6. veljače 2021.

Osuda naroda. Izaija 13-23.

Povijest Babilona je pretkazana. Izaija 13.

Zvijezda želi postati Bog. Izaija 14,12-14.

Kraj Babilona. Izaija 14,15-23.

Posljednji trijumf. Izaija 24-27.

Pred prorokom Izaijom, Bog podiže zavjesu duhovnog svijeta i pokazuje mu kako se sukob između sila dobra i sila zla razvija kakobi stekao kontrolu nad svakom dušom.

Iako se ponekad čini da „knez ovog svijeta" ima kontrolu nad naro-dima, zapravo je Bog taj koji ima kontrolu, On je pobjednik. Svatko tko se priključi na stranu Njegovog naroda zadobit će pobjedu, dok će kraljevstva ovog svijeta i njihova slava biti uništeni.

“Takva je namišljeno svoj zemlji; i to je je ruka podignuta na sve narode.” (Izaija 14,26)

Bog osuđuje narode koji su bili (ili će biti) protiv Njegovog naroda:

Babilon▪ Iz. 13,1-14,23; 21,1-17

Asirija▪ Iz. 14,24-27

Filisteji▪ Iz. 14,28-32

Moab▪ Iz. 15,1-6,14

Sirija▪ Iz. 17,1-14

Etiopija▪ Iz. 18,1-7

Egipat▪ Iz. 19,1-20,6

Jeruzalem▪ Iz. 22,1-25

Tir▪ Iz. 23,1-18

Neki su dobili poruku nade koja će im ublažiti kaznu (Iz. 19:16-25).Ali svi su morali snositi posljedice svojih postupaka.

Lista počinje jedinim narodom koji još nije intervenirao protiv Božijeg naroda, ali koji ćepostati simbol svake pobune: BABILON (Otkrivenje 17,5).

"U zapisima o ljudskoj povijesti, jačanje naroda,pojavljivanje i padanje carstava, naizgled zavise odvolje i vještine čovjeka; oblikovanje događaja u velikojmjeri, izgleda kao rezultat njegovemoći, ambicije iliprkosa. Međutim, u Božijoj reči zastor je povučenustranu, i mi vidimo, u svim igrama i protuigramaljudskih interesa, sila i strasti, iznad njih i iza njih,oruđa Milostivoga koja tiho i strpljivo ostvarujunamjere Njegove volje."

Ellen G. White, Izraelski proroci i kraljevi, str. 317

Baš kao što je Isus opisao uništenje Jeruzalema pomiješanog s događajima Drugog dolaska, Izaija podiže pad Babilona kao sliku tog istog događaja (rd. 9-11).

Bog je režirao događaje, ali nije spriječio ljudske elemente koje on koristi da djeluju po njihovim željama (rd. 15-18).

Iako su Medo-Perzijanci učinili Babilon jednom od svojih prijestolnica, kada je Aleksandar Veliki ušao u njega našao ga je već u ruševnom stanju. Postepeno, Babilon je pao u zaborav i ostao napušten grad (rd. 20).

Babilon čak nije bio ni važna nacija u vrijeme kada je ovaj tekst bio napisan.

ZVIJEZDA ŽELI POSTATI BOG“Kako pade s nebesa Svjetlonošo, sine zorin? Kako li si oboren na

zemlju, ti, vladaru narode?” (Izaija 14,12)

Kralj Babilona je predstavljen da je pun ponosa i samdovoljnosti. Tako je bilo i kod mnogih drugih njihovih kraljeva (vidi Daniel 2,5; 3,7; 4,30; 5,2).

Međutim, visoko poetska i alegorična forma u kojoj je ovo proro-čanstvo napisano jasno nam ukazuje na sam korijen problema, napravog kralja Babilona: Lucifera, tu "drevnu zmiju, koja se zove đavo i Sotana" (Otkrovenje 12,9).

Lucifer je želio postati "najviši" (rd. 14); pa je izjavio: "Ja sam bog" (Ezekiel 28,2). Njegov stav je u velikoj suprotnosti s Božjim stavom, koji je "ponizio" sam sebe (Filibljanima 2,8).

Izaija 14,18-20 nam pokazuje krajnju sudbinu ovog babilonskog ”kralja": unište-nje i vječni zaborav. Sudbina onih koji ponizno služe cijelim srcem Gospodinu bitće sasvim suprotna!

Međutim, Babilon još uvijek nije nestao. On ostaje prisutan u ponosnim i nemilosrdnim silama koje ugnjetavaju Božiji narod (vidjeti Otkrivenje 17).

“¡Nećeš se združiti s njima u grobu, jer si zemlju svoju uništio, i narod svoj poklao. I nikad se više neće spominjati pleme zlikovačko.” (Izaija 14,20)

Ime Babilon znači „zbunjenost", iako na kaldejskomjeziku ima drugačije značenje: „Vrata bogova". Široka vrata vode do uništenja, u pokušaju da sepostigne spasenje putem vlastitih zasluga.

Biblija nam pokazuje druga vrata :”Vrata Neba", Betel, na ta vrata ulaze oni koji prate Isusa i prihvaćaju Ga vjerom kao svog osobnog Spasitelja.

Doći će vrijeme kad će Bog staviti točku na ovaj svijet. U ovom djelu, Bog će reći nekima: "Tvoji će mrtvi oživjeti; uskrsnut će tijela" i drugima: "Mrtvi neće oživjeti; sjene neće uskrsnuti" (Iz. 26:19, 14).

Kada Bog dođe da oslobodi Svoj narod, iskupljeni će trijumfalno izra-žavati svoju radost: „I reći će se u onaj dan, gle ovo je naš Bog, u njega se uzdasmo! On nas je spasio." Onda će "uništiti smrt zasvagda; i suzuće sa svakog lica Jahve, Gospod, otrti" (Iz. 25:8-9).

Ali prije nego što se sve završi, prije nego što se obnovi, prije nego što Bog zaključi "njegovo čudesno djelo", Zem-lja će onako opustošena biti ostavljena za neko vrijeme (Iz. 24, 20; 28:21).

“I Jahve nad Vojskama spremit će svim narodima na ovoj gori gozbu od pretiline, gozbu od izvrsna vina, od pretiline sočne, od vina bez staložena.”

(Isaija 25,6)

Izaija 25 je pjesma hvale za Božju naklonost na Gospodnji eshatološki dan, podjeljena na tri dijela:

1. Rd. 1-5. Bog je slavljen zato što je obranio svoj narod.2. Rd. 6-8. Slavi se gozba za Božji narod.3. Rd. 9-12. Velika proslava u čast Boga za ono što će učiniti.

Izaija 26, sa svoje strane, upoznaje nas s iskupljenima:

1. Rd. 2.7. Oni su pravedni, i pravedni čuvari istine.2. Rd. 3.4. Potpuno vjeruju Bogu.3. Rd. 9. Traže Boga.

Ovo je Božje obećanje nama koji boravimo na Novoj Zemlji: "Ja Jsahve njega čuvam, svakičas ga zalijevam; i da ga tko ne ošteti, danju i noću stražim" (Izaija 27,3)

"Oni koji drže Krista za Njegovu riječ, i predaju svoje dušeNjegovoj zaštiti, svoje živote Njegovom vodstvu, naći će mir ipokoj…. Gospod kaže: ”Onoga koji je čvrstih nakana, čuvat ćeš umiru, u miru jer se pouzdaje u te" (Izaija 26,3 VŽB). Naši životimogu izgledati zamršeni, ali ako se povjerimo mudrom VelikomNeimaru, on će izraditi uzorak života i karaktera koji će biti naNjegovu slavu. Taj karalter koji izražava slavu – karakter Kristov– bit će primljen u Božiji raj. Obnovljeno čovječanstvo hodit će sNjim u bijelim haljinama jer je dostojno."

Ellen G. White, Čežnja vjekova, str. 311. original