesne
prednje noge. Ako su zahvaćeni papci stražnjih nogu tipično je podvlačenje oba
ekstremiteta pod trup oprećujući samo petne dijelove papka. Na papku inspekcijom nisu
vidljive nikakove promjene, a palpacijom se zapaža temperiranost, pulzacija digitalnih
arterija je pojačana, pri palpaciji kliještima izrazito bolno reagira na nokatni zahvat,može
biti prisutno zadebljanje u području krune papka. No ovaj je oblik bolesti rijetko
zabilježen u goveda. Subakutni tijek bolesti unutar nekoliko tjedana prati pojava
crvenkastih ili žućkastih mrlja na tabanu papka. U kroničnom obliku laminitisa mijenja se
oblik papka, pri čemu nekoliko ataka laminitisa dovodi do karakteristične deformacije
tako da se papak proširi, taban postane ravan, dorzalna nolatna stijenka se udubi te
postane konkavna i poprimi oblik “papuče” tj.dolazi do pojave promjenjenog oblika
papka koga determiniramo kao štalski papak papučastog izgleda. Ovakav oblik papka i
kronicitet često se vežu uz pojavu ulkusa u području peta papka.
Lezije na tabanu papka koje su posljedica laminitisa uglavnom se opisuju kao krvarenje
u rožinu tabana papka (imbibicija tabana), dvostruki taban (solea duplex), ulkus
središnjeg dijela tabana i nokatnog dijela tabana, odvajanje bijele linije s posljedicom
pojave cijelog spuštenog tabana .
Osim navedenih kliničkih oblika laminitisa opisan je i subklinički oblik laminitisa
koji ne uzrokuje direktnu hromost. Taj oblik karakterizira mekani drobljivi žućkasti taban
te pojava imbibicije u tabanu i duž bijele linije. No upravo je ova slika i definicija
subkliničkog laminitisa postala sve kontroverznijom .
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
PREGLED DOSADAŠNJIH SPOZNAJA O POGODOVNIM ČIMBENICIMA,
ETIOLOGIJI I PATOGENEZI
Pogodovni čimbenici
Brojni su etiološki i pogodovni čimbenici za nastanak laminitisa. Neki su poznati
od davnine kao npr.pretjerana hranidba visokoenergetskom hranom. Donekle zbrku unosi
i nemogućnost strogog razdvajanja etioloških od pogodovnih čimbenika. No čini se da je
osnovni problem hranidba ali uz određene dodatne etiološke i pogodovne čimbenike.
Sistemske bolesti prvenstveno bubrega i jetre mogu biti uzrokom laminitisa.No isto tako
spominju se u vezi s nastankom laminitisa i acetonemija, lipomobilizacija, te dislokacija
sirišta, kao i veza pojavnosti laminitisa i poteškoća s teljenjem.
Acidoza zbog nakupljanja mliječne kiseline u buragu preuzeta je kao model uzroka
laminitisa u konja. Pretjerano hranjenje lakoprobavljivih ugljikohidrata uzrokuje
promjenu homeostaze buraga zbog selektivnog povećanja aktivnosti Streptococcus bovis
i Lactobacillus sp. Iako se pretpostavlja da u goveda ovaj mehanizam pogoduje nastanku
laminitisa, eksperimentalno se to nije uspjelo dokazati.
Endotoksemija je najčešće vezana uz ruminitis, kada niži pH pogoduje razvoju gram
negativnih bakterija čijim propadanjem se otpuštaju neki vazoaktivni endotoksini. Bolesti
kao mastitis ili metritis (zaostajanje posteljice) također rezultraju pojavom endotoksina u
cirkulaciji što može biti uzrokom kočine.
Histamini i njihov učinak su poznati, a zabilježena je njihova prisutnost u ranim stadijima
akutnog laminitisa.
Kvaliteta vlaknine je od izuzetne važnosti jer ona se pojavljuje kao začajan nositelj
puferskog sustava koji će priječiti nastanak acidoze.
Hranidba prebogata proteinima također pogoduje nastanku bolesti jer njihovom
razgradnjom dolazi do porasta aminokiselina i amonije, ili njihovom razgradnjom
nastanu toksični produkti koji se ponašaju kao alergeni.
Prebrzi dnevni prirast junica što znači iznad 750 g/dan u dobi od 3 do 15 mjeseci starosti
nije poželjan. Jer pretjerana težina može stresno djelovato na još uvijek slabije razvijen
papak koji neprati sinhrono povećanje mase junice.
Genetska predispozicija za nastanak laminitisa vjerojatno postoji a opisana je za goveda
Jersey pasmine.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Pasminska predispozicija je opisana kao moguća kod frizijskog govda. Tako je pojavnost
čira tbana daleko veća u švedskog frizijca nego u švedske crveno bijele krave. Isto tako je
zabilježen veći postotak hromosti u nizozemskog frizijca nego u nizozemske crveno
bijele krave. Isto tako je zabilježen veći postotak laminitisa u frizijskog goveda nego u
holstei-frizijskog goveda. Slični su podaci koji kompariraju švicarskog holstein-frizijskog
goveda i simentalca.
Kretanje goveda je od velike važnosti za profilaksu nastanka laminitisa, jer pomaže
kvalitetnijoj cirkulaciji unutar samog papčanog korijuma.
Mehanički čimbenici podrazumjevaju direktno lokalno negativno djelovanje ili posredno
preko promjenjenih oblika papak ili promjene stavova koji remete fiziološke statičko
dinamičke odnose i tako stvaraju predispoziciju za patološke promjene. U ovom dijelu
nije prihvaćeno da duže hodanje po tvrdom terenu može uzrokovati laminitis kao što je
to znano za konje.
Umanjena keratinizacija dovodi se u direktnu vezu s metabolizmom cinka i metionina
kao odgovornih čimbenika za kvalitetu keratinizacije. Stoga primarna ili sekundarna
deficijencija ovih tvari je odgovorna za kvalitet i stvaranje rožine.
Epidermalni čimbenik rasta(EGF) kao mogući uzrok laminitisa hipotetski je preuzet iz
istraživanja laminitisa u konja, gdje je dokazana njegova uloga,jer je dokazano da se
receptori za EGF nalaze u staničnim membranama na rožnom matriksu papka. EGF je
prisutan u većem obimu u uterusu i gastrintestinalnom traktu, a oni su vrlo često i mogući
počeci patogeneze laminitisa.
Etiologija
Donedavno za nastanak papčane kočine bila je dominantna teorija histaminske
patogeneze pri čemu je hranidba bitan etiološki čimbenik. Pretjerana hranidba
ugljikohidratima dovodi do do pojave velikih količina nižih masnih kiselina s
posljedičnim smanjenjem pH predželudaca i nastankom acidoze buraga. Tako nastala
acidoza odgovorna je za povećan aktivnost dekarboksilaza nižih masnih kiselina i
aminokiselina što rezultira nastankom koncentracije amina posebno histamina koji
nastaje dekarboksilacijom aminokiseline histadina. Koncentracija histamina se povećava
i zbog toga što kisela sredina u buragu inaktivira enzim histaminazu koji se inače nalazi u
stijenci sluznice buraga. Povećan histamin se cirkulacijom spušta do korijuma paka
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
goveda gdje izazove dilataciju arteriola, a time i njihovu propustljivost. Sve to rezultira
infiltracijom serofibrinoznog eksudata između lamelarnog dijela rožine (stratum
lamelatum) i lamelarnog dijela korijuma (corium lamelatum), a to vrši pritisak na osjetne
živce te izaziva bol i posljedično tome hromost.
Laminitis goveda može imati i alergijsku osnovu u svojoj etiologiji. Tako je
primjećeno da se bolest javi u goveda obilno hranjenih sa zrnjem žitarica, poglavito ako
se tada javljaju probavne smetnje(razne upale,opstipacije i meteorizam). U tom slučaju
povećana je propustljivost stijenke probavnog trakta za neke polipeptide i bjelančevine
koji su alergeni. Organizam na to reagira stvaranjem antitijela. Kod ponovnog hranjenja
goveda takovi hranom koja je izazvala prethodno opisani proces, dolazi do reakcije
alergen-antitijelo pa ovaj kompleks cirkulacijom dospijeva u kapilare od kojih je ustvari
građen papčani korijum. Na tom nivou kapilara korijuma reagiraju granulociti sa ciljem
fagocitoze,što dovodi do oslobađanja histamina iz njihovih granula,ali i drugih medijatora
upale.
Laminitis goveda na alergijskoj osnovi moguć je i kod nazočnosti piogenih
procesa u organizmu ili kod stanja kada u organizmu posoji razgradnja bjelančevina zbog
oštećenja tkiva. Pored toga, navodi se da papčana kočina može biti i traumatskog
porijekla, a nastaje nakon pretjeranog hoda po tvrdom terenu, dugog transporta,
pretjerano dugog stajanja u ograničenom prostoru, kod abnormalnog opterećenja jedne
noge(odterećuje bolesni ekstremitet), zbog nepravilne korekcije papaka.
Traje li bolest duže vrijeme i prelazi u kronični oblik, zbog nakupljanja
serofibrinoznog eksudata olabavljuje veza između rožine i korijuma koji je vezan uz
papčanu kost, a zbog djelovanja težine papčana kost se pomiče u vertikalnom smjeru te
dolazi do ispupčavanja tabana papka. Nastaje rotacija papčane kosti koja mjenja statičko-
dinamičke odnose u papku koji tako postaje izložen različitim nefiziološkim natiscima
kako izvana tako i unutar papčane stijenke. Zbog toga rožina papka nepravilno raste i
poprima deformirajući oblik. Nastaje konkavna izbočina na tabanu papka, javljaju se
rožni prstenovi paralelni s koronarnim rubom koji teku divergentno prema petama.
Nokatna stijenka papka se uvuče i čini žlijeb, dok su petne stijenke povišene.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
Patogeneza
Zahvaljujući istraživanjima postmortem na papcima goveda koja su bila zdrava ili
je materijal uzet u fazi akutnog, subakutnog ili kroničnog laminitisa ili u tijeku
subkliničkog laminitisa došlo se do novijih spoznaja o ovoj bolesti papaka goveda.tako se
uglavnom govori o tri faze u patogenezi laminitisa:
FAZA 1 tumači da u korijumu tijekom kliničkog i subkliničkog laminitisa zbog
mehaničkih čimbenika lokalni pritisak na korijum uzrokuje promjene statičko-dinamičkih
odnosa nastalih promjenom oblika papaka (štalski papci; nepravilna i neredovita
korekcija). Takovo stanje rezultira slabijom perfuzijom korijuma krvlju na mjestima
njegova pritiska. Istovremeno sistemski etiološki čimbenici dovode do otpuštanja
vazoaktivnih tvari u cirkulaciju. Oni dospjevaju do korijuma te izazovu: paralizu
(otvaranje) arterivenskog šanta u korijumu krunskog ruba, zbog čega krv ne dolazi u
korijum nego se vraća venskom cirkulacijom; upalu korijuma (laminitis) uz istoveremeno
odvijanje oba procesa. Za ovu fazu laminitisa karakteristično je slijedeće:
Upalni odgovor i hemostaza
Zbog otvaranja arterivenskog šanta korijum ostaje bez dostatne opskrbe krvi čime
kapilare postaju podložne hipoksiji. Nadalje zbog prisutnih toksina i upalnih produkata
stijenke kapilara zbog djelovanja na živčane završetke u stratumu vasculosumu kapilara
postaju paralizirane te nastaje vazodilatacija. Prisutna je vaskularna kongestja korijuma.
Hemoragije
Dolazi do hemoragija u području vrha papčane kosti, a kasnije zbog propusnosti
kapilara slijedi eksudacija koja uzrokuje edem korijuma.
Tromboza
Smanjenje cirkulacije, pojava edema dodatno komprimiraju korijum koji je
ionako u uskom prostoru između papčane kosti i rožnog lamelarnog dijela, te uslijedi
tromboziranje.
Nekroza
Posljedično tromboziranju nastupaju nekroze korijuma.
Tijekom atake laminitisa primarne patohistološke promjene dermalno-epidermalne veze
dešavaju seu u korijumu. Tako se brojčano smanje germinativne stanice lamelarnog
korijuma. Djelomično ili u potpunosti nestaju onihogene tvari (kao što su tonofibrili) iz
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
germinativnog dijela i stratuma spinosuma u lamelarnoj i solearnoj regiji.Upalne stanice
infiltriraju korijum. Tako se zapažaju limfociti oko dna papila, kao i histiociti,
granulociti, plazma stanice i globularni leukociti. Zbog svega je nedostatna opskrba
nutritivnim tvarima nužnim za normalnu produkciju rožine. Stoga slijedi smanjena
keratinizacija.
FAZA 2 je obilježena utonućem papčane kosti i kompresijom korijuma u tabanu i petama.
Tako na već ishemični korijum dodatno je stalno prisutan pritisak težine tijela, pa se
papčana kost spojena preko staratuma periostale na korijum, počinje spuštati kažemo da
dolazi do njenog utonuća. Nadalje su prisutna daljnja kapilarna oštećenja, hemoragije i
tromboze, upalne stanične reakcije te ishemične nekroze. Ova su nekrotična područja
uglavnom fokalnog karaktera.
Hromost nije prisutna u ranoj fazi, znači u akutnom ili subakutnom tijeku bolesti.
(čak ako je prošlo i nekoliko tjedana od početka laminitisa). No kasnija zbivanja u
ovakovoj već kroničnoj fazi uzrokuje jaku bol i posljedično tome izrazitu hromost.
Specifični znaci kroničnog tijeka i promjene položaja papčane kosti su pojava žlijeba koji
nastaje direktno iznad utonule kosti koja je pomaknuta nekoliko milimetara distalno na
nižu razinu.
3 FAZA rezultira razvojem lezija u rožini papka. Novija istraživanja upućuju nas da je
nužan dulji vremenski period (najmanje 6 tjedana) da nastale promjene u korijumu papka
postanu klinički manifestne i prepoznatljive. Upravo to je ralog da se prije nije
uspostavljala povezanost laminitisa kao uzočnika mnogih bolesti papaka. Za neke bolesti
je znano da su uzrok recidivirajućih ataka laminitisa ili posljedica dugotrajnog kroničnog
laminitisa. Tako se danas smatra da je subklinički laminitis primarno a kronični laminitis
direktni uzročnik za nastanak meke žute mrvljive rožine tabana papaka,imbibicije rožine
tabana, pojave i stvaranja duplog tabana i peta, čira tabana papka (prije poznatog kao
specifičnog čira papka po Rusterholzu), odvajanja u bijeloj liniji, pa i pojave vertikalnih
fisura.
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
KRITIKA DOSADAŠNJIH SPOZNAJA O NASTANKU LAMINITISA
Kao što je rečeno u uvodnom dijelu,za razumjevanje laminitisa goveda iznimno je
važno poznavanje morfologije goveđeg papka. Prema tome to mora biti prvi korak,tj.
pomno proučiti funkcionalnu anatomiju paka uz isticanje različitosti prema konjskom
kopitu.
Većina postojećeg znanja o laminitisu goveda prenesena je iz rezultata
istraživanja konjskog kopita i laminitisa konja. Jednim dijelom ove spoznaje mogu biti od
koristi prenesemo li ih na poajvnost laminitisa goveda,no pretjerana ovisnost o njima
dovela je do pogrešnog viđenja laminitisa goveda, jer postoji više značajnih anatomskih
razlika između građe konjskog kopita i papka goveda.
1.Suspenzorni aparat kopitne/papčane kosti
Ovaj aparat pridržva treću falangu prsta u čahuri papka ili kopita i detaljno je opisan za
kopito, a nedavno i za papak. Svi elementi koji se nalaze između površine
kopitne/papčane kosti i rožine kopita /papka doprinose kvaliteti ovog aparata koji se u
tom dijelu sastoji od dermalne komponente u kojoj je bitan dublji retikularni sloj te
epidermalne komponente u kojoj je bitan živi epidermalni dio i unutarnji dio
epidermalnog sloja (startum corneum). Spoj između dermalnog i epidermalnog dijela
kopita/papka su međusobno povezane lamele/listići tj. corium coronarium i stratum
corneum. Od izuzetne važnosti za čisto mehaničkim stabilitetom kopitne/papčane kosti
unuter rožnate čahure su snopovi kolagenih vlakana koji teku od površine kosti treće
falange prema bazalnoj membrani listićavog dijela korijuma u kojoj završavaju. Ako iz
bilo kojih razloga dođe do popuštanja ovih kolagenih vlakana ili njihovog
produžavanja/relaksacije, doći će do pomaka treće falange tj.spuštanja papčane kosti ili
rotacije kopitne kosti. Tada kost “visi” unutar čahure a sva težina koju nosi prenosi se
pritiskom na rožinu papka/kopita.
Laminitis u konja opisan je kao bolest suspenzornog aparata kopitne kosti
sekundarno kao posljedica promjena u vaskularnom sustavu u mikrocirkulaciji dermalne
zone listića stijenke kopita. Navedene strukturalne promjene dovode i do funkcionalnih
promjena u smislu rotacije/spuštanja treće falange. Za razliku od konja suspenzorni
aparat u goveda nije toliko velik i nije u mogućnosti podnijeti teret kao onaj u konja.
Razlog tome je što je laminarno područje bitno manje a osim toga nema sekundarnih
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
listića,te je i znatno slabije kontaktno područje dermalno epidermalne veze s posljedicom
niže mehaničke stabilnosti.
2.Potporni jastučići
Za razliku od konja gdje kopitnica maksimalno "visi" unutar kopita ,kod goveda
je težina dodatno raspoređena na taban i petu. Tako derma pete i tabana goveda, a osobito
potporni jastučići smješteni u subkutisu važni inače za ublažavanje udarca prema
papčanoj kosti,nose i dio težine životinje. Potporni jastučići ne samo da absorbiraju silu
udarca pri kretanju nego služe i kao dio unutar papka koji dozvoljava i priličnu
pokretljivost između papčane kosti i rožine papka u tom dijelu papka. Potporni jastučići
se satoje od tri paralelna cilindrična dijela koga u osnovi čini masno tkivo.
Patogeneza spuštanja papčane kosti razlikuje se od one u konja jer se i teret unutar
papka drukčije raspoređuje između suspenzornog aparata i potpornih jastučića. Tako
zbog velikog opterećenja na peti i tabanu, početne promjene koje su započele kao
vaskulrne mikrocirkulacione smetnje nisu ograničene samo na laminarno područje, nego
se pojave kao primarne ozljedena dijelu opterećenja a to je taban i peta s pripadajućom
bijelom linijom.
3.Dermalno epidermalni spoj
Spoj derme i epiderme unutar papka je visoko specijalizirano područje koje
povezuje “živi” i “neživi” dio papka. Žive epidermalne stanice koje se nalaze u tom
spoju razmnožavaju se putem proliferacije i pokazuju jaku metaboličku aktivnost. Sve
hranjive tvari i čimbenici potrebni za epidermalnu aktivnost moraju proći iz derme u
epidermu i obratno. Tijekom proliferacije one su opterećene velikim metaboličkim
teretom a moraju izdržati i sve mehaničke sile između papčane kosti, vanjske čahure
papka i okoline. Zbog svojih kompleksnih funkcija dermalno epidermalni spoj je dio
neophodan za integritet i normalnu funkciju papka. Tijekom patogeneze laminitisa
primjećeno je da se prve promjene javljaju upravo u dermalno epidermalnoj vezi. Nakon
početnih molekularnih promjena slijede strukturalne i funkcionalne smetnje.Na strani
derme one uključuju aktiviranje matrix-metaloproteinaza (Tarlton i Webster,2000.) koje
dovode do degradacije kolagena. Aktiviraju se i čimbemnici rasta i nekroze a sve dovodi
do molekularnih i strukturalnih promjena u bazalnoj membrani korijuma i promjena u
kapilarnim stijenkama lističavog korijuma. Promjene na epidermalnom dijelu smatramo
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
sekundarnim a uključuju poremećenu opskrbu hranjivim tvarima i reaktivne promjene u
metabolizmu i diferencijaciji epiderme.
Kod laminitisa konja zna se da da odvajanje dermalno epidermalne veze dolazi na
nivou bazalne membrane laminarnog dijela korijuma, što predstavlja i prekid između
kopitne kosti i čahure kopita. Svakako da se na ove promjene nadovezuju i promjene u
vaskularnom dijelu derme s posljedicama za epidermu kao što je poremećaj procesa
diferencijacije stanica uključujući i proces stvaranja rožine. Ovisno o ozbiljnosti, opsegu i
trajanju dermalnih smetnji, javljaju se blage do izrazite promjene u formiranju rožine i
njene kvalitete.Moguć je i potpuni prekid formiranja rožine.
4.Vaskularni sustav derme papka
Dermalni krvožilni sustav papka jedinstven je po svojoj trodimenzionalnoj
građi,složenosti i gustoći, što je i razlog njegovoj podložnosti strukturalnim oštećenjima i
smetnjama u mikrocirkulaciji. Za patogenezu konjskog laminitisa prihvaćeno je da su
smetnje u mikrocirkulaciji početne i bitne a napose arteriovenski šantovi. No tek
Dokazano je da u goveđem sustavu cirkulacije papka arteriovenski šantovi uopće ne
postoje a nisu niti potrebna (govedo ih ima u koži ali samo za potrebe termoregulacije a
broj se im poveća kao posljedica adaptivnih strukturalnih promjena).
Novija istraživanja su pokazala smetnje i promjene u cirkulacij papka goveda na
nivou hranidbe. Naime junad pretjerano hranjena žitaricama (ugljikohidratima) pokazala
je povećanje kapilarnog pritiska i postkapilarnog otpora. To je razlogom povećanja
transvaskularnog kretanja i povećanja pritiska u tkivu. Kako se u konja smatra bitnim
nalaz promjena u predkapilarnom otporu i smanjenje cirkulacije u kopitu, a to nije slučaj
kod goveda,upravo te razlike mogu biti razlogom u kliničkoj manifestaciji laminitisa.
5.Formiranje rožine papka
Stvaranje rožine papka je rezultat proliferacije, stanične diferencijacije
(keratinizacije) i programirane smrti stanica. Ovaj proces kontrolira mnoštvo bioaktivnih
molekula kao što su faktor rasta i neuropeptidi koje stvaraju derma i/ili krvožilni sustav.
Epidermalna diferencijacija u osnovi ovisi o opskrbi hranjivim tvarima i kisikom iz
kapilara derme koja je duboko ispod rožine i vrlo je osjetljiva na bilo koji poremećaj u
opskrbi. U skladu s time, sve promjene u propusnosti i protoku krvnih žila derme utječu
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
na epidrmalnu diferencijaiju i formiranje rožine. Iz zamjećenih neorožnjalih promjena
papka tijekom laminitisa opravdano je pomisliti da promjene u strukturi ili
mikrocirkulaciji imaju veze s razvojem laminitisa (Mulling i Budras,1998.) Međutim još
nema odgovora što uzrokuje promjene u mikrocirkulaciji. Raspravlja se o mnogim
čimbenicimai posrednicima koji mogu biti odgovorni za početne promjene
vaskularazacije derme. Vodeći na ovoj negativnoj listi su endotoksini, histamini i laktati,
no još nema dokaza in vivo. Nedavni radovi Belknapa (2002.) pokazuju da
proinflamantorni medijatori mogu biti uzrokom razvoja laminitisa kod goveda nakon
sistemskih ili lokalnih(unutar papka na dermalnom nivou) upalnih stanja.
Hipoteze o patogenezi utonuća papčane kosti
Slično kao kod konja, istraživanja patogeneze laminitisa goveda usredotočena su
na dermalno epidermalni spoj suspenzornog aparata. No, kao što je izneseno, kod goveda
je lamelarno područje segmenta stijenke papka mnogo manje nego ono u kopitu konja, a
mogućnost kapacitet nosisvosti suspenzornog aparata mnogo niža. To znači da goveđa
peta mora osigurati proporcionalno mnogo više potpore svojim jastučićima, te je stoga
logično da stupanj kompresije tkiva u tabanu i peti ispod papčane kosti ne određuje samo
suspenzorni aparat već i dosljedno funkcioniranje potpornih struktura jastučića.
1.Promjene digitalnog jastučića(potporni aparat)
Ustanovljen je utjecaj starosti na strukturu jastučića. Kod junica su jastučići
uglavnom građeni od labavog vezivnog tkiva s velikom količinom amorfne temeljne
tvari,dok se u krava tijekom godina povećava količina masnog tkiva. Masno tkivo sadrži
veliku koncentarciju nezasićenih masnih kiselina. One su proizvedene uglavnom
endogeno,a što je veća njihova koncentracija to je masno tkivo mekše. Junice imaju bitno
manje masnog tkiva u jastučićima i nešto više zasičenih masnih kiselina, nego krave.
Ovo ukazuje na promjenu koncentracije zasičenih masnih kiselina u korist nezasićenih
masnih kiselina, pri čemu se ova promjena odigrava nakon prvog telenja i tijekom
laktacija koja slijedi. Moguće je da ove promjene smanje i mogućnost amortizacije i
potpore tj.da smanje njihovu otpornost na pritisak težine od strane papčane kosti. U
prilog idu epidemiološke studije koje ukazuju na povećanje patologije papaka u tabanskoj
regiji upravo nakon prvog telenja (i to posebno nakon 100 dana po telenju), kada
jastučići sadrže bitno manje masnog tkiva a njega je zamjenilo kolageno tkivo .
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
2.Promjene suspenzornog aparata
Ispitivanje 19 mliječnih krava koje su imale ulkus na tipičnom mjestu uspoređen
je s nalazom suspenzornog aparata u 17 kontrolnih krava. Stražnji lijevi papci zamrznuti
na -20 C tračnom pilom je napravljen uzdužni rez i četiri presjeka s definiranom
površinom. Papčana kost se spustila u svih gnojnih procesa a derma i subkutis bili su tanji
nego u papaka kontrolne skupine. Nedostajali su dokazi nakon histološke obrade koji bi
poduprli teoriju da je razdvajanje u dermalno epidermalnom dijelu presudno za razvoj
utonuća papčane kosti. Stoga je prevladalo mišljenje da su se osobine vezivnog tkiva
suspenzornog aparata zasigurno izmjenile, što je bilo uzrokom produženja dermalnog
segmenta.
3.Razvoj lezija kao posljedica laminitisa
Krvarenja u tabanu kao i pojava ulkusa neposredna su posljedica žarišne ishemije
i nekroze nastalih zbog kompresije derme i epidermalnog sloja koji proizvodi rožinu,iako
nije potpuno jasno kako dolazi do kompresije derme.
4.Hipoteze o slabosti vezivnog tkiva
Razvijene su dvije osnovne hipoteze :
1.matriks metaloproteinaze i njihovo aktiviranje preko nove želatinolitičke proteaze
igraju središnju ulogu,uz utjecaj hormona osobito relaksina koji se javlja u peripartalnom
periodu
2.strukturalne promjene u zoni uraštanja kolagenih snopova u kost treće falange, što je
čest slučaj kod papaka s kroničnim laminitisom.
Iz svega možemo zaključiti da novija istraživanja o laminitisu daju za pravo kako
je laminitis sistemska bolest koja se primarno javlja na papku zbog njegove morfologije.
Anatomske studije upućuju na tri kritične točke u građi:sistem vezivnog tkiva u
suspenzornom aparatu, krvožilni sustav papka i diferencirane epidermalne stanice. Stoga
buduća istraživanja laminitisa svakako će biti usmjerena na prepoznavanje prvih znakova
i ranih stadija tijekom patogeneze laminitisa prije pojave kliničkih znakova, učinak
bioaktivnih molekula na krvožilni sustav derme i na molekule odgovorne za promjene u
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
Prof.dr.sc.J.Kos – Bolesti lokomotornog sustava preživača
____________Copyright Klinika za kirurgiju, ortopediju i oftalmologiju 2009.____________
vezivnom tkivu suspenzornog aparata (dokazati in vitro te in vivo), s obzirom na
metabolizam goveda te vezu stres-poremećaj metabolizma-laminitis, te reaktivne
promjene u epidermi s posebnim osvrtom na smetnje u epidermalnoj difrencijaciji
(multidisciplinaran pristup).
LIJEČENJE
Liječenje laminitisa se zasniva na njegovom što ranijem otkrivanju i otkrivanju
čimbenika rizika koji su bili inicijatori za nastanak laminitisa. Svakako da se treba držati
svih principa o korekciji papaka i provoditi je prema određenim pravilima. Nadalje
pokazalo se da hranidba u kojoj se dodaju biotin i minerali u tragovima postiže koristan
učinak na izliječenje i prevenciju bolesti.
Lijekovi za ublažavanje boli i fizikalna terapija hladnim oblozima svrhovita je u akutnim
slučajevima bolesti. Tako je moguće ordinirati parenteralno ili oralno analgetike kao što
su opioidi ili protuupalni lijekovi. Tako literatura navodi upotrbu acetilsalicilne kiseline
15-100mg/kg no uz diduktabilni učinak, a preporuča se i izrazito teškim (bolnim)
slučajevima i morfin 0,25-0,5 mg/kg i/m svakih 4-6 sati ili butorfanol o,05-0,01 mg/kg
i/m.Učinak ovih lijekova se može pojačati ako se kombiniraju s protuupalnim lijekovima
kao što je fluniksin u dozi od 1,1 mg/kg.
U kroničnim slučajevima bitna je korekcija papaka,a kako je tada vrlo često prisutan čir
papaka ili bolesti bijele linije to se liječenje usmjerava kao u tih bolesti na propisan način.