Prirucnik_o_EU

Nakladnik i urednitvo Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija Autori Elisabeth Hyllseth Marthe Indset Sanja Kostovska Prijevod Nataa Miku Jasminka Pecoti Lektura Ivana Bai Grafiko oblikovanje Petrak-$aja studio Tisak Kratis ISBN 953-7010-54-6 Naklada 1000 primjeraka Zagreb, 2006. Statskonsult, Public Management Norway

Predgovor

Opi je cilj ovog prirunika dati dr#avnim slu#benicima u Republici Hrvatskoj uvodne smjernice o pitanjima Europske unije i procesa integracije, te omoguiti osnovno razumijevanje glavnih obilje#ja njezinog sustava. Razumijevanje EU-a pretpostavlja dobro poznavanje glavnih elemenata i mehanizama te vrlo slo#ene cjeline. Jo jedan va#an cilj prirunika je pru#iti praktine savjete o tome kako svakodnevno raditi na pitanjima vezanim uz EU i kako pristupiti procesu oblikovanja politike koji se odvija u Bruxellesu. Prirunik o Europskoj uniji rezultat je suradnje izmeu Republike Hrvatske i Kraljevine Norveke. Hrvatsku stranu zastupalo je Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija, a norveku stranu Statskonsult, konzultantska tvrtka specijalizirana za pitanja javnog upravljanja i tranzicijskih politika. Projekt Prirunika o Europskoj uniji financiralo je Ministarstvo vanjskih poslova Kraljevine Norveke.

4

Prirunik o Europskoj uniji za dr#avne slu#benike u Republici Hrvatskoj

Popis ee koritenih kratica

CARDS CoR COREPER DK DP EBOR ECJ EEA EESC EEZ EFTA EGP EIB EK EP ERDF ESB EU EURATOM EZ EZU GT IGC IPA IPM ISPA NATO NPPEU OU PSP SAPARD SL SSP TAIEX UEZ UEU

Pomo zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation) Odbor regija (Committee of the Regions) Odbor stalnih predstavnika dr#ava lanica (Committee of Permanent Representatives) Dr#ava kandidatkinja Dr#ava pristupnica Europska banka za obnovu i razvoj Sud Europskih zajednica (European Court of Justice) Europski gospodarski prostor (European Economic Area) Europski gospodarski i socijalni odbor (European Economic and Social Committee) Europska ekonomska zajednica Europsko udru#enje slobodne trgovine (European Free Trade Association) Europski gospodarski prostor Europska investicijska banka Europska komisija Europski parlament Europski fond za regionalni razvoj (European Regional Development Fund) Europska sredinja banka Europska unija Europska zajednica za atomsku energiju Europska zajednica Europska zajednica za ugljen i elik Glavno tajnitvo Meuvladina konferencija (Intergovernmental Conference) Instrument za pretpristupnu pomo (Instrument for Pre-Accession Assistance) Interaktivno oblikovanje politike (Interactive Policy Making) Instrument za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju (Instrument for Structural Policies for Pre-Accession) Sjevernoatlantski savez (North Atlantic Treaty Organisation) Nacionalni program za pridru#ivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji Opa uprava Proces stabilizacije i pridru#ivanja Posebni pristupni program Europske unije za poljoprivredu i ruralni razvoj (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development) Slu#beni list Europske unije (Official Journal of the European Union OJ) Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju Ured za razmjenu informacija o tehnikoj pomoi (Technical Assistance Information Exchange Office) Ugovor o osnivanju Europske zajednice Ugovor o Europskoj uniji

Popis ee koritenih kratica

5

Sadr#aj

11.1 1 1.2 2

Europske integracije i odnosi izmeu Republike Hrvatske i Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8 Odnosi izmeu Republike Hrvatske i Europske unije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.2.1 Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9 1.2.2 Status kandidata i pregovori o lanstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 11 EU u kratkim crtama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 1.3.1 Rastua europska obitelj organizacijsko arenilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 16 1.3.2 Europska integracija u fazama pregled korak po korak . . . . . . . . . . . . . . . . . 19 1.3.3 Dva va#na dogaaja u 2000. godini . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 20 1.3.4 Ugovor o Ustavu za Europu 2004. godina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 21 1.3.5 Temeljne vrijednosti EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22 1.3.6 Simboli EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 23

1.3 3

22.1 1

Pravni okvir EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24Uvod 2.1.1 2.1.2 2.1.3 . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 24 Primarno zakonodavstvo ugovori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 26 Sekundarno zakonodavstvo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 27 Objava u Slu#benom listu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29

2.2 2 2.3 3 2.4 4

Struktura stupova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 29 Temeljna obilje#ja pravnog okvira EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 31 Proraun EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32

33.1 1 3.2 2

Institucije EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34Uvod . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 34 Sastav, uloga i funkcije izvrnih i zakonodavnih tijela u EU-u . . . . . . . . . . . . . . . . 35 3.2.1 Vijee Europske unije (Vijee ministara, Vijee) . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 35 3.2.2 Europsko vijee . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 3.2.3 Europska komisija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39 3.2.4 Europski parlament . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 43 3.2.5 Sud Europskih zajednica . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 45 3.2.6 Europski revizorski sud . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 Sastav, uloga i funkcije ostalih va#nih tijela EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 3.3.1 Financijska tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 48 3.3.2 Savjetodavna tijela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 49 3.3.3 Europski puki pravobranitelj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51 3.3.4 Agencije EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 51

3.3 3

6


44.1 1

Postupak oblikovanja politika u EU-u . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52Va#ni postupci i mehanizmi pregled . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 52 4.1.1 Metoda Zajednice i naela supsidijarnosti i razmjernosti . . . . . . . . . . . . . . . . 52 4.1.2 Pravila i postupci za donoenje odluka na razini EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . 53 Postupak donoenja odluka u praksi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4.2.1 Razvoj politike (preliminarni stadij pre-pipeline phase) . . . . . . . . . . . . . . . . 57 4.2.2 Donoenje odluka (stadij donoenja odluka, pipeline phase) . . . . . . . . . . . . . . 63 4.2.3 Komitologija provedbene mjere . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67 Lisabonska strategija i nove metode za oblikovanje politika u EU-u . . . . . . . . . . . 69 4.3.1 Lisabonska strategija ciljevi i glavne sastavnice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 70 4.3.2 Srednjoroni pregled Lisabonske strategije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71 4.3.3 Komisijina Bijela knjiga o europskom upravljanju iz 2001. godine i nove metode za oblikovanje politika u okviru EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71

4.2 2

4.3 3

55.1 1

Programi pomoi EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74Financijski instrumenti EU-a trenutno na raspolaganju Hrvatskoj . . . . . . . . . . . 74 5.1.1 CARDS . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 74 5.1.2 Phare, ISPA i SAPARD . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 76 5.1.3 TAIEX . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 78 5.1.4 Sudjelovanje u programima Zajednice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 80 Predstojee reforme pomoi EU-a . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 86 5.2.1 Komponente 1-2 otvorene dr#avama potencijalnim kandidatima i dr#avama kandidatkinjama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 87 5.2.2 Komponente 3-5 otvorene samo dr#avama kandidatkinjama . . . . . . . . . . . 88 5.2.3 Upravljanje i provedba . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 88

5.2 2

66.1 1 6.2 2

Pregovori o lanstvu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90Pregovaraki okvir . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 90 Proces pregovora . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 92

Izvori . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 94 Kazalo pojmova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 98 Prilog 1. Glavni elementi Ugovora o Ustavu za Europu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 100 Prilog 2. Europska komisija 2004. 2009. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 101 Dodatak I. Studija sluaja . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102 Dodatak II. Vodi o izvorima informacija na Internetu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 106

Sadr#aj

7

1

Europske integracije i odnosi izmeu Republike Hrvatske i Europske unije

1.1

Uvod

Ovo poglavlje predstavlja:Odnose izmeu Republike Hrvatske i Europske unije EU, odnose izmeu EU-a i drugih europskih zemalja i organizacija, te temeljne vrijednosti EU-a

Pregovori o lanstvu Republike Hrvatske u Europskoj uniji otpoeli su 3. listopada 2005. godine odr#avanjem prve sjednice meuvladine konferencije izmeu dr#ava lanica EU-a i Republike Hrvatske. Nakon formalnog otvaranja pregovora, zapoelo je provoenje analitikog pregleda i ocjene usklaenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steevinom Europske unije (screening), koje je u tijeku. Po zavretku analitikog pregleda slijedi otvaranje pregovora o pojedinim poglavljima. Otvaranju pregovora o lanstvu prethodili su mnogobrojni koraci na putu Hrvatske prema Europskoj uniji. Uspostavljanje odnosa izmeu Republike Hrvatske i Europske unije zapoelo je meunarodnim priznanjem Hrvatske kao nezavisne i suverene dr#ave 15. sijenja 1992. godine. Proces stabilizacije i pridru#ivanja (PSP) pokrenut je 1999. godine kao strateka politika EU-a prema zemljama jugoistone Europe, ukljuujui Hrvatsku. Sklapanje prvog ugovornog odnosa izmeu Republike Hrvatske i Europske unije uslijedilo je 2001. godine potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridru#ivanju (SSP), koji je stupio na snagu 1. veljae 2005. Hrvatska je kao potpisnica ovog sporazuma preuzela obveze usklaivanja svog pravnog, institucionalnog i gospodarskog okvira s okvirom EU-a, jaanja suradnje sa susjedima, te suradnje s EU-om u brojnim pitanjima. U veljai 2003. godine Hrvatska je podnijela zahtjev za lanstvo, a u travnju idue godine Europska komisija je donijela pozitivno miljenje (avis) o tom zahtjevu, uz preporuku za otvaranje pregovora. Status kandidata za lanstvo Hrvatska stjee u lipnju 2004. godine. U o#ujku 2005. Vijee Europske unije usvojilo je Pregovaraki okvir za pregovore s Republikom Hrvatskom, te su, kao to je ve navedeno, pregovori otpoeli u listopadu iste godine. Detaljniji pregled odnosa izmeu Hrvatske i Europske unije nalazi se ni#e u ovom poglavlju.

Prirunik je napisan i strukturiran na nain koji e Vam omoguiti dola#enje do va#nih i korisnih informacija u svakodnevnom radu vezanom uz EU. Poglavlja su pisana na sa#et nain, a glavni pojmovi nalaze se u kazalu na kraju knjige. Dodatni podaci o temama koje obrauje ovaj prirunik mogu se pribaviti iz drugih izvora informacija, primjerice s internetskih stranica navedenih u tekstu. Toke koje su osobito korisne i znaajne za temu o kojoj se raspravlja u tekstu istaknute su u okvirima.

Kako koristiti ovaj prirunik?

8


Kao dr#avni slu#benik koji radi na pitanjima EU-a trebate ispravno upotrebljavati pojmove i imena vezana uz EU. Lako je pogrijeiti primjerice, kako znati kada je ispravno upotrebljavati pojam Europska zajednica, a kada Europska unija?

Pravilno razumijevanje pojmova Europska unija i Europska zajednica

Europska unija ili Europska zajednica?Europska unija (EU): U strogo pravnom smislu, EU se odnosi na Ugovor o Europskoj uniji (UEU) koji je stupio na snagu 1993., a sadr#i odredbe o unutarnjem tr#itu (takoer poznatom kao Europska ekonomska zajednica EEZ), zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici te pravosuu i unutarnjim poslovima. Meutim, EU je u svakodnevnom jeziku uobiajen pojam za suradnju uspostavljenu kroz UEU i UEZ (Ugovor o osnivanju Europske zajednice). Europska zajednica (EZ) sada je naziv za Europsku ekonomsku zajednicu ili Ugovor iz Rima iz 1958., koji je danas proiren kako je gore navedeno. Tim su Ugovorom propisane odredbe o unutarnjem tr#itu, kao i odreen broj zajednikih gospodarskih politika, kao to su regionalna i poljoprivredna politika. Taj dio suradnje, koji tehniki mo#emo nazvati EZ, temelji se na zajednikim postupcima za donoenje propisa i pod nadle#nou je Suda EZ-a. To takoer ukljuuje Europsku zajednicu za ugljen i elik i Euratom.

! Va#na napomena

Ista razlika postoji izmeu prava EU-a i prava Zajednice. Meutim, Ugovor o Ustavu za Europu (Ustavni ugovor) predla#e ukidanje razlike izmeu EZ-a i EU-a. U ovom priruniku koristimo pojam EU, no kada je potrebno koristi se pojam EZ. Ponekad je ispravnije koristiti pojam pravo Zajednice ili pravo EZ-a umjesto pravo EU-a, osobito kada se radi o pitanjima koja pripadaju pod stup Zajednice, budui da samo EZ ima pravnu osobnost.1

1.2

Odnosi izmeu Republike Hrvatske i Europske unije

1.2.1 Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanjuZnaaj Sporazuma o stabilizaciji i pridru#ivanju izmeu Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih dr#ava lanica, potpisanog 2001. godine, vrlo je velik budui da je njime Republici Hrvatskoj dodijeljen status dr#ave potencijalne kandidatkinje ime je otvorena mogunost budueg pristupanja u punopravno lanstvo u EU-u (2004. godine Hrvatska je dobila status kandidatkinje za lanstvo, a1 U drugom poglavlju, odjeljku 2.2, detaljnije je predstavljena struktura stupova.


9

1


2005. otvoreni su pregovori o punopravnom lanstvu). Preambula SSP-a potvruje status Hrvatske kao potencijalne kandidatkinje za lanstvo u EU-u temeljem Ugovora o Europskoj uniji, te temeljem ispunjavanja kriterija odreenih na sastanku Europskog vijea u Kopenhagena u lipnju 1993. (vidi odjeljak 1.2.2), uz uvjet uspjene provedbe tog Sporazuma. SSP se sastoji od 130 lanaka podijeljenih u glave: Glava I: Opa naela Glava II: Politiki dijalog Glava III: Regionalna suradnja Glava IV: Slobodno kretanje roba Glava V: Kretanje radnika, poslovni nastan, pru#anje usluga, kapital Glava VI: Usklaivanje prava, provedba prava i pravila tr#inog natjecanja Glava VII: Pravosue i unutarnji poslovi Glava VIII: Politike suradnje Glava IX: Financijska suradnja Glava X: Institucionalne, ope i zavrne odredbe

Osnovni elementi SSP-a su sljedei: Uspostava formalno dogovorenog okvira za politiki dijalog s Republikom Hrvatskom, na bilateralnoj i regionalnoj razini; Odredbe o proirenoj regionalnoj suradnji; Promicanje gospodarskih i trgovinskih odnosa, s perspektivom uspostave podruja slobodne trgovine robom i uslugama nakon prijelaznog razdoblja od est godina od stupanja na snagu Sporazuma; Ureivanje kretanja radnika, poslovnog nastana, pru#anja usluga i kretanja kapitala; Obveza Republike Hrvatske da postupno usklauje svoje zakonodavstvo s onim u Europskoj zajednici, osobito u kljunim podrujima unutarnjeg tr#ita; Potpuna liberalizaciju cestovnog tranzitnog prometa kroz cijelu Republiku Hrvatsku i Zajednicu, te razvoj pratee infrastrukture; Formalni dogovor o financijskoj i tehnikoj pomoi Zajednice Republici Hrvatskoj kao potpori pri provedbi odreenih aspekata Sporazuma; Uspostava posebnog institucionalnog okvira u obliku Vijea za stabilizaciju i pridru#ivanje koje nadzire provedbu Sporazuma, Odbora za stabilizaciju i pridru#ivanje i Parlamentarnog odbora za stabilizaciju i pridru#ivanje.

Izvor: Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju http://www.mei.hr/download/2002/07/05/SP_cjeloviti_tekst1.pdf

Provedba SSP-a ukljuuje irok raspon reformi. Provedba tih reformi podrazumijeva jaanje administrativne sposobnosti u Hrvatskoj i pretvaranje javne uprave u modernu i odgovornu javnu slu#bu. Usvajanje novih zakona i planova

10


aktivnosti treba biti praeno provedbom i izvrenjem. Reforma sustava pravosua, vladavina prava i borba protiv korupcije podruja su koja je EU oznaila kao ona u kojima su potrebne reformske mjere.

1.2.2 Status kandidata i pregovori o lanstvu21. veljae 2003. Hrvatska je slu#beno podnijela zahtjev za punopravno lanstvo u Europskoj uniji. Nekoliko mjeseci kasnije zaprimila je Upitnik Europske komisije s velikim brojem pitanja iz razliitih podruja funkcioniranja dr#ave, institucija, gospodarstva i sl. Na temelju odgovora na taj Upitnik i podataka iz drugih izvora, Europska komisija je 20. travnja 2004. objavila pozitivno miljenje (avis) o hrvatskom zahtjevu za lanstvo u EU-u i istovremeno predlo#ila Europskom vijeu da s Hrvatskom zapone pregovore o lanstvu. U lipnju iste godine Hrvatskoj je dodijeljen status kandidata. Vijee Europske unije usvojilo je Pregovaraki okvir za pregovore s Republikom Hrvatskom u o#ujku 2005. godine. Pregovori su formalno otpoeli u listopadu iste godine odr#avanjem prve sjednice meuvladine konferencije izmeu dr#ava lanica EU-a i Republike Hrvatske. Nakon toga zapoeo je postupak analitikog pregleda i ocjene usklaenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steevinom EU-a (screening), koji je u tijeku.2 Osnovna je svrha pregovora o lanstvu osigurati da dr#ava kandidatkinja do trenutka pristupanja bude sposobna usvojiti i provesti pravnu steevinu EZ-a (acquis communautaire). Budui da pregovori odreuju uvjete pod kojima e se dr#ava kandidatkinja pridru#iti Europskoj uniji, proces u stvarnosti postaje zadaom kandidata da pokua uveati koristi i umanjiti potekoe vezane uz lanstvo. U o#ujku 2005. usvojen okvir za pregovore o lanstvu s Hrvatskom temelji se, uz dodatne posebne uvjete, na osnovnim uvjetima koje bilo koja dr#ava kandidatkinja mora ispuniti kako bi se pridru#ila Europskoj uniji. Ti osnovni uvjeti poznati su kao Kopenhaki kriteriji jer su definirani na sastanku Europskog vijea u Kopenhagenu u lipnju 1993., na kojem je takoer pru#ena jasna perspektiva lanstva u EU-u zemljama srednje i istone Europe kada ispune kriterije za lanstvo.

Kopenhaki kriteriji su sljedei: Politiki: stabilne institucije koje jame demokraciju, vladavinu prava, potivanje ljudskih prava i prava manjina i prihvaanje politikih ciljeva Unije; Gospodarski: djelotvorno tr#ino gospodarstvo; Pravni: Usvajanje pravne steevine EZ-a.

2 Opirnije o procesu pregovora vidi Poglavlje 6. Povodom otvaranja pregovora pokrenuta je posebna internetska stranica s opirnim informacijama o procesu pregovora, vidi: http://www.eu-pregovori.hr/ default.asp


11

1


Da bi bila prihvatljiva kao lanica EU-a, dr#ava kandidatkinja mora dokazati sposobnost preuzimanja obveza iz lanstva zadovoljavanjem gospodarskih i politikih kriterija, te usvajanjem i uinkovitom provedbom pravne steevine. To drugim rijeima znai da dr#ave kandidatkinje trebaju ojaati svoju sposobnost za preuzimanje obveza, to e im omoguiti da uinkovito djeluju unutar EU-a. Tri kriterija podrazumijevaju da se od svih dr#ava kandidatkinja oekuje postizanje i dokazivanje napretka u preuzimanju obveza iz lanstva. Svaka od dr#ava bit e procjenjivana prema istim kriterijima, a u kandidaturi e svaka od njih napredovati vlastitim tempom, ovisno o stupnju pripremljenosti. Procjene se temelje na zaslugama svake dr#ave zasebno. Europsko vijee je na zasjedanju u Madridu u prosincu 1995. potvrdilo da je proirenje politika potreba i povijesna prilika za Europu, kojom e se osigurati stabilnost i sigurnost kontinenta. Takoer je ustvrdilo da e proirenje tadanjim dr#avama podnositeljicama zahtjeva za lanstvo, kao i dr#avama koje su ve otprije bile lanice Unije, ponuditi nove mogunosti za gospodarski rast i blagostanje. Nadalje, na istom je sastanku istaknuta va#nost prilagodbe administrativnih struktura dr#ava podnositeljica zahtjeva za lanstvo, kako bi se stvorili uvjeti za postupnu skladnu integraciju, te je utvren i etvrti, Madridski kriterij, kao preduvjet za lanstvo.

Madridski kriterijDr#ava kandidatkinja mora stvoriti uvjete za integraciju kroz prilagodbu svojih administrativnih struktura. To podrazumijeva vrstu obvezu da uinkovito provodi zakonodavstvo EU-a kroz odgovarajue administrativne i pravosudne strukture.

Spremnost i sposobnost dr#ave kandidatkinje za usklaivanje svog nacionalnog zakonodavstva s pravnom steevinom predstavlja osnovu za pregovore o lanstvu. Hrvatska je ve nekoliko godina u procesu usklaivanja nacionalnih propisa s pravnom steevinom, i u svezi s time priprema godinji plan aktivnosti. Plan aktivnosti od 2003. se godine razrauje u godinjem stratekom dokumentu pod nazivom Nacionalni program za pridru#ivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji (NPPEU). Meutim, kako bi se utvrdio stupanj podudarnosti postojeeg nacionalnog zakonodavstva dr#ave kandidatkinje i pravne steevine, Europska komisija u prvoj fazi pregovora provodi detaljnu analizu nacionalnog zakonodavstva. Taj se proces naziva analitiki pregled i ocjena usklaenosti nacionalnog zakonodavstva s pravnom steevinom (screening) i on se odr#ava odmah nakon formalnog otvaranja

12


pregovora. Analitiki pregled ukljuuje utvrivanje pravnih normi koje su u skladu s pravnom steevinom, naela koja je potrebno dopuniti, te mjera koje je potrebno uvesti. Nakon to je izvren analitiki pregled jednog poglavlja Komisija e preporuiti njegovo otvaranje prema daljnjim fazama pregovora. Proces pregovora opisan je detaljnije u estom poglavlju.

Solunska agenda iz lipnja 2003. godine potvrdila je europsku perspektivu za zemlje zapadnog Balkana i obogatila Proces stabilizacije i pridru#ivanja novim instrumentima: Europskim partnerstvom, uslugama Ureda za razmjenu informacija o tehnikoj pomoi (Technical Assistance Information Exchange Office TAIEX) i pristupom programima i agencijama Zajednice. Opi je cilj ovih instrumenata ojaati Proces stabilizacije i pridru#ivanja.

Solunska agenda za zapadni Balkan

13. rujna 2004. godine usvojena je Odluka Vijea o naelima, prioritetima i uvjetima sadr#anim u Europskom partnerstvu s Hrvatskom. Vidi: http://www.mei.hr/Download/2005/06/06/Odluka_Europsko_partnerstvo_final.pdf Europsko partnerstvo nadahnuto je Pristupnim partnerstvima koja su pomogla bivim dr#avama podnositeljicama zahtjeva za lanstvo u pripremama za lanstvo u EU-u. Partnerstva su prilagoena posebnim potrebama svake zemlje, a odreuju kratkorone i srednjorone prioritete. Europsko partnerstvo pridonijet e uinkovitijem usmjeravanju reformskih napora i slu#it e kao vodi u pripremama Hrvatske za pristupanje. Europsko partnerstvo za Republiku Hrvatsku temelji se na nalazima sadr#anima u Miljenju Komisije (avis) o hrvatskom zahtjevu za lanstvo, i ono e usmjeravati hrvatske pripreme za pristup. Cilj je Europskog partnerstva odrediti prioritetne aktivnosti kako bi se unutar strukturiranog okvira pomoglo naporima Hrvatske u pribli#avanju EU-u. Temeljno naelo Europskog partnerstva je da Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju ostaje glavni instrument za Hrvatsku dok ne stekne status lanice EU-a. Nacionalni program za pridru#ivanje EU-u utvruje operativni plan za provedbu prioriteta odreenih Europskim partnerstvom. Prioriteti koji su navedeni u Europskom partnerstvu odabrani su temeljem miljenja da je od Hrvatske realno oekivati njihovo ispunjavanje, ili znaajan napredak u njihovu ispunjavanju tijekom sljedeih godina. Uinjena je razlika izmeu kratkoronih i srednjoronih prioriteta. Kratkoroni prioriteti trebaju biti provedeni unutar jedne do dvije godine, dok srednjoroni prioriteti trebaju biti provedeni unutar tri do etiri godine. Europsko partnerstvo navodi glavna prioritetna podruja koja za Hrvatsku predstavljaju put prema daljnjoj integraciji u EU.

Europsko partnerstvo


13

1


Prioritetna podruja su sljedea:Politika podruja: Demokracija i vladavina prava Ljudska prava i zatita manjina Regionalna suradnja Gospodarska podruja: Slobodno tr#ino gospodarstvo i strukturne reforme Upravljanje javnim financijama Unutarnje tr#ite i trgovina Sektorske politike Suradnja na podruju pravosua i unutarnjih poslova.

Europska komisija svake godine procjenjuje napredak i istie u kojim podrujima treba pojaati napore, te je u studenome 2005. godine objavila Izvjee o napretku Hrvatske. Istovremeno je objavljen i Prijedlog Odluke Vijea o naelima, prioritetima i uvjetima sadr#anima u Pristupnom partnerstvu za Hrvatsku. Vidi: http://www.mei.hr/Download/2005/11/11/2005_progress_report_hr.pdfhttp://www.europa.eu.int/comm/enlargement/croatia/key_documents.htm

Europsko vijee je u lipnju 2004. godine dodijelilo Hrvatskoj status dr#ave kandidatkinje i zatra#ilo od Europske komisije da pripremi pretpristupnu strategiju za Hrvatsku. Komisija je bila miljenja da ojaana pretpristupna strategija za dr#ave kandidatkinje, o kojoj je odluilo Europsko vijee na sastanku u Luksemburgu u prosincu 1997., treba biti proirena na Hrvatsku.

Pretpristupna strategija

Elementi pretpristupne strategije Izdavanje redovnih Komisijinih izvjea o Hrvatskoj Europsko partnerstvo s Hrvatskom Pretpristupni financijski instrumenti (Phare, ISPA, SAPARD) Vijee za stabilizaciju i pridru#ivanje Redovni sastanci izmeu Komisije i hrvatskih vlasti

Vidi: http:www.mei.hr/Download/2006/01/18/Strateski_dokument_EK_o_napretku_u_procesu_prosirenja.pdf

14


Cjelokupno usklaivanje sa standardima EU-a provodi se unutar sveobuhvatnog okvira i podr#avaju ga razliiti programi i instrumenti pomoi. Tako je 2000. godine uspostavljen program pomoi EU-a pod nazivom CARDS (Community Assistance for Reconstruction, Development and Stabilisation Pomo Zajednice za obnovu, razvoj i stabilizaciju), s Hrvatskom kao jednom od korisnica. CARDS je zamijenio prijanji program pomoi OBNOVA, koji je bio otvoren Hrvatskoj u razdoblju od 1996. do 2000. godine. CARDS je danas program financijske pomoi EU-a koji podupire Proces stabilizacije i pridru#ivanja. Kao dr#ava kandidatkinja, Hrvatska je korisnica pretpristupnih programa pomoi: Phare, ISPA i SAPARD. Program Phare, uspostavljen 1989. godine, bio je glavni program za jaanje institucija otvoren bivim dr#avama kandidatkinjama iz srednje i istone Europe. Program je uglavnom obuhvaao mjere jaanja institucija (s pridru#enim investicijama) i mjere za promicanje gospodarske i socijalne kohezije. Druga su dva pretpristupna programa ISPA (Instrument for Structural Policies for PreAccession Instrument za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju), uspostavljen za podruja zatite okolia i prometne infrastrukture, i SAPARD (Special Accession Programme for Agriculture and Rural Development Posebni pristupni program za poljoprivredu i ruralni razvoj), namijenjen prilagodbama u poljoprivredi i ruralnom razvitku. Hrvatska je od proraunske godine 2005. korisnica sva tri pretpristupna programa. Twinning je instrument unutar programa CARDS i Phare. Ovaj instrument uspostavljen je istodobno s programom Phare i institucionaliziran je tijekom procesa proirenja EU-a na zemlje srednje i istone Europe, koji je zavrio 1. svibnja 2004. Temeljem pozitivnih iskustava dr#avnih tijela i slu#benika iz dr#ava lanica EU-a, koji su provodili twinning u suradnji sa svojim kolegama iz dr#ava kandidatkinja u sklopu programa Phare, Europska komisija odluila je koristiti twinning kao dio programa CARDS, kako bi dodatno unaprijedila rad na jaanju institucija u dr#avama PSP-a. TAIEX (Technical Assistance Information Exchange Office) Ured za razmjenu informacija o tehnikoj pomoi je ured u sklopu Ope uprave (OU) za proirenje u Europskoj komisiji. On slu#i kao nadopuna uslugama koje nude drugi programi pomoi. TAIEX pru#a pomo pri usklaivanju, provedbi i izvrenju pravne steevine. Programi Zajednice osmiljeni su kako bi pomogli pri provedbi unutarnjih politika EU-a. Iako su programi Zajednice prvenstveno otvoreni dr#avama lanicama, smatra se da je postupno otvaranje programa Zajednice dr#avama kandidatkinjama, bez ekanja na datum pristupa, va#an posredni cilj pridru#ivanja. Europsko vijee je na sastanku na vrhu u Solunu odluilo da dr#avama PSP-a od 2005. godine omogui pristup tim programima. Programi i instrumenti pomoi opirnije su predstavljeni u petom poglavlju.

Programi i instrumenti pomoi


15

1


1.3

EU u kratkim crtama

...Sveukupnu francusko-njemaku proizvodnju ugljena i elika treba staviti pod nadle#nost Visokog tijela, u sklopu organizacije koja je otvorena za sudjelovanje drugim zemljama Europe. To su bile rijei tadanjeg francuskog ministra vanjskih poslova, Roberta Schumana, u njegovoj deklaraciji od 9. svibnja 1950. prilikom predstavljanja Schumanovog plana. Temelj Europske zajednice postavljen je Schumanovim planom, koji je realiziran sklapanjem Ugovora o Europskoj zajednici za ugljen i elik (EZU) 18. travnja 1951. u Parizu, te njegovim stupanjem na snagu 23. srpnja 1952. u est dr#ava: Belgiji, Njemakoj, Francuskoj, Italiji, Luksemburgu i Nizozemskoj. Sporazum je istekao 2002. godine. EZU je predstavljao carinsku uniju i uspostavio je zajedniko tr#ite unutar sektora dviju tekih industrija. Povrh toga je est dr#ava lanica ustrojilo Visoko tijelo koje se sastojalo od devet lanova (po dva iz svake od veih zemalja i po jedan iz manjih). lanove su imenovale njihove vlade, no oni im nisu bili odgovorni. Takav nezavisan polo#aj omoguio je Visokom tijelu provoenje mjera na dobrobit Zajednice, pri emu ono nije bilo ogranieno nacionalnim interesima. Daljnji korak u integraciji postignut je potpisivanjem Rimskih ugovora 1957. godine (Ugovori su stupili na snagu 1958.) kojima su osnovane Europska ekonomska zajednica (EEZ) i Europska zajednica za atomsku energiju (EURATOM).

EZU (Ugovor iz Pariza)

1.3.1 Rastua europska obitelj organizacijsko areniloPoevi sa est lanica 1952. godine, EU danas, nakon pet valova proirenja, ima 25 dr#ava lanica. Poveanje broja lanica EU-a poznato je kao proirenje. Do posljednjeg proirenja EU-a dolo je u svibnju 2004. s novih deset dr#ava lanica. Nove dr#ave lanice su: Cipar, eka, Estonija, Latvija, Litva, Maarska, Malta, Poljska, Slovaka i Slovenija. Procjenjuje se da e sljedee proirenje uslijediti 2007. godine, a ono ukljuuje Rumunjsku i Bugarsku. Prvim se proirenjem u sijenju 1973. Europska zajednica proirila pristupanjem Ujedinjenog Kraljevstva, Irske i Danske. To proirenje pretvorilo je Europsku zajednicu (EZ) u sredinju gospodarsku grupaciju u Zapadnoj Europi. Drugo i tree proirenje: Mediteranske zemlje Grka, panjolska i Portugal postale su lanicama osamdesetih godina. Grka je postala punopravnom lanicom 1981. godine, a panjolska i Portugal 1986. etvrto proirenje: U sijenju 1995. godine Austrija, Finska i vedska postale su lanicama EU-a, poveavajui ukupan broj dr#ava lanica na 15.

16


Tablica 1 prikazuje dananje stanje: dr#ave lanice EU-a, dr#ave kandidatkinje, dr#ave pristupnice, i dr#ave PSP-a. Uz to, postoji nekoliko europskih zemalja koje s EU-om imaju sporazume, ili su se obvezale na odreen stupanj slobodne trgovine i zajednikih propisa (EGP). U tablicu je ukljueno i lanstvo u NATO-u kako bi pokazali koje su europske zemlje lanice te organizacije. U tablici su koritene sljedee kratice: EU: Europska unija sastoji se od 25 dr#ava lanica. Kroz vie od 50 godina postojanja, EU je izgradila ono to danas ini najvee unutarnje tr#ite na svijetu. EU takoer razvija zajednike politike u podrujima kao to su sloboda, sigurnost i pravda, zapoljavanje, regionalni razvoj, zatita okolia, prava graana, a uz to je i aktivan globalni imbenik. DP: Dr#ava pristupnica je zemlja koja je s EU-om potpisala Ugovor o pristupanju. Nakon to su u travnju 2005. potpisale takav ugovor, Bugarska i Rumunjska trenutno su dr#ave pristupnice. DK: Dr#ava kandidatkinja za lanstvo u EU je zemlja koja je podnijela zahtjev za lanstvo u Europskoj uniji i iji je zahtjev slu#beno prihvaen te joj je dodijeljen status kandidata. Prije nego to se pridru#i EU-u, dr#ava kandidatkinja mora ispuniti uvjete za lanstvo (vidi odjeljak 1.2.2). Trenutno su Hrvatska, Makedonija i Turska dr#ave kandidatkinje za lanstvo u EU-u. SSP: Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju izmeu Republike Hrvatske i Europskih zajednica i njihovih dr#ava lanica potpisan je 29. listopada 2001., a stupio je na snagu 1. veljae 2005. Osim Hrvatske, do sada je ovakvu vrstu sporazuma s EU-om sklopila jo Makedonija. PSP: Proces stabilizacije i pridru#ivanja strateka je politika EU-a prema zemljama jugoistone Europe, ukljuujui Albaniju, Bosnu i Hercegovinu, Hrvatsku, Makedoniju, te Srbiju i Crnu Goru. EGP: Europski gospodarski prostor (European Economic Area) ini 25 zemalja EU-a i tri dr#ave EFTA-e (European Free Trade Association Europsko udru#enje slobodne trgovine): Norveka, Island i Lihtentajn. Sporazum o europskom gospodarskom prostoru multilateralni je trgovinski sporazum kojim se izmeu 28 dr#ava lanica uspostavlja jedinstveno tr#ite. Sporazum o europskom gospodarskom prostoru u praksi ini Norveku, Island i Lihtentajn lanicama unutarnjeg tr#ita EU-a, podrazumijevajui i stalan proces njegova razvoja. Meutim, tri dr#ave EFTA-e ne sudjeluju u donoenju odluka u EU-u i njihovo lanstvo u EGP-u ne ukljuuje sudjelovanje u drugim politikama EU-a. Meutim, Norveka i Island imaju bilateralne sporazume s EU-om, poput pridru#enog lanstva u Schengenskom sporazumu, koji predstavlja dio politike EU-a na podruju pravosua i unutarnjih poslova.


17

1Tablica 1


EUAlbanija Austrija Belgija Bosna i Hercegovina Bugarska Cipar eka Danska Estonija Finska Francuska Grka Hrvatska Irska Island Italija Latvija Lihtentajn Litva Luksemburg Maarska Makedonija Malta Nizozemska Norveka Njemaka Poljska Portugal Rumunjska Slovaka Slovenija Srbija i Crna Gora panjolska vedska vicarska 3 Turska Ujedinjeno Kraljevstvo

DP

DK

SSP

PSP

EGP

NATO

Izvor: Europa http://europa.eu.int i slu#bena stranica NATO-a http://www.nato.int/3 vicarska je lanica EFTA-e i ima vlastite bilateralne trgovinske sporazume s EU-om.

18


1.3.2 Europska integracija u fazama pregled korak po korakRazliiti odnosi i sporazumi koje je EU uspostavila i zakljuila s raznim europskim zemljama primjer su raznolikosti procesa integracije u EU. Proces integracije u EU nije stvar jednog pitanja ili jedne dimenzije. Europska unija predstavlja unutarnje (zajedniko, jedinstveno) tr#ite i carinsku uniju. EU se tijekom prolog desetljea dodatno razvila u gospodarsku, monetarnu i politiku uniju. EU je danas vie od tradicionalne meuvladine organizacije, no manje od (federalne) dr#ave. Prikaz I prikazuje razliite faze gospodarske integracije, te ilustrira kako su se EU i njezini odnosi s europskim treim zemljama razvijali kroz pojedine faze.Prikaz I Politika unija Unutarnje tr#ite Carinska unija Podruje slobodne trgovine EFTA EZU, 1952. EGP Od 1993. EU, od 1993. Ekonomska i monetarna unija Od 2002.

Podruje slobodne trgovine: Dr#ave lanice uklanjaju unutarnje carine i trgovinske kvote, ali mogu slobodno odreivati carine i trgovinske kvote prema treim zemljama. Carinska unija: Uz uspostavljanje podruja slobodne trgovine, dr#ave lanice uspostavljaju zajednike carine i trgovinske kvote prema treim zemljama. Unutarnje tr#ite: Uspostavljeno je jedinstveno, zajedniko tr#ite za slobodno kretanje proizvodnih imbenika: roba, usluga, radnika i kapitala. Slobodno kretanje ovih imbenika poznato je i pod nazivom etiri slobode. To ukljuuje ukidanje svih neposrednih i posrednih prepreka trgovini izmeu dr#ava lanica (od carina do diskriminirajuih sigurnosnih propisa i zahtjeva vezanih uz okoli). Unutarnje tr#ite EU-a slu#beno je uspostavljeno 1993., otkad se neprestano razvija. Ekonomska i monetarna unija: Gospodarske politike dr#ava lanica usko su usklaene, a nacionalne valute zamjenjuju se zajednikom valutom. 12 od 25 dr#ava lanica EU-a zamijenile su svoju nacionalnu valutu zajednikom valutom, eurom.


19

1


Politika unija: Ugovorom iz Maastrichta 1993. godine formalno je uspostavljena politika unija. Iako je stvaranje Unije rezultat Ugovora iz Maastrichta, proces politike integracije u praksi ne prolazi bez potekoa. Put prema politikom ujedinjenju Europe bio je, i jo uvijek jest, proces postupnih koraka.

1.3.3 Dva va#na dogaaja u 2000. godiniEuropsko vijee je na sastanku u Lisabonu u o#ujku 2000. godine izlo#ilo desetogodinju strategiju koja bi EU trebala pretvoriti u najdinaminije i najkonkurentnije gospodarstvo na svijetu. Strategijom se obvezuje na gospodarsku, socijalnu i ekoloku obnovu u EU-u. Osnovni argument je da e jae gospodarstvo potaknuti stvaranje radnih mjesta, uz socijalne i ekoloke politike koje e osigurati odr#iv razvoj i socijalnu ukljuenost. Europska komisija je odgovorna za detaljnu analizu strategije. Rezultate objavljuje u godinjem izvjeu, koje se predstavlja elnicima dr#ava i vlada EU-a na proljetnim sastancima Europskog vijea. elnici dr#ava i vlada EU-a procjenjuju napredak strategije i odluuju o buduim prioritetima u ostvarenju lisabonskih ciljeva. Rezultati prvih pet godina Lisabonske strategije predstavljeni na sastanku na vrhu EU-a, koji je odr#an u o#ujku 2005. u Bruxellesu, pokazuju da je postignut odreen napredak, ali postoje oiti nedostaci i kanjenja u usporedbi s ciljevima postavljenima 2000. godine. U zakljucima Predsjednitva iz o#ujka 2005. elnici EU-a odluili su ponovo pokrenuti strategiju i usredotoiti se na rast i zapoljavanje. Naglasak je stavljen na potrebu Europe da obnovi temelj svoje konkurentnosti, povea potencijal za rast i produktivnost, te ojaa socijalnu koheziju. Opirnije o Lisabonskoj strategiji vidi:http://ue.eu.int/ueDocs/cms_Data/docs/pressData/en/ec/84335.pdf

2 Lisabonska strategija 2000.-2010.

elnici dr#ava i vlada na sastanku Europskog vijea u Berlinu 1999. godine sklopili su politiki sporazum o Agendi 2000. Ona predstavlja program aktivnosti vezanih uz razvoj Europske unije i njezinih politika, te financijsku perspektivu za razdoblje 2000.-2006., u kontekstu proirenja na nove dr#ave lanice. Financijska perspektiva je viegodinji financijski planski okvir EU-a, koji postavlja granice ukupnih izdataka 5, a Agenda 2000 je trea financijska perspektiva EU-a, nakon perspektiva Delors I (1988.-1992.) i Delors II (1993.-1999.). Agenda 2000 obuhvaa sljedea prioritetna podruja: Nastavak poljoprivredne reforme u skladu s izmjenama uvedenima 1988. i 1992., iji je cilj potaknuti europsku konkurentnost, obratiti dostatnu pa#nju aspektima zatite okolia, osigurati primjeren dohodak za poljoprivrednike, pojednostavniti zakonodavstvo i decentralizirati njegovu provedbu.4 Izvor: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_en.htm 5 Opirnije o financijskoj perspektivi vidi odjeljak 2.4.

Agenda 200 0 4

20


Opirnije o razvoju reforme Zajednike poljoprivredne politike (Common Agricultural Policy CAP) vidi internetske stranice nadle#ne ope uprave:http://europa.eu.int/comm/agriculture/capreform/index_en.htm

Poveanje uinka strukturnih fondova (ukljuujui Europski socijalni fond) i Kohezijskog fonda veom tematskom i geografskom koncentracijom projekata na posebne ciljeve i geografska podruja te poboljanjem upravljanja. Opirnije o strukturnim fondovima, Kohezijskom fondu i regionalnoj politici, vidi internetske stranice nadle#ne ope uprave:http://europa.eu.int/comm/regional_policy/funds/prord/sf_en.htm http://europa.eu.int/comm/regional_policy/index_en.htm

Jaanje pretpristupne strategije za dr#ave kandidatkinje uvoenjem dvaju financijskih mehanizama: Instrumenta za strukturnu politiku u pretpristupnom razdoblju (ISPA), s ciljem lakeg unapreenja prometne i infrastrukture vezane uz zatitu okolia, te pretpristupnog programa za poljoprivredu i ruralni razvoj (SAPARD), koji dr#avama kandidatkinjama treba olakati prilagodbu poljoprivrede i ruralnih podruja. ISPA i SAPARD nadopunjavaju aktivnosti programa Phare. Opirnije o programima Phare, ISPA i SAPARD vidi:http://europa.eu.int/comm/regional_policy/funds/ispa/enlarge_en.htm

Usvajanje financijskog okvira za razdoblje 2000.-2006., kako bi se Uniji omoguilo suoavanje s glavnim izazovima na poetku 21. stoljea, osobito s proirenjem, osiguravajui pri tome proraunsku disciplinu. Opirnije o Agendi 2000 vidi: http://europa.eu.int/comm/agenda2000/index_en.htm

1.3.4 Ugovor o Ustavu za Europu 2004. godinaU proljee 2000. godine, Europsko vijee je uspostavilo Konvenciju kojoj je povjerena zadaa pripreme nacrta novog ustava za Europsku uniju. Razlog za tu odluku bio je proces proirenja, te rastua potreba za promjenama u europskom nainu upravljanja. Kako bi pravni okvir Unije postao transparentniji, uinkovitiji i demokratskiji, odlueno je da se postojei ugovori i Povelja o temeljnim pravima konsolidiraju u jedinstveni dokument. Ugovor o Ustavu za Europu potpisalo je svih 25 dr#ava lanica u listopadu 2004., ali ga dr#ave lanice jo trebaju ratificirati. Stoga on jo uvijek nije slu#beni pravni izvor. U drugom poglavlju, koje daje pregled pravnog okvira EU-a, dalje emo se baviti procesom vezanim uz sadr#aj i znaenje tog novog Ugovora. Do rujna 2005. godine, 12 zemalja slu#beno je odobrilo Ugovor o Ustavu (Austrija, Njemaka, Grka, Maarska, Italija, Latvija, Litva, Slovenija, Slovaka, Cipar, Malta i panjolska). Francuska je prva zemlja koja je 29. svibnja 2005. glasovala protiv Ustavnog ugovora. Rezultat referenduma bio je 54,68% protiv, to je znailo odbijanje Ugovora. Dva dana kasnije, 1. lipnja 2005., Nizozemska je glasovala negativno, sa 61,7% glasova protiv. Oekuje se da e ostale dr#ave lanice odr#ati referendum ili donijeti odluku u skladu s njihovim redovnim parlamentarnim postupcima tijekom 2005./2006. U naelu prema odredbama sadr#anim u samom Ugovoru, Ugovor


21

1


mo#e stupiti na snagu i postati primjenjiv s 1. studenim 2006., nakon to ga dr#ave potpisnice ratificiraju, ako to uine, i nakon toga upute obavijest o ratifikaciji. Opirnije o postupku ratifikacije vidi: http://europa.eu.int/constitution/referendum_en.htm

1.3.5 Temeljne vrijednosti EU-aEU predstavlja obitelj demokratskih europskih zemalja koje su se obvezale na zajedniki rad u cilju mira i prosperiteta. EU je jedinstven politiki sustav. Ona nije dr#ava koja bi trebala zamijeniti postojee dr#ave, no raspon njezina utjecaja istovremeno nadilazi raspon utjecaja drugih meunarodnih organizacija. Iako je Europa kontinent s mnogo razliitih tradicija i jezika, ona istovremeno obuhvaa mnogo zajednikih vrijednosti. EU potie suradnju meu narodima Europe upravo na temelju tih zajednikih vrijednosti. Jedinstvo se promie putem integracije, dok se ouvanje raznolikosti osigurava kroz naelo supsidijarnosti, koje ka#e da se odluke moraju donositi to je mogue bli#e graanima. Ugovor o Europskoj uniji, izmijenjen i dopunjen ugovorima iz Amsterdama i Nice, navodi da je Unija utemeljena na naelima slobode, demokracije, jednakosti, vladavine prava i potivanja ljudskih prava, ljudskog dostojanstva i temeljnih sloboda, ukljuujui prava osoba koje pripadaju manjinama.

Ujedinjeni u razliitosti

Ideja europske integracije pokrenuta je u ozraju nakon drugog svjetskog rata, kad je prevladavala potreba za mirom i stabilnou. Schumanova deklaracija od 9. svibnja 1950., koja je dovela do razvoja onoga to je danas Europska unija, poinje na sljedei nain: Svjetski mir nije mogue ouvati bez ulaganja kreativnih napora proporcionalnih opasnostima koje mu prijete. Doprinos koji organizirana i suvremena Europa mo#e dati civilizaciji neophodan je za odr#avanje mirnih odnosa. Spoznaja da e uzajamno povezujua i praktina suradnja promicati slobodu osnovna je ideja procesa europske integracije od njegova poetka.

EU trajan mirovni projekt

Osnivai Europske unije takoer su shvatili da je odobrenje i volja za sudjelovanjem svake dr#ave lanice preduvjet za uspjeh procesa integracije. Stoga se on provodi sa svijeu da se suradnja mora temeljiti na jednakosti i demokraciji meu nezavisnim dr#avama i narodima. Ugovor o Europskoj uniji potkrepljuje to naelo izjavom da e Unija potivati jednakost dr#ava lanica i njihovih nacionalnih identiteta.

Demokracija i jednakost

Tijekom vie od dvjesta godina europske zemlje neprekinutim naporima unapreuju zatitu temeljnih prava. Pravni sustavi dr#ava lanica EU-a izgraeni su na temeljima vladavine prava i potivanja ljudskih prava, pod ime se misli na pravo pojedinca na vlastiti razvoj i temeljne slobode. Ugovori i Sud EZ-a istiu da se pravni sustav Unije gradi na takvim ustavnim tradicijama.

Vladavina prava i potivanje ljudskih prava

22


Vladavina prava temelji se na naelu da sva vlast mora biti podlo#na, regulirana i provoena putem zakona. Institucije EU-a djeluju temeljem pravila odreenih osnivakim ugovorima. Ugovor o Europskoj uniji pravno obvezuje Uniju na potivanje temeljnih prava iz Europske konvencije za zatitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Povelja o temeljnim pravima sastavni je dio teksta Ugovora o Ustavu za Europu. Temeljne vrijednosti Europske unije zajednike su dr#avama lanicama u drutvu pluralizma, tolerancije, pravde, solidarnosti i nediskriminacije. U svakoj zajednici, ukljuujui Europsku uniju, va#ne vrijednosti istiu se zajednikim simbolima. Europska unija ima vlastitu zastavu, himnu i Dan Europe.

1.3.6 Simboli EU-aKrug zlatnih zvjezdica predstavlja solidarnost i sklad meu narodima Europe. Broj zvjezdica nije povezan s brojem dr#ava lanica, a ima ih dvanaest zbog toga to je broj dvanaest tradicionalno simbol savrenosti, cjelovitosti i jedinstva. Broj zvjezdica ostaje stalan bez obzira na proirenja EU-a. Povijest zastave datira iz 1955. godine. U to vrijeme, Europska unija postojala je samo u obliku Europske zajednice za ugljen i elik, sa est dr#ava lanica. Posebno meunarodno tijelo sa irim lanstvom Vijee Europe uspostavljeno je nekoliko godina ranije kako bi promicalo zatitu ljudskih prava i europsku kulturu. Vijee Europe razmatralo je koji simbol usvojiti za svoje potrebe, te je tako roena europska zastava, koja predstavlja ideal jedinstva meu narodima Europe. Godine 1985. ona postaje slu#benim simbolom EZ-a. Zastava, dakle, ne simbolizira samo Europsku uniju, ve i Vijee Europe, te europsko jedinstvo i identitet u irem smislu.

Zastava

Melodija himne potjee iz Devete simfonije Ludwiga van Beethovena, skladane 1823. Za zavrni stavak simfonije Beethoven je uglazbio Odu radosti, koju je 1785. napisao Friedrich von Schiller. Pjesma izra#ava Schillerovu idealistiku viziju ljudi koji postaju braa viziju koju je Beethoven dijelio. Vijee Europe (isto tijelo koje je osmislilo europsku zastavu) usvojilo je 1972. Beethovenovu temu Oda radosti kao svoju himnu, a 1985. godine usvojena je i kao slu#bena himna EZ-a. Ova himna ne zamjenjuje nacionalne himne dr#ava lanica, ve joj je namjera slavljenje zajednikih vrijednosti i jedinstva u razliitosti.

Himna

Robert Schuman je 9. svibnja 1950. predstavio svoj prijedlog stvaranja organizirane Europe, neophodne za odr#anje mirnih odnosa. Taj prijedlog, poznat kao Schumanova deklaracija, smatra se prvim korakom prema onome to je sada Europska unija. Danas se 9. svibnja diljem Europe obilje#ava kao Dan Europe, te uz zajedniku valutu (euro), zastavu i himnu predstavlja jedan od najva#nijih simbola Europske unije.

Dan Europe


23

2

Pravni okvir EU-a

2.1

Uvod

Ovo poglavlje sadr#i uvod u:pravni okvir EU-a postojeu strukturu stupova u EU-u temeljne karakteristike pravnog okvira EU-a

Cijeli korpus prava i prakse EU-a poznat je kao pravna steevina Zajednice (franc. acquis communautaire, esto se navodi skraeno: acquis). Pravna steevina sadr#ava sva prava i obveze dr#ava lanica i institucija EU-a. Pravna se steevina sastoji od pravnih akata, sudske prakse Suda EZ-a, neformalne prakse i politikih stajalita i deklaracija.

Pravna steevina Zajednice (acquis communautaire)je korpus zajednikih prava i obveza koji povezuje sve dr#ave lanice u okviru EU-a. Ona se stalno razvija, a sadr#ava sljedee elemente: sadr#aj, naela i politike ciljeve ugovora primarno zakonodavstvo EU-a: ugovore sekundarno zakonodavstvo EU-a: pravne akte koji proizlaze iz ugovora i koji su doneseni u postupcima institucija EU-a, te sudsku praksu Suda EZ-a deklaracije i rezolucije koje je donijela Unija mjere koje se odnose na zajedniku vanjsku i sigurnosnu politiku mjere koje se odnose na pravosue i unutarnje poslove meunarodne ugovore koje je sklopila Zajednica i one koje su sklopile dr#ave lanice u podrujima koja su u nadle#nosti EU-a.

Dr#ave kandidatkinje moraju prihvatiti pravnu steevinu (acquis) i provesti je u svoje nacionalno zakonodavstvo prije pridru#ivanja EU-u. Prihvaanje pravne steevine podrazumijeva prihvaanje postojeeg stanja EU-a. To je izazov za sve koji su ukljueni u pravnu prilagodbu budui da preuzimanje zakonodavstva EU-a u nacionalno zakonodavstvo mora odra#avati tekue promjene koje se dogaaju na razini EU-a. Pravna steevina Zajednice (acquis communautaire) obuhvaa ne samo propise EU-a u strogom smislu rijei, ve i akte koji se donose u okviru drugog i treeg stupa Europske unije, te zajednike ciljeve odreene ugovorima.6 Nadle#nosti koje su dr#ave lanice prenijele na EU odreene su u ugovorima kao primarnim izvorima zakonodavstva EU-a, poznatima kao primarno zakonodavstvo.6 Struktura

stupova uvedena je Ugovorom o Europskoj uniji u Maastrichtu 1993. Podrobnije objanjenje ove strukture nalazi se u odjeljku 2.2.

24


Ugovori odreuju podruja politika u kojima EU ima iskljuivu ili dijeljenu nadle#nost. U isto vrijeme oni sadr#e odredbe o institucijama, postupcima za donoenje odluka, te opim naelima prava EU-a. Izmjene i dopune ugovora igrale su va#nu ulogu u europskoj integraciji. Te su izmjene i dopune provedene u okviru pregovarakog postupka izmeu vlada dr#ava lanica izvan institucionalne strukture EU-a. Iako takvi pregovori, poznati kao meuvladine konferencije (Intergovernmental Conferences, IGC), mogu biti sazvani na inicijativu institucija EU-a, va#no je primijetiti da se pregovori odr#avaju izmeu neovisnih dr#ava, te izvan okvira redovnog postupka za donoenje odluka u EU-u. EU nije nadle#na pregovarati ili izmijeniti svoje vlastite ugovore. Odjeljak 2.1.1. govori pobli#e o najva#nijim ugovorima EU-a i izmjenama i dopunama ugovora. Svaki zakonodavni instrument koji donesu institucije Zajednice mora poivati na pravnoj osnovi iz Ugovora. Temeljno je naelo sljedee: ako se kao pravna osnova ne mo#e navesti lanak iz Ugovora, nadle#nost imaju dr#ave lanice.

Pravna osnova od sredinje je va#nosti zbog toga to odreuje: kako je nadle#nost podijeljena izmeu EU-a i dr#ava lanica je li neki postupak pravno obvezujui ili ne koliko Europski parlament utjee na oblikovanje nekog postupka da li se odluka Vijea mora donijeti jednoglasno ili jednostavnom ili kvalificiranom veinom u kojim je podrujima politika nadle#an Sud EZ-a

Ako je u sekundarnom zakonodavstvu navedena netona pravna osnova, itav zakonodavni instrument mo#e biti proglaen nevaljanim. Na kraju je na Sudu EZ-a da o tome odlui. Sekundarno zakonodavstvo sastoji se od pravnih akata koji proizlaze iz ugovora i koji su doneseni putem postupaka za donoenje odluka institucija EU-a. Ti pravni akti utjeu na svakodnevni #ivot graana EU-a. Neki su openitijeg karaktera, a neki su posebne, pojedinane mjere. O tim pitanjima iscrpnije se govori u odjeljku 2.1.2. ovog poglavlja. Slino kao i u drugim pravnim sustavima, razliite vrste propisa odnose se na sustav hijerarhije pravnih normi, koje odgovaraju podjeli ovlasti izmeu institucija. Meutim, odredbe Ugovora ne razlikuju jasno zakonodavne, izvrne i provedbene ovlasti. Iako za to nema pravne osnove u ugovorima, u shvaanju hijerarhije pravnih normi poma#u odluke Suda EZ-a.

Pravni okvir EU-a

25

2

Pravni okvir EU-a

2.1.1 Primarno zakonodavstvo ugovori

Primarno zakonodavstvo Ugovor o osnivanju EZ-a UEZ (izvorno Rimski ugovori iz 1957. (stupili na snagu 1958.), izmijenjeni i dopunjeni Jedinstvenim europskim aktom iz 1987., Ugovorom iz Maastrichta iz 1993., Amsterdamskim ugovorom iz 1999. i Ugovorom iz Nice iz 2003.) Ugovor o Europskoj uniji UEU (izvorno Ugovor iz Maastrichta iz 1993., izmijenjen i dopunjen Amsterdamskim ugovorom iz 1999. i Ugovorom iz Nice iz 2003.) Izvorni Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i elik iz 1952. od 2002. je integriran u Ugovor o osnivanju EZ-a Ugovori o pristupanju

Osnivaki ugovori EU-a poznati su kao Ugovor o Europskoj zajednici za ugljen i elik (1952.), Rimski ugovori koji se odnose na Europsku ekonomsku zajednicu (1957.) te Ugovor o Euratomu (1957.). Ti su ugovori bili izmijenjeni i proireni nekoliko puta: Jedinstveni europski akt iz 1987. predstavlja prvu znaajniju izmjenu Rimskih ugovora. Najva#nija posljedica bilo je nekoliko odredbi koje su pripremale temelje za ostvarenje unutarnjeg tr#ita. Donoenje odluka veinom u Vijeu ministara proireno je na pitanja koja se odnose na unutarnje tr#ite, kako bi se Vijeu olakalo postizanje dogovora. Jedinstveni europski akt obuhvaa i program za unutarnje tr#ite. tovie, Europskom je parlamentu prvi puta odredbama Jedinstvenog europskog akta dana zakonodavna uloga. Ugovor iz Maastrichta (1993.) je Ugovor o Europskoj uniji (UEU), koji je proirio nadle#nosti EU-a odredbama koje se odnose na uspostavu monetarne i politike unije. Politika unija sastojala se od suradnje u zajednikoj vanjskoj i sigurnosnoj politici, te pravosuu i unutarnjim poslovima. U isto vrijeme EU je uvela strukturu stupova, o kojoj se iscrpnije govori u daljnjem tekstu. Prvi je puta uveden postupak suodluivanja, a dodatno je proireno donoenje odluka veinom u Vijeu. Ugovor iz Amsterdama (1999.) integrirao je Sporazum iz Schengena u ugovore EU-a. Takoer je razjasnio pitanja glede ostvarenja potpune monetarne unije sa zajednikom valutom. Postupak suodluivanja je izmijenjen, te je postao najeim postupkom za donoenje odluka. Takoer, proiren je opseg podruja u kojima se odluke donose veinom u Vijeu ministara. Ugovor iz Nice (2003.) stvorio je temelje za institucionalne reforme potrebne radi proirenja na deset novih dr#ava lanica s 1. svibnjem 2004. Glavne promjene odnose se na ograniavanje broja povjerenika u Europskoj komisiji na jednoga po dr#avi lanici, te proirenje glasovanja kvalificiranom veinom u Vijeu ministara uz novo odreivanje ponderiranih glasova. Naelo jedna zemlja jedan povjerenik

26


bit e uklonjeno u korist sustava rotacije kada Unija bude imala vie od dvadeset i sedam dr#ava lanica. Ugovor takoer usvaja Povelju o temeljnim pravima kao politiku izjavu, te odreuje ulogu nacionalnih parlamenata u Uniji. Ugovor o Ustavu za Europu (Ustavni ugovor) potpisan je 2004. te eka ratifikaciju svih dr#ava lanica prije nego to stupi na snagu. Ako Ustavni ugovor stupi na snagu, zamijenit e postojee ugovore EU-a, kao i ugovore kojima se mijenjaju i dopunjavaju ti ugovori. Sva tri stupa bit e stopljena, iako e ostati posebni postupci u podruju vanjske politike, sigurnosti i obrane. Za vie pojedinosti o glavnim elementima Ustavnog ugovora pogledajte Prilog 1. na kraju knjige.

2.1.2 Sekundarno zakonodavstvoSekundarno zakonodavstvo obuhvaa temeljne akte i provedbene mjere. Temeljne akte donose Europski parlament i Vijee Europske unije, a provedbene mjere Europska komisija. Provedbene mjere nadopunjavaju postojee propise koje su ve donijeli Vijee i Parlament.7 Sud EZ-a, sudska praksa i sporazumi EU-a s treim dr#avama i meunarodnim organizacijama takoer tvore sekundarno zakonodavstvo EU-a. To znai da Sporazum o stabilizaciji i pridru#ivanju izmeu Republike Hrvatske i EU-a spada u sekundarno zakonodavstvo. Prema Ugovoru o osnivanju EZ-a (lanak 249.) postoje tri glavna instrumenta koja se koriste u sekundarnom zakonodavstvu: uredbe, direktive i odluke.

Tri glavna zakonodavna instrumenta koja se koriste u sekundarnom zakonodavstvu (stanje 2005.): Uredbe su obvezujue od rijei do rijei u svim dr#avama lanicama, te su izravno primjenjive u nacionalnom pravu. Prema tome, uredbe se izravno primjenjuju i za njih nije ni potreban niti doputen nacionalni akt kojim ih se preuzima. Direktive su pravno obvezujue, ali samo u odnosu na cilj koji je odreen u direktivi. Za razliku od uredbi, direktive u pravilu nisu izravno primjenjive. To znai da u odreenoj mjeri nacionalna tijela mogu i moraju odrediti detalje glede provedbe direktive. To je esto izazovan zadatak uzevi u obzir da direktive rijetko sadr#e detaljne upute o nainu njihove provedbe. Odluke su obvezujue u cijelosti. Odluke mogu takoer, za razliku od direktiva, biti upuene pojedincima ili poduzeima. Odluke stupaju na snagu nakon to su priopene onome kome su upuene. To znai da odluke imaju izravan uinak u dr#avama lanicama.

7 Te provedbene mjere donose se putem odbora za komitologiju, opirnije vidi u etvrtom poglavlju.

Pravni okvir EU-a

27

2

Pravni okvir EU-a

! Va#na napomenaNaelo izravne primjenjivosti, koje se koristi za davanje uinka uredbama u dr#avama lanicama, ne primjenjuje se na dr#ave kandidatkinje. Budui da SSP ne sadr#i pravnu osnovu za prijenos zakonodavne nadle#nosti na razinu EU-a, Hrvatska mora donijeti nacionalni akt kojim dotinoj uredbi daje snagu u nacionalnom pravu. To znai da je prije pristupanja sadr#aj uredbi EU-a obvezujui ako je donesen nacionalni propis kojim se preuzima uredba EU-a, a nacionalni sudovi zadr#avaju nadle#nost glede tumaenja uredbi.

EU mo#e koristiti i druge instrumente ukljuujui preporuke i miljenja. Za razliku od gore opisanih instrumenata, oni nisu obvezujui. Premda se tako onemoguuje izravan uinak takvih mjera, to ih ne ini imunima na sudski postupak. Preporuke i miljenja ipak mogu obvezivati nacionalna tijela ako postoji neko pitanje koje treba razrijeiti ili ako treba razjasniti sadr#aj odredbe Zajednice. Tako je, primjerice, mogue da nacionalni sud dostavi prethodna pitanja Sudu EZ-a glede tumaenja ili valjanosti takve mjere. Sudska praksa slu#i kao sredstvo za tumaenje i sljedei je va#an pravni instrument u okviru EU-a. Sudska praksa obuhvaa presude Suda EZ-a i Prvostupanjskog suda. Presude ovih sudova obvezujue su za dr#ave lanice i mogu izmijeniti postojea shvaanja znaenja relevantnog zakonodavstva EU-a. Nakon primarnog i sekundarnog zakonodavstva, meunarodni sporazumi i konvencije predstavljaju trei va#an izvor pravne steevine Zajednice. Budui da se EU ne mo#e ograniiti samo na svoja unutarnja pitanja, ona zakljuuje sporazume meunarodnog prava s dr#avama koje nisu lanice te s drugim organizacijama. Sporazumi obuhvaaju velik raspon ugovora, od onih o irokoj suradnji u trgovini ili u industrijskim, tehnikim i socijalnim podrujima, do ugovora o trgovini posebnim proizvodima. Ti sporazumi imaju uinak na sve dr#ave lanice te ih se mora potivati u postupku provedbe pravne steevine.

Novi zakonodavni instrumenti predlo#eni u Ugovoru o Ustavu za Europu: Europski zakon: ope primjenjivi zakonodavni akt koji je obvezuju i izravno primjenjiv. Europski okvirni zakon: zakonodavni akt koji obvezuje s obzirom na rezultat koji se #eli postii, ali nacionalna tijela mogu odabrati oblik i nain. Europska uredba: ope primjenjivi nezakonodavni akt za provedbu zakonodavnih akata i odreenih posebnih odredbi Ustava. Uredbe mogu biti obvezujue i izravno primjenjive, ili obvezujue, ali da ostavljaju nacionalnim tijelima da odlue o obliku i metodi. Europska odluka: nezakonodavni akt koji je obvezujui. Preporuke i miljenja: nisu obvezujui.

Izvor: Bijela knjiga o Ugovoru o Ustavu za Europu, Ujedinjeno Kraljevstvo: Ministarstvo za vanjske poslove i Commonwealth.

28


2.1.3 Objava u Slu#benom listuPropisi EU-a objavljuju se u Slu#benom listu SL (Official Journal OJ) koji je prvi i najva#niji izvor podataka o propisima i aktivnostima svih institucija i agencija Europske unije. Slu#beni list jednak je Narodnim novinama u Hrvatskoj. Slu#beni list ima tri razliita izdanja, koja se oznaavaju velikim slovima L, C i S. Izdanje L najznaajnije je budui da sadr#i slu#bene tekstove svih obvezujuih akata u pravu EU-a. Izdanje C zapravo je slu#bena oglasna ploa, koja je podijeljena na tri glavna podruja: informacije, pripremni akti i obavijesti. Izdanje S pru#a dnevne podatke o pozivima na natjeaje europskih institucija, obavijesti o ugovorima o javnim radovima i ugovorima o javnoj nabavi robe, koji su otvorenog karaktera.

Gdje se razliiti pravni akti objavljuju? Uredbe se objavljuju u Slu#benom listu, izdanju L. Stupaju na snagu na dan odreen u pojedinoj uredbi. Direktive se objavljuju u Slu#benom listu, izdanju L. Odluke se objavljuju u Slu#benom listu, izdanju L. Imaju uinak od tamo odreenog datuma. Preporuke i miljenja objavljuju se u Slu#benom listu, izdanju C.

2.2

Struktura stupova

Ugovor o Europskoj uniji uspostavio je strukturu stupova kao opi organizacijski okvir Europske unije i Europske zajednice. Tri stupa pokazuju da razliita podruja politika EU-a imaju razliite pravne temelje. Nije rije o formalnosti, ve to ima va#ne posljedice za nacionalno usklaivanje s EU-om radi razliitih politikih i pravnih implikacija na nacionalnoj razini. Razliita podruja politika EU-a utemeljena su u razliitim ugovorima i temelje se na razliitim postupcima donoenja odluka. Dok su neka podruja politika pod iskljuivom nadle#nosti EU-a, gdje se odluke donose kvalificiranom veinom, druga se podruja temelje na koordinaciji politika i formuliranju jednoglasnih odluka izmeu dr#ava lanica. Ugovor o Europskoj uniji uveo je suradnju u novim podrujima, kao to su zajednika vanjska i sigurnosna politika. Meutim, u tim podrujima dr#ave lanice nisu bile spremne odustati od suverenosti onako kao to su uinile u pogledu unutarnjeg tr#ita. Kao reakcija na tu injenicu, struktura stupova, koja je uvedena Ugovorom iz Maastrichta, predstavlja nain organiziranja EU-a unutar zajednikog okvira, iako razliita podruja politika imaju razliite pravne osnove. EU ini jedinstven institucionalni okvir s Europskim parlamentom, Komisijom, Europskim vijeem, Vijeem ministara i Sudom EZ-a. Meutim, te institucije imaju razliite ovlasti ovisno o konkretnom podruju politike.

Pravni okvir EU-a

29

2

Pravni okvir EU-a

Europska unija (EU)Prikaz II Prvi stup Europska zajednica (UEZ) Jedinstveno tr#ite Ekonomska i monetarna unija Zajednika poljoprivredna politika Ribarstvo Regionalna politika Porezna i carinska politika Politika azila, useljavanja i viza Komisija ima pravo inicijative U pravilu veinsko glasovanje Pravo Zajednice

Drugi stup Ugovor o Europskoj uniji (UEU) Zajednika vanjska i sigurnosna politika Odluke se u pravilu donose jednoglasno

Trei stup Ugovor o Europskoj uniji (UEU) Pravosue i unutarnji poslovi, policijska suradnja Odluke se u pravilu donose jednoglasno

Pravo Unije

Pravo Unije

Prvi stup sastoji se uglavnom od podruja politika iz tri osnivaka ugovora: UEZ-a (Ugovora o osnivanju Europske zajednice), EZU-a (Europske zajednice za ugljen i elik) i Euratoma. Dodatno, odredbe o monetarnoj uniji potjeu iz Ugovora o Europskoj uniji (UEU). Najei postupak u ovim podrujima je donoenje odluka veinom, a Sud EZ-a ima konanu nadle#nost. to se tie podruja u okviru prvog stupa, samo Europska komisija ima formalno pravo izrade prijedloga.

Prvi stup

Podruja politika iz drugog stupa proistjeu iz Ugovora o Europskoj uniji. Odluke koje se donose veinom dozvoljene su u odreenim podrujima, ali je najei postupak jednoglasni dogovor. Sud EZ-a nije nadle#an u pogledu pitanja iz ovog stupa.

Drugi stup

Trei stup obuhvaa pravosue i unutarnje poslove, koji takoer ukljuuju suradnju policija. Suradnja u okviru ovog stupa ima vie tradicionalan meuvladin karakter, temeljen na suradnji glede politika i jednoglasnosti. Europski sud nije nadle#an za podruja obuhvaena ovim stupom.

Trei stup

30


Komisija mo#e takoer podnositi prijedloge u podrujima iz drugog i treeg stupa. Meutim, ona nema iskljuivo pravo podnoenja prijedloga. Vijee ministara i Europsko vijee mogu takoer predlagati donoenje novih propisa.

2.3

Temeljna obilje#ja pravnog okvira EU-a

Naelo supsidijarnosti iscrpnije se objanjava u etvrtom poglavlju, ali ukratko, supsidijarnost ureuje odnos izmeu dvije razine donoenja odluka u EU-u: razine dr#ava i razine Zajednice. Ovim naelom #eli se osigurati da se odluke donose to je bli#e mogue graanima i da postoje stalne provjere je li djelovanje na razini Zajednice opravdano. Naelo razmjernosti postoji kako bi se osiguralo da oblik i doseg mjera EU-a ne ide dalje od onoga to je potrebno za postizanje cilja mjere. Daljnje objanjenje ovog naela nalazi se u etvrtom poglavlju. Naelo izravne primjenjivosti znai da Zajednica daje prava i odreuje obveze izravno, ne samo institucijama Zajednice i dr#avama lanicama, ve i graanima Zajednice. S druge strane to znai da svaki graanin mo#e pokrenuti predmet pred nacionalnim sudom i/ili Sudom EZ-a ako su njegova prava povrijeena. Naelo je blisko povezano s unutarnjim tr#item i etiri slobode. Izravna primjenjivost prava Zajednice openito se shvaa kao jedno od njegovih najznaajnijih obilje#ja, te podrazumijeva da su pravne norme Zajednice jasne, precizne i samodostatne, te se moraju smatrati nacionalnim pravom u smislu primjene prava Zajednice. Takoer se primjenjuje na sve postupke koji imaju pravne uinke u Zajednici, na same ugovore i sekundarno zakonodavstvo. Ovo je naelo relevantno prvenstveno za pravni sustav Zajednice, a ne za pravni sustav Europske unije kao cjeline. Sud EZ-a ne mo#e odrediti pravni uinak i karakter odredbi za koje nije nadle#an. Naelo nadreenosti prava EU-a usko je povezano s naelom izravne primjenjivosti i odnosi se na pitanje to se dogaa ako odredba prava EU-a dovodi do nastanka izravnih prava i obveza za graanina EU-a te se pri tome sukobljava s propisima nacionalnog prava. Jedini nain za rjeavanje ovog pitanja jest dati prednost jednom od sustava. Iako u pravnom okviru u EU-u ne postoje posebne odredbe u tome smislu, jedino rjeenje s gledita integracije jest dati pravu EU-a prvenstvo u odnosu na nacionalno pravo. U suprotnome unutarnje tr#ite ne bi moglo funkcionirati. Europski pravni sustav je neovisan sustav s vlastitim neovisnim Sudom EZ-a. Odluke Suda EZ-a imaju prednost u odnosu na nacionalne pravne odredbe. Drugim rijeima, ako nacionalna mjera nije u skladu s mjerom EU-a, ova druga ima prvenstvo.

Pravni okvir EU-a

31

2

Pravni okvir EU-a

Naelo zabrane diskriminacije (na temelju dr#avljanstva) znai da dr#ava lanica EU-a ne mo#e postupati u odnosu na proizvod iz jedne dr#ave lanice povoljnije nego u odnosu na proizvod iz druge dr#ave lanice. Rije je o temeljnom naelu koje predstavlja va#an preduvjet za etiri slobode unutarnjeg tr#ita. Naela temeljnih ljudskih prava priznaje Sud EZ-a kroz svoju sudsku praksu. Potivanje ljudskih prava dr#ave lanice potvrdile su u preambuli Jedinstvenog europskog akta iz 1987. godine i kasnije ukljuile u lanak 6. Ugovora o EU-u. Ugovor o Ustavu za Europu ukljuuje Povelju o temeljnim pravima u svoj tekst, koji dalje proiruje nadle#nost Suda kako bi se njome obuhvatilo potivanje prava iz Povelje.

2.4

Proraun EU-a

Radi izvravanja svojih zadaa EU ima proraun iz kojeg se financiraju sve aktivnosti i operacije EU-a. EU se uglavnom financira iz sredstava koja daju dr#ave lanice, a za koja je pravno ovlaten i koja se nazivaju vlastitim sredstvima. U razdoblju 2000.-2006. vlastita sredstva ne smiju prijei 1,27% BDP-a cijele Unije. Financijski sustav Zajednice temelji se na srednjoronom programiranju rashoda koje se naziva financijskom perspektivom. Financijska perspektiva EU-a definira okvir za proraunske prioritete Zajednice tijekom razdoblja od sedam godina. Ona iskazuje najvii iznos i sastav predvidljivih rashoda Zajednice. Financijska perspektiva temelji se na meuinstitucijskom sporazumu izmeu Europskog parlamenta, Vijea i Komisije, a odreuje godinje granice rashoda. Financijska perspektiva prenosi se u godinji proraun, koji se donosi na koncu postupka u kojem Komisija podnosi prijedlog nacrta prorauna, a Vijee i Europski parlament donose odluku. Proraun odreuje iznos rashoda koji trebaju biti rasporeeni u svako podruje politike u koje je EU ukljuen. U financijskoj perspektivi za razdoblje 2000-2006. glavne su kategorije rashoda (poznate kao rubrike): poljoprivreda, strukturne politike, unutarnje politike, vanjsko djelovanje, uprava, rezerve i pretpristupna pomo. Europsko vijee je na sastanku u Bruxellesu u prosincu 2005. godine postiglo sporazum o financijskoj perspektivi za razdoblje 2007.-2013. s rashodom od 1,045% BDP-a Europske unije. Opirnije o financijskoj perspektivi vidi:http://www.europa.eu.int/comm/financial_perspective/index_en.htm

U 2005. godini proraun Unije iznosio je 106,3 milijarde eura. Zajednika poljoprivredna politika tradicionalno je politika Zajednice koja odnosi najvie sredstava. Meutim, posljednjih godina smanjuje se udio poljoprivredne potronje u proraunu EU-a. Unato tome, s iznosom od 49,1 milijarde eura ukupnog prorauna poljoprivreda i dalje troi oko 45% rashoda Zajednice. Strukturne

32


transakcije iznose 32,4 milijarde eura, unutarnje politike 7,9 milijardi eura, vanjsko djelovanje 5,47 milijardi eura, rezerve 0,45 milijardi eura i naknade 1,3 milijarde eura. Ukupni operativni rashod svih europskih institucija, to ukljuuje plae, mirovine, zgrade i drugu opremu iznosi 6,35 milijardi eura. Broj osoblja u institucijama iznosi oko 30.000 slu#benika. Kategorija pretpristupne pomoi dose#e 3,28 milijardi eura. Opirnije o proraunu EU-a vidi:http://europa.eu.int/comm/dgs/budget/index_en.htm i http://europa.eu.int/eur-lex/lex/ JOHtml.do?uri=OJ:L:2005:060:SOM:EN:HTML http://europa.eu.int/comm/budget/budget_detail/current_year_en.htm

Pravni okvir EU-a

33

3

Institucije EU-a

3.1

Uvod

Ovo poglavlje pru#a kratak uvod u institucije EU-a i njihove osnovne funkcije.Kako biste u potpunosti mogli shvatiti ulogu svake od ovih institucija, povezat emo ih s hrvatskim vladinim tijelima, u sluajevima kad to poma#e sveukupnom razumijevanju sustava. Ta se usporedba radi samo zbog jasnijeg razumijevanja i ne implicira da je EU dr#ava. Meutim, takva usporedba mo#e pridonijeti boljem razumijevanju procesa donoenja odluka u EU-u koji se razmatra u etvrtom poglavlju.

Europske integracije openito impliciraju da izradu zakona i oblikovanje politika u mnogim tradicionalno domaim podrujima treba uskladiti s politikama i zakonodavstvom EU-a. Budui da se mnoge odluke donose na europskoj razini, od izuzetne je va#nosti slijediti taj proces od ideje do prijedloga Europske komisije, kroz fazu pregovaranja i konanog usvajanja od strane Vijea Europske unije i Europskog parlamenta. Samo e tako biti mogue onima koji su ukljueni u usklaivanje na nacionalnoj razini ispravno razumjeti temeljne namjere odreenog zakonodavnog akta EU-a koji se preuzima u nacionalno pravo. Prikaz glavnih institucija u EU-u podijeljen je u dva dijela. Prvi je dio usmjeren na est glavnih institucija i njihove specifine uloge: Vijee Europske unije (Vijee ministara, Vijee), Europsko vijee, Europsku komisiju, Europski parlament, Sud EZ-a i Revizorski sud. Drugi dio pru#a kratki pregled nekoliko drugih institucija.

! Va#na napomenaInformacije u ovom poglavlju temelje se na postojeem institucionalnom sustavu EU-a. Meutim, izmjene i dopune predlo#ene u Ugovoru o Ustavu za Europu mogu stupiti na snagu ukoliko ih ratificiraju sve dr#ave lanice, te emo stoga u tekstu upuivati na predlo#ene izmjene i dopune kad je to potrebno. Uz to, u Prilogu 1. na kraju ovog prirunika nalazi se cjeloviti sa#etak elemenata Ustavnog ugovora.

Prije nego nastavimo s detaljnijim predstavljanjem razliitih institucija, va#no je naglasiti jednu razliku. Vijee Europske unije esto se zamjenjuje s druge dvije europske institucije slinog imena: Europskim vijeem i Vijeem Europe. Vijee Europske unije glavna je institucija za donoenje odluka i, zajedno s Europskim parlamentom, ima vrhovnu zakonodavnu vlast. Europsko vijee oznaava praksu sastajanja elnika dr#ava i vlada lanica EU-a i predsjednika Europske komisije gdje se dogovaraju i utvruju politiki ciljevi razvoja Unije te sveukupne strategije integracijskog procesa. Na detaljniji opis ove institucije vratit emo se kasnije u ovom poglavlju. S druge strane, Vijee Europe nije institucija EU-a. To je meuvladina organizacija uspostavljena 1949. godine radi zatite ljudskih prava, promicanja europske

34


kulturne raznolikosti i borbe protiv socijalnih problema kao to su predrasude i netolerancija. Jedno od njegovih ranih postignua bila je izrada Europske konvencije o ljudskim pravima, nakon koje je slijedilo osnivanje Europskog suda za ljudska prava.

! Va#na napomena: Tri Vijea koje je koje?Europsko vijee najvia je razina oblikovanja politike u Europskoj uniji te se iz tog razloga njegovi sastanci esto nazivaju sastanci na vrhu. Ono dogovara i utvruje sveukupne strategije procesa integracija. Vijee Europske unije sastoji se od vladinih ministara iz svih zemalja EU-a. Vijee se redovito sastaje radi donoenja detaljnih odluka i usvajanja europskih zakona zajedno s Europskim parlamentom. Vijee Europe nije dio EU-a. To je meuvladina organizacija koja ima za cilj (izmeu ostalog) zatitu ljudskih prava, promicanje europske kulturne raznolikosti i borbu protiv socijalnih problema kao to su rasne predrasude i netolerancija.

3.2

Sastav, uloga i funkcije izvrnih i zakonodavnih tijela u EU-u

Europska unija jedinstvena je u usporedbi s ostalim meunarodnim organizacijama. Kao i ostale meunarodne organizacije, temelji se na meunarodnim ugovorima, ali se EU razvila u politiko tijelo koje je daleko iznad veine meunarodnih organizacija. Ima dalekose#nu nadle#nost u podrujima za koja se tradicionalno smatra da ine osnovne atribute dr#avnosti. U tom smislu, va#na je znaajka stvaranje institucija sa suverenim pravima i odgovornostima unutar Europske unije. Iskljuivo pravo iniciranja, odluivanja o i provedbe novih zakona u velikoj je mjeri preneseno s nacionalne na europsku razinu. To je ono to EU ini razliitom od ostalih meunarodnih institucija.

3.2.1 Vijee Europske unije (Vijee ministara, Vijee)Vijee Europske unije (esto se naziva i Vijeem ministara, ili samo Vijeem) ine u stvari vie vijea. Ministri dr#ava lanica sastaju se u Vijeu ovisno o sektoru. Pravno gledano, Vijee je jedno jedinstveno tijelo, ali iz praktinih razloga organizirano je u devet razliitih konfiguracija/vijea, ovisno o temi ili temama koje se razmatraju. Tako ministri zatite okolia sudjeluju u Vijeu za okoli, a ministri poljoprivrede i ribarstva sudjeluju na sastancima Vijea za poljoprivredu i ribarstvo. To je slino hrvatskoj strukturi vlasti, gdje su razliiti ministri odgovorni za razliite resore.Institucije EU-a

Kako je Vijee organizirano?

35

3

Institucije EU-a

Popis svih devet konfiguracija Vijea: Opi poslovi i vanjski odnosi Gospodarski i financijski poslovi Pravosue i unutarnji poslovi Zapoljavanje, socijalna politika, zdravstvo i zatita potroaa Konkurentnost (unutarnje tr#ite, industrija i istra#ivanje) Promet, telekomunikacije i energetika Poljoprivreda i ribarstvo Okoli Obrazovanje, mladi i kultura

Svaki ministar u Vijeu ima ovlasti preuzeti obveze u ime svoje vlade. To znai da svaki ministar odgovara svom nacionalnom parlamentu, a time i graanima koje taj parlament predstavlja. Time se osigurava posredan demokratski legitimitet odluka Vijea. U teoriji, dnevni red sastanaka Vijea utvruje Predsjednitvo. U praksi, priprema ih Odbor stalnih predstavnika (Committee of Permanent Representatives COREPER). COREPER je glavno tijelo u pripremama za rad Vijea. Djeluje kao tijelo za pomo Vijeu i samo po sebi ne mo#e donositi nikakve znaajne odluke, ve umjesto toga obavlja veinu priprema za sastanke Vijea. COREPER priprema toke dnevnog reda za ministre i time poma#e utvrivanju dnevnog reda za sastanke Vijea. Dnevni red za odreeni sastanak Vijea distribuira se dr#avama lanicama kad je pripremljen, u razdoblju od jednog tjedna do nekoliko dana prije poetka sastanka. Dnevni red sastanaka podijeljen je u dva dijela, A toke i B toke. Odluke o A tokama donose se bez vijeanja, s obzirom da je dogovor ve postignut u radnim skupinama Vijea ili u COREPER-u, dok B toke zahtijevaju daljnja vijeanja. Predsjednitvo Vijea Vijee predvodi Predsjednitvo, koje svakih est mjeseci rotira izmeu dr#ava lanica. Predsjednitvo organizira i predsjedava sastancima Vijea i ima va#nu zadau utvrivanja dnevnog reda.

Dr#ave koje e predsjedavati tijekom naredne dvije godine: 2006., prva polovina godine: Austrija 2006., druga polovina godine: Finska 2007., prva polovina godine: Njemaka 2007., druga polovina godine: Portugal

Trojka Predsjednitvo je i dio sustava koji se zove Trojka. Radi se o neformalnom dogovoru izmeu dr#ava lanica EU-a i Komisije. Sastoji se od Komisije, nadolazeeg Predsjednitva i sadanjeg Predsjednitva. Sustav Trojke va#an je zato to pridonosi

36


kontinuitetu u oblikovanju politika EU-a. Pokazao se posebno uinkovitim u meunarodnim pregovorima, kad ustrajanje na vrstim pozicijama u meunarodnim pregovorima predstavlja izazov za rotirajue predsjednitvo. Komisija, kao stalan predstavnik u Trojci, pridonosi stabilnijim pozicijama i uinkovitijim strategijama. Sustav Trojke zasniva se na ad hoc pravilima koja nisu slu#beno opisana ni u jednom pravnom tekstu. COREPER COREPER ine visoki dr#avni slu#benici iz dr#ava lanica. Taj odbor djeluje na dvije razine. COREPER II, kao via razina, sastoji se od stalnih predstavnika na razini veleposlanika. Bavi se pitanjima kao to su gospodarska i financijska pitanja, vanjski poslovi, itd. COREPER I sastoji se od zamjenika stalnih predstavnika i odgovoran je za pitanja kao to su promet, okoli i socijalna pitanja. COREPER-u poma#u radne skupine slu#benika nacionalnih vlada. Te se neophodne radne skupine esto opisuje kao #ilu kucavicu Vijea. O radnim skupinama i sustavu odbora detaljnije se govori u etvrtom poglavlju. Glavno tajnitvo Uz COREPER, Vijee ima svoje Glavno tajnitvo, koje je pod nadle#nou glavnog tajnika. Tajnitvo poma#e u opem radu Vijea, COREPER-a i radnih skupina. Tonije, ono priprema dokumentaciju, pru#a pravne savjete, procesuira odluke i sudjeluje u pripremanju dnevnog reda. Uz to usko surauje s predsjednikom Vijea.

Vijee ministara je tijelo koje ima karakteristike i nadnacionalne i meuvladine organizacije. To se odra#ava u sastavu i predsjednitvu Vijea, kao i u radnim postupcima povezanim s aktivnostima Vijea. S jedne strane, lanovi Vijea predstavljaju svoje vlade i od njih se oekuje da zastupaju svoje nacionalne interese. S druge strane, oni moraju pomiriti te interese sa sveukupnim interesima EU-a. Vijee ima ukupno est glavnih zadaa, od kojih se etiri nalaze u Ugovoru o osnivanju Europske zajednice (UEZ), a ostala dva u Ugovoru o Europskoj uniji (UEU).

to radi Vijee?

Glavne odgovornosti Vijea prema UEZ-u: Vijee je jedno od dva zakonodavna tijela EU-a. Za jedan iri krug pitanja kojima se bavi Zajednica, ono svoje zakonodavne ovlasti u sklopu postupka suodluivanja dijeli s Europskim parlamentom. U ostalim politikama Zajednice, ono je najvie zakonodavno tijelo, koje donosi odluke nakon savjetovanja s Europskim parlamentom. Vijee koordinira ope gospodarske politike dr#ava lanica. Vijee u ime EU-a zakljuuje meunarodne sporazume (o kojima pregovara Komisija i koji u nekim sluajevima zahtijevaju savjetovanje s Parlamentom ili njegov pristanak) izmeu EU-a i neke dr#ave, skupine dr#ava ili meunarodnih organizacija. Vijee i Parlament nadle#ni su za proraun, te usvajaju proraun Zajednice.

Institucije EU-a

37

3

Institucije EU-a

Glavne odgovornosti Vijea prema UEU-u:

Vijee donosi odluke potrebne za definiranje i provedbu zajednike vanjske i sigurnosne politike na temelju opih smjernica Europskog vijea. Vijee koordinira aktivnosti dr#ava lanica i usvaja mjere na podruju policijske i pravosudne suradnje u kaznenim predmetima.

Glasovanje u Vijeu

Raspodjela glasova od 1. studenog 2004.:Njemaka, Francuska, Italija, Ujedinjeno Kraljevstvo panjolska, Poljska Nizozemska Belgija, eka, Grka, Maarska, Portugal Austrija, vedska Danska, Irska, Litva, Slovaka, Finska Cipar, Estonija, Latvija, Luksemburg, Slovenija Malta Ukupno 29 glasova 27 glasova 13 glasova 12 glasova 10 glasova 7 glasova 4 glasa 3 glasa 321 glas

Danas se veina odluka u Vijeu donosi kvalificiranom veinom. Meutim, va#no je naglasiti da se to odnosi na odluke koje se donose unutar stupa Zajednice (prvi stup). Za kvalificiranu veinu potrebna su najmanje 232 glasa (72,3%). Uz to, glavnina dr#ava lanica (vie od 50%, ili u nekim sluajevima dvije treine) mora odobriti odluku, a svaka dr#ava lanica mo#e tra#iti potvrdu da glasovi za predstavljaju najmanje 62% ukupnog stanovnitva EU-a.8

! Va#na napomenaUnato ovim jasnim postupcima glasovanja, Vijee obino pokuava doi do odluke putem konsenzusa. Formalno glasovanje nije uobiajeno. Predsjednik odluuje je li formalno glasovanje potrebno.

Informacije o radu Vijea dostupne su na internetskoj stranici Vijea:http://ue.eu.int/cms3_fo/showPage.ASP?lang=en

Kako pronai vie informacija o radu Vijea?

8 Izvor: Pascal Fontaine: Europa u 12

lekcija, Opa uprava za tisak i priopavanje Europske komisije.

38


3.2.2 Europsko vijeeEuropsko vijee sastoji se od elnika dr#ava ili vlada dr#ava lanica EU-a, i predsjednika Komisije. Praksa njihovog sastajanja razvila u zadnjih tridesetak godina, od neformalnih okupljanja dr#avnih elnika do njihovog institucionaliziranog sastajanja (sastanci na vrhu) najmanje dva puta godinje, poevi od Jedinstvenog europskog akta iz 1987. Danas je Europsko vijee ugraeno u lanak 4. UEU-a, a sastanci na vrhu obino se odr#avaju tri do etiri puta godinje, u Bruxellesu ili u jednom od europskih glavnih gradova.

Va#no je razlikovati Europsko vijee od Vijea Europske unije. Dok Vijee Europske unije ima zakonodavnu nadle#nost unutar EU-a, Europsko vijee daje smjernice u pitanjima sveukupnih strategija EU-a. Rijetko donosi formalne odluke, ve usvaja zakljuke s opim politikim smjernicama za EU. Stoga se razlikuje od institucija EU-a koje imaju aktivnu ulogu u tekuem procesu donoenja odluka na razini EU-a.

to radi Europsko vijee?

Informacije o Europskom vijeu dostupne su na internetskoj stranici:http://ue.eu.int/cms3_fo/showPage.asp?id=429&lang=en&mode=g

Kako pronai vie informacija o Europskom vijeu?

3.2.3 Europska komisijaKako bi se u potpunosti razumjelo kako radi Europska komisija (u daljnjem tekstu Komisija), va#no je upoznati se s formalnim strukturama i pravnim postupcima na kojima je ta institucija zasnovana. Stoga je cilj ovog poglavlja upoznavanje s najva#nijim formalnim aspektima Komisije. Manje formalne strane rada Komisije opisane su u iduim poglavljima. Izraz Komisija odnosi se na kolegij Komisije, koji se sastoji od lanova Komisije, tj. tima od 25 povjerenika koje imenuju dr#ave lanice i Europski parlament radi upravljanja tom institucijom i donoenja odluka. Izraz se takoer koristi za samu instituciju, kao i za njezine djelatnike.

lanovi Komisije nazivaju se povjerenicima. Veina ih je bila na politikim polo#ajima u zemljama iz kojih potjeu, a neki su bili ministri u vladi. Kao lanovi Komisije, obvezni su djelovati u interesu EU-a u cjelini i ne prihvaati instrukcije svojih nacionalnih vlada.9 Komisija ima sjedite u Bruxellesu i ima 25 povjerenika, ukljuujui predsjednika te do pet dopredsjednika. Predsjednik Komisije je Jos Manuel Barroso. Svaka dr#ava lanica ima po jednog povjerenika, a od 25 sadanjih povjerenika sedam je #ena, to je presedan.

Kako je organizirana Europska komisija?

9 Izvor: internetska stranica http://www.europa.eu.int/institutions/comm/index_en.htm

Institucije EU-a

39

3

Institucije EU-a

Povjerenici se imenuju na mandat od pet godina i mogu biti ponovno izabrani. Mandat Komisije zapoinje est mjeseci nakon to zapone mandat Europskog parlamenta, a mandat sadanje Komisije zapoeo je 22. studenog 2004. godine. Va#no je napomenuti da, premda pojedinano povjerenici mogu biti ponovo izabrani, cjelokupni kolegij povjerenika kao takav ne mo#e biti ponovno imenovan. Trenutno je jedini nain uklanjanja nekog povjerenika tako da se predlo#i izglasavanje nepovjerenja u Europskom parlamentu, za ije usvajanje mora postojati dvotreinska veina. U Prilogu 2. na kraju ovog prirunika nalazi se popis povjerenika sadanje Komisije s njihovim podrujima odgovornosti i opim upravama. Djelatnici Komisije Svaki povjerenik/-ica bira svoj osobni kabinet, koji igra sredinju ulogu u podrci tome povjereniku. Svaki kabine

Prirucnik_o_EU

Documents

Transcript of Prirucnik_o_EU