Uspon Adolfa Hitlera - Trijumf i Konsolidacija

7/16/2019 Uspon Adolfa Hitlera - Trijumf i Konsolidacija

http://slidepdf.com/reader/full/uspon-adolfa-hitlera-trijumf-i-konsolidacija 1/204

Urednik ZLATKO CRNKOVIÆStruèni savjetnik VOJMIR KLJAKOVIÆStruèni redaktor NIKOLA KRIÆ

William L. ShirerUSPON I PAD TREÆEG REICHAUSPON ADOLFA HITLERA TRIJUMF I KONSOLIDACIJAPRVI SVEZAKS engleskog prevela MIGNON MIHALJEVIÆZNANJE ZAGREB 1977Naslov izvornikaTHE RISE AND FALLOF THE THIRD REICHA Historv of Nazi Germanyby William L. ShirerA Favvcett Crest BookCopvright © 1959, 1960 by William L. ShirerBy arrangement with Paul R. Reynolds,Inc. New York/IO X.A3*6.0s~ LU toku vremena koje nas sve vie udaljava od jednog razdoblja nedavne prolosti, kao

da se pojaèava naa radoznalost za dogaðaje koji su ga ispunili. Za samo èetvrtinu vijka svijet je proao kroz razaranja prvog svjetskog rata, bio svjedok ili uèesnik jedne velike revolucije, osjetio teko breme svjetske ekonomske krize i ubrao prve plodove jedne razorne ideologije u usponu moæi, koja ga je dovela pred vrata drugogsvjetskog rata.Kada su teki uvjeti ivota uzdrmali strukturu kapitalistièkog svijeta, u njegovu krilu raðao se faizam kao borbena snaga krajnje desnice. Njegova ideologija direktno jeopreèna humanizmu, suprotstavljajuæi mu nasilje i teror, odbacivala je pacifizam dabi ga zamijenila agresijom, svijet je podijelila po rasnom principu na nie i vienarode. Faizam je htio da silom izmijeni svijet i skrene unazad tok prirodnog drutvenog razvitka. Javio se u zemljama gdje su drutveni problemi sazrijevali za demokratska progresivna rjeenja, ojaèao je podravan od krupne i srednje buroazije, koja e u njemu vidjela zatitnika svojih interesa pred opasnostima porasta revolucionar

nih stremljenja osiromaenih masa naroda.Faizam se razvio i doao na vlast najprije u Italiji, ali se razbuktao najveæom snagom u Njemaèkoj. U obje zemlje nasilje i teror su mu bili zajednièki na putu do vlasti. Njemaèki faizam, bolje poznat pod imenom nacizam, utjelovljen u nacional-socijalistièkoj partiji s Adolfom Hitlerom na èelu, od svog postanka do kraja proao je uspon,zenit i pad. Svaka od ovih etapa ima svoju historiju. Ali, ma koliko bile razlièite meðu sobom, sve su etape imale zajednièko fizièko unitavanje ljudi u vremenu borba vlast, u vremenu kulminacije nacizma i krozrat koji se zavrio njegovim unitenjem. Crvena nit krvi je kon-stata koja je pratila njemaèki nacizam za cijelo vrijeme njegova postojanja, dok nije i sam u njoj ièezao.Slijedeæi svoju destruktivnu ideologiju sile, Hitler se napajao njemaèkom historijomi u dvadesetom stoljeæu htio da ostvari ono to u toku hiljadu godina njemaèkim vlada

rima nije uspjelo. Htio je da same vrijeme, da bi za ivota jedne generacije to postigao. Vjerovao je u rasu nadljudi kojima treba dati voðu vizionara da ih povede putevima pobjede. Sebe je smatrao oda-branikom providnosti. Mesijanska opsesija rodila se iz magle prolosti i vizije buduænosti kroz izvrnutu sliku svijeta. Sve to je u pfolosti bilo megalomansko, pangermansko, rasno i mistièno usvajao je fanatièki.O prolosti njemaèkog naroda imao je svoj sud. Izvlaèio je pouke za sve velike pokuajekoji u prohujalim vremenima nisu uspjeli i napajao se idejama koje su mu se èinileneprolaznim. Smatrao je da se sve moe postiæi kad se volja ujedini sa snagom. Njegova udnja da Njemaèku obnovi u granicama ujedinjenja iz 1871. godine i proiri je Austrijom, nije bio krajnji cilj. To je bila samo platforma sa koje æe, kako je zamilj



ao, nadmoæna germanska rasa krenuti da ovlada svijetom. Dok su njemaèki srednjovjekovni vladari sanjali o svjetskoj monarhiji, da ostvare dominium mundi, Hitler jevjerovao da je on predodreðen da to provede u svom vremenu.Opravdanost nasilja i prava jaèega vidio je u primjeru iz 13. vijeka kada je, poslije dinastije Hohenstaufena, zavladao zakon pesnice Faustrecht, u vrijeme opæe nesigurnosti i bezvlaæa u zemljama Njemaèke. On æe imati priliku da taj princip razradi iprimijeni u vrijeme Weimarske Republike, u sliènoj atmosferi klonulosti i konfuzije naeg vijeka kada su u njemaèkoj nastupile posljedice izgubljenog rata.Pod utjecajem poraza na frontu i oktobarske revolucije u Rusiji, Njemaèka je 1918.godine proivljavala duboke unutranje potrese. Revolucionarno previranje zahvatiloje i vojsku i pozadinu. Car je abdicirao, a za njim i kraljevi njemaèkih drava. Njemaèka je kapitulirala. Hitler je bio oèevidac ovih promjena, nepoznat i izgubljen meðu milijunima Nijemaca, ali aktivan promatraè. On je vjerovao da æe, kao i iz francuske revolucije, iz ovog komara izaæi nova Njemaèka, njegova tipa. Nije li iz vrtloga ukome se Francuska nala zemlja izala preporoðena, da bi joj Bonaparte dao velièinu i jaj! Èvrsto je vjerovao da æe doæi i njegov 18. brumaire.Hitler je poznavao prekretnice svjetske historije, ali kada se okretao prolosti vidio je samo Njemaèku. Odbacivao je ideje Oktobra, jer su bile u suprotnosti s njegovim rasistièkim pogledima, nacionalistièkim osjeæajima i osvajaèkim namjerama i, napoon, za njega nije to bila njemaèka revolucija. Od »niih« rasa kao to su Slaveni, smatje, nema ta da uèi. On hoæe vojnièku autoritarnu dravu, ureðenu na Fiihrerprinzipu. a je iznad svih tuðih primjera i on æe voditi nacionalsocijalistièku revoluciju da pokopa nemoænu Weimarsku Republiku, kao to je »vladarska revolucija« 1803. godine sruilamrtvo rimsko carstvo njemaèke narodnosti.

Èesto je oèi upirao u buduænost u kojoj je vidio sebe kao pokretaèa nove snage nacije. itler je matao o herojstvu i velièini naroda pod njegovim vodstvom, o njegovoj prirodnoj supremaciji nad ostalim svijetom. Htio je da to Njemaèka shvati to prije. Naslov pjesme njegova prijatelja knjievnika Dietricha Eck-harta Deutschland ertvache! Njemaèka, probudi se! postat æe poziv nacista njemaèkom narodu.Uzori su mu bile jake liènosti koje su historiji dale svoj peèat, a primjeri duha oni koji su osuðivali slabosti Njemaèke i bodrili je na junaèka djela, na mrnju i osvetuNjemaèki knjievnici, savremenici Bonaparte, koji su ivjeli izmeðu ponienja nametnutnjihovoj poraenoj zemlji i zavisti zbog uspona Francuske, bili su primjer germanskog duha, borbenosti i bunta. U svojim djelima iz toga doba Ernest Arndt udaraoje na uèmalost svojih sunarodnjaka koji nisu znali mrziti i svetiti se; Heinrich Kleist, plamteæi mrnjom prema svemu to nije germansko, svojim djelom Die Hermannsschlacht u stvari poziva na osvetu i pobjedu kroz davne dogaðaje iz Teutoburke ume; ili

Achim Arnim koji je svojim djelima ukazivao na dubok smisao njemaèkih mitova i prolosti, da bi mladi znali graditi veliku buduænost. Proæi æe samo neto vie od sto godinada æe Alfred Rosenberg usred modernog doba u Mitu 20. vijeka propovijedati nacistièki pogled na svijet kroz nudu istrebljenja ljudi niih rasa u misiji pan-germanskevladavine.Versajskim ugovorom o miru Weimarskoj Republici bilo je dozvoljeno da dri vojsku Reichswehr od svega sto hiljada vojnika, uraèunavi ovdje i èetiri hiljade oficira. Vhovna komanda Oberste Heeresleitung rasputa se. Odreðen je rok slube stalnom i aknom sastavu. Sva ranija utvrðenja u Njemaèkoj morala su se razoriti, osim ona na jugu i istoku, prema mladoj sovjetskoj dravi. Ratna mornarica je svedena praktiènona simboliène snage i bila je bez podmornica, a avijacija zabranjena. Tri meðunarodne saveznièke komisije odreðene su da kontroliraju izvrenje i potovanje ovih obaveza.Kasnije se neto izmijenilo u materijalnom i politièkom poloaju Njemaèke. Priliv stran

g kapitala u njemaèku privredu naglo je porastao. Napokon, u Lausanni 1932. godineproblem reparacija povoljno je rijeen za Njemaèku. U meðuvremenu, 1926. godine, Njemaèka je ula u Drutvo naroda, u nadi da æe ublaiti odredbe Versajskog ugovora o miru.konferenciji za razoruanje 1932. godine Njemaèka je traila ravnopravnost sa silamapobjednicama u ratu, da bi se slobodno naoruala, nasuprot obavezama iz Versajskogugovora o miru. U takvoj klimi, 31. jula 1932. odrani su izbori za Reichstag koji su nacistima donijeli velik uspjeh. U decembru su delegati pet sila napokon usvojili njemaèki zahtjev0 »pravu na jednakost u naoruanju«. To je Hitler naslijedio kada je 30. januara1933. godine postao kancelar Njemaèke. Tada se Treæi Reich rodio.



Dolaskom nacizma na vlast, u Njemaèkoj poèinje period ostvarivanja Hitlerovih planova o rukovoðenju zemljom. Sve je u znaku radikalnih zahvata. U unutranjoj politici produava i pojaèava obraèun s politièkim protivnicima, nastavlja rasistièka èiæenja i ekonomske mjere za obnovu. U meðunarodnim okvirima smiljeno izigrava mirovne obaveze, koristi posljedice Youngova plana koje bi dovele do ukidanja reparacija, i sprema se da stvori moænu oruanu silu. Ovo posljednje je poluga njegovih dalekosenih planova koje mora ostvariti. Nakon preuzimanja vlasti, Njemaèka je preplavljena geografskim kartama na kojima su precizno ucrtani teritoriji u susjednim zemljama na koje nacistièka Njemaèka polae pravo, od Klajpedske oblasti (Memel), preko Dancikogkoridora, Poznanja, Sudeta, Alzasa, Lotaringije, Eupena1 Malmedva, do sjevernog Schlesvviga. Tu je i Austrija DeutschOsterreich sa sliènim graniènim zahtjevima.Nacistièka propaganda najprije je postavila pitanje, a zatim pokrenula zahtjev, dase ovi teritoriji predaju Njemaèkoj. Tako je krenulo od 1933. godine dalje, prijeteæi silom. Evropa je gotovo ravnoduno primala ono to se dogaðalo u Njemaèkoj: nasiljmilitarizaciju, progone idova, komunista i svih politièkih protivnika nacizma. Kaoda je pobjeda u ratu uspavala svijest i savjest pobjednika i uvjerila ga da æe ovasnaga u bujanju, kada dostigne kulminaciju, krenuti na istok u duhu politike Drang nach Osten tenja ka Istoku. Time æe nesavladivi zapad ne samoI,biti poteðen njemaèke najezde, nego æe biti osloboðen opasnosti koja mu prijeti s istoKakve li kratkovidnosti!U odsutnosti trezvenog rasuðivanja vodeæih dravnika zapadne Evrope, èuo se jo slab alasan glas CK KP Jugoslavije i CK KP Italije, koji su odmah po dolasku nacista na

vlast u Njemaèkoj, u jednom zajednièkom dokumentu, upozoravali: »Ova vlada (Hitler, Papen, Hugenberg). . . ima zadaæu da putem razbijanja KP Njemaèke izvri konaèno obespraljenje i porobljavanje njemaèkog proletarijata, da bi ubrzanim tempom pripremila Njemaèku za nove imperijalistièke ratove i za imperijalistièku intervenciju protiv Sovjetskog Saveza. Uèvræenje HitlerPapen Hugenbergove vlade u Njemaèkoj znaèi u isto vrihod kontrarevolucije i faizma na radne mase u èitavoj Evropi. . .« Bilo je to upozorenje koje nije imalo odjeka na irokom planu. Evropa æe se trijezniti u stvarnosti kada bude kasno da se bujica obuzda.udnja za silom, za snagom, stvorila je u Njemaèkoj neobièno arenilo vojnih i poluvojnh formacija. Reichswehr je figurirao kao regularna stohiljadita vojska, ali je,izigravi odredbe ugovora0 miru, njegovo rukovodeæe tijelo Uprava kopnene vojske formirala tajno dopunskuarmiju, tzv. Crni Reichswehr, koja je nastala od formacija Freikorpsa. Hitlerov

dolazak na vlast doèekala je nacistièka organizacija Sturm-Abteilungen (SA), juriniciu smeðim kouljama, sa preko pola milijuna pripadnika, dobro obuèenih, uniformiranihi naoruanih. Oni æe sredinom 1933. godine imati dva milijuna èlanova i na tome broju neæe ostati. Jedna druga poluvojna organizacija, Stahlhelm Èelièni ljem, imala preko trista hiljada ljudi. Elitne nacistièke formacije Schutz-Staffel (SS) uto vrijeme imale su pedesetak hiljada pripadnika.Hitler je znao da s partijskim formacijama ne moe voditi rat. Stoga je traio rjeenje kako da to prije stvori ne samo brojèano veliku vojsku, nego i sredstvima jaku. On neæe takvu armiju koja æe mjesecima leati nepokretna u rovovima, kao to je to bilo a obje strane u prvom svjetskom ratu; on hoæe modernu ratnu mainu, sposobnu za postizanje brzih uspjeha.1 to da je izgradi to prije, odmah. Ona mu je potrebna da u etapi osvajanja bezkrvi bude strah kolebljivcima i opomena jakima. Vjerovao je da æe vrijeme uza

ludnih uvjeravanja zapadnih sila proæi kada budu oruane snage dorasle za velike zadatke. Znao je za izreku: »Sila ide ispred prava.« Dobro je pamtio tu mudrost i onaæe ostati u sri njegovih pogleda na odnose meðu narodima.9Sada je trebalo djelovati. Trebalo je od Reichswehra napraviti eljenu a ne simboliènu silu. Dok je Pruska, poslije poraza kod Jene, 1807. godine ukinula privilegijplemiæa da budu samo oni oficiri, Hitler æe u oruanim snagama prihvatiti samo one koji æe biti odani sljedbenici njegova puta. To æe biti nov kvalitetni korak naprijedu stvaranju oruane sile kakvu je zamislio. On je Scharnhorstovu postavku »da su svidravljani roðeni branioci domovine« sada pretvorio u novu dunost je graðana da pro



ene granice.Jo su spone Versaillesa bile prisutne u ovim planovima. Da li iæi onako kako je Scharnhorst u sliènoj situaciji postupio, kada je nametnuti mir traio da pruska armijane smije imati vie od 42.000 vojnika, primjenivi tzv. Kriimpersysteml Takav postupak je moguæ i sada. Ali, to ne moe osigurati onaj razmjer snage koji eli Hitler. Nisu Reichswehr, Crni Reichstvehr i poluvojne organizacije dovoljni za velike ambicije. Treba stvoriti moænu snagu, sposobnu za velike pothvate. Ali kako?Napokon, Hitler se odluèuje da otvoreno istupi: u oktobru 1933. naputa Drutvo narodai konferenciju za razoruanje. Da bi umirio Zapad, javno izjavljuje da je nacionalsocijalistièka revolucija uperena protiv komunizma. Slijedeæe godine preuzima svu vlast i proglauje se Fiihrerom vodom njemaèkog naroda. Sada je imao odrijeene ruke dslobodno djeluje i nije se kolebao. Nareðuje da se kopnena vojska utrostruèi, zatimuvodi opæu vojnu obavezu i ponovo poveæava broj vojnika na pola milijuna. U talijanskom faizmu nalazi ideolokog istomiljenika i potencijalnog saveznika. Podrava 1935godine agresiju faistièke Italije na Etiopiju, a kasnije zajedno s njom intervenirau pa-niji na strani Franca. Dok æe u 1935. godini u Moskvi sedmi kongres Kominterne ukazati da je faizam glavna opasnost po mir u svijetu i pozvati sve napredne snage u borbu protiv njega, èetrnaest mjeseci kasnije nacistièka Njemaèka i faistièka Itja potpisale su tzv. Oktobarski protokol o_vojjujj._i_pplitiè-koj suradnji, èime jeudaren temelj Osovini Rim^Berlin^ Samo mjesec dana kasnije Njemaèka sklapa s militaristièkim Japanom Pakt antikominterne, kome æe se kasnije pridruiti i Italija da brnakofinri godine p7erasla~u vojni savez, tzv. Trojni pakt.Dok se na planu meðunarodne politike uèvræuje ovim putem;' Hitler je striktno izvravaano obeæanje o uskrsnuæu velièine njemaèke nacije, bilo mirom ili ratom. U martu 1936.

odine poèeo je etapu beskrvnog osvajanja ulaskom trupa u demilitariziranu Rajnskuoblast^ Mlako reagiranje Evrope, èak i uplae-10nost nekih zemalja, bili su potvrda njegove pretpostavke da se nitko neæe oduprijeti. Za dalje akcije trebalo se spremiti dobro. Njegov slijedeæi cilj bila je Austrija^Prije toga morao je postiæi dva vana rezultata: pridobiti Musolinija da prihvatitu agresiju i razviti oruanu silu Wehrmacht do eljene snage.Sve je sazrelo poèetkom 1938. godine. Veliki pohod du granica Njemaèke nastavio se umartu. Njemaèke trupe ule su u Austriju, okupirale je a Hitler proglasio njeno pripajanje (Anschluss) Njemaèkom Reichu. Hitlerov sraèunati rizik pokazao se ispravnim.Kao rezultat nemoænog uzbuðenja u vodeæim zemljama zapadne Evrope i nove Hitlerove provokacije oko Èeho-slovaèke, u Miinchen su septembra 1938. doli predsjednici vlada Francuske i Velike Britanije da bi kapitulirali: rtvovali su Èe-hoslovaèku. S bezobzirno

m upornoæu veæ slijedeæeg mjeseca Hitler uzima znatne dijelove Èeke, u martu 1939. odanijg Klajpedsku oblast i istovremeno okupira preostali dio Èehoslo-vaèke. Ovaj ponoæibez rata zavrio je sklapanjem tzv. Èeliènog pakta o vojnoj i politièkoj suradnji s Itlijom u maju te godine.Njemaèka je proivljavala frenetièni zanos zbog »vraæenog ponosa«, zbog »uveæane nacijee ispaljen ni jedan metak. Uz neviðenu propagandu, Hitler postaje oslobodilac, nepogreivi voða Treæeg Reicha koji æe izgraditi veliku i sigurnu buduænost njemaèkom naroslijedeæih hiljadu godina. On je prikljuèio Reichu dvije treæine svih teritorija kojesu smatrali njemaèkim, pa i onih koje nisu tako tretirane.Okupacijom Èeke Hitler nije raèunao da je posao zavren. Preostale su prostrane oblastna istoku, u Poljskoj i Danzig (danas Gdanjsk) koje je namjeravao prikljuèiti Njemaèkoj, ne zaboravljajuæi ni one na zapadu, u Francuskoj. Sredinom 1939. slutio je da je doao kraj mirnom osvajanju. Ali ga to nije pokolebalo da produi gdje je stao.

U stvari, to nije bilo bez razloga, premda æe postati kobno za njega i Treæi Reich.Do tog vremena mnogo je uraðeno na pripremama oruane sile za rat. Ideje biveg naèelnia Uprave kopnene vojske Reichs-wehra, generala von Seeckta, o znaèaju elementa brzine u buduæem ratu pale su na plodno tlo. Neprijatelja treba ne samo iznenaditi, nego koncentracijom mase na teitu fronta slomiti i imati sredstva koja æe brzo prodirati u dubinu, u slobodan prostor i dovesti ga do rasula. Shvatio je da to mogu izvesti samo masovno upotrijebljene oklopne i motorizirane snage. Tada jo malo poznat, general Guderian pisao je u jednoj studiji 1936. godine: »Napad oklopnih jedinica mora se izvriti velikom brzi-11



nom, da bi se iskoristilo iznenaðenje, da bi se duboko prodrlo u protivnikov poloaj, da bi se onemoguæilo rezervama neprijatelja da se ukljuèe u borbu i da bi se dobiveni taktièki uspjeh pretvorio u operativni.« Hitler je od oklopnih snaga oèekivao jo v, jer je vjerovao da buduæi protivnik ovo neæe shvatiti ni pravilno primijeniti te da rat neæe dobiti. Brzinu, koja je svojstvo njegove neobuzdanosti, smatrao je da umodernom ratu nitko ne moe postiæi osim njemaèkog vojnika. »Tko kae da ja mislim vodrat kao one budale iz 1914?« kazao je Her-mannu Rauschningu. »Generalski mozgovi suisto tako sterilni kao i svih ostalih ... Ja se ne igram vojske i neæu dopustitida me vode generali. Rat æu ja lièno voditi. Povoljni trenutak za napad sam æu odrediti.«Ova shvaæanja o modernom ratu bila su temelj Blitzkriega, munjevitog rata, kome jeHitler teio. U novoj vojnoj organizaciji oruanih snaga ièezao je stari Reichswehr kji je smatrao nesposobnim da se prilagodi novim zahtjevima modernog rata. Za njim su otili i njegovi vrhovi: feldmaral von Blomberg, generali Beck, von Fritsch, von Hammerstein-Equord i drugi, s raznim motivima i obrazloenjima. Premda jo nisu dostigle vrh svoje moæi, njemaèke oruane snage u predveèerje drugog svjetskog rata bilesu dovoljno jake za protivnika s kojim æe se u poèetku suoèiti, a nadasve æe dominiratisredstvima i naèinom na koji æe voditi agresivni rat.Svijet je u ono vrijeme uèinio fatalnu greku to je propustio da ozbiljnije gleda na èvjeka koji se na èelu viemilijunskog naroda onako izjanjavao i djelovao u problemimabuduænosti Njemaèke, Evrope i èovjeèanstva, a ne jednostavno gledati u njemu fantastu èak nenormalnog èovjeka koji ne moe postati opasan. Hitler je iz godine u godinu ostvarivao svoje prijetnje na odvie drastièan naèin da ne bi zabrinjavao.Dok je razmiljao o ratu i djelovao intenzivno na vanjskom planu, nije zaboravljao

usmjeravati ivot zemlje u nacistièkom duhu. Da bi Njemaèku uèinio »najèistijom arijevzemljom«, prepustio je esesovcima i Gestapou da se bez skrupula bore protiv antinacizma i antirasizma, protiv komunizma i semitizma, protiv demokratskih stremljenja, za veliku nacistièku Njemaèku. Teror i propaganda uèinili su svoje. Raspoloenje maa u Njemaèkoj okretalo se prema onome tko je jednom rukom pruao ekonomsko poboljanjei »nacionalno otrenjenje,« a u drugoj drao nalog za koncentracioni logor.Hitler je tipièan ideolog i nosilac faistièkog nazora na svijet,12destruktivna liènost Neronovog mentaliteta naeg vijeka, u èijim se rukama stekla golema moæ. Ako je u svojoj sredini prihvaæen, Evropa je morala na vrijeme uvidjeti opasnost, da bi izbjegla tragediju u koju æe je ubrzo uvuæi. Tu je zatajila savjest u slubi politièke igre u kojoj su politièari pokazali nedoraslost za odgovornost prema èoveèanstvu.

Za Hitlera i Njemaèku bilo je kobno to su uspjesi koje je Hitler do tada bio postigao na meðunarodnom planu blefom, pritiskom i svrenim èinom kod veæine u zemlji stvoriluvjerenje u njegovu neponovljivu historijsku misiju, a kod Hitlera samo-uvjerenje u svoju nepogreivost. Takva vjerovanja mogu biti pozitivna za moral i rukovoðenje. Ali, ako su temeljena na prividu, a ne na stvarnosti, onda postaju zlo sa nesagledivim posljedicama. Zbog te pogreke njemaèki narod æe platiti teku cijenu, ali i vropa ne manju.I Macchiavelli bi imao to da nauèi iz primjera kako je dolo do njemaèkog napada na Pojsku. Historija diplomacije imat æe bogato vrelo èinjenica u izvanrednim kombinacijama politièke igre dok nisu napokon 1. septembra 1939. njemaèke armije prele granicu Poljske. Vojni stratezi konstatirat æe da je otada nastupio nov naèin voðenja rata. Zasvega 35 dana operacija, s Poljskom je sve bilo gotovo. Hitler je uspostavio eljenu novu granicu na istoku, zahvativi prostor preko ranije traenog. Raspadom Poljsk

e nestala je tampon-drava izmeðu Treæeg Reicha i Sovjetskog Saveza. Dvije zemlje su se nale na zajednièkoj granici, od Njemena preko Buga do Sana.Poslije svakog krupnog pothvata Hitler je traio predah, da bi razmislio o daljemkoraku i imao jasnije vidike kada se praina slegne. Nakon Poljske, 6. oktobra ponudio je mir Francuskoj i Velikoj Britaniji, ali njemaèki mir. Nadao se da æe pod utis-kom munjevite pobjede u Poljskoj ove zemlje ustuknuti i pregovarati. U isto vrijeme produio je s vojnim pripremama. Njegova ratna maina je radila, jo ne punom snagom, ali zato punim poletom vojske u pobjednièkom zanosu. To je doba kada se Hitler transformira u vrhovnog komandanta, ali ne samo po tituli nego i po djelovanju. Do kraja pohoda na Poljsku jo je preputao Generaltabu da vodi operacije. Sada je



on taj koji æe rat voditi, a generali æe ga sluati. Sve manje æe se savjetovati, a svvie diktirati. U aprilu 1940. izveo je munjevit udar na sjever Evrope: pregazioje Dansku i iskrcao se u Norveku pred oèima britanske domovinske flote. Ne raèunajuæi a nebitne borbe na krajnjem sjeveru Norveke kod Narvika, sve je bilo gotovo za 25. dana.13Zbog pobjede u Danskoj i Norvekoj Njemaèka se ponovo nala u zanosu oduevljenja. Nacia je stekla novo samopouzdanje, gubici u ratu su bili mali, operacije su se brzozavravale, toèno onako kako je Fiihrer najavljivao. Preostalo je sada da se onaj èudni rat bez borbe na zapadu pretvori u pobjedu i Njemaèka nacistièki Treæi Reich doszenit svoje snage i ugleda." Trebalo je samo vjerovati, vjerovati u vojsku, vjerovati u Fuhrera, ba kao to vojska vjeruje u pokazanu snagu, a Hitler u svoju nepogreivost.»Sijat æu uas brzom upotrebom svih sredstava za unitavanje. Uspjeh zavisi od iznenadng udara koji unosi paniku i demoralizira . . .« zapisao je Rauschning Hitlerove rijeèi izgovorene prije nego to je rat poèeo. » . . . Strani udarci sruèit æe se sa svia na slaba mjesta neprijateljske obrane, vreni jedan za drugim, kao udarci koji rue sve, ne vodeæi obzira ni o èemu drugom. . .« Nisu to bile prazne rijeèi. To æe Hitlimijeniti uskoro na zapadu.U rano proljeæe 1940. godine u njemu se pokrenula silovita elja da na zapadu Evropeuèini neto to prije njega nitko nije izveo: da na mjestu gdje ga neprijatelj ne oèekje probije front i u breu ubaci oklopne korpuse. Dok se neprijatelj osvijesti, njegovi tenkovi æe prodrijeti do mora, razdvojivi kao maèem protivnika na dva dijela.Kako je zamislio, tako je i ostvario. U rano jutro 10. maja 1940. krenule su nje

maèke armije u napad. Oklopne divizije projurile su kroz Luxemburg i Ardene, proleSedan i du Some za deset dana stigle na njeno uæe u kanal La Manche. Sudbina belgijske i holandske vojske bila je zapeèaæena, kao i britanskih i francuskih snaga sjeverno odatle. Ostaci britanske i dijela francuske vojske, bez oruja i opreme, izmrcvareni, demoralizirani i dezorganizirani, sa plaa kod Dunkerquea evakuirali su seu Englesku. U ovim operacijama bilo je ubijeno, ranjeno ili zarobljeno oko milijun i dvjesta hiljada vojnika, sa svom ratnom tehnikom i opremom.U nastaloj pometnji, 5. juna sve se jo jednom ponovilo, ali jaèe, gore i razornije.Nijemci su svoj front u sjevernoj Francuskoj obrnuli na jug, razbili protivnikana Somi i u prazan prostor ubacili oklopne divizije koje su nezadrivo jurnule udubinu Francuske. Tako se desilo nekoliko dana kasnije na rijeci Aisne. Koliko su njemaèke armije bile dorasle svom zadatku, toliko su francusko rukovodstvo i trupe pokazali nesposobnost.

14Feldmaral Schlieffen bio je u pravu kada je, tridesetak godina prije ovih dogaðaja,o unitavajuæoj bici kod Cannae konstatirao: »Za potpuno unitenje kod Cannae potrebanje s jedne strane Hanibal, a s druge jedan Terencije Varon; njih su dvojica na svoj naèin suraðivali na postignuæu velikog cilja« Hanibalove pobjede. Konaèno, podlegi Francuska 22. juna, za svega osamnaest dana. Blitzkrieg je ovdje triumfirao.Njegovi rezultati su gotovo nevjerojatni: dok su Nijemci u pohodu na zapadu izgubili svega 153.500 vojnika, Francuska, Britanija, Belgija i Holandija izgubili su 2,700.000 vojnika. Pobjedom na zapadu Treæi Reich je dobio konaèno eljene granice,prisvajanjem francuskih i belgijskih graniènih oblasti.Je li to znaèilo da je nastupio kraj zahtjevima nacistièke njemaèke? Je li Hitlerova druga ponuda za mir, uèinjena Britaniji u Reichstagu 19. jula, poslije pobjede na zapadu, odraz pravilnog procjenjivanja mjere i moæi? Ne, to je bilo traenje trenutka

potrebnog za predah, da se sankcionira ono to se postiglo do tada, prije velikogputa na Istok, u uvjetima kada je potisnuta Britanija s evropskog kontinenta. Odbijanje Britanije da prihvati ponuðeni mir izazvalo je Hitlerovu sujetu da je prisili na kapitulaciju iskr-canjem njemaèke vojske na britanske otokeNeto se sa Hitlerom deavalo u trenucima kada je Njemaèka bila u zanosu najveæe pobjedu ratu. Generali su sa èuðenjem primili avanturu kod Dunkerquea, kada su neopravdano zaustavljene tenkovske jedinice, ustremljene da u jednom naletu bace u more razbijene ostatke britanskih i francuskih snaga. Tu epizodu je potisnula velièina pobjede na zapadu. Sada je Hitler doao na ideju da iskrca njemaèku vojsku na britanske otoke u okolnostima kada na njihovoj strai stoji netaknuta britanska domovinska



flota. Ovo je izazvalo prva krupna neslaganja izmeðu ratne mornarice i kopnene vojske. Dok su traena prihvatljiva rjeenja oko ovog pitanja, iznenada, posljednjih dana jula 1940, Hitler je povjerio najuem krugu svojih suradnika da namjerava napasti Sovjetski Savez, moda veæ u jesen iste godine.Ovo je bio ok, jer je Hitler uvijek kategorièki tvrdio da nikad neæe ponoviti greku iprvog svjetskog rata da se bori na dva fronta. Generali nisu imali razloga da sumnjaju u moæ njemaèke oruane sile i znali su dobro to znaèi visok borbeni moral i istvo njihove vojske, uz to izvanredno opremljene. Ali, ostale su velike nepoznanice koje Istok za njih predstavlja. Tih nekoliko neuobièajenih pojava kod Hitlera za posljednja dva mjeseca zbunjivalo ih je, jer se odatle vidjelo da je najvie vojno i dravno15rukovodstvo dolo do prekretnice na kojoj nema jasnog izbora i sigurne perspektive. Postojao je opravdan strah da vrhovni komandant u donoenju novih odluka ne izgubi ravnoteu izmeðu elja i moguænosti. Na svoj naèin to je bilo 12. decembra 1940. preo generalu Jodlu, naèelniku Operativnog taba Vrhovne komande. Jodl je odbio takvu sumnju, jer on vjeruje »da je Fuh-rer i ovdje genijalnom intuicijom ponovo izabraojedini pravilan put.«Zabrinutost i skepsa koja se javila kod manjeg broja visokih vojnih liènosti s jedne strane, i Hitlerova samouvjerenost s druge strane, imaju svoj poseban smisao.Generali nisu negodovali zbog moguænosti da se Sovjetski Savez srui, nego nisu bili sigurni da se to moe pouzdano postiæi. Nemoguænost da napadne britanske otoke nijebila razlog da se Hitler odluèi za napad na Sovjetski Savez. Bio je to samo povodda se njegova stara ideja, toliko puta javno izreèena, sada ostvari. Osvajaèki pohod

u tom vremenu neposredno je imao za svrhu da stvori materijalne uvjete za kasniji poraz Velike Britanije ili za postizanje nagodbe s njom. Na planu njegovih ivotnih' ciljeva, osvajanje Sovjetskog Saveza bilo bi zavrni èin stvaranja goleme njemaèke drave na evropskom kontinentu imperium germanicum naeg vremena.Zahuktale pripreme za napad na Sovjetski Savez i njihov uspjeni razvoj uklonile su te prolazne sumnje. Ali, komplikacije na Balkanu, koje je izazvala Italija napadom na Grèku u oktobru 1940, bile su muèno primljene u njemaèkoj Vrhovnoj komandi. Njena vojska je morala intervenirati, da bi raèistila situaciju i osigurala svoje junokrilo rasporeda na Istoku. Martovski dogaðaji 1941. godine u Jugoslaviji, bili sulo predznak uoèi velikog pohoda. Prevrat u Beogradu odgodio je njemaèki napad na Sovjetski Savez za pet tjedana, a jedna armija zakasnila je da se ukljuèi na vrijemeu poèetne operacije na pravcu prema Moskvi. U aprilu i maju 1941. Njemaèka je intervenirala. Bio je to jo, jedan primjer pobjede postignute Blitzkriegom.

Veliki rezultati voðenja rata koje je njemaèka oruana sila postigla do tada, u zavrnoetapi priprema za napad na Istok, potvrdili su uvjerenje u izuzetne sposobnostinjemaèke vojske da munjevito pobjeðuje i otkloni posljednje sumnje i nevjerice gdjeih je bilo. Tada èak ni sasvim nestvarne Hitlerove ideje, koje su se istodobno javljale, nisu nailazile ni na kakav otpor ili sumnjièavost. Tako je primljen bez prigovora kod vrhovnog rukovodstva vojske u februaru 1941. zahtjev da se izradi plan za eventualnu buduæu koncentraciju njemaèke vojske u Afganistanu za napad na16Indiju, ili kada je u junu potpisao direktivu za nove pothvate u jugozapadnoj Aziji, Sredozemlju i drugdje, poto bude razbijena sovjetska vojska. Sve se ovo osnivalo na Hitlerovom èvrstom uvjerenju da æe munjevitim udarom za tri do èetiri mjesecarijeiti rat protiv Sovjetskog Saveza. Takva procjena prihvaæena je i od njegovih najbliih vojnih suradnika.

Ponekad je potrebno previdjeti samo jednu bitnu èinjenicu pa da vojskovoða izgubi ibitku i rat. Upravo to se desilo Hitleru. Krenuo je u pohod na Sovjetski Savez spogrenim uvjerenjem da æe i tamo izvesti Blitzkrieg. Potcijenio je borbenost sovjetskog vojnika, izjednaèivi ga s, onima koje je do tada bio pobijedio, kao i sposobnost visokih sovjetskih komandnih tijela da se ne samo odupru najezdi nego i da uspjeno ofanzivno djeluju. S druge strane, precijenio je moæ njemaèke armije i svoje moguænosti da savlada prostor i neprijatelja. Na savjetovanju s komandantima grupaarmija i naèelnikom Generaltaba kopnene vojske u januaru i februaru 1941. Hitler jekazao da æe Evropa i svijet zaustaviti dah kada se bude izvodio napad na Sovjetski Savez.



Evropa je zaista bila impresionirana onim to je uslijedilo poslije 22. juna 1941.godine, kada su njemaèke armije svom irinom fronta od Baltièkog do Crnog mora, napale Sovjetski Savez. Razvoj operacija u naredna èetiri mjeseca u sovjetskoj ravnici èinilo se da potvrðuje Hitlerova predviðanja. Staljinove greke uèinjene ranije i propustu oèekivanju njemaèkog napada, kao i greke sovjetskog vrhovnog vojnog rukovodstva utom vremenu, uveæali su uspjeh iskusnih njemaèkih armija i omoguæili im da daleko nadmae one kod Kutna i Radoma 1939. godine i u Flandriji, na Somi i Aisni 1940. godine.Ali, nije li veæ prolo ono vrijeme za koje je Hitler predvidio da æe zavriti rat na Itoku? Poslije pofah velikih gubitaka ljudstva i teritorija, sovjetsko rukovodstvo se*?halo, pojaèavajuæi otpor napadaèu. Posljednjim naporima njemaèke vojske u oktobrnovembru da se domogne Moskve, definitivno se zavrio Blitzkrieg. Njemaèka vojska je do 1. decembra veæ bila izgubila èetvrtinu svojih cjelokupnih snaga na Istoku i ulau zimu a da pobjeda nikad nije bila dalje. Kada je Crvena armija pred Moskvom 5. decembra prela u napad, bio je to kraj mita o nepobjedivosti njemaèke vojske.Zadnjih mjeseci 1941. godine rat na Istoku nije imao one karakteristike koje sunjemaèke oruane snage do tada pokazale svugdje u Evropi: pobjeda u svakoj operaciji, pobjeda u svakom pohodu, pobjeda munjevita i razorna, brzo postignuta uz male rtve17vlastite i katastrofalne gubitke protivnika. Ali za to su postojali objektivni uvjeti: najmodernije opremljenoj i organiziranoj njemaèkoj vojsci suprotstavljale su se slabije naoruane vojske, brojem inferiorne, zastarjele doktrine, defetizmomi pijunaom podrivene, a sudbina napadnutih rjeavala se na malim prostorima njihovih

drava. Ovdje na Istoku sve je bilo drukèije, a raèunalo se na ponavljanje istih ilisliènih elemenata kao u operacijama na zapadu koji su brzo dovodili do pobjede.Iz neuspjeha i poraza izvlaèe se pouke bez srdbe i uèi, da bi se popravilo to se moi, to je Hitlerovoj prijekoj naravi bilo strano. Za poraz na Istoku u zimu 1941/42. godine Hitler je okrivio druge, smijenio marale i generale i sam preuzeo neposrednu komandu nad kopnenom vojskom, da bi je, kako je kazao, poveo sa somnambulistièkom sigurnoæu ka pobjedi. Odbacio je èinjenicu da se bitno mijenja odnos dviju voski na Istoku i pretpostavku o novim moguænostima sovjetske vojske. Nije mogao dase pomiri s izgledom da njemaèka vojska izgubi makar jednu veæu bitku. On joj je usadio agresivni, ofanzivni duh bez iznimke i smatrao da nema sile koja bi je porazila. Iz liène sujete i predrasuda, iz ideoloke zanesenosti i bahate razmetljivosti,odricao je Slavenima, posebno Rusima, svaku sposobnost da ga ozbiljno ugroze nabojnom polju. Ta, on je vjerovao je u svetoj misiji stvaranja novog velikog nje

maèkog Reicha istovremeno i osvetnik davnih poraza Birgerovih vitezova i reda BraæeKrstove vojske koji su tuèeni na ovim prostorima, Levvalda i Friedricha na njemaèkoj zemlji. Rusi su jednom uli u Berlin i opljaèkali ga, a on æe uæi u Moskvu i sravnitije sa zemljom. Pretpostavke o defanzivama, povlaèenjima i porazima smatrao je da su izraz dekadentnih i preivjelih shvaæanja u modernom ratovodstvu. Kao negativan primjer takvih gledanja i postupaka u ratu uzimao je Francuze. To nije, smatrao je, svojstveno germanskoj rasi u naem vremenu i njena vojska ne moe sebi dozvoliti poraze kao to su nekada doivljavali kod Kunersdorfa ili Jene. Nedostajalo mu je osjeæanje da razmisli ne lebde li sada nad ruskom i ukrajinskom ravnicom sjene Darijai Napoleona. Tu je, u ovim razmiljanjima, Hitler kao vojskovoða zatajio.Hitler je smatrao da se osvojeni prostori mogu uèvrstiti i opasnosti savladati jedino ako se gvozdenom voljom primijeni zakon neogranièene surovosti. Treba vladatipo Bismarckovu naèelu Blut und Eisenpolitik politikom krvi i gvozda. Njegovi su se

nazori idealno uklapali u moguænosti koje su se javile nakon napada na SovjetskiSavez. Tada je vidio priliku za ideoloki rat,18potenciran rasnim predrasudama, za obraèun nacizma sa marksizmom, Germana sa Slavenima. Dok su u Njemaèkoj u koncentracione logore dovlaèene desetine i stotine hiljada ljudi da bi zavrili u krematorijima idovi, antifaisti i svi ostali nepoæudni eleti, na Hitlerovu sugestiju Vrhovna komanda veæ u poèetku napada na Sovjetski Savez izdala je nareðenje da se ubijaju svi politièki komesari Crvene armije, da se njenimostalim zarobljenicima oduzme pravo tretmana predviðenog enevskom konvencijom. Sa svoje strane, Gestapo je izdao nareðenje za likvidaciju istaknutih sovjetskih intel



ektualaca i funkcionera, pa se formiraju specijalne grupe za vrenje masovnih ubojstava u pozadini fronta. A kada se javio otpor naroda na okupiranom sovjetskom teritoriju, a u Jugoslaviji izbio ustanak, Vrhovna komanda nareðuje da se u ovim zemljama za svakog ubijenog Nijemca strijelja po pedeset do sto »komunista«.Bila je to prilika Hitleru za obraèun sa Slavenima, ne samo na frontu nego i politikom unitavanja stanovnitva, to je èesto najavljivao. »Kad veæ imam snage da bez ikarinje savjesti aljem u smrt cvijet njemaèke mladei, zar nemam pravo da unitim milijone inferiorne rase koja se mnoi kao gamad?« Tako je kazao prije rata, tako je uradio u ratu.Ognjem i maèem Nijemci su pustoili istoènom Evropom, gdje su prije toèno sedam stoljeæ242. godine prodiruæi istim putevima, pripadnici Teutonskog reda Maèonosci bili pni na ledu Pejpuskog jezera i tu zaustavljeni. Borba bez milosti iz onog vremenau ratu bez potede ponovila se u stranim razmjerima naeg doba. Hitler je ispunjavaoranije obeæanje: »Ja æu taj rat voditi bez obzira na gubitke. Svaki od nas zna to znatotalni rat. Ja neæu ustuknuti ni pred kakvim razaranjem . . . Stisnut æemo zube, boriti se i pobijediti.. .«Èinio je sve da to ostvari u 1942. godini. Privredu Njemaèke potpuno je preorijentirao na ratnu, pojaèao je eksploataciju sirovina i drugih prirodnih bogatstava okupirane Evrope. U Njemaèku su upuæivane stotine hiljada radnika iz drugih zemalja, a iratni zarobljenici poèeli su se ukljuèivati u proizvodnju, da bi se oslobodili njemaèki radnici koje je slao na Istoèni front. Uvedena je opæa vojna obaveza i u podruèjimakoja su anektirana Reichu, a od svojih saveznika zatraio je da upute nove kontingente na sovjetski front. Hitler se odluèio da na Istoènom frontu u 1942. godini postigne pobjedu, da prijeðe u ofanzivu u sjevernoj Africi a da na Atlantiku pojaèa podm

ornièki rat.Od kraja zime na Istoèni front stizale su nove trupe iz Nje-19maèke i satelitskih zemalja koliko su ih ove mogle dati. Ali, raèunica je pokazala da sve to zajedno nije dovoljno da Hitler ponovi ono to je uradio prethodne godine: niti da udari cijelom irinom fronta niti istom silinom. Zato se odluèio da novu veliku ofanzivu izvede na junoj polovici fronta, da tamo razbije sovjetsku armijui dokopa se izvora nafte kod Bakua. Napokon, krajem juna 1942. krenuo je prema Staljingradu i Kavkazu.U pobjedi se lako stvara jedinstvo misli i akcije. Ali, kada zlo zaprijeti, javljaju se prve razlike u biranju puta kojim treba dalje voditi rat. Pogledi na krupna pitanja èesto se razilaze i stvaraju krizu miljenja. Do toga je dolo ovog puta,kada je izgledalo da se sve odvija po predviðenom planu. Dok je Hitler bio uvjeren

da nita nije u stanju poremetiti operacije prema Volgi i Kavkazu, u Generaltabu kopnene vojske javljaju se drukèija miljenja i veæa opreznost. Kada je na vrijeme upozoren na moguæu opasnost da Crvena armija u pogodnom trenutku udari sa sjevera preko Dona u bok njemaèkih i satelitskih armija koje su se ustremile prema zavoju Donai Staljingradu, Hitler se dri pogrenog uvjerenja iz 1941. godine da je njegov protivnik na izdisaju. Generale je optuio da su optereæeni profesionalnim normama, dokje u sebi vidio nadahnutog vojskovoðu koji, osim toga, na èelu neprijateljske vojske ima nedorasle i nesposobne generale.Njegovo podcjenjivanje svega to nije njemaèko i rasna zaslijepljenost stalno su galiavali moguænosti da hladno odmjerava svoje i protivnikove vrijednosti i sposobnosti. Netolerantnost prema miljenjima drugih koja nisu u skladu s njegovima, oteat æemu mnogu gorku stvarnost u dugotrajnom rvanju na tim dalekim prostranstvima. Takav njegov pristup u donoenju velikih odluka ostao je nepromijenjen do kraja, ne p

rihvaæajuæi nikakve pouke iz poraza kojim su se redovito zavravali svi njegovi velikipothvati, na Istoku. Noen svojim eljama i vizijama u odluèivanju, vodio je èesto avaturistièku strategiju u tim istim regionima u kojima je takva strategija prije gotovo dva i pol stoljeæa dovela do unitenja vojsku vedskog kralja Karla XII u borbi protiv Rusa. Uvjeren da samo on vidi pravu viziju, Hitler je tvrdio u ljeto 1942.da æe u ravnici june Rusije, kao Friedrich Veliki kod Ho-henfriedsberga, postiæi pobjedu kakvu svijet nije vidio. Malo je koji vojskovoða bio tako obmanut prividom kao to je bio ovog puta Hitler od svog protivnika. Sirenski zov Staljingrada neodoljivo je vukao, pa je bitku za taj grad na Volgi pretvorio u bitku za presti. U porazu koji njemaèka vojska nije doiv-



20jela jo od vremena Jene, poèetkom 1943. godine Staljingrad nije osvojio, a bitku ipresti je nepovratno izgubio.Staljingradska bitka oznaèila je definitivni preokret u drugom svjetskom ratu. Nastupilafje" 194?. gpdina u kojoj æe se uspjesi njemaèkog oruja sasvim ugasrtrT"u prvojpolovici godine na Istoènom frontu Nijemci su odbaèeni daleko na zapad, sjevernu Afriku su izgubili, u Jugoslaviji, u kojoj se razvilo novo ratite, propale su dvijevelike ofanzive protiv Narodnooslobodilaèke vojske, a na Atlantiku se potpuno izmijenila situacija na tetu Njemaèke. Tmurne vijesti su stizale i s Pacifika, na kojem se Japan borio protiv saveznika. U drugoj polovici te godine nastavilo se pogoravanje poloaja^Osovjne: njemaèke armije poraene su u grandioznoj bici kodMCursjca^psljednjem ali uzaludnom pokuaju da se zaustavi Crvena armija. Dotle su se Angloamerikanci iskrcali na Siciliju i na Apeninski poluotok, to je dovelo do pada faizmau Italiji i njene kapitulacije. U Jugoslaviji se razvilo ratite po razmjeru upotrijebljenih njemaèkih snaga ravno onom u Italiji, a pokreti otpora u raznim zemljama predstavljali su nerjeiv problem koji je i te kako opteretio njemaèke napore u ratu.Izgubljena strategijska inicijativa otvarala je nacistièkoj Njemaèkoj mraèan horizontishoda rata. U prvoj polovici 1944. godine na Istoènom frontu Crvena armija je veæ uaprilu zakoraèila u Rumunjsku i sasvim se pribliila granicama ostalih susjeda na jugu. Na zapadu Evrope oèekivala se najavljena saveznièka invazija, u Italiji i Jugoslaviji borbe su se neprestano rasplamsavale, dok je jaèala zraèna ofanziva na Njemaèku. Vlade u satelitskim zemljama pokazivale su prve znake zabrinutosti, a neke subile spremne da napuste savez s Njemaèkom i prepuste je njenoj sudbini.

Hitler nije pokazivao ni traga kolebanja u rijeenosti da rat nastavi po svaku cijenu. Jo dok je trajala agonija 6. armije u Staljingradu, proglasio je u Njemaèkoj »totalnu mobilizaciju«, zatim je poveæao proizvodnju naoruanja, pojaèao prinudno dovoðenjadne snage iz okupirane Evrope u Njemaèku i udvostruèio proizvodnju tenkova, avionai artiljerije do kraja 1943. godine. Ojaèao je Atlantski bedem protiv oèekivane saveznièke invazije na Zapadu i obeæavao nova oruja koje æe izmijeniti tok rata. Cijela Njmaèka je groznièavo proizvodila dok je bila najvie ruena. Propaganda je prkosila razaanju iz zraka parolama: »Ruite nae zidove, ali ne i naa srca«, od bombardiranja porei eljeznièki saobraæaj brzo je popravljen pod pa-21rolom: »Toèkovi se moraju okretati za pobjedu.« Jo uvijek se u Njemaèkoj^u nju vjerovaesti juna 19,44. iskrcali, su se saveznici na normandijsku obalu Franænske,"iKrne je u Evropi otvoren tzv. drugi front. Neuspjeh njemaèke vojske da invazione snage b

aci u more nije mogao nikoga ostaviti u sumnji kakve æe to posljedice imati po dalji tok rata. Njemaèka se nala uklijetena izmeðu dva glavna fronta, s Istoka i Zapada,i pritisnuta sa dva na jugu, u Italiji i Jugoslaviji. Propaganda je hrabrila Nijemce da izdre »do pobjede«. Tada su lansirane i prve rakete »V« na Englesku, oruje zase tvrdilo da æe promijeniti tok rata. U Njemaèkoj su se industrija i poljoprivredau najveæoj mjeri naprezali da pridonesu pobjedi. Vojska se borila istim elanom utom uvjerenju i zadatku.Njemaèka nije imala nikakav iri aktivni pokret otpora nacizmu. Osim pojedinaca i rijetkih manjih grupa, odvajala se samo jedna znaèajnija skupina koju su saèinjavale graðanska elita i neke visoke vojne liènosti. Tu su meðu civilima bili pripadnici njemaèog plemstva, crkve, liberali, konzervativci, antiracionalisti i sljedbenici filozofije Ortege y Gasseta. Svi su oni u sutini anti-marksisti, antikomunisti, veæinomanglosaksonski orijentirani. Bio je to jedan mali odvojeni dio njegove klase ko

ja je prihvatila i podrala nacizam. Od ogromne veæine njemaèkog oficirskog kadra i generaliteta ostalo je malo pasivnih opozicionera iz vremena Hitlerovog dolaska navlast. Kada je njemaèko oruje po Evropi redalo pobjedu za pobjedom, gasila su se njihova opoziciona raspoloenja. Nakon svih neuspjeha na Istoku, nisu traili kako dase rat protiv Sovjetskog Saveza zavri nego kako da se uspjenije vodi. Kada na zapadu Evrope Hitler nije uspio sprijeèiti saveznike da otvore novi front, osporavajuæimu sposobnost da rat ili pobjednièki zavri ili izbjegne poraz, antihitlerovska opozicija u Njemaèkoj nije imala ni snage ni sposobnosti da sprijeèi katastrofu. Mjeseci pol dana nakon invazije, jedan hrabar èovjek, pukovnik grofStauflenbeig-, pokuaoje izvriti atentat na Hitlera. Njegov neuspjeh doveo je do istrebljenja zavjeren



ika. Hitler je rat nastavio s jo veæom upornoæu, ali s jo manjim izgledima.Iao je sve »do gorkog dna«. Krajem 1944. godine na zapadnim granicama Treæeg Reicha stjale su saveznièke vojske. Na Istoku sovjetske armije prele su granicu Istoène Pruske, a u Maðarskoj bile na prilazima Austrije. On se ni tada nije predavao. U oktobrunaredio je mobilizaciju svih za oruje sposobnih mukaraca od 16 do 60 godina starosti. U duhu total-22nog rata, sve ene koje nisu bile u slubi obrane morale su sudjelovati u izgradnjiprepreka, rovova i bunkera. Dok su tada veæ mnogima klonule nade, Hitlera nisu napustile. Izveo je jo dva velika pokuaja da bi promijenio tok rata ili usporio ono tose neminovno pribliavalo: u decembru je poèeo veliku ofan-zivu na Zapadu. u._Ardeniina, a u januaru 1945. protivofanzivu kod Sudimpete: Pa ipak, sve se to slomilopod tepisima bombi saveznièke avijacije i potopom vatre sovjetske artiljerije. Doivio je i moralni udar od najboljih esesovskih jedinica: izvan sebe od srdbe to je SS jedinica njegovog imena u bici kod Budimpete pogreno postupila i bila desetkovana, naredio je da se preivjelim vojnicima skinu oznake pripadnika SS. Ogorèeni vojnici skinuli su i sva odlikovanja i poslala ih Hitleru, otpremivi ih na uvredljiv naèin.U tekim danima 1944. godine Hitler se jo vie odvajao od stvarnosti. Poslije atentata posvuda je vidio nepouzdane, kolebljive i sumnjive ljude meðu svojim suradnicima. Sumnjao je u sposobnost njemaèkog naroda da ga dalje slijedi, da ide naprijed. Grupi je gaulajtera kazao da bi njemaèki narod, u sluèaju da bude poraen, pokazao timesvoju nezrelost i morao raèunati na propast. Ali, vojska se borila uporno kako jeon od nje traio i kakav ju je agresivni duh proimao. Slijedila je tradicionalnu n

epovredivost zakletve na vjernost i ostala i dalje slijepo oruje u Hitlerovim rukama. Zadojena nacistièkim duhom, vjerovanjem u svoju snagu, u njenu nesavladivost,u prezir prema svim drugim narodima, i napokon u njenu historijsku misiju stvaranja goleme germanske drave, ni onda kada se sve ruilo, to vjerovanje nije jo bilooboreno. Hitler je bio sam uvjeren u èudo spasa, u nemoguænost da se rat koji je poveo onako neviðenim pobjedama preobrazi u ponor poraza, u kataklizmu naroda i tragièan kraj njegova voðe. to je vrijeme dalje odmicalo, to se vie povlaèio u svijet svojihsnova i pustih nada.Dok su poèetkom 1945. godine sovjetske armije plavile Istoènu Prusku i hitale kroz Poljsku prema Berlinu, a na zapadu Evrope saveznièke armije upale irokim frontom preko granice u Njemaèku, Hitler se nije predavao. Mislio je samo kako æe zadrati napredovanje neprijatelja. U februaru je razmiljao da otkae enevsku konvenciju o ratnim zarobljenicima, da bi sprijeèio predaju njemaèkih vojnika i natjerao ih na borbu do s

mrti. Zatim je zatraio da se evakuira cjelokupno njemaèko stanovnitvo iz oblasti u kojima æe doæi do borbi, samo da vojska ne bi bila sputana u razaranju. Naredio je komandantima grupa ar-23¦ i . kl liti * Amija da vode borbu fanatiènom upornoæu, dodavi da »u sadanjem trenutku ne moe biti h obzira prema stanovnitvu.«U to vrijeme svojoj okolici Hitler vie nije krio moguænost sloma, premda se stalnonadao nekom preokretu sudbine. »Ako rat bude izgubljen, i narod æe biti izgubljen .. . Oni koji budu ostali nakon ove borbe, ionako su manje vrijedni jer su dobripali,« kazao je Speeru. Neumitni tok rata stalno ga je podsjeæao na ono neizbjeno to olazi. Nema sumnje da se Hitler otimao smrti kada se ona pribliila. Htio je sudbinu cijelog naroda vezati za svoju, na naèin kakav historija nije zabiljeila, besmis

leno rtvujuæi dobra zemlje i ivote. Pereat! Kao da je oivotvorio Ci-ceronovu misao ka i prijatelji propadnu, samo da bi propali i neprijatelji s njima.Pod parolom: »Ostavit æemo Amerikancima, Englezima i Rusima samo pusto«, u martu je izao nareðenje o »spaljenoj zemlji« Verbrannte Erde Befehl: na pravcu napredovanja neprjatelja na njemaèkom tlu treba sve razoriti komunikacije, centrale i brane, sva industrijska postrojenja i sve ostale vane objekte. Jesu li mu u ovoj odluci bili uzorom Skiti koji su se povlaèili pred Perzijancima, Rusi pred Francuzima ili predNijemcima? Da li se nadao da æe, rtvujuæi Volkssturm djecu i starce spasiti Njemaèli æe moda nastavak razaranja gradova i ubijanje civilnog stanovnitva skrenuti tok rata? Ni na to nije mislio nego na otpor, na otpor do zadnjeg vojnika. Trebalo je



produiti borbu po bilo koju cijenu; jedino tako je odgaðao dan svoga kraja. Kao dase utrkivao s vremenom. U spalom vjerovanju javila bi se iskra nade. Tada je traio analogiju u historiji. I ovog puta naao je sliènost sa Friedrichom Velikim. Zar on nije spaen prstom sudbine posljednjeg èasa, u beznadnoj situaciji, kada je ratovao protiv ujedinjene Evrope Austrije, Francuske i Rusije? Kada je napisao oprotajno pismo da bi u smrti iskupio poraz, umrla je njegova velika protivnica ruska carica, a saveznici pokazali vie meðusobne zavisti nego mudrosti. Tako je nastao preokret kada je sve bilo izgubljeno, preokret iz kojeg se Friedrich ne samo izvukaonego i saèuvao sve to mu je ranije bilo oteto.Kakve li sluèajnosti! Kada je Hitler odluèio da ostane u Berlinu, da bi svojom prisutnoæu vojnicima obrane glavnog grada dao poticaj za borbu do samortvovanja, stigla je vijest o smrti predsjednika SAD Roosevelta. Oèevici kau da je tada bio izvan sebeod zanosa, uvjeren u ispravnost svojih proroèanstavao preokretu u ratu, jer ga providnost spaava u svakoj kritiènoj situaciji. Tada jena Odri i Nisi stajala milijunska masa Rusa. Jo samo èetiri dana ostalo je da udarena Berlin. Na istom mjestu, prije gotovo 190 godina, kod Frankfurta na Odri, iFriedrich se sukobio s Rusima. U dugoj i krvavoj bici, punoj obostrane strastvene mrnje, pruski kralj je odnio pobjedu i spasio Berlin. A sada? Sada mu je Goebbels u sklonitu duboko pod zemljom dvorita Reichskancelarije èitao historiju Friedricha Velikog.Hitler je sa zebnjom èekao trenutak kada æe sovjetske armije prijeæi u napad. On im jena Odri suprotstavio najbolje trupe koje su mu preostale, te naoruano stanovnitvo. Svojom prisutnoæu u Berlinu pokazao je da je sve stavio na kocku. esnaesti aprilastrana kanonada navijestila je poèetak kraja. Trupe dvaju sovjetskih frontova slomi

le su njemaèku obranu i za devet dana hermetièki zatvorile Berlin i iroku oblast okonjega.Na posljednjem sastanku na kojem je razmotrena situacija u opkoljenom Berlinu, ukasnoj noæi 29. aprila, komandant obrane grada, general Weidling, saopæio je Hitleru da su Rusi ovladali najveæim dijelom grada i da æe najkasnije 1. maja prodrijeti do Hitlerova sklonita. U 23 sata Hitler je uputio posljednju radio--depeu: gdje suarmije koje treba da razbiju sovjetski obruè oko Berlina? Odgovor je bio porazan:armije su ili obustavile pokuaje da se probiju do grada ili su same razbijene. Kao to se Friedrich Veliki zarekao da se pobijeðen neæe nikada iv predati neprijatelju,tako je odluèio i Hitler. Svojoj okolici saopæio je da namjerava izvriti samoubojstvo, jer je sve izgubljeno i sve su nade potonule.Zloslutna tutnjava sovjetskih topova navijestila je siegfriedov-sku smrt jaèe od zvona u Wormsu. Eksplozije tekih granata odzvanjale su kao kontrapunkt Wagnerovog

umiranja heroja, koje je zahvatilo tu betonsku grobnicu pod zemljom. Oprostivi seod malobrojnih slubenika i stranaèkih funkcionera koji su ostali jo s njim, 30. aprila u tri i pol sata po podne Hitler je okonèao ivoti Jo samo nekoliko dana borit æe e uzaludno vojska koja je 1939. godine krenula u osvajanje, a 1945. godine zavrila braneæi posljednje stope svog teritorija. Izgubivi ideolokog voðu i rat, nije moglapreivjeti njegovo vrijeme. Kapitulacijom njemaèke oruane sile 9. maja 1945. zavrila e i vladavina Treæeg Reicha.Hitlerova Njemaèka ostavila je za sobom opustoenu Evropu. Milijuni ljudi izgubili su ivote kao rtve nacifaistièke ideolo-

2425gije. Svijet je visokom cijenom platio spoznaju o njenoj praksi kroz martirij je

dne generacije, èije iskustvo treba da poslui kao pouka u traenju drutvenih rjeenjaeèanstva, u njegovoj prirodnoj tenji za progresom i mirom, da se ne ponovi doba mrnje, tiranije i rasne podijeljenosti. To je nedavna prolost ostavila u naslijeðe buduænosti.Ideologija nacizma u Njemaèkoj ne ostavlja nikakve dileme o svojem sadraju, drutvenoj opredijeljenosti i karakteru. Svi koji su pisali o njenu tvorcu i nosiocu Adolfu Hitleru, osim njegovih ideolokih istomiljenika, slau se da je Hitler izrazita rulaèka liènost. U njegovom djelu nema nièega to bi ublailo strogi sud historije. Kada i pripadao jednoj od est vrsta Carlvleovih heroja, nikada ne bi uao u tu plejadu jer je svoje vrijeme uèinio mraènim, oduzevi ljudima pravo na goli ivot. Uveo je zakon



dungle, oborio dostojanstvo èovjeka i ponizio ga do animalnog.U svjetskoj literaturi do danas Hitler je ostao sporna liènost jedino u svojstvu vrhovnog komandanta, stratega njemaèke oruane sile u ratu i efa nacije organizirane za voðenje rata. Ocjene o njegovu rukovoðenju variraju izmeðu dvije krajnosti. Davale su ih nejednako njegovi suradnici i njegovi protivnici. Zanemarujuæi ratnu propagandu, koja ima svoju svrhu i sadraj, dok je rat bio u toku, u zatvorenim razgovorima meðu liderima 'triju vodeæih saveznièkih sila èula su se razlièita miljenja o njemu.eheranskoj konferenciji u novembru 1943. Roosevelt je kazao, da je, po njegovu miljenju, Hitler duevno poremeæen èovjek. Staljin mu je to osporio. Ma ta èovjek mislnjegovim postupcima, tvrdio je da je samo sposoban èovjek mogao postiæi ono to je Hitler uradio na mobiliziranju njemaèkog naroda. Staljin je ostavio utisak da smatrada je Hitler napadom na Sovjetski Savez uèinio osnovnu greku, sruivi time sve svoje otadanje uspjehe. Churchill ga takoðer nije podcjenjivao. Da je Roosevelt bio u pravu, to ne bi bio prvi sluèaj u historiji da neuravnoteen èovjek vodi narod kroz teak,dugotrajan rat. Ni Staljinovo uvjerenje ne bi moralo u potpunosti iskljuèiti ovo prvo.Danas smo ipak u moguænosti da se, u ocjeni Hitlerove uloge u ratu, vie pribliimo istini. Nacistièki reim u Njemaèkoj mogao je strahovladom koju je zaveo, smiljenim, makr defektnim planom, postiæi mnoge eljene rezultate u unutranjoj politici. Moderna oruana sila koju je Njemaèka izgradila iznad svake26druge u Evropi, imala je objektivno najveæe moguænosti da pobijedi inferiorne oruanesnage svakog protivnika, èak i onog koji je, uspavljujuæi sebe i svijet, uvjeravao sve u svoju lanu nadmoæ. U takvom odnosu snaga, smjela operativna rjeenja kojima je H

itler èesto teio bila su minimalan rizik, kojeg je uspjeh jo u toku rata propagirankao genijalan podvig. Hitler je bio sklon originalnim pothvatima. Primjenjivao ih je opravdano, nesumnjivo dobro upoznat sa slabostima protivnika i njegovim ogranièenim sposobnostima, svjestan snage kojom je sam raspolagao. Velika supremacijamoæi njemaèke vojske nad neprijateljem doputala je izvoðenje takvih pothvata koji bi drukèijoj konstelaciji sile predstavljali avanturu. Sve vojske u Evropi napadao je slijedeæi Schli-effenovu misao da dvije protivnièke strane u bici u stvari suraðujuu stvaranju pobjede jedne i poraza druge, unaprijed opravdano siguran u svoju pobjedu. Tako je bilo sve do napada na Sovjetski Savez. Tu je kraj njegovih uspjeha koji su bili i ostali za mnoge razlog vjerovanju u veæe dimenzije Hitlera kao vojskovoðe od onih koje je zapravo posjedovao.Prava mjera Hitlera kao vojskovoðe ne moe se cijeniti iskljuèivo ili preteno kroz pobede koje je odnosio po Evropi od 1939. do 1941. godine, kada je opremljenost nje

maèke vojske i njen suvremeni naèin ratovanja bio apsolutno dominantan nad svim protivnicima. Rat protiv Sovjetskog Saveza bio je prilika da se potvrdi ili ospori.Na Istoku njemaèka oruana sila prola je kroz tri glavne etape: u prvoj, kada je bilapraktièno ljudstvom i sredstvima premoæna nad protivnikom, u drugoj, kada su snagepriblino izjednaèene, i treæoj, kada su izgubljene sve prednosti.Na Istoku je dolo do bitne promjene u Hitlerovu voðenju rata i tu je pravio greku zagrekom. Prvu etapu zavrio je u duhu zastarjelih Falkenhavnovih pogleda da neprijatelju ne treba ustupiti nikada ni stopu onoga to se osvoji, i time je uveæao porazpred Moskvom. U drugoj je odbacio Halderovu opomenu kada je èuo istinu koja nije bila u skladu s njegovom zamiljenom slikom situacije i doivio katastrofu kod Staljingrada. Tako je ilo sve do kraja. Meðutim, nije samo on uzrokovao neuspjehe. Njegovsovjetski protivnik, koji se brzo oporavljao poslije prvih poraza, brzo je uèio istjecao iskustvo, koristio je Hitlerove greke u najveæoj mjeri i njegovo lakoumno

potcjenjivanje moæi i sposobnosti sovjetske vojske. Erfurthovu misao: »Suvie veliko samopouzdanje mora se obuzdati trezvenim smislom za stvarnost« jednostavno nije primjenjivao.27Doavi poslije Staljingradske bitke u teak poloaj, nije pokazao snalaljivost koja ba uèinila velikim u porazu. Naprotiv, njegove tadanje odluke nisu ni blijeda slikapoteza velikih vojnika iz prolosti, kada su se nali u sliènim potekoæama. Gaenje njugleda kao vojskovoðe bilo je postepeno. Ipak, ostao je jedan faktor od znaèaja: uspio je da vodi gotovo est godina rat protiv moæne svjetske koalicije, a od toga gotovo polovicu vremena doivljavao je poraze. Ovome je znatno pridonijela efikasna o



rganizacija rukovoðenja oruanim snagama i zahtjevi za njihovo krajnje naprezanje. Sve ove èinjenice govore u prilog Trevor-Roperovu miljenju da Hitlerovo voðenje rata treba promatrati kroz pojedina razdoblja, a ne samo kroz ishod rata.U svijetu je o Hitleru i Treæem Reichu napisan veliki broj knjiga. Na alost, mnogemeðu. njima nose peèat blokovske podijeljenosti i njihovih ideolokih shvaæanja. Kroz sdbinski put Treæeg Reicha umanjuje se znaèaj nekadanjih ratnih saveznika, a velièa dopinos drugih. Od toga nije potpuno imun ni Shi-rer. Pa ipak, knjiga Williama Shirera Uspon i pad Treæeg Reicha jedan je od krupnih pokuaja da se predstave vrijeme iljudi nacistièke Njemaèke u svim etapama njena postojanja. Shirer je pri tom zahvatio mnogo bitnih pojava, ali ne i sve. Tako se, prateæi zbivanja u tadanjoj Evropi,nije uputao da opie otpor porobljenih naroda njemaèkog nacizmu u mjeri koliko zasluue. Zadrao se na prikazivanju rata medu dravama.U predgovoru knjige Shirer je opravdano ukazao da se na stranicama ove knjige provlaèe i njegove predrasude i da æe neka njegova izlaganja mnogi osporiti. »To je neizbjeno,« pie, »jer nièije miljenje nije nepogreivo.« Moda se neæemo sloiti sa svakumaèenjem, ali æemo, èitajuæi njegovu knjigu, vidjeti panoramu nacistièke Njemaèke kakvsusreæemo u sliènim djelima. O Treæem Reichu i njegovu voði Adolfu Hitleru jo æe se dovati naa znanja. Ali sutina prirode nacistièkog poretka i karaktera njegovih liènostineæe se mijenjati. Oni æe ostati kao mraèan znak jednog vremena koje se udaljava ali ne zaboravlja.Vojmir KljakoviæUSPON I PAD TREÆEG REICHA28Èesto sam osjetio gorku alost misleæi o njemaèkom narodu èiji su pojedinci tako vrijed

a u cjelini je tako bijedan.GOETHEHitler je bio sudbina Njemaèke, a ta se sudbina nije mogla sprijeèiti.FeldmarSal Walter von Brauchitsch. vrhovni komandant njemaèke kopnene vojske193841.Tisuæu godina æe proæi a krivnja Njemaèke neæe biti zbrisana.Hans Frank. generalni guverner okupirane Poljske, prije vjeanjau NtirnberguOni koji ne pamte prolost osuðeni su da je ponovo proive.Santavana30PREDGOVORIako sam ivio i radio u Treæem Reichu u prvoj polovici njegova kratkog ivota, motre

izbliza kako Adolf Hitler uèvræuje svoju diktatorsku vlast u toj velikoj i zagonetnojnaciji, a zatim kako ju je poveo u rat i osvajanje, to osobno iskustvo ne bi meponukalo da napiem ovu knjigu. Na to me potaknulo neto to je vjerojatno jedinstveno u povijesti.Na svretku drugog svjetskog rata pala je u ruke pobjednièkim silama veæina tajnih arhiva njemaèke vlade i svih njezinih ogranaka, meðu njima Ministarstva vanjskih poslova, kopnene vojske i mornarice, Nacio-nalsocijalistièke stranke i Himmlerove tajnepolicije. Vjerujem da nikad prije nije u ruke suvremenih povjesnièara palo tako neprocjenjivo blago. Dotad su velike drave, èak i ako su bile pobijeðene u ratu a njihove vlade sruene u revoluciji, kao to se dogodilo u Njemaèkoj i u Rusiji 1918, uspjele spasiti i saèuvati svoje arhive, i samo su oni dokumenti naposljetku objavljenikoji su sluili interesima reima to je slijedio.Treæi Reich se u proljeæe 1945. tako naglo slomio da je je ostala ne samo golema kol

ièina njegovih tajnih dokumenata, veæ i drugog izvanredno vrijednog materijala, npr.osobni dnevnici, zapisnici povjerljivih razgovora i konferencija, tajna korespondencija, èak i zapisi telefonskih razgovora nacistièkih voda koje je sni-31mala posebna sluba to ju je bio uspostavio HermannGoring u Ministarstvu avijacije. Tako je, na primjer, general Franz Halder vodiodnevnik Gabelsbergerovom stenografijom, u koji je ne samo iz dana u dan, nego izsata u sat unosio saete biljeke. To je jedinstveni izvor informacija o razdobljuod 14. kolovoza 1939. do 24. rujna 1942, kad je Halder kao naèelnik Generaltaba kop



nene vojske bio u svakodnevnom dodiru s Hitlerom i drugim vrhovima nacistièke Njemaèke.Osim njega su od velikog znaèenja i drugi dnevnici, poput dnevnika dra Josepha Goebbelsa, ministra propagande i bliskog Hitlerovog suradnika, generala Alfre-da Jodla, naèelnika Operativnog odjeljenja Vrhovne komande oruanih snaga, te ratni dnevnici Operativnog odjeljenja Vrhovne komande oruanih snaga i Komande ratne mornarice.ezdeset tisuæa fascikla njemaèkog pomorskog arhivazaplijenjenih u dvorcu Tambach kod Coburga obuhvaæa gotovo sve signalne knjige, brodske dnevnike, ratne dnevnike, memorandume itd. njemaèke ratne mornarice od godine 1868, kad je poloen temelj moderne njemaèke flote.485 tona akata njemaèkog Ministarstva vanjskih poslova zaplijenila je amerièka Prvaarmija u nekoliko dvoraca i rudnika u Harzu u trenutku kad su, po naredbi iz Berlina, trebali biti spaljeni. Ti dokumenti nisu potjecali samo iz Hitlerova vremena, nego su se-zali do Weimarske Republike i dalje, sve do poèetaka Bismarckova Reicha.Jo mnogo godina nakon rata leali su nagomilani nacistièki dokumenti zakljuèani u goleu skladitu amerièke vojske u Alexandriji (Virginija), a da amerièka vlada nije pokazala zanimanje da makar otvori sanduke i pogleda ne nalazi li se u njima historijski vrijedan materijal. Naposljetku su 1955, deset godina poto su ondje pohranjeni, zahvaljujuæi poticaju Amerièkog32povijesnog udruenja (American Historical Association) i velikodunoj novèanoj pomoæi nkih privatnih fun-dacija sanduci s dokumentima otvoreni. Tad se posve mala istrai

vaèka grupa, s nedovoljno pomoænih sila i opreme, upustila u to da materijal pregleda i fotografira, prije nego to ga je amerièka vlada koja se s tim i te kako urila atila Njemaèkoj. Dokumenti iz Alexandrije pokazali su se zlatnim rudnikom.Isto je vrijedilo i za neke druge dokumente, npr. djelomice saèuvane stenografskezapisnike s pedeset i jedne »konferencije« u Fiihrerovu Glavnom stanu, koje je u Berchtesgadenu jedan obavjetajni oficir amerièke 101. padobranske divizije bio izvukaoiz pougljenjenih ostataka Hitlerovih spisa, kao i opirne zabiljeke Hit-lerovih razgovora za 'stolom sa stranaèkim drugovima, sekretarima i sekretaricama u toku rata, koje su se nalazile meðu spisima Martina Bormana.Stotine tisuæa zaplijenjenih dokumenata prikupljeno je hitno u Niirnbergu kao dokazni materijal, a kasnije su dodana tome 42 sveska objavljenih zapisnika sasluanjai iskaza svjedoka, koji su jo dopunjeni sa deset svezaka mnogih vanih, na engleski prevedenih dokumenata. Za mene je bilo dragocjeno i petnaest svezaka dokumenat

a sa dvanaest iduæih niirnberkih procesa, iako u tom izdanju manjkaju mnogi spisi iizjave.Uz to, dotad neviðeno obilje dokumenata stajali su mi naposljetku na raspolaganjujo i opirni zapisnici sa sasluanja njemaèkih oficira, nacistièkih stranaèkih i upravovnika, kao i zapisnici njihovih iskaza pod zakletvom u razlièitim poslijeratnim procesima. Oni su predstavljali izvor materijala kakav, vjerujem, nakon prijanjihratova nikad nije nikom stajao na raspolaganju.Razumije se da od te vrtoglave kolièine dokumenata nisam mogao proèitati sve to bi daleko prelazilo snage pojedinca. Ali vrlo opsean dio sam svladao, prilièno sporo, kao i svi koji su to pokuali, zbog pomanjkanja bilo kakvog prikladnog indeksa.331 Zapanjuje koliko smo malo mi novinari i diplomati koji smo za Hitlerova vremena bili na dunosti u Njemaèkoj doista znali o zbivanju iza kulisa Treæeg Rei-cha. Nara

vno da je za jednu totalitarnu diktaturu tipièno da radi iza zatvorenih vrata i dakrije tajne od radoznalih pogleda sa strane. Dodue, bilo je razmjerno jednostavno izvjetavati o golim, uzbudljivim i èesto gnusnim dogaðajima u Treæem Reichu: o Hitlerovu usponu na vlast, paleu Reichstaga, krvavom pokolju 30. lipnja 1934, Anschlussu Austrije, Chamberlai-novoj kapitulaciji u Munchenu, okupaciji Èehoslovaèke, napadu na Poljsku, na Skandinaviju, na Zapad, na Balkan i o uasima nacistièke okupacijei koncentracionih logora, o likvidaciji idova. Ali u tajnosti donesene sudbonosneodluke i spletke, podmukle izdaje, motivi i stranputice, uloge koje su protagonisti iza kulisa igrali, opseg terora koji su vrili i naèini na koje su ga organizirali sve to i mnogo vie ostalo je uglavnom skriveno od nas dok se nisu pojavili nj



emaèki tajni dokumenti.Mnogi dre da je jo rano pisati povijest Treæeg Reicha, da takav posao treba prepustiti jednoj od iduæih generacija koja æe stvari moæi promatrati iz dalje perspektive. Takvo sam miljenje najvie susretao u Francuskoj, kad sam ondje obavljao neka istraivanja za svoju knjigu. Dananji historièari ne bi smjeli obuhvaæati nita novije od napolonskih vremena, govorili su mi.Takvo je gledite umnogome opravdano. Veæina historièara èekala je da proðe pedeset, stnu i vie godina dok se osmjelila pisati o nekoj zemlji, carstvu ili eri. Ali, zarto nije bilo zato to je bilo potrebno toliko vremena da odnosni dokumenti izbijuna svjetlo dana i prue im potreban, autentièan materijal? I premda je time postignuta perspektiva, nije li neto bilo izgubljeno, zato to je autorima nedostajalo osob-34no poznavanje ivota, atmosfere vremena i historijskih 1 liènosti o kojima su pisali? U sluèaju Treæeg Reicha, a to je jedinstven sluèaj, gotovo sav dokumentarni materijalpostao je pristupaèan nakon njegova sloma i obogaæen svjedoèanstvima svih preivjelih v, vojnih i civilnih, u nekim sluèajevima prije njihova smaknuæa. S obzirom na tako neusporedive, tako brzo raspoloive izvore i na sjeæanja na ivot u nacistièkoj Njemaèkona liènosti, postupke i karaktere ljudi koji su njom upravljali, a najvie od svih na Adolfa Hitlera, jo svjea, snana i iva, odluèio sam da bar pokuam napisati povijepona i pada Treæeg Reicha.»to se mene tièe,« primjeæuje Tukidid u svojoj Povijesti Peloponeskog rata, jednom od veæih povijesnih djela uopæe, »proivio sam ga cijelog u dobi kad sam mogao shvatiti do

aðaje i posvetiti im panju kako bih saznao pouzdanu istinu o njima.«Meni je bilo krajnje teko i ne uvijek moguæe da saznam pouzdanu istinu o HitlerovojNjemaèkoj. Lavina dokumentarnog materijala pomae da se uznapreduje mnogo dalje naputu do istine nego se to èinilo moguæim prije dvadeset godina, ali i sam njegov golemi opseg moe èesto dovesti u zabunu. A u svim ljudskim zapisima i svjedoèanstvima neizbjeno æe biti neobjanjivih suprotnosti.Nema sumnje da se od vremena do vremena na stranicama ove knjige provlaèe moje predrasude, koje neizbjeno potjeèu iz mog iskustva, mog porijekla i odgoja. U principuprezirem svaku totalitarnu diktaturu, a ovu sam to vie mrzio to sam due u njoj ivii gledao njezino nasilje nad ljudskim duhom. Ipak, nastojao sam u ovoj knjizi biti krajnje objektivan, pu-tajuæi èinjenicama da govore same za sebe i navodeæi izvor a svaku. Nijedan dogaðaj, prizor ili navod ne35

potjeèu iz moje mate; svi se temelje na dokumentima, svjedoèanstvu oèevidaca ili mojemosobnom opaanju. Ono nekoliko sluèajeva nagaðanja, gdje manjkaju èinjenice, jasno je onaèeno kao takvo.Moje izlaganje æe, o tome ne sumnjam, mnogi osporavati. To je neizbjeno jer nièije mijenje nije nepogreivo. Miljenje koje sam se usudio iznijeti ovdje, da bih svom prikazu dao jasnoæu ili dubinu, stvorio sam to sam najbolje mogao iz dokaznog materijala, vlastitog iskustva i znanja.w. l. shirerPRVA KNJIGAUSPON ADOLFA HITLERA36RAÐANJE TREÆEG REICHA38

U samo predveèerje roðenja Treæeg Reicha Berlin je bila obuzela groznièava napetost. Goovo je svakom bilo jasno da æe Weimarska Republika propasti. Veæ se/vie od godinu dana naglo raspadala. General Kurt von Schleicher, koji, kao ni njegov neposredni prethodnik Franz von Papen, nije mnogo mario za Republiku, jo manje za njezinu demokraciju, a na poloaj kancelara takoðer ga je imenovao predsjednik te nije bio odgovoran parlamentu, nakon pedeset i sedam dana vladavine naao se u bezizlaznu poloaju.U subotu 28. sijeènja 1933. ostarjeli predsjednik Republike, feldmaral von Hindenburg, kratkim putem skinuo ga je s poloaja. Adolf Hitler, voða nacionalso-cijalista,najveæe politièke stranke u Njemaèkoj, traio je za sebe poloaj kancelara demokratske



ublike koju je, kako se zarekao, bio naumio unititi.Tog sudbonosnog zimskog vikenda glavnim su gradom kruila najnevjerojatnija nagaðanja o tome to æe se zbiti, a ona koja su najvie uznemiravala nisu bila, kako se pokazalo, bez odreðenih osnova. Proèulo se da Schleicher, buduæi da je u sukobu s generalomKur-tom von Hammersteinom, efom Uprave kopnene vojske, priprema puè s podrkom potsdamskog garnizona da bi uhapsio predsjednika i uspostavio vojnu diktaturu. Bilo jegovora i o puèu nacista. Berlinski æe ju-rini odredi, potpomognuti nacistièkim simpatzerima u policiji, zauzeti tVilhelmstrasse u kojoj se nalazila predsjednièka palaèa i veæina ministarstava. Spominjao se39i generalni trajk. U nedjelju 29. sijeènja oko stotinu tisuæa radnika ispunilo je Lustgarten u sreditu Berlina de- monstrirajuæi protiv toga da Hitler postane kancelar.Jedan od radnièkih voða pokuao je stupiti u dodir s generalom von Hammersteinom da

bi predloio zajednièku akciju vojske i organiziranog radnitva ako bi Hitler bio imenovan na èelo nove vlade.1 Generalni je trajk veæ jednom ranije u vrijeme Kappova puèa 920, spasio Republiku poto je vlada bila pobjegla iz glavnog grada.Dobar dio noæi od nedjelje na ponedjeljak Hitler je koraèao gore-dolje svojom sobomu hotelu »Kaiserhof« na Reichskanzlerplatzu nedaleko od Kancelarije Reicha.2 Unatoè nervozi, bio je potpuno uvjeren da je kucnuo njegov trenutak. Veæ je gotovo mjesec dana tajno pregovarao s Papenom i drugim voðama konzervativne desnice. Bio je primoran na nagodbu. Nije mogao postiæi iskljuèivo nacistièku vladu. Ali mogao je postati kancelar koalicione vlade èiji su se èlanovi osam od jedanaest nisu bili nacisti slaali s njim u tome da se ukine demokratski vajmarski reim. Èinilo se da mu na putu stoji samo ostarjeli, nepopustljivi predsjednik. Jo 26. sijeènja, dva dana prije tog

prijelomnog vikenda, sjedokosi stari feldmaral rekao je generalu von Hammersteinu da »nipoto ne namjerava tog austrijskog kaplara imenovati ni za ministra obrane ni za kancelara Reicha«.3Ali pod utjecajem svog sina Oskara von Hindenburga, svog sekretara Otta von Meissnera, Papena i drugih èlanova" kamarile, predsjednik je naposljetku popustio. Bilo mu je osamdeset i est godina i bio je pomalo senilan. Poslije podne, u nedjelju29. sijeènja, dok je Hitler pio kavu i jeo kolaèe s Goebbelsom i drugim doglavnicima, Herman Goring, predsjednik Reichstaga i prvi po rangu poslije Hitlera u nacistièkoj stranci, banuo je i kategorièki izvijestio da æe Hitler sutradan biti imenovanza kancelara.4U ponedjeljak, 30. sijeènja 1933. pred podne, Hitler se odvezao u Kancelariju Reicha na razgovor s Hindenbur-gom, razgovor sudbonosan po sebe, Njemaèku i ostali svijet. Goebbels, Rohm i drugi nacistièki funkcionari sa zebnjom su straarili na prozo

ru »Kaiserhofa« motreæi vrata Kancelarije Reicha odakle je Fiihrer trebao izaæi. »Pro-40èitat æemo s njegova lica je li uspio ili nije,« zapisao je Goebbels. Jer^ èak ni tad jnisu bili posve sigurni. »Naa su srca razdirale sumnja, nada, radost i malodunost,« zbiljeio je Goebbels u svoj dnevnik. »I preèesto smo se razoèarali da bismo bezgraniènoerovali u veliko èudo.«5Nekoliko èasaka kasnije bili su svjedoci èuda. Èovjek s èaplinovskim brèiæima, koji je joj mladosti u Beèu bio doista skitnica, neznani vojnik u prvom svjetskom ratu, izopæenik u Miinchenu u prvim mraènim poslijeratnim danima, poneto smijean voða puèa u henskoj pivnici, magièan govornik koji èak nije bio Nijemac nego Austrijanac, èovjek kojemu su bile tek èetrdeset i tri godine, upravo je poloio zakletvu za kancelara njemaèkog Reicha.Prevezao se onih stotinjak metara do »Kaiserhofa« i ubrzo naao meðu svojim starim pris

aama, Goebbelsom, Goringom, Rohmom i drugim smeðim kouljama koji su mu pomagali po kamenitom i buènom putu do vlasti. »utio je i svi mi smo utjeli,« zapisao je Goebbels,oèi su mu bile pune suza.«6Te veèeri od sumraka pa sve do poslije ponoæi nacistièki jurini odredi u deliriju su supali u masovnoj bak-ljadi slaveæi pobjedu. Tisuæe i tisuæe nadirale su u discipliniranim redovima iz dubina Tiergartena, prolazile ispod slavoluka Brandenburkih vratai dalje niz Wilhelmstrasse. Limene glazbe tretale su stare ratne koraènice uz zagluno udaranje bubnjeva, a tisuæe grla urlale su novu verziju pjesme Horsta Wessela idruge, stare kao i sama Njemaèka. Tisuæe pari èizama odjekivale su u moænom ritmu po klniku, a visoko uzdignute baklje oblikovale su plamenu zmiju koja je osvijetlila



noæ i izmamila klicanje promatraèa zbijenih na ploènicima. S prozora palaèe Hindenburgje promatrao svjetinu kako stupa, lupkajuæi takt vojnih koraènica svojim tapom, vidljivo zadovoljan to je naposljetku odabrao kancelara koji moe pokrenuti narod na tradicionalno njemaèki naèin. Je li starac u svojoj senilnosti imao pojma o tome to je tog dana odrijeio, dvojbeno je. Ubrzo se Berlinom proirila prièa, vjerojatno izmiljen, da se usred parade okrenuo nekom starom generalu i rekao: »Nisam znao da smo zarobili toliko Rusa.«Samo stotinjak metara nie u Wilhelmstrasse, kraj otvo-41renog prozora Kancelarije Reicha stajao je Adolf Hitler, izvan sebe od uzbuðenja iradosti, tapkajuæi na mjestu, neprestano izbacujuæi ruku u nacistièkom pozdravu, smjeajuæi se i smijuæi se dok mu se oèi nisu ponovo ispunile suzama.Jedan strani promatraè pratio je dogaðaje te veèeri s drugaèijim osjeæajima. »Rijeka pltekla je mimo francuske ambasade,« zapisao je ambasador Andre Fran-cois-Poncet, » dok sam teka srca i pun zlih slutnji promatrao njezin goruæi trag.«7Te se noæi Goebbels, umoran ali sretan, vratio kuæi u tri poslije ponoæi. Prije nego tje legao u postelju, zapisao je: » Ovo je gotovo kao san . . . bajka . . . Novi Reich se rodio. Èetrnaest godina rada okrunjeno je uspjehom. Njemaèka revolucija je poèela!«8Hitler se hvastao da æe Treæi Reich, koji se rodio 30. sijeènja 1933, potrajati tisuæu odina,9 a u nacistièkom argonu èesto su spominjali 'Tisuægodinji Reich'. Potrajao je naest godina i èetiri mjeseca, ali je u tom kratkom vremenskom bljesku, u odnosu na povijest, uzrokovao na Zemlji erupciju silovitiju i razorniju od bilo koje dotada, uzdigavi njemaèki narod na vrhunce moæi kakve nije bio dosegao tisuæu godina, pr

tvorivi ga u jednom razdoblju u gospodare Evrope od Atlantika do Volge, od Sjevernog pola do Sredozemlja, a zatim ga bacio u ponore razaranja i pustoenja na krajurata, koji je Treæi Reich hladnokrvno izazvao i u toku kojeg je ugnjetavao podjarmljene narode na naèin koji je, proraèunatim unitavanjem ljudskog tijela i duha, nadmaio sva divljaèka tlaèenja proteklih doba.Èovjek koji je utemeljio Treæi Reich, koji je njime upravljao bezobzirno i èesto izuzetno lukavo, koji ga je doveo do takvih vrtoglavih visina i tako bijednog kraja,bio je osoba nesumnjivog, iako zloèinaèkog, genija. Istina, u njemaèkom narodu, onakvom kakvim su ga nedokuèiva providnost i stoljeæa bili oblikovali do tada, naao je instrument koji je uspio primijeniti u svoje mraène svrhe. Ali bez Adolfa Hitlera i njegove demonske liènosti, granitne volje, jezovitog instinkta, hladne bezobzirnosti, neobièna intelekta, bujne mate i sve do pred kraj, kad se, opijen vlaæu i uspjehoprevario u raèunu

42fantastiène sposobnosti da ocijeni ljude i situaciju, gotovo sigurno Treæeg Reicha nikad ne bi bilo.Kako je rekao istaknuti njemaèki povjesnièar Friedrich Meinecke: »jedan od velikih primjera jedinstvene i nepredvidljive snage liènosti u povijesti«.10Nekim Nijemcima i, bez sumnje, veæini stranaca èinilo se da je u Berlinu na vlast doao arlatan. Ali za veæinu Nijemaca Hitler je imao ili je ubrzo stekao aureolu pravo, boanski nadarenog voðe. Iduæih dvanaest burnih godina oni æe ga slijediti slijepo kada je nepo-nepogreiv.PORIJEKLO ADOLFA HITLERAKad razmotrimo Hitlerovo porijeklo i djetinjstvo, teko bi bilo zamisliti manje vjerojatnu figuru da naslijedi plat Bismarcka, Hohenzollerna i predsjednika Hindenburga od tog neobiènog Austrijanca seljaèkog porijekla, koji se rodio 20. travnja 188

9, u pola sedam naveèer u Gasthofu zum Pommer, skromnoj gostionici u gradiæu Braunauna Innu, uz samu bavarsku granicu.To to se rodio na austrijsko-njemaèkoj granici pokazalo se znaèajnim jer je Hitlera veæ u mladoj dobi, jo kao djeèaka, opsjedala misao da izmeðu ta dva naroda, koji govorenjemaèkim jezikom, ne bi trebala postojati granica jer oba' pripadaju jednom te istom Reichu. Ti su njegovi osjeæaji bili toliko snani i trajni da je u trideset i petoj godini ivota, diktirajuæi u njemaèkom zatvoru knjigu koja æe postati predloak Treeicha, prve retke posvetio simboliènom znaèenju svog rodnog mjesta. Mein Kampf poèinjeovim rijeèima:Danas mi se èini da je Braunau na Innu za moje rodno mjesto odabrala sama providno



st jer taj gradiæ lei na granici dviju njemaèkih drava èije ujedinjenje svim sredstvikoja nam stoje na raspolaganju, bar mi iz mlaðih generacija, smatramo svojom ivotnom zadaæom . .. Taj mali grad na granici èini mi se simbolom te velike misije." AdolfHitler bio je treæe dijete iz treæeg braka malog austrijskog carinika, koji se rodio kao nezakonito dijete,43te je prvih trideset i devet godina ivota nosio majèino prezime Schicklgruber. Prezime Hitler pojavljuje se i u oèinskoj lozi. Oboje, Hitlerova baka po majci i njegov djed po ocu, nosili su prezime Hitler ili varijante tog prezimena jer su se pisali Hiedler, Hiitler, Hiittler i Hitler. Adolfova mati bila je polusestrièna njegova oca i za brak je trebala biskupsku dozvolu.Preci buduæeg njemaèkog Fiihrera s obje strane generacijama su ivjeli u Waldviertelu,okrugu u Donjoj Austriji, izmeðu Dunava i granica Èeke i Moravske. Dok sam ivio u Beponekad bih prolazio onuda na putu u Prag ili u Njemaèku. To je breuljkast, umovitkraj ispresijecan selima i malim imanjima, i premda udaljen samo sedamdesetak kilometara od Beèa, nekako je zabaèena i siromana izgleda, kao da su ga glavni tokovi austrijskog ivota mimoili. Stanovnici su èesto opori, poput èekih seljaka samo neto rnije odatle. Brakovi roðaka su uobièajeni kao u sluèaju Hitlerovih roditelja, a vanbraèna djeca èesta.Na majèinoj strani bilo je izvjesne postojanosti. Èetiri generacije obitelji Klare Polzl ivjele ¦ su na zemljinoj èestici broj 37 u selu Spital.12 Povijest Hitlerovih prdaka s oèeve strane posve je drugaèija. Pisanje obiteljskog imena se, kao to smo vidjeli, mijenja; prebivalite takoðer. Meðu Hitlerima vlada nemiran duh, potreba da se sele iz sela u selo, od jednog posla do drugog, da izbjegavaju èvrste veze i pomalo

se bohemski ponaaju u odnosima sa enama.Johann Georg Hiedler, Adolfov djed, bio je putujuæi mlinar koji je svoj zanat obavljao sad u ovom, sad u onom selu Donje Austrije. Pet mjeseci poto je bio sklopioprvi brak godine 1824, rodio mu se sin, ali ni dijete ni majka nisu preivjeli. Osamnaest godina kasnije, dok je radio u Durenthalu, oenio se èetrdesetsedmogodinjom seljakinjom iz sela Strones, Marijom Annom Schicklgruber. Pet godina ranije, 7. lipnja 1837, Maria je bila rodila vanbraènog sina kojeg je nazvala Alois, buduæeg ocaAdolfa Hitlera. Vrlo je vjerojatno da je Aloisov otac bio Johann Hiedler, iakopouzdanog dokaza nema. Uostalom, Johann se naposljetku oenio tom enom, ali, suprotno obièaju u takvim sluèajevima, nije se potrudio44da uzakoni sina nakon sklapanja braka. Dijete je odraslo kao Alois Schicklgruber.

Anna je umrla 1847, nakon èega se Johannu Hiedleru na trideset godina zameo trag da bi ponovo iskrsnuo u dobi od osamdeset i èetiri godine u mjestu Weitra u Waldviertelu, prezimena izmijenjena u Hitler, kad je pred notarom i tri svjedoka posvjedoèio da je otac Aloisa Schicklgrubera. Zato starac nije taj korak poduzeo prije, ili zato ga je naposljetku ipak poduzeo, nije iz raspoloivih dokumenata poznato. Prema Heidenu, Alois je kasnije povjerio nekom prijatelju da je to uèinjeno kako bion mogao dobiti dio strièeve ostavtine, mlinareva brata, koji je Aloisa odgojio u svom domaæinstvu.13 U svakom sluèaju, to pozno priznavanje izvreno je 6. lipnja 1876.a 23. studenog sveæenik u dollersheimskoj upi, kojem je notar proslijedio izjavu, precrtao je u knjizi krtenih ime Aloisa Schicklgrubera i iznad njega upisao AloisHitler.Od tada je Adolfov otac bio slubeno poznat kao Alois Hitler i to je prezime prirodno prelo na njegova sina. Tek tridesetih godina su poduzetni beèki novinari, preka

pajuæi po upnim knjigama, otkrili ovu èinjenicu o Hitlerovim precima i, zanemarivi zaanjeli potez starog Johanna Georga Hiedlera kojim je ispravio vanbraèni poloaj sina,pokuali nacistièkom voði prikaèiti ime Adolf Schicklgruber.U neobiènom ivotu Adolfa Hitlera bilo je mnogo èudnih obrata sudbine, ali ni jedan nije bio tako èudan kao ovaj to se odigrao trinaest godina prije njegova roðenja. Da seosamdesetèetverogodinji putujuæi mlinar nije gotovo trideset godina nakon smrti svoje ene iznenada pojavio da prizna oèinstvo svom tridesetdevetogo-dinjem sinu, Adolf Hitler bi se bio rodio kao Adolf Schicklgruber. To prezime nema nikakva posebna znaèenja, èak i nikakva, ali sam èuo Nijemce nagaðati bi li Hitler mogao postati njemaèkvoðom da je svijetu bio poznat pod imenom Schicklgruber. Ono ima pomalo komièan priz



vuk kad ga izgovara Bavarac. Mogu li se zamisliti pomahnitale njemaèke mase kako klièu Schicklgru-beru svojim gromovitim »Heil«? »Heil Schicklgruber!«? »Heil Hitler!« klu mase u mistiènim sveèanostima na nacistièkim skupovima recitirajuæi to poput nekog va-45nerijanskog poganskog recitala. To je postao obavezan pozdrav Nijemaca u Treæem Reichu, èak i pri telefoniranju, gdje je nadomjestio uobièajeni »halo«. »Heil Schickl-gru!« To je malo teko zamisliti.*Kako Aloisovi roditelji, èini se, nikad nisu ivjeli zajedno, èak ni nakon vjenèanja, bduæi otac Adolfa Hit-lera rastao je kod svog strica, koji je, iako brat Johanna Georga Hiedlera, pisao svoje prezime drugaèije te je bio poznat kao Johann von Nepomuk Hiitler. S obzirom na neugasivu mrnju koju je nacistièki Ftihrer od same mladosti osjeæao prema Èesima, kojima je naposljetku razorio dravu, krsno ime Nepomuk vrijedno je spomena. Jan Nepomuk narodni je svetac Èeha i neki su povjesnièari vidjeli u tome to je jedan Hitler nosio to ime prisutnost èeke krvi u Hitlerovoj lozi.Alois Schicklgruber uèio je najprije postolarski obrt u selu Spital, ali, kako jebio nemirna duha poput oca, ubrzo je u potrazi za sreæom krenuo u Beè. U osamnaestojgodini stupio je u granièare pri austrijskoj carinskoj slubi u blizini Salzburga,a kad je devet godina kasnije unaprijeðen u samu carinsku slubu, oenio se Annom Glasl-Horer, posvojenom kæerkom vieg carinskog èinovnika. Ona mu je donijela mali miraz iskok na drutvenoj ljestvici, onako kako su se stvari veæ odvijale u sitnoj birokraciji stare Austro-Ugarske. Ali brak nije bio sretan. Bila je èetrnaest godina starija, slaba zdravlja i nerotkinja. Nakon esnaest godina braka rastali su se, a trigodine kasnije, 1883, Anna je umrla.

Prije rastave Alois, sad zakoniti nosilac prezimena Hitler, stupio je u odnose smladom hotelskom kuharicom Franziskom Matzelsberger, koja mu je 1882. rodila sina Aloisa. Mjesec dana nakon enine smrti Alois se oenio kuharicom, a tri mjeseca kasnije ona mu je rodila kæerku Angelu. Ni ovaj drugi brak nije dugo potrajao. Godinu dana nakon poroda Franziska je umrla od tuberkuloze.* Èini se da je i sam Hitler to shvaæao. Kao mladiæ, povjerio je svom jedinom prijatelju da ga nita nije obradovalo vie nego to mu je otac promijenio prezime. Rekao je Augustu Kubizeku da mu se prezime Schicklgruber »èini tako grubim, tako seljaèkim, pored toga to je nespretno i nepraktièno. Ime Hidler smatrao je premekanim; ali Hitlerzvuèi lijepo i lako se pamti.« (August Kubizek: Adolf Hitler, mein Jugendfreund, Graz i Gottingen 1953, str. 59).est mjeseci kasnije Alois Hitler oenio se po treæi i posljednji put.Novoj eni, Klari Polzl, koja je uskoro postala majkom Adolfa Hitlera, bilo je dva

deset i pet godina, a njezinu muu èetrdeset i osam. Poznavali su se bili dugo. Klara je potjecala iz Spitala, rodnog sela Hitlerovih. Njezin je djed bio onaj istiJohann von Nepomuk Hiitler kod koga je odrastao Alois Schicklgruber Hitler. Takosu Alois i Klara bili bratiæ i sestrièna iz drugog koljena te su, kako smo veæ spomenuli, za sklapanje braka morali zatraiti dozvolu biskupa.Èini se da je carinik veæ mnogo ranije bio pomiljao na vezu s Klarom, koju je za svogprvog braka, u kojem nije imao djece, uzeo u kuæu kao pokæerku. Ona je dugo ivjela sa Schicklgruberima u Braunauu i, kad se Aloi-sova èetrnaest godina starija ena razboljela, èini se da je pomiljao da se oeni Klarom èim mu ena umre. On sam postao je znit sin i naslijedio je strica koji je bio Klarin djed, kad je djevojci bilo esnaest godina, dakle upravo dovoljno da prema zakonu moe stupiti u brak. Ali, kako smo vidjeli, Aloisova ena poivjela je jo tri godine poslije razlaza i Klara je, modastoga to je Alois u meðuvremenu zametnuo odnos s kuharicom Franziskom Matzelsberger

, u dobi od dvadeset godina napustila domaæinstvo i otila u Beè gdje se zaposlila kaosluavka. ¦ Vratila se èetiri godine kasnije da vodi kuæanstvo svom bratiæu. I Franzisje, u posljednjim mjesecima svog ivota, otila od mua. Alois Hitler i Klara Polzl vjenèali su se 7. sijeènja 1885, a nakon èetiri mjeseca i deset dana otprilike rodilo imse prvo dijete, sin Gustav. Umro je je u djetinjoj dobi, a isto tako i drugo dijete Ida, roðena 1886. Adolf je bio treæe dijete iz ovog treæeg braka. Njegov mlaði braEdmund, roðen 1894, ivio je samo est godina. Peto i posljednje dijete, Paula, roðena1896, nadivjela je svog èuvenog brata.Adolfov polubrat Alois i njegova polusestra Angela, djeca Franziske Matzelsberger, rasli su u istoj kuæi. Angela, lijepa mlada ena, udala se za poreznog èinovnika Ra



u-bala i nakon njegove smrti radila u Beèu kao gazdarica, a neko vrijeme ako je Heidenov podatak toèan i kao kuharica u jednoj idovskoj kuhinji za siromahe.14 Godine1928. Hitler ju je doveo u Berchtesgaden da mu4647..jl.,.--»as.¦*?*'"i -3

li»-vodi kuæanstvo, i uskoro su se u Hitlerovoj okolini pro-èuli njezini beèki kolaèi koje e Hitler gutao s velikim apetitom. Napustila ga je 1936. da bi se udala za profesora arhitekture u Dresdenu, a Hitler, tad veæ kancelar i diktator, bjesnio je zbog njezina odlaska i odbio da joj poalje svadbeni dar. Èini se da je ona bila jedinau obitelji s kojom je u zreloj dobi bio prisan uz jednu iznimku. Angela je imala kæerku, Geli Raubal, privlaènu plavojku, koja je, kako æemo jo vidjeti, bila jedina itlerova prava ljubav.Adolf Hitler nije volio da mu se spominje polubrat. Alois Matzelsberger, kasnijeuzakonjen kao Alois Hitler, postao je konobar i vie je puta u ivotu doao u sukob sa zakonom. Heiden navodi da je Alois, kad mu je bilo osamnaest godina osuðen na pet mjeseci zatvora zbog kraðe, a u dvadesetoj je odsjedio osam mjeseci za isti prekraj. Naposljetku je otiao u Njemaèku, ali je i ondje ponovo zapao u neprilike. Godine 1924, kad je Hitler sjedio u zatvoru zbog politièkog puèa u Miinchenu, Aloisa Hitl

era je jedan hamburki sud osudio na est mjeseci zatvora zbog bigamije. Poslije toga, prema Heidenu, odselio se u Englesku gdje je ubrzo osnovao obitelj i jednakoje brzo napustio.15Kad su se nacionalsocijalisti doèepali vlasti, osvanuli su i Aloisu Hitleru boljidani. Otvorio je Bierstube malu pivnicu u berlinskom predgraðu odakle je neposredno pred rat preselio na Wittenbergplatz, u otmjeni dio Berlina. U njegov lokal dolazili su nacistièki funkcionari i u toku prvih godina rata, kad je nedostajalo namirnica, tu je bilo jela jo u izobilju. I ja sam u to vrijeme povremeno tamo svraæao. Aloisu je tad bilo blizu ezdeset, bio je krupan, priprost, dobroæudan èovjek, vrlomalo nalik na svog èuvenog polubrata; zapravo se nije razlikovao od mnotva drugihmalih gostionièara kakve je èovjek susretao po Njemaèkoj i Austriji. Posao mu je cvaoi sad je, bez obzira na svoju prolost, oèigledno uivao u blagostanju. Imao je samo jednu brigu: da mu polubrat u trenutku neraspoloenja ili bijesa ne oduzme obrtnicu

. Povremeno se u gostionici govorkalo kako je kancelaru i Fiihre-ru Reicha taj podsjetnik njegova skromnog porijekla trn u oku. Sam Alois, sjeæam se, izbjegavao je da bilo to govori o svom polubratu to je od njega bilo mudro48i oprezno, ali muka za sve nas koji smo nastojali saznati to vie o ivotu èovjeka kojse u to vrijeme veæ bio uputio na osvajanje Evrope.Osim u Mein Kampfu, gdje oskudan biografski materijal èesto zavodi na krivi put amnogo se ta preuæuje, Hitler je rijetko spominjao svoje porijeklo i mladost ili dopao razgovor o tome u svojoj prisutnosti. Vidjeli smo kako stoji s njegovim porijeklom. A kakva mu je bila mladost?MLADOST ADOLFA HITLERAOne godine kad mu se otac u pedeset i osmoj godini ivota povukao iz carinske slubeu mirovinu, estogodinji Adolf krenuo je u osnovnu kolu u selu Fischlham, nedaleko

od Linza. Bilo je to 1895. godine. U iduæe èetiri ili pet godina nemirni umirovljenik selio se iz jednog sela u drugo u okolici Linza. Do petnaeste godine njegov jesin zapamtio sedam selidaba i pet razlièitih kola. Dvije godine iao je u kolu u bendiktinskom samostanu u Lambachu, blizu kojeg je njegov otac kupio seljaèko imanje.Ondje je Adolf pjevao u koru, odlazio na satove pjevanja i, prema vlastitom navodu,16 sanjao da se jednog dana zaredi. Naposljetku se umirovljeni carinik skrasio zauvijek u selu Leondingu na junom prilazu Linzu, gdje je obitelj stanovala uskromnoj kuæi s vrtom.Kad je Adolfu bilo jedanaest godina, poslali su ga u Linz u gimnaziju. To je zanjegova oca predstavljalo novèanu rtvu, a upuæivalo je na ambiciju da sin poðe njegovi



stopama i postane dravni èinovnik. Ali o tome je djeèak najmanje sanjao.»Prvi put u svom ivotu,« pisao je kasnije Hitler,17 »bio sam, a tad mi je bilo jedva jdanaest godina, natjeran da se oduprem . . . Nisam htio postati èinovnik.«Prièa o ogorèenoj, nepopustljivoj borbi jedanaestogo-dinjeg djeèaka protiv upornog i, ako je rekao, dominantnog oca jedna je od rijetkih biografskih pojedinosti kojuHitler opirno i, oèigledno, iskreno i istinito razlae u Mein Kampfu. Taj je sukob iznio na vidjelo prve znakove divlje, nepokolebljive volje koja æe ga kasnije49dovesti onoliko daleko, usprkos naoko nepremostivim zaprekama, i koja je, prenerazivi sve koji su mu stali na put, ostavila neizbrisiv trag u Njemaèkoj i Evropi.Nisam htio postati èinovnik, ne i sto puta ne! Svi oèevi pokuaji da prièama iz svog ia u meni potakne ljubav ili volju za taj poziv, postigli su upravo obratno. Smu-èilo bi mi se od same pomisli da bih morao sjediti u kancelariji, da bi mi slobodabila uskraæena; da bih prestao biti gospodar svog vremena i bio primoran da sadrajcijelog svog ivota pretaèem u upitnike koje bih morao popunjavati . . .Jednog dana postalo mi je jasno da æu postati slikar, umjetnik . . . Moj je otac,kad sam mu to rekao, zanijemio. »Slikar? Umjetnik!«Posumnjao je u moj zdravi razum ili je moda pomislio da nije dobro èuo ili shvatio.Ali, kad je shvatio, a posebno poto je osjetio kako je moja namjera ozbiljna, suprotstavio joj se svom odluènoæu svoje naravi . . .»Umjetnik! Nikad! Nikad, dok sam ja iv!« . . . Od svog »nikad« otac nije odustao, ja sam pojaèao svoj »ipak!«18Jedna je posljedica tog sukoba bila, kako je Hitler kasnije objasnio, da je u koli prestao uèiti. »Nadao sam se da æe me otac, kad vidi kako u gimnaziji slabo napreduj

em, pustiti da se posvetim svom snu, sviðalo mu se to ili ne.«19To, napisano trideset i èetiri godina kasnije, moda je djelomice isprika za neuspjeh u koli. U osnovnoj je koli Hitler jo imao dobre ocjene, ali u gimnaziji u Linzu bile su tako slabe da je naposljetku izgubio godinu i bio primoran da prijeðe u dravnu koli u Steyr, nedaleko od Linza. I tu je ostao samo kratko vrijeme i otiao a danije poloio malu maturu.Da ga je neuspjeh u kolovanju kasnije u ivotu grizao, vidjelo se kad se izrugivao »gospodi akademicima« zbog njihovih titula i diploma i uèenog dranja. Èak i u posljednjetri-èetiri godine svog ivota, kad se u svom Glavnom stanu bavio svim pojedinostimavojne strategije, taktike i komande, obièavao je za slobodnih veèeri u krugu starihstranaèkih drugova raspravljati o gluposti svojih uèitelja. Neke od arabeski tog luðaka, koji je tad kao vrhovni komandant osobno upravljao golemim armijama od Volgedo kanala La Manchea, saèuvane su.

50Kad razmiljam o ljudima koji su bili moji uèitelji, uviðam da je veæina bila malo ludaDobri su uèitelji bili iznimka. alosno je to takvi ljudi imaju moæ da odreðuju ivotom èovjeku. 3. oujka 1942.20O uèiteljima koji su me uèili imam najneugodnija sjeæanja. Veæ i njihova vanjtina odavje prljavtinu; prljavi ovratnici, nenjegovana brada . . . Bili su proizvod potpuno ovisnog duhovnog proletarijata koji se odlikovao neèuvenim neznanjem i bio stvoren upravo zato da bude stup sistema koji je sad, bogu hvala, stvar prolosti. 12. travnja 1942.21Kad se sjeæam svojih uèitelja, uviðam da je polovica njih bila nenormalna . . . Nas uèeike u staroj Austriji odgajali su da potujemo starce i ene. Ali, prema svojim profesorima nismo imali milosti; bili su nam prirodni neprijatelji. Veæina je bila duevno poremeæena i poprilièan broj je njih zavrio kao pravi luðaci!. . . Ja sam osobno bi

s uèiteljima u posebno loim odnosima. Nisam pokazivao nimalo sklonosti prema stranim jezicima iako bih ih moda stekao da uèitelj nije bio roðeni idiot. Nisam ga podnoio. 29. kolovoza 1942.21Nai uèitelji bili su apsolutni tirani. Nisu imali osjeæaja za omladinu; jedini im jecilj bio da nam natrpaju mozgove i pretvore nas u uèene majmune poput njih samih.Ako je koji uèenik pokazivao i najmanje znakove originalnosti, progonili bi ga neumorno, a svi su uzorni ðaci koje sam poznavao kasnije u ivotu propali. 7. rujna 1942.2iDo svoje smrti Hitler, oèito, nije oprostio svojim uèiteljima slabe ocjene koje su mu bili dali a ni zaboravio. Ali osveæivao im se ismijavajuæi ih.



Kad je Hitler postao svjetska liènost, neki su pokuali prikupiti dojmove koje je onostavio na svoje uèitelje. Jedan od rijetkih koje je Hitler, èini se, volio bio jeprofesor Theodor Gissinger, nastavnik prirodopisa. Gissinger se kasnije prisjeæao:»to se mene tièe, Hitler nije u Linzu ostavio ni povoljan ni nepovoljan dojam. Nipotnije bio voða razreda. Bio je mrav i uspravan, lica blijeda i vrlo upala, gotovo kao u tuberkuloznog bolesnika, pogleda neobièno otvorena, oèiju blistavih.«24Profesor Eduard Humer, oèito jedan od onih koje je Hitler kasnije opisao kao »roðene idiote« jer je poduèavao francuski, doao je 1923. u Miinchen da svjedoèi u prilog svombivem uèeniku, kojem su tad sudili za51- ...juizdaju nakon puèa u pivnici. Iako je hvalio Hitlerove ciljeve i izjavio da od srca eli da on ostvari svoje ideale, dao je slijedeæu skicu uèenika gimnazije:Hitler je svakako bio nadaren, iako samo za odreðene predmete, ali mu je nedostajalo discipline i, najblae reèeno, smatrali su ga drskim, samovoljnim, svadljivim i nesposobnim da se pokori kolskim pravilima. A nije bio ni marljiv; inaèe bi bio postigao mnogo bolje rezultata, uz svoju darovitost.25Kako se pokazalo, jedan je profesor u gimnaziji u Linzu izvrio jak i sudbonosan utjecaj na mladog Adolfa Hitlera. Bio je to profesor povijesti dr Leopold Potsch,koji je potjecao s juga zemlje, iz mijeanog njemaèko--slavenskog jeziènog podruèja, ikojeg su tamonje nacionalne trzavice uèinile fanatiènim njemaèkim nacionalistom. Prijedolaska u Linz, poduèavao je u Marburgu, koji je kasnije, kad je poslije prvog svjetskog rata to podruèje pripalo Jugoslaviji, postao Maribor.Iako je dr Potsch svom uèeniku dao samo »dobar« iz povijesti, jedini je on od Hitlerov

ih uèitelja pohvalno spomenut u Mein Kampfu. Hitler spremno priznaje svoj dug tom èovjeku.Za cijeli moj kasniji ivot bilo je moda presudno to mi je sreæa dodijelila profesorapovijesti koji je, kao malo tko, shvatio princip: upamti bitno, zaboravi nevano ... U mom profesoru dru Leopoldu Potschu iz gimnazije u Linzu bio je taj principutjelovljen doista na idealan naèin. Taj stari gospodin, ljubazan ali istodobno energièan, uspijevao je da svojom blistavom rjeèitoæu ne samo zadri nau panju veæ da ese. Èak i danas s iskrenim uzbuðenjem mislim na sjedokosog èovjeka koji je arom svog zlaganja ponekad uspijevao da zaboravimo sadanjost, kao èarolijom prenosio nas u prola vremena, a suhe povijesne èinjenice iz tisuægo-dinjih magli pretvarao u ivu stvast. Sjedili smo èesto ushiæeni, ponekad èak dirnuti do suza . . . Iskoristio je na proupali nacionalni fanatizam kao sredstvo za na odgoj, pozivajuæi se èesto na na osjeæaacionalnog ponosa.

Taj je profesor uèinio povijest mojim najmilijim predmetom. Vjerojatno sam tad iako mu to nije bila namjera postao mladim revolucionarom.26Otprilike trideset i pet godina kasnije, 1938, obilazeæi Austriju poto joj je bio nametnuo Anschluss, prekinuo je kancelar Hitler svoj trijumfalni put u Klagenfurtu da52obiðe svog, tad veæ umirovljenog starog profesora. Oduevio se kad je saznao da je stari gospodin bio èlan dotad zabranjenog nacistièkog SS. Razgovarao je nasamo s njim puni sat i kasnije povjerio svojim stranaèkim drugovima: »Ne moete zamisliti koliko dugujem tom starcu.«27Alois Hitler umro je od krvarenja u pluæima 3. sijeènja 1903, u dobi od ezdeset i petgodina. Krvarenje ga je zadesilo na jutarnjoj etnji i umro je nekoliko trenutakakasnije u oblinjoj gostionici, na rukama jednog susjeda. Kad je njegov trinaesto

godinji sin ugledao oèev le, spopao ga je grèevit plaè.2«Njegova mati, kojoj su tad bile èetrdeset i dvije, preselila se u skroman stan u Urfahr, predgraðe Linza, gdje je nastojala uzdravati sebe i dvoje preivjele djece, Adolfa i Paulu, oskudnom uteðevinom i mirovinom koja joj je preostala. Osjeæala se obaveznom, kao to Hitler primjeæuje u Mein Kampfu, da ga nastavi kolovati u skladu s oèevm eljama »drugim rijeèima«, kao to on kae, »da ga koluje za èinovnika«. Ali, iakoca bila popustljiva prema svom sinu a on je nju, èini se, vrli volio, bio je »odluèniji no ikad«, kae, »da ni pod koju cijenu ne postane èinovnik«. I tako je, usprkos njenubavi izmeðu majke i sina, bilo trvenja i Adolf je i dalje zanemarivao uèenje.»Tad mi je iznenada dola u pomoæ bolest i za nekoliko tjedana odluèila o mojoj buduæno



i prekinula vjeène prepirke u kuæi.«29Zbog bolesti pluæa morao je esnaestogodinji Hitler izostati iz kole najmanje godinu ana. Poslali su ga na neko vrijeme u rodno selo Spital, gdje se oporavljao u kuæimajèine sestre Therese Schmidt. Kad je prizdravio, vratio se na kratko vrijeme u gimnaziju u Steyr. Njegov posljednji kolski izvjetaj, od 16. rujna 1905, pokazuje ocjene »dovoljan« iz njemaèkog, kemije, fizike, geometrije i nacrtne geometrije. U zemljopisu i povijesti bio je »dobar«; u slobodnom crtanju »vrlo dobar«. Moguænost da napusolu zauvijek toliko ga je uzbudila da se prvi i posljednji put u ivotu napio. Kao to se kasnijih godina prisjeæao, pokupila ga je u zoru, na cesti izvan Stevra, mljekarica i pomogla mu da se vrati53u grad dok se zaklinjao da se vie nikada neæe opiti.* Bar je to se toga tièe odrao rjer je postao zakleti apstinent, nepuaè i vegetarijanac, najprije iz nude, dok se skitao bez novaca po Beèu i Munchenu, a kasnije iz uvjerenja.Iduæe dvijetri godine Hitler je èesto opisivao kao najsretnije dane svog ivota.** Dokmu je mati predlagala a ostali roðaci navaljivali da se zaposli i izuèi neki zanat,on se zadovoljavao time da sanjari o svojoj buduænosti umjetnika i provodi dane uugodnu ljenèarenju na obalama Dunava. Nikad nije zaboravio »pahuljastu mekoæu« tih godia, od esnaeste do devetnaeste, kad je kao »majèin ljubimac« uivao u »jalovosti udobna30 Iako je boleljiva udovica teko sastavljala kraj s krajem iveæi o skromnoj mirovin, mladi Adolf je odbijao da joj pripomogne time da se zaposli. Gadila mu se i sama pomisao da se prihvati kakvog stalnog zaposlenja, a to je potrajalo do krajanjegova ivota.Èini se da su te posljednje godine djeèastva za Hitle-ra bile tako sretne zato to nij

e morao raditi, a mogao je lutati, sanjariti i provoditi dane tumarajuæi gradskimulicama ili okolicom objanjavajuæi prijatelju to to ne valja sa svijetom i kako bi ga trebalo popraviti, a veèeri s knjigom u krevetu ili stojeæi na galeriji opere u Linzu ili Beèu sluajuæi opèinjeno mistièna, poganska djela Richarda Wagnera.Jedan drug iz djetinjstva kasnije ga se sjeæao kao blijeda, boleljiva, vitka mladiæakoji bi, iako obièno bojaljiv i utljiv, katkad iznenada planuo histeriènim bijesom naone koji su mu protuslovili. Èetiri godine smatrao se smrtno zaljubljenim u lijepuplavojku koja* Isprièao je tu prièu o sebi sjeæajuæi se prolosti naveèer od 8. na 9. sijeènja 1942,nom stanu. (Hitler 's Secret Conversation.s, str. 160)** »To su bili najsretniji dani mog ivota i èinili su mi se gotovo poput sna. . .« (Men Kampf, str. 18.) U pismu koje nosi datum 4. kolovoza 1933, est mjeseci poto je postao kancelar, Hitler je pisao svom prijatelju iz mladosti Augustu Kubizeku: »Bit

æe mi drago... da s tobom ponovo oivim sjeæanja na najbolje godine svog ivota.« (Kubk, Adolf Hitler, mein Jugendfreund, str. 273)54se zvala Stefanie, a iako je èesto u nju èeznutljivo zurio dok se s majkom etala gore-dolje po Landstrasse u Linzu, nikad se nije ni najmanje potrudio da je upozna,pretpostavljajuæi da ona ostane, kao i tolike druge stvari, u sjenovitom svijetu njegovih zanosnih mata. U bezbroj pjesama koje je spjevao o njoj, a nikad joj ih nije poslao (jedna je nosila naslov »Himna ljubljenoj^ i koje je uporno èitao svom strpljivom prijatelju Augustu Kubizeku,* postala je doista junakinja iz Die Walkure i odjevena u tamnoplavu barunastu haljinu, ja-hala na bijelcu procvjetalim livadama.31Iako je Hitler bio odluèio da postane umjetnik, najradije slikar ili bar arhitekt,bio je opsjednut politikom veæ u dobi od esnaest godina. Do tada je veæ bio razvio s

ilovitu mrnju prema habsburkoj monarhiji i svim nenjemaèkim narodima u vienacionalnoAustro-Ugar-skom carstvu kojim je vladala, i jednako strastvenu ljubav za sve toje njemaèko. Sa esnaest godina postao je ono to æe ostati do posljednjeg daha: fanatn njemaèki nacionalist.Èini se da je imao malo bezbrinog mladenaèkog duha, usprkos skitanju. Osjeæao je problme ivota kao teret. Kubizek se kasnije prisjeæao: »Posvuda je vidio samo zapreke i neprijateljstvo . . . Uvijek je bio protiv neèeg i u zavadi sa svijetom . . . Nikadga nisam vidio da neto shvaæa vedro ... .«32U tom je razdoblju mladiæ koji nije podnosio kolu postao strastven èitaè, te je iz javih biblioteka posuðivao bezbroj knjiga. Kubizek se sjeæa da je Hitler uvijek bio okr



uen hrpama knjiga; najradije je èitao djela o njemaèkoj povijesti i mitologiji.33* Kubizek, èini se jedini prijatelj kojeg je Hitler imao u mladosti, dao je u svojoj knjizi Adolf Hitler, mein Jugendfreund zanimljiv prikaz svog prijatelja u èetiri godine drugovanja prije nego je Hitler postao skitnica u Beèu prikaz koji ne samo popunjuje biografsku prazninu u ivotu njemaèkog Fiihrera nego donekle ispravlja iveæ uvrijeeni dojam o njegovu mladenaèkom liku. Kubizek je bio suta protivnost Hitleu. Imao je u Linzu topao roditeljski dom, uèio je tapetarski zanat kao i njegov otac, marljivo je radio uèeæi istodobno glazbu i uspjeno diplomirao na beèkom konzervatoiju. Zapoèeo je djelovati kao skladatelj i dirigent, ali je tu njegovu karijeru osujetio prvi svjetski rat.55Kako je Linz bio pokrajinski gradiæ, nije dugo trebalo da Beè, blistavi barokni glavni grad carstva, poène privlaèiti mladiæa takve ambicije i mate. Godine 1906, nedugo nkon svog sedamnaestog roðendana, Hitler se, opskrbljen novcem koji su mu dali majka i roðaci, uputio na dva mjeseca u veliku metropolu. Iako je kasnije postao poprite njegovih najgorèih godina, kad je, povremeno, doslovce ivio na ulici, Beè ga je prilikom tog prvog posjeta opèinio. Lutao je danima ulicama, ispunjen uzbuðenjem pri pogledu na impozantne graðevine uzdu Ringa i u neprestanoj ekstazi od onog to je vidiou muzejima, operi, kazalitima.Raspitao se takoðer o uvjetima za upis u beèku Akademiju likovnih umjetnosti i godinu dana kasnije, u listopadu 1907, vratio se u prijestolnicu da pristupi prijemnom ispitu kao prvom praktiènom koraku u- ostvarenju svog sna da postane slikar. S osamnaest godina bio je pun velikih nada, ali je doivio razoèaranje. Biljeka na listukvalifikacije za Akademiju svjedoèi o tome:

Navedeni nisu na prijemnom ispitu pokazali zadovoljavajuæe rezultate, ili nisu nipriputeni na ispit. . . Adolf Hitler, Braunau na Innu, 20. travnja 1889, Nijemac,katolik. Otac dravni èinovnik, 4. razreda gimnazije. Malo portreta. Ispitni radovine zadovoljavaju.34Iduæe godine Hitler je ponovo okuao sreæu i tog puta su mu crtei bili toliko slabi dana ispit nije ni priputen. Za mladog ambicioznog èovjeka bio je to, kako je kasnijenapisao, »udarac groma iz vedra neba«. Bio je potpuno siguran da æe ga ovaj put primiti. Prema vlastitom prikazu u Mein Kampfu, Hitler je zamolio objanjenje od rektora Akademije.Taj me gospodin uvjeravao da crtei koje sam priloio nepobitno dokazuju da nisam nadaren za slikanje, i da moje sposobnosti, oèito, lee na polju arhitekture; za mene,rekao je, slikarska akademija ne dolazi u obzir, nego samo kola za arhitekturu.35

Hitler je to, dodue, uvidio, ali je ubrzo, na svoju alost, shvatio da æe mu to to nie zavrio gimnaziju moda onemoguæiti upis na arhitekturu.U meðuvremenu je njegova mati umirala od raka na56prsima te se vratio u Linz. Tri pune godine otkako je Adolf napustio kolu, KlaraHitler i njezini roðaci uzdravali su mladiæa ne doèekavi nikakav rezultat. Dana 21. pinca 1908, dok se grad zaodijevao u sveèano blagdansko ruho, Hitlerova mati je umrla, a dva dana kasnije pokopana je u Leondingu pokraj mua. Devetnaestogodinjem mladiæu... bio je to straan udarac . . . oca sam potovao, ali majku sam volio . . . smrtje iznenada prekinula sve moje lijepe planove. . . Siromatvo i surova stvarnost primorali su me da brzo odluèim . .. Bio sam upuæen na to da se sam nekako prehranjujem.36

Nekako! Nije nita izuèio. Uvijek je prezirao fizièki rad. Nikad nije pokuao privreditni pfeniga. Ali to ga nije pokolebalo. Kad se opratao sa svojim roðacima, izjavioje da se neæe vratiti sve dok ne uspije.S kovèegom punim odjeæe i rublja u ruci i s nepokolebljivom voljom u srcu, odvezao sam se u Beè. Nadao sam se izvuæi od sudbine ono isto to je pedeset godina ranije uspjelo mom ocu; i ja sam htio postati »neto« ali nipoto èinovnik.37»NAJTUNIJE DOBA MOG IVOTA«Iduæe èetiri godine, izmeðu 1909. i 1913, bile su za mladiæa iz Linza, koji je doao dabijedi, godine krajnje bijede i neimatine. Tih posljednjih godina prije pada Habsburgovaca, prije nego je i Beè prestao biti prijestolnica carstva od pedeset i dva



milijuna ljudi u srcu Evrope, taj je grad bio veseo i privlaèan kao ni jedan od tadanjih evropskih metropola. Ne samo u arhitekturi, kiparstvu, muzici, veæ u lakomislenom, eljnom zabave i kultiviranom duhu svojih stanovnika, taj je grad saèuvao atmosferu baroka i rokokoa kakva je drugim zapadnim metropolama bila nepoznata.Smjeten na obalama Dunava, ispod umovitih breuljaka Wienerwalda protkanih uto-zelenm vinogradima, Beè je bio grad takve prirodne ljepote da je zarobio doljaka, a Beèaneje ona ponukala da vjeruju kako im je57providnost bila posebno sklona. Zrak je ispunjala glazba, velièanstvena glazba darovitih domaæih sinova, najveæih koje je Evropa poznavala: Havdna, Mozarta, Be-ethovena i Schuberta, a u posljednjim godinama sjaja koji je tamnio veseli valceri oboavanog Beèanina Jo-hanna Straussa. Ljudima tako obdarenim i proetim baroknim naèinom iota i sam se ivot èinio poput sna, i graðani su provodili ugodne dane i noæi u plesu izabavi, u lakim razgovorima u udobnim kavanama, sluajuæi glazbu i gledajuæi nestvaransvijet na sceni kazalita, opera i opereta, u ljubakanju i ljubljenju, preputajuæi dobar dio ivota uitku i mati.Svakako, carstvom treba upravljati, vojsku i mornaricu popunjavati ljudstvom, pruge i ceste odravati, poslove i radove obavljati. Ali malo je tko u Beèu radio prekovremeno ili èak i puno radno vrijeme.Beè je, naravno, imao i mraènih strana. Taj grad, kao i svi ostali, imao je svoje siromahe: slabo hranjene, loe odjevene ljude koji su stanovali u bijednim stanovima. Ali, kao najveæi industrijski centar u srednjoj Evropi i ujedno prijestolnica, Beè je cvao, a blagostanje koje je odatle proizlazilo cijedilo se i u nie slojeve. Politièki je gradom vladala premoæna veæina sitne buroazije; radnitvo se organiziralo

samo u sindikate nego i u svojoj moænoj politièkoj stranci, socijaldemokratskoj. Stanovnitvo, koje je bilo naraslo na dva milijuna, previralo je. Demokracija je istiskivala zastarjelu autokraciju Habs-burga, obrazovanje i kultura postali su pristupaèni masama tako da je godine 1909, kad je Hitler doao u Beè, mladi èovjek bez sredtava mogao dobiti viu naobrazbu ili pristojno zaraðivati da, kao jedan od milijunaljudi s redovnom zaradom, sudjeluje u kulturnom dobru koje je grad nudio svojemstanovnitvu. Zar nije veæ i njegov jedini prijatelj, Kubizek, jednako siromaan i nepoznat kao i on, stvarao ime na Muzièkoj akademiji?Ali mladi Adolf nije slijedio svoju ambiciju da postane arhitekt. Mogao je bitiprimljen u kolu iako mu je nedostajala svjedodba gimnazije mladiæe »posebno nadarenimali su bez maturalne svjedodbe ali, koliko je poznato, nije se potrudio da ga prime. Isto tako nije pokazao sklonosti da neto izuèi ili da se stalno zaposli. Umjesto toga, radije se uzdravao pri-

58godnim poslovima: èiæenjem snijega, istresanjem sagova, noenjem kovèega na Zapadnom kdvoru, povremeno i kao pomoæni graðevinski radnik. U studenome 1909, nepunu godinu dana poto je bio doao u Beè da »izazove sudbinu«, bio je prisiljen da se iseli iz namje sobe u Simon Denk Gasse i iduæe èetiri godine spavao je u prenoæitima za siromane iu gotovo jednako bijednom mukom domu u Meldemann-strasse 27, u dvadesetom okrugu,blizu Dunava, uto-ljujuæi glad u dobrotvornim gradskim kuhinjama.Nije èudo to je gotovo dvadeset godina kasnije napisao: Za mene je Beè, grad koji jetolikima biq pojam nedune zabave, sveèano poprite razdraganih ljudi, na alost samo spomen najtunijeg razdoblja u mom ivotu. Èak i. danas u meni taj grad budi samo tmurne misli. Za mene ime tog fetonskog grada predstavlja pet godina neimatine i bijede. Pet godina za kojih sam morao zaraðivati nasuni kruh najprije kao nadnièar, zatim kao mali slikar; uistinu oskudan hljeb nikad dostatan da utoli i obiènu glad. Gl

ad je tada bila moj vjerni tjelesni èuvar; nije me naputala ni na trenutak i sve jespremno sa mnom dijelila . . . Moj je ivot bila neprekidna borba s tim nemilosrdnim prijateljem.39Ipak ga glad nikad nije natjerala da potrai stalno zaposlenje. Kao to objanjava u Mein Kampfu, izjedao ga je malograðanski strah da æe se »opet srozati u redove proletarijata« strah koji je kasnije iskoristio gradeæi nacionalsocijalistièku stranku na irm osnovama tadanje obezglavljene, loe plaæene, zaputene klase sitnih obrtnika i èinoka, èiji su se milijuni pripadnika pothranjivali iluzijom da su bar drutveno u boljem poloaju od »radnika«.Iako Hitler kae da se probijao i kao »mali slikar«, u svojoj autobiografiji ne iznosi



nikakvih drugih pojedinosti o tome, osim to usputno dodaje da mu se 1909. i 1910. poloaj toliko popravio da vie nije morao raditi kao prost nadnièar.»Tad sam veæ«, kae, »radio samostalno kao mali crtaè i akvarelist.«40To je malo nejasno, kao i mnogo ta drugo od biografskog materijala u Mein Kampfu.Iako izjave onih koji su ga u to vrijeme poznavali nisu mnogo vjerodostojnije,prikupljeno je dosta materijala iz kojeg se59moe dobiti vjerojatno toènija i potpunija slika.*Da Adolf Hitler nikad nije bio soboslikar, kao to su njegovi politièki protivnici tvrdili, prilièno je sigurno. U najmanju ruku, nema dokaza da se ikad bavio tim obrtom. Ono to je slikao ili crtao bile su diletantske slièice Beèa, obièno kakvih dobro oznatih graðevina kao to je katedrala sv. Stjepana, opera, Burgtheater, dvorac u Schonbrunnu ili rimske ruevine u schonbrun-nskom parku. Prema izjavama svojih znanaca, precrtavao ih je sa starijih djela; oèito nije umio crtati po prirodi. Ti su crtei i slikanje ukoèeni i beivotni, poput grubih i nemarnih skica kakvog poèetnika aritekta, a ljudski likovi koje je ponekad dodavao toliko loi da podsjeæaju na strip.Pronaao sam biljeku koju sam jednom pribiljeio dok sam listao mapu Hitlerovih originalnih crtea: »Vrlo malo lica. Diletantski. Jedno gotovo demonsko lice.« Prema Heidenu, »oni stoje poput sitnih ispunjenih vreæa ispred visokih, mraènih palaèa«.41 Hitler prodao vjerojatno na stotine takvih jadnih proizvoda sitnim trgovcima koji su njima ukraavali zidove, punili prazne okvire izloene na prodaju i prodavaèima namjetajkoji su ih ponekad lijepili za poleðinu jeftinih sofa i stolaca, prema tadanjoj modi u Beèu. Hitler je umio biti i komercijalniji. Cesto je crtao oglase za trgovcereklamirajuæi proizvode kao npr. Teddy-puder protiv znojenja, a postojao je i jeda

n oglas, naslikan moda da zaradi neto novaca o Boiæu, sa svetim Nikolom kako prodajerene svijeæe, i drugi sa iljastim gotskim tornjem crkve sv. Stjepana iznad brda sapuna. Kopiranje tog tornja nikad ga nije zamaralo.To je bio cijeli Hitlerov »umjetnièki opus«, to ga nije prijeèilo da se sve do kraja smatra »umjetnikom«.* Vidi Das Ende des Hitler-Mythos Josefa Greinera koji je osobno poznavao Hitlera za njegovih beèkih dana. Vidi takoðer Hitler the Pawn Rudolfa Oldena; Oldenova knjiga obuhvaæa i izjave Reinholda Hanischa, studenta-skitnice, koji je neko vrijemedijelio sobu s Hitle-rom u mukom domu i preprodavao njegove slike. Konrad Heidenu Der Fiihrer takoðer navodi Hanischov materijal, izmeðu ostalog i sudski zapisnik uHitlerovoj tubi protiv tog skitnice zbog navodne prijevare u kojoj je Hanisch utajio dio novca od prodaje njegove slike.60

Za tih skitalaèkih godina u Beèu neosporno je izgledao bohemski. Oni koji su ga tadpoznavali sjeæali su se kasnije njegova dugaèkog otrcanog crnog ogrtaèa, koji mu je visio do glenja i nalikovao na kaftan, a poklonio mu ga je bio neki maðarski idov staretinar, s kojim se bio upoznao u bijednom domu za mukarce. Sjeæali su se njegova masnog crnog polucilindra koji nije skidao cijele godine, njegove mutne kose, poèeljane na èelo kao u kasnijim godinama, a straga prerasle preko prljavog ovratnika jerse, èini se, rijetko iao ili brijao te su mu obrazi i brada obièno bili obrasli crnièekinjama. Ako moemo vjerovati Hanischu, koji je kasnije postao neka vrsta umjetnika, Hitler je bio »pojava kakva se rijetko viða meðu kræanima«.42Suprotno nekim od nasukanih mladih ljudi s kojima je ivio, Hitler nije imao nikakvih mladenaèkih mana. Nije puio ni pio. Nije se ljubakao sa enama ne zbog kakve abnrmalnosti, koliko se zna, veæ jednostavno zbog uroðene bojaljivosti.»Vjerujem,« primijetio je kasnije Hitler u Mein Kampfu, u jednom od svojih rijetkih

bljeskova humora, »da me tad moja okolina vjerojatno smatrala èudakom.«Sjeæali su se, kao i njegovi uèitelji, otra, ukoèena pogleda koji je dominirao licem iizraavao neto utjelovljeno u toj liènosti to se nije podudaralo s bijednim izgledom eoprane skitnice. I sjeæali su se da je taj mladiæ, vrlo lijen kad je trebalo zasukati rukave, bio pohlepan èitaè koji je veæi dio dana i veèeri provodio zadubljen u knjig.U to vrijeme èitao sam mnogo i temeljito. Sve slobodno vrijeme koje mi je preostalo troio sam na uèenje. Na taj sam naèin u nekoliko godina stvorio temelje znanja kojim se i danas koristim.44U Mein Kampfu Hitler opirno razmatra kako treba èitati.



Pod »èitanjem«, naravno, razumijem neto drugo od velike veæine nae takozvane »inteligPoznajem ljude koji beskrajno mnogo »èitaju« ... ali ih ne smatram »naèitanim«. Oni, rae se, posjeduju golemo »znanje«, ali im je mozak nesposoban da organizira i registrira proèitani materijal. . . S druge æe strane èovjek koji61umije pravilno èitati. . . instinktivno i trenutaèno upiti sve to, po njegovu miljenj, vrijedi upamtiti, bilo da odgovara njegovu cilju ili je, opæenito, vrijedno znati. . . Umijeæe èitanja, kao i uèenja, jest: . . . zadrati bitno, zaboraviti nebitno* .. . Samo takvo èitanje ima smisla i svrhu . . . Gledano u tom svijetlu, moje je beèko razdoblje bilo posebno plodno i korisno.45Korisno u kojem smislu? Hitlerov je odgovor da je iz svog tiva i ivota meðu beèkim siomasima i obespravljenima nauèio sve to mu je u kasnijem ivotu trebalo.Beè je bio i ostao za mene najtea, iako najtemeljitija ivotna kola. Doao sam u taj d jo napola kao djeèak, a otiao kao utljiv i ozbiljan mukarac.U tom se razdoblju u meni izgradila slika svijeta i pogled na svijet koji su postali granitni temelji cijelog mog djelovanja. Uz ono to sam tad nauèio nisam trebaovie mnogo uèiti; a izmijeniti nisam morao nita. 46to je, dakle, nauèio u toj tekoj koli kojom ga je Beè tako obilno podario? Kakve su e ideje koje je èitanjem i iskustvom stekao.i koje su, kako je rekao, uglavnom ostale neizmijenjene do njegova kraja? Da su preteno bile plitke i otrcane, èesto groteskne i proturjeène, proete neshvatljivim predrasudama, oèito je i nakon vrlo povrnogpreispitivanja. Da su vane za ovaj prikaz, kao to su bile vane po svijet, jednako je oèito jer su postale sastavni dio temelja Treæeg Reicha koji je taj knjiki skitaè jenog dana izgradio.

MLADENAÈKE IDEJE ADOLFA HITLERASve one, uz jednu iznimku, nisu bile njegove veæ sakupljene iz kovitlaca politièkog ivota Austrije prvih godina 20. stoljeæa. Dunavska monarhija umirala je od pokvarene probave. Stoljeæima je njemaèko-austrijska manjina vladala u tom viejeziènom carstvunameæuæi tucetu naroda svoj jezik i kulturu. Ali nakon 1848. nje-* Kurziv je Hitlerov. 62zina je vlast poèela slabiti. Tolike se narodnosti nisu mogle progutati i probaviti. Austrija nije bila topionièki tiganj. ezdesetih godina otrgnuli su se Talijani,a 1867. Maðari dobie jednak poloaj kao i Nijemci u okviru takozvane dvojne monarhije. Sad, na poèetku dvadesetog stoljeæa, razlièiti slavenski narodi Èesi, Slovaci, Srbirvati i ostali traili su jednakost ili bar nacionalnu autonomiju. Austrijskom politikom dominirala je ogorèena borba naroda.Ali to nije bilo sve. Postojalo je i socijalno nezadovoljstvo koje se èesto prebac

ivalo na nacionalna trvenja. Obespravljene nie klase zahtijevale su pravo glasa,a radnici pravo da organiziraju sindikate i trajkove ne samo za veæe nadnice i bolje radne uvjete veæ i za ostvarenje svojih demokratskih politièkih ciljeva. Naposljetku je jedan generalni trajk donio opæe pravo glasa mukarcima, a time dokrajèio politidominaciju austrijskih Nijemaca, koji su brojèano predstavljali samo treæinu stanovnitva u austrijskoj polovici carstva.Hitler, fanatièni mladi njemaèko-austrijski nacionalist iz Linza, bio je otar protivnik takva razvoja. U njegovim oèima carstvo je tonulo u »smradni mulj«. Spasiti ga je moglo samo ako vladajuæa germanska rasa ponovno potvrdi svoj apsolutni autoritet. Ostali nenje-maèki narodi, osobito Slaveni a nadasve Èesi, u njegovim su oèima bili manje vrijedni. Potrebno je da Nijemci njima vladaju eljeznom rukom. Parlament moraukinuti i dokrajèiti cijelu tu »demokratsku besmislicu«.Iako se u politiku nije aktivno upletao, Hitler je budno pratio djelatnost triju

velikih stranaka stare Austrije: socijaldemokrata, kræanskih socijalista i pangermana, njemaèkih nacionalista. U mozgu neoèeljanog posjetioca dobrotvornih kuhinja poèelje tad klijati politièka o-troumnost, koja mu je omoguæila da fantastièno jasno saglea snagu i slabosti suvremenih politièkih pokreta i uèinila ga, kad je dozrio, vodeæimpolitièarem Njemaèke. Veæ od prvih dodira sa socijaldemokratskom strankom razvila se uHitleru bjesomuèna mrnja prema njoj: »Najvie mi se ogadio njezin neprijateljski stavprema borbi za oèuvanje njemtine i njezino sramotno ulagivanje slavenskim 'drugovima' ... U nekoliko mjeseci stekao sam ono to bi inaèe moda potrajalo desetljeæima:63spoznaju o toj pogubnoj prostitutki* koja se krila pod plastom socijalne vrline



i bratske ljubavi.«47Ipak, bio je veæ toliko pametan da svlada svoj osjeæaj bijesa protiv te radnièke stranke kako bi mogao paljivo prouèiti razloge njezinoj popularnosti. Zakljuèio je da tomeima nekoliko uzroka, i niz godina kasnije sjetio ih se i iskoristio ih u izgradnji njemaèke nacio-nalsocijalistièke stranke.Jednog dana, kako je napisao u Mein Kampfu, bio je svjedok masovnih demonstracija beèkih radnika. »Gotovo dva sata stajao sam i suspregnuta daha gledao kako divovski ljudski zmaj polagano vijuga u prolazu. Sa zebnjom i potiten napustio sam to mjesto i otumarao kuæi.«45Kod kuæe je poèeo èitati socijaldemokratsku tampu, prouèavati govore njezinih voða, anrati njezinu organizaciju, razmiljati o njezinoj psihologiji, o politièkim tehnikama i izvlaèiti iz svega zakljuèke. Uspjeh socijaldemokrata objanjavao je sa tri razloga: znali su kako treba stvoriti masovni pokret bez kojeg je svaka politièka stranka besmislena; svladali su umijeæe propagande meðu masama; i, konaèno, spoznali su znaèeje onog to je nazvao »duhovnim i fizièkim terorom«.Ova treæa pouka, iako se pouzdano temeljila na pogrenom opaanju te odraava njegove vastite èudesne predrasude, posebno je zanimala mladog Hitlera. Deset godina kasnije on æe je u svoje svrhe korisno primijeniti.Shvatio sam neèuven duhovni teror koji taj pokret vri, posebice na buroaziju koja nije ni moralno ni mentalno dorasla takvim napadima; na dan znak otvara se prava paljba lai i kleveta protiv trenutno najopasnijeg neprijatelja dok se ivci napadnutog ne slome... To je precizno izraèunata taktika zasnovana na svim ljudskim slabostima, a njezini rezultati vode do uspjeha gotovo matematièki sigurno. . .

Ne manje jasno postalo mi je znaèenje fizièkog terora nad pojedincem i masama. . . Jer, dok se u redovima pristaa njime postignuta pobjeda èini trijumfom pravedne stvari, pob-jeðeni protivnik u veæini sluèaja sumnja u uspjeh oilo kakvog daljnjeg otpora.49Ovo je najbolja definicija nacistièke taktike, onakve* Rijeè »prostitutka« bila je u drugom i svim daljnjim izdanjima Mein Kamp/a izbaèena inadomjetena rijeèju »poast«.64kako ju je kasnije Hitler razvio, koja je ikad napisana. Meðutim, u tadanjem Beèu postojale su dvije politièke stranke koje su snano privlaèile mladog Hitlera, i obje jepodvrgnuo otroumnoj i hladnoj analizi, sposobnosti koja je u njemu sve vie rasla.Najprije se, kae, prihvatio prouèavanja Stranke pangermanskih nacionalista koju jebio utemeljio Georg Ritter von Scho-nerer, porijeklom iz istog kraja blizu Spita

la u donjoj Austriji kao i Hitlerova obitelj. Pangermanska stranka nalazila se tad u posljednjoj fazi borbe prsa o prsa za njemaèku prevlast u vienacionalnom carstvu. Iako je Hitler smatrao Schonerera »dubokim misliocem« i oduevljeno prihvaæao osnovnjegova programa: borbeni nacionalizam, antisemitizam, antisocijalizam, ujedinjenje s Njemaèkom i opoziciju Habsburgovcima i Svetoj stolici, ubrzo je otkrio uzroke neuspjeha te stranke:To to ova stranka nije pokazivala dovoljno razumijevanja za vanost socijalnih problema stajalo ju je gubitka istinski borbene narodne mase; stupanje u parlament oduzelo joj je snagu zamaha i opteretilo je svim onim slabostima svojstvenim tojinstituciji; borba protiv katolièke crkve . . . uskratila joj je bezbrojne najbolje elemente koje nacija uopæe moe nazvati svojim.soJedna od pouka iz njegovih beèkih godina koju nairoko izlae u Mein Kampfu, iako ju je Hitler zaboravio kad je doao na vlast u Njemaèkoj, bila je da nijedna politièka str

anka nema izgleda da pobijedi ako zametne rat s crkvom. »Bez obzira na to koliko se kojoj crkvi moe prigovoriti,« kae objanjavajuæi zato je Scho-nererov pokret »otcja od Rima« (Los-von-Rom) bio taktièka pogreka, »nijedna politièka stranka ne smije niksmetnuti s uma èinjenicu da u cijeloj povijesti nikakva sasvim politièka stranka nije nikad uspjela provesti vjersku reformaciju.«51Ali najveæa pogreka pangermana, po Hitlerovoj procjeni, bila je njihova nesposobnost da pokrenu mase, njihova nesposobnost da uopæe shvate psihologiju prosjeènog èovjeka. Oèito je iz njegove rekapitulacije ideja koje su se poèele oblikovati u njegovu mozgu kad mu nije bilo mnogo vie od dvadeset i jedne godine, da je to smatrao kardinalnom grekom. On je nije ponovio kad je osnivao svoj politièki pokret.



65Jo jednu greku pangermana Hitler nije poèinio. Oni su propustili da pridobiju podrkubar neke od moænih, veæ postojeæih institucija, bilo crkve, vojske ili bar kabineta ili efa drave. Ukoliko jedan politièki pokret ne zadobije takvu podrku, uviðao je mladjek, bit æe mu teko, ako ne i nemoguæe, osvojiti vlast. Upravo je takvu podrku Hitlerotroumno pribavio u prijelomnim berlinskim sijeèanjskim danima 1933. i samo je s njezinom pomoæi uspio da zajedno s nacionalsocijalistièkom strankom preuzme vlast u tako velikoj zemlji.U Hitlerovo vrijeme u Beèu je, meðutim, ipak postojao istaknut politièki voða koji je uiðao sve ovo, kao i nunost da se stranka osloni na mase. Bio je to dr Karl Lueger,gradonaèelnik Beèa i voða kræanske socijalne stranke, koji je vie od bilo kog drugog o Hitlerov politièki mentor, iako se njih dvojica nikad nisu sreli. Hitler ga je uvijek drao »najveæim njemaèkim gradonaèelnikom svih vremena . . . politièarom veæim odadanjih takozvanih 'diplomata' zajedno ... Da je dr Karl Lueger ivio u Njemaèkoj, bio bi svrstan u najveæe umove naeg naroda.«52Izmeðu Hitlera kakav je kasnije postao i tog krupnog, srdaènog, idola malograðanskih slojeva Beèa bilo je malo sliènosti. Toèno je da je Lueger postao najutjecajniji politièr Austrije, kao voða stranke koja se regrutirala iz redova nezadovoljne sitne buroazije i koja je izbijala politièki kapital, kao kasnije i Hitler, iz grubog antisemitizma. Ali Lueger, koji je poniknuo iz skromnih prilika i radom se probijao kroz studije, bio je èovjek znaèajnog duhovnog nivoa, i njegovi protivnici, ukljuèujuæi i idove, spremno su mu priznavali potenje, vitetvo, velikodunost i toleranciju. idov tefan Zweig, istaknuti austrijski pisac, koji je u to vrijeme bio odrastao u Beèu,posvjedoèio je da Lueger nikad nije doputao da ga njegov slubeni antisemitizam prij

eèi u tome da pomae i prijateljski se odnosi prema Zidovima. »Njegova gradska uprava,«pisao je Zweig, »bila je primjerno pravedna i èak tipièno demokratska . . . idovi kojisu drhtali gledajuæi pobjedu te antisemitske stranke i dalje su uivali ista prava iugled kao i do tada.«53To se mladom Hitleru nije sviðalo. Smatrao je da je Lueger pretjerano snoljiv i dane uviða rasni problem66koji predstavljaju idovi. Zamjerao je gradonaèelniku i to to nije prigrlio pangermanizam, i bio je skeptièan prema njegovu rimokatolièkom klerikalizmu i odanosti Habsbur-zima. Zar nije stari car Franjo Josip dva puta odbio da odobri Luegerov izborza gradonaèelnika?Pa ipak, Hitler je morao priznati genijalnost tom èovjeku koji je znao pridobiti podrku masa, koji je shvaæao moderne socijalne probleme i vanost utjecaja propagande

i govornitva na mase. Hitler nije mogao a da se ne divi »beskrajno otroumnom« naèinu koji se Lueger odnosio prema moænoj crkvi. I, napokon, Lueger je »brzo i vjeto umio iskoristiti sva raspoloiva sredstva da pridobije podrku postojeæih moænih institucija ako bi za svoj pokret izvukao to vie iz tih starih izvora moæi«.54To su ukratko bile ideje i tehnika kojima se Hitler kasnije sluio u stvaranju vlastite politièke stranke i putu do vlasti u Njemaèkoj. Originalan je bio samo u tome to ih je, kao jedini desnièarski politièar poslije prvog svjetskog rata, primijenio uNjemaèkoj. Tad je nacistièki pokret jedini od nacionalistièkih i konzervativnih stranaka uspio privuæi mase, a kad je to postigao, pridobiti podrku vojske, predsjednikaRepublike i organizacija velikog kapitala triju »postojeæih moænih institucija« kojepomogle da se Hitler domogne poloaja kancelara. Pouke nauèene u Beèu pokazale su sedoista korisnim.Dr Kp 1 Lueger bio je sjajan govornik, ali je pan-germanskoj stranci nedostajalo

govornika koji bi mogli pokrenuti sluatelje. Hitler je to uoèio i u Mein Kampfu naglasio vanost govornièkog dara u politici.Snaga koja je pokrenula velike lavine religioznog ili politièkog karaktera odvajkada je bila samo èarobna snaga izgovorene rijeèi.iroke narodne mase mogu se ustalasati samo snagom rijeèi.Svi veliki pokreti su narodni pokreti, vulkanske provale ljudskih strasti i emocija, uzburkani bilo stranom boicom nudom ili plamenom bakljom rijeèi baèenom u mase;ne zaslaðenom limunadom knjievnih esteta i salonskih junaka.55Iako se mladi Hitler nije bio aktivno ukljuèio u austrijsku politiku, poèeo je veæ kuai svoj govornièki dar na publici koju je nalazio u beèkim prenoæitima, dobrotvornim ku



injama i gradskim uglovima. Taj se dar67razvio (kako autor, koji je kasnije sluao niz njegovih najznaèajnijih govora, moe potvrditi) u govornitvo kojem izmeðu dva rata nije bilo premca u Njemaèkoj i koje je uvelike pridonijelo njegovom fantastiènom uspjehu.I naposljetku, u Hitlerova beèka iskustva pripadaju jo i idovi. U Linzu je, kako jerekao, bilo samo nekoliko idova. »Ne sjeæam se da sam u rodnoj kuæi, dok je otac bio ikad èuo rijeè idov.« U gimnaziji je bio jedan uèenik idov »ali mi o tome nismo ra. . Ja sam ih (idove) èak smatrao Nijemcima.«56Prema prièanju Hitlerova prijatelja, to nije istina. »Kad sam upoznao Adolfa Hitlera,« kae August Kubizek, sjeæajuæi se njihovih zajednièkih dana u Linzu, »njegov je antiizam veæ bio snano izraen . . . Kad je krenuo u Beè, Hitler je veæ bio uvjeren antise. I premda su njegovi doivljaji u Beèu moda produbili taj osjeæaj, on nipoto nije ponuo ondje.«57»Tada sam,« pie Hitler, »doao u Beè.«Obuzet mnotvom dojmova . . . pritisnut teinom svoje sudbine, nisam u poèetku opaao uutarnju slojevitost stanovnitva tog golemog grada. Iako je Beè tada brojio blizu dvije stotine tisuæa Zidova meðu stanovnitvom od dva milijuna, nisam ih zapaao . . . ia je u mojim oèima karakterizirala samo njegova vjera i stoga sam, iz ljudske snoljivosti, u ovom sluèaju, kao i ostalim, osuðivao vjerske napade. Tako mi se ton antisemitske beèke tampe èinio nevrijednim kulturne tradicije jedne velike nacije.58Jednog se dana, sjeæa se Hitler, etao sreditem grada. »Odjednom sam susreo prikazu u rnom kaftanu s crnim zulufima. 'Je li to idov?' bila mi je prva pomisao. Jer u Linzu svakako nisu tako izgledali. Promatrao sam èovjeka ispod oka i oprezno, ali to

sam due zurio u to strano lice, ispitujuæi crtu po crtu, to je vie moje pitanje poprimalo novi oblik: 'Je li to Nijemac?'«59Hitlerov se odgovor moe lako pretpostaviti. On, meðutim, tvrdi da je, prije no to jeodgovorio, odluèio »rastjerati svoje sumnje knjigama«. Zadubio se u antisemitske broue koje su se uvelike prodavale u ono vrijeme u Beèu. Zatim je izaao na ulice da taj»fenomen« promotri izbliza. »Kamo god sam poao,« kae, »poèeo sam68 .susretati idove, i to sam vie gledao, to su se vie u mojim oèima razlikovali od osth ljudi . . . Kasnije bi mi èesto pozlilo od vonja tih kaftanonosaca.«60' Zatim je, kae, otkrio »moralnu mrlju« na »izabranom narodu« . . . »Je li postojala iprljavtina ili bestidnost, posebno u kuUurnom ivotu, a da u nju nije bio upletenbar jedan idov? Ako je èovjek oprezno rasjekao takav gnojni èir, naao bi, poput crva jgnjilu tijelu, èesto zaslijepljena iznenadnim svjetlom Zidov-èiæa!« idovi su uglav

ili odgovorni, kako je vjerovao, za prostituciju i trgovinu bijelim robljem. »Kadsam prvi put,« navodi Hitler, prepoznao idova kao hladnokrvnog, besramnog i proraèunatog dirigenta te odvratne trgovine niskim strastima velegradskog oloa, proela me hladna jeza.«61U Hitlerovoj mrnji prema idovima ima dosta bolesne seksualnosti. To je bilo karakteristièno za tadanju antisemitsku beèku tampu, kao to je postalo kasnije za opsceni nberki tjednik Der Stiirmer koji je izdavao jedan od Hitlerovih najdraih suradnika, franaèki Gau-leiter, poznati pervertit i jedna od najodvratnijih liènosti Treæeg Reicha Julius Streicher. Mein Kampf je proaran mraènim nagovjetajima o tome kako sotonski idovi zavode nedune kræanske djevojke te tako prljaju njihovu krv. Hitler je pisao »stranoj viziji u kojoj krivonogi idovski gadovi zavode na stotine tisuæa djevojakKako Rudolf Olden istièe, moda je jedan od uzroènika Hitlerova antisemitizma poèivao seksualnoj zavisti koja ga je muèila. Iako je bio preao dvadesetu, nije, koliko je

poznato, u Beèu imao bilo kakav odnos sa enama.»Postepeno sam poèeo mrziti idove,« prièa Hitler, ». . . Za mene je to bilo vrijeme naduevnog preokreta koji sam ikad doivio. Iz slabunjavog kozmopolita pretvorio sam se u goruæeg antisemita.«62Takav, zaslijepljen i fanatièan, ostao je do kraja; njegov testament, koji je diktirao nekoliko sati prije smrti, sadravao je posljednju optubu protiv idova pripisujuæi im odgovornost za rat koji je on zapoèeo, a koji je dokrajèio njega i Treæi Reich. a plamena mrnja koja je zarazila tolike Nijemce dovela je naposljetku do pokolja,tako stranog i takvih razmjera da je na civilizaciji ostavila69



runu brazgotinu koje jamaèno neæe nestati dokle god_ bude èovjeka na Zemlji.U proljeæe 1913. Hitler je zauvijek napustio Beè i otiao u Njemaèku kojoj je, kako kanjegovo srce oduvijek pripadalo. Bile su mu dvadeset i èetiri godine i svakom, osim njemu samom moralo se èiniti da je u ivotu potpuno propao. Nije postao slikar niarhitekt. Nije postao nita, to je svak mogao vidjeti; bio je skitnica, svakako nesvakidanja, skitnica koja je èitala knjige. Nije imao prijatelja, ni obitelji, ni stalnog zaposlenja, ni doma. Imao je, meðutim, jedno: nepokolebljivu vjeru u samogsebe i duboko, arko uvjerenje da mora ispuniti misiju.Vjerojatno je da je otiao iz Austrije kako bi izbjegao vojnoj obavezi.* Ne zato tobi bio kukavica nego to mu je bila odvratna misao da slui vojsku sa Zidovima, Slavenima i ostalim nacionalnim manjinama u carstvu. U Mein Kampfu Hitler iznosi daje otiao u Munchen u proljeæe 1912, ali to nije toèno. Prema beèkom policijskom regisru, ivio je u Beèu sve do svibnja 1913.Razlozi koje sam navodi za odlazak iz Austrije grandiozni su.Moje unutarnje neslaganje s habsburkom dravom neprestano se poveæavalo. . . Gadio mi se konglomerat rasa u prije-* Od 1910, kad mu je bila dvadeset i jedna godina, bio je vojni obveznik. PremaHeidenu, austrijske ga vlasti nisu mogle pronaæi dok je ivio u Beèu. Naposljetku su ga otkrile u Miinchenu i naredile da se javi na regrutaciju u Linz. Josef Greiner. u svojoj knjizi Das Emle des Hitler-Mythos, objavljuje neto od Hitlerova dopisivanja s austrijskim vojnim vlastima u kojem Hitler nijeèe da je otiao u Njemaèku kakobi izbjegao vojnu slubu. Tvrdeæi da nema novaca, traio je doputenje da se na regrutciju javi u Salzburg jer je blizu Miinchena. Bio je pregledan ondje 5. veljaèe 1914. i proglaen nesposobnim za aktivnu, pa èak i za pomoænu vojnu slubu zbog slaba zdra

lja oèito je jo bolovao na pluæima. To to se nije javio na regrutaciju sve dok ga vti naposljetku nisu u dvadeset i èetvrtoj godini pronale mora da je muèilo Hitlera kasnije, kad mu je ugled u Njemaèkoj poèeo rasti. Greiner potvrðuje prièu koja je kruilaanti-nacistièkim krugovima kad sam je bio u Berlinu, prema kojoj je Hitler poslijeokupacije Austrije 1938. godine naredio Gestapou da pronaðe dokumente u vezi s njegovom vojnom slubom. Ali Gestapo je uzalud prekapao arhive u Linzu na sve veæi Hitlerov bijes. Dokumente je bio sakrio jedan èlan tadanje gradske uprave koji ih je,nakon rata, pokazao Greineru.70stolnici, gadila mi se cijela ta mjeavina Èeha, Poljaka, Maðara, Rusina, Srba i Hrvata i posvuda ta vjeèita plijesan èovjeèanstva idovi, i opet idovi. Meni se taj divovrad èinio utjelovljenjem oskrvnuæa. . . to sam due ivio u njemu, to je vie u meni rmrnja na tu tuðu mjeavinu naroda koja je poèela nagrizati to staro sjedite njemaèke

re. . . Iz svih ovih razloga, sve'je jaèa i snanija bivala u meni tenja da naposljetku odem tamo kamo su me od djetinjstva vukle tajne elje i skrivena ljubav.63Njegova sudbina u toj zemlji koju je toliko volio bit æe takva kakvu èak ni on sam unajfantastiènijim snovima nije mogao zamisliti. Bio je i ostao jo i kratko vrijemeprije proglaenja za kancelara njemaèkog Rei-cha, tehnièki, stranac, Austrijanac. Hitler se jedino i moe shvatiti kao Austrijanac koji je postao punoljetan u posljednjoj dekadi prije sloma habsburke carevine, koji se nije uspio snaæi u njezinoj civiliziranoj prijestolnici, koji je prigrlio sve moguæe proturjeène predrasude i mrnje ekstremista to su govorili njemaèki, i koji nije uspio spoznati ono to je u velikoj veæini njegovih sugraðana, bili oni Èesi, Zidovi ili Nijemci, siromani ili bogati, umjenici ili obrtnici, bilo èestito, ispravno i èasno. Pitanje je bi li bilo koji Nijemac sa sjevera, iz Po-rajnja na zapadu, iz Pruske na istoku ili èak i iz Bavarske najugu, mogao u svojoj krvi i umu imati upravo onu mjeavinu komponenata koja je Ad

olfa Hitlera naposljetku iznijela na najvie vrhunce. K tome je dakako jo pridolazilo i to to je razvio nepredvidivu darovitost.Ali u proljeæe 1913. od njegove se darovitosti jo nita nije vidjelo. U Miinchenu je,kao i u Beèu, bio bez sredstava, prijatelja i stalnog zaposlenja. A tad je, u ljetu 1914, izbio rat koji je i njega, poput milijuna drugih, èepao svojim neumoljivimpandama. Treæi kolovoza podnio je molbu bavarskom kralju Ludvvigu III za doputenjeda stupi kao dobrovoljac u jednu bavarsku jedinicu, i to mu je odobreno.Tu priliku kao da mu je poslalo samo nebo. Sad je mladi skitnica mogao udovoljiti ne samo svojoj èenji da slui svojoj usvojenoj domovini u borbi, kako je izjavio daje vjerovao, za njezin opstanak »biti ili ne



71biti« veæ je mogao pobjeæi od svih neuspjeha u svom osobnom ivotu i svojih propalih a.»Meni samom tadanji su dogaðaji doli kao spas iz muènih stanja koja su me bila pritisa u danima moje mladosti. Ne stidim se reæi da sam, ponesen oduevljenjem trenutka,pao na koljena i s punim srcem zahvalio nebesima to mi je podarena sreæa da ivim u takvo vrijeme ... Za mene, kao i za svakog Nijemca, poèeo je tad najznaèajniji trenutak ivota. U usporedbi s dogaðajima u toj divovskoj borbi, cijela je prolost bila pala u zaborav.«64Hitleru je prolost sa svom svojom bijedom, osamlje-noæu i razoèaranjima ostala zauvijk u sjeni, iako je oblikovala njegov um i karakter za sva vremena. Rat koji æe donijeti smrt tolikim milijunima, donio je njemu, u dvadeset i petoj godini, nov poèetak u ivotu.ROÐENJE NACISTIÈKE STRANKEDeseti studenog 1918, mraène jesenje nedjelje, Adolf Hitler je iskusio neto to je izdubine svoje mrnje i razoèaranja nazvao najveæim lopovlukom stoljeæa.* U vojnu bolnicu Pasevvalku, gradiæu na sjeveroistoku od Berlina, gdje se Hitler oporavljao od privremene sljepoæe, posljedice britanskog napadaja otrovnim plinom mjesec dana ranije u blizini Ypresa, stigao je jedan pastor s vijeæu koja se Hitleru uèinila neshvatljivom.Tog nedjeljnog jutra pastor je saopæio da je car abdicirao i pobjegao u Nizozemsku. Dan ranije, rekao je, u Berlinu su proglasili republiku. A sutradan, 11. studenog, bit æe u Compiegneu u Francuskoj potpisano primirje. Rat je izgubljen. Njemaèkaje preputena na milost i nemilost pobjednicima. Pastor je zajecao.

»Nisam to mogao podnijeti,« kae Hitler u prikazu tog prizora. »Pred oèima mi se sve poo zacrnjelo; pipajuæi i posræuæi, vratio sam se u bolnièku sobu, bacio se na leaj i zauarenu glavu u ponjavu i jastuk . . . Dakle, sve je bilo uzalud, sve rtve i odricanja; . . . uzalud sati u kojima smo, dok nam je smrtni strah stezao srca, ipakvrili svoju dunost; uzalud dva milijuna poginulih . . . Zar su izginuli za ovo? .. . Zar se sve to odigralo zato da bi banda prokletih zloèinaca mogla poloiti rukena Domovinu?«1Prvi put otkako je stajao kraj majèina groba, kae,* Taj se izraz pojavio u prvom njemaèkom izdanju Mein Kampfa, ali je u svim daljnjim izdanjima bio promijenjen u »revoluciju«.7273slomio se i zaplakao. »Nisam mogao drugaèije.« Poput milijuna svojih sunarodnjaka, tad

i zauvijek nakon toga, nije se mogao pomiriti s golom i poraznom èinjenicom da jeNjemaèka na bojitu potuèena i da je izgubila rat.Poput milijuna drugih Nijemaca, i Hitler je bio dobar i hrabar vojnik. Kasnije su ga neki politièki protivnici optuivali da se kukavièki ponio u ratu, ali treba poteo priznati da za takvu optubu nema ni trunka dokaza. Kao kurir 1. èete 16. bavarskog rezervnog pjeadijskog puka, stigao je na frontu pred kraj listopada 1914, nakonnepuna tri mjeseca obuke. Njegova je jedinica bila desetkovana u èetverodnevnim tekim borbama prve bitke kod Ypresa gdje su Britanci zaustavili njemaèki prodor prema Kanalu. Prema jednom Hitlerovom pismu svom munchenskom stanodavcu, krojaèu Poppu, njegov je puk u èetiri dana borbe bio sveden sa 3.500 na 600 vojnika; samo je trideset oficira preivjelo, a èetiri èete morali su ukinuti.U ratu je Hitler bio dvaput ranjen, prvi put 7. listopada 1916. u bitki na Sommi, kad je pogoðen u nogu. Poslije lijeèenja u Njemaèkoj vratio se u Listov puk nazvan

o prvom komandantu i 17. oujka 1917. unaprijeðen je u èin kaplara; borio se u bitki od Ar-rasa i u treæoj bitki kod Ypresa tog ljeta. Njegov puk bio je u sreditu borbiu toku posljednje njemaèke velike ofenzive u proljeæe i u ljeto 1918. U noæi 13. listopada zahvatio ga je teak britanski napadaj plinom na uzvisini juno od Werwicka utoku posljednje bitke kod Ypresa. »Oteturao sam goruæih oèiju,« kae Hitler, »noseæi saposljednji ratni izvjetaj. Nekoliko sati kasnije oèi su mi se pretvorile u uareno ugljevlje; oko mene se sve pomraèilo.«2Dva puta je odlikovan za hrabrost. U prosincu 1914. dodijeljen mu je eljezni kri drugog reda, a u kolovozu 1918. dobio je eljezni kri prvog reda koji se rijetko u staroj carskoj vojsci dodjeljivao obiènom vojniku. Jedan ratni drug iz njegove jedi



nice posvjedoèio je da je Hitler dobio odlikovanje zato to je sam samcat zarobio petnaest Engleza; drugi je izjavio da su to bili Francuzi. U dokumentima puka Listne spominje se uopæe takav pothvat; nema ni podataka o zaslugama74pojedinaca koji su odlikovani. Bez obzira za to ga je dobio, nema sumnje da je kaplar Hitler eljezni kri prvog reda zasluio. Ponosno ga je nosio do kraja ivota.A ipak je, prema izjavama vojnika, bio èudan svat. Nije primao pisama ni paketa odkuæe, kao ostali. Nikad nije zatraio dopust; nije èak pokazivao zanimanje za ene kako vojnici u ratu pokazuju. Nikad nije prigovarao, to su i najbolji èinili, prljavtini, uima, blatu, smradu u prednjim linijama. Bio je pasioniran vojnik, smrtno ozbiljan uvijek kad se govorio o ratnim ciljevima Njemaèke i njezinoj sudbini.»Svi smo ga proklinjali i smatrali nepodnoljivim,« izjavio je kasnije jedan drugi vojnik iz njegove èete. »Bio je bijela vrana meðu nama jer nije zajedno s nama slao taj rat do ðavola.«3 Neki drugi ga je opisao kao èovjeka koji je »sjedio u kutu kantine dreavu u rukama, duboko zamiljen. Iznenada bi skoèio i, uzbuðeno trèeæi naokolo, rekao daam, usprkos naim topovima, oduzeti pobjedu jer su nevidljivi neprijatelji njemaèkognaroda opasniji i od najveæeg neprijateljskog topa.«4 Zatim bi otrovnom paljbom zasuo te »nevidljive neprijatelje« idove i marksiste. Zar se nije u Beèu osvjedoèio da i izvor sveg zla?I zar se nije na svoje oèi osvjedoèio o tome i u Njemaèkoj, dok se usred rata oporavljao od rane na nozi? Kad su ga otpustili iz bolnice u Beelitzu, blizu Berlina, otiao je u glavni grad a odatle u Miinchen. Posvuda je nailazio na »hulje koje su proklinjale rat i eljele da se to prije svri«. Zabuanata koliko eli, a tko su oni akvi? »Kancelarije su bile pune idova. Gotovo svaki èinovnik bio je idov, a gotovo svak

idov èinovnik ... U 1916. i 1917. gotovo cijela proizvodnja bila je u rukama idovskog kapitala . . . Zidovi su pljaèkali cijelu naciju i gurali je pod svoju dominaciju . . . S uasom sam uvidio da se pribliava katastrofa . . .«5 Hitler nije mogao podnijeti to to je vidio i, kako kae, odlanulo mu je kad se vratio na frontu.Jo je manje mogao podnijeti katastrofu koja je zadesila njegov voljeni Vaterlandu studenom 1918. Njemu, kao i gotovo svim Nijemcima, ona je bila »monstruozna« i nezasluena. Njemaèka vojska nije bila pora-75ena na ratitu. Izdajice kod kuæe zabile su joj bile no u leða.Tako je u Hitleru, kao i mnogim drugim Nijemcima, niknula fanatièna vjera u legendu o »nou u leða« koja je, vie no ita drugo, potkopala Weimarsku Republiku i utrla pulerovu konaènom trijumfu. Legenda je bila lana. General Ludendorff, pravi gazda u Vrhovnoj komandi, inzistirao je 28. rujna 1918. da se smjesta sklopi primirje, a

njegov nominalni starjeina, feld-maral von Hindenburg, u tom ga je podrao. Drugi listopada, na sjednici krunskog vijeæa u Berlinu kojoj je predsjedao car Wilhelm II,Hindenburg je ponovio zahtjev Vrhovne komande da se smjesta sklopi mir. »Vojska«, rekao je, »ne moe èekati ni èetrdeset i osam sati.« U jednom pismu napisanom istog danandenburg je bez okolianja izjavio da vojna situacija nalae »da se obustave borbe«. Nie spomenut nikakav »udarac noem u leða«. Tek kasnije je zasluni ratni heroj Njemaèke egao legendi. Na sasluanju pred istranom komisijom narodne skuptine 18. studenog 1919, godinu dana nakon zavretka rata, Hindenburg je izjavio: »Kao to je jedan engleski general vrlo toèno rekao, njemaèkoj je vojsci 'zabijen no u leða'.«*Èinjenica je bila da se civilna vlast na èelu s prin-com Maxom von Badenom, kojoj Glavna uprava kopnene vojske sve do kraja rujna nije saopæila da se vojna situ-* Pripisivanje tog mita engleskom generalu u najmanju je ruku netoèno. Ali Wheeler-Bennett u VVooden Titan: Hindenburg, objasnio je da su, ironijom sudbine, dva b

ritanska generala ipak bila i nehotice u nekoj vezi sa irenjem te lane legende. »i je bio general-major Frederick Maurice, èiju su knjigu The Last Four Months objavljenu 1919. kritièari u njemaèkoj tampi potpuno pogreno prikazali kao dokaz da su njmaèku vojsku izdali u vlastitoj zemlji socijalisti, a da nije poraena na fronti.« General je demantirao ovo tumaèenje njemaèke tampe, ali bez uspjeha. Ludendorff se okoristio tim prikazima da uvjeri Hindenburga. »Drugi oficir,« kae Wheeler--Bennett, »bio jgeneral-major Malcolm, ef britanske vojne misije u Berlinu. Ludendorff je jedneveèeri veèerao s generalom i svojom uobièajenom bujnom elokvencijom razlagao kako je Glavnoj upravi kopnene vojske oduvijek manjkala podrka civilne vlasti i kako je revolucija izdala armiju. U nastojanju da razbistri znaèenje Ludendorffove rjeèitosti



jednom reèenicom, general Malcolm ga je upitao: 'Htjeli ste reæi generale, da vam jezabijen no u leða?' Ludendorffu su se oèi zakrijesile i on se eljno uhvatio te reèen. 'No u leða?' ponovio je. 'Da, upravo to. Zabili su nam no u leða.'«76acija pogorala, jo nekoliko tjedana odupirala Luden-dorffovu zahtjevu da se sklopiprimirje.Èovjek je morao ivjeti u Njemaèkoj izmeðu dva rata da bi shvatio kako je u njemaèkom ndu bilo raireno vjerovanje u tu nevjerojatnu legendu. Èinjenice koje su je opovrgavale bile su posvuda prisutne. Nijemci s desnice nisu ih htjeli vidjeti. Krivci su, nikad nisu prestajali tvrditi, »novembarski zloèinci« izraz koji je Hitler utuvljiao u podsvijest naroda. Nije bilo vano to je njemaèka vojska, lukavo i kukavièki, dovla republikansku vladu do toga da potpie kapitulaciju koju su vojnièke voðe zahtijevale, i da je zatim savjetovala vladi da prihvati Versajski mirovni ugovor. Nije, èini se, mnogo znaèilo ni to to je socijaldemokratska stranka 1918. s oklijevanjem prihvatila vlast, samo zato da spasi naciju od krajnjeg kaosa koji je prijetio da æezemlju baciti u boljevizam. Ona nije bila odgovorna za slom Njemaèke. Krivnja za to leala je na starom reimu.* Ali milijuni Nijemaca odbijali su da to uvide. Moralisu naæi krivce za poraz, ponienje i oèaj. Lako su uvjerili sami sebe da su ih nali uovembarskim zloèincima« koji su potpisali predaju i uspostavili demokratsku vladu namjesto stare autokracije. Lakovjernost Nijemaca je tema kojoj se Hitler neprestano vraæa u Mein Kampfu. Uskoro ju je u punoj mjeri iskoristio.Kad je pastor te veèeri, 10. studenog 1918, iziao iz bolnice u Pasevvalku, za Adolfa Hitlera su »uslijedili strani dani i jo gore noæi«. »Znao sam,« kae, »da je sve izamo budale, lasci i zloèinci mogli su se nadati milosti od neprijatelja. Za tih noæi

u meni se skupljala mrnja na one koji su sve to skrivili. . . Bijedni i degenerirani zloèinci! to sam vie nastojao razjasniti taj èudovini dogaðaj, to mi je vie ogid ponienja palio mozak. to je sva bol u mojim oèima bila u usporedbi s tim oèajem?«* Nekoliko je generala imalo hrabrosti da to i kae. Dana 23. kolovoza 1924. Frankfurter Zeitung objavio je èlanak generala Frei-herra von Schonaicha u kojem je analizirao uzroke njemaèkog poraza. Doao je do »nepobitnog zakljuèka da svoju propast dugjemo nadmoæi naih vojnih vlasti nad civilnim . . . Zapravo, njemaèki militarizam je jednostavno poèinio samoubojstvo.« (Citirao Telford Tavlor u Sword and Svastika, str.16)

77A zatim: »Moja mi je sudbina postala jasna. Odluèio sam postati politièar.«6Kako se pokazalo, bila je to sudbonosna odluka po Hitlera i po svijet.ZAÈECI NACISTIÈKE STRANKE

Izgledi da taj tridesetogodinji Austrijanac bez prijatelja i sredstava, bez zaposlenja, bez zanata ili profesije i bilo kakvog svjedoèanstva o redovnom zaposlenju,bez ikakvog iskustva u politici, u Njemaèkoj postigne politièku karijeru bili su sve drugo do ruièasti. U poèetku i kratkotrajno Hitler je bio toga svjestan. »Danima samse pitao to se moe poduzeti, ali sam na kraju svih razmiljanja morao trijezno zakljuèiti da ja, onako bezimen kakav sam bio, nemam nikakve osnove za bilo kakvu korisnu akciju.«7Vratio se u Miinchen potkraj studenog 1918. Grad u kojem je odluèio ivjeti zatekaoje vrlo izmijenjen. I tu je izbila revolucija. I tu je kralj abdicirao. Bavarskaje bila u rukama socijaldemokrata koji su uspostavili bavarsku Narodnu Dravu na èelu s Kurtom Eisnerom, popularnim idovskim piscem roðenim u Berlinu. Sedmi studenogEisner, poznata liènost u Munchenu, sa svojom sijedom bradom, cvikerom, velikim crnim eirom i sitnim rastom, proao je ulicama na èelu nekoliko stotina ljudi, zauzeo p

rlament i sjedite vlade i proglasio republiku, a da nijedan metak nije bio ispaljen. Tri mjeseca kasnije ubio ga je mladi desnièarski oficir grof Anton Arco--Vallev. Radnici su zatim proglasili republiku sovjeta, ali je ona bila kratka vijeka.Prvi svibnja 1919. jedinice redovne vojske upuæene iz Berlina i bavarski dobrovoljaèki odredi (Freikorps) umarirali su u Miinchen i zbacili komunistièki reim poubijavnekoliko tisuæa ljudi, medu njima i mnoge komuniste, za odmazdu to su ovi ustrijelili desetak talaca. Iako je privremeno slubeno uspostavljena umjerena socijaldemokratska vlada na èelu s78Johanesom Hoffmannom, prava politièka vlast u Bavarskoj prela je u ruke desnice.



to je èinilo desnicu u Bavarskoj u to kaotièno vrijeme? Redovna vojska, Reichswehr; monarhisti koji su traili povratak VVittelsbacha, masa konzervativaca koji su prezirali demokratsku Republiku obrazovanu u Berlinu; a kako je vrijeme odmicalo, najvie golema masa demobiliziranih vojnika kojima je izmaklo tlo pod nogama 1918, ljudi bez korijena koji nisu mogli naæi posla-ili se prilagoditi mirnodopskom drutvuiz kojeg su bili otili 1914, koji su u ratu ogrubjeli i postali nasilni, koji senisu mogli otresti ukorijenjenih navika i koji su, kako je Hitler, koji je nekovrijeme i sam bio jedan od njih, kasnije rekao, »postali revolucionari zbog revolucije i iz elje da revolucija postane trajno stanje«.Naoruane dobrovoljaèke organizacije nicale su po cijeloj Njemaèkoj, a tajno ih je opremao Reichswehr. U poèetku su ih uglavnom upotrebljavali za borbu protiv Poljaka ibaltièkih zemalja na spornim istoènim granicama, ali su se ubrzo njima sluili i zavjerenici koji su ruili republikanski reim. U oujku 1920. zaposjela je jedna od njih,po zlu èuvena Ehrhardtova brigada, predvoðena dobrovoljaèkim kapetanom Ehrhardom, Berlin i omoguæila dru Wolfgangu Kappu, osrednjem politièaru krajnje desnice, da se proglasi kancelarom.* Redovna vojska pod generalom von Seecktom stajala je po strani dok su predsjednik Republike i vlada pobjegli iz Berlina u zapadnu Njemaèku. Tekje generalni trajk radnièkih sindikata ponovo vratio republikansku vladu na vlast.U Munchenu je istodobno Jedan drugaèiji vojni coup d'etat bio mnogo uspjeniji. Èetrnaesti oujka 1920. redovna vojska zbacila je Hoffmannovu socijalistièku vladu i uspostavila desnièarski reim na èelu s Gustavom von Kahrom. I tad je glavni grad Bavarskepostao magnet za sve one snage u Njemaèkoj koje su odluèile sruiti Republiku, uspostaviti autoritaran reim i odbiti Diktat iz Versaillesa. Tu su napokon condottieri F

reikorpsa, meðu njima i pripadnici Ehrhardove brigade, nali utoèite i dobrodolicu; te skrasio general Ludendorff s grupom* Kapp je roðen u New Yorku 24. srpnja 1868.79drugih ozlojeðenih, otputenih oficira redovne vojske.* Tu su kovana politièka umorstva, meðu njima i ubojstvo Matthiasa Erzbergera, umjerenog katolièkog politièara, koji je imao hrabrosti da potpie primirje kad su generali uzmaknuli; i Walthera Rathenaua, sjajnog, kulturnog, ministra vanjskih poslova kojeg su ekstremisti mrzili jer je bio idov i jer je provodio politiku nacionalne vlade pokuavajuæi da ispuni barneke od uvjeta Versajskog ugovora.Na tom je plodnom munchenskom tlu Adolf Hitler dobio priliku za start.Kad se vratio u Munchen potkraj studenog 1918, ustanovio je da je njegov bataljon u rukama »vojnièkih sovjeta«. To mu je bilo tako odbojno, kae, da je »smjesta odluèi

ode«. Zimu je proveo straareæi u jednom logoru za ratne zarobljenike u Traunsteinu, blizu austrijske granice. U proljeæe se vratio u Munchen. U Mein Kampfu iznosi da je na sebe navukao nezadovoljstvo ljevièarske vlade i tvrdi da je izbjegao hapenje jedino tako to je uperio karabin u trojicu »lupea« koji su doli po njega. Èim je komui reim bio zbaèen, Hitler je poèeo svojom, kako je to nazvao, »prvom manje--vie politakcijom«. Ona se sastojala u pruanju podataka istranoj komisiji koju je 2. pjeadijsi puk obrazovao da ispita tko je sudjelovao u uspostavljanju kratkovjeke vlastisovjeta u Munchenu.Èini se da je Hitlerova usluga u ovom sluèaju bila ocijenjena dovoljno vrijednom daponuka vojsku da ga uposli. Dan mu je posao u Uredu za tampu i vijesti Politièkog odjela Okrune vojne komande. Njemaèka redovna vojska je sad, suprotno tradiciji, bila zagrezla du-* Na zavretku rata Ludendorff je pobjegao u vedsku preruen, s lanim zaliscima i pla

im naoèalama. Vratio se u Njemaèku u veljaèi 1919, piuæi svojoj eni: »Revolucionari æajveæu glupost ako nas ostave na ivotu. Jer, ako ikad ponovno doðem na vlast, neæe bitopratanja. Tad æu mirne savjesti dati objesiti Eberta, Scheide-manna i kompaniju igledati ih kako vise.« (Margaritte Ludendorff, Ah ich Ludendorffs Frau war, str.229). Ebert je bio prvi predsjednik, a Scheidemann prvi kancelar \Veimarske Republike. Ludendorff, iako zamjenik vrhovnog komandanta Hindenburga, bio je posljednje dvije godine rata stvarni diktator Njemaèke.80boko u politiku, osobito u Bavarskoj, gdje je napokon uspostavila vladu po svomizboru. Da proire svoja konzervativna gledita, vojnicima su drani kursevi »politièki



nstrukcija«. Na jednom od tih je Adolf Hitler bio paljiv polaznik. Jednog dana, prema njegovu prièanju, intervenirao je u toku predavanja na kojem je netko rekao dobru rijeè za idove. Njegova antisemitska haranga oèito se toliko svidjela njegovim pretpostavljenima da je ubrzo .premjeten u jedan miinchenski puk kao Bildungs-offizier, èovjek kojem je glavni posao bio da suzbija opasne ideje pacifizam, socijalizam, demokraciju; takvu je koncepciju imala vojska o svojoj ulozi u demokratskoj republici kojoj je poloila zakletvu.To je bila znaèajna prilika za Hitlera, prvo priznanje koje je dobio na politièkom polju na koje je pokuao prodrijeti. Iznad svega, dala mu je moguænost da iskua svojugovornièku sposobnost prvi preduvjet, kako je oduvijek tvrdio, da politièar uspije. »znenada,« kae, »pruila mi se prilika da govorim pred veæom skupinom; i ono to sam odk pretpostavljao predosjeæajuæi, ali to nije bilo provjereno, sad se potvrdilo: umiosam 'govoriti'«. To ga je otkriæe vrlo obradovalo, iako ga nije osobito iznenadilo.Bojao se da mu je glas zauvijek oslabio od trovanja plinom na fronti. Sad se uvjerio da se dovoljno oporavio da ga èuju »bar u svakom kutu male èetne prostorije«.8 Bioje to poèetak dara koji ga je bez po muke uèinio najdjelotvornijim govornikom Njemaèke, s èudesnom moæi kad se poèeo sluiti radiom, da svojim glasom pokrene milijune.Jednog dana u rujnu 1919. Hitler je od Vojnog politièkog odjela primio naredbu daprouèi malu politièku grupu u Munchenu koja je sebe nazivala Njemaèkom radnièkom strankm. Vojska je sumnjièavo gledala radnièke stranke jer su preteno bile socijalistièke ilkomunistièke, ali vjerovalo se da je ova moda drugaèija. Hitler kae da mu je »bila puno nepoznata«. A ipak je poznavao jednog od govornika na skupu te stranke koju jetrebao upoznati.Nekoliko tjedana ranije, na jednom od odgojnih teèajeva za vojnike, sluao je predav

anje Gottfrieda Federa, graðevnog inenjera i èovjeka èudnovatih ideja na polju ekonomie, kojeg je opsjedala misao da je »spekulativni«81kapital, to je suprotno od »stvaralaèkog« i »produktivnog«, korijen velikog dijela njeprivrednih tekoæa. Zagovarao je ukidanje onog prvog i 1917. je za tu svrhu obrazovao organizaciju: Njemaèku borbenu ligu za ukidanje kamatnog ropstva. Hitlera, kojinije imao pojma o ekonomici, duboko se dojmilo Federovo predavanje. U njegovu apelu za »ukidanje kamatnog ropstva« vidio je jedan od »bitnih preduvjeta za stvaranje nove stranke«. U Federovu predavanju, kae, »osjetio sam snanu parolu za tu predstojeæurbu«.9Ali u poèetku nije uopæe naslutio vanost Njemaèke radnièke stranke. Poao je na sastanstranke jer mu je bilo nareðeno i, poto je odsjedio s nekih dvadeset i pet osoba na tom, kako se njemu èinilo, dosadnom sastanku u polumraènoj podrumskoj prostoriji u

pivnici Sternecker, nije bio impresioniran. Bila je to jedna od mnogobrojnih novih organizacija. »To je bilo vrijeme«, -kae, »kad se svatko tko nije bio zadovoljan stuacijom . . . smatrao pozvan .da osnuje novu stranku. Posvuda su nicale te organizacije da bi se nakon nekog vremena neopazice ugasile. Njemaèku radnièku stranku nisam ocijenio drugaèije.«10Kad je Feder zavrio predavanje, Hitler je ustao da ode, ali tad je neki »profesor« skoèio, prigovorio vjerodostojnosti Federovih argumenata i predloio da se Bavarska odvoji od Pruske i osnuje junonjemaèku dravu s Austrijom. To je bila popularna parolau Miinchenu u to vrijeme, ali, èuvi je javno, Hitler se razbjesnio i ustao da »uèenom ospodinu«, kako je kasnije izjavio, kae svoje miljenje. Ono je, oèigledno, bilo takotoko da je, prema Hitleru, »profesor« napustio prostoriju »kao poliven pudl«, dok su osali prisutni gledali nepoznatog mladog govornika »zapanjena lica«. Jedan èovjek Hitlekae da tad nije upamtio njegovo ime pourio se za njim i gurnuo mu u ruke neku bro

ru.To je bio Anton Drexler, izuèen bravar, za koga se moe reæi da je pravi utemeljiteljnacionalsocijalizma. Boleljiv èovjek s naoèalama, bez kola, nezavisna ali smuena umalab pisac i jo gori govornik, Drexler je bio zaposlen u munchenskim eljeznièkim radionicama. Sedmi oujka 1918. osnovao je »Odbor nezavisnih radnika« za borbu protiv marksizma i slobodnih sindikata82i agitaciju za »pravedni« mir za Njemaèku. Bila je to zapravo podrunica jednog veæeg peta uspostavljenog u sjevernoj Njemaèkoj kao Udruenje za unapreðenje mira na radnièkojliniji (zemlja je tad bila i ostala sve do 1933. puna bezbrojnih grupa s bombast



iènim nazivima koje su vrile pritisak).Drexler nije nikad uspio okupiti vie od èetrdeset pristaa i u sijeènju 1919. udruio svoj odbor s jednom sliènom grupom, Politièkim radnièkim krugom, koji je predvodio novinski reporter Karl Harrer. Nova organizacija s nepunih stotinu èlanova nazivala se Njemaèka radnièka stranka i Harrer joj je bio prvi predsjednik. Hitler, koji u Mein Kampfu rijetko spominje neke od svojih ranih suradnika kojih su imena sad veæ zaboravljena, priznaje Harreru da je bio »poten« i »svakako iroko obrazovan«, ali alinedostajalo »govornièkog dara«. Moda Harrerova prolazna slava lei u tome to je tvrdo tvrdio da je Hitler slab govornik, a to je Hitlera jo i kasnije kopkalo, kako proizlazi iz njegove autobiografije. Uostalom, Drexler je, èini se, bio glavni pokretaè u toj maloj, nepoznatoj Njemaèkoj radnièkoj stranci.Iduæeg jutra Hitler se prihvatio brourice koju mu je Drexler bio tutnuo u ruke. Tajprizor nairoko opisuje u Mein Kampfu. Bilo je 5 sati ujutro. Hitler se rano probudio, kao to kae da je obièavao, podboèio se na svom leaju u kasarni 2. pjeadijskogpromatrajuæi mieve kako grickaju korice kruha koje im je naveèer obièavao ostaviti napodu. »Upoznao sam toliko bijede u ivotu,« sjeæa se, »da sam dobro mogao zamisliti glazadovoljstvo tih malih biæa.« Sjetio se malog pamfleta i poèeo ga èitati. Naslov je bi»Moje politièko buðenje«. Na Hitlerovo iznenaðenje, odraavao je prilièno mnogo ideja i sam bio usvojio u toku godina. Drexlerov glavni cilj bio je da izgradi politièku stranku koja æe se oslanjati na radnièke mase, ali koja æe, suprotno soci-jalnodemokratskoj, biti strogo nacionalistièka. Drexler je bio èlan patriotske Domovinske fronte, ali ga je njezin graðanski duh, koji kao da nije uopæe imao dodira s masama, ubrzo razoèarao. U Beèu, kao to smo vidjeli, Hitler je nauèio prezirati buroaziju iz istrazloga zbog ' njezine potpune nezainteresiranosti za radnièke obitelji i

83njihove socijalne probleme.'Drexlerove su ga ideje svakako zainteresirale.Kasnije tog dana Hitler se iznenadio dopisnici kojom mu je javljeno da je primljen u Njemaèku radnièku stranku. »Nisam znao da li da se ljutim ili smijem,« sjeæao se kije. »Nisam se uopæe namjeravao prikljuèiti nijednoj postojeæoj stranci, veæ osnovati su vlastitu. Njihova drska pretpostavka nije doista dolazila u obzir.« " Htio im jeto saopæiti pismenim putem, ali je »znatielja nadvladala« te je odluèio da ode na sasak odbora na koji su ga pozvali i da osobno objasni zato se ne eli uèlaniti u tu »apsrdnu malu organizaciju«.Gostionica Alte Rosenbadu Herrenstrasse, u kojoj se odravao sastanak, bila je vrlo trona . . . Proao sam slabo osvijetljenom glavnom prostorijom u kojoj nije biloni ive due, otvorio vrata stranje sobe i naao se licem u lice s odborom. Pri prigum svjetlu plinske svjetiljke za stolom su sjedila èetvorica mladih ljudi, meðu njima

i autor broure, koji me smjesta najradosnije pozdravi i poeli dobrodolicu kao novom èlanu Njemaèke radnièke stranke.Bio sam doista malo zateèen. Proèitan je zapisnik prolog sastanka i sekretaru izglasano povjerenje. Zatim je blagajnik podnio izvjetaj sve u svemu, stranka je posjedovala sedam maraka i pedeset pfeniga i blagajnièki je izvjetaj takoðer prihvaæen. I te zavedeno u zapisnik. Zatim je prvi predsjednik proèitao odgovore na jedno pismoiz Kiela, na jedno iz Diisseldorfa i na jedno iz Berlina i svi su izjavili da seslau. Zatim je podnesen izvjetaj o pristigloj poti . . .Strano, strano! Bilo je to provincijsko drutvo najgore vrste. Zar sam u taj klub trebao stupiti?12Ipak, u tih bijedno odjevenih ljudi u slabo osvijetljenoj stranjoj sobi bilo je neto to ga je privuklo: »Zelja za novim pokretom koji æe biti vie nego stranka u dotaem smislu rijeèi.« Te veèeri vratio se u kasarnu da »se suoèim s najteim pitanjem svog

: da li da se prikljuèim?« Razbor mu je, kako priznaje, govorio da odbije. Pa ipak .. . Ba to to je organizacija bila beznaèajna dat æe mladom energiènom èovjeku s idejriliku »za pravu osobnu djelatnost«. Hitler je razmiljao to bi mogao »u tom smislu uèTo to sam bio siromaan i bez sredstava èinilo mi se jo najpodnoljivijim, ali je teo to to sam pripadao bezimenim, to sam bio jedan od milijuna koje sluèaj ostavlja84da ive ili poziva iz ivota a da ni njihova najblia okolina to ne primijeti. K tomeje pridolazila i tekoæa koja je neizbjeno izvirala iz pomanjkanja kolovanja . . .Poslije dvodnevnog muènog razmiljanja i razmatranja doao sam naposljetku do zakljuèa da moram uèiniti taj korak.



Bila je to najznaèajnija odluka mog ivota. Vie nije moglo i nije smjelo biti povratka.13Adolf Hitler je na licu mjesta primljen za sedmog èlana odboraliSLiernaèkg radnièke stranke^U ovom trenutku dva èlana te beznaèajne stranke zasluuju da ih spomenemo; obojica suu Hitlerovu usponu odigrala vanu ulogu. Kapetan Ernst Rohm, iz munchenske Okrune vojne komande, prikljuèio se stranci prije Hitlera. Bio je to zdepast, debelovrat,profesionalni vojnik, sitnih praseæih oèiju, s unakaenim licem gornji dio nosa bio mje odstrijeljen 1914. imao je njuha za politiku i uroðeni organizatorski dar. Poput Hitlera, bio je opsjednut plamenom mrnjom prema demokratskoj Republici i »novembarskim zloèincima« koje je smatrao odgovornim za sve. Njegov je cilj bio obnova jakenacionalistièke Njemaèke, a kao i Hitler vjerovao je da se to moe postiæi strankom koa bi se oslanjala na nie klase, iz kojih je i sam bio potekao, to nije bilo pravilo za oficire redovne vojske. ilav, bezobziran, poduzetan èovjek iako, kao mnogi rani nacisti, homoseksualac pomogao je da se organiziraju prvi borbeni odredi stranke iz kojih æe kasnije nastati Sturmabteilung (SA), jurini odredi kojima je zapovijedao dok ga Hitler nije 1934. dao smaknuti. Rohm je u stranku doveo ne samo velik broj bivih redovnih vojnika i pripadnika dobrovoljaèkih odreda Freikorpsa, koji su u prvim godinama bili stup organizacije, nego je kao oficir redovne vojske koja je nadzirala Bavarsku dobio za Hitlera i njegov pokret zatitu i ponekad podrku vlasti. Bez njegove pomoæi, Hitler vjerojatno nikad ne bi dobio pravu moguænost da pokrene kampanju za zbacivanje Republike. U svakom sluèaju, ne bi nekanjeno proao sa svojim metodama terora i zastraivanja da bavarske vlasti i policija nisu bili zamurili.

Dietricha Eckarta, dvadeset i jednu godinu starijeg85od Hitlera, èesto su nazivali duhovnim osnivaèem nacionalsocijalizma. Bio je to duhovit novinar, osrednji pjesnik i dramatièar, prevodilac Ibsenova Peer Gynta i autorniza neizvedenih kazalinih komada. U Berlinu je neko vrijeme, kao i Hitler u Beèu, ivio bohemskim ivotom, propio se, poèeo uzimati morfij i, prema Heidenu, bio zatvoren u duevnu bolnicu gdje je naposljetku mogao reirati svoje drame uzimajuæi bolesnike za glumce. Vratio se u svoju rodnu Bavarsku na kraju rata i postao stalni gostgostionice Brennessel u Schwabingu, umjetnièkoj èetvrti Miinchena, raspredajuæi ondjepred krugom tovatelja o nadmoæi arijevaca i traeæi istrebljenje idova i uklanjanje ja« u Berlinu. Heiden, koji je tada radio u jednom munchenskom listu, navodi to jeEckart pred stalnim gostima Brennessela deklamirao 1919:»Treba nam èovjek na vodstvu koji moe podnijeti tektanje mitraljeza. Toj bandi treba

tjerati strah u kosti. Ne moemo upotrijebiti nijednog oficira jer ih ljudi vie necijene. Najbolji bi bio radnik koji zna kako treba govoriti ... Ne treba mu mnogo pameti . . . Mora biti neenja, pa æemo pridobiti i ene.«14to je bilo prirodnije nego da pijani pjesnik* naðe u Adolfu Hitleru upravo èovjeka kakvog je traio? Postao mu je bliski savjetnik, posuðivao mu knjige, ispravljao mu jezik u govoru i u pismu i predstavljao ga irokom krugu prijatelja, kojem su pripadali ne samo bogatai, poticani da prilau u stranaèki fond i Hitlerovo uzdravanje, veætakvi buduæi pomoænici kao to su Rudolf Hess i Alfred Rosenberg. Hitler se nikad nijeprestao diviti Eckartu i posljednja reèenica u Mein Kampfu zahvala je tom èudnovatom mentoru: »Bio je,« kae Hitler zavravajuæi svoju knjigu, »jedan od najboljih ljudi, je posvetio svoj ivot buðenju naeg naroda, svojim pisanjem, svojim mislima i, naposljetku, svojim djelima.«15Takvo je bilo to neobièno drutvo promaenih ljudi koji su osnovali nacionalsocijaliza

m, koji su nesvjesno poèeli oblikovati pokret koji æe trinaest godina kasnije* Eckart je umro od piæa u studenome 1923. 86preplaviti tu zemlju i Njemaèkoj donijeti Treæi Reich. Smueni bravar Drexler dao je jezgro, pijani pjesnik Eckart neto od »duhovne« osnove, ekonomski fantast Feder neto, ao privrednu ideologiju, homoseksualac Rohm podrku vojske i ratnih veterana, alije bivi skitnica Adolf Hitler, jo ni tridesetjednogodinji i potpuno nepoznat, preuzeo vodstvo da izgradi dotadanje debatno drutvo iz stranje gostionièke sobe u snanu itièku stranku.Sve one ideje koje su od vremena njegova gladovanja u Beèu vrele u njegovoj glavisad su nale oduak, a on je razvio energiju kakvu mu, sudeæi po njegovu izgledu, èovje



ne bi pripisao. Ponukao je svoj plaljivi odbor da organizira veæe skupove. Osobnoje pisao na pisaæem stroju pozive i dijelio ih. Kasnije se sjeæao kako su jednom podijelivi osamdeset poziva, »sjedili èekajuæi mase koje su se imale pojaviti. Sat kasnij'predsjednik' je morao otvoriti 'skup'. Bilo nas je sedam, starih sedam.« Ali nije se dao obeshrabriti. Poveæao je broj poziva davi ih umnoiti na mimeografu. Prikupio je nekoliko maraka da objavi oglas o skupu u lokalnim novinama. »Uspjeh je bio svakako fantastièan,« kae, »stotinu i jedanaestorica su dola.« Hitler je trebao odratprvi »javni« govor poslije glavnog govornika, jednog »munchenskog profesora«. Harrer, nminalni ef stranke, prigovorio je tome. »Taj gospodin, koji je inaèe nesumnjivo bio poten,« kae Hitler, »bio je uvjeren da sam moda sposoban za neke stvari, ali ne i da orim. Govorio sam trideset minuta, i ono to sam ranije samo nasluæivao u sebi, a danisam pouzdano znao, sad se pokazalo stvarnim: dobro sam govorio!«17 Hitler tvrdida je sluateljstvo bilo »naelektrizirano« njegovim govorom, a svoje je oduevljenje dkazalo prilozima od tri stotine maraka, to je na neko vrijeme oslobodilo strankufinancijskih briga.Poèetkom 1920. Hitler je preuzeo propagandu stranke, o kojoj je mnogo razmiljao otkako je uoèio njezinu vanost u socijalistièkoj i kræanskosocijalnoj stranci u Beèu. Smje poèeo organizirati kudikamo najveæi skup o kojem je mogla sanjati ta jadna malastranka. Odran je 24. veljaèe 1920. u Festsaalu èuvenog Hof-brauhausa u kojoj je moglo sjediti gotovo dvije tisuæe87ljudi. Ostali èlanovi odbora smatrali su to ludoæu. Harrer je u znak protesta dao ostavku i njegovo je mjesto zauzeo Drexler, koji je, meðutim, ostao skeptièan.* Hitlernaglaava da je osobno preuzeo pripreme u svoje ruke. Taj se dogaðaj i njemu èinio tol

iko znaèajnim da prvi svezak Mein Kampfa zavrava njegovim opisom jer, kako objanjava, bila je to prilika kad je »stranka provalila okvire malog kluba i prvi put izvrila odreðeni utjecaj na najmoæniji faktor naeg vremena: javno mnijenje.«Hitler nije èak bio predviðen da bude glavni govornik. Ta je uloga bila rezerviranaza stanovitog dra Johannesa Dingfeldera, homeopatskog lijeènika i brbljavca, kojije u novinama objavljivao privredne èlanke pod pseudonimom »Germanus Agricola«, i kojije uskoro pao u zaborav. Njegov je govor bio doèekan utnjom; zatim je Hitler uzeorijeè. Evo kako je sam opisao taj prizor:Nekoliko minuta kasnije prolomila se tuèa povika, u dvorani je dolo do snanih sukoba, a aèica najvjernijih ratnih drugova i drugih pristaa tukla se s ometaèima, komunistma i socijalistima ... i tek su malo-pomalo uspjeli uspostaviti kakav--takav red. Mogao sam nastaviti govor. Nakon pola sata pljesak je polagano poèeo zagluivati vikanje i urlanje . . . Kad se nakon gotovo èetiri sata dvorana poèela prazniti, znao

sam da u njemaèki narod izlaze i principi pokreta koji se vie nisu mogli zaboraviti.18U toku govora Hitler je prvi put objelodanio program Njemaèke radnièke stranke u 25toèaka. Na brzinu su ga bili sastavili Drexler, Feder i Hitler. Veæina dobacivanja iz publike bila je usmjerena protiv dijelova tog programa koji je èitao, ali je onipak smatrao da su sve toèke usvojene, i one su postale slubeni program stranke kadje ona .J. travnja 1970 - prnmijpnila imetrNaeio-nalsocijalistièku njemaèku radnièkuranku. tovie, Hit-leFTh je 1926. iz taktièkih razloga proglasio »neizmjenjivim«.Tih je 25 toèaka bilo, naravno, mjeavina svega i svaèega, koja je trebala namamiti istodobno radnike, srednju klasu i seljake, a veæina ih je bila pala u zaborav kad je stranka dola na vlast. Mnogi autori koji su pisali* Harrer se takoðer suprotstavio Hitlerovu silovitom antisemitizmu i vjerovao je da Hitler odbija radnièke mase. To su bili pravi razlozi zbog kojih je dao ostavku.

0 Njemaèkoj, ismijali su ih, pa i samom Hitleru bilo je kasnije neugodno kad biga tko podsjetio na neke od njih. Ali, kao i u sluèaju glavnihprincipa izloenih u Mein Kampfu, najvanije toèke programa u Treæem Reichu bile su povedene s posljedicama katastrofalnim za milijune ljudi u samoj Njemaèkoj i izvannje.Prva toèka programa zahtijevala je ujedinjenje svih Nijemaca u Veliku Njemaèku. Zarnije upravo na tome kancelar Hitler inzistirao i to postigao kad je pripojio Austriju1 njezinih est milijuna stanovnika, kad je prisvojio Sudete s njihovih tri milijuna Nijemaca? I zar nije upravo njegov zahtjev za povratak Danziga i nekih drugih



poljskih podruèja nastanjenih preteno Nijemcima doveo do njemaèkog napada na Poljskui izazvao drugi svjetski rat? I zar se ne moe reæi da je jedna od svjetskih nesreæabilo to to su mnogi u godinama izmeðu dva rata ignorirali ili se smijali nacistièkim ciljevima, koje se Hitler potrudio i pismeno objaviti? Zar nisu i one toèke programa proèitanog 24. veljaèe 1920. u munchenskoj pivnici, koje su jasno osvijetlile antisemitizam stranke, bile jezivo upozorenje? idovima je trebalo oduzeti pravo na javnu slubu, rad u_ tampi, èak pravo i na njemaèko dravljanstvo. Sve idoji su poslije 2. kolovoza 1914. uli u Njemaèku trebalo je protjerati.Prilièan broj toèaka u programu stranke bio je, oèito, tek demagoko ulagivanje raspoloju niih klasa u vrijeme kad su bile u nepovoljnom poloaju i pozitivno raspoloene prema radikalnim i èak socijalistièkim parolama. Toèka 11, na primjer, traila je ukidanjdobiti koja nije zaraðena radom; toèka 12. .nacionalizaciju trustova; toèka 13. da velike industrije podijele dobit s dravom; toèka 14. ukidanje zemljinih renti i spekulacija sa zemljom. Toèka 18. traila je smrtnu kaznu za izdajice, lihvare i pekulante,a toèka 16. pozivala je na stvaranje i odravanje »zdrave srednje klase«, podravljenjelikih trgovina i njihovo iznajmljivanje, uz jeftinu najamninu, sitnim trgovcima. Ti su zahtjevi uneseni na traenje Drexlera i Federa, koji' su, èini se, doista vjerovali u »socijalizam« nacionalsocijalista. Te su ideje Hitleru postale neugodne kad su krupni industrijalci i zemljoposjednici poèeli puniti stranaèku blagajnu i, razumije se, nikad nisu bile ostvarene.89Naposljetku, postojale su jo dvije toèke programa koje je Hitler smjesta ostvario èimje postao kancelar. Toèka 2. traila je ponitavanje ugovora sklopljenih u Versaillesu i St. Germainu. Posljednja toèka, broj 25, zahtijevala je »stvaranje jake centrali

stièke vlasti u dravi«. Ove su toèke, kao i toèka 1. i 2, kojima se trailo ujedinjenjh Nijemaca u Reich i ponitenje mirovnih ugovora, uvrtene u program na Hitlerov zahtjev i to pokazuje kako je èak i tad, kad je njegova stranka bila gotovo posve nepoznata izvan Munchena, svoje poglede upravljao na dalje horizonte, èak i uz opasnost da izgubi podrku u krugu vlastith pristaa.U to je vrijeme u Bavarskoj separatizam bio vrlo jak i Bavarci, neprestano u svaðis centralnom vladom u Berlinu, traili su manje, a ne vie, centralizacije da bi Bavarska mogla autonomno upravljati sama sobom. To je zapravo i èinila u tom trenutku; Berlin je imao malo autoriteta u pojedinim dravama. Hitler, meðutim, nije mislioostvariti vlast samo u Bavarskoj, nego s vremenom u cijelom Reichu, a da bi seodrala i mogla djelovati takva diktatorska vlast, kako ju je veæ bio zamislio, morala se konstituirati kao snana centralistièka vlast i ukloniti poluautonomne dravicekoje su, pod Weimar-skom Republikom, kao i u hohenzollernovskom carstvu, imale s

voje parlamente i vlade. Jedan od njegovih prvih poteza nakon 30. sijeènja 1933. bio je da hitno provede tu posljednju toèku programa stranke koju je tako mali brojljudi zapazio ili shvatio ozbiljno. Nitko nije mogao tvrditi da Hitler nije svoje namjere dao na znanje. Èinio je to od samog poèetka, vrlo obilno, crno na bijelom.Ma kako bili plameni govori i radikalni program koji svakom obeæava sve vani za jednu novu stranku koja eli privuæi panju masa i pridobiti njihovu podrku, po Hitlerovumiljenju, to nije bilo dovoljno. On je sad svoju panju posvetio tome da pribavi vie mnogo vie. Prvi znakovi njegova èudnog genija poèeli su se javljati i postajati zametljivi. Smatrao je da masama trebaju ne samo ideje nekoliko jednostavnih idejakoje bi im mogao bez prestanka utuvljivati u glavu nego i simboli koji æe apelirati na njihove osjeæaje, parade i zastave koje æe ih mobilizirati, te nasilje i terorkoji co. ako budu uspjeni, privuæi pristae (zar nije tada

90veæina Nijemaca bila sklona snanijem) i dati im osjeæaj moæi nad slabijima.U Beèu je, kao to smo vidjeli, Hitlera bio zainteresirao, kako je to nazvao, »infamniduhovni i fizièki teror« koji su, kako je vjerovao, socijaldemokrati primjenjivaliprotiv svojih politièkih protivnika. Sad je to i sam primijenio u svojoj antisocijalistièkoj stranci. U prvo vrijeme je bivim vojnicima na skupovima dan zadatak da uutkavaju ometaèe i, ako je potrebno, da ih izbace. U ljetu 1920, ubrzo poto je stranka nazivu »Njemaèka radnièka stranka« dodala »nacionalsocijalistièka« i postala Nacionalistièka njemaèka radnièka stranka ili NSDAP, Hitler je okupio grubijane iz bande razbijaèa u takozvanu Ordnertruppe, pod komandom Emila Mau-ricea, biveg robijaa i urara.



Peti listopada 1921, poto su se neko vrijeme kamuflirali kao »Gimnastièka i sportskasekcija« stranke, da ih berlinska vlada ne bi zabranila, slubeno su nazvani Sturmabteilung, ili SA. Jurinici u smeðim uniformama regrutirani su uglavnom iz bivih Freikorpsa i stavljeni pod komandu Johanna Ulricha Klintscha, jednog od pomoænika zloglasnog kapetana Ehrhardta, koji je jo donedavno sjedio u zatvoru u vezi s ubojstvom Erzbergera.Ti uniformirani razbijaèi, koji se nisu zadovoljavali time da odravaju red na nacistièkim skupovima, uskoro su poèeli rastjerivati skupove drugih stranaka. Jednom 1921. godine Hitler je osobno predvodio svoje jurinike u napadu na skup na kojem je trebao govoriti bavarski separatist po imenu Ballerstedt, koga su pretukli. Za toje Hitler bio osuðen na tri mjeseca zatvora, od èega je odsjedio samo jedan mjesec.Bio je to njegov prvi susret sa zatvorom iz kojeg je izaao kao neka vrsta muèenika, popularniji no ikad. »Lijepo,« izjavio je policiji. »Postigli smo to smo eljeli. Barstedt nije govorio.« Kao to je Hitler rekao na jednom skupu nekoliko mjeseci ranije: »Nacionalsocijalistièki pokret æe ubuduæe bez milosti ako bude trebalo i silom sti sve skupove ili predavanja koja bi mogla smutiti nae sunarodnjake.«19U ljetu 1920. Hitler, propali umjetnik koji se sad razvijao u majstorskogpropagandista, nadoao je na91genijalnu ideju. Uvidio je da stranci nedostaje amblem, zastava, simbol koji æe izraziti ono za to se zalae nova organizacija i apelirati na matu masa koje, kako jeHitler smatrao, moraju imati neko upadljivo obiljeje koje æe slijediti i pod kojim æese boriti. Nakon dugog razmiljanja i bezbrojnih nacrta odluèio se za zastavu s crvenom pozadinom na kojoj æe u sredini, na bijelom krugu, biti ucrtan crni kukasti k

ri. Kukasti kri Hackenkreuz svastika, iako posuðen od mnogo drev-nijih vremena, pao je moæan i straan simbol nacistièke stranke i, naposljetku, nacistièke Njemaèke.' Ole Hitleru ideja da kukasti kri upotrijebi i za zastavu i za simbol stranke, u svojoj poduoj raspravi o tome u Mein Kampfu nita ne otkriva.Hackenkreuz je star gotovo kao i èovjek na ovom planetu. Pronaðen je u drevnim ruevinama Troje, Egipta i Kine. Ja sam ga osobno vidio na prastarim hindu-skim i budistièkim spomenicima u Indiji. U novija vremena pojavio se kao slubeni amblem u baltièkim dravama Estoniji i Finskoj, gdje su ga vojnici njemaèkog Freikorpsa vidjeli u borbama 1918-19. Ehrhardtova brigada naslikala ga je na svoje ljemove kad je ula u Berlin u vrijeme Kappova puèa 1920. Hitler ga je nesumnjivo vidio u Austriji na amblemima ove ili one antisemitske stranke, a moda mu je udario u oèi i kad je Ehrhardtova brigada dola u Miinchen. Kae da su mnogi crtei koje su mu predlagali èlanovi stanke veæinom sadravali svastiku, i da je neki »zubar iz Sternberga poslao idejni crte

koji nije uopæe bio lo, uostalom, prilièno je slièio mojem«.Sto se tièe zastave, Hitler je, naravno, odbacio crno--crveno-zlatnu, boje omraeneWeimarske Republike. Odbio je da upotrijebi staru carsku crveno-bijelu-crnu zastavu, ali su mu se njezine boje sviðale ne samo zato to, kako kae, tvore »najsjajniju armoniju to postoji«, veæ i zato to su to bile boje Njemaèke za koje se borio. Ali trlo je dati nov oblik, pa je dodana svastika.Hitler je uivao u svojoj jedinstvenoj kreaciji: »Simbol je to uistinu!« klièe u Mein Kmpfu. »U crvenom vidimo socijalnu ideju pokreta, u bijelom nacionalistièku, u Hackenkreuzu misiju borbe za pobjedu arijskog èovjeka.«2092Uskoro je rukav uniforme jurinika i èlanova stranke krasila iroka traka s jkukastimkriem, a dvije godine kasnije Hitler je skicirao nacistièka obiljeja koja æe se nositna masovnim paradama i krasiti govornice masovnih skupova. Bila su posuðena od st

arih rimskih ratnièkih insignija, a sastojala su se od crnog metalnog kukastog kria, okruenog srebrnim vijencem, nad kojim je lebdio orao, a na donjem dijelu èetverokutna zastava s Hackenkreuzom, s ukrasnim porubom i resama, na kojoj bili ispisani inicijali NSDAP i Deutschland erwache!To sigurno nije bila »umjetnost«, ali je zato bila propaganda najvieg reda. Nacisti su sad imali simbol kojem ni jedan simbol drugih stranaka nije bio ravan. Kukastikri je, èini se, posjedovao sam po sebi neku mistiènu snagu da pokrene na akciju nesigurnu malograðansku klasu, koja je u neizvjesnosti prvih kaotiènih poslijeratnih godina plutala amo-tamo, bez odreðena cilja. Sad se hrpimice poèela okupljati pod timznakom.



ADOLF HITLER POSTAJE »FtJHRER«U ljetu 1921. je prodorni mladi agitator, koji je oèitovao tako zaèudni dar ne samokao govornik veæ i kao organizator i propagandist, pjreuzeo nesumnjivo vodstvo stranke. Pri tom je svojim suradnicima dao da prvi put okuse bezobzirnost i taktièkulukavost kojom æe kasnije, u mnogo teim krizama, postiæi velike uspjehe.Rano tog ljeta Hitler je otiao u Berlin da stupi u vezu s nacionalistièkim elementima na sjeveru i da govori u Nacionalnom klubu. Htio je ocijeniti moguænosti za proirenje svog pokreta preko bavarskih granica u ostalu Njemaèku. Moda æe uspjeti sklopiti i korisne veze u tu svrhu. Meðutim, njegovu odsutnost ostali èlanovi Odbora nacistièke stranke smatrali su dobrom prilikom da razmotre pitanje njegova vodstva. Postupao je previe diktatorski. Sami su predloili povezivanje sa slièno orijentiranim grupama u junoj Njemaèkoj, naroèito s »Nje-93Li,maèkom socijalistièkom strankom« koju je poznati protivnik idova, Julius Streicher, oprotivnik i suparnik Hitlera, izgraðivao u Niirnbergu. Èlanovi Odbora bili su uvjereni da æe, budu li se te skupine sa svojim ambicioznim voðama mogle spojiti s nacistima, Hitleru biti potkresana krila.Hitler, koji je osjeæao da mu je poloaj ugroen, pourio se natrag u Miinchen da u klii ugui intrige tih »fantasta«, kako ih je nazvao u Mein Kampfu. Ponudio je ostavku. To stranka nije sebi mogla dopustiti, kao to su ostali èlanovi Odbora brzo uvidjeli.Hitler je ne samo bio najsposobniji govornik veæ i najbolji organizator i propagandist stranke. tovie, on je bio taj koji je sad najvie pridonosio u blagajnu stranke od priloga na masovnim skupovima na kojima je govorio i iz drugih izvora, meðu n

jima i od vojske. Ako ode, jo nejaka nacistièka stranka nesumnjivo æe se raspasti. Odbor je odbio njegovu ostavku. Hitler, koji je u tome vidio svoj poloaj ponovno ojaèan, stao je sad zahtijevati potpunu kapitulaciju ostalih voða. Traio je diktatorskeovlasti za sebe kao iskljuèivog voðe stranke, ukidanje samog Odbora i kraj svim intrigama s drugim skupinama poput Streicherove.To je ostalima bilo previe. Predvoðeni osnivaèem stranke, Antonom Drexlerom, sastavili su optunicu protiv Hitlera i razdijelili je kao letak. Bila je to najdrastiènijaoptuba koju je Hitler doivio od èlanova svoje stranke to jest od onih koji su iz neosredne blizine promatrali njegov karakter i naèin postupanja.Pohlepa za vlaæu i osobna ambicija potakle su Herr Adolfa Hitlera da se vrati na svoju dunost poslije estotjednog izbivanja u Berlinu, o èijoj se svrsi jo nije izjasni. On dri da je dolo vrijeme da, po nalogu svojih mraènih poslodavaca, posije neslogui razjedini nae redove i time osigura interese idova i njihovih pomagaèa. Sve se vi

pokazuje da mu je jedini cilj bio da Nacionalsocijalistièku njemaèku stranku iskoristi samo kao odskoènu dasku za Svoje prljave ciljeve, da se doèepa njezina vodstva kako bi stranku u prikladnom trenutku odveo na drugi kolosijek. To najbolje dokazuje ultimatum koji je prije nekoliko dana postavio pred vodstvo,stranke, a u kojem izmeðu ostalog trai potpunu i iskljuèivu diktaturu, odstupanje Odbora i osnivaèa i oðe stranke, bravarskog radnika Antona Drexlera. . .94LA kako on provodi borbu? Kao kakav idov! Iskrivljuju sve èinjenice. . . Nacionalsocijalisti, sudite sami o takvim karakterima! Nemojte se dati zavesti. Hitler je demagog. . . Smatra da je sposoban. . . da vam naprièa kojekakvih stvari koje su sve drugo do istina.21Iako oslabljene glupim antisemitizmom (Hitler postupa kao idov!), optube su uglavn

om bile istinite, ali to to su ih objavili nije zavjerenicima donijelo eljeni uspjeh. Hitler je smjesta podigao tubu za klevetu protiv autora letka, a sam Drexlerje, na javnom skupu, bio primoran da ih opovrgne. Na dvije izvanredne sjednice stranke Hitler je izdiktirao svoje mirovne uvjete. Statuti su izmijenjeni tako daje Odbor ukinut, a njemu kao predsjedniku dana je iskljuèiva vlast. Ponieni Drexler odletio je niza stube na poloaj poèasnog predsjednika i uskoro nestao sa scene.*Kao to Heiden kae, bila je to pobjeda rojalista nad puritancima stranke.** Ali bilo je to i neto vie. Tad, u srpnju 1921, utvrðen je »princip vodstva« koji æe postati zakonom nacistièke stranke, a zatim i Treæeg Reicha. »Fiihrer« je zakoraèio na njemaèkuu.



»Voða« se sad bacio na to da reorganizira stranku. Mraèna stranja soba u Sterneckbrdu,ja se Hitleru èinila »vie grobnicom nego kancelarijom«, naputena je i kancelarija prejena u svjetlije i veæe prostorije jednog drugog lokala, u Corneliusstrasse. Na otplatu je kupljen stari pisaæi stroj Adler, zatim blagajna, ormari za spise, namjetaj i telefon, a s vremenom je zaposlen i jedan plaæeni sekretar.Novac je poèeo pristizati. Gotovo godinu dana ranije, u prosincu 1920, stranka jekupila propali, u dugove zagrezao list Volkischer Beobachter, antisemitski pamflet-ni list koji je izlazio dva puta tjedno. Odakle je, za-* Napustio je stranku 1923, ali je sluio kao potpredsjednik bavarskog Landtaga (Zemaljske skuptine) od 1924. do 1928. Godine 1930. se pomirio s Hitlerom, ali se nije nikad vie vratio aktivnoj politici. Sudbina svih otkrivaèa, kao to Heiden primjeæje, zadesila je i Drexlera.* U originalu Cavaliers i Roundheads, stranke u Engleskoj za vladavine Charlesa I. (Prev)95pravo, potjecalo ezdeset tisuæa maraka za kupovinu tog lista bila je tajna koju jeHitler dobro èuvao, ali je poznato da su Rohm i Eckart nagovorili general-majora Rittera von Eppa, Rohmova komandanta u Reichsvve-hru, koji je i sam bio èlan stranke, da nabavi novac. Najvjerojatnije je rjotjecao iz tajnih vojnih fondova. Poèetkom 1923.'<ij3lkischer Jjenfrachter)p^sta^ je dnevnik, pruivi Hitleru tako moguænost da svakog dana propovijeda strankino evanðelje. Izdavanje dnevnog politièkog lista zahtijevalo je, meðutim, dodatnih novaca, a taj je pritjecao iz izvora koji su se nekim razbijaèima skromnijeg porijekla u stranci u najmanju ruku èinili èudnim. Frau Helene Bechstein, supruga bogatog proizvoðaèa klavira, bila je jedan izvor. Od prvog su

sreta svidio joj se taj mladi èovjek usijane glave te ga je pozivala da odsjedne unjihovu domu kad je dolazio u Berlin, organizirajuæi primanja na kojima je mogaoupoznati bogate ljude i poklanjajuæi pokretu znatne svote. Dio novca kojim se financirao novi dnevnik potjecao je od Frau Gertrud von Seidlitz, vlasnice nekolikouspjenih finskih tvornica papira.U oujku 1923. harvardski ðak, èija je majka bila Amerikanka, Ernst (Puzi) Hanfstaengl, iz kultivirane imuæne obitelji miinchenskih izdavaèa umjetnièkih djela, dao je listuzajam od tisuæu dolara.* To je u marka-* U svojim memoarima Unheard Witness Hanfstaengl kae da ga je prvi na Hitlera upozorio Amerikanac kapetan Truman Smith, tada pomoænik vojnog ataea pri amerièkoj ambasadi u Berlinu. U studenome 1922. ambasada je poslala Smitha u Miinchen da prikupi informacije o nekom opskurnom politièkom agitatoru po imenu Adolf Hitler i njegovoj novoosnovanoj Nacionalsocijalistickoj radnièkoj stranci. Za jednog mladog prof

esionalnog amerièkog oficira, kapetan Smith je imao izvanredan dar za politièku analizu. Za tjedan dana koji je proveo u Miinchenu, od 15. do 22. studenog, uspio jevidjeti Lu-dendorffa, prestolonasljednika Rupprechta i desetak politièkih voða u Bavarskoj, od kojih mu je veæina rekla da je Hitler nova zvijezda koja se die na politièkom nebu, a njegova stranka sve jaèa politièka snaga. Smith se pourio da prisustvujjednom skupu na otvorenom na kojem je govorio Hitler. »Nikad u svom ivotu nisam vidio takav prizor!« zabiljeio je u svoj dnevnik odmah zatim. »Upoznao sam Hitlera i onmi je obeæao razgovor u ponedjeljak, u kojem æe mi objasniti svoje ciljeve.« U ponedjeljak Smith se uputio do Hitlerove rezidencije, »male, gole spavaonice na prvom katu trone kuæe«, kako ju je opisao gdje je dugo razgovarao s buduæim diktatorom, gotnepoznatim izvan Miinchena. »Sjajan dema-

96ma bila basnoslovna svota u tadanjoj inflaciji i golema pomoæ stranci i njezinu lis

tu. Ali prijateljstvo Hanfsta-englovih donijelo je Hitleru veæe koristi od novèanih.Bila je to jedna od prvih uglednih bogatakih obitelji Miinchena koja je otvorilavrata gromoglasnom mladom politièaru. Puzi je postao dobar Hitlerov prijatelj, iHitler ga je kasnije postavio za efa Odjela za inozemnu tampu u stranci.Hanfstaengl, ekscentrièan èovjek, u koga je sarkastièan humor donekle nadoknaðivao plitk um, odlièno je svirao klavir i mnogih veèeri, i poto je njegov prijatelj doao na vlst u Berlinu, isprièao bi se onima od nas s kojima se zatekao da se odazove hitnomFtihrerovu pozivu. Prièalo se da je njegovo sviranje bjesomuèno je udarao po instrumentu i njegovo cirkusiranje smirivalo Hitlera i èak ga razvedravalo nakon zamornog dana. Kasnije je taj neobièan ali iskren harvardski ðak,



gog!« poèeo je zapis u svom dnevniku pomoænik amerièkog ataea te veèeri. »Malo kad samako logiènog i fanatiènog èovjeka.« Datum je bio: 22. studenog 1922.Te iste veèeri, upravo pred odlazak u Berlin, Smith se sastao s Hanfstaenglom, isprièao mu o svom razgovoru s Hitlerom i savjetovao mu da posjeti tog èovjeka. Nacistièki voða je te veèeri trebao govoriti na jednom sklipu i kapetan Smith uruèio je svoju novinarsku ulaznicu Hanfstaenglu. Ovaj je, kao i toliki drugi, opijen Hitle-rovim.govornitvom, potraio Hitlera poslije skupa i ubrzo postao pristaa nacista.Vrativi se u Berlin, gdje se u to vrijeme na Hitlera obraæalo malo panje, kapetan Smith je napisao podui izvjetaj koji je ambasada poslala u Washington 25. studenog 1922. S obzirom na to kad je napisan, to je izvanredan dokument.Najaktivnija politièka snaga u ovom trenutku (pisao je Smith) jest Nacionalsocijalistièka radnièka stranka. Manje politièka stranka, a vie narodni pokret koji treba smarati bavarskom verzijom talijanskih faista . . . Nedavno je zadobila politièki utjecaj koji je sasvim nerazmjeran njenoj stvarnoj brojèanoj jakosti . . .Adolf Hitler je od samog poèetka bio dominantna snaga u pokretu i liènost tog èovjekanesumnjivo je jedan od najhitnijih èinilaca koji su pridonijeli uspjehu pokreta .. . Njegova je sposobnost da utjeèe na narodni skup upravo stravièna. U privatnom razgovoru pokazao se kao snaan i logièan sugovornik, koji, kad je obojen fanatiènom ozbiljnoæu, ostavlja vrlo dubok dojam na neutralnog sluaoca.Pukovnik Smith koji je kasnije, u prvim godinama nacistièkog reima, sluio kao vojniatae u Berlinu, ljubazno je autoru ove knjige stavio na raspolaganje svoj dnevniki zabiljeke s putovanja u Miin-chen. One su bile od neprocjenjive koristi u pripremanju ovog poglavlja.97

poput nekih drugih ranih Hitlerovih drugova, morao pobjeæi iz zemlje da spasi glavu.*Veæina ljudi koji æe postati najblii Hitlerovi suradnici bili su sad u stranci ili sujoj se uskoro prikljuèili. Rudolf Hess se ukljuèio 1920. Sin njemaèkog trgovca na veliko sa sjeditem u Egiptu, Hess je prvih èetrnaest godina ivota proveo u toj zerr'.ji, a zatim je doao u Porajnje na kolovanje. U ratu je neko vrijeme sluio u Listovu puku zajedno s Hitlerom iako se tad nisu bili upoznali a poto je dvaput ranjen, postao je pilot. Nakon rata studirao je u Munchenu ekonomiju, ali je, èini se, vie vremena troio na dijeljenje antisemitskih letaka i tuènjave s razliènim naoruanim organzacijama koje su tad haraèile po Bavarskoj. Kad je 1. svibnja 1919. zbaèena vlast sovjeta u Munchenu, bio je ondje gdje se najvie pucalo i ranjen je u nogu. Godinu dana kasnije jedne je veèeri sluao Hitlera i, ponesen njegovim govorom, uèlanio se u stranku. Uskoro je postao prisan prijatelj, odan sljedbenik i sekretar voðe. On je

Hitlera upoznao s geopolitièkim idejama generala Karla Haushofera, tadanjeg profesora geopolitike na sveuèilitu.Hess je imponirao Hitleru jednim nagraðenim esejom koji je napisao kao radnju podnaslovom »Kakav mora biti èovjek koji æe Njemaèku povesti ponovo do njezine stare veliè?«Gdje nema vie nikakvog autoriteta, samo ga èovjek iz naroda moe uspostaviti... to jedublje korijenje diktatora u irokim masama, to bolje shvaæa kako s njima psiholoki teba postupati, to æe radnici prema njemu biti manje nepovjerljivi, to æe imati vie pristaa u tim najsnanijim slojevima naroda. On sam nema nita zajednièko s masama; kao vaki veliki èovjek, on je sav liènost. . . Kad nuda nalae, ne uzmièe pred krvoproliæelika su se pitanja odu-* Hanfstaengl je proveo dio drugog svjetskog rata u Washingto-nu, naoko kao internirani dravljanin neprijateljske zemlje, a zapravo kao »savjetnik« amerièke vlade za

itanja nacistièke Njemaèke. Ta konaèna uloga u ivotu, koja se èinila tako smijenom Anncima koji su poznavali njega i nacistièku Njemaèku, mora da ga je zabavljala.98vijek rjeavala krvlju i gvoðem. . . Da bi postigao svoj cilj, spreman je zgaziti i najblie . . .Onaj tko donosi zakone napreduje strano nesmiljeno .. . Kad zatreba, moe ih (narode i pojedince) zgaziti vojnièkom èizmom. . .22Nije èudo to se taj mladiæ Hitleru svidio. To je bio portret voðe, moda ne onakvog kaje on bio trenutaèno, ali voðe kakvim je elio postati i kakvim je postao. Unatoè svobrazovanju, Hess je ostao èovjek ogranièene inteligencije, uvijek prijemljiv za fantastiène ideje koje bi zatim fanatièno zastupao. Sve do svog iznenadnog leta u Engle



sku 1941. bio je jedan od najodanijih i najpouzdanijih Hitlerovih sljedbenika, jedan od malobrojnih kojeg nije izjedala osobna ambicija.Alfred Rosenberg, iako èesto ocjenjivan kao »duhovni voða« nacistièke stranke i èak njelozof«, bio je osrednje inteligencije. Rodio se kao sin postolara 12. sijeènja 1893.u Revalu (sad Tallinnu) u Estoniji, koja je od 1721. bila dio carske Rusije. Obitelj mu je bila njemaèkog porijekla. Studirao je arhitekturu na Moskovskom sveuèilitu gdje je 1917. i diplomirao. U danima boljevièke revolucije ivio je u Moskvi, i moguæe je da se tad, kao to su neki od njegovih neprijatelja u nacistièkoj stranci kasnije tvrdili, nosio milju da postane boljevik. Meðutim, u veljaèi 1918. vratio se u Re-al i dobrovoljno prijavio u njemaèku vojsku kad je ova ula u grad, ali je bio odbijen kao »Rus«. Naposljetku, pred kraj 1918, poao je u Miinchen gdje se najprije aktivirao u krugovima ruskih emigranata.Rosenberg je tad upoznao Dietricha Eckarta i preko njega Hitlera. Stranci se prikljuèio 1919. godine. Neizbjeno je bilo da se èovjek koji je doista stekao diplomu izarhitekture snano dojmi èovjeka koji se nije uspio èak ni upisati na arhitekturu. Hitlera se takoðer dojmila Rosenbergova »uèenost« i svidjelo mu se to mladi Baltijac mrzove i boljevike. Kratko vrijeme prije Eckartove smrti, pred kraj 1923, Hitler jeimenovao Rosenberga urednikom Volkischer Beobachtera. Godinama je podravao tog potpuno smuenog èovjeka i plitkog »filozofa« kao intelektualnog mentora nacistièkog pokri glavnog struènjaka u vanjskopolitièkim pitanjima.I Hermann Goring je, poput Rudolfa Hessa, doao99u Munchen neto kasnije nakon rata da na tamonjem sveuèilitu studira ekonomiju. I njea je privukla liènost Adolfa Hitlera. Kao jednom od velikih ratnih heroja, posljed

njem komandantu proslavljene Richthofenove lovaèke eskadrile, odlikovanom najviim njemaèkim odlikovanjem Pour le Merite, bilo mu se jo tee nego veæini ratnih veterana vatiti u svakidanjicu mirnodopskog civilnog ivota. Neko je vrijeme radio kao civilni pilot u Danskoj, a kasnije u vedskoj. Jednog je dana prevozio grofa Erica von Rosena na njegovo imanje u blizini Stockholma i, dok je ondje kratko boravio kaogost, zaljubio se u sestru grofice Rosen, Carin von Kant-zow, roðenu barunicu Fock, poznatu vedsku ljepoticu. Postojale su, meðutLn, neke tekoæe: Carin von Kant-zow bia je padavièarka, udata i mati osmogodinjeg sina. Ali uspjela je razvrgnuti svoj brak i udati se za hrabrog mladog pilota. Kako je bila bogata, pola je sa svojim novim muem u Munchen, gdje su ivjeli prilièno raskono dok je on uz put sluao predavanna sveuèilitu.Ali ne zadugo. Godine 1921. upoznao se s Hitlerom, stupio u stranku i obilno pridonosio u njezinu blagajnu (i osobno Hitleru). Svojom nemirnom energijom pomagao

je Rohmu da organizira jurinike, a godinu dana kasnije, 1922, postavljen je za komandanta S A.Oko stranaèkog diktatora okupilo se i èitavo jato manje poznatih pojedinaca, veæinom sumnjiva ugleda. Max Amann, Hitlerov prvi narednik u Listovu puku, ilav, grub tipali sposoban organizator, postavljen je za poslovoðu stranke i Volkischer Beobachtera i ubrzo je unio red u novèano poslovanje i jednog i drugog. Za svog tjelohranitelja Hitler je odabrao Ulricha Grafa, mesarskog kalfu, rvaèa amatera i poznatog razmetljivca. Za »dvorskog fotografa« uzeo je hromog Heinricha Hoffmannai jedinog èovjeka koji je godinama smio fotografirati Hitlera. Njegova je lojalnost bila pseæa, ali i njemu samom korisna, jer ga je na kraju uèinila milijunaom. Drugi Hitlerov omiljeni razmetljivac bio je Christian Weber, trgovac konjima, ranije »izbacitelj« u nekoj miinchenskoj pelunki i pohlepan pivopija. Blizak je Hitleru tad bio Hermann Esser, koji po govornièkoj vjetini nije mnogo zaostajao za Fuhrerom. Njegovi su prot

uidovski èlanci zauzimali velik100prostor u Volkischer Beobachteru. Nije tajio da su ga neko vrijeme uzdravale ljubavnice. Kao notorni ucjenjivaè, koji je èak i svojim stranaèkim drugovima, kad bi mu se zamjerili, prijetio da æe ih »raskrinkati«, toliko se ogadio nekim od potenijih elemnata u stranci da su zatraili njegovo iskljuèenje. »Znam da je Esser hulja,« odgovorioje Hitler, »ali æu ga zadrati dokle god mi bude potreban.«23 Tako se odnosio prema gotvo svim svojim bliskim suradnicima, bez obzira na to kako im je mutna bila prolost ili sadanji ivot. Ubojice, svodnici, perverzni homoseksualci, narkotièan ili, jedostavno, obièni razbijaèi bilo mu je svejedno dokle god su sluili njegovoj svrsi.



Tako je, na primjer, gotovo do kraja podravao Juliusa CStreichera? Taj pokvarenisadist, nekadanji puèkokolski uèitelj, bio je od 1922. do 1939, kad mu je konaèno potjela zvijezda, jedan od najprljavijih ljudi u Hitle-rovoj okolini. Hvastao se daje osvajaè ena te da je ucjenjivao èak i mueve svojih ljubavnica, a slavu i imetak pstigao je kao fanatièan antisemit. Njegov zloglasni tjednik Der Sturmer bio je punmraènih prièa o idovskim seksualnim zloèinima i »ritualnim umorstvima«; opscenost tihizazivala je muèninu èak i u mnogih nacista. Streicher je takoðer bio poznat pornograf. Stekao je slavu »neokrunjenog franaèkog kralja«, a sjedite vlasti bilo mu je u Nurnbrgu gdje je njegova rijeè bila zakon i gdje nitko tko mu je protuslovio ili ga ozlovoljio nije bio siguran od tamnice i muèenja. Osim na optuenièkoj klupi u Nurnbergu,gdje se kao ratni zloèinac borio za svoj ivot, nikad ga nisam vidio bez korbaèa u ruci ili za paom.Takvi su bili ljudi koje je Hitler okupio oko sebe u prvim godinama nastojanja da postane diktator nacije, koja je svijetu dala jednog Luthera, Kanta, Goethea,Schillera, Bacha, Beethovena i Brahmsa.Prvi travnja 1920, dana kada je Njemaèka radnièka stranka postala Nacionalsocijalistièka njemaèka radnièka stranka ili skraæeno nacistièka Hitler je zauvijek istupio ie. Od tada æe sve svoje vrijeme posvetiti stranci od koje ni tad ni kasnije nikadnije primao plaæu.101Od èega je, moglo bi se pitati, onda Hitler ivio? Njegovi stranaèki drugovi i sami suse ponekad tome èudili. U optubama koje su pobunjeni èlanovi Odbora stranke iznijeliu srpnju 1921, to se pitanje otvoreno postavljalo: »Ako ga bilo koji èlan pita od èega ivi i èime se ranije bavio, on se uvijek razbjesni i uzruja. Dosad jo nitko nije èu

odgovor na ta pitanja. Stoga njegova savjest ne moe biti èista, osobito zato to nje: govo obilno druenje sa enama, kojima se èesto predstavlja kao 'kralj Miinchena', stoji mnogo novaca.«Hitler je odgovorio na to pitanje u toku rasprave oko tube koju je bio podigao protiv autora letka. Kad ga je sudac upitao od èega zapravo ivi, odgovorio je: »Kad nastupam za Nacionalsocijalistièku stranku, onda ne uzimam novac za sebe. Ali drim govore i za druge organizacije i tad, naravno, prihvaæam honorar. Takoðer ruèam svakog dana kod drugog stranaèkog druga. Osim toga, u skiomnom me opsegu potpomau i neki stranaèki drugovi.«To je vjerojatno bilo vrlo blizu istine. Imuæni prijatelji kao Dietrich Eckart, Goring i Hanfstaengl nesumnjivo su mu »pozajmljivali« novaca da plati stanarinu, kupiodjeæu i plati ruèak. U svojim potrebama bio je neosporno skroman. Do 1929. stanovaoje u dvosobnom stanu u èetvrti sitne buroazije u Thierschstrasse blizu rijeke Isar

. Zimi je nosio stari trenèkot koji je kasnije s bezbrojnih fotografija postao poznat svakom u Njemaèkoj. U ljetu se èesto pojavljivao u kratkim konatim hlaèama kakve jveæina Bavaraca nosila za topla vremena. Godine 1923. Eckart i Esser otkrili su Platterhof, jedno svratiste blizu Berchtesgadena, koje je postalo ljetna rezidencija Hitlera i njegovih prijatelja. Tu se Hitler zaljubio u prekrasni planinski kraj i kasnije izgradio prostranu vilu, Berghof, koja mu je bila dom i u kojoj jeprovodio mnogo vremena prije rata.Meðutim, u burnim godinama izmeðu 1921. i 1923. godine malo mu je vremena preostajalo za odmor i razonodu. Trebalo je izgraditi stranku, nadzirati je i èuvati od zavidnih suparnika, jednako bezobzirnih kao i on. Nacistièka stranka bila je samo jedna od nekoliko desnièarskih pokreta u Bavarskoj koji su nastojali privuæi panju i podru javnosti, a u ostalim dijelovima Njemaèke bilo102

ih je jo mnogo vie. Dogaðaji su se odvijali vrtoglavom brzinom i situacija neprekidno mijenjala tako da je politièar morao biti budan da trenutni poloaj dobro ocijenii iskoristi. U travnju 1921. saveznici su podnijeli Njemaèkoj raèun za reparacije, koji se penjao do 132 milijarde zlatnih maraka 33 milijarde dolara koje Njemaèka, kako su rekli, nikad neæe moæi platiti. Uobièajeni teèaj marke bio je èetiri marke za do, ali vrijednost marke je naglo padala; do ljeta 1921. pala je na sedamdeset i pet maraka za dolar, a godinu dana kasnije dolar je vrijedio èetristo maraka. Erzberger je ubijen u kolovozu 1921. U lipnju 1922. pokuali su ubiti Philippa Scheidemanna, socijalista koji je proglasio Republiku. Istog mjeseca, 24. lipnja, na Ulici je ustrijeljen ministar vanjskih poslova Rathenau. U sva tri sluèaja atentatori



su bili ljudi s krajnje desnice. Nesigurna nacionalna vlada u Berlinu naposljetku je odgovorila na izazov posebnim Zakonom o zatiti Republike, koji je predviðao teke kazne za politièki terorizam. Berlin je traio rasputanje bezbrojnih naoruanih li kraj politièkog gang-sterizma. Bavarska vlada, èak i pod umjerenim grofom Lerchenfeldom, koji je 1921. doao na mjesto ekstremista Kahra, nije mogla zadovoljiti zahtjeve Berlina. Kad je pokuala primijeniti zakon protiv terorizma, bavarski desnièari, meðu kojima je Hitler bio jedan od priznatih mladih voða, organizirali su zavjeru za zbacivanje Lerchenfelda i mar na Berlin da srue Republiku.Mlada demokratska Weimarska Republika bila je u velikoj nevolji; i samom njezinom opstanku neprestano su prijetili ne samo s krajnje desnice veæ i s krajnje ljevice.103kJ.ij.lii.AiVERSAILLES, WEIMAR I PIVNIÈKI PUÈVeæini ljudi u pobjednièkim saveznièkim zemljama proglaenje Republike 9. listopada 191. èinilo se znakom svitanja novog dana za njemaèki narod i dravu. Wood-row Wilson, urazmjeni nota koje su dovele do primirja, navaljivao je da se ukine hohenzollernovska militaristièka autokracija, i Nijemci su mu, iako oklijevajuæi, udovoljili. Kaiser je bio prisiljen da abdicira i pobjegne; monarhija je ukinuta, sve dinastije u Njemaèkoj brzo odstranjene i proglaena je republikanska vlada.Ali proglaena sluèajno! Poslije podne 9. listopada, takozvana Socijaldemokratska veæina pod vodstvom Fried-richa Eberta i Philippa Scheidemanna sastala se u Reichs-tagu u Berlinu nakon ostavke kancelara princa Maxa von Badena. Bili su prilièno zbunjeni. Princ Max je upravo objavio Kaiserovu abdikaciju. Ebert, po zanimanju sed

lar, smatrao je da bi ga mogao naslijediti jedan od Wilhel-movih sinova bilo koji osim lakomislenog prestolonasljednika jer je bio pristaa ustavne monarhije po britanskom uzoru. Ebert, iako je predvodio socijaliste, uasavao se od socijalne revolucije. »Mrzim je kao grijeh,« izjavio je jednom.Ali revolucija je lebdjela u zraku. Berlin je bio paraliziran generalnim trajkom.Nekoliko blokova kuæa nie od Reichstaga u irokoj Unter den Linden, spartakovci predvoðeni lijevim socijalistima Rosom Luxemburg i Karlom Liebknechtom spremali su seda iz carske palaèe, svoje tvrðave, proglase vlast sovjeta. Kad je glas o tome doprodo socijalista u Reichstagu, bili su zaprepateni. Trebalo je neto uèiniti i preduhitriti spartakovce. Schei-104demann se neèeg sjetio. Ne savjetujuæi se sa svojim drugovima, pojurio je do prozoranad Konigsplatzom, na kojem se bila okupila masa, gurnuo glavu kroz prozor i sv

ojim rijeèima, kao da mu je ta misao tog trena pala na pamet, proglasio republiku!Sedlar Ebert bio je bijesan. Nadao se da æe nekako spasiti hohenzollernov-sku monarhiju.Tako se rodila njemaèka Republika, u neku ruku sluèajno. Ako sami socijalisti nisu bili uvjereni republikanci, teko se moglo oèekivati da æe to biti konzervativci. Ali ovi posljednji su se otresli odgovornosti. Oni i vojnièke voðe, Ludendorff i Hindenburg, gurnuli su politièku vlast u ruke neodluènim socijaldemokratima. Time su istodobno uspjeli svaliti na leða tih demokratskih radnièkih voða odgovornost za potpisivanjepredaje i nakon toga mirovnog ugovora, ostavivi tako na njima krivnju za njemaèkiporaz i sve one patnje koje je izgubljeni rat i diktirani mir mogao donijeti njemaèkom narodu. Bila je to otrcana smicalica koju bi prozrelo i dijete, ali u Njemaèkoj je upalila. Republika je od samog poèetka bila osuðena na propast.Moda i nije moralo biti tako. U listopadu 1918. socijaldemokrati, dreæi apsolutnu vl

ast u rukama, mogli su brzo poloiti temelj za trajnu demokratsku republiku. Ali da to postignu, morali bi bez prestanka suzbijati, ili bar bez prestanka koèiti, snage na koje se hohen-zollernovsko carstvo oslanjalo, a koje ne bi lojalno prihvatile demokratsku Njemaèku: feudalne Junkere i druge gornje klase, magnate koji suupravljali velikim industrijskim koncernima, nemirne condottiere Freikorpsa, visoke èinovnike carske dravne uprave, a najvie od svih vojne kaste i pripadnike Generaltaba. Morali bi ras-parèati mnoge veleposjede koji su bili neekonomièni, i industrijske monopole i koncerne, te oèistiti èinovnitvo, sudstvo, policiju, sveuèilita i vojsod svih koji neæe lojalno sluiti novoj demokratskoj vlasti.To socijaldemokrati, veæinom dobronamjerni sindikalisti jednako navikli da se klan



jaju staroj, uvrijeenoj vlasti kao i ostale njemaèke klase, nisu mogli. Umjesto toga, poèeli su ustupati vlast snazi koja je uvijek u modernoj Njemaèkoj dominirala vojsci. Jer, iako je bila pobijeðena na ratitu, vojska se nadala da æe se odrati105kod kuæe i da æe suzbiti revoluciju. Da to postigne, poduzela je brze i odluène korake.U noæi 9. studenog 1-SJ8, nekoliko sati nakon »proglaenja« Republike, u Ebertovu kabintu u Kancelariji Reicha u Berlinu zazvonio je telefon. Bio je to poseban telefon, privatnom i tajnom linijom povezan s Glavnom upravom kopnene vojske u Spau. Ebert je bio sam. Dignuo je slualicu. »Ovdje Groener,« rekao je glas. Bivi je sedlar, jsmuæen dogaðajima tog dana koji su mu iznenada, protiv njegove volje, bacili u rukeono malo politièke vlasti to je jo u Njemaèkoj koja se raspadala ostalo, bio impresioiran. General Wilhelm Groener bio je Ludendorffov nasljednik kao najstariji naèelnik Uprave za snabdijevanje. On je bio taj koji je ranije tog dana Kaiseru feldmaral Hindenburg nije smogao za to hrabrosti kratko i otvoreno objasnio da vojska vie ne stoji iza nosioca krune smioni èin koji mu oficirska kasta nije nikad oprostila. Izmeðu Eberta i Groe-nera razvilo se obostrano potovanje jo u 1916, kad je general, tad ef ratne proizvodnje, usko suraðivao sa socijalistièkim voðom. Poèetkom listop nekoliko dana ranije oni su se savjetovali u Berlinu kako da se spasi monarhijai Vaterland.Sad, u najmraènijem trenutku Vaterlanda, povezala ih je tajna telefonska linija. Tu i tad su socijalistièki voða i drugi èovjek njemaèke vojske sklopili pakt, iako to jonogo godina nije bilo poznato javnosti, koji je trebao odluèiti o sudbini nacije.Ebert je pristao da dokrajèi anarhiju i boljevike, a vojska da ostane saèuvana u svom

dotadanjem obliku i sa svim pravima. Groener se obvezao da æe vojska dati podrku Ebertu i pomoæi novoj vladi da se uèvrsti i provede svoje ciljeve.»Hoæe li feldmaral [Hindenburg] zadrati zapovjednitvo?« pitao je Ebert.General Groener je odgovorio da hoæe.»Prenesite feldmaralu zahvalnost vlade,« odgovorio je Ebert.1Njemaèka vojska bila je spaena, ali je Republika na sam dan svog osnutka bila izgubljena. Generali, uz èasnu iznimku samog Groenera i nekolicine drugih, nikad joj neæesluiti lojalno. Naposljetku su je, predvoðeni Hin-denburgom, izdali nacistima.106i-U tom trenutku su, istina, Ebert i njegovi socijaldemokratski drugovi bili pod utjecajem najnovijih dogaðaja u Rusiji. Nisu eljeli postati njemaèki Kerenski. Nisu htjeli da ih istisnu boljevici. Posvuda u Njemaèkoj nicali su vojnièki i radnièki sovjet

i prisvajali vlast, kao to su uèinili i u Rusiji. Upravo te grupe izabrale su 10.listopada Vijeæe narodnih predstavnika, s Ebertom na èelu, da privremeno vlada Njemaèkom. U prosincu se u Berlinu sastao prvi Kongres sovjeta. Sastavljen od delegatavojnièkih i radnièkih vijeæa irom zemlje, zahtijevao je skidanje Hindenburga, ukidanjeredovne vojske i uspostavljanje civilne garde, èije bi oficire birali obièni vojnici, a stajala bi pod vrhovnom upravom Vijeæa narodnih predstavnika. ^Za Hindenburga i Groenera to je bilo previe. Odbili su da priznaju autoritet Kongresa sovjeta. Ni sam Ebert nije poduzeo nita da izvri njegove zahtjeve. Ali vojska, boreæi se za opstanak, traila je da vlada kojoj je obeæala podrku poduzme odluènijeere. Dva dana prije Boiæa Narodna mornarièka divizija, sad pod upravom sparta-kovaca,zauzela je Wilhelmstrasse, prodrla u Kancelariju Reicha i presjekla telefonskeveze. Ali tajna je linija s Vrhovnom komandom i dalje funkcionirala i preko njeEbert je zatraio pomoæ. Vojska je obeæala da æe vladu osloboditi jedinice iz Potsdama,

ali, prije nego to su one stigle, povukli su se pobunjeni mornari u svoje kasarneu konjunicama carske palaèe koju su u rukama drali spartakovci.ISpartakovci na èelu s Karlom Liebknechtom i Rosom Luxemburg, dvoje najsposobnijihagitatora u Njemaèkoj, nastojali su i dalje ostvariti republiku sovjeta. Njihovaje oruana snaga u Berlinu rasla. Na Badnjak je mornarièka divizija lako odbila pokuaj redovne vojske iz Potsdama da je istjera iz carskih konjunica. Hindenburg i Groener navaljivali su na Eberta da potuje pakt koji su sklopili i da potisne komuniste. Ebert se vrlo spremno odazvao. Dva dana nakon Boiæa imenovao je Gustava Noskeaministrom narodne obrane i od tada su dogaðaji krenuli logikom kakvu su svi to supoznavali novog ministra mogli oèekivati.



Noske je bio po zanimanju drvosjeèa koji se probijao107prema vrhu u sindikalnom pokretu i socijaldemokratskoj stranci, a godine 1906. postao èlan Reichstaga, gdje su ga smatrali stranaèkim struènjakom za vojna pitanja. Takoðer je postao poznat po izraenom nacionalizmu i kao èovjek èvrste ruke. Princ Max voBaden izabrao ga je da ugui pobunu mornara u Kielu u prvim danima studenog, i onju je uguio. Zbijen èovjek èetvrtastih èeljusti, velike fizièke snage i energije, iakgranièene inteligencije tipiène, tvrdili su njegovi neprijatelji, za njegovu struku Noske je prilikom svog imenovanja za ministra obrane izjavio: »Netko mora biti pasgoniè.«Poèetkom sijeènja 1919. udario je. Od 10. do 17. sijeènja, u »ktva^nm. tjednu«, kako suu Berlinu neko vrijeme nazivali-^- redovna i dobrovoljaèka vojska, po direktivamavNoskea^ pod komandom generala von Liitt-witza, skrile su spartakovce.* Rosu Luxemburg i Karla Liebknechta uhvatili su i ubili oficiri gardijske konjanièke divizije.Ubrzo poto su borbe u Berlinu prestale, u Njemaèkoj su odrani izbori za Narodnu skupinu koja æe donijeti nacrt novog ustava. Glasanje 19. sijeènja 1919. pokazalo je dasu srednje i vie klase vratile neto od hrabrosti za nepuna dva mjeseca od »revolucije«. Socijaldemokrati-(veæina i Nezavisni socijalisti), koji su vladali sami jer nijedna druga skupina nije htjela snositi teret, dobili su 13,800.000 glasova od 30milijuna, koliko je ukupno glasalo, i osvojili 185 od 421 mjesta u skuptini, to jebilo znatno manje od veæine. Oèito je bilo da novu Njemaèku neæe graditi radnièka klasama. Dvije stranke srednje* Godinu dana kasnije general Freiherr von Liittwitz, reakcionaran oficir stare k

ole, pokazat æe koliko je lojalan Republici opæenito, a Noskeu posebno, kad bude predvodio dobrovoljaèke trupe na Berlin u podrku Kappovu puèu. Ebert, Noske i ostali èlanvi vlade bili su natjerani u bijeg u pet sati ujutro 13. oujka 1920. General vonSeeckt, naèelnik taba kopnene vojske, nominalno potèinjen ministru obrane Noskeu, nije dopustio vojsci da brani Republiku protiv Luttvvitza i Kappa. »Ta je noæ pokazalapropast cijele moje politike,« uzviknuo je Noske. »Moja vjera u oficirski kor je sruena. Svi ste me napustili.« (Navedeno u Wheeler-Bennettovoj knjizi The Nemesis of Power, str. 77.)108L.klase, Stranka centra, koja je predstavljala politièki pokret rimokatolièke crkve, iDemokratska stranka, roðena iz fuzije u studenome od stare Progresivne stranke ilijevog krila Nacionalnih liberala, dobile su zajedno 11,500.000 glasova i 166 m

jesta u skuptini. Obje stranke pruale su podrku umjerenoj, demokratskoj republici,iako je bilo i prilièno mnogo sklonosti za kasniji povratak monarhije.Konzervativci, èije su neke voðe u studenome bile prele u tajnost, a drugi, kao grofvon Westarp, traili od Eberta zatitu, dokazali su da nipoto nisu iskorijenjeni, iako im se broj smanjio. Prekrteni u Njemaèku nacionalnu narodnu stranku, dobili su vieod tri milijuna glasova i 44 poslanika; njihovi desnièarski saveznici, Nacionalniliberali, koji su promijenili ime u Njemaèku narodnu stranku, dobili su gotovo milijun i pol glasova i 19 poslanièkih mjesta. Iako u odluènoj manjini, te dvije konzervativne stranke dobile su ipak dovoljan broj mjesta u skuptini da se njihov glasèuje. I doista, èim se Skuptina okupila u Weimaru 6. veljaèe 1919, voðe tih dviju skua skoèile su u obranu imena Kaisera Wilhelma II. i naèina na koji su on i njegovi generali vodili rat. Gustav Stresemann, ef Narodne stranke, tad jo nije kako se to kasnije mnogima èinilo promijenio stav. Godine 1919. jo je bio poznat kao glasnogovo

rnik Glavne uprave kopnene vojske u Reichstagu »Ludendorffov momak«, kako su ga nazivali energièni zagovornik politike pripojenja, fanatik bespotednog podmornièkog rataUstav, koji je Skuptina donijela nakon estomjeseène debate, izglasan 31. srpnja 1919, a predsjednik ga je potvrdio 31. kolovoza bio je na papiru, najliberalniji i najdemokratskiji dokument te vrste u dvadesetom stoljeæu, tehnièki gotovo savren, punotroumnih i zadivljujuæih odredaba koje su, èinilo se, jamèile funkcioniranje gotovo npogreive demokracije. Ideja o kabinetskoj vladi bila je posuðena od Engleske i Francuske, o jakom a popularnom predsjedniku od Amerike, a referendum od vicarske. Detaljan i kompliciran sistem proporcionalne zastupljenosti i biranja po listama bio je utvrðen da bi se izbjegao gubitak glasova i da bi se malim



109manjinama omoguæilo da budu zastupljene u parlamentu* Tekst vveimarskog ustava morao je goditi uima svakog demokratski raspoloenog èovjeka. Narod je bio proglaen suveenom: »Politièka vlast proizlazi iz naroda.« Mukarci i ene dobili su pravo glasa u dvset prvoj godini ivota. . . »Svi Nijemci jednaki su pred zakonom . . . Osobna je sloboda nepovrediva . . . Svaki Nijemac ima pravo ... da slobodno izraava svoje miljenje . . . Svi Nijemci imaju pravo da osnivaju udruenja ili drutva . . . Svi stanovnici Reicha uivaju punu slobodu uvjerenja i vjeroispovijesti. . . « Nitko na svijetu neæe biti slobodniji od Nijemca, nijedna vlada demokratskija i liberalnija od ove. Bar na papiru.U SJENCI VERSAILLESAJo prije nego to je bio gotov nacrt weimarskog ustava, dogodilo se neto neizbjeno

je bacilo prokletstvo na njega i ^ Republiku koju je ustav trebao uèvrstiti. Bio je to nacrt Versajskog ugovora. U prvim kaotiènim i buntovnim danima mira i èak nakonpoèetka zasjedanja Narodne skuptine u Weimaru, njemaèki je narod, èinilo se, malorazmiljao o svom porazu. Svakako, bilo je pogreaka i naposljetku su se neke pokazale katastrofalnim. Sistem proporcionalne zastupljenosti i biranje po listi moda je doista sprijeèilo gubitak glasova, ali je istodobno izazvalo poveæanje broja malih stranaka koje su naposljetku onemoguæile èvrstu veæinu u Reichstagu i uzrokovale èeste promjene u vladi. U opæizborima 1930. na listi je bilo otprilike dvadeset i osam stranaka.Republika je mogla postiæi veæu stabilnost da nisu bile odbaèene neke od ideja profesora Huga Preussa, glavnog sastavljaèa ustava. On je u Weimaru predloio da Njemaèka postane centralistièka drava i da Pruska i ostale samostalne drave budu ukinute i posta

nu pokrajine. Ali Skuptina je njegove prijedloge odbila.Napokon, èlan 48. Ustava prenosio je na predsjednika, u sluèaju opasnosti po zemlju,diktatorske ovlasti. Kancelari Briining, von Pa-pen i von Schleicher upotrijebili su tu klauzulu pod Hindenburgom upravljajuæi zemljom bez potvrde Reichstaga i tako, jo prije dolaska \, Hitlera na vlast, dokrajèili demokratsku parlamentarnu vlast u Njemaèkoj.110Ili, ako jest, èinilo se da je uvjeren da je uklo-nivi Hohenzollerne, kako su Saveznici traili, satrvi boljevike i krenuvi u stvaranje demokratske, republikanske vlad stekao pravo na pravedan mir koji se neæe temeljiti na njegovu porazu veæ na slavnih 14 toèaka predsjednika Wilsona. Èinilo se da njemaèko pamæenje ne see ni godinu a unatrag, do 3. oujka1918, kad je pobjednièka njemaèka Vrhovna komanda nametnula poraenoj Rusiji

u Brest-Litovsku mirovni ugovor koji je jedan britanski povjesnièar, piuæidva desetljeæa poto su se ratne strasti bile smirile, ocijenio kao »ponienje bez prsedana ili primjera u modernoj historiji«.2 Njime se Rusiji oduzimao teritorij gotovo velik koliko Austrija, Maðarska i Turska zajedno, sa 56 milijuna stanovnikaili 32 posto cijelog stanovnitva; treæina njezinih eljeznièkih pruga, 73 posto eljezrudaèe, 89 posto ukupne proizvodnje ugljena i vie od 5.000 tvornica i industrijskih postrojenja. tovie, Rusija je bila obavezna platiti Njemaèkoj ratnuodtetu od est milijardi maraka.

Dan obraèuna Nijemcima je stigao potkraj proljeæa1919. Uvjeti Versajskog mira, koje su Saveznici sastavili a da prethodno nisu ni pregovarali s Njemaèkom, bili su u Berlinu objavljeni 7. svibnja. Narodukoji se tvrdoglavo zavaravao do posljednjeg trenutka odjeknuli su kao udaracmaljem. Diljem zemlje organizirani sii protestni masovni skupovi protiv

ugovora koji su traili da ga Njemaèka ne potpie. Scheidemann, koji je postao kancelar u toku Weimarske skuptine, povikao je: »Neka se osui ruka koja potpie taugovor!« Osmi svibnja privremeni predsjednik Ebert i vlada javno su igosal

i uvjete ugovora kao »nepodnoljive i neprihvatljive«. Sutradan njemaèka delegacija u Vrsaillesu napisala je nepopustljivom Clemenceauu da je takav ugovor »nepodnoljiv zabilo koju naciju«.to je bilo tako nepodnoljivo u njemu? Njime je Alzas s Lotaringijom vraæen Francuskoj, komad teritorije Belgiji, a Danskoj nakon plebiscita slièan komad Schlesvviga,koji je Bismarck oduzeo Dancima u prolom stoljeæu, poto ih je bio porazio u ratu. Poljacima je vraæao zemlje neke tek nakon plebiscita koje su Nijemci bili prisvoj



ili u toku podjele Poljske.111To je bila jedna od odredaba ugovora koja je Nijemce najvie razbjesnila, ne samozato to æe Istoèna Pruska biti odvojena od Vaterlanda uskim koridorom koji je omoguæavo Poljskoj izlaz na more, veæ i zato to su mrzili Poljake smatrajuæi ih niom rasom. Na manje nije ogorèilo Nijemce to to im je ugovor nametao odgovornost za izazivanjerata i zahtijevao da Saveznicima izruèe Kaisera "VVilhelma II i oko osam stotina drugih »ratnih zloèinaca«.Reparacije æe se odrediti kasnije, ali prva rata od pet milijardi dolara u zlatnimmarkama dospijevala je izmeðu 1919. i 1921, a neke vrste robe ugljen, brodove, drvo, stoku itd. trebalo je dati umjesto reparacija u novcu.Ali, najvie je Nijemce boljelo to je Versailles .doslovno razoruao Njemaèku* i tako,bar privremeno, stao na put njemaèkoj hegemoniji u Evropi. A ipak' je omraeni Versajski ugovor, za razliku od onog koji su Nijemci bili nametnuli Rusiji, ostavio Reich geografski i ekonomski preteno netaknut, nedirnutog politièkog jedinstva i potencijalne snage velike nacije.Privremena vlada u Weimaru, s izuzetkom Erzbergera koji je traio prihvaæanje ugovora tvrdeæi da se njegove odredbe mogu lako zaobiæi, bila je otro protiv toga da se prihvati versajski Diktat, kako su ga tad nazivali. Iza vlade stajala je premoæna veæina graðana, od desnice do ljevice.A vojska? Moe li vojska, ako se ugovor odbije, odoljeti neizbjenom saveznièkom napadu sa zapada? Ebert je to pitanje uputio Glavnoj upravi kopnene vojske koja se bila preselila u Kolberg. Sedamnaesti lipnja feldmar-al von Hindenburg, potaknut generalom Groenerom, koji je uviðao da bi njemaèki vojni otpor bio bezuspjean, odgovori

o je:U sluèaju obnove neprijateljstva, moemo vratiti pokrajinu Posen (u Poljskoj) i braniti svoje istoène granice. Na zapadu, meðutim, ne moemo mnogo raèunati da bismo se uspe-* Vojska je bila ogranièena na 100.000 vojnika i nije smjela imati aviona ni tenkova. Generaltab je stavljen van zakona. Doputene snage mornarice bile su gotovo simboliène, a izgradnja podmornica i brodova iznad 10.000 tona zabranjena.112no oduprli jaèoj neprijateljskoj ofenzivi, s obzirom na brojèanu nadmoæ Antante i njezine moguænosti da nas opkoli s oba krila.Povoljan ishod operacije u cjelini stoga je vrlo dvojben, ali kao vojnik moram pretpostaviti èastan poraz sramotnu miru.Zavrne rijeèi uglednog feldmarala bile su u najboljoj njemaèkoj vojnièkoj tradiciji,

njihova se iskrenost moe prosuditi po èinjenici koju njemaèki narod nije znao a to e da se Hindenburg bio sloio s Groenerom da bi pokuaj otpora Saveznicima bio ne samo beznadan veæ bi mogao dovesti do unitenja dragocjenog oficirskog kadra vojske i, tovie, propasti Rei-cha.Saveznici su zatraili od Njemaèke konaèni odgovor. esnaesti lipnja, dan prije no to Hindenburg poslao svoj pismeni odgovor Ebertu, postavili su Nijemcima ultimatum:ili æe mirovni ugovor biti prihvaæen do 24. lipnja, ili sporazum o obustavi vatre prestaje vrijediti i saveznièke æe snage »poduzeti korake koje smatraju potrebnim da silom provedu svoje uvjete«.Ponovo je Ebert apelirao na Groenera. Ako Glavna uprava kopnene vojske smatra dapostoje izgledi za uspjean oruani otpor Saveznicima, Ebert obeæava da ce pokuati potiæi odbacivanje ugovora u skuptini. Ali odgovor mu je potreban smjesta. Osvanuo jeposljednji dan ultimatuma, 24. lipnja. Ponovo su Hindenburg i Groener odrali sav

jetovanje. »Vi znate jednako dobro kao i ja da je oruani otpor neostvariv,« rekao jeostarjeli, umorni feldmaral. Ali ponovo, kao u Spau 9. studenog 1918, kad nije smogao hrabrosti da Kaiseru saopæi konaènu istinu te je tu neugodnu dunost prepustio Groeneru, odbio je da kae istinu privremenom predsjedniku Republike. »I vi moete odgovoriti predsjedniku kao i ja,« rekao je Groeneru.? I ponovo je smioni general preuzeo konaènu odgovornost koja je spadala na feldmarala, iako je morao znati da æe to udvostruèiti njegovu krivnju u oèima oficirskog kora. Telefonom je javio predsjednikugledita Glavne uprave kopnene vojske.Narodna skuptina, kojoj je odlanulo to su vojni rukovodioci preuzeliodgovornost èinjenica koja je



113i ti.brzo zaboravljena u Njemaèkoj. odobrila je potpisivanje mirovnog ugovora velikom veæinom i njezina je odluka javljena Clemenceauu svega devetnaest minuta prije isteka saveznièkog ultimatuma. Èetiri dana kasnije, 28. lipnja 1919, u Dvorani zrcala versajskog dvorca ugovor je bio potpisan.PODIJELJENA KUÆAOd toga dana Njemaèka se podijelila.Konzervativci nisu prihvaæali ni mirovni ugovor ni Republiku koja ga je ratificirala. Niti je to kasnije prihvatila vojska izuzevi generala Groenera iako se ¦zaklelda æe podravati novi demokratski reim i sama donijela konaènu odluku da se potpie uor u Ver-saillesu. Usprkos »revoluciji« u studenome, konzervativci su jo u rukama drai ekonomsku moæ: vlasnitvo industrije, velikih posjeda i veæinu nacionalnog kapitala.Njihovo se bogatstvo moglo upotrijebiti, i upotrebljavalo se, za financiranje politièkih stranaka i politièke tampe koja æe se ubuduæe trsiti da potkopa Republiku.Vojska je p'oèela izigravati vojna ogranièenja odreðena mirovnim ugovorom jo prije negse tinta na njemu i osuila. A zahvaljujuæi plaljivosti i kratkovidnosti socijalistièih voða, oficirski kor je uspio ne samo odrati vojsku u njezinoj pruskoj tradiciji,kao to smo vidjeli, nego je pretvoriti u pravo sredite politièke moæi u novoj Njemaè. Vojska nije, sve do posljednjeg dana kratkotrajne Republike, uloila svoj ulog ni u jedan od politièkih pokreta. Ali, pod generalom Hansom von Seeck-tom, sjajnimkreatorom Reichswehra koji je sad imao 100.000 ljudi, vojska je, iako brojèano malena, postala drava u dravi, sve snanije djelujuæi na vanjsku i unutarnju politiku zelje, sve do trenutka kad je daljnji opstanak Republike poèeo ovisiti o volji ofici

rskog kora.Kao drava u dravi, vojska je zadrala svoju neovisnost o nacionalnoj vladi. Po weimarskom ustavu Reichswehr se trebao podrediti kabinetu i parlamentu, K:i<> vojskeu drugim zapadnim demokracijama. Ali nije.114A niti je oficirski kor bio oèiæen od antirepublièki raspoloenih monarhista. Nekolikocijalistièkih voða, kao Scheidemann i Grzesinski. traili su »demokratizaciju« oruaniha. Uviðali su opasnost od toga da se vojska preda ponovo u ruke oficira stare autokratske, imperijalne tradicije. Ali njima su se uspjeno suprotstavili ne samo generali veæ i njihovi drugovi socijalisti, predvoðeni ministrom obrane, Noskeom. Taj proleterski ministar Republike otvoreno se hvastao da eli oiviti »ponosite vojnièke usomene na svjetski rat«. Propust izabrane vlade da izgradi novu vojsku, koja bi bila odana demokratskom duhu i podreðena kabinetu i Reichstagu, bila je, kao to æe vrije

me pokazati, fatalna greka Republike.Propust da oèisti sudstvo bila je druga. Sudska administracija postala je jedno od arita kontrarevolucije, iskrivljujuæi pravdu u svrhu reakcionarnih politièkih ciljev. »Nemoguæe je izbjeæi zakljuèku,« izjavio je povjesnièar L. Neumann, »da je politièka jcrnja stranica u ivotu njemaèke Republike.«4 Nakon Kappova puèa 1920, vlada je optui705 osoba za veleizdaju; samo jedna, ef berlinske policije, bila je kanjena na petgodina »èasnog zatvora«.Kad je pruska drava obustavila njegovu mirovinu, Vrhovni sud je presudio da mu sevrati. Jedan njemaèki sud je u prosincu 1926. odobrio geneValu von Liittwitzu, vojnom voði Kappova puèa, isplatu zaostale penzije i za ono razdoblje kad se bio urotio protiv vlade i za svih pet godina nakon toga, kad je kao bjegunac pred pravdom ivio u Maðarskoj.A stotine njemaèkih liberala bile su osuðene na duge kazne zatvora za izdaju jer su

otkrivali ili upozoravali u tampi ili govorom kako vojska neprestano kri Ver-sajski ugovor. Zakoni za izdaju nemilosrdno su se primjenjivali na pristae Republike;oni s desnice koji su je nastojali sruiti, kao to se osvjedoèio Adolf Hitler," prolazili su nekanjeno ili s najlakim kaznama. Èak i prema atentatorima, ako su bili desnièari a njihove rtve demokrati, sudovi su se odnosili blago ili, kao to se èesto dogao, oficiri i desnièarski ekstremisti pomagali su im da pobjegnu iz istranog zatvora.I tako je umjerenim socijalistima bilo preputeno da,115,..¦¦ - v.



,**¦¦uz pomoæ demokrata i katolièke Stranke centra, nose dalje Republiku koja je posrtalaod samog roðenja. Primali su mrnju, pogrde, a ponekad i metak od svojih protivnikakojih je bilo sve vie i koji su bili sve odluèniji. »U srcu naroda«, povikao je OswalSpengler, koji je preko noæi bio postao slavan svojom knjigom Propast Zapada, »vveimarski je ustav veæ osuðen na propast.« Dolje, u Bavarskoj, mladi buntovnik Adolf Hitler spoznao je snagu nove nacionalistièke, antidemokratske, antirepublièke plime. Poèeose njome koristiti.U pomoæ su mu pritekla dva posebna dogaðaja: pad marke u Ruhru koji su okupirali Francuzi. Marka je, kako smo vidjeli, poèela padati 1921, kad je pala na 75 maraka zadolar; iduæe godine pala je na 400, a poèetkom 1923. na 7.000 maraka za dolar. Veæ 1922. njemaèka je vlada zamolila saveznike da odobre obustavu otplate reparacija. Toje Poincareova vlada u Francuskoj odrjeito odbila. Kad je Njemaèka zaostala s isporukom drva, tvrdoglavi francuski premijer, koji je u ratno vrijeme bio predsjednik Frar^cjisl^e, naredio je francuskim jedinicama da okupirajn^Ruhr/^Co industrijsko srce Njemaèke kad je Gornja leslæa pripala Poljskoj, opskrbljivalo je Reich sa iri petine njegova ugljena i èelika bilo je sad odsjeèeno od ostalog dijela Njemaèke.Taj teki udarac njemaèkoj privredi spontano je ujedinio narod, onako kako nije biojedinstven od 1914. Radnici u Ruhru objavili su generalni trajk i primili novèanu pomoæ berlinske vlade, koja je pozvala na pruanje pasivnog otpora. Uz pomoæ vojske, organizirane su sabotae i diverzije. Francuzi su uzvratili hapenjima, deportacijamai, tovie, smrtnim kaznama. Ali nijedan se kotaè u Ruhru nije pokrenuo.Guenje njemaèke privrede ubrzalo je konaèni pad marke. Kad je u sijeènju 1923. okupiraRuhr, pala je na 18.000 maraka prema jednom dolaru; od 1. srpnja srozala se na

160.000; od kolovoza na milijun maraka prema jedan. Do studenog, kad je Hitler mislio da je kucnuo njegov trenutak, trebalo je èetiri milijarde maraka da se kupijedan dolar, a odmah zatim taj se broj popeo na bilijune. Njemaèki novac postao jebezvrijedan. ivotne uteðevine srednje i radnièke klase bile su propale. Ali bilo je niteno i neto mnogo vanije:116vjera ljudi u ekonomsku strukturu njemaèkog drutva. Sto su vrijedila mjerila i praksa drutva koje je poticalo tednju i investicije i sveèano obeæavalo siguran prihod, azatim nije odralo svoje obaveze? Zar to nije bila prijevara naroda?I zar nije demokratska Republika, koja se predala neprijatelju i preuzela teretreparacija, bila kriva za tu katastrofu? Na nesreæu po svoj opstanak, Republika jedoista snosila odgovornost. Inflacija se mogla zaustaviti samim izravnanjem budeta to je bilo teko, ali ne i nemoguæe izvesti. To se moglo postiæi odgovarajuæim op

vanjem, ali se nova vlada nije usuðivala odrediti primjerene takse. Uostalom, trokove rata 164 milijarde maraka nije èak ni djelomièno pokrilo direktno oporezovanje, eæ je 93 milijarde od toga poteklo od ratnih zajmova, 29 milijardi iz dravne blagajne (Schatzanweisungen), a ostatak iz poveæanih emisija papirnatog novca. Umjesto da drastièno digne poreze onima koji su mogli platiti, republièka vlada ih je 1921. zapravo snizila.Od tada na dalje, poticani krupnim industrijalcima i zemljoposjednicima koji suse bogatili iako su iroke mase bile financijski upropatene, vlada je namjerno pustila da marka pada kako bi oslobodila dravu njezinih javnih dugova, izbjegla plaæanju reparacija i sabotirala Francuze u Ruhru. tovie, unitenje valute omoguæilo je njemoj tekoj industriji da brie svoje dugove ot-plativi ih bezvrijednim markama. Generaltab, zakamuf-liran kao Truppenamt (Vojni ured) da se izbjegne mirovni ugovor koji ga je stavio izvan zakona, primio je na znanje da je pad marke brisao ratne du

gove i tako Njemaèku ostavio financijski neoptereæenu za novi rat.Narodne mase, meðutim, nisu znale kakvu korist vuku industrijski magnati, vojska idrava iz propasti valute. Znale su jedino da ni velikim bankovnim raèunom ne moe kuiti hrpicu mrkve, koaru krumpira, funtu eæera ili brana. Znali su, kao pojedinci, dasu bankrotirali. Znali su za glad, koja ih je svakog dana muèila. U svojoj bijedii beznaðu, krivili su za sve Republiku.Takva su vremena bila dar neba za Adolfa Hitlera.117POBUNA U BAVARSKOJ»Vlada mirno nastavlja tampati to papirnato smeæe jer, kad bi prestala, bio bi to nje



zin kraj,« viknuo je Hitler. »Kad jednom tiskarski strojevi stanu a to je preduvjetza stabilizaciju marke prijevara æe smjesta izbiti na vidjelo . . . Vjerujte mi, naa æe se bijeda jo poveæati. Lopovi æe proæi nekanjeno. Razlog: zato to je drava snajveæi varalica i hohtapler. Pljaèkaka drava! . . . Kad ljudi vide da gladuju uz mjarde, moraju doæi do zakljuèka: neæemo se vie pokoravati dravi koja se temelji na laideji veæine. Traimo diktaturu . ..«5Nema sumnje da su oskudica i nesigurnost izazvani nezadrivom inflacijom tjerali milijune Nijemaca na taj zakljuèak, a Hitler je bio spreman da ih predvodi. Zapravo, poèeo je vjerovati da su kaotiène prilike u 1923. godini stvorile uvjete za ruenjeRepublike kakvi se moda neæe ponoviti. Ali, ako je sam elio povesti kontrarevoluciju a inaèe ga ona nije ni zanimala morao je ukloniti neke tekoæe s puta.U prvom redu nacistièka stranka, iako se iz dana u dan brojèano poveæavala, nije ni izdaleka bila najvaniji pokret u Bavarskoj, a izvan nje je bila nepoznata. Kako bitakva mala stranka mogla sruiti Republiku? Hitler, koji se nije dao tako lako obeshrabriti tuðom nadmoæi, vjerovao je da zna izlaz. Mogao bi pod svojim vodstvom ujediniti sve antirepublikanske, nacionalistièke snage u Bavarskoj, i tad bi, s podrkombavarske vlade, naoruanih saveza i Reichsvvehra stacioniranog u Bavarskoj, mogaopovesti mar na Berlin kao to je godinu dana ranije Mussolini marirao na Rim i si Weimarsku Republiku. Oèigledno mu je Mussoli-nijev lak uspjeh dao povod za razmiljanje.Francuska okupacija Ruhra, iako je obnovila mrnju Nijemaca prema tradicionalnom neprijatelju i tako oivila duh nacionalizma, zamrsila je Hitleru posao. Poèela je ujedinjavati njemaèki narod uz republikansku vladu u Berlinu koja je odluèila da se opre Francuzima. To je bilo posljednje to je Hitler elio. Njegov je cilj bio da uklo

ni Republiku. S Francuskom se moe obraèunati poto Njemaèka obavi svoju nacionalistièkevoluciju i118uspostavi diktaturu. Hitler se odvaio da se nepopularnom parolom suprotstavi snanoj struji javnog mnijenja: »Ne, ne dolje s Francuskom, veæ dolje s izdajicama Vaterlanda, dolje s novembarskim zloèincima! To mora biti naa parola.«6U toku prvih mjeseci 1923. Hitler se posvetio tome da ta parola postane djelotvorna. U veljaèi, zahvaljujuæi uglavnom Rohmovim organizatorskim sposobnostima, èetiri od naoruanih bavarskih »patriotskih liga« udruile su se s nacistima da osnuju takozvanArbeits-gemeinschaft der Vaterldndischen Kampfverbande (Udruenje domovinskih borbenih liga) pod Hitlerovim politièkim vodstvom. U rujnu je osnovana jedna jo jaèa grupa pod imenom Deutscher Kampfbund (Njemaèki borbeni savez) s Hitlerom kao èlanom trijumvirata na vodstvu. Ta je organizacija nastala nakon velikog masovnog skupa od

ranog u Niirnbergu 2. rujna na proslavi obljetnice njemaèke pobjede nad Francuzimakod Sedana 1870. Na tom skupu bila je zastupljena veæina faistièki orijentiranih grupa u junoj Njemaèkoj i Hitler je svojim estokim govorom protiv nacionalne vlade pobrao gromoglasne ovacije. Ciljevi novog Kampfbunda bili su otvoreno priznati: ruenjeRepublike i ponitenje Versaj-skog ugovora.Na nurnberkom skupu Hitler je na tribini za mimohoda demonstranata stajao uz generala Ludendorffa. To nije bilo sluèajno. Mladi nacistièki voda veæ je neko vrijeme brijivo njegovao odnose s vojskovoðom, koji je svoje èuveno ime posudio organizatorimaKappova puèa u Berlinu i koji bi, buduæi da je i dalje bio u prilog kontrarevoluciji, moda bio voljan da podupre akciju kakva je sad u Hitlerovu mozgu poèela dobivatiobrise. Stari general nije imao smisla za politiku; iako je sad ivio blizu Miinchena, nije skrivao prezir prema Bavarskoj, prema prestolonasljedniku Rupprechtu i u toj najkatolièanskijoj dravi od svih njemaèkih drava prema katolièkoj crkvi. S

o Hitler znao, ali je to odgovaralo njegovoj svrsi. Nije elio Ludendorffa za politièkog voðu nacionalistièke kontrarevolucije, to je, kako je bilo poznato, ratni herojprieljkivao. Hitler je tu ulogu traio za sebe. Ali Ludendorffovo ime, njegov ugled meðu oficirima i konzervativcima u cijeloj1 19Njemaèkoj bili su od velike vrijednosti provincijskom politièaru jo uvijek dobrim dijelom nepoznatom izvan Bavarske. Hitler je poèeo uvrtavati Ludendorffa u svoje planove.U jesen 1923. odnosi izmeðu republièke vlade i drave Bavarske dostigli su kritiènu toèDana 26. rujna kancelar Gustav Stresemann objavio je kraj pasivnog otpora u Ruh



ru i nastavak plaæanja reparacija. Taj raniji Hinden-burgov i Ludendorffov glasnogovornik, okorjeli konzerva-tivac i u srcu monarhist, doao je do zakljuèka da Njemaèka, ako se eli spasiti, ujediniti i ponovo ojaèati, mora, bar privremeno, prihvatitiRepubliku, nagoditi se sa Saveznicima i dobiti predah u kojem æe obnoviti svoju ekonomsku moæ. Ako nastavi, zavrit æe u graðanskom ratu i moda u potpunom unitenju nacOdustajanje od pasivnog otpora u okupiranom Ruhru i nastavak plaæanja reparacija izazvali su provalu bijesa i histerije meðu njemaèkim nacionalistima, a komunisti koji su takoðer jaèali prikljuèili su im se u ogorèenoj osudi Republike. Stresemann se suos ozbiljnom pobunom ekstremne desnice i ljevice. Preduhitrio ih je time to je, na sam dan kad je najavio promjenu politike u Ruhru i otplatu reparacija, predsjednik Ebert objavio izvanredno stanje. Od 26. rujna 1923. do veljaèe 1924. izvrna vlast u Njemaèkoj, u okviru Zakona o izvanrednom stanju, bila je u rukama ministra obrane Otta Gesslera i efa Glavne uprave kopnene vojske, generala von Seeckta. Time su general i njegova vojska zapravo postali diktatori Reicha.Bavarska nije htjela prihvatiti takvo rjeenje. Bavarski kabinet na èelu s Eugenom von Knillingom proglasio je 26. rujna vlastito izvanredno stanje i imenovao desnièarskog monarhista i biveg premijera Gustava von Kahra dravnim komesarom s diktatorskim ovlastima. U Berljnu su se pobojali da bi se Bavarska mogla otcijepiti ¦' od Reicha, ponovo uspostaviti wittelsbachovsku monarhiju i moda osnovati Junonjemaèku uniju s Austrijom. Predsjednik Ebert hitno je sazvao sastanak kabineta, a generalvon Seeckt je pozvan da mu prisustvuje. Ebert je htio saznati na Èijoj strani stoji vojska. Seeckt mu je bez okolianja rekao: »Vojska, gospodine predsjednièe, stoji iza mene.«7Ledene rijeèi koje je izgovorio pruski zapovjednik 120

vojske s monoklom na licu koje nije nita odavalo, nije, kako bi se moglo oèekivati,smeo njemaèkog predsjednika ni njegova kancelara. Oni su veæ "bili svjesni poloaja vojske kao drave u dravi, odgovorne samo sebi. Tri godine ranije, kao to smo vidjeli, kad su Kappove snage okupirale Berlin i vlada uputila apel Seecktu, vojska nije stajala iza RepublTke veæ iza generala. Jedino pitanje sad, 1923. bilo je gdje stoji Seeckt.Na sreæu po Republiku, on je sad odabrao da stane iza nje, ne zato to bi vjerovao urepublikanske, demokratske principe, veæ zato to je uvidio da je u ovom trenutku potrebno podrati postojeæi reim da bi se saèuvala vojska, i sama ugroena pobunom u Baskoj i na sjeveru zemlje, te da se Njemaèka spasi od katastrofalnoga graðanskog rata. Seeckt je znao da su neki od visokih oficira munchenske divizije na strani bavarskih separatista. Znao je za urotu »Crni Reichsvvehr« pod vodstvom majora Buchruckera, biveg oficira Generaltaba, urotu kojoj je cilj bio da okupira Berlin i protje

ra republikansku vladu. On je sad s hladnom preciznoæu i potpunom odluènoæu krenuo u da sredi vojsku i dokrajèi opasnost od graðanskog rata.U noæi 30. rujna 1923. pripadnici »Crnog Reichsvvehra« pod komandom majora Buchruckerazauzee tri utvrde na istoènim prilazima Berlinu. Seeckt naredi redovnim jedinicamada ih opsjednu i nakon dva dana Buchrucker se preda. Bio je suðen zbog veleizdajei osuðen na deset godina tamnice. »Crni Reichsvvehr«, koji je osnovao sam Seeckt podlanim nazivom Arbeitskommandos da bi pribavio tajna pojaèanja Reichswehru, to je prema odredbi Versajskog ugovora brojio samo 100.000 vojnika, bio je rasputen*.* Pripadnici »Crnog Reichswehra«, njih otprilike dvadeset tisuæa, bili su stacioniranina istoènim njemaèkim granicama da je pomognu èuvati protiv Poljaka u burnim danima 192023. Ta je ilegalna organizacija postala po zlu poznata zbog oivljavanja strahotnih srednjovjekovnih Femegerichta tajnih sudova koji su svojevoljno donosili smrtne presude Nijemcima ako su odavali djelovanje »Crnog Reichsvvehra« saveznièkoj Kontr

olnoj komisiji. Vie je takvih brutalnih umorstava dolo do redovnog suda. Na jednomsuðenju, njemaèki ministar obrane Otto Gessler, koji je naslijedio Noskea, zanijekao je da bilo to zna o takvoj organizaciji i tvrdio da ona ne postoji. Ali, kad jejedan od tuilaca protestirao protiv takvog licemjerja, Gessler je uzviknuo: »Onajtko progovori o 'Crnom Reichswehru' kriv je za veleizdaju!«121Seeckt je sad obratio panju na opasnost od komunistièkog ustanka u Saskoj, Thiiringenu, Hamburgu i Ruhru. U guenju ljevice mogao se osloniti na lojalnost vojske. USaskoj je tamonji zapovjednik Reichswehra pohapsio èlanove socijalistièko-komunistièkevlade, a na-imenovan je dravni komesar koji æe upravljati Saskom. U Hamburgu i drug



im podruèjima komuniste su otro razbili. Berlinu se sad èinilo da je relativno lako suzbijanje boljevika oduzelo zavjernicima u Bavarskoj izliku da zapravo spaavaju Republiku od komunizma i da æe sad priznati vlast nacionalne vlade. Ali to se nije dogodilo.\ Bavarska se i dalje odupirala Berlinu. Sad je u njoj vladao diktatorski trijumvirat: Kahr kao dravni komesar, general Otto von Lossow, komandant Reichswehra uBavarskoj, i pukovnik Hans von Seisser, ef dravne policije. Kahr nije htio priznati da se objava o izvanrednom stanju u Njemaèkoj predsjednika Eberta odnosi i na Bavarsku. Odbio je da provodi bilo kakve naredbe Berlina. Kad je nacionalna vladazahtijevala zabranu Hit-lerova lista Volkischer Beobachter zbog otvorenih napadana Republiku opæenito, a na Seeckta, Stresemanna i Gesslera posebice, Kahr je totvrdoglavo odbio.Kahr se ogluio i o naredbu iz Berlina da uhapsi po zlu poznate voðe dobrovoljaèkih oruanih grupa u Bavarskoj, kapetana Heissa, kapetana Ehrhardta (»junaka« Kappova puèa) iporuènika Rossbacha (Rohmova prijatelja homoseksualca). Seeckta je napustila strpljivost te je naredio generalu von Lossovvu da zabrani nacistièki list i pohapsi trojicu voða Freikorpsa. General, i sam Bavarac a uz to smuen i neodluèan oficir kojegje smotala Hitlerova rjeèitost i Kahrovo uvjeravanje, oklijevao je. Dana 24. listopada Seeckt ga je smijenio i na njegovo mjesto imenovao generala Kressa von Kressensteina. Meðutim, Kahr nije htio priznati takav diktat iz Berlina. Objavio je daæe Lossow zadrati komandu Reichstvehra u Bavarskoj i, pruajuæi otpor ne samo Seecktuveæ i ustavu, prisilio vojnike da poloe posebnu zakletvu vjernosti bavarskoj vladi.To je Berlin shvatio ne samo kao politièku nego i vojnu pobunu, i general von Seeckt je odluèio da skri i jednu i drugu.8

Objavio je jasno upozorenje bavarskom trijumviratu, Hitleru i oruanim dobrovoljaèkim ligama da æe njihovu pobunu skriti silom. Ali nacistièki voða se vie nije mogao povNjegovi fanatièni sljedbenici zahtijevali su akciju. Poruènik Wilhelm Briickner, jedan od komandanata njegovih SA, traio je da smjesta udare. »Dolazi dan,« upozorio je, »ad vie neæu moæi suzdravati ljude. Ako se sad nita ne dogodi, napustit æe nas.«I Hitler je uviðao da æe izgubiti ansu ako Stresemann dobije na vremenu i uspije u svom pothvatu da smiri situaciju u zemlji. Predlagao je Kahru i Lossovvu da mariraju na Berlin prije nego Berlin krene na Miinchen. U njemu je rasla sumnja da trijumvirat gubi hrabrost ili da smilja separatistièki udar bez njega, s ciljem da Bavarsku otcijepi od Reicha. Tome se Hitler, svojim fanatiènim idejama o jakom, nacionalistièkom, ujedinjenom Reichu, nepokolebljivo protivio.^Kahr^ Lossow i Seisser jtoèeli su gubiti hrabrost nakon Seecktova upozorenja. Nije ih zanimala nikakva- jakwa gesta koja bi ih mogla unititi. esti studenog obavije

stili su Kampfbund, kojeg je Hitler bio vodeæa politièka liènost, da se neæe dati natjeati na prenagljenu akciju i da æe sami odluèiti kad i kako æe postupiti. To je Hitlerubio signal da sam preuzme inicijativu. Ali nije imao dovoljno snaga da sam izvede puè. Trebala mu je podrka bavarske drave, vojske i policije to je bila pouka kojje nauèio u svojim skitnièkim beèkim danima. Na neki naèin morao je gurnuti Kahra, Losovva i Seissera da krenu s njim u akciju iz koje neæe biti povratka. To je zahtijevalo smionost, èak i bezobzirnost, a Hitler je sad dokazao da ih ima. Odluèio je oteti trijumvirat i prisiliti ga da postupi kako on naredi.Tu su mu ideju prvi predloili dvojica ruskih izbjeglica, Rosenberg i Scheubner-Richter. Ovaj drugi, koji se okitio eninim imenom i nazvao se Max Erwin von Scheubner-Richter, bio je mutan tip. Poput Rosenberga, veæi dio ivota proveo je u ruskim baltièkim pokrajinama i poslije rata s drugim izbjeglicama iz Sovjetskog Saveza doaou Miinchen, gdje se ukljuèio u nacistièku stranku i postao jedan od Hitlerovih pouz

danika.Èetvrti studenog, na Dan palih vojnika u Njemaèkoj, Totengedenktag, bila je u sreditu Miinchena zaka/ana.123vojna parada i u novinama je bilo objavljeno da æe paTadu promatrati ne samo popularni prestolonasljednik princ Rupprecht, veæ i Kahr, Lossow i Seisser s tribine ujednoj uskoj ulici koja vodi od Feldherrnhalle. Scheub-ner-Richter i Rosenberg predloili su Hitleru da. nekoliko stotina jurinika, dovezenih kamionima, blokira ulicu mitraljezima prije nego stignu jedinice za paradu. Hitler æe se tad popeti natribinu, objaviti revoluciju i s pitoljem u ruci primorati odliènike da se prikljuèe



i pomognu mu je predvoditi. Plan se Hitleru svidio i on ga je oduevljeno odobrio.Ali na dogovoreni dan, kad je Rosenberg stigao rano na poprite da ispita situaciju, otkrio je, na svoj oèaj, da je uska ulica odlièno osigurana mnotvom dobro naoruanh policajaca. Moralo se odustati od plana i same »revolucije«.Zapravo samo odgoditi. Donesen je drugi plan, plan koji nije mogla omesti èeta dobro rasporeðenih policajaca. U noæi od 10. na 11. studenog, pripadnici SA i drugih naoruanih grupa Kamp/bunda okupit æe se na Frottmaninger Heide, sjeverno od Miinchena, i ujutro jedanaestog, na obljetnicu omraenog, sramotnog primirja, umarirati u grad, zauzeti strateke toèke, objaviti narodnu revoluciju i staviti neodluènog Kahra, Lossowa i Seissera pred gotov èin.U tom trenutku jedna ne ba vana javna objava ponukala je Hitlera da odustane i odtog plana i improvizira drugi. U novinama se pojavila kratka vijest da æe 8. studenog naveèer Kahr, na zahtjev nekih privrednih organizacija, govoriti na skupu u Burgerbrdukelleru, velikoj pivnici u jugoistoènom dijelu grada. Tema komesarova govora bit æe program bavarske vlade, pisalo je. Prisustvovat æe skupu general von Lossovv, pukovnik von Seisser i druge vodeæe liènosti.Hitler je ovu naglu odluku donio iz dva razloga: prvo, to je slutio da bi Kahr mogao iskoristiti skup da objavi nezavisnost Bavarskeipovratak Wittelsbachovaca nabavar--skojffloestoJjE. Cijeir3an"osinbg studenog HuTef je uzalud nastojao doprijeti do Kahra, koji je pristao da ga primi tek devetog. To je samo poveæalo Hitlerovu sumnju. Morao je preduhitriti Kahra. Drugi je razlog bio taj to je skup u Burgerbrdukelleru pruao moguænost koju je propustio 4. studenog: priliku da sva tri èlana trijumvirata èepa¦3

odjednom i uperenim pitoljem primora da se prikljuèe nacistima u provoðenju revolucije. Hitler je odluèio da postupi smjesta. Planovi za mobilizaciju 10. studenog bilisu otkazani; jurinici su uurbano sazvani na dunost u veliku dvoranu pivnice.PIVNIÈKI PUÈOko osam i tri èetvrt naveèer 8. studenog 1923, poto je Kahr bio veæ pola sata govoriopred 3.000 ednih graðana za grubo otesanim stolovima, s vrèevima od kamenine punim piva, po bavarskom obièaju, pripadnici SA opkolili su Biirgerbrdukeller i Hitler seprogurao u dvoranu. Dok su neki od njegovih ljudi postavljali mitraljeze na ulazu, Hitler je skoèio na jedan stol i, da bi privukao panju, opalio iz revolvera hitac u strop. Kahr je stao u svom izlaganju. Sluaoci su se okrenuli da vide to je uzrok ometanju. Hitler je, uz pomoæ Hessa i Ulricha Grafa, biveg amaterskog rvaèa a^sadglavnog Fiihrerova tjelesnog èuvara, prokrèio sebi put do podija. Neki policijski major pokuao ga je u tome sprijeèiti, ali Hitler mu zaprijeti pitoljem i poðe dalje. Ka

r je, prema jednom oèevicu, »problijedio i zbunio se«. Odstupio je s govornice i Hitler je zauzeo njegovo mjesto.»Narodna revolucija je poèela!« viknuo je Hitler. »Ovu je zgradu zaposjelo est stotinazuba naoruanih ljudi. Nitko ne moe odavde izaæi. Ako smjesta ne zavlada tiina, dat na galeriju postaviti mitraljez. Vlade Bavarske i Reicha su ponitene, a osnovanaje privremena nacionalna vlada. Kasarne Reichsvvehra i policije su zauzete. Vojska i policija mariraju na grad pod zastavom kukastog kria.«Ovo posljednje bila je la; bio je to èisti blef. Ali, u opæoj zbunjenosti, nitko nijepouzdano znao je li to trik ili nije. Hitlerov revolver bio je, naprotiv, stvaran. Ispalio je jedan hitac. Jurinici s pukama i mitraljezima bili su stvarni. Hitler tad naredi Kahru, Lossowu i Seisseru da poðu ispred njega u jednu sobu kraj pozornice. Okrueni jurinicima, trojica najviih funkcionara Bavarske125

Jdli.L iiii i,pokorila su se Hitlerovu zahtjevu dok je gomila zapanjeno gledala to se dogaða.Ali sa sve veæim negodovanjem. Mnogi industrijalci gledali su u Hitleru jo uvijek nekakvog skorojeviæa. Jedan od njih povikao je policiji: »Nemojte biti kukavice kao 1918. Pucajte!« Ali policija, videæi svog efa tako pokornog a dvoranu opkoljenu SA, nije se ni maknula. Hitler se pobrinuo da nacistièki pijun u tabu policije Wilhelm Frick telefonira policajcima na dunosti u pivnici da se ne mijeaju, veæ da, ako to budesamo izvijeste. Gomila se tako preplaila da je Goring smatrao da treba skoèiti napodij i umiriti je. »Ne bojte se,« povikao je. »Nae su namjere posve prijateljske. Zatnemojte rogoboriti, pa imate svoje pivo!« Obavijestio ih je zatim da se u susjedn



oj sobi stvara nova vlada.Tako je i bilo, pod pritiskom Hitlerova revolvera. Kad je ugurao zarobljenike ususjednu prostoriju, Hitler im reèe: »Nitko neæe odavde izaæi iv bez mog doputenja.« h je obavijestio da æe svi dobiti kljuène poloaje u bavarskoj ili nacionalnoj vladi koju on stvara_ s Ludendorffom. S Ludendorffom? Ranije te veèeri Hitler je bio poslao Scheubner-Richtera u Ludwigshohe da smjesta dovede u pivnicu slavnog generalakoji, inaèe, nije znao nita o zavjeri nacista.Trojica zarobljenika odbila su najprije da s Hitlerom uopæe govore. On je i daljenavaljivao. Svaki od njih treba da se pridrui u objavi revolucije i nove vlade; svaki mora preuzeti poloaj koji mu je on, Hitler, namijenio ili »nema prava da postoji«. Kahr je trebao biti regent Bavarske; Lossow ministar nacionalne vojske; Seisser ministar policije Reicha. Ni jednog od njih nisu impresionirali izgledi na tako visoke poloaje. Nisu nita odgovarali.Njihova tvrdoglava utnja uzrujala je Hitlera. Naposljetku je ponovo priprijetio revolverom. »U revolveru ima_m èetiri metka! Tri za svoje suradnike ako me na-pusTe.Posljednji metak za sebe!« Uperivi pitolj u slje-pboèicu, povikao je: »Ako ne pobijeddo sutra poslije podne, bit æu mrtav.«Kahr nije bio vrlo bistar èovjek, ali je zato bio hrabar. »Herr Hitler,« odgovorio je,»moete me dati ubitiili me ustrijelite sami! Nije vano hoæu li umrijeti ili neæu.«I Seisser tad otvori usta. Prigovorio je Hitleru da je pogazio zadanu rijeè da neæepoduzeti puè protiv policije.»Da, to sam uèinio,« odgovorio je Hitler, »oprostite mi, morao sam to uèiniti za dobro terlanda.«

General Lossow je tvrdokorno utio. Ali kad mu je Kahr neto doapnuo, Hitler ga prekine: »Halt! Nema razgovora bez mog doputenja!«Ma koliko govorio, nije nita postizao. Ni jedan od trojice koji su u rukama dralivlast bavarske drave nije pristao da mu se prikljuèi, èak ni pod prijetnjom revolvera. Puè se nije odvijao po planu. Tad Hitler postupi prema iznenadnom poticaju. Bezijedne rijeèi odjuri natrag u dvoranu, na tribinu, i smrknutoj gomili objavi da -se trijumvirat u susjednoj sobi ukljuèio u stvaranje nove nacionalne vlade.»Bavarska vlada je rasputena . . . Vlada novembarskih zloèinaca u Berlinu i predsjednik Reicha oboreni su. Nova nacionalna vlada bit æe objavljena ovdje, u Bavarskoj,u Miinchenu, jo danas. Njemaèka nacionalna vojska bit æe obrazovana smjesta . . . Predlaem da do trenutka dok se konaèno ne srede raèuni s novembarskim zloèincima preuzmemvodstvo politike privremene nacionalne vlade. Ludendorff æe preuzeti vodstvo njemaèke nacionalne vojske . . . Zadatak je privremene njemaèke nacionalne vlade da cijel

om snagom ove zemlje i, uz pripomoæ snaga svih njemaèkih pokrajina, krene na taj greni Babilon Berlin, da spasi njemaèki narod. . . Jutro æe zateæi novu nacionalnu vladu uNjemaèkoj ili nas mrtve!«To nije bilo prvi, a svakako ni posljednji put to je Hitler izrekao takvu majstorsku la i to je ona upalila. Kad je skup èuo da su se Kahr, general von Lossow i ef plicije von Seisser pridruili Hitleru, raspoloenje se smjesta promijenilo. Zaorilisu glasni poklici koji su impresionirali trojicu zakljuèanih u maloj sporednoj prostoriji.Kao èarobnjaèkim tapiæem, Scheubner-Richter je u tom trenutku uveo generala Ludendorff. Ratni heroj bio je bijesan na Hitlera to ga je tako iznenadio, a kad je, uguranu pokrajnju sobu, saznao da æe bivi kaplar, a ne on126127

, .A L:k, .k.u.I.,4ipostati diktator Njemaèke, njegov je bijes dostigao vrhunac. Jedva je i rijeè progovorio s mladim drskim èovjekom. Ali Hitlera to nije brinulo sve dok je Ludendorff bio voljan da posudi svoje èuveno ime ovom zdvojnom pothvatu i da pridobije trojicuupornih bavarskih politièara, koje do tada ni rjeèitoæu ni prijetnjama nije uspio poklebati. To je sad Ludendorff pokuao. Radi se o velikoj nacionalnoj stvari, rekaoje, i savjetovao gospodi da suraðuju. Iz strahopotovanja prema slavnom vojskovoði, trio je naoko popustio, iako je kasnije Lossow demantirao da je posluao Ludendorffovu naredbu. Nekoliko minuta Kahr je inzistirao na pitanju povratka wit-telsbachovske monarhije, koja mu je bila toliko srcu prirasla. Naposljetku je rekao da æe s



uraðivati kao »zastupnik kralja«.Ludendorffov pravodobni dolazak spasio je Hitlera. Obradovan svojom sreæom, poveoje ostale natrag na tribinu gdje je svaki odrao kratak govor i zakleo se na lojalnost jedan drugom i novom reimu. Gomila je po-skakala na stolce i stolove u deliriju oduevljenja. Hitler je sjao od radosti. »Na licu mu je bio djetinji, iskren izraz sreæe koji nikad neæu zaboraviti,« izjavio je kasnije jedan ugledni povjesnièar kojise ondje zatekao.9Popevi se iznova na govornicu, Hitler je izgovorio zavrnu rijeè skupu:elim sad ispuniti ono u to sam se zarekao prije pet godina, kad sam bio slijep bogalj u vojnoj bolnici: da neæu mirovati ni poèivati dok novembarski zloèinci ne budu zbaèeni, dok na ruevinama dananje jadne Njemaèke ponovo ne uskrsne snana i velika Njemslobodna i divna!Skup se stao razilaziti. Na izlazima je Hess, uz pomoæ jurinika, zadrao niz èlanova bvarske vlade i druge funkcionare koji su pokuali klisnuti s gomilom. Hitler je drao na oku Kahra, Lossowa i Seissera. Zatim stigoe vijesti o sukobu jurinika iz Bunda Oberland i redovne vojske kod kasarne inenjerije. Hitler odluèi da se odveze na lice mjesta i osobno uredi stvar, te prepusti pivnicu Ludendorffu.To se pokazalo fatalnom pogrekom. Lossow je prvi umakao. Obavijestio je Ludendorffa da mora urno u kancelariju u Okrunu vojnu komandu kako bi izdao potrebne naredbe. Kad je Scheubner-Richter tome prigovorio, Ludendorff ga je otro ukorio: »Zabranjujem vam128da sumnjate u rijeè jednog njemaèkog oficira.« Kahr i Seisser su takoðer nestali.Kad se Hitler u dobrom raspoloenju vratio u Burger-brdukeller, ustanovio je da su

ptièice odletjele. To je za njega bio prvi udarac koji ga je oamutio. Vjerovao jeda æe naæi svoje »ministre« pri poslu dok Ludendorff i Lossow budu izraðivali planove zar na Berlin. Ali gotovo nita nije bilo uèinjeno. »Revolucionarne« snage nisu okupirani Miinchen. Rohm je, na èelu pripadnika Bunda Reichskriegsflagge, dodue, zaposjeoOkrunu vojnu komandu u Schonfeldstrasse, ali niiedna druga strateka toèka nije bilau rukama »revolucionarnih« snaga, èak ni pota, odakle su telfegrafski jurile vijesti uBerlin i iz Berlina, meðu njima naredba generala von Seeckta Reichs-wehru u Bavarskoj da suzbije puè. Iako je meðu mlaðim oficirima i vojnicima bilo nekoliko otpadnikakoji su simpatizirali s Hitlerom i Rohmom, vii oficiri, predvoðeni generalom von Dannerom, komandantom miinchen-skog garnizona, bili su ne samo spremni izvesti vonSeecktovu naredbu nego su bjesnjeli zbog postupka prema generalu von Lossowu prema vojnièkom kodeksu, civil koji uperi revolver u generala zasluuje da bude sasjeèenoficirskom sabljom. Iz kasarne 19. pjeadijskog puka, u kojoj se Lossovv prikljuèio

Danneru, razaslane su poruke drugim garnizonima da hitno poalju pojaèanja. Do svitanja su jedinice redovne vojske opkolile Rohmove snage u Okrunoj vojnoj komandi.Prije toga Hitler i Ludendorff potraili su Rohma da s njima pretresu situaciju. Rohm se zgranuo to osim njega nitko nije pribjegao oruju i zaposjeo kjuène poloaje. Htler je tad uzaludno nastojao da ponovo uspostavi vezu s Lossovvom, Kahrom i Seisserom. U Luden-dorffovo ime poslani su kuriri u kasarnu 19. pjeadijskog puka, ali se nisu vratili. Pohner, prijanji ef policije u Miinchenu, a sad Hitlerov pristaa, poslan je zajedno s majorom Hiihnleinom i jednom skupinom jurinika SA da zaposjednu sjedite policije. Ondje su ih smjesta uhapsili.A to je uradio Gustav von Kahr, ef bavarske vlade? Èim je iziao iz Burgerbrdukellra. vratio mu se129razbor i hrabrost. Kako se nije htio izloiti opasnosti da ponovo padne u ruke Hit

leru i njegovim razbijaèima, premjestio je vladu u Regensburg. Ali prije toga daoje cijeli Miinchen oblijepiti plakatima:Neki ambiciozni ljudi prijevarom i krenjem rijeèi pretvorili su jednu demonstracijuu interesu nacionalnog buðenja u prizor odvratnog nasilja. Izjave koje su meni igeneralu von Lossovvu i pukovniku Seisseru iznuðene revolverom ponitene su i bezvrijedne. Nacionalsocijalistièka njemaèka radnièka stranka, kao i oruani savezi »Oberlandichskrigsflagge«, rasputeni su.Von Kahr generalni dravni komesarPobjeda, koja se Hitleru veèer prije toga uèinila tako opipljivo bliskom i tako lakoosvojenom, naglo se preko noæi rasplinula. Neizbjean temelj za uspjenu politièku rev



luciju naime, podrka postojeæih institucija kao to su vojska, policija i trenutno njmoænija politièka grupa sad se slomio. Bilo je jasno da ni Lu-dendorffovo magièno imnije privuklo vojsku. Hitler je vjerovao da se situacija moda moe spasiti ako seon i Ludendorff povuku u Rosenheim i okupe ondje svoje oruane pristae te pozovu iseljake na mar na Miinchen, ali Ludendorff je odbio taj prijedlog.Moda je postojao bar neki izlaz da se izbjegne katastrofa. Prestolonasljednik princ Rupprecht, ogorèeni Ludendorffov protivnik, èuvi, za puè, objavio je kratku izjavu ozivajuæi da se puè suzbije. Hitler odluèi da apelira na prestolonasljednika da se zaloi za èasnu, miroljubivu nagodbu s Lossovvom i Kahrom. Poruènik Neun-zert, prijateljHitlerov i Rupprechtov, poslan je hitno u ovoj delikatnoj misiji u dvorac Wittelsbacha kod Berch-tesgadena. Kako nije mogao naæi automobil, morao je èekati vlak i nije stigao na cilj prije podneva, a tad su veæ dogaðaji krenuli tokom koji Hitler nije bio predvidio, a Ludendorff nije ni sanjao da su moguæi.Hftler je bio zamislio puè, a ne graðanski rat. Usprkos groznièavu uzbuðenju, bio je dooljno pribran da shvati kako mu nedostaju snage da svlada policiju i vojsku. Htio je postiæi revoluciju sa oruanim snagama, a ne protiv njih. Ma koliko bio krvoedanu svojim nedavnim govorima, i onda kad je bavarskom trijumviratu pri-130jetio revolverom, grozio se od pomisli da ljudi ujedinjeni u mrnji prema Republici prolijevaju krv.Jednako je tako mislio i Ludendorff. On je sad pokolebanom mladom Fiihreru nacistièke stranke predloio svoj plan koji bi im jo mogao osigurati pobjedu a da se izbjegne prolijevanje krvi. Bio je uvjeren da se njemaèki policajci i vojnici neæe nikadusuditi pucati u legendarnog vojskovoðu, koji ih je nekoæ na istoènoj i zapadnoj front

i vodio do velikih pobjeda. On æe, zajedno s H^!e-rom i njegovim pristaama, mariratina sredite grada i zauzeti ga. Bio je siguran da mu se policija i vojska ne samoneæe usuditi suprotstaviti "nego da æe se prikljuèiti i tuæi pod njegovim vodstvom. Hiler je, dodue, bio malo skeptièan, ali je pristao. Oèito nije bilo drugog izlaza, tovie to se prestolonasljednik, po svemu sudeæi, nije odazvao njegovoj molbi da posreduje.Deveti studenog, na obljetnicu proglaenja Njemaèke Republike, oko jedanaest sati prije podne, poveli su Hitler i Ludendorff povorku od oko 3000 ljudi od Burgerbrau-kellera prema sreditu grada. Uz njih su na èelu kolone stupali Goring, Scheubner-Richter, Rosenberg, Ulrich Graf i pet-est drugih nacistièkih funkcionara i voða Kampf-bunda. Na èelu povorke razvijena je zastava s kukastim kriem i stijeg Bunda Oberland. Iza prvih redova polagano je vozio kamion s mitraljezima i mitraljescima. Jurinici su nosili karabine, djelomice s nataknutim bajunetama. Hitler je bio oboruan

revolverom. Nije to nipoto bila neka impozantna borbena snaga, ali ju je Ludendorff, koji je nekoæ komandirao milijunima najboljih njemaèkih vojnika, oèito smatrao dovoljnom za tu svrhu.Nekoliko stotina metara sjeverno od Biirgerbrdukellera pobunjenici su naili na prvu zapreku. Na Ludvvigovu mostu, koji vodi preko rijeke Isar u sredite grada, stajao je odred naoruanih policajaca i preprijeèio im put. Goring je istrèao naprijed idoviknuo oficiru da se u povorci nalazi nekoliko talaca koji æe biti ustrijeljeniako policija otvori vatru. Istina je da je u toku noæi Hess s drugim pripadnicimastranke ba u tu svrhu bio prikupio nekoliko talaca meðu kojima i dva èlana kabineta.Je li Goring samo blefirao ili nije, èinjenica je da je policijski oficir povjerovao njegovim rijeèima i propustio kolonu.131Na Marienplatzu naletjela je povorka nacista na svjetinu koja je upravo sluala go

vor niirnberkog antisemita Juliusa Streichera. Streicher se bio pourio u Mim-chenna prve vijesti o puèu. Ne hoteæi propustiti revoluciju, sad je prekinuo govor i prikljuèio se pobunjenicima, uskoèivi u povorku odmah iza Hitlera.Neto nakon podneva kolona se pribliavala svom cilju, Okrunoj vojnoj komandi, u kojoj su Rohma i njegove jurinike bili opkolili pripadnici redovne vojske. Ni op-sadnici ni opsjedani nisu jo bili ispalili ni jedan hitac. Rohm i njegovi ljudi bilisu svi bivi vojnici i s druge strane bodljikave ice imali su mnogo ratnih drugova.Ni jedna strana nije bila sklona da puca.Da bi stigli do Okrune vojne komande i oslobodili Rohma, Hitler i Ludendorff poveli su sad kolonu uskom Residenzstrasse, koja se upravo iza Feldhermhalle spaja s



prostranim Odeonplatzom. Ali na kraju te ulice sliène klancu stajao je odred policije od otprilike stotinu ljudi, naoruanih karabinima. Bili su na stratekom mjestui ovog puta nisu htjeli popustiti.Nacisti su ponovo pokuali proæi s pomoæu pregovora. Jedan od njih, tjelesni èuvar Ulrih Graf, istupio je i doviknuo nadlenom policijskom oficiru: »Ne pucajte! Dolazi njegova ekselencija Ludendorff!« Èak i u tom odluènom, pogibeljnom trenutku, jedan njemaèkrevolucionar, bivi amater-rvaè i profesionalni »izbacitelj«, sjetio se da visokom gosodinu dade titulu koja mu pripada. Hitler je dodao, viknuvi: »Predajte se! Predajtese!« Ali nepoznati se oficir nije predao. Oèito, Ludendorffovo ime nije na njega magièno djelovalo; bila je to policija a ne vojska.Koja je strana prva zapucala, nije nikad utvrðeno. Jedna je okrivljavala drugu. Jedan oèevidac je kasnije posvjedoèio da je Hitler prvi opalio- iz svog^jevolvera. Jedan drugi je tvrdio da je to uèinioC^treichj&rr a vie nego jedan nacist kasnije je izjavio autoru da ga je upravo taj èin, vie nego ita, uèinio Hitlerovim miljenikom.** Nekoliko godina kasnije, potvrðujuæi Streicherovo imenovanje za Gauleitera Franaèke,usprkos protivljenju mnogih stranaèkih funkcionara, Hitler je izjavio: »Moda neki nevole oblik Streicherova nosa. Ali. kad je onog dana leao uz mene na kolniku krajFeldhermhalle, zarekao sam se da ga nikad neæu iznevjeriti ako on ne iznevjeri mene.« (Heiden: Hitler: A Biogrciphy, str. 157).132Kako bilo da bilo, ispaljen je hitac i odmah su zatim otvorili paljbu s obje strane, osudivi Hitlerove nade na propast. Scheubner-Richter je pao smrtno ranjen. Goring je teko ranjen u stegno. Za ezdeset sekundi pucnjava je prestala, ali je ulièica veæ bila posuta tjelesima es naest nacista i tri policajca bili su mrtvi ili na

samrti, mnogo ranjenih, a ostali bijahu isprueni na kolniku da spase ivot.Uz jednu iznimku, a da su njegov primjer slijedili ostali, dan bi bio moda drugaèije zavrio. Ludendorff se nije .bacio na zemlju. Stajao je uspravno i ponosito, u najboljoj vojnièkoj tradiciji, njemu uz bok njegov aðutant major Streck, i mirno poaodalje, mimo policijskih pu-èanih cijevi, dok nije izbio na Odeonplatz. Mora da se èinio usamljenom i neobiènom figurom. Nijedan ga nacist nije slijedio. Èak ni vrhovni voða, Adolf Hitler.Buduæi kancelar Treæeg Reicha prvi je potraio sklonite. Dok je kolona prilazila policjskom kordonu, bio je podvukao lijevu ruku pod desnu Scheubner-Richterovu, neobièna ali moda sudbonosna gesta, i kad je ovaj pao, povukao je za sobom i Hitlera. Moda je Hitler pomislio da je ranjen; osjetio je otru bol koja je, kako se kasnije ustanovilo, potjecala od ièaenog ramena. Ali, prema svjedoèenju jednog nacistièkog priu povorci, lijeènika dra Waltera Schulza, koje je potkrijepilo nekoliko drugih sv

jedoka, Hitler je »prvi ustao i povukao se«, ostavivi mrtve i ranjene drugove da lee a ulici. Uurbano su ga ugurali u automobil koji je spremno èekao i odvezli u Hanfstaenglovu ladanjsku kuæu u Uffingu, gdje su ga Puzijeva ena i sestra njegovale i gdje je dva dana kasnije bio uhapen.Ludendorffa su uhapsili na licu mjesta. Pun prezira prema pobunjenicima koji nisu imali hrabrosti da mariraju dalje s njim, ogorèen na vojsku zato to nije prela k nemu, izjavio je da za njega njemaèki oficiri vie ne postaje i da on sam vie nikad neæodjenuti oficirsku liniformu. Ranjenom Goringu pruio je prvu pomoæ jedan idov, vlasnik oblinje banke u koju su ga unijeli, a zatim ga je njegova ena prokrijumèarila preko granice u Austriju i odvezla u bolnicu u Innsbruck. Hess je takoðer prebjegaou Austriju. Rohm se dva sata nakon sloma kod Feldhermhalle predao u Okrunoj komandi.133

U roku od nekoliko dana sve su pobunjenièke voðe. osim Goringa i Hessa, bile pronaðenei pohapene. Nacistièki je puè zavrio slomom. Stranka je rasputena. Po svemu se èinije nacionalsocijalizmu odzvonilo. Èinilo se da je njegov diktatorski voða, koji jepobjegao kod prvog plotuna, potpuno diskreditiran, a njegova meteorska politièka karijera svrena.SUÐENJE ZA IZDAJUKao to se pokazalo, ta je karijera bila samo prekinuta, i to ne zadugo. Hitler jebio dovoljno lukav da uvidi kako ga suðenje ne samo neæe dokrajèiti nego æe mu pribavii novu platformu s koje æe moæi diskreditirati kompromitirane vlastodrce koji su ga uhapsili, i a to je bilo mnogo vanije prvi put razglasiti svoje ime daleko izvan g



ranica Bavarske, pa i same Njemaèke. Znao je da su se u Munchen sjatili dopisnicisvjetskih listova i vodeæih njemaèkih novina da izvjetavaju o suðenju koje je poèelo 2veljaèe 1924, pred specijalnim sudom u staroj Pjeadijskoj koli u Blutenburgstrasse.Kad je dvadeset i èetiri dana kasnije zavrilo, Hitler je svoj poraz pretvorio u pobjedu, uèinio u oèima javnosti Kahra, Lossovva i Seissera suuèesnicima, imponirao njemaèom narodu svojom rjeèitoæu i arom svog nacionalizma i pronio svoje ime naslovnim straicama svjetske tampe.Iako je Ludendorff nesumnjivo bio najèuveniji od desetorice optuenih, Hitler je odsamog poèetka suðenja skrenuo panju na sebe. Do kraja suðenja dominirao je sudnicom. Fanz Giirtner, bavarski ministar pravosuða, stari prijatelj i zatitnik nacistièkog voðepobrinuo se da suci budu blagi i popustljivi. Hitleru je bilo doputeno da praviupadice po volji, da unakrsno ispituje svjedoke i govori u svoju obranu koliko ikako eli njegova prva izjava trajala je èetiri sata, ali je bila tek prva od mnogih dugih harangi.On nije namjeravao ponoviti pogreku onih koji su, suðeni za suuèesnitvo u Kappovu puèizjavljivali, kako je kasnije rekao, da »nisu nita znali, nita namjeravali,134nita htjeli. To je unitilo graðanski svijet jer nisu imali hrabrosti da stanu iza sojih èina ... da izaðu pred suca i kau, 'Da, to smo htjeli postiæi; htjeli smo sruitidravu'.«Pred sucima i predstavnicima svjetske tampe u Miin-chenu Hitler je ponosno izjavio: »Ja sam snosim svu odgovornost. Ali zbog toga nisam zloèinac. Ako stojim danas ovdje kao revolucionar, stojim kao revolucionar protiv revolucije. Nema veleizdajeprotiv izdajica iz 1918.«

Da je njegov pothvat veleizdaja, rekao je, tad bi i vrhovi bavarske vlade, vojske i policije morali stajati uza nj na optuenièkoj klupi, umjesto da svjedoèe kao glavni tui-itelji, jer su se i oni bili zavjerili s njim protiv vlade Reicha. Lukavo je okrenuo otricu protiv trijumvirata koji se osjeæao nelagodno i optereæen krivnjom:Jedno je pouzdano: Lossovv, Kahr i Seisser imali su isti cilj kao i mi da srue vladu Reicha . . . Ako je na pothvat bio doista veleizdaja, tad su cijelo vrijeme Lossovv, Kahr i Seisser vrili veleizdaju zajedno s nama, jer u toku tih tjedana nismo ni o èemu drugom govorili veæ o ciljevima zbog kojih sad stojimo ovdje.To ova trojica nisu mogla zanijekati, jer je bila istina. Kahr i Seisser nisu bili dorasli Hitlerovoj rjeèitosti. Samo se general von Lossovv energièno branio: »Ja nisam bio nezaposleni komita,«, podsjetio je sud. »Obavljao sam visoku dunost u dravi.«tad je general sasuo kiu pogrda rjeènikom visokog oficira koji se obara na biveg kaplara, tog skorojeviæa bez zvanja i zaposlenja, kog je goruæa ambicija natjerala da p

okua diktirati vojsci i dravi. Kako je daleko dotjerao taj beskrupulozni demagog,uskliknuo je, od ne tako davnih dana kad je elio biti samo »bubnjar« patriotskog pokreta!Samo bubnjar? Hitler je znao to da mu na to odgovori :Kako su sitnièave misli malih ljudi! Vjerujte mi, ja ne smatram da je postizanje ministarskog portfelja vrijedno truda. Ne mislim da je dostojno velikog èovjeka datrai da mu ime bude zabiljeeno u povijesti samo zato to je bio ministar. Èovjek je tko u opasnosti da ga pokopaju uz ostale ministre ... Moj je cilj od prvog trenutka bio tisuæu puta vii nego da postanem ministrom. elio sam postati razbijaè marksizm. Ja æu taj zadatak izvriti, a kad ga izvrim, titula ministra bit æe smijena, to setièe.135Pozvao se na Wagnera:

Kad sam prvi put stajao na Wagnerovu grobu, srce mi se ispunilo ponosom to tu lei èovjek koji je zabranio da mu na grob ukleu natpis slièan ovom: »Ovdje lei tajni savjetik, muzièki direktor, njegova ekselencija, barun Richard von Wag-ner.« Ponosio sam se to se taj èovjek i toliki drugi u njemaèkoj povijesti zadovoljio da da svoje ime historiji bez titula. Nisam iz skromnosti nekad elio biti »bubnjar«; to je bila najuzvinija tenja sve ostalo nije nita.Optuili suga da se htio vinuti od bubnjara do diktatora. To neæe zanijekati. Takoje odredila sudbina.Tko je roðen za diktatora, tog ne treba na to siliti. On to hoæe. Njega ne guraju naprijed, veæ on sam prodire. U tome nema nita neskromno. Zar je neskromno ako radnik



sebe tjera na teak posao? Zar je moda neprikladno za èovjeka visoka mislilaèkogèela noæima razmilja dok naposljetku èovjeèanstvu ne pokloni svoj izum? Onaj tko se osjeæa van da upravlja narodom nema pravo reæi: »Ako me hoæete ili me pozovete, odazvat æu se.e! Njegova je dunost da to uèini.Iako je Hitler zbog veleizdaje morao raèunati na dugu kaznu zatvora, njegova vjerau sebe i u to da je »pozvan da upravlja narodom« ostala je nepokolebana. Veæ u istranm zatvoru analizirao je uzroke neuspjeha puèa i zarekao se da ubuduæe neæe poèiniti takih greaka. Sjeæajuæi se tih misli trinaest godina kasnije, kad je postigao svoj cilj,rekao je svojim pristaama, okupljenim u Biirgerbraukelleru o obljetnici puèa: »Mogumirne due reæi da je to bila najnepromiljenija odluka u mom ivotu. Kad je se sjetim anas, muti mi se u glavi . . . kad biste danas vidjeli jedan od naih odreda iz 1923. kako stupajuæi prolazi, upitali biste se: Tz koje su to ubonice pobjegli?' ...Ali sudbina nam je bila sklona. Nije dopustila da uspije akcija koja bi, da je uspjela, naposljetku ipak propala, zbog tadanje unutarnje nezrelosti stranke, njezine manjkave organizacije i intelektualne osnove... Spoznali smo da nije dovoljno sruiti staru dravu, veæ da se prije toga mora izgraditi nova vlast, koja æe biti spemna. . . Godine 1933. nije vie bilo pitanje da se srui vlast silom; u meðuvremenu,nova je drava bila izgraðena i preostalo je samo da se unite posljednji ostaci stare a za to je trebalo samo nekoliko sati.«Kako da izgradi novu nacistièku dravu, veæ je bio136zamislilo dok je ukrtao maèeve sa sucima i tuiocima na suðenju. U prvom redu, iduæi ænjemaèka vojska morati biti uz njega, a ne protiv njega. U svoj zavrni govor upleoje misao o pomirenju s vojskom. Ni jednom rijeèi nije joj nita zamjerio.

Vjerujem da æe kucnuti èas kad æe se mase koje su danas stajale na ulicama s naom zastvom s kukastim kriem ujediniti s onima koji su pucali u njih. . . Kad sam saznaoda je pucala Zelena policija, bio sam sretan to nije vojska bila ta koja je okaljala svoju tradiciju. . . Jednog æe dana kucnuti èas kad æe vojska, oficiri i vojnici,biti uz nas.Bilo je to toèno predviðanje, ali ga je tu predsjedavajuæi sudac prekinuo: »Herr Hitlerkaete da se Zelena policija okaljala. To ne mogu dopustiti.«Na taj ukor optueni se nije ni osvrnuo. Kao opèarani, sluali su prisutni u sudnici njegovu zavrnu rijeè:Vojska koju smo stvorili raste iz dana u dan. . . Gajim ponosnu nadu da æe jednogdana te divlje èete prerasti u bata-ljone, bataljoni u pukove, pukovi u divizije,da æe stara kokarda biti podignuta iz blata, da æe stare zastave ponovo zavijoriti,da æe doæi do pomirbe na posljednjem boanskom sudu, s kojim smo spremni suoèiti se.

Okrenuo se plamteæim oèima izravno sucima:Jer niste vi, gospodo, oni koji æe nam suditi; tu osudu izrièe vjeèni sud povijesti. Kakvu æete vi presudu donijeti, to znam. Ali onaj nas sud neæe pitati: »Jeste li poèinilveleizdaju ili niste?« Taj æe sud suditi nas, prvog pomoænika naèelnika taba Vrhovne ande stare vojske (Ludendorffa), njegove oficire i vojnike, kao Nijemce koji suhtjeli samo dobro svom narodu i Vaterlandu, koji su se htjeli boriti i poginuti.Vi nas moete tisuæu puta proglasiti krivim, ali æe boica vjeènog suda povijesti, smise, poderati optube javnog tuioca i osude ovog suda: jer, ona æe nas osloboditi.Kazne, ako ne i presude ovog zemaljskog suda, nisu bile, kao to je napisao KonradHeiden, ba daleko od presude »boice vjeènog suda povijesti«. Ludendorff je bio oslobHitler i ostali optueni proglaeni su krivim. Alije Hitler, unatoè zakonu èlan 81. maèkog kaznenog zakona koji je propisivao da se »svatko tko silom pokua izmijeniti utav njemaèkog Reicha ili bilo koje njemaèke drave kanjava doivotnim zatvorom«, bio o

a pet godina zatvora u staroj tvrðavi Landsberg.137Èak i tada su porotnici protestirali protiv strogosti osude, ali ih je predsjedavajuæi uvjeravao da zatvorenik moe biti puten uvjetno poto odsjedi est mjeseci. Nastoja policije da Hitlera deportira kao stranca jo je imao austrijsko dravljanstvo nsu urodila plodom. Prvi travnja 1924. Hitler je nastupio kaznu, a nepunih devetmjeseci kasnije, 20. prosinca, bio je puten, slobodan da nastavi borbu za ruenje demokratske drave. Posljedice veleizdaje, ako je èovjek pripadao krajnjoj desnici, nisu nuno morale biti teke, usprkos zakonu, i prilièan broj protivnika Republike je to upamtio.



Puè, iako je neslavno propao, pretvorio je Hitlera, u oèima mnogih ljudi, u patriotai nacionalnog heroja. Nacistièka propaganda ga je ubrzo pretvorila u jednu od velikih legendi pokreta. Svake godine, poto se domogao vlasti, èak i poto je izbio drugi svjetski rat, Hitler se naveèer 8. studenog naao u Biirgerbraukelleru u Miinchenuda se obrati »starim borcima« alten Kampfern, kako su se nazivali koji su slijedilFiihrera u onu, onda onako grotesknu avanturu. Godine 1935. je Hitler, tad kancelar, dao iskopati ostatke esnaest nacista koji su pali u tom kratkotrajnom okrajui smjestiti ih u Feldherrnhalle koja je postala nacionalnim svetitem. Posveæujuæi spomenik, Hitler je rekao: »Oni sad prelaze u njemaèku besmrtnost. Ovdje stoje za Njemaèku i èuvaju strau nad naim narodom. Ovdje lee kao istinski svjedoci naeg pokretadodao, a nijedan Nijemac se, èini se, nije sjetio da ih je on prepustio smrti kadse podigao s kolnika i pobjegao.Tog ljeta 1924. u staroj tvrðavi Landsberg, visoko iznad rijeke Lech, Adolf Hitler, s kojim s\i postupali kao s poèasnim gostom davi mu zasebnu sobu s prekrasnim vidikom, koji je primao po volji posjetioce to su mu donosili darove i odavali poèast,pozvao je odanog Ru-dolfa Hessa, koji se naposljetku vratio u Miinchen i bio osuðen, i poèeo mu diktirati poglavlja svoje knjige.** Prije Hessova dolaska, Hitler je dio knjige izdiktirao Emilu Mau-riceu. bivem kanjeniku, inaèe po zanimanju uraru i prvom komandantu S V138HITLEROVE MISLI I KORIJENI TREÆEG REICHAHitler je svojoj knjigi htio dati naslov »Èetiri i pol godine borbe protiv lai, gluposti i kukavièluka«, ali se Max Amann, tvrdoglavi direktor izdavaèke djelatnosti nacistièke stranke, koji ju je trebao objaviti, pobunio protiv takvog tekog i nekomercija

lnog naslova i skratio ga na Mein Kampf. Amanna je i sadraj knjige neobièno razoèara. Bio se u prvom redu ponadao da æe Hitler iscrpno isprièati kako se od »nepoznatog radnika« u Beèu probio do svjetske liènosti. Ali knjiga je sadravala, kako smo veæ vidjemalo autobiografskih podataka. Nacistièki se izdavaè takoðer nadao izvjetaju iz prve uke o puèu u Biirgerbraukelleru, èija bi dramatiènost i zaku-lisani dogaðaji bili privlo tivo. Ali Hitler je bio isuvie lukav da sad, u trenutku kad je stranka bila u najteem poloaju, podgrijava stare prièe.* U Mein Kampfu se neuspjeli puè jedva i spomine.Prvi dio objavljen je u jesen 1925. Bila je to knjiga od oko 400 stranica, a stajala je dvanaest maraka, dva* »Beskorisno je otvarati rane,« pisao je na zavretku drugog dijela, »koje, èini se, jsu zacijeljele; . . . beskorisno govoriti o krivnji ljudi koji su moda, u dnu srca, bili odani svojem narodu ljubeæi ga jednakom ljubavlju, a koji su samo propusti

li ili nisu uspjeli shvatiti zajednièki put.« Za èovjeka onako osvetljiva kakav je bioHitler, to je odavalo neoèekivanu snoljivost prema ljudima koji su skrili njegovu pobunu i utamnièili ga; ili, s obzirom na ono to se dogodilo kasnije Kahru i onima koji su ga ozlojedili, bio je to moda samo dokaz snage njegove volje sposobnosti da se privremeno savlada, iz taktièkih razloga. Kako bilo da bilo, suzdrao se od optubi.139puta vie no veæina knjiga tog opsega tada u Njemaèkoj. Nipoto nije smjesta postala betseler. Amann se hvalio da je u prvoj godini rasprodao 23.000 primjeraka i da prodaja neprestano raste to su antinacistièki krugovi primali skeptièno.Zahvaljujuæi tome to su Saveznici zaplijenili popise autorskih honorara nacistièke izdavaèke kuæe Eher Verlag, moguæe je sad objaviti èinjenice o stvarnoj prodaji Mein Kampa. Godine 1925. prodano je 9.473 primjerka, a zatim tri godine za redom prodaja

je opadala. Godine 1926. spala je na 6.913, godine 1927. na 5.607, a godine 1928. na samo 3.015 primjeraka, raèunajuæi oba dijela. Godine 1929. se neto popela na 7.64 poèela se poveæavati usporedo s uspjehom nacistièke stranke godine 1930, kad je obavljeno jeftino izdanje u jednom svesku po cijeni od osam maraka, i dostigla 54.086 primjeraka. Iduæe godine neznatno je opala, na 50.808 prodanih knjiga, a godine 1932. skoèila na 90.351.Hitlerova autorska prava njegov glavni izvor zarade od 1925. na dalje bila su znatna kad se zbroje prihodi tih prvih sedam godina. Ali taj je iznos nitavan u usporedbi s iznosom primljenim 1933, kad je postao kancelar. U prvoj godini njegovefunkcije kao kancelara, Mein Kampf Je prodan u milijun primjeraka, a Hitlerov p



rihod od autorskih prava, koji je povien od 10 na 15 posto nakon 1. sijeènja 1933,iznosio je vie od milijun maraka, èime je postao najtraeniji autor u Njemaèkoj i prviput milijuna.* Nijedna druga knjiga, osim biblije, nije se tako dobro prodavala udoba nacistièkog reima, kad se malo koja obitelj osjeæala sigurnom ako nije u kuæi dra primjerak Mein Kampfa. Bilo je gotovo obavezno a svakako politièki prikladno darovati primjerak mladom braènom paru na vjenèanju, a gotovo svaki ðak dobio bi ga uz svjedodbu, ma koju kolu svrio. Do 1940, godinu dana nakon izbijanja drugog svjetskograta, u Njemaèkoj je prodano est milijuna te nacistièke biblije.1Nije svaki Nijemac koji je kumo primjerak Mein Kampfa nuno tu knjigu i proèitao.Cuo sam mnoge uvjerene* Kao veæina pisaca, i Hitler je imao neprilika s poreznim organima, bar dotle, kao to æemo vidjeti, dok nije postao diktator Njemaèke.140naciste kako se ale da ju je teko èitati, a nemali je broj priznavao u èetiri oka ikad nisu uspjeli doèitati te 782 bombastiène stranice. Ali, moglo bi se reæi: da je vie Nijemaca koji nisu bili nacisti proèitalo tu knjigu prije 1933. i da su je svjetski dravnici za vremena paljivo prouèili, i Njemaèka i svijet moda bi bili izbjegli astrofu. Jer, ma kakve se druge optube mogu iznijeti protiv Hitlera, nitko ga nemoe optuiti da nije toèno opisao kakvu Njemaèku eli izgraditi ako ikad doðe na vlastakav svijet namjerava stvoriti oruanom njemaèkom silom. Osnovne crte Treæeg Reicha i, tovie, barbarskog Novog poretka koji je Hitler nametnuo pobijeðenoj Evropi u svojimpobjednièkim godinama izmeðu 1939. i 1945, opisani su u svoj svojoj strahotnoj surovosti, vrlo opirno i potanko, izmeðu korica te knjige koja mnogo toga otkriva.Kao to smo vidjeli, Hitlerove osnovne ideje formirale su se u Beèu, kad mu je bilo

neto vie od dvadeset godina, i, po vlastitim rijeèima kasnije im je malo to dodao a zmijenio nije nita. Kad je godine 1913, u dvadeset i èetvrtoj godini, otiao iz Austrije u Njemaèku, bio je strastveno zagrijan za njemaèki nacionalizam, pun mrnje premademokraciji, marksizmu i idovima, i uvjeren da je providnost odabrala arijce, napose Nijemce, da budu rasa gospodara.U Mein Kampfu je izloio svoja gledita i primijenio ih napose ne samo na problem povratka pobijeðene i kaotiène Njemaèke na mjesto pod suncem veæe no to je ikad ranije ia, veæ i na stvaranje nove vrste drave, drave koja æe se temeljiti na rasi i obuhvatii sve Nijemce izvan granice Reicha. U njoj æe biti uspostavljena apsolutna diktatura Fiihrera njega samog s èetom manjih voða da naredbe odozgo prenose dolje. Tako tknjiga u prvom redu sadri planove buduæe njemaèke drave i navodi sredstva s pomoæu kh moe jednog dana postati »gospodar svijeta«, kao to autor kae na posljednjoj strania u drugom, gledanje na svijet, poimanje svijeta ili, da upotrijebimo Hitlerovu

omiljenu rijeè Welt-anschauung. Ne treba ni reæi da se normalnog uma dvadesetog stoljeæa taj pogled na svijet doimlje kao groteskna141kaa skuhana u mozgu nezrelog, neobrazovanog neuro-tika. Ono to ga èini znaèajnim jestnjenica to su ga onako fanatièno bili prihvatili mnogi milijuni Nijemaca te, ako jenjih odveo, kao to jest, na kraju u propast, doveo je takoðer do unitenja mnogih milijuna nedunih, potenih ljudi u samoj Njemaèkoj, a posebno izvan nje. Kako je daklenovi Reich trebao ponovo osvojiti poloaj svjetske sile a zatim zauzeti svijet? Topitanje Hitler raèlanjuje u prvom dijelu, napisanom veæinom 1924. godine u zatvoru,vraæajuæi se na njega opirnije u drugom dijelu, koji je zavrio 1926. godine.U prvom redu treba se obraèunati s Francuskom, »tim nepomirljivim, smrtnim neprijateljem njemaèkog naroda«. Cilj Francuske, rekao je, bit æe uvijek da »Njemaèka bude raskoana i razbijena . . . skup malih dravica«. To je tako oèito, dodao je Hitler, da ». .

kad bih ja bio Francuz, ne bih mogao ni htio postupiti nimalo drugaèije od Clemenceaua«. Stoga mora doæi do »konaènog aktivnog obraèuna s Francuskom . . .posljednje odlbitke . . . samo tako æemo moæi dokrajèiti vjeènu i u osnovi tako jalovu borbu s Francukom; pretpostavljajuæi, naravno, da Njemaèka smatra unitenje Francuske samo sredstvomkoje æe joj poslije omoguæiti da naem narodu naposljetku osigura ekspanziju drugdje«.Ekspanziju drugdje? Gdje? Na taj naèin Hitler vodi do sri svojih zamisli o njemaèkojvanjskoj politici, koju je nastojao tako vjerno provoditi kad je postao vlasto-drac Reicha. Njemaèka se, rekao je otvoreno, mora iriti na istok uglavnom na raèun Rje.U prvom dijelu Mein Kampfa Hitler opirno izlae problem Lebensrauma ivotnog prostor



teme koja ga je opsjedala do posljednjeg daha. Hohenzollernovsko carstvo, izjavio je, pogrijeilo je traeæi kolonije u Africi. »Teritorijalna politika ne moe se danostvariti u Ka-merunima, nego jedino u Evropi.« Ali evropsko tlo veæ je podijeljeno.Toèno, uviða Hitler, »meðutim, priroda nije rezervirala zemlju zauvijek za neki odreðenarod ili rasu; naprotiv, ta zemlja stoji na raspolaganju narodu koji ima snageda je uzme.« to ako se sadanji posjednici budu suprotstavili? »Tad' nastupa zakon samodranja; a to ne uspije milom, postiæi æe se silom.«3 Osvajanje novih teritorija, naslja Hitler kritizirajuæi142kratkovidnost njemaèke predratne vanjske politike, »moguæe je samo na istoku . . . Tkotrai prostor u Evropi, moe ga dobiti uglavnom samo na raèun Rusije, a to znaèi da æenovi Reich morati ponovo uputiti stazama nekadanjih teutonskih vitezova i njemaèkim maèem osvojiti za njemaèki plug njivu, a za naciju kruh svagdanji.«4Kao da se u prvom dijelu nije dovoljno jasno izrazio, Hitler se vraæa toj temi i udrugom dijelu.Samo dovoljno prostora pod suncem jamèi nekoj naciji slobodu egzistencije . . . (Nacionalsocijalistièki pokret) mora smoæi hrabrosti da, bez obzira na »tradicije« i predasude, okupi, na narod i njegove snage za napredovanje putem koji æe izvesti ovaj narod iz sadanjeg ogranièenog ivotnog prostora do novih teritorija, i da ga zauvijekoslobodi opasnosti da propadne ili da kao ropski narod slui drugima. Nacionalsocijalistièki pokret mora teiti da ukloni nerazmjer izmeðu naeg broja i velièine naeg trija gledajuæi ovo posljednje kao izvor hrane i uporite politièke sile. . . Moramo snepokolebljivo pridravati svog cilja, naime da njemaèkom narodu osiguramo prostori zemlju koji mu pripadaju . . .

A kakav je opseg tog teritorija koji pripada njemaèkom narodu? Graðanska klasa, kae Hitler prezirno, koja »ni tu nema ni jedne jedine stvaralaèke politièke misli za buduænot«, tei povratku njemaèkih granica iz 1914.Zahtjev za ponovnim uspostavljanjem granica iz 1914. politièka je besmislica, takvih razmjera i posljedica da je to pravi zloèin. Ostavimo po strani to to su graniceReicha 1914. bile sve drugo do logiène. Jer, zapravo nisu bile ni potpune u odnosu na ujedinjavanje ljudi njemaèke narodnosti ni razborite u pogledu njihove vojno-geografske svrhovitosti. One nisu bile rezultat promiljenog politièkog postupka, veæprivremene granice nastale u trenutku nipoto zavrene politièke borbe . . . S istim pravom, i u mnogim sluèajevima s vie prava, mogao bi se izvuæi bilo koji drugi trenutak njemaèke povijesti, da bi se u uspostavljanju tadanjih odnosa naao cilj vanjskopolitièke djelatnosti.Hitler je odabrao »povijesni trenutak« prije gotovo est stotina godina, u vrijeme kad

su Nijemci potisnuli Slavene na Istok. Tu »istoènu politiku« treba ponovo uspostaviti. »Danas u Evropi ivi osamdeset milijuna Nijemaca! Tek tad æe vanjska politika biti ispravna kad za nepu-143nih stotinu godina na ovom kontinentu budu dvije stotine i pedeset milijuna Nijemaca.«7 I to svi unutar novog, veæeg Reicha!Da æe neki drugi narodi morati ustupiti prostor tolikim Nijemcima, bilo je jasno samo po sebi. Ali koji narodi?Mi (nacionalsocijalisti) nastavljamo ondje gdje smo prije est stoljeæa stali. Zaustavit æemo vjeèni njemaèki pohod na jug i zapad Evrope i okrenuti pogled na istok . . .Ali, ako danas u Evropi govorimo o novom prostoru i zemlji, moemo u prvom redu misliti samo na Rusiju i njoj podlone graniène drave.*%Sudbina je, primjeæuje Hitler, u tome dala znak Njemaèkoj. Predala je Rusiju boljeviz

mu, to jest, kako kae, zapravo idovima. »Divovsko carstvo na istoku sazrelo je za propast. A kraj idovskoga gospodstva u Rusiji bit æe ujedno i kraj Rusije kao drave.« Tko nakon sloma Rusije, podrazumijeva Hitler, mogu Nijemci lako i bez velikih ljudskih gubitaka preuzeti beskrajne stepe na istoku.Moe li tko osporiti da ovdje nije sve jasno i precizno najavljeno? Francuska æe biti unitena, ali samo zato da se Njemaèka moe proiriti na istok. Najprije æe h'ti pripna podruèja preteno nastanjena Nijemcima. IA to su? Oèito, Austrija, Sudeti u Èehoslovoj i zapadne pokrajine Poljske s Danzigom. Zatim sama Rusija. Zato je onda svijetbio onako iznenaðen kad se kancelar Hitler, samo nekoliko godina kasnije, uputioda ostvari upravo te ciljeve?



O prirodi buduæe nacistièke drave Hitlerove ideje u Mein Kampfu su manje odreðene. Ipaje dao jasno na znanje da u Treæem Reichu neæe biti nikakvih »demokratskih besmislica«nego samo Fuhrerprinzip, tj. diktatura. O privrednim pitanjima u knjizi nema gotovo ni rijeèi. Ta je tema Hitleru bila dosadna i nikad se nije potrudio da pokua onjoj nauèiti neto to bi nadilazilo luckaste ideje privrednog diletanta Gottfrieda Federa, obaraèa »kamatnog ropstva«.Hitlera je jedino zanimala politièka moæ; privreda se* Podvukao autor.144mogla na neki naèin brinuti sama o sebi.Drava nema nikakve veze s nekom odreðenom ekonomskom koncepcijom ili privrednim razvitkom . . . Drava je organizam naroda, a ne privredna organizacija . . . Unutarnja snaga jedne drave poklapa se samo u najizuzetnijim sluèajevima s takozvanim privrednim procvatom . . . naprotiv (èini se) da on u beskrajno mnogo primjera nagovjetava raspadanje drave . . . Upravo Pruska dokazuje neobièno jasno da za stvaranje drave nisu odluèna materijalna svojstva, veæ iskljuèivo idealne odlike. Tek pod zatitom dve moe i privreda procvasti. . . Uvijek kad je u Njemaèkoj dolo do procvata politièkemoæi. poèela se i privreda podizati; a uvijek kad je privreda postala jedinim ivotnimsadrajem naeg naroda pod kojim su se idealne vrline guile, drava se ruila i povukza sobom uskoro i privredu . . . Jo nikad nije ni jedna drava nastala miroljubivimekonomskim putem . . ,9Zbog toga, kako je 1923. Hitler rekao u jednom govoru u Miinchenu, politika moraimati prednost pred privredom, jer »privredna politika bez maèa, industrijalizacijabez moæi nije moguæa«. Mimo tog nejasnog, primitivnog filozofiranja i letimiènog spo

a »privrednih komora«, »zemaljskih komora« i »centralnog privrednog parlamenta« koji æeuti da nacionalna privreda funkcionira«, Hitler se u Mein Kampfu suzdrava od bilo kakvih izjanjenja o privrednim osnovama Treæeg Reicha.Jo neodreðenije se Hitler izraava o vrsti »socijalizma« koju je predviðao u novoj Njeiako se njegova stranka nazivala »socijalistièkom«. To nije nikakvo èudo kad se sjetimkako je Hitler u govoru 28. srpnja 1922. definirao »socijaliste«:Tko god je spreman da se za svoj narod tako potpuno zaloi da doista ne poznaje nikakav vii ideal osim dobrobiti svog naroda, tko nau veliku nacionalnu himnu Deutschland iiber Alles shvaæa tako da mu nita na svijetu nije svetije od te Njemaèke, njezinih ljudi i zemlje taj je èovjek socija-list."fNi znatni urednièki zahvati ni to to su tekst kratila èak trojica pomagaèa nisu mogli itlera sprijeèiti da u Mein Kampfu ne skaèe s jedne teme na drugu. Riidolf Hess, koj

i je zabiljeio najveæi dio diktata najprije u zatvoru Landsberg a kasnije u Haus Wachenfeldu, nedaleko od Berchtesgadena, uèinio je to je mogao oko sreðivanja rukopisa,ali on nije bio èovjek koji bi se suprot-145stavio Fiihreru. Uspjeniji u tom pogledu bio je otac Bernhard Stempfle, bivi redovnik jerolimskog reda i izdavaè antisemitskog listiæa u Miesbachu. Taj neobièni sveæeniko kome æe jo u ovoj knjizi biti rijeèi, ispravio je neto od Hitlerovih gramatièkih peaka, dotjerao tekst stilski koliko je mogao i izbacio nekoliko pasusa za koje jeuvjerio autora da su politièki nebranjivi. Treæi je savjetnik bio Èeh Josef Czernv koji je radio u nacistièkom listu Volkischer Beobachter, a èija se antisemitska poezija svidjela Hitleru. Czernv je revidirao drugo izdanje prvog dijela Mein Kampfa,uklonivi ili izmije-nivi neke nezgodne rijeèi i reèenice, i paljivo je obavio korektdrugog dijela.

Ipak je knjiga ostala smuena. Hitler je inzistirao da napreskok daje oduka svojimmislima o gotovo svakoj za-mislivoj temi ukljuèivi kulturu, prosvjetu, kazalite, film, karikaturu, slikarstvo, historiju, seks, brak, prostituciju i sifilis. tovie, sifilisu je Hitler posvetio deset bombastiènih stranica, izjavivi da je »glavni zadatak nacije ne samo jedan od zadataka«,* da ga iskorijeni. Za suzbijanje te opake bolesti Hitler je zahtijevao da se mobiliziraju sva propagandna sredstva nacije. »Sve,« kae on, »ovisi o rjeenju tog pitanja.« Problemu sifilisa i prostitucije treba takooskoèiti omoguæavanjem da se brakovi sklapaju raniie, èime se nagovijeta eugenika TreæReicha tvrdnjom da »brak ne moe biti sam sebi svrhom, veæ mora sluiti viem cilju: poju i oèuvanju vrste i rase. Samo to je njegova svrha i zadaæa.«"



I tako, spominjanjem oèuvanja vrste i rase u Mein Kampfu, dolazimo do drugog glavnog stanovita Hitlerova Weltanschauunga, koje su neki povjesnièari, posebice u Engleskoj, ocijenili kao sirov oblik darvinizma, ali koje zapravo, kao to æemo vidjeti,ima svoje korijenje duboko u njemaèkoj povijesti i filozofiji. Poput Darwina, alii kao cio niz njemaèkih filozofa, historièara, kraljeva, generala i dravnika, Hitlerje ivot smatrao vjeènom borbom, a svijet dunglom u kojoj najsposobniji preivljuju a ajjaèi vladaju »svijet gdje se jedna ivotinja hrani drugom i gdje smrt slabijeg uvjeuje ivot jaèem.«Mein Kampf je protkan ovakvim izrekama: »Na kraju* Podvukao Hitler.146pobjeðuje samo nagon za samoodranjem . . . Èovjeèanstvo je postalo veliko u vjeènoj bo a u vjeènom miru propada . . . Priroda . . . najprije napuèi Zemlju ivim biæima, a a promatra slobodno odmjeravanje snaga. Tad prenosi pravo gospodara na svoje najdrae èedo, najhrabrije i najmarljivije . . . Najjaèi mora dominirati i ne mijeati se a slabim da ne rtvuje tako svoju velièinu. Samo roðeni slabiæ moe to drati okrutnim Hitleru je oèuvanje kulture »vezano za krut zakon nunosti i pravo najboljeg i najjaèegda pobjeðuje. Tko hoæe ivjeti, neka se bori, a oni koji se ne ele boriti u ovom svijeu vjeène borbe, ne zasluuju da ive. Sve kad bi to i bilo nemilosrdno tako je!«12A koje je to »najdrae èedo prirode, najhrabrije i najmarljivije« kojem je providnost dla »pravo gospodara«? Arijci. Ovdje u Mein Kampfu dolazimo do sri nacistièke ideje o ndmoænosti rasa, koncepcije vie rase, na kojoj se temeljio Treæi Reich i novi poredaku Evropi.To to danas pred sobom vidimo od ljudske kulture, nauke i tehnologije gotovo je i

skljuèivo rezultat kreativnog stvaralatva arijevaca. Upravo ta èinjenica omoguæuje namda doðemo do zakljuèka koji nije neosnovan, da je èovjek arijske rase jedini utemeljitelj sveg vieg èovjeèanstva, i zbog toga prototip svega to podrazumijevamo pod rijeèi On je Prometej èovjeèanstva iz èijeg je sjajnog èela uvijek vrcala boanska iskra geniuvijek iznova raðajuæi vatru spoznaje koja je obasjavala noæi nijemih misterija i tako ga potaknula da se usrme putom kojim æe zagospodariti drugim biæima na Zemlji . .. On je poloio temelje i podigao zidove svake velike graðevine ljudske kulture.13A kako je arijevac toliko postigao i postao tako nadmoæan? Hitlerov je odgovor: gazeæi druge. Poput mnogih njemaèkih mislilaca devetnaestog stoljeæa, Hitler gotovo uivau sadizmu (i njegovoj suprotnosti, mazohizmu), to je strancima koji su pokuavali proniknuti u njemaèki duh teko shvatljivo.Zato je za stvaranje viih kultura najhitniji preduvjet bilo postojanje niih ljudskih rasa . . . Sigurno je da se prva ljudska kultura manje temeljila na pripitoml

jenoj ivotinji nego na upotrebi niih ljudskih biæa. Tek nakon zarobljavanja potèinjenh rasa, doivjele su i ivotinje istu sudbinu. Jer, najprije je pobijeðeni ratnik vukao plug a tek poslije njega konj. I tako nije sluèajno to su prve kulture niknule namjestima gdje se147arijevac susreo s niim narodima, podjarmio ih i podvrgnuo svojoj volji. . . Sve dok se bezobzirno drao poloaja gospodara, ne samo to je ostao gospodar, nego i èuvar promicatelj kulture.14Tad se dogodilo neto to Hitler istièe kao upozorenje Nijemcima:Èim su se podjarmljeni ljudi poèeli dizati i dostizati razinu svoga gospodara, u èemuje vjerojatno jedna od faza bila upotreba njegovog jezika, otre barijere izmeðu gospodara i sluge poèele su se ruiti.Ali dogodilo se neto jo gore nego to se potlaèeni poèeo sluiti jezikom gospodara:

Arijevac je odbacio èistoæu svoje krvi i zbog toga izgubio uporite u raju koji je biostvorio za sebe. Utonuo je u mjeavinu rasa, gubeæi sve vie svoju sposobnost kulturnog stvaralatva.Mladi nacistièki Fiihrer smatra to kardinalnom pogrekom:Mijeanje krvi i time neizbjean pad rasne razine bio je jedini uzrok izumiranju starih kultura; jer narodi ne nestaju zbog izgubljenih ratova, nego kad izgube snagu otpora koju sadri samo èista krv. Sve to na ovom svijetu nije dobre rase jest pljeva.15Pljeva su idovi i Slaveni, i s vremenom, kad postane diktator i osvajaè, Hitler æe zabraniti brak Nijemca s pripadnicima tih rasa, iako mu je svaki seoski osnovac mo



gao reæi da u mnogim Nijemcima, posebno Nijemcima u istoènim pokrajinama, teèe dobrimdijelom slavenska krv. I ovdje treba priznati da je Hitler u provoðenju svojih rasnih ideja odrao rijeè. U okviru novog poretka koji je poèeo nametati Slavenima na istoku u toku rata, Èesi, Poljaci, Rusi bili su i trebali su ostati, da je groteskninovi poredak potrajao drvosjeèe i vodonoe svojih njemaèkih gospodara.Bio je lak korak za takvu neznalicu historije i antropologije kao to je bio Hitler da Nijemce pretvori u moderne arijevce i time u viu rasu. Hitleru su Nijemci »najvia ljudska vrsta na Zemlji« i ostat æe to ako se ne budu bavili samo »uzgojem pasa, knja i maèaka veæ posvetili brigu i èistoæi vlastite krvi.«16Hitlerova opsjednutost rasom vodi do pojma volkischer148Staat. Kakva je to vrsta drave ili je trebala biti nisam nikad jasno shvatio, usprkos viekratnom èitanju Mein Kampfa i sluanju desetaka Fiihrerovih govora o tome, teiako sam vie no jednom èuo diktatora kako izjavljuje da( je to sredinja toèka svih negovih misli. Njemaèka rijeè Volk ne moe se toèno prevesti. Obièno se navodi kao »naci»narod«, ali u njemaèkom ona ima dublje i poneto drugaèije znaèenje, koje ukljuèuje pplemensku zajednicu koja potjeèe iz krvi i zemlje. U Mein Kampfu Hitler se namuèioda definira »volkisch« dravu, najavljujuæi na primjer, na str. 415. da æe pojam volkisobjasniti, ali to odmah zatim izbjegava i niz stranica luta po drugim temama. Naposljetku se ipak osmjelio:Suprotno (buroaskom i marksistièko-idovskom svijetu), volkisch filozofija nalazi znaèj èovjeèanstva u njegovim osnov-. nim rasnim elementima. U dravi vidi samo sredstvo za postizanje odreðenih ciljeva i smatra njenom zadaæom oèuvanje rasne egzistencije èovjka. Time nipoto ne vjeruje u jednakost rasa, veæ razaznaje, uz njihovu razlièitost, j

o i njihovu veæu ili manju vrijednost i ta je spoznaja obavezuje da pomae pobjedu bolje, jaèe rase i podreðivanje slabije i loije, u skladu s vjeènom voljom koja ravna ovm svijetom. Time slui osnovnim aristokratskim idejama prirode i vjeruje u valjanost tog zakona do posljednjeg pojedinca. Spoznaje razlièite vrijednosti ne samo rasa veæ i pojedinca. Iz mase izdvaja znaèaj individualne liènosti i tako . . . ima organizirajuæe djelovanje. Vjeruje u potrebu idealizacije èovjeèanstva u kojoj jedino vidiuvjet za opstanak èovjeka. Ali ne moe odobriti pravo opstanka nekoj etièkoj ideji akoona predstavlja opasnost za rasni ivot nosilaca jedne vie etike; jer bi u jednomkopi-lanskom i pocrnèenom svijetu svi pojmovi ljudske ljepote i uzvienosti, kao i sve ideje o idealiziranoj buduænosti naeg èovjeèanstva, bila zauvijek izgubljene . . .I tako volkisch ivotna filozofija odgovara najdubljoj volji prirode koja uvijek iznova uspostavlja slobodno odmjeravanje snaga koje mora dovesti do trajne meðusobne selekcije dok naposljetku najbolja ljudska vrsta, poto je zaposjela zemlju, ne

dobije slobodan put za djelatnosti u podruèjima koja æe djelomice leati iznad, a djelomice izvan nje.Svi slutimo da se u dalekoj buduænosti èovjeèanstvo mora souèiti s problemima koje æe sjedna via rasa, rasa gospodara, poduprta sredstvima i moguænostima cijele kugle zemaljske, moæi prevladati.17149»Stoga je,« objanjava Hitler nekoliko stranica dalje, »najvii cilj vdlkisch drave bra odranje onih rasnih praelemenata koji, kao stvaraoci kulture, donose ljepotu idostojanstvo viem èovjeèanstvu.«18 To ga ponovo dovodi do teme »rasne eugenike«:Vdlkisch dravi . . . rasa mora biti sredite cijelog ivota. Drava se mora brinuti daje odri èistom. . . Mora se pobrinuti da samo zdravi zaèinju djecu; da postoji samo jedna sramota: da onaj tko je bolestan i manjkav rada djecu; i najvia èast: odreæi setoga. I suprotno treba smatrati zazornim: ustegnuti zdravu djecu naciji. Drava (v

dlkischj mora pri tom nastupiti kao èuvar tisuægodinje buduænosti prema kojoj elje i iènost pojedinca moraju biti nitavne te joj se on mora pokoriti. . . Vdlkisch dravamora stoga poèeti podizanjem braka s razine neprekidnog oskvrnuæa rase da bi mu dalapoloaj institucije, koja je pozvana da proizvodi vjernu sliku i priliku Boju a neèudovita na pol puta izmeðu èovjeka i majmuna.19Fantastièna predodba vdlkisch drave vodi Hitlera do niza drugih misli koje æe njemaèknarodu, ako ga bude slijedio, omoguæiti da zagospodari Zemljom. Bio je opsjednut njemaèkom dominacijom svijeta. Na jednom mjestu dokazuje da je propust da se germanska rasa odri èistom »stajala nas gospodstva nad svijetom. Da je njemaèki narod posjedvao onu plemensku povezanost kakvu su imali drugi narodi, bio bi njemaèki Reich da



nas nesumnjivo gospodar kugle zemaljske«.2" Kako se vdlkisch drava mora zasnivati na rasi, »njemaèki Reich mora obuhvatiti sve Nijemce« to je kljuèna toèka u njegovu artiranju koju nije zaboravio ni zanemario kad je doao na vlast.Kako se vdlkisch drava treba temeljiti »na aristokratskoj ideji prirode«, proizlazi da demokracija ne dolazi u obzir i da je treba zamijeniti Fuhrerprinzipom. Koncepcija autoriteta u pruskoj vojsci treba da bude primijenjena i u Treæem Reichu: »Autoritet svakog vode prema dolje, a odgovornost prema gore.«Ne moe biti nikakvih odluka veæine, veæ samo odgovornih pojedinaca. . . Naravno, svaki æe èovjek imati savjetnike, ali odluke æe donositi jedan èovjek.* . . . samo on moe ti vlast i pravo da zapovijeda. . . Ni tad se neæe moæi izbjeæi tijela koja se sad nazivaju parlamentima. Ali njihovi æe èlanovi tad uistinu biti savjetnici. . . Ni u jednoj komori i ni u jednom* Poihukao Hitler.150senatu neæe nikad biti glasanja. To su radne institucije, a ne glasaèki strojevi. Taj princip potpuna odgovornost bezuvjetno povezana s apsolutnom vlaæu postepeno æe ojiti elitu voda kakva je danas, u eri neodgovornog parlamentarizma, potpuno nezamisliva.21Takve su bile ideje Adolfa Hitlera, izloene crno na bijelom u svoj svojoj uasnoj surovosti dok je sjedio u zatvoru Landsberg zureæi u rascvjetani voænjak iznad rijekeLech*, ili kasnije 192526, kad je s lealjke na balkonu udobne gostionice u Berchtesgadenu gledao preko visokih alpskih vrhunaca prema rodnoj Austriji, diktirajuæibujicu rijeèi odanom Rudolfu Hessu i matajuæi o Treæem Reichu, koji æe podiæi na tim bjednim temeljima i upravljati njime eljeznom rukom. Nimalo nije sumnjao da æe se to

jednog dana obistiniti jer je imao onaj gorljiv osjeæaj misije svojstven tolikimgenijima koji su nicali, naoko niotkuda i ni iz èega, stoljeæima. Ujedinit æe izabraninarod koji nikad dotad nije bio politièki ujedinjen. Oèistit æe njegovu rasu. Ojaèat æa. Uèinit æe ga gospodarima Zemlje.Sirov darvinizam? Sadistièko matanje? Neodgovorni egoizam? Megalomanija? Od svega toga pomalo. Ali i neto vie. Jer, Hitlerov naèin razmiljanja i strasti sve te zablukoje su opsjedale njegov groznièav mozak imali su korijene koji su sezali duboko unjemaèku prolost i misao. Nacionalizam i Treæi Reich bili su u biti samo logièan nastvak njemaèke povijesti.POVIJESNI KORIJENI TREÆEG REICHAU deliriènim danima godinjih skupova nacistièke stranke u Niirnbergu poèetkom rujna opolila bi me hrpa uliènih prodavaèa nudeæi mi razglednice s portretima* »Da nisam bio zatvoren,« primijetio je Hitler mnogo kasnije. »Mein Kumpj nikad ne bi

bio napisan. To mi je razdoblje dalo priliku da produbim razliène pojmove koje sam dotad samo instinktivn osjeæao. . . Iz tog vremena, takoðer, potjeèe moje uvjerenje koje mnogi od mojih pristaa nikad nisu shvatili da ne moemo vie osvojili vlast silm. Drava je dobila vremena da se sredi, a imala je i oruje.« (Hitler's Secret Conversations. str. 235) Tu je primjedbu dao nekim svojim starim drugovima u svom Glavnom stanu na istoènom bojitu u noæi od 3. na 4. veljaèe 1942.151

Friedricha Velikog, Bismarcka, Hindenburga i Hitlera. Dolje je pisalo: »to je kraljosvojio, knez oblikovao, feldmaral obranio, vojnik je spasio i ujedinio.« Tako jevojnik Hifler bio prikazan ne samo kao spasilac i ujedinitelj Njemaèke, nego i kaonasljednik tih slavnih liènosti koje su Njemaèku uèinile velikom. Upozoravanje da senjemaèka povijest nastavlja Hitlerovom vladavinom, koja predstavlja njen vrhunac,

svakako je djelovalo na mase. I sam izraz Treæi Reich sluio je da ojaèa tu zamisao. Prvi Reich bilo je srednjovjekovno sveto rimsko carstvo njemaèke nacije; drugo carstvo Zweiter Reich stvorio je Bismarck 1871, nakon pruske pobjede nad Francuskom.Oba su pridodala slavu njemaèkom imenu. Weimarska Republika je, prema nacistièkoj propagandi, to èasno ime zablatila. Treæi Reich ga je ponovo osvjetlao, ba kao to je Htler obeæao. Tako je Hitlerova Njemaèka bila prikazana kao logièan nastavak svega to jbilo prije ili bar svega onog to je bilo slavno.Ali nekadanja beèka skitnica ma kako zbrkana duha ipak je bila dovoljno potkovana povijesti da zna i za njemaèke neuspjehe u prolost^ neuspjehe kojima su istodobnostajali uz bok uspjesi Francuske i Engleske. Nikad nije zaboravljao da su krajem



srednjeg vijeka, kad su se engleska, pa i francuska nacija bile ujedinile, Nijemci i dalje ostali aren krpe od oko tri stotine pojedinaènih dravica. Upravo taj nedstatak nacionalnog razvoja dobrim je dijelom bio presudan za tok njemaèke povijesti od kraja srednjeg vijeka do sredine devetnaestog stoljeæa i uèinio ga vrlo razlièitim od razvoja drugih velikih nacija zapadne Evrope.Pomanjkanju politièkog i dinastijskog jedinstva pridole su u esnaestom i sedamnaestom stoljeæu i katastrofalne vjerske borbe do kojih je dolo nakon reformacije. U ovojknjizi nema prostora da se u odgovarajuæem razmjeru razloi golem utjecaj leskog seljaka Martina Luthe-ra, koji je postao redovnik augustinskog reda i pokrenuo njemaèku reformaciju, na Nijemce i njihovu daljnju historiju. Ali moe se reæi, uz put, daje taj veliki ali hiroviti genij, taj bjesomuèni antisemit i mrzitelj Rima, èiji jeolujni karakter objedinjavao toliko najboljih i najgorih osobina Nijemaca grubost, silovitost, fanatiènost, nesnoljivost, nasilje, ali i potenje, skromnost, preispitivanje152\savjesti, odgovornost pred Bogom, pohlepu za znanjem, ljubav za muziku i poeziju ostavio peèat na dobrom i loem u ivotu Nijemaca, jaèi i sudbonosniji od bilo kojegugog pojedinca prije ili poslije njega. U svojim propovijedima i u velièanstvenomprijevodu biblije, Luther je iskovao moderan njemaèki jezik pobudivi u ljudima ne samo novu protestantsku viziju kræanstva veæ i gorljivi njemaèki nacionalizam i uèio ihar u religiji, da slijede vlastitu savjest. Ali, a to je bilo tragièno za Nijemce,Lutherov pristanak uz knezove u seljaèkim bunama, koje je dobrim dijelom bio sampotaknuo, i njegovo strastveno zalaganje za politièku autokraciju, uèvrstili su besm

isleni, provincijski politièki apsolutizam koji je veliku veæinu njemaèkog naroda bacio u bijedu, stranu tupost i poniavajuæu podlonost. I, to je moda jo gore, pomogaose produbi i pootri beznadna nesloga ne samo izmeðu klasa veæ i izmeðu razlièitih dinaih i politièkih grupacija u njemaèkom narodu, koja je za vie stoljeæa osudila na propat izglede za ujedinjenje Njemaèke.Tridesetogodinji rat i NVestfalski mir godine 1648. kojim se zavrio, donio je Nijemcima konaènu katastrofu, udarac toliko razoran da se ta zemlja nikad nije potpunooporavila od njega. To je bio posljednji od evropskih velikih vjerskih ratova ali, prije nego se zavrio, pretvorio se iz protestantsko-katolièkog sukoba u zamrenudinastijsku borbu izmeðu katolièkih austrijskih Habsburgovaca s jedne strane i katolièkih francuskih Bourbona te vedske protestantske monarhije s druge strane. U divljaèkim borbama Njemaèka je opustoena, gradovi i sela razoreni i opljaèkani, narod desetovan. Procijenjeno je da je u tom barbarskom ratu izginula treæina njemaèkog naroda.

Westfalski mir bio je gotovo jednako katastrofalan vpo buduænost Njemaèke kao i samrat. Njemaèki knezovi, otprilike njih 350, koji su pristali uz Francusku i vedsku,bili su uèvræeni kao apsolutni vladari svojih malih kneevina, a car je u njemaèkim zeama ostao samo figura. Reformatorska i prosvetiteljska strujanja koja su bila zahvatila Njemaèku krajem 15. i poèetkom 16. stoljeæu bijahu uguena. U tom razdoblju velki slobodni gradovi uivali su praktièki potpunu nezavisnost; feudalizam je iz njihnestao, zanatstvo i trgovina su cvjetali.153I sami njemaèki seljaci imali su tad mnogo veæe slobode od seljaka Engleske i Francuske. Moe se reæi da je Njemaèka na poèetku esnaestog stoljeæa bila jedan od izvora nam se napajala evropska civilizacija.Westfalskim mirom bila je svedena na neku vrstu barbarske moskovske kneevine. Ponovo je uspostavljeno kmetstvo, èak i u podruèjima gdje ranije nije postojalo. Gradov

i su izgubili svoje slobotine. Knezovi su do krajnjih granica iskoritavali seljatvo, obrtnike i èak graðansku srednju klasu, dreæi ih u poloaju poniavajuæeg kmetstva. ost na polju nauke i umjetnosti gotovo je posve utrnula. Pohlepni vladari nisu imali nikakva smisla za njemaèki nacionalizam i patriotizam te su ih iskorijenjivali kad bi se pojavili u njihovih podanika. Civilizacija je stala u Njemaèkoj. Carstvo je, kao to je rekao jedan povjesnièar, »bilo umjetno zaustavljeno na srednjovjekovnoj razini kaosa i slabosti«.22Njemaèka se nije nikad oporavila od tog udarca. U njemaèkoj svijesti duboko se ukorijenilo pokoravanje autokraciji i slijepa poslunost prema prevrtljivim kneevskim tiranima. Demokratska misao o parlamentarnoj vladavini, koja je u 17. i 18. stoljeæu



bila onako naglo uznapredovala u Engleskoj, a 1789. buknula u Francuskoj, u Njemaèkoj se nije rairila. Takva politièka zaostalost u mnogobrojnim njemaèkim dravicamaeðusobno odsjeèenim i izoliranim od novih strujanja evropske misli i razvoja, uzrokovala je da je Njemaèka ostala odvojena od ostalih zemalja zapadne Evrope i zaostajala. Nije dolo, do prirodnog razvitka nacije. To treba imati na umu kad elimo shvatiti zato je taj narod naposljetku krenuo tako katastrofalnim putem, i zato je njegov naèin miljenja krenuo tako izopaèenim putevima. Naposljetku je njemaèka nacija iskvana golom silom i drala se na okupu golom agresijom.Na istoku, preko Labe, leala je Pruska. Na prijelazu u dvadeseto stoljeæe, poto je udevetnaestom izveden alosni pokuaj zbrkanih i plaljivih liberala 184849. u Frankfutu da stvore donekle demokratsku, ujedinjenu Njemaèku, Pruska je preuzela sudbinuNjemaèke u svoje ruke. Stoljeæima je ova njemaèka drava leala izvan1541glavnih tokova njemaèkog povijesnog i kulturnog razvoja. Stoga se ono to se zbilo èini gotovo hirom povijesti. Pruska je nastala kao daleka pogranièna kneevina Bran-denburg na pjeèanim prostranstvima istoèno od Labe, koju su, od 11. stoljeæa naovamo, poèpostepeno osvajati Slaveni. Pod brandenburkim knezovima, Hohenzoller-nima, kojinisu bili drugo do ratnièki avanturisti, Slaveni, veæinom Poljaci, bili su postepenopotisnuti na istok, prema Baltiku. Oni koji su se oprli bili su ili iskorijenjeni ili podjarmljeni kao kmetovi bezemljai. Carski zakon je, dodue, branio kneevimada prisvajaju kraljevski naslov, ali godine 1701. je car odobrio da se FriedrichIII u Konigsbergu okruni za kralja Pruske.

U meðuvremenu se Pruska vlastitim snagama razvila u jednu od vodeæih vojnih snaga Ev

rope. U usporedbi s drugima, nije imala nikakvih izvora za to. Zemlja je bila neplodna i bez rudnog blaga. Stanovnitvo malobrojno. Nije bilo velikih gradova, niindustrije, bilo je malo kulture. Cak i plemstvo je bilo siromano, a seljatvo bezzemlje ivjelo je kao stoka. Ipak su Hohenzollerni uspjeli golemom snagom volje ivelikim darom za organizaciju stvoriti spartansku vojnièku dravu, èija je dobro izvjeana vojska odnosila pobjedu za pobjedom i èija je makijavelistièka diplomacija kratkotrajnih saveznitva s trenutno najjaèom silom neprestano donosila teritorijalne dobiti.Tako je posve umjetno, ne iz nekog narodnog pokreta ili èak neke ideje osim osvajaèke, nastala drava koju su na okupu drale apsolutna vlast upravljaèa, uskogrudna poslua birokracija i nemilosrdno disciplinirana vojska. Dvije treæine, a ponekad i pet estina godinjeg prihoda troilo se na vojsku, koja je postala, s kraljem na èelu, samadrava. »Druge drave,« rekao je Mirabeau, »imaju vojsku. U Pruskoj vojska ima dravu

a je bila sve, voðena djelotvornoæu i bezdunoæu pukog stroja; pojedinac nije bio drukotaèiæ u stroju. Ne samo kraljevi, kaplari, nego i filozofi uèili su podanike da jenjihova uloga u ivotu poslunost, rad, rtvovanje i dunost. Èak je i Kant propovijedaa je dunost iznad svih ljudskih osjeæaja, a pruski pisac Willibald Alexis kovao jeu zvijezde podanitvo pod Hohenzollernima. Lessing, koji nije volio Prusku, nazvaoju je »najropski-iom dravom Evrope«.155Junkeri* koji su u modernoj Njemaèkoj odigrali tako odluènu ulogu, bili su takoðer jedinstven pruski proizvod. Osjeæali su se vladajuæom kastom. Zaposjeli su zemlje oteteSlavenima, koji su postali kmetovi bezemljai posve drugaèiji od seljaèkog stanovnitvna zapadu. Izmeðu pruskog i zapadnonjemaèkog, zapadnoevropskog agrarnog sistema postojala je bitna razlika. Na zapadu su seljaci, dodue, bili obavezni plemstvu, koje je posjedovalo najveæi dio zemlje, plaæati zemljarinu i sluiti vojsku, ali su ipak,

iako su bili kmetovi, imali stanovita prava i privilegije i mogli postepeno steæivlastitu zemlju i graðansku slobodu. Na zapadu je seljatvo èinilo èvrst dio zajednicezemljoposjednièko plemstvo, uza sve svoje nedostatke, postiglo je u svojoj dokolici stanovit stupanj obrazovanosti, to je, izmeðu ostalog, dovelo do kultiviranog naèina ivota koji je naao izraz u profinjenosti ponaanja te u njegovanju umjetnosti i nauke.Pruski junker nije bio èovjek dokolice. On je radio na obraðivanju velikog imanja jednako naporno kao danas menader kakve tvornice. Sa svojim bezemljakim slugama postupao je kao s robljem. Na svom golemom posjedu bio je apsolutni gospodar. Velikih gradova nije bilo, a ni graðanskog stalea toliko kao na zapadu, èiji bi se civilizi



rajuæi utjecaj mogao suprotstaviti njegovom utjecaju. Suprotno kultiviranom grandseigneum na zapadu, junker se razvio u oporog, dominantnog, arogantnog èovjeka bezobrazovanja i kulture: agresivnog, umiljenog, bezobzirnog, uskogrudnog i sklonogsitnièavoj strasti za dobit, koju su neki povjesnièari zamijetili u osobnom ivotu Otta von Bismarcka, najuspjenijeg junkera.Upravo je taj politièki genij, taj apostol »krvi i eljeza« izmeðu 1866. i 1871. dokrajotovo tisuæljetnu podijeljenost Njemaèke i silom je zamijenio Velikom Pruskom ili, kako bismo je mogli nazvati, pruskom Njemaèkom. Bismarckovo jedinstveno djelo je Njemaèka kakvu je poznajemo u nae vrijeme, gotovo veæ cijelo stoljeæe »problematièno dijrope i svijeta, darovita, vitalna nacija u koju je prvo taj izvanredni èovjek, zatim Wilhelm II, i naposljetku Hitler, uz pomoæ vojnièke kaste i niza èudnih intelektualaca, usadro tenju* Seosko plemstvo. (Prev.) 156za moæi i vlaæu, strast za bezobzirni militarizam, prezir prema demokraciji i osobnojslobodi i èenju za autoritetom, za diktaturom. Tako ukalupljena, uspela se ta nacija do visokih vrhunaca, pala i ponovo se popela, dok nije naoko unitena istodobnos Hitlerovom smræu u proljeæe 1945. ali o tom je moda prerano govoriti s kakvom-takom sigurnoæu.»Velika pitanja dananjice,« izjavio je Bismarck postavi predsjednikom Pruske 1862, »ne rijeiti rezolucijama ni glasovima veæine to je bila zabluda ljudi godine 1848. i1849. veæ krvlju i eljezom.« I upravo ih je on nastavio rjeavati, iako treba reæi dtome dodavao poneto diplomatske finese, èesto vrlo lukave. Bismarckov cilj bio je unititi liberalizam, ojaèati vlast konzervatizma to jest junkera, vojske i krune i niti Prusku, nasuprot Austriji, dominantnom silom ne samo Njemaèke veæ, ako bude mog

uæe, i same Evrope. »Njemaèka se ne uzda u pruski liberalizam,« rekao je poslanicima u ruskom parlamentu, »veæ u njezinu snagu.«Bismarck se prvo posvetio izgradnji pruske vojske, i kad je parlament odbio da izglasa dodatne kredite, on ih je prikupio na svoju ruku i raspustio vladu. S ojaèanom vojskom upustio se u tri uspjena rata. Prvi protiv Danske u 1864. doveo je pod njemaèku vlast kneevinu Schlesvvig i Holstein. Drugi, protiv Austrije godine 1866, imao je dalekosene posljedice. Austrija, koja je stoljeæima prednjaèila meðu njemaèkdravama, bila je naposljetku iskljuèena iz njemaèkih poslova. Nije joj bilo doputeno a se ukljuèi u Sjevernonjemacki savez, koji je Bismarck osnovao.»Godine 1866,« napisao je istaknuti njemaèki struènjak Wilhelm Ropke, »Njemaèka je prespostojati.« Pruska je naprosto anektirala sve njemaèke drave sjeverno od Maine, kojesu joj se suprotstavile, osim Saske; meðu njima bile su kneevine Hannover, Hessen,Nassau, Frankfurt na Maini i Elbe. Ostale drave sjeverno od Maine bile su silom u

vrtene u Sjevernonjemacki savez. Pruska, koja se sad protezala od Rajne do Konigsberga, potpuno je dominirala u tom savezu, i za pet godina nakon poraza Francuske pod Napoleonom III, june njemaèke drave, sa znaèajnom kraljevinom Bavarskom na èeluit æe privuèene u prusku Njemaèku.23157Kruna Bismarckova djela, stvaranje Drugog Reicha, uslijedila je 18. sijeènja 1871,kad je pruski kralj Wilhelm I proglaen njemaèkim carem u Dvorani Ogledala u Ver-saillesu. Njemaèku je ujedinila pruska vojska. Bila je tad najveæa sila na kontinentu;jedini suparnik bila joj je Engleska.A ipak je imala sudbonosan nedostatak. Njemaèki Reich bio je, kako je Treitschke rekao, zapravo samo proirena Pruska. »Pruska je dominantan faktor,« naglasio je, ». . .i volja carstva nije nita do volja pruske drave.« To je bilo toèno i imalo je katastrfalne posljedice po Nijemce. Od 1871. do 1933, zapravo do Hitle-rova kraja 1945,

izuzevi kratko razdoblje Weimarske Republike, krenula je njemaèka povijest zbog tog nedostatka ravnom linijom potpuno logiènog toka.Usprkos demokratskoj fasadi, koju je trebao pruiti Reichstag i opæe pravo glasa, bio je Drugi Reich zapravo vojnièka autokracija u kojoj je vladao pruski kralj kojije istodobno bio i car. Reichstag je imao malo moæi; bio je malo vie od debatnog drutva u kojem su narodni zastupnici sebi davali oduka i kamèili sitne prednosti za drutvenu klasu koju su predstavljali. Kruna je imala vlast na temelju boanskih prava. Jo 1910. Wilhelm II mogao je objaviti da kraljevsku krunu »podjeljuje iskljuèivo Boa milost, a ne parlament, narodni skupovi i odluke. . . Smatrajuæi sebe Bojim oruðem,«dodao je, »idem svojim putem. . .«



Reichstag ga u tome nije prijeèio. Kancelar kojeg je imenovao bio je odgovoran njemu, a ne Reichstagu. Skuptina nije mogla zbaciti kancelara niti ga zadrati na poloaju. To je bilo iskljuèivo pravo monarha. Tako, suprotno od razvoja u drugim zapadnim zemljama, ideje o demokraciji, o suverenosti naroda i supremaciji parlamenta,nikad nisu uhvatile korijena u Njemaèkoj, èak ni kad je poèelo dvadeseto stoljeæe. Narvno da su godine 1912, socijaldemokrati, poto su ih Bismarck i car dugo godina bili progonili, postali najveæa politièka stranka u Reichstagu. Oni su glasno traili uspostavljanje parlamentarne demokracije. Ali, bili su nedjelotvorni. I, premda najveæa stranka, bili su ipak manjina. Srednje klase, obogaæene zakanjelim ali fantastièim razvojem industrijske158revolucije i zablijetene uspjesima Bismarckove politike sile i rata, zamijenili su za materijalni dobitak svaku aspiraciju na politièku slobodu koju su mogli dobiti.* Prihvatili su hohenzollemovsku autokraciju. Spremno su se pokorili junkerovskoj birokraciji i marljivo suraðivali s pruskim militarizmom. Zvijezda Njemaèke se uspela i srednja klasa kao i gotovo cijelo stanovnitvo bila je spremna da radi to ospodari trae da bi ostala na nebu.Jedan od tih gospodara bio je na kraju Austrijanac Adolf Hitler. Njemu je Bismarckov Drugi Reich, usprkos pogrekama i »strahovitim snagama trulei«, bio sjajno djelo kojem su Nijemci konaèno doli do svog prava.Zar nije Njemaèka vie od svih zemalja sjajan primjer carstva nastalog na temelju politike èiste sile? Pruska, klica carstva, nastala je sjajnim heroizmom, a ne financijskim operacijama ni trgovaèkim poslovima, a sam Reich bio je samo najsjajnija nagrada agresivnom politièkom vodstvu i hrabrosti vojnika koji se suprotstavljaju s

mrti . . .Èini se da je veæ i sam osnutak (Drugog) Reicha bio pozlaæen èarolijom dogaðaja koji jejelu naciju uzdignuo. Nakon niza neusporedivih pobjeda, rodio se Reich za sinovei unuke kao nagrada za besmrtno junatvo . . . Taj Reich, koji ne duguje svoj postanak prepirci parlamentarnih frakcija, nadvisuje ostale drave veæ i svojim uzvienimpostankom, jer se nije rodio u klepetu parlamentarnog nadmudrivanja rijeèima veæ ugrmljavini i tutnjavi opsade Pariza: proklamacija nae volje kojom je reèeno da su Nijemci, kneevi i narod, odluèili da stvore carstvo i ponovo uzdignu carsku krunu dosimboliènih visina . . . Nisu dezerteri i neborci osnovali bizmarkevsku dravu, veæ pukovi na fronti. . .* U stanovitom smislu je i njemaèka radnièka klasa uèinila sliènu zamjenu. Da suzbije scijalizam, Bismarck je izmeðu 1883. i 1889. pro-,veo program za socijalnu sigurnost, mnogo opseniji od bilo kojeg u drugim zemljama. Obuhvaæao je obavezno osiguranje

za radnike: starosno, zdravstveno, u sluèaju nezgode i invaliditeta, a premda gaje drava organizirala, financirali su ga poslodavci i zaposleni. Ne moe se reæi da je njime zaustavljen porast broja socijaldemokrata ili sindikata, ali je imao dubok utjecaj na radnièku klasu tako to ju je postepeno ponukao da vie cijeni sigurnostod politièke slobode i da u dravi, ma kako konzervativnoj, vidi dobroèinitelja i zattnika. Hitler je, kao to æemo vidjeti, u punoj mjeri iskoristio takvo gledanje. U tome, kao i u drugim pitanjima, mnogo je nauèio od Bis-marcka. »Prouèio sam Bismarckovosocijalno zakonodavstvo,« primjeæuje Hitler u Mein Kampfu (str. 170), »u njegovoj namjeri, borbi i uspjehu.«159To jedinstveno roðenje i ognjeno krtenje veæ su opleli Reich sjajem povijesne slave kakvom su se samo najstarije drave pa i one malokad mogle pohvaliti.A kakav je tad uspon zapoèeo!

Sloboda prema vani pribavila je u zemlji svakidanji kruh. Nacija je porasla u broju i zemaljskim dobrima. Vojska, koja je najbolje upozoravala na razliku od bivegNjemaèkog saveza, titila je i branila èast drave, a s njom i cijelog naroda.24To je bila Njemaèka koju je Hitler odluèio uskrsnuti. U Mein Kampfu nairoko raspravlja o uzrocima koji su po njegovu miljenu, doveli do njezine propasti: snoljivosti prema idovima i marksistima, krajnjem materijalizmu i sebiènosti srednje klase, razornom utjecaju »pu-zavaca i ulizica« oko hohenzollernovskog prijestolja, »katastrofalnoj njemaèkoj politici udruivanja« koja je Njemaèku povezala s degeneriranim Habsburgovcma i nepouzdanim Talijanima, umjesto s Engleskom, i pomanjkanju osnovne »socijalne«i rasne politike. To su bile pogreke koje æe, obeæao je, nacionalsocijalizam ispravit



i.DUHOVNI KORIJENI TREÆEG REICHAOdakle su potjecale druge Hitlerove ideje koje pije izvukao iz povijesti? Iako su njegovi protivnici u Njemaèkoj i izvan nje bili prezaposleni ili preglupi da toprimijete dok nije bilo kasno, Hitler je nekako upio, kao iposrednika poput pseudofilozofskog smuenjaka Alfreda Rosenberga ili svog pijanogpjesnièkog prijatelja Dietricha Eckarta, posegnuo je za njima s groznièavim oduevljenjem novoobraæenika i, to je jo gore, odluèio je da ih provede u djelo ako mu se ikad kae prilika.Vidjeli smo kakve su bile te ideje koje su se Hitleru kovitale u glavi: glorifikacija rata, pobjede i apsolutne vlasti autoritarne drave; vjerovanje da su

arijevci ili160Nijemci izabrana rasa, i mrnja prema idovima i Slavenima; preziranje demokracije ihumanizma. Same ideje nisu potekle od Hitlera ali su zato sredstva kojim ih jekasnije primijenio. Bila je to emanacija onog neobiènog asortimana visokouèenih alineuravnoteenih filozofa, historièara i uèitelja koji su u stoljeæu prije Hitlera bili arobili njemaèku misao s vrlo razornim posljedicama, kao to se pokazalo, ne samo zaNijemce veæ i za velik dio èovjeèanstva.Svakako, meðu Nijemcima bilo je najuzvienijih umova zapadnog svijeta Leibnitz, Kant, Herder, Humboldt, Lessing, Goethe, Schiller, Bach i Beethoven koji su dali jedinstven prilog zapadnoj civilizaciji. Ali njemaèka kultura, koja je prevladala u devetnaestom stoljeæu i koincidirala s usponom pruske Njemaèke, nastavljajuæi se od Bismarcka do Hitlera, poèiva prvenstveno na Fichteu i Hegelu, na Treitschkeu, Nietzsc

heu, Richardu Wagneru i èeti manjih umova meðu kojima se, za divno èudo, naao i jedan izarni Francuz i jedan ekscentrièni Englez. Svi su oni uspjeli izazvati duhovni raskid sa Zapadom, raskid koji ni do danas nije premoæen. "Godine 1807, postoje Napoleon hametice porazio Prusku kod Jene, Johann GottliebFichte poèeo je svojim èuvenim »Govorima njemaèkoj naciji« na Berlinskom sveuèilitu gdrao katedru filozofije. Oni su potaknuli podijeljeni, poraeni narod da se okupi, anjihova zvuèna jeka èula se jo i u Treæem Reicriu. Fichteovo uèenje bilo je opojno virazoèaranom narodu. Prema njemu su Romani, posebno Francuzi i idovi, bili dekadentne rase. Samo Nijemci posjeduju moguænost regeneracije. Njihov jezik je najèistiji, najoriginalniji. Pod njima æe procvasti novo povijesno doba. U njemu æe se odraavati svjetski poredak. Predvodit æe ga malobrojna elita, osloboðena svih moralnih okova »osobne« prirode. To su neke od ideja koje je, kako smo vidjeli, Hitler iznio u Mein Kampfu.

Fichtea je poslije njegove smrti u 1814. na sveuèilitu u Berlinu naslijedio Georg Wilhelm Friedrich Hegel, istanèan i otrouman um, èija je dijalektika nadahnula Marxa iLenjina i time pridonijela osnutku komunizma, a zvuèna glorifikacija drave kao neèegnajuzvienijeg u ljudskom ivotu utrla put Bismarckovu Drugom i Hitle-161rovu Treæem Reichu. Hegelu je drava sve, ili gotovo sve. Izmeðu ostalog, kae, ona je ajvia manifestacija »IVeltgeista«, ona je »moralni univerzum«; drava je iznad pojedinnjegova je najuzvienija dunost da bude podanik, »jer pravo svjetskog duha je iznadsvih posebnih privilegija . . .«A sreæa pojedinca na Zemlji? Hegel odgovara da »svjetska povijest nije poprite sreæe. azdoblja sreæe,« izjavljuje, »prazne su stranice historije jer su to razdoblja sloge,bez nunih sukoba.« Rat je velik èistilac. Po Hegelovu miljenju, rat pridonosi »etièkoavlju naroda pokvarenih dugim mirom, kao to zamah vjetrova èisti more od truljenja

do kojeg bi dolo pri dugom zatiju.«Nikakvo tradicionalno poimanje morala i etike ne smije prijeèiti dravu i »heroje« kojije vode. »Svjetska historija kreæe se na jednom viem planu . . . Nebitni moralni, zahtjevi ne smiju se dovoditi u sukob sa svjetskohistorij-skim zadacima i njihovimispunjenjem." Litanije osobnih vrlina skromnost, pokornost, milosrðe i blagost nesmije se dizati protiv njih. . Tako moæna pojava (drava) mora zgaziti mnogi neduni vijet mnogo to zgnjeèiti na svom putu.«Takvu dravu predviða Hegel Njemaèkoj kad jednom ponovno pronaðe svoj, bogomdan genij. rorièe da æe kucnuti »trenutak Njemaèke« i da je njezin zadatak da obnovi svijet. Kad è-jligl3iu-Lostaje nam jasno koliko je poticaja od njega dobio Hitler, ali i Mara



iako ih je Hitler dobio, iz druge ruke. Kako æemo na kraju ovog poglavlja vidjeti, vie od svega èini se da je'Hege-lova teorija o »herojima«, odabranim tajanstvenom pr-vidnoæu da ispune »volju svjetskog duha«, ispunila Hit-lera neodoljivim osjeæajem daisiju.*Kasnije je na Berlinsko sveuèilite doao Heinrich von Treitschke. Od 1874. do svoje smrti 1896. bio je profesor povijesti, vrlo popularan, a njegova predavanja nijepratila samo gomila oduevljenih studenata, veæ i general-tabni oficiri i èinovnici jukerovske birokracije. Njegov* Hegelova filozofija u vremenu u kojem je stvarana spada meðu najbogatije izvoredijalektièke misli. Iako je neke misli odjenuo u idealistièko ruho, Hegel je obradioglavne dijalektièke zakone. Njegovo je djelo ostalo jedan od izvora teoretske marksistièke misli. Njegovi ustupci tadanjim konzervativnim snagama, o èemu ovdje Shirerpie, posluili su reakciji za ideoloka nadmetanja sve do Hitlerovog doba. (Red.)162je utjecaj na njemaèku misao u posljednjoj èetvrti stoljeæa bio golem i osjeæao se sve o Wilhelma II i èak Hit-lera. Iako Sas po roðenju, postao je velik tovatelj svega pruskog; bio je pruskiji od Prusa. Kao i Hegel, oboavao je dravu i uzdizao je kao najvii uzor, ali je u tome njegov stav mnogo grublji: narod, podanici treba da u dravi budu tek neto vie od robija. Dokle god netko slua, kae Treitschke, svejedno je tisli. Treitschke u ratu vidi najvii izraz èovjeka, nadmaujuæi u tome i samog Hegela. njegovim oèima ratna slava je temelj svih politièkih vrlina: u bogatoj riznici njemaèke slave, slava pruske vojske jednako je dragocjen dragulj kao i majstorska djela njemaèkih pjesnika i mislilaca. On smatra da je »slijepa igra s mirom . . . postala sramota misli i morala naeg doba«.

Rat nije samo praktièna nunost, nego i teoretska nunost, logièna potreba. Pojam dravadri u sebi pojam rata jer je bit drave moæ . . . Apsurdna i duboko nemoralna je nada da æe rat ikad biti prognan s ovog svijeta. To bi izazvalo krljanje mnogih bitnihi uzvienih snaga ljudske due . . . Narod koji se odaje varavoj nadi u vjeèni mir neizostavno æe na kraju istrunuti u svojoj uznositoj izolaciji. . .Nietzsche, poput Goethea, nije imao visoko miljenje cr njemaèkom narodu,* a i u, drugim pogledima se izljevi tog megalomanskog genija razlikuju od izljeva ovinistièkih njemaèkih mislilaca devetnaestog stoljeæa. On je èak u veæini njemaèkih filozofa, meðma Fichteu i Hegelu, vidio »nesvjesne varalice«. Podrugivao se »moralnoj tartiferiji starog Kanta«. Nijemci, pisao je u Ecce Homo, »nemaju pojma koliko su zli,« i doao je dzakljuèka da »Njemaèka, kamo god prodre, unitava kulturu«. Vjerovao je da su kræani,o kao i idovi, odgovorni za »ropski moral« koji prevladava u svijetu; ali nikad nijebio antisemit. Ponekad se pribojavao pomisli o buduænosti Pruske, a pred kraj ivota

, prije nego to* »Èesto sam osjetio,« rekao je jednom Goethe, »gorku alost misleæi o njemaèkom narodupojedinci tako vrijedni potovanja, a u cjelini je tako bijedan. Usporedba njemaèkognaroda s drugim narodima pobuðuje bolan osjeæaj koji nastojim svim sredstvima nadvladati.« (Razgovor s H. Ludenom 13. prosinca 1813. u Goethes Ge-sprdche, izbor Biedermann; citirao Wilhelm Ropke u The Solution of the German Problem, str 131.)163mu se um pomutio, èak se poigravao milju o evropskoj uniji i svjetskoj vladi.Ali mislim da nitko tko je ivio u Treæem Reichu nije mogao a da ne uoèi koliko je Nietzsche na njega utjecao. Njegove knjige moda doista vrve, kako je San-tavana rekao, »genijalnom maloumnoæu« i »djeèaèkom blasfemijom«, ali nacistièka piskarala nikad no da ga uzdiu do neba. Hitler je èesto posjeæivao Nietz-scheov muzej u Weimaru, svoje tovanje filozofa objavljivao javnosti i pozirao fotografima oduevljeno zureæi u pop

rsje velikana.Nije bilo bez osnove to su Nietzschea proglasili osnivaèem nacistièkog Weltanschauunga. Zar nije taj filozof grmio protiv demokracije i parlamentarizma, propovijedaovolju za vlaæu, hvalio rat i najavio dolazak vie rase i natèovjeka i to najdojmljiim aforizmima? Svaki nacist mogao ga je ponosno citirati o gotovo svakoj za-mislivoj temi, to se i dogaðalo. O kræanstvu: »Smatram kræanstvo "velikim prokletstvom, vduhovnom po-kvarenoæu . . . neizbrisivom sramotom èovjeèanstva . . . Kræanstvo nije nugo do tipièno "uèenje socijalista!« O dravi, moæi i »dungli èovjeèanstva«: »Drutvo lo vrlinu ièim drugim do sredstvom snage, moæi i reda. Drava je .organizirana nemoralnost. . . elja za ratom, za osvajanjem, za osvetom ... Drutvo nema prava da postoj



i zbog sebe veæ samo kao podgfaðe i skela s pomoæu kojih se odabrana rasa moe uzdiæi dvojih viih zadataka ... Ne postoje takve stvari kao to je pravo na ivot, pravo na rad ili pravo na sreæu: u tom pogledu èovjek se ne razlikuje od najnieg crva.«* Natèovjje slavio kao grabeljivu zvijer: ». . . sjajnu plavokosu, uznojenu betiju koja eljnvreba plijen i pobjedu«.* eni, koju Nietzsche nikad nije imao, odredio je, oèito, jo nii poloaj, kao i nacikoji su uèili da je eni mjesto u kuhinji, a glavna uloga u ivotu da raða djecu njemam ratnicima. Nietzsche je tu misao ovako oblikovao: »Mukarca treba uèiti ratovanju, a enu da slui za odmor ratniku. Sve ostalo je besmislica.« Iao je i dalje. U Tako je ovorio Zaratuslra uzvikuje: »Odlazi k eni? Ne zaboravi korbaè!« to je natjeralo BeRusella da mu odgovori duhovito: »Devet od deset ena otelo bi mu biè, a on je to znao i zato je izbjegavao ene . . .« A History of fVestern Philosophie, New York 1945.str. 767)164A rat? U tome je Nietzsche zauzimao stav veæine njemaèkih mislilaca devetnaestog stoljeæa. Gromovitim jezikom Starog zavjeta kojim je napisao Tako je govorio Zaratustra, filozof uzvikuje: »Treba da ljubite mir kao sredstvo za nove ratove, a kratakmir vie od dugog. Ne savjetujem vam rad, veæ borbu. Ne savjetujem vam mir, nego pobjedu . . . Kaete da je dobra stvar ona koja posveæuje èak i rat? Ja vam kaem: dobar jrat koji posveæuje svaku stvar. Rat i smionost uèinili su vie dobra nego milosrðe«.Naposljetku je Nietzsche prorekao dolazak elite koja æe vladati svijetom i iz kojeæe niknuti natèovjek. U Volji za moæ pie: »Smiona i vladalaèka rasa se raða . . . Svrrednovanja vrednota jest stvaranje posebno snanog èovjeka, bogato obdarenog intelektom i snagom volje. Taj èovjek i elita oko njega postat æe, 'gospodari Zemlje'.«

Takvo bombastièno brbljanje jednog od najoriginalnijih njemaèkih umova mora da je nalo odjeka u Hitlerovu zbrkanom duhu. U svakom sluèaju, on ga je usvojio ne samo filozofove misli, nego i njegovu sklonost grotesknom pretjerivanju, pa èesto i same njegove rijeèi. »Gospodari Zemlje« je èest izraz u Mein Kampfu. Nema sumnje da je naposletku Hitler sam sebe smatrao nat-èovjekom iz Nietzscheova prorotva.»Tko god eli shvatiti nacionalsocijalistièku Njemaèku mora poznavati Wagnera,« obièavareæi Hitler.* To se moda temeljilo na djelomièno pogrenom shvaæanju velikog skladateljer, iako je Richard Wagner gaj>o isto tako fanatiènu mrnju prema idovima kao i Hitler, uvjeren da svojim novcem namjeravaju zavladati svijetom, i premda je prezirao parlamentarizam i demokraciju, materijalizam i mediokritetsku buroaziju, istodobno se i arko nadao da æe Nijemci, »sa svojim posebnim talentima«, postati »ne vladarieæ oplemenjivaèi svijeta«.Meðutim, nisu njegovi politièki napisi, nego njegovo monumentalno operno stvaralatvo

u kojem tako ivo doziva svijet drevne germanske predaje, s njegovim junaèkim mitovima, borbenim poganskim bogovima, èudovitima i zmajevima, krvnim osvetama i primitivnim plemenskim zakonima, osjeæajem za sudbinsko, za sjaj ljubavi i ivota i* Moje sjeæanje potvrðuje Otto Tolischus u svom djelu They Wanted War, str. 11.165plemenitosti smrti, nadahnuli mitove u modernoj Njemaèkoj i dali Njemaèkoj germanskiWeltanschauung, koji su Hit-ler i nacisti, sa stanovitim opravdanjem, preuzelii uèinili svojim.Od najranijih dana Hitler je oboavao Wagnera, pa èak i pred svoj kraj, u vlanom i tijesnom bunkeru u Glavnom stanu, kad su se njegov svijet i njegovi snovi poèeli raspadati i ruiti, rado se prisjeæao prilika kad je sluao velièanstvena Wagnerova djela,svega to su mu znaèila i nadahnuæa koje su mu ulijevali bay-reuthski festival i bezbrojni posjeti kuæi Wahnfried, skla-dateljevom domu, u kojem je jo ivio Siegfried Wagn

er, kompozitorov sin, sa svojom enom Winifred, roðenom Engleskinjom, koju je Hitler neko vrijeme oboavao.»Kakvu mi je radost pruilo svako Wagnerovo djelo!« uskliknuo je Hitler u noæi od 24. n25. veljaèe 1942, ubrzo nakon prvog katastrofalnog njemaèkog poraza u Rusiji, u razgovoru sa svojim generalima i doglavnicima, meðu njima i Himmlerom, duboko u podzemnom sklonitu »Vuèje jame« kod Rastenburga u Istoènoj Pruskoj. Oko njih bijahu snijeg rktièka hladnoæa, koje je toliko mrzio i bojao ih se i koji su pridonijeli prvom njemaèkom vojnom porazu. Ali u toplini bunkera bar njegove misli te noæi sjeæaju se velikog nadahnuæa njegova ivota. »Pamtim,« kae on, »to sam osjeæao kad sam prvi put uao . Potcijenio bih osjeæaje kad bih rekao da sam bio dirnut! U mojim najteim trenucim



a nikad me nisu prestali krijepiti, èak i Siegfried Wagner. Nazivali smo se po imenu. Volio sam ih sve, a volim i Wahn-fried. . . Deset dana bavreuthskog festivala bilo je blaeno razdoblje u mom ivotu. Radujem se pomisli da æu jednog dana obnoviti ta hodoèaæa! . . . Zavrnog dana bavreuths-skog festivala . . . obuzela me velika tua kao kad s boiènog drvceta skinu nakit.«25Iako je Hitler u takvim monolozima uvijek isticao da Tristana i Izoldu smatra »Wagnerovim najboljim djelom«, zapravo je èudesni Prsten Nibelunga, ciklus od èetiri opereu kojem se skladatelj nadahnuo velikim epskim mitom Pjesmom Nibelunga i na kojem je radio 25 godina, dao Njemaèkoj i posebno Treæem Reichu toliko starogerman-skogmvthosa. Èesto su mitovi nekog naroda najvii i najvjerniji izraz njegova duha i kulture, a nigdje to nije166toènije no u sluèaju Njemaèke. Schelling je èak tvrdio da se »nacija raða s roðenjem svologije . . . Jedinstvo njezina razmiljanja, a to znaèi kolektivne filozofije, predstavljeno je u njezinoj mitologiji; stoga njezina mitologija sadri sudbinu nacije.« A Max Meli, suvremeni pjesnik koji je napisao modernu verziju Pjesme Nibelunga,izjavio je: »Danas je od grèkih bogova preostalo malo od onog to je humanizam htio tako duboko ucijepiti u nau kulturu. . . Ali Siegfried i Kriemhilda su oduvijek udui naroda!«Siegfried i Kriemhilda, Brunhilda i Hagen to su drevni junaci i junakinjes kojima su se mnogi moderni Nijemci eljeli identificirati. S njima i sa svijetom barbarskih, poganskih Nibelunga iracionalnog, herojskog, mistiènog svijeta, punog izdaja i nasilja, natopljenog krvlju, to kulminira u Sumraku bogova (Gdtterdammerung), kad Walhallu prodire plamen jer ju je Wotan, nakon svih udaraca sudbine,

potpalio u orgiji samounitenja to je uvijek opèinjalo njemaèki mentalitet i odgovaralnekoj stranoj èenji u njemaèkoj dui. Ti junaci, taj primitivni demonski svijet, uvije postojao, po Mellovim rijeèima, »u dui naroda«. U toj njemaèkoj dui moe se osjetba izmeðu duha civilizacije i duha Nibelunga, a u vrijeme kojim se bavi ova historija èini se da je ovaj posljednji nadvladao. Nimalo ne iznenaðuje to je Hitler nastojao nadmaiti Wotana kad je 1945. naredio unitenje Njemaèke da moe zajedno s njimnestati u plamenu. Meðutim, Wagner, taj fantastièni genij, taj nevjerojatno veliki umjetnik, nije bio tako jednostran kako bi se iz izloenog moglo zakljuèiti. Sukob unibelunkom ciklusu èesto se vrti oko pohlepe za zlatom, koju je skladatelj usporedio s »tragedijom modernog kapitalizma« i koja je, to je s uasom promatrao, unitavalaare vrline iz drevnih vremena. Usprkos svojoj sklonosti za poganske junake, on nije zdvajao nad kræanstvom onako kao Nietzsche. I osjeæao je snanu suæut za èovjeèanse bezglavo luta i ratuje. Ali Hitler nije bio posve u krivu kad je rekao da èovjek

, da bi shvatio nacizam, mora najprije upoznati Wagnera.Wagner je poznavao, i bio pod utjecajem, Schopen-hauera, a zatim i Nietzschea, iako se ovaj sporio s njim jer je smatrao da njegove opere, posebno_ParL(/a/l previe167istièu kræansko odricanje. U toku svog dugog i burnog ivota, Wagner je doao u dodir o dvojicom ljudi, jednim Francuzom i jednim Englezom, koji su znaèajni za ovu historiju, ne toliko zbog dojma koji su na njega ostavili, iako je on u jednom sluèajubio znatan, koliko zbog svog utjecaja na njemaèku misao koju su neposredno pomoglipripremiti za dolazak Treæeg Reicha.Ti su pojedinci bili francuski diplomat i pisac grof Joseph Arthur de Gobineau,i Houston Stevvart Cham-berlain, jedan od najneobiènijih Engleza koji su ikad postojali.

Treba odmah reæi da ni jedan od njih nije bio arlatan. Obojica su bila izvanredno naobraeni, vrlo kulturni i mnogo su proputovali. A ipak su obojica zastupala takoneodrive rasne teorije da ih nijedan narod, èak ni njihov vlastiti, nije ozbiljno shvatio, osim Nijemaca. Nacistima su njihove sumnjive teorije postale Sveto pismo. Vjerojatno nije pretjerano reæi, kao to sam èuo od mnogih Hitlerovih pristaa, da jeChamberlain bio duhovni osnivaè Treæeg Reicha. Taj je neobièni Englez, koji je u Nijemcima vidio izabranu rasu i nadu buduænosti, oboavao Richarda Wagnera (s èijom se kæerkm naposljetku oenio) i najprije tovao Wilhelma II, pa Hitlera, a obojici bio mentor.. Pri kraju svog fantastiènog ivota, mogao je pozdraviti austrijskog kaplara i tomnogo prije nego to je Hitler doao do vlasti ili imao bilo kakvih izgleda da æe do



nje doæi kao od Boga poslanog da izvede njemaèki narod iz pustinje. Hitler je, to nie neobièno, smatrao Chamberlaina prorokom, a takvim se, uostalom, i pokazao.to je to bilo u uèenju te dvojice to je u Nijemce ucijepilo rasno ludilo i ludilo opitanju njemaèke sudbine?Gobineauov glavni prilog bilo je djelo u èetiri sveska objavljeno u Parizu izmeðu 1853. i 1855, pod naslovom Essai sur l'Inegalite des Races Humaines (Esej o nejednakosti ljudskih rasa). Ironija je sudbine da je taj francuski aristokrat, poto jesluio kao oficir u kraljevskoj gardi, poèeo svoju javnu karijeru kao ef kabineta Alexisa de Tocquevillea, dok je taj èuveni autor »Demokracije u Americi« (Democracy in America) bio godine 1848. kratko vrijeme francuski ministar vanjskih poslova. Gobi168neau je zatim sluio kao diplomat u Hannoveru i Frankfurtu i, vie iz svog dodira sNijemcima nego s de Tocquevilleom, razvio svoje teorije o rasnoj nejednakosti, iako je jednom priznao da je svoja djela napisao djelomice da dokae superiornost svojih aristokratskih predaka.Gobineauu je, kao to izjavljuje u posveti svog djela kralju Hannovera, rasa kljuè povijesnog i kulturnog razvoja. »Rasno pitanje dominira svim ostalim historijskim problemima. . . nejednakost rasa dovoljna je da objasni cijeli tok sudbine naroda.« Postoje tri glavne rase, bijela, uta i crna, a bijela je nadmoæna. »Historija pokazje da sva civilizacija potjeèe od bijele rase,« tvrdio je, »nema civilizacije u kojojne sudjeluje ta rasa.« Biser bijele rase je arijevac, »ta sjajna, najplemenitija ljudska porodica u bijeloj rasi«, èije porijeklo vuèe korijen iz Centralne Azije. Na alos, kae Gobineau, suvremeni arijevac se promijenio nagore mijeanjem s manje vrijedni

m rasama, kao to je vidljivo u junoj Evropi. Meðutim, na sjeverozapadu, iznad crte koja ide otprilike uzdu Seine i istoèno od vicarske, pojavljuju se arijevci jo kao virasa, iako ni priblino besprijekorno èista. Njima pripada dio Francuza, svi Englezii Irci, Nizozemci, stanovnitvo izmeðu Rajne i Hannovera i Skandinavci. Gobineau je, oèigledno, iskljuèio njemaèku masu koja je ivjela na istoku i jugu od njegove linijenjenica koju su nacisti previdjeli kad su prihvatili njegovu teoriju.Ipak, prema Gobineauovu miljenju, Nijemci, ili bar zapadni Nijemci, vjerojatno sunajbolji od svih arijevaca otkriæe koje nacisti nisu ispravljali. Kuda god Nijemci poli, smatrao je, donosili su poboljanje. To se dogodilo jo u Rimskom carstvu. Takozvana barbarska germanska plemena, koja su osvojila Rim i sruila carstvo, uèinilasu oèitu uslugu civilizaciji, jer Rimljani, u èetvrtom stoljeæu, nisu bili bolji od degeneriranih mjeanaca, dok su Germani bili relativno èisti arijevci. »Arijski Nijemac,« izjavljuje Gobineau, »snano je biæe. . . Stoga je sve to on misli, kae i radi od

vanosti.«Gobineauove ideje bile su ubrzo prihvaæene u Njemaèkoj. Wagner, koga je taj Francuzupoznao 1876. godine, pri kraju svog ivota (umro je 1882), oduevljeno ih je prigrlio, a ubrzo su Gobineauova drutva niknula po cijeloj Njemaèkoj.** Ali ne i u Francuskoj.169NEOBIÈAN IVOT I DJELO H. S. CHAMBERLAINAMeðu gorljivim pripadnicima Gobineauova drutva u Njemaèkoj bio je Houston Stevvart Chamberlain, èiji ivot i djelo predstavljaju jednu od najèudnijih ironija sudbine u neumoljivom povijesnom toku koji je doveo do uspona i pada Treæeg Reicha.Taj sin engleskog admirala, neæak britanskog feldmar-ala sira NevilleaChamberlainai dvojice britanskih generala, i naposljetku zet Richarda Wagnera, rodio se u Portsmouthu 1855. godine. Namijenili su mu karijeru u britanskoj vojsci ili mornar

ici, ali je njegovo osjetljivo zdravlje iskljuèilo takvo zvanje. Bio je obrazovanu Francuskoj i enevi gdje je francuski postao glavni jezik kojim se sluio. Jfemeðu petnaeste i devetnaeste sudbina ga je dovela u dodir s dvojicom Nijemaca i nakontoga ga je Njemaèka nezadrivo privlaèila, te je naposljetku postao njezin dravljanin jedan od istaknutih njezinih mislilaca. Na njemaèkom jeziku napisao je sva svojamnogobrojna djela, od kojih su neka imala gotovo zasljepljujuæi utjecaj na Wilhelma II, Adolfa Hitlera i bezbroj manje poznatih Nijemaca.Godine 1870, kad mu je bilo petnaest godina Chamberlain je dospio u ruke Otta Kuntzea, neobiènog kuænog uèitelja, Prusa nad Prusima, koji je èetiri godine utiski-vao utaj prijemljivi um i osjetljivu duu slavu militantne Prusije i takoðer oèito nesvjes



an suprotnosti takvih umjetnika i pjesnika kao to su Beethoven, Goethe, Schilleri Wagner. U devetnaestoj se godini Chamberlain smrtno zaljubio u Annu Horst, takoðer Pruskinju, deset godina stariju od njega i, poput njega, u velikoj mjeri neurotiènu. Godine 1882, u dobi od dvadeset i sedam godina, putovao je iz eneve, gdje je tri godine studirao filozofiju i prirodne nauke, fiziku, kemiju i medicinu, uBay-reuth. Tu je upoznao Wagnera koji je, kako je izjavio, postao sunce njegova ivota, i Cosimu, skladateljevu suprugu, kojoj æe ostati strastveno i ropski odan dokraja ivota. Od 1885, kad je poao na slubu u Dresden170s Annom Horst kojom se bio oenio, za èetiri godine boravka ondje postao je Nijemacu mislima i jeziku. Godine 1889. preselio se na deset godina u Beè i, naposljetku,1909. u Bavreuth, gdje je ivio sve do svoje smrti 1927. Rastao se od svoje oboavane pruske ene 1905, kad joj je bilo ezdeset godina i kad je bila mentalno jo bolesnija od njega (rastava je bila toliko bolna da je, kako je rekao, umalo poludio),a tri godine kasnije oenio se Evom Wagner i nastanio kraj VVahnfrieda, gdje je mogao biti blizu enine majke, oboavane, snane i odluène Cosime.Preosjetljiva i neurotièna Chamberlaina, podlona èestim ivèanim slomovima, napastovalu demoni i, kako je govorio, nepopustljivo gonili da trai uvijek nova podruèja prouèavanja i da nastavlja svoje silno pisanje. Takve vizije prisilile su ga da prijeðes biologije na botaniku, na likovnu umjetnost, na muziku, na filozofiju, na biografiju, na historiju. Jednom, 1896. godine, kad se vraæao iz Italije, prisutnost jednog demona postala je toliko snana da je u Gardoneu siao s vlaka, zakljuèao se u hotelskoj sobi osam dana i, napustivi djelo o muzici o kojem je razmiljao, groznièavopisao o jednoj biolokoj tezi dok nije stvorio klicu teme koja je dominirala svim

njegovim kasnijim djelima: rasa i historija.Ma kakvi bili nedostaci njegova uma, raspolagao je irokim poznavanjem knjievnosti,glazbe, biologije, botanike, religije, historije i politike. Kao to je istakao Jean Real,26 u svim njegovim objavljenim djelima bilo je dubokog jedinstva nadahnuæa i znaèajne povezanosti. Kako je osjeæao progon demona, njegove knjige (o Wagneru,Goetheu, Kantu, kræanstvu i rasi) bile su pisane u groznici, u pravom transu, u stanju samoizazvane omamlje-nosti, tako da ih, kako kae u svojoj autobiografiji, Lebenswege meines Denkens, kasnije èesto nije prepoznavao kao svoje, jer su bile nadmaile njegova oèekivanja. Ljudi uravnoteenija duha no to je bio njegov kasnije su oboili njegove rasne teorije i mnogo ta od njegovih povijesnih djela, a francuski struènjak za germanistiku Edmond Vermeil proglasio je Chamberlainove ideje »iz osnovepogrenim«. Meðutim, antinacistièkom Hitlerovu biografu, Nijemcu Konradu Heidenu, koji e alio to su Chamberlainove rasne teorije imale takav utjecaj, on je

171»u povijesti njemaèkog mislilatva jedan od najèudesnijih talenata, rudnik znanja i dubkih ideja«.Knjiga koja je najsnanije utjecala na to mislilatvo, koja je bacala u ekstazu Wilhelma II i dovela naciste do njihova rasistièkog ludila, bila je »Osnove devetnaestogstoljeæa« (Grundlagen des Neunzehnten Jahrhunderts), djelo od oko tisuæu i dvije stotine stranica koje je Chamber-lain, ponovo opsjednut jednim od svojih »demona«, napisao u devetnaest mjeseci, izmeðu 1. travnja 1897. i 31. listopada 1898. u Beèu, aobjavljeno je 1899. godine.

Kao i Gobineau, kome se divio, Chamberlain je smatrao da je kljuè povijesti, i sama osnova civilizacije, rasa. Da shvati devetnaesto stoljeæe, to jest suvremeni svijet, èovjek mora najprije razmotriti kakvu su mu batinu namrla davna vremena. Tu sutri stvari, kae Chamberlain: grèka filozofija i umjetnost, rimski zakoni i Kristov

a liènost. Tu su takoðer tri nasljednika: idovi i Nijemci, dvije »èiste rase«, i mjeaini na Sredozemlju »ljudski kaos,« kako ih je nazvao. Samo Nijemci zasluuju takvu sjjnu batinu. Oni su, istina, uli u historiju kasno, ne prije trinaestog stoljeæa, alii prije toga, razorivi Rimsko carstvo, dokazali su svoju vrijednost. »Nije toèno,« kaon, »da su teutonski barbari donijeli 'mrak srednjeg vijeka'; taj mrak uslijedio je, naprotiv, nakon intelektualne i moralne propasti rasno kaotiènog èovjeèanstva kojeje Rimsko carstvo na samrti stvorilo; da nije bilo Teutona, na zemlju bi se spustila vjeèna noæ.« U vrijeme kad je to pisao, vidio je u Teu-tonima jedinu nadu za svijet.Chamberlain je u »Teutone« ukljuèivao i Kelte i Slavene, iako su Teutoni bili najvanij



element. Meðutim, u svojim definicijama je prilièno nejasan, a na jednom mjestu izjavljuje da »svatko tko se ponaa kao Teuton jest Teuton, bez obzira na svoje rasno porijeklo«. Moda je tad mislio na svoje nenjemaèko porijeklo. Ma to bio, Teuton je, prma Chamberlainu, »dua nae kulture. Znaèaj svake nacije kao ive snage ovisi o proporcprave teutonske krvi u njezinu stanovnitvu. . . Prava povijest poèinje u trenutkukad Teuton svojom majstorskom rukom èepa drevnu batinu.«A idovi? Najdue poglavlje u Osnovama posveæeno je njima. Kao to smo vidjeli, Chamberain je ustvrdio172¦¦

da su idovi i Teutoni jedine dvije èiste rase preostale na Zapadu. U tom poglavljuosuðuje »glup i odvratan antisemitizam«. idovi nisu, kae, »manje vrijedni« od Teutonasu »drugaèiji«. Imaju svoju velièinu; shvaæaju »svetu dunost« èovjeka da èuva èistoæu nastavlja analizirati idove, Chamberlain upada u najvulgarniji antisemitizam koji u drugih osuðuje i koji naposljetku dovodi do opscene karikature idova u listu Juliusa Streichera Der Stitrmer u Hitlerovo doba. Zapravo, dobar dio »filozofske« osnove nacistièkog antisemitizma potjeèe iz tog poglavlja.Ubrzo postaje besmisao Chamberlainovih gledita oèita. Prvo izjavljuje da je Kristova liènost jedna od triju velikih batina moderne civilizacije. Zatim nastoji »dokazati«da Isus nije bio idov. Njegovo galilejsko porijeklo, nesposobnost da ispravno izgovara aramejske guturale, Chamberlainu su »jasni znaci« da je Isus imao »veliku kolièinnesemitske krvi«. Na kraju donosi tipièan, odrjeit zakljuèak: »Tko god tvrdi da je Isbio idov, glup je ili lae. . . Isus nije bio idov.«

to je, dakle, bio? Chamberlain odgovara: vjerojatno arijevac! Ako ne posve po krvi, onda nesumnjivo po svom moralnom i religioznom uèenju toliko suprotnom »materijalizmu i apstraktnom formalizmu« idovske vjere. Bilo je, dakle, prirodno ili je bar bilo prirodno Chamberlainu to je Krist postao »Bog mladih indoevropskih naroda, punih vitalnosti«, i nadasve Bog Teutona, jer »nijedan drugi narod nije bio tako dobro opremljen kao Teutoni da èuje taj boanski glas«.Zatim slijedi navodno potanka povijest idovske rase, od vremena kad su se Semitiili pustinjski Beduini pomijeali s okrugloglavnim Hititima, koji su imali »idovski nos«, i naposljetku s Amoriæanima, koji su bili arijevci. Na nesreæu, do mijeanja s arievcima Amoriæani su bili, kae Chamberlain, visoki, plavokosi, velièanstveni dolo sno da bi bitno poboljalo »pokvareni« hebrejski utjecaj. Odatle Englezu, protusloveæi ijeloj njegovoj teoriji o èistoæi idovske rase, idovi postaju »negativna« rasa »bastada su arijevci opravdano »zanijekali« Izrael. Èak zamjera arijevcima da su idove okru

i »aureolom lane slave«. idovima, tvrdi, »dozlaboga nedostaje prave religije.«173Naposljetku, Chamberlain smatra da spas lei u Teu-tonima i njihovoj kulturi, a odTeutona su mu Nijemci najdarovitiji jer su naslijedili najbolje osobine Grka iIndogermana. Time stjeèu pravo da budu gospodari svijeta. »Bog se danas uzda iskljuèivo u Nijemce,« napisao je na jednom drugom mjestu. »Ta spoznaja, ta istina,« dodaje Chamberlain, »ispunjava mi duu godinama.«Objavljivanje Grundlagen des 19. Jahrhunderts izazvalo je neku vrstu senzacije idonijelo tom neobiènom Englezu iznenadnu slavu u Njemaèkoj. Usprkos rjeèitosti i odlièom stilu jer Chamberlain je bio savjestan umjetnik knjiga nije bila lako tivo. Ali ubrzo su je prihvatile vie klase koje su, èini se, u njoj nale upravo ono u to su tjele vjerovati. U deset godina doivjela je osam izdanja i prodana je u 60.000 primjeraka, a do poèetka prvog svjetskog rata godine 1914. dostigla je prodaja 100.0

00 primjeraka. Prodaja je ponovo procvala u nacistièko vrijeme, i sjeæam se objavljivanja dvadeset i èetvrtog izdanja 1938, do kada se prodalo vie od èetvrt milijuna primjeraka.Meðu njezinim prvim i najoduevljenijim èitaocima bio je car Wilhelm II. Pozvao je Chamberlaina na svoj dvor u Potsdamu i prilikom tog susreta sklopljeno je prijateljstvo koje je trajalo do kraja autorova ivota 1927. godine. Meðu njima razvilo se obilno dopisivanje. Neka od èetrdeset i tri pisma koja je Chamberlain poslao caru (Wilhelm je odgovorio na dvadeset i tri) bili su dugaèki eseji kojima se vladar posluio u nekoliko svojih bombastiènih govora i izjava. »Sam Bog je poslao Vau knjigu njeaèkom narodu, a Vas osobno meni,« pisao je Kaiser u jednom od svojih prvih pisama. C



hamberlainova puzavost i pretjerano laskanje u tim pismima izazivaju muèninu. Kaiser i njegovi podanici, pisao je u jednom pismu, »roðeni su u svetitu«, i izvjestio carda je njegov portret u svojoj radnoj sobi postavio nasuprot Leonardovu Kristu tako da, dok radi, èesto koraèa gore-dolje izmeðu svog spasitelja i svog vladara.Meðutim, servilnost nije prijeèila Chamberlaina da neprestano nudi savjete tom tvrdoglavom, umiljenom monarhu. Godine 1908. je opozicija protiv Wilhelma dostigla takav vrhunac da ga je Reichstag napao zbog katastrofalnog mijeanja u vanjsku politiku. Ali Chamberlain je174pisao caru da javno mnijenje stvaraju idioti i izdajice te neka o njemu ne brine, na to mu je Wilhelm odgovorio da æe njih dvojica drati zajedno. »Vi vodite svoje peo, ja svoj jezik (i) iroki maè.«Uvijek iznova Englez je podsjeæao cara na misiju koja je Njemaèkoj predodreðena. Kad je izbio prvi svjetski rat, pisao mu je da mora, èim Njemaèka osvoji vlast »a to s poudanjem moemo oèekivati« poput Augusta poèeti sistematski preobraavati svijet i postjegovim uèiteljem i voðom, a isto tako i Njemaèka . . . Opremljena ofenzivnim i defenzivnim orujem, organizirana jednako èesto i nepogreivo kao vojska, nadmoæna svima u umetnosti, znanosti, tehnologiji, industriji, trgovini, novèarstvu, ukratko, na svakom polju: uèitelj, voða i pionir svijeta, svaki èovjek na svom mjestu, svaki èovjek dajsve od sebe za svetu stvar tako æe Njemaèka .. . osvojiti svijet svojom duhovnom nadmoæi.«Za propovijedanje takvog slavnog predodredenja svoje druge domovine (Chamberlainje godine 1916. dobio njemaèko dravljanstvo) Kaiser mu je dodijelio eljezni kri.Meðutim, utjecaj tog Engleza najsnanije se oèitovao na Treæi Reich, koji je, dodue, n

ao tek est godina nakon njegove smrti, ali èiji je dolazak prorekao. Njegove rasneteorije i predodbe o misiji Nijemaca i Njemaèke preuzeli su nacisti slaveæi ga kao jednog od svojih proroka. Za Hitlerova reima iziao je bezbroj knjiga, broura i èlanakau kojima su ga uzdizali kao »duhovnog osnivaèa« nacionalsocijalistièke Njemaèke. Rosenbje èesto pokuavao na Hitlera prenijeti svoje oduevljenje za engleskog filozofa. Alimoguæe je da je Hitler Cham-berlainove napise bio upoznao veæ i za svog boravka u Beèu, jer su tada bih vrlo raireni meðu pangermanima i antisemitima, a Hitler je publikacije tih grupacija poudno gutao. Vjerojatno je èitao i neke od ovinistièkih èlanakaje je Chamberlain pisao u toku rata. U Mein Kampfu ali to se u Drugom Reichu ravnoduno prelazilo preko Chamberlainovih opaanja.Chamberlain je bio jedan od prvih intelektualaca u Njemaèkoj koji je Hitleru prorekao veliku buduænost a Nijemcima, ako ga budu slijedili, nove moguænosti.175

Hitler ga je upoznao 1923. u Bavreuthu i, premda je filozof tad bio bolestan, napola oduzet i razoèaran njemaèkim porazom i padom hohenzollernovskog carstva slomomsvih svojih nada i prorotava! mladi rjeèiti Austrijanac naprosto ga je oamutio. »Oèvas velike stvari!« pisao je Hitleru sutradan. »Ni trenutka se nisam pokolebao u svojoj vjeri u njemaèki narod, ali je moja nada, moram priznati, nisko pala. Jednimudarcem ste preobrazili stanje moje due. To to Njemaèka u trenutku najveæe svoje nevoje raða jednog Hitlera potvrðuje njenu vitalnost. . . Neka vas Bog titi!«To je bilo u vrijeme kad je Adolfa Hitlera, s njegovim èaplinovskim brèiæima, neotesanim ponaanjem i silovitim, tuðinskim ekstremizmom, veæina Nijemaca smatrala smijenim. ad je Hitler imao tek malo pristaa. Ali je hipnotièki magnetizam njegove liènosti djelovao magièno na ostarjelog, bolesnog filozofa i obnovio njegovu vjeru u narod kojem se priklonio i elio ga uzdignuti. Chamberlain je postao èlan mlade nacionalsocijalistièke stranke i poèeo, koliko mu je zdravlje doputalo, pisati èlanke za njene opsk

rne publikacije. Jedan od njegovih èlanaka, objavljen 1924, dok je Hitler sjedio uzatvoru, pozdravljao ga je kao èovjeka od Boga predodreðenog da vodi njemaèki narod.Od Boga je prije njega bio predodreðen i Wilhelm II, ali nije uspio; sad je tu bioAdolf Hitler.O Chamberlainovu 70. roðendanu, 5. rujna 1925, objavio je Volkischer Beobachter hvalospjev u kojem je pozdravljao njegovo djelo Osnove »kao evanðelje nacionalso-cijalistièkog pokreta«. esnaest mjeseci kasnije, 11. sijeènja 1927, legao je filozof u grobs nadom da æe se ipak sve to je propovijedao i prorokovao obistiniti pod vodstvom novog njemaèkog Mesije.Pored jednog princa, to je zastupao Wilhelma II, koji se nije smio vratiti na nje



maèko tlo, Hitler je bio jedina javna liènost na Chamberlainovu pogrebu. U nekrologuje Volkischer Beobachter objavio da je njemaèki narod izgubio jednog od »velikih kovaèa oruja èije oruje jo u nae vrijeme nije nalo potpunu primjenu«. Ni napola uzeta smrtnoj postelji, ni bilo tko u Njemaèkoj, pa ni sam Hitler, nisu onog mraènog sijeènja 1927, kad je nacionalsocijalistièka stranka bila u najjadnijem stanju,176mogli slutiti koliko brzo i s kakvim stranim posljedicama æe oruje koje je iskovao taj Englez, presaðen na tuðe tlo, naæi potpunu primjenu.27Ipak, veæ i tad, i jo mnogo ranije, Adolf Hitler je bio opsjednut mistiènim osjeæajem a mu je predodreðena misija na zemlji. »Od milijuna ljudi . . . mora se izdvojiti jedan,« napisao je u Mein Kampfu (potcrtao Hitler), »koji æe apodiktiènom snagom, od koleljivog idejnog svijeta irokih masa, isklesati granitne principe i toliko se boriti da jedino oni budu opravdani dok se iz promjenljivih valova slobodnog misaonogsvijeta ne uzdigne tvrda stijena èvrstog jedinstva vjere i volje.«28U svojih èitalaca nije ostavljao ni najmanje sumnje da sebe smatra tim jednim èovjekom. Mein Kampf je proet malim raspravama o ulozi genija, koga odabire providnostda izvede svoj narod iz nevolje i ponovo ga uèini velikim, iako to moda ni sam genij isprva ne shvaæa ili ne spoznaje svoju velièinu. Èitalac je svjestan da Hitler timemisli na sebe i na svoj trenutaèni poloaj. Svijet jo nije u njemu prepoznao ono to ojest, ali sudbina genija je oduvijek bila takva u poèetku. »Gotovo uvijek potrebanje neki poticaj da genija iznese na pozornicu,« primjeæuje. »(Svijet) se tad opire i ne eli vjerovati da je to biæe, naoko isto, odjednom neko drugo; to je proces koji se ponavlja vjerojatno sa svakim znaèajnim sinom èovjeèanstva . . . Iskra genijalnostinalazi se u istinski stvaralaèkom èovjeku od trenutka njegova roðenja. Prava genijalno

st uvijek je uroðena, nikad steèena ili èak nauèena.«29Posebno su velikani koji su oblikovali povijest bili mjeavina mislioca i praktièkogpolitièara. »Unutar dugih razdoblja ljudske povijesti moe se dogoditi da se politièarstopi s teoretièarom. Ali, to je potpunija ta veza, to su veæe prepreke politièarevu rdu. On vie ne radi za potrebe koje æe svaki obièni graðanin moæi shvatiti, veæ za ciljoje razumije samo nekoliko izabranih. Stoga se on razapinje izmeðu ljubavi i mrnje.Protest sadanjice koja ga ne shvaæa bori se s priznanjem buduænosti za koje takoðerdi. Jer, to su njegova djela zna-177èajnija za buduænost, to ih sadanjost manje moe shvatiti, to je tea njegova borba . 0Te reèenice napisao je 1924, kad su samo malobrojni shvaæali to je naumio taj èovjek kji je tad sjedio u zatvoru, diskreditiran neuspjelim puèem. Ali Hitler nije sumnja

o u sebe. Dvojbeno je da li je ikad osobno èitao Hegela, ali iz njegovih napisa igovora vidljivo je da su mu ideje tog filozofa bile poznate, bar iz razgovora sRosenbergom, Eckartom ili Hessom. Na ovaj ili onaj naèin, mora da su Hegelova èuvenapredavanja na Berlinskom sveuèilitu, jednako kao i bezbrojne Nietzscheove izreke,pobudile njegovu panju. Kao to smo veæ spomenuli, Hegel je razvio teoriju o herojima, teoriju koja je i te kako odgovarala njemaèkom mentalitetu. U jednom svom predavanju govorio je da se »volja Weltgeista« oèituje »u liènostima znaèajnim za historiju sa«.Moemo ih nazivati herojima, utoliko to svoje ciljeve i zadatke ne izvlaèe iz mirnog,redovnog toka stvari, blagoslovljenog postojeæim poretkom, veæ iz tajnog izvora, izonog unutranjeg Duha jo skrivenog pod povrinom, koji na vanjski svijet kuca kao naljusku a zatim je razbija u komadiæe. Takvi su bili Aleksandar, Cezar, Napoleon.To su bili praktièni politièari, ali istodobno i mislioci koji su imali uvid u ono to

vrijeme trai to je sazrelo za razvitak. To je bila Istina njihova vremena i njihova svijeta . . . Njihovo je bilo da znaju taj opæi princip, korak koji izravno vodi u napredak, kojim æe krenuti njihov svijet; da im to bude cilj i da uloe svoju energiju u to. Stoga treba priznati da ti ljudi koji kroje historiju ti heroji jedne epohe imaju najjasniji pogled; njihova djela i njihovi govori jesu ono najbolje u njihovu vremenu.31Sliènost ovog citata i onog citata iz Mein Kampfa je uoèljiva. Stapanjem politièara imislioca nastaje heroj, »sVjetskohistorijska« liènost, Aleksandar, Cezar, Napoleon. Zar nije i Hitler, u kome je, kako je u meðuvremenu povjerovao, dolo do takvog stapanja, mogao teiti da dostigne njihovu velièinu?



U Hitlerovim izjavama odzvanja neprestano tema da je vrhovni voða iznad morala prosjeènog èovjeka. To je bilo Hegelovo i Nietzscheovo stanovite. Vidjeli smo da je Hegel tvrdio kako se »moralni zahtjevi« i »litanija osobnih vrlina« ne mogu traiti od velivladara, niti se herojima smije zamjeriti ako »na svom putu pogaze mnogi178neduni cvijet«. Nietzsche je u svojim grotesknim pretjerivanjima otiao jo mnogo dalj.Moænici, gospodari stjeèu ponovo èistu savjest grabeljive ivotinje; èudovite koje seanog pokolja, palea, oskvrnuæa i muèenja vraæa s istom radoæu u srcu, s istim mirom o da je sudjelovalo u kakvoj studentskoj nepodoptini . . . Tko umije zapovijedati, tko je po prirodi »gospodar«, tko je silovit u èinu i kretnji to njemu znaèe ugovo. . Da bismo pravilno ocijenili moral, treba ga zamijeniti sa dva zooloka pojma:kroæenjem zvijeri i uzgojem odreðenih vrsta.32 (Volja za moæ).Takve misli koje je Nietzsche dotjerao do krajnosti, a mnogi Nijemci spremno prihvatili, na Hitlera su, èini se, snano djelovale. Genij s misijom bio je iznad zakona; njega nije mogao obvezivati »buroaski« moral. Tako je, kad je dolo njegovo vrijemza akciju, Hitler mogao opravdati najokrutnija i najhladnokrvnija nedjela, tlaèenje osobne slobode, brutalno uvoðenje prisilnog rada, strahote koncentracionih logora, pokolj vlastitih pristaa u lipnju 1934, ubijanje zarobljenika i masovno istrebljenje idova.Kad je Hitler u prosincu 1924, pet dana prije Boiæa, puten iz zatvora Landsberg, zatekao je situaciju koja bi vjerojatno potaknula svakog drugog èovjeka da se povuèe izjavnosti. Nacistièka stranka i njeni listovi bili su za^ branjeni; prijanje voðe bijahu zavaðeni ili su otpali. Njemu samom bilo je zabranjeno da javno istupa, a to je

bilo jo gore, prijetila mu je deportacija u rodnu Austriju. Bavarska policija jeto u svom izvjetaju ministarstvu unutranjih poslova hitno zatraila. Èak i mnogi od jegovih starih drugova slagali su se s opæim miljenjem da je Hitleru doao kraj i da æ, kao i mnogi drugi provincijski politièari koji su u godinama razmirica, kad se èinilo da se Republika rui, doli do prolazne slave, uskoro pasti u zaborav.** Jo godine 1929. profesor M. A. Gerotevvohl, urednik dnevnika lorda d'Abernona,napisao je napomenu uz ambasadorov izvjetaj o Pivnièkom puèu, u kojoj je, spomenuvi dje Hitler osuðen na zatvor, dodao: »Puten je nakon est mjeseci, uvjetno do isteka kane, tonuæi nakon toga u zaborav.« Lord d'Abernon bio je britanski ambasador u Berlinu od 1920. do 1926. i vrlo je vjeto nastojao uèvrstiti VVeimarsku Republiku.179Ali Republika je izdrala oluje. Poèela je napredovati. Dok je Hitler sjedio u zatvoru, pozvan je financijski èudotvorac po imenu dr Hjalmar Horace Greely Schacht da

uèvrsti valutu, u èemu je i uspio. Razorna inflacija je prola. Otplatu ratnih dugovaolakao je Dawesov plan. Iz Amerike poèeo je pritjecati kapital. Privreda je bila naputu da se brzo oporavi. Stresemann je svojom politikom razumijevanja uspio kodSaveznika. Francuzi su se spremali da se povuku iz Ruhra. Na raspravi je bio pakt o sigurnosti koji æe utrti put opæem sreðivanju situacije u Evropi (Locarno), a Njemaèku privesti natrag u Drutvo naroda. Prvi put od poraza nakon est godina napetost, nemira i depresije poèeo je za njemaèki narod ponovo normalan ivot. Dva tjedna prie Hitlerova izlaska iz zatvora, socijaldemokrati »novembarski zloèinci«, kako ih je Htler nazvao u izborima za Reichstag, u kojima su se zalagali za Republiku, dobili su 30 posto vie glasova (gotovo osam milijuna). Naprotiv, nacistima, koji su seprikljuèili nacionalistièkim grupacijama sa sjevera zemlje pod imenom Nacionalsocija-listièki pokret za slobodu (NS Deutsche Freiheitsbewegung), pao je u prosincu broj glasova od priblino dva milijuna, koliko su bili dobili u svibnju 1924, na man

je od milijun. Èinilo se da je nacionalsocijalizmu odzvonilo. Bio je poniknuo u trenutku nacionalne nevolje. Sad kad su se odjednom izgledi za naciju popravljali^brzim je tempom nestajao. Tako je bar vjerovala veæina Nijemaca i stranih promatraèa.Ali ne i Adolf Hitler! On se nije dao tako lako obeshrabriti. Znao je èekati. Dokje ponovo prikupljao konce svog ivota u zimskim mjesecima 1925, u malom dvosobnomstanu na najgornjem katu u Thierschstrasse 41 u Miinchenu, a zatim, kad je dololjeto, u razliènim gostionicama Obersalzberga iznad Berchtesgadena, razmiljanja o prolim neuspjesima i sadanjem pomraèenju posluila su samo da uèvrste njegovu odluènosa reetaka imao je vremena razmisliti ne samo o svojoj prolosti, njezinim trijumfim



a i grekama, veæ i o burnoj prolosti njemaèkog naroda i njegovim trijumfima i pogrek. Èinilo mu se da je oboje sad jasnije sagledao. I tako se ponovo u njemu rodio gorljiv osjeæaj o svojoj misiji i misiji njemaèkog naroda koji je180iskljuèivao svaku sumnju. U takvom povienom raspoloenju zavrio je diktiranje bujice ijeèi koje su se bile slile u prvi dio Mein Kampfa. Smjesta se prihvatio drugog dijela. Nacrt onog to mu je Svevinji povjerio da izvri u ovom kataklizmièkom svijetu, filozofija Welt-anschauunga koja ga je trebala poduprijeti, bili su sad izloenigolim pismom tako da svatko moe o njima razmiljati. Taj pogled na svijet, ma koliko bio poremeæen, imao je, kao to smo vidjeli, duboke korijene u njemaèkom duhu. Taj nacrt se mogao èiniti grotesknim veæini umova dvadesetog stoljeæa, èak i u Njemaèkoj. Ali on je imao stanovitu logiku. Sadrao je jednu viziju. Nudio je, iako je to malotko u to vrijeme uviðao, nastavak njemaèke povijesti. Ukazivao je na put do slavne njemaèke sudbine.181KNJIGA DRUGATRIJUMF I KONSOLIDACIJAPUT DO VLASTI: 1925-31.184Godine od 1925. do nastupa privredne krize 1929. bile su mrave za Adolfa Hitlerai nacistièki pokret, ali za ocjenu karaktera tog èovjeka znaèajno je to je saèuvao i nd nije izgubio nadu i pouzdanje. Usprkos razdraljivoj naravi, zbog koje bi èesto histerièno planuo, imao je strpljenja da èeka i dovoljno razbora da ocijeni kako atmosfera materijalnog napretka i osjeæaj olakanja koji su tih godina obuzeli Njemaèku ne

pogoduju njegovim ciljevima.Bio je uvjeren da dobra vremena neæe potrajati. to se tièe Njemaèke, govorio je, ta vrmena ne ovise o njezinoj snazi, nego o snazi drugih nadasve Amerike iz èijih su nabreklih depova pritjecali zajmovi da bi njemaèka privreda mogla napredovati. Izmeðu 1924. i 1930. njemaèki krediti dosegli su oko sedam milijardi dolara, a veæina tog novca potjecala je od amerièkih ulagaèa, koji nisu mnogo razmiljali odakle æe to Nijemcivratiti. Sami Nijemci su o tome mislili jo manje.Republika je uzajmljivala da bi platila reparacije i izgradila dalekosene socijalne slube, pravi uzor ostalom svijetu. Drave, gradovi i opæine uzajmljivali su ne samo da financiraju potrebna poboljanja, nego i za izgradnju aerodroma, kazalita, sportskih stadiona i raskonih bazena za plivanje. Industrija, koja se lako rijeila svojih dugova u inflaciji, uzajmljivala je milijarde za opremu i racionalizaciju svojih proizvodnih procesa. Industrijska proizvodnja smanjena u 1923. za 55 posto

u odnosu na onu iz 1913, popela se do 1927. na 122 posto. Prvi put nakon rata,godine 1928. nezaposlenost je pala ispod jed-185nog milijuna na 650.000. Te godine iroka potronja skoèila je za 20 posto u odnosu n1925, a iduæe godine prosjeène zarade bile su za 10 posto vie nego èetiri godine ranie. Nie srednje klase, svi oni milijuni malih trgovaca i èinovnika, od kojih se Hitler nadao masovnoj podrci, sudjelovale su u opæem blagostanju.Moje poznanstvo s Njemaèkom poèelo je u tim dani-i ma. U to vrijeme stalno sjedite bilo mi je u Parizu i povremeno u Londonu, i ma koliko da su ti velegradovi mladomAmerikancu, sretnom to moe pobjeæi iz nevjerojatne praznine ere Calvina Coolidgea,bili privlaèni, blijedjeti su poneto kad bi doao u Berlin i Miinchen. U to vrijeme Njemaèka je bila u èudesnom previranju. ivot se èinio slobodnijim, modernijim, uzbudljiijim no bilo gdje drugdje gdje sam bio. Nigdje umjetnost i intelektualni -ivot ni

su bili tako ivi. U tadanjem knjievnom stvaranju, slikarstvu, arhitekturi, glazbi idrami bilo je novih strujanja i sjajnih talenata. I posvuda naglasak na mladima. Èovjek bi cijelu noæ prosjedio s mladima u kavanicama pod vedrim nebom, po barovima, ljetnim kampovima, na parobrodu na Rajni ili u dimom ispunjenom umjetnikovomateljeu, bez kraja i konca razgovarajuæi o ivotu. Bila je to zdrava, bezbrina omladina, opijena suncem, ispunjena golemom energijom i eljom da uiva u ivotu i slobodi. Ènilo se da je stari, tiranski pruski duh umro i da je pokopan. Od Nijemaca kojeje èovjek susreo politièara, pisaca, urednika, umjetnika, profesora, studenata, poslovnih ljudi, radnièkih voða veæina je pobuðivala dojam da je demokratièna, liberalna,pacifistièka.



O Hitleru ili nacistima jedva se to èulo osim u vicevima obièno u vezi s Pivnièkim ppod kojim je nazivom postao poznat. U izborima 20. svibnja 1928. nacisti su dobili samo 810.000 glasova od ukupno 31 milijun i imali u Reichstagu tek desetak poslanièkih mjesta od 491. I konzervativni nacionalisti pretrpjeli su teak / gubitakjer im je broj glasova od est milijuna, koliko su dobili 1924, pao na èetiri, a broj mjesta u parlamentu sa 103 na 73. Nasuprot tome, socijaldemokrati su na izborima 1928. dobili milijun i èetvrt glasova vie, ukupno vie od devet milijuna, sa 153mjesta u Reichstagu, èime su postali najjaèa politièka stranka u Nje-186maèkoj. Èinilo se da je deset godina nakon svretka rata naposljetku njemaèka Republikanala èvrsto tlo pod nogama.Èlanstvo Nacionalsocijalistièke stranke te godine, 1928, iznosilo je 108.000. Iako je broj bio malen, polagano je rastao. Èetrnaest dana nakon izlaska iz zatvora krajem1924, Hitler se pourio k dru Heinrichu Heldu, bavarskom premijeru i voði katolièke Bavarske narodne stranke. Dao je rijeè da æe se pridravati propisa (Hitler je puten uvetno) i Held je ukinuo zabranu o javnom istupanju i izlaenju nacistièkog lista. »Divlja zvijer je ukroæena,« saopæio je Held ministru pravosuða Guertneru, »moemo popustanac.« Bavarski premijer bio je jedan od prvih, ali nipoto posljednji njemaèki politièar koji je u svojoj ocjeni tako sudbonosno pogrijeio.Volkischer Beobachter osvanuo je ponovo 26. veljaèe1925. s dugim Hitlerovim uvodnikom pod naslovom »Nov poèetak«. Sutradan je govorio naprvom masovnom skupu uskrsnule nacistièke stranke u Burgerbrdukelleru, koji su oni njegovi vjerni sljedbenici posljednji put bili vidjeli ujutro 9. studenog, p

rije godinu i pol, kad su odande krenuli na svoj zlosretni pohod. Mnogi od vjernih nisu bili tu: Eckart i Scheubner-Richter bili su mrtvi, Goring u izbjeglitvu.Ludendo*ff i Rohm su raskinuli s voðom. Razljuæeni Rosenberg, zavaðen sa Streicherom iEsserom, nije doao. Isto tako ni Gregor Strasser koji je s Luden-dorffom vodio Njemaèki nacionalsocijalistièki pokret za slobodu (NS Deutsche Freiheitsbewegung) dok je Hitler bio iza reetaka, a nacistièka stranka zabranjena. Kad je Hitler pozvaoAntona Drexlera .da predsjedava skupu, stari ga je bravar i utemeljitelj stranke poslao k vragu. Usprkos tome, u pivnici se okupilo otprilike èetiri tisuæe sljedbenika da jo jednom èuju Hitlera, a on ih nije razoèarao. Njegova rjeèitost bla je jednako snana. Na zavretku dvosatne harange gomila je zagluno zapljeskala. Usprkos mnogim dezerterima i mraènim izgledima, Hitler je naglasio da se jo smatra diktatorskim voðom stranke. »Ja sam vodim ovaj pokret i nitko mi ne moe nametati uvjetedok god osobno snosim odgovornost,« izjavio je, i dodao: »Ja ponovo snosim odgovorn

ost za sve to se u pokretu dogaða, bez izuzetka.«Hitler je odluèio da ubuduæe slijedi dva cilja. Prvo, da187

,.., .l.i i uiUokupi svu vlast u svojim rukama, drugo, da obnovi nacistièku stranku kao politièku organizaciju koja æe traiti vlast iskljuèivo ustavnim sredstvima. Objasnio je svoju novu taktiku jednom od svojih pristaa, Karlu Ludeckeu, jo u zatvoru: »Kad se ponovo prihvatim posla, bit æe potrebno izmijeniti politiku. Umjesto da vlast nastojim osvojiti oruanim udarom, morat æemo stisnuti nos i uæi u Reichstag da se ondje obraèunamo katolièkim i marksistièkim poslanicima. Ako nadglasavanje i bude potrajalo due negoda ih posmièemo mecima, bar æe nam rezultat biti zajamèen njihovim vlastitim ustavom.Svaki zakonski proces je spor . . . Prije ili kasnije, imat æemo veæinu a, poslije t

oga, Njemaèku.«1 Poslije putanja iz Landsberga Hitler je uvjeravao bavarskog premijera da æe ubuduæe nacistièka stranka djelovati u okviru ustava.Ali, kad se 27. veljaèe ponovo pojavio u Burgerbrau-kelleru, dopustio je sebi da ga ponese oduevljenje gomile. Prijetio je dravi nimalo uvijeno. Republikanski reim je »neprijatelj«, ba kao i marksisti i idovi. Na kraju je uzviknuo: »U ovoj borbi postsamo dva rjeenja: ili æe neprijatelj prijeæi preko naih leeva ili mi preko njegova »Divlja zvijer« u ovom svom prvom govoru nakon putanja iz zatvora nije uopæe djelovalakroæeno«. Usprkos danom obeæanju, Hitler je iznova prijetio dravi nasiljem. Bavarska vada je smjesta obnovila zabranu javnog istupanja na dvije godine. Ostale drave uèinile su isto tako. Bio je to teak udarac èovjeku koga je govornitvo bilo dovelo tako



daleko. Uutkani Hitler bio je pobijeðeni Hitler, nemoæan kao boksaè na ringu s lisièin. Bar je veæina tako vjerovala.Ali, i opet se prevarila. Zaboravila je da je Hitler jednako vjet organizator koliko i govornik. Svladavajuæi bijes to mu je zabranjeno javno istupanje, bacio se sdivljim arom na reorganizaciju NSDAP. Naumio je od nje stvoriti organizaciju kakvu Njemaèka jo nije vidjela. Da bude poput vojske drava u dravi. Prvi posao je da puèe èlanpve koji æe plaæati èlanarinu. Krajem 1925. bilo ih je samo 27.000. Èlanstvo jeo polagano, ali je svaka godina biljeila stanovit napredak: 49.000 èlanova u 1926;72.000 u 1927; 108.000 u 1928; 178.000 u 1929.188Mnogo je vanija bila izgradnja komplicirane stranaèke strukture sliène njemaèkoj dravupravi. Zemlja je po-dijeljenja na pokrajine ili Gaue, koji su otprilike odgovarali 34 izborna okruga, a na èelu svakog bio je Gau-leiter imenovan od Hitlera. Dodatnih sedam Gaue predviðeno je za Austriju, Danzig, Saar i Sudete. Gau se dijeliona okruge, Kreise, na èelu s Kreisleiterom. Iduæa manja stranaèka jedinica .bila je Ortsgruppe mjesna grupa koja se u graaovima dalje dijelila na uliène organizacije iblokove.Politièki se organizacija stranke sastojala od dva dijela: PO I, pod kojom je kraticom bio poznat, sa zadatkom da napada i potkopava postojeæu vlast, i PO II, kojije gradio dravu u dravi. Tako je PO I. imao tri odjela: Inozemni odjel, Odjel tampei Sindikalni. Po II. imao je odjele za poljoprivredu, sudstvo, privredu, unutranje poslove, rad i tehniku i gledajuæi jednim okom na buduænost Odjel za rasu i kultru. Za propagandu postojao je poseban i razgranat odjel.Iako su neki od batinaa stranke, veterana uliènih i pivnièkih tuènjava, bili protiv to

a da se uèlane ene i djeca, Hitler je uskoro i za njih predvidio organizacije. Hitler-Jugend (Hitlerova omladina) primala je mladiæe od petnaest do osamnaest godinai imala vlastite odjele za kulturu, kole, tampu, propagandu, »sportove obrane« itd, adjeèaci od deset do petnaest godina mogli su se uèlaniti u Deutsche Jungvolk (Njemaèkipodmladak). Za djevojke postojao je Bund deutscher Madel (Savez njemaèkih djevojaka), a za ene NS-Frauenschaft (Nacistièka enska drutva). Studenti, uèitelji, èinovniijeènici, odvjetnici, pravnici svi su imali svoje organizacije u stranci, a nacistièki Kulturbund trebao je privuæi intelektualce i umjetnike.Nakon znatnih tekoæa, SA je organizirartu borbene odrede od nekoliko tisuæa pripadnika za zatitu nacistièkih skupova i rastjerivanje tuðih skupova i, uopæe, za terorizirane Hitlerovih protivnika. Neki od SA voða nadali su se da æe SA, kad Hitler doðe na vlast, nadomjestiti redovnu vojsku. Da bi se to pripremilo, uspostavljen je posebanured, pod generalom Franzom Ritterom von Ep-pom, nazvan Wehrpolitische Amt. Nje

govih pet odjela bavilo se problemima vanjske i unutarnje obrane, obrambe-189nih snaga, potencijalom narodne obrane i slièno. Ali smeðe koulje SA nisu nika~d postale drugo do arena gomila batinaa. Mnogi od njezinih yoða, na èelu s Rohmom, bili su oznati kao homoseksualci. Edmund Heines, voða munchenskih SA, nije bio samo homoseksualac veæ i osuðivani ubojica. Izmeðu te dvojice i desetaka drugih èesto je dolazilo o svaða moguæih samo u ljudi nastranih seksualnih sklonosti i ljubomore tipiène za njih.Da bi se mogao osloniti na pouzdaniju èetu, Hitler je obrazovao SS Schutzstaffel obukavi njezine pripadnike u crne uniforme sliène onima koje su nosili talijanski faisti, a zakletvu su polagali osobno njemu. Isprva je SS bio samo Fuhrerova_ tjelesna straa. Prvi ef bio mu je novinar imenorr^fierchtoloT^Cako je pretpostavljao relativni mir redakci)e~7Wct5æJier Beobachtera igri vojnika, zamijenio ga je bivi ozl

oglaeni policijski dounik Ehrhard Heiden. Tek 1929. Hitler je pronaao idealnog voðu S u osobi uzgajivaèa kokoi iz sela Wald-trudering blizu Miinchena; èovjeka blaga drana, koga su ljudi pogreno smatrali provincijskim uèiteljem (to je uèinio i autor kad^gje_prvi put vidio), Heinricha Him-mlera. Kad jdSiminlefpreuzeo SS, imao je SS oko dvije stotine pripadnika. Kad je zavrio svoj zadatak, SS je vladao Njemaèkom, a veæ je i samo njegovo ime u cijeloj okupiranoj Evropi izazivalo stravu.Na vrhu piramide te zamrene stranaèke organizacije stajao je Hitler s kiæenim naslovom: Vrhovni Fiihrer stranke i SA, predsjednik NSDAP. Izravno njemu bilo je podreðeno glavno vodstvo Reichsleitung, koje su saèinjavali stranaèki doglavnici i razni korisni funkcionari, kao »ef blagajne« (Schatzmeister) i »glavni poslovoða« (Ge-schdftsfu



. Kad bi tko u posljednjim godinama Republike posjetio impresivnu Smeðu kuæu u Miinchenu, nacionalno sjedite nacistièke stjanke, stekao bi dojam da se doista nalazi uministarstvu drave u dravi. Bez sumnje je Hitler takav dojam i elio izazvati jer jeon pomagao potkopati povjerenje, u domaæih ljudi i stranaca, u tadanju njemaèku dravkoju je nastojao sruiti.Ali Hitleru je bilo na umu neto mnogo vanije od pobuðivanja dojma. Tri godine poto jdoao na vlast,190u govoru »starim borcima« u Burgerbrdukelleru na godinjicu puèa, naveèer 9. studenog 1, objasnio je zato je stvorio tako snanu, sveobuhvatnu organizaciju. »Uvidjeli smo da nije dovoljno sruiti staru dravu,« rekao je, podsjeæajuæi prisutne na vrijeme kad jakon puèa stranka rasputena, »veæ da najprije treba izgraditi novu dravu koja mora stti spremna. . . . Godine 1933. nije se vie radilo o ruenju drave silom; u meðuvremenje bila izgraðena nova drava i preostalo je samo da se unite posljednji ostaci stare a za to je trebalo samo nekoliko sati.«2Svaka organizacija, ma kako sjajno postavljena i djelotvorna, sastavljena je odljudi, a ljudi imaju slabosti. U godinama kad je Hitler oblikovao svoju strankuimao je do grla neprilika sa svojim glavnim suradnicima. Neprestano su se svaðali,ne samo meðusobno nego i s njim. On koji je bio neèuveno nesnoljive prirode, pokazivao je èudesnu toleranciju prema moralnim nedostacima svojih pristaa. Nijedna drugastranka u Njemaèkoj nije privukla ni priblino toliko mutnih tipova. Kao to smo vidjeli, gomila svodnika, ubojica, homoseksualaca, alkoholièara i ucjenjivaèa dohrlila jestranci kao u raj na zemlji. Hitler nije mario za njihove mane sve dok su mu bili potrebni. Kad je izaao iz zatvora, ustanovio je da funkcionari jedan drugog dre

za grkljan te da pristojniji i ugledniji voðe kao Rosenberg i Ludendorff trae da se kriminalci, a posebno nastrani elementi, uklone iz pokreta. To je Hitler otvoreno odbio. »Smatram da nije zadatak politièkog voðe,« pisao je u svom uvodniku »Novi pou Volkischer Beobachteru 26. veljaèe 1925, »da nastoji popravljati ili èak stapati ljudski materijal koji mu je na raspolaganju.«Meðutim, godine 1926. su optube i protuoptube kojima su se nabacivali nacistièki funkionari postale tako neugodne da je Hitler uspostavio stranaèki sud koji æe ih rjeavati i sprijeèiti da njegovi drugovi pgru svoje prljavo rublje u javnosti. Bio je poznat kaoCUSCHLAj kratica od naziva Untersuchung und SchHchtungs~2ussÆhuss (Odbor zaistragu i poravnanje). Prvi njegov ef bio je general Heinemann, ali on nije uspio shvatiti pravu namje-191nu tog suda, kojem nije bila svrha da optuenima izrièe osude, veæ da postupke stranaèk

h drugova po moguænosti zataka i da se pobrine da èlanovi ne remete stranaèku discipliu i ne krnje Fiihrerov autoritet. Zato je generala zamijenio bivi oficir, major Walter Buch, koji je stvar bolje shvatio. Dobio je dva pomoænika: Ulricha Grafa, biveg mesara i Hitlerova tjelohranitelja, i Hansa Franka, mladog nacistièkog odvjetnika, o kome æe biti vie rijeèi kasnije, kad se bude govorilo o njegovoj krvoednosti kageneralnog guvernera okupirane Poljske, za to je platio na vjealima u Niirnbergu.Taj sjajni trolist radio je na puno Fiihrerovo zadovoljstvo. Ma koliko teka bilaoptuba protiv nekog stranaèkog funkcionara, Buch bi odgovarao uvijek jednako: »Da, i to onda?« Zanimalo ga je jedino je li povrijeðena stranaèka disciplina ili Fiihrerov utoritet.Ali, bilo je potrebno vie od tog stranaèkog suda, ma kako djelotvoran bio u tisuæamasluèajeva, da ambicioznu i beskrupuloznu krupnu nacistièku ribu dri u stezi. Èesto se sam Hitler morao uplesti, ne samo da bi odrao privid harmonije u stranci, veæ da s

prijeèi da i njemu ne skoèe za vrat.Dok je on èamio u Landsbergu, u nacistièkom pokretu naglo se bio probio na vrh mlad èovjek po imenu Gregor (^strasser. Bio je roðeni Bavarac, po zvanju apotekar, tri gotttne mlaði od Hitlera. Poput njega, u ratu je odlikovan eljeznim kriem prvog reda,a od obiènog vojnika vinuo se do èina poruènika. U stranku je stupio 1920. i ubrzo postao pokrajinski voða u Donjoj Bavarskoj. Taj krupni, èvrsto graðeni èovjek, donekle bonvi-vant, koji je pucao od energije, razvio se u uspjenog javnog govornika vie snagom svoje liènosti nego govornièkim darom kakvim je raspolagao Hitler. tovie, bio je rni organizator. U svojoj divljoj potrebi za neovisnoæu, Strasser se opirao da se pokloni Hitleru i ozbiljno shvati Austrijanèev zahtjev da on bude apsolutni diktator



nacistièkog pokreta. To se, naposljetku, pokazalo kobnom grekom, jednako kao i njegovo iskreno oduevljenje za »socijalizam« u nacionalsocijalizmu.Usprkos tome to se iz zatvora Hitler protivio tome, Strasser se prikljuèio Ludendorffu i Rosenbergu u organiziranju Njemaèkog nacionalsocijalistièkog pokreta za slo-192bodu (NS Deutsche Freiheitsbewegung) da bi zabranjena nacistièka stranka ipak u proljeæe 1924. mogla sudjelovati u bavarskim i nacionalnim opæim izborima. U Bavarskojje taj blok dobio dovoljno glasova da postane druga po velièini stranka; u cijeloj je zemlji, kako smo vidjeli, pod nazivom Njemaèki nacionalsocijalistièki pokret zaslobodu blok dobio dva milijuna glasova i trideset i dva poslanièka mjesta u Reichstagu, od kojih je jedno zauzeo Strasser. Hitler je poprijeko gledao njegovu aktivnost, a jo vie uspjehe mladog èovjeka. Strasser pak nije bio sklon da Hitlera prizna glavnim gazdom te je ostao po strani kad je 27. veljaèe 1925, na masovnom skupu u Munchenu, obnovljena NSDPA.Hitler je uviðao da pokret mora, ako doista hoæe postati nacionalan, uhvatiti korijen u sjevernoj Njemaèkoj, i to prije svega u neprijateljskoj utvrdi Berlinu. Na izborima godine 1924. Strasser je korteirao na sjeveru zemlje i sklopio saveznitvo stamonjim desnièarskim radikalnim grupama pod vodstvom Albrechta von Graefea i grofaErnsta von Reventlovva. Tako je stekao osobne veze i stanovit broj pristaa u tompodruèju i bio jedini nacistièki funkcionar koji ih je ondje imao. Dva tjedna nakonskupa 27. veljaèe, Hitler je obuzdao svoj bijes i poslao po Strassera, nagovorioga da se vrati stadu i predloio mu da organizira nacistièku stranku na sjeveru. Strasser je to prihvatio. Pruila mu se prilika da primijeni svoje sposobnosti a da mu arogantni i zavidni Fiihrer ne stoji za vratom.

Za nekoliko mjeseci pokrenuo je u glavnom gradu list Berliner Arbeiterzeitung, koji je ureðivao njegov brat Otto Strasser, i èetrnaestodnevni bilten NS Briefe, kojije stranaèke funkcionare obavjetavao o liniji stranke. Poloio je temelje politièkoj rganizaciji koja se pruala Pruskom, Saskom, Hannoverom i industrijskim Porajnjem.Strasser je neprestano bio na putu, govoreæi na .skupovima, imenujuæi Gauleitere iorganizirajuæi aparat stranke. Kako je bio poslanik Reichstaga, imao je dvije neposredne prednosti pred Hitlerom: besplatno je putovao eljeznicom pa putovanja nisuoptereæivala ni njegov ni strankin dep, i uivao je poslanièki imunitet. Nikakve mu vasti nisu mogle zabraniti da javno istupa, nijedan mu sud nije mogao suditi zaklevetu. Kao to. je Heiden sar-193kastièno napisao: »Besplatno putovanje i nekanjeno klevetanje Strasser je imao velikprednost pred svojim Fiihrerom.«

Za svog tajnika i urednika NS Briefe Gregor Strasser je uzeo dvadesetosmogodinjegRajnjanina Paula Jo-sepha Goebbelsa.POJAVA PAULA JOSEPHA GOEBBELSATaj sitni, tamnokosi mladi èovjek komplicirane i neurot-ske prirode, hitrih misli,hrom. nije bio u nacistièkom pokretu novajlija. Otkrio je pokret jo 1922, kad je prvi put èuo Hitlerov govor u Miinchenu i stupio u stranku. Ali stranka nije otkrila njega jo pune tri godine, sve dok Gregor Strasser, èuvi ga jednom kako govori, nije zakljuèio da bi mu taj mladi èovjek, tako oèito nadaren, mogao biti od koristi. U dvadeset i osmoj godini Goebbels je veæ bio strastven govornik, fanatièan nacionalisti, to je Strasser znao, raspolagao je otrovnim perom te imao solidnu akademsku naobrazbu, to je bila rijetkost meðu nacistièkim funkcionarima. Heinrich Him-mler je upravo bio podnio ostavku na dunost Strasse-rova tajnika da bi vie vremena mogao posvetiti uzgoju peradi. Na njegovo mjesto Strasser je sad imenovao Goebbelsa. Bio

je to, kako se pokazalo, sudbonosan izbor.Paul Joseph Goebbels rodio se 29. listopada 1897. u malom industrijskom Rhevdtu,u Porajnju. Otac Fritz Goebbels bio je predradnik u mjesnoj tekstilnoj tvornici, a mati Maria Katharina Odenhausen bila je kæerka kovaèa. Oboje su bili poboni katolici. Svoje obrazovanje zahvaljuje Joseph Goebbels najveæim dijelom pomoæi crkve. Nakon zavrene osnovne katolièke upne kole iao je u gimnaziju u Rhevdtu, a zatim mu je pendija katolièkog drutva Albertus Magnus omoguæila da studira na sveuèilitu zapravosam univerziteta. Prije nego to je 1921, u svojoj dvadeset i èetvrtoj godini, stekao doktorat Sveuèilita u Heidelbergu, studirao je u Bonnu, Freiburgu, Wiirzburgu, Kolnu, Frankfurtu, Miinchenu i



194Berlinu. Na tim glasovitim sveuèilitima cvijetu njemaèke visoke naobrazbe Goebbelsusredotoèio na filozofiju, historiju, knjievnost i umjetnost i nastavio uèenje latinskog i grèkog.Namjeravao je postati pisac. U godini u kojoj je stekao doktorat napisao je autobiografski roman Michael, za koji nije mogao naæi izdavaèa, a u iduæe dvije godine napisao je dvije drame u stihu: Der Wanderer (o Isusu Kristu), i Der Einsame Gast,koje nisu nale producenta.* Ni u novinarstvu nije bio bolje sreæe. Veliki liberalnidnevnik Berliner Tageblatt odbio je desetak njegovih èlanaka i molbu za reportersko mjesto.U to rano doba bio je i njegov osobni ivot pun razoèaranja. Kako je bio hrom, nijemogao sluiti u ratu, a time mu je oduzeta moguænost da osobno doivi ono to se, bar upoèetku, mladim ljudima njegove generacije èinilo slavnim i nunim za istaknut poloaj nacistièkoj stranci. Goebbels se nije, kao to veæina vjeruje, rodio s kraæom nogom. Uosmoj godini obolio je od osteomijelitisa, upale kotane sri. Operacija na lijevomkuku nije uspjela i zbog toga je lijeva noga ostala kraæa i malo usahla. Taj nedostatak, zbog kojeg je vidljivo hramao, ljutio ga je cijeli ivot i bio jedan od uzroka to se rano ogorèio. Iz oèaja se, u studentskim danima i za kratkog razdoblja kadje u Ruhru agitirao protiv Francuza, èesto izdavao za ranjenog ratnog veterana.Ni u ljubavi nije imao sreæe, iako je cijelog ivota ljubavne avanture, koje su se proèule u godinama dok je bio na vlasti, pogreno smatrao velikim ljubavima. Njegovidnevnici iz 192526, kad mu je bilo dvadeset i osam i dvadeset i devet godina i kad ga je Strasser lansirao u stranci, puni su uzdisaja za ljubavima kojih je imaopo nekoliko odjednom.** Tako, primjerice:

14. kolovoza 1925: Alma mi je poslala razglednicu iz Bad Harzburga. Prvi znak odnje od one noæi. Izazovna, draesna Alma!* Michael je bio naposljetku objavljen godine 1929, poto je Goebbels postao poznat irom zemlje kao nacistièki funkcionar.Der Wanderer je dospio na pozornicu poto je Goebbels postao ministar propagande i ef kulture. Prikazivao se kratko vrijeme** Ti rani dnevnici, koje su otkrili saveznièki agenti poslije rata, bogat su izvor podataka o tom razdob'iu Goebbelsova ivota.195Primio prvo pismo od Else iz vicarske. Samo draga Elsa umije tako pisati . . . Uskoro æu na Rajnu na tjedan dana da budem posve sam. Tad æe doæi Elsa . . . Kako je eljo oèek jem!75. kolovoza: Ovih dana èesto mislim na Ahke . . . Kako je bilo divno putovati s n

jom. Ta divna djevojka!Èeznem za Elsom. Kad æu je ponovo zagrliti?Else, draga, kad æu te ponovo vidjeti?Alma, ti moje lagano perce!Anke, nikad te neæu zaboraviti!27. kolovoza: Tri dana na Rajni ... Ni rijeèi od Else . . . Zar se ljuti na mene?Kako èeznem za njom? U istoj sam sobi u kojoj sam bio s njom o prolim Duhovima. Kakve misli! Kakav osjeæaj! Zato ne dolazi?3. rujna: Elsa je ovdje! U utorak se vratila iz vicarske puna, jedra, zdrava, vesela, neznatno pocrnjela. Vrlo je sretna i sjajno raspoloena. Dobra je prema menii prua mi mnogo radosti.14. listopada: Zato me Anke morala napustiti? . . . Ne smijem razmiljati o takvimstvarima. -

21. prosinca: Prokletstvo je na meni i na enama. Jao onima koje mene vole!29. prosinca: U Krefeldu sinoæ s Hessom. Proslava Boiæa. Draesna, lijepa djevojka iz ranaèke. Moj tip. Kuæi s njom kroz kiu i oluju. Au revoir!Else je stigla.6. veljaèe 1926: udim za jednom slatkom enom! Oh, teka boli!Geobbels nikad nije zaboravio »Anke« Anke Hel-horn, svoju prvu ljubav, koju je upoznao u drugom semestru u Freiburgu. Dnevnik vrvi od buncanja o ljepoti te zagasiteplavojke i kasnijeg razoèaranja, kad ga je napustila. Poslije, kad je postao ministar propagande, povjerio je prijateljima, s tipiènom tatinom i cinizmom, zato ga jenapustila. »Prevarila me zato to je drugi momak imao vie novaca i mogao ju je izvod



iti na veèeru i predstave. Kako je bila luda! . . . Danas je mogla biti supruga ministra propagande! Kako li je to sad mora muèiti!« Anke se udala i rastala od »onog drrrgog momka«, a 1934. dola je u Berlin gdje joj je Goebbels pribavio namjetenje u nekom èasopisu.3Mladog Goebbelsa je Strasseru privukao njegov radikalizam, njegova vjera u »socijalizam« nacionalsocijalistièke stranke. Obojica su htjela stranku graditina proleta-196rijatu. Goebbelsovi dnevnici iz tog vremena puni su simpatija za komunizam. »Na kraju krajeva,« napisao je 23. listopada 1925, »bilo bi za nas bolje da zavrimo u boljeizmu nego da robujemo u kapitalizmu.« Dana 31. sijeènja 1926. zabiljeio je: »Mislim daje strano to mi (nacisti) i komunisti jedni drugima razbijamo glave . . . Hoæemo lise jednom sporazumjeti s vodeæim komunistima?« U to je vrijeme objavio i otvoreno pismo jednom komunistièkom voði uvjeravajuæi ga da su nacizam i komunizam zapravo jednote isto. »Vi i ja,« izjavio je, »borimo se jedan protiv drugog, ali zapravo nismo neprijatelji.«Adolfu Hitleru se to èinilo krivovjerstvom i sve je uznemirenije promatrao uspjehbraæe Strasser i Goebbelsa u izgradnji snanog, radikalnog proleterskog krila stranke na sjeveru. Ako ih prepusti samima sebi, ti bi ljudi mogli prisvojiti stranku,i to za ciljeve protiv kojih se Hitler energièno borio. Do neizbjenog sukoba dolo je u jesen 1925. i u veljaèi iduæe godine.Izazvali su ga Gregor Strasser i Goebbels zbog pitanja koje je u to vrijeme pobuðivalo u Njemaèkoj priliène rasprave: prijedloga socijaldemokrata i komunista da se veliki posjedi i imetak svrgnutih kraljevskih i kne-evskih obitelji ekspropriraju i

da ih preuzme Republika. To pitanje trebalo je, u skladu s vveimarskim ustavom,rijeiti plebiscitom. Strasser i Goebbels predlagali su da se nacistièka stranka pridrui komunistima i socijalistima i podri kampanju za eksproprijaciju zemljita aristokrata.Hitler se razbjesnio. Nekoliko bivih vlastodraca davalo je priloge stranci. tovie, iz krupnih industrijalaca poèeo se financijski zanimati za Hitlerov obnovljeni pokret upravo zato to se èinilo da obeæava djelotvornu borbu protiv komunista, socijalista i sindikata. Ako Strasser i Goebbels uspiju u svojim planovima, Hitlerovi izvori sredstava smjesta æe presuiti.Meðutim, prije nego je Fiihrer mogao ita poduzeti, Strasser je 22. studenog 1925. uHannoveru sazvao stranaèke voðe sjevernih pokrajina. Cilj sastanka bio je da sjevernu granu stranke nagovori da se prikljuèi kampanji za eksproprijaciju, i da nacisti usvoje novi privredni program koji bi ponitio »reakcionarnih« dvadeset pet toèaka iz

1920. Strasser i Goebbels eljeli su nacionalizaciju teke197industrije i velikih posjeda i nadomjetanje Reichstaga komorom stalea po faistièkom gledu. Hitler je odbio da doðe, ali je poslao svog vjernog Gottfrieda Federa da gazastupa i pokori pobunjenike. Goebbels je zatraio da Federa izbace: »Ne treba namdounik!« povikao je. Prisustvovalo je nekoliko funkcionara koji su se kasnije istakli u Treæem Reichu: Bernhard Rust, Erich Koch, Hans Kerrl i Robert Ley ali je samoLey, kemièar, alkoholièar i Gauleiter Kolna, stao uz Hitlera. Kad su dr Ley i Federustvrdili da je sastanak nepravilan i da se nita ne smije poduzimati bez vrhovnog Fiihrera Hitlera, Goebbels je povikao (prema navodu Otta Strassera koji je prisustvovao): »Traim da se sitni buruj Adolf Hitler istjera iz nacistièke stranke!« To bila otvorena pobuna.estoki mladi Goebbels bio je daleko odmakao od onda kada je, tri godine ranije, p

rvi put bio pao pod Hitlerov utjecaj ili se tako bar èinilo Gregoru Strasseru.»U tom sam se trenutku ponovo rodio!« uskliknuo je Goebbels sjeæajuæi se svojih dojmovakad je prvi put èuo Hitlerov govor u cirkusu Krone u Miinchenu u lipnju 1922. »Sad znam kojim putem da krenem ... To je bila zapovijed!« Jo ga je vie ponijelo Hitlerovodranje na suðenju miinchenskim puèistima. Nakon osude, Goebbels je pisao Fiihreru:Poput zvijezde koja se uzdie na nebu pojavili ste se pred naim zapanjenim oèima, izveli ste èuda koja su razbistrila nae umove i, u svijetu sumnje, i zdvajanja, dali nam nadu. Uzdigli ste se iznad masa, puni vjere i sigurni u buduænost, opsjednuti voljom da oslobodite mase svojom bezgraniènom ljubavi za sve one koji vjeruju u novi Reich. Prvi put vidjeli smo, blistavih oèiju, èovjeka koji je strgnuo masku s lica



iskrivljenih pohlepom, lica mediokritetskih parlamentarnih brblja-vaca . . .Na munchenskom sudu narasli ste pred naim oèima do velièine Fiihrera. Vae su rijeèi neæe rijeèi izgovorene u Njemaèkoj poslije Bismarcka. Iznijeli ste vie od vlastite bolipotrebu cijele generacije, koja u zbunjenoj tenji traga za Jjudima i zadatkom. Ono to ste rekli katekizam je nove politièke vjere, roðene iz oèaja bezbonog svijeta kse rui. , . Zahvaljujemo Vam. Jednog dana Njemaèka æe Vam zahvaliti. . .198Ali sada, godinu i pol dana kasnije, Goebbelsov idol je pao. Postao je »sitan buruj«koji je zasluio da ga izbace iz stranke. Hannoverski sastanak, osim Leyja i Federa, prihvatio je Strasserov novi program stranke i odobrio odluku da se pridrui marksistima u kampanji za plebiscit kojim æe se bivim kraljevima i kneevima oduzeti posjede.Hitler je saèekao svoj trenutak i 14. veljaèe 1926. udario. Sazvao je sastanak u Bambergu, u junoj Njemaèkoj, lukavo odabravi radni dan da onemoguæi prisutnost stranaèkiunkcionara sa sjevera koji su bili namjeteni. Zapravo samo su Gregor Strasser i Goebbels uspjeli doæi. S obzirom na broj Hitlerovih posebno odabranih funkcionara sjuga, nala su se ta dvojica u velikoj manjini. Na Fiihrerovo navaljivanje, morali su kapitulirati i odustati od svog programa. Takvi njemaèki struènjaci za nacizamkao to su povjesnièari Heiden i Olden, i strani pisci koji su se sluili njihovim podacima, biljee da je na bamberkom sastanku Goebbels javno napustio Strassera i priaoHit-leru. Ali Gobbelsovi dnevnici, pronaðeni poto su Heiden i Olden napisali svojeknjige, otkrivaju da on nije tako napreèac izdao Strassera. Oni pokazuju da je Goebbels, iako se sa Strasserom pokorio Hitleru, bio uvjeren da Hitler nipoto nijeu pravu i da, bar tog trenutka, nije imao nikakve namjere da prijeðe k njemu. Petn

aesti veljaèe, dan nakon bamberkog sastanka, zapisao je u svoj dnevnik:Hitler je govorio dva sata. Osjeæam se. kao da me tko pretukao. Kakav je to Hitler? Reakcionar? Krajnje èudan i nedosljedan. Potpuno je promaio u pitanju Rusije. Italija i Engleska su nai prirodni saveznici! Strano! . . . Moramo unititi Rusiju! . .. Pitanje privatnog vlasnitva plemstva ne treba ni doticati. Strano! ... Ne moguprozboriti ni rijeèi. Osjeæam se kao da me tko udario po glavi . . . Svakako jedno od velikih razoèaranja u mom ivotu. Nemam vie potpune vjere u Hitlera. To je strano: zmakli su mi tlo ispod nogu.Da pokae da je uz njega, Goebbels je otpratio Strassera na kolodvor nastojeæi ga utjeiti. Tjedan dana kasnije, 23. veljaèe, zabiljeio je: »Duga konferencija sa Strasserm. Rezultat: ostati èvrsti. Ostaviti da Miinchenci uivaju u svojoj Pirovoj pobjedi.Raditi, ojaèati i onda ponovo poèeti borbu za socijalizam.«199

Ali Hitler je bolje procijenio zapaljivog mladog èovjeka iz Porajnja, nego Strasser. Dana 29. oujka Goebbels je zapisao: »Jutros primio Hitlerovo pismo. Govorit æu 8.travnja u Munchenu.« Stigao je tamo 7. travnja. »Hit-lerov automobil me je èekao,« zabijeio je. »Kakav kraljevski doèek! Govorit æu u historijskom Biirgerbraukel-leru.« Govoje sutradan, s iste govornice s koje i Fiihrer. Zapisao je sve u svoj dnevnik 8. travnja:Hitler me je nazvao . . . Njegova nas ljubaznost, usprkos Bambergu, postiðuje ...U dva sata vozimo se u Biirgerbrau. Hitler je veæ ondje. Srce mi udara tako divljekao da æe puknuti. Ulazim u dvoranu. Gromoglasan doèek ... A tad uzimam rijeè i govorim dva i pol sata . . . Ljudi urlaju, udaraju nogama. Na kraju me Hitler zagrlio. Sretan sam . . . Hitler je stalno uza me.Nekoliko dana kasnije Goebbels se potpuno predao.13. travnja 1926: Hitler je govorio tri sata. Briljantno. Moe èovjeka tako uvjeriti

da posumnja u svoje oèi. Italija i Engleska nai su saveznici. Rusija nas hoæe progutati . . . Volim ga... Sve je promislio. Njegov ideal: pravedan kolektivizam i individualizam. Zemlja sve pripada narodu. Proizvodnja kreativna i individualistièka. Trustovi, transport itd. podrutvlje-no . . . On me u svemu umirio . . . Klanjamse veæem èovjeku od sebe, politièkom geniju.«Kad je Goebbels 17. travnja otiao iz Miinchena, bio je Hitlerov èovjek i ostao njegov najvjerniji sljedbenik sve do posljednjeg daha. Dvadeseti travnja napisao jeFuhreru roðendansku èestitku: »Dragi i oboavani Adolfe Hitlere! Toliko sam od Vas nauè. . Naposljetku sam progledao . . .« A te noæi u svoj dnevnik: »Trideset i sedam mu je godina. Adolfe Hitlere, volim Te jer si velik i istodobno jednostavan. To s



u svojstva genija.«Goebbels je dobar dio tog ljeta proveo s Hitlerom u Berchtesgadenu, i njegov jednevnik pun hvalospjeva Fuhreru. U kolovozu je u jednom èlanku u Volkischer Beobachteru javno raskinuo sa Strasserom.Tek sad uviðam to ste: revolucionari na rijeèima, ali ne na djelu (rekao.je Strasserui njegovim pristaama). Ne govorite toliko o idealima i ne zavaravajte se da stepronalazaèi i zatitnici tih ideala. . . Mi ne vrimo pokoru kad stojimo èvrsto iza Fiirera. Mi mu se klanjamo . . . s mukim, neslomljenim ponosom drevnih Nordijaca koji su pred svojim germanskim200feudalnim gospodarom stajali uspravno. Osjeæamo da je veæi od svih nas, veæi od vas iod mene. On je oruðe boanske volje koja oblikuje povijest svjeom, stvaralaèkom strast.Kasno u listopadu 1926. Hitler je Goebbelsa imenovao Gauleiterom Berlina. Naredio mu je da protjera svadljive smeðokouljae koji su ondje ometali razvoj pokreta i daosvoji njemaèki glavni grad za nacionalsocijalizam. Berlin je bio »crven«. Veæina njegvih glasaèa bili su socijalisti i komunisti. Dvadesetdevetogodinji Goebbels, koji je za neto vie od godinu dana ni od èega postao jedan od vodeæih luèonoa nacistièke sneustraivo se poduhvatio da ispuni svoj zadatak u tom babilonskom velegradu.HITLEROVO RAZDOBLJE ODMORA I LJUBAVIPolitièki mrave godine bile su Adolfu Hitleru, kako je kasnije rekao, najbolje godine njegova osobnog ivota. Kako mu je bilo zabranjeno da do 1927. javno istupa, anamjeravao je dovriti Mein Kampf i razmiljati o buduænosti nacistièke stranke i svojo, veæinu vremena provodio je u bavarskim alpama u Obersalzbergu iznad Berchtesgade

na. Bilo je to pravo mjesto za mir i odmor.Hitlerovi monolozi u njegovu Glavnom stanu na fronti u ratu, kad se kasno naveèerodmarao okruen starim drugovima i vjernim tajnicama i prisjeæao se davnih vremena,puni su nostalgije za onim to mu je to planinsko sklonite, gdje je bio stvorio jedini dom koji je ikad imao, znaèilo. »Da,« uzviknuo je takve jedne noæi od 16. na 17. sieènja 1942, »mnogo me toga povezuje s Obersalzbergom! Mnogo se toga ondje rodilo. .. Proveo sam ondje najbolje trenutke svog ivota. . . Ondje su zamiljeni i sazrelisvi moji veliki pothvati. Tih dana imao sam vremena za razonodu i mnogo dobrih prijatelja !«Prve tri godine nakon izlaska iz zatvora Hitler je u Obersalzbergu stanovao u razliènim gostionicama, i te zimske veèeri 1942. u svojim uspomenama cijeli je sat govorio o njima. Naposljetku se smjestio u Deutsches201

Haus gdje je proveo veæi dio dviju godina i zavrio diktiranje Mein Kampfa. On i njegovi stranaèki drugovi, rekao je, »rado su odlazili u Dreimdderlhaus gdje je uvijekbilo lijepih djevojaka. To je za mene bio velik uitak. Bila je ondje jedna uistinu prava ljepotica.«Te veèeri u bunkeru na istoènom bojitu Hitler je svojim sluateljima dao na znanje da u ga za ugodnih godina u Berchtesgadenu zaokupljale jo dvije osobne stvari.U to sam vrijeme (na Obersalzbergu) poznavao mnogo ena. Mnoge su mi bile vrlo privrene. Zato se tad nisam oenio? Da ostavim iza sebe suprugu? Pri najmanjem neoprezumogao ¦ sam dospjeti ponovo na est godina u zatvor. Dakle, za mene brak nije dolazio u obzir. Stoga sam se morao odreæi stanovitih prilika koje su mi se pruale.4Hitlerova bojazan sredinom dvadesetih godina da bi ga mogli poslati natrag u zatvor ili istjerati iz zemlje nije bila neosnovana. Bio je puten uvjetno. Da se otvoreno ogrijeio o zabranu javnog istupanja, bavarske vlasti mogle su ga ponovo str

pati iza brave ili otpremiti preko granice u Austriju. Jedan od razloga zbog kojih je odabrao Obersalzberg kao sklonite bila je i blizina austrijske granice: zanajkraæe vrijeme mogao je klisnuti preko granice i izbjeæi hapenje od njemaèke policij. Ali njegov povratak u Austriju, dobrovoljno ili silom, bio bi upropastio njegove izglede. Da smanji rizik deportacije, Hitler se slubeno 7. travnja 1925. odrekao svoga austrijskog dravljanstva to su austrijske vlasti radosno prihvatile. Meðutm, tako je ostao bez dravljanstva: èovjek bez domovine. Izgubio je austrijsko dravljanstvo, ali time nije stekao njemaèko, to je bio prilièan udarac za jednog politièara Reichu. Kao prvo, nije mogao biti biran niti vriti javnu slubu. Javno je izjavioda nikad neæe moliti republièku vladu za dravljanstvo, smatrajuæi da mu ono pripada je



je ratovao za Njemaèku. Meðutim, u cijeloj drugoj polovici dvadesetih godina potajno je nastojao da mu bavarska vlada da dravljanstvo. Ali uzalud.I u pogledu ena i braka u onom to je Hitler te veèeri 1942. govorio bilo je takoðer no istine. Suprotno opæem vjerovanju, volio je drutvo ena, osobito kad su bile lijepe. Toj se temi uvijek ponovo vraæao u razgovo-202rima za stolom u Glavnom stanu u toku rata. »Kakvih divnih ena ima na svijetu!« uskliknuo je pred svojim drugovima u noæi od 25. na 26 sijeènja 1942. i naveo nekoliko primjera iz osobnog iskustva, zavravajuæi hvalisanjem: »U svojoj mladosti u Beèu poznavasam mnogo lijepih ena!« Heiden je opisao neke od njegovih romantiènih èenji u mladosprema nekoj Jenny Haug, kojoj je brat bio Hitlerov ofer i koja se u 1923. predstavljala kao njegova djevojka; prema visokoj i stasitoj Erni Hanf-staengl, Putzijevoj sestri; prema Winifred Wagner, snahi Richarda Wagnera. Ali, koliko je dosadpoznato, jedinu duboku ljubavnu vezu imao je Hitler sa svojom neæakinjom.U ljeto 1928. Hitler je za sto maraka mjeseèno (tada 25 dolara) bio unajmio vilu VVachenfeld na Obersalzbergu, iznad Berchtesgadena, od udovice jednog hamburkog industrijalca, i nagovorio svoju obudovjelu polusestru Angelu Raubal da doðe iz Beèa ivodi mu kuæanstvo u toj kuæi koja je bila njegov prvi pravi dom.* Frau Raubal dovela je sa sobom svoje dvije kæerke, Geli i Friedl. Geli je bilo dvadeset, imala je lepravu plavu kosu, lijepe crte lica, ugodan glas i vedru narav, èime je privlaèila muarce.5Hitler se ubrzo zaljubio u nju. Vodio ju je posvuda, na sastanke i konferencije,na dugaèke etnje po planinama i u munchenske kavane i kazalita. Kad je 1929. unajmio luksuzni deveterosobni stan u Prinzregentstrasse, jednoj od najotmjenijih ulic

a Miinchena, Geli je u njemu dobila svoju sobu. U Miinchenu i u nacistièkim krugovima neizbjeno su se rairila govorkanja o stranaèkom voði i njegovoj lijepoj neæakinjieki od stidljivih ili zavidnih funkcionara traili su da se Hitler prestane javnopokazivati sa svojom mladom ljubavnicom, ili da se oeni njome. Hitler se razbjesnio i u jednoj takvoj svaði izbacio iz stranke Gauleitera Wiirttemberga.Moguæe je da se Hitler namjeravao oeniti svojom neæakinjom. Stranaèki funkcionari kojisu mu u to vrijeme bili bliski isprièali su mi kasnije da se èinilo da je brak neizbjean. Nema sumnje da je Hitler i te kako* Poslije ju je kupio i, poto je postao kancelar, preuredio u prostranu i luksuznu vilu. izmijenivi joj ime u Berghof.203volio Geli. O njezinim osjeæajima moe se samo nagaðati. Oèito je da joj je laskala paèovjeka koji je tad postajao èuven i da je u njoj uivala. Nije poznato je li uzvraæal

ujaku ljubav, vjerojatno nije, a na kraju svakako nije. Medu njima se stvarao neki duboki jaz èije porijeklo i priroda nikada nisu potpuno istraeni. Mnogo se nagaðalo, ali je malo od toga potvrðeno. Navodno je oboje bilo ljubomorno. Ona je njemuprigovarala to se udvara drugim enama Winifred Wagner, izmeðu ostalih. On je nju sunjièio da potajno vodi ljubav s Emilom Mauriceom, bivim kanjenikom, koji mu je tad bio ofer. Prigovarala je njegovoj tiraniji. Zahtijevao je da se pokazuje samo s njim. Zabranio joj je da ode u Beè i nastavi kolovati glas, onemoguæivi tako njezinu eda postane operna pjevaèica. Htio ju je iskljuèivo za sebe.irile su se mraène glasine da nju odbijaju mazohistièke sklonosti njezina ljubavnika,da taj brutalni tiranin u politici ima potrebu da ga muèi ena koju voli to, prema iljenju seksologa, nije rijetka sklonost u takvih ljudi. Heiden navodi pismo kojeje 1929. Hitler pisao neæakinji priznajuæi joj svoje osjeæaje u tom smislu. Palo je uruke sinu njegove stanodavke to je imalo tragiène posljedice za nekoliko ljudi.6

to god da je zamraèilo ljubav izmeðu ujaka i njegove neæakinje, njihove su svaðe bivalve eæe i krajem ljeta 1931. Geli je obznanila da se vraæa u Beè da bi nastavila uèitianje. Hitler joj je zabranio da ode. Dolo je do svaðe kojoj su bili svjedoci susjedi. Kad je Hitler 17. rujna 1931. izaao iz svog munchenskog stana da otputuje u Hamburg, èuli su kako je mlada djevojka viknula s prozora ujaku dok je ulazio u automobil: »Dakle, ne puta me u Beè?« nato je on odgovorio: »Ne!«Slijedeæeg jutra Geli Raubal je naðena ustrijeljena u svojoj sobi. Nakon temeljite istrage dravni je tuilac utvrdio da je posrijedi samoubojstvo. Prema izvjetaju obdukcije, kugla je ula u prsni ko ispod lijevog ramena i probila srce; èinilo se izvan svake sumnje da se Geli ubila sama.



Ipak, jo godinama su se Miinchenom irile glasine da je Geli Raubal umorena da ju je u nastupu bijesa ubio Hitler, ili Himmler, da rijei situaciju neugodnu204stranci. Ali nikad se nije pojavio nikakav vjerodostojni dokaz koji bi potvrdiotakve glasine.Sam Hitler bio je utuèen. Gregor Strasser je kasnije prièao da je dva dana i dvije noæi bdio uz Hitlera plaeæi se da ne oduzme sebi ivot. Tjedan dana nakon ukopa Geli u eèu Hitler je dobio posebnu dozvolu od austrijskih vlasti za ulazak u zemlju; proveo je jednu veèer plaèuæi na njezinu grobu. Mjesecima je bio neutjean.Tri tjedna nakon smrti Geli Hitlera je prvi put primio Hindenburg. To je ujednobilo prvi put da se natjecao za veliki ulog, poloaj kancelara Reicha. Meðutim, u tom razgovoru koji se nepovoljno zavrio Hitler nije bio u najboljoj formi. Njegoviprijatelji su to pripisali potresenosti zbog gubitka voljene neæakinje.Mislim da je od tog osobnog udarca potekla njegova odluka da se odrekne uivanja mesa; tako su bar, èini se, vjerovali neki od njegovih najbliih doglavnika. Njima jeuvijek ponavljao da je Geli Raubal bila jedina ena koju je volio, i uvijek je onjoj govorio s najdubljim tovanjem a èesto i sa suzama u oèima. Sluge su izjavile daje njezina soba u vili u Obersalzbergu, èak i poto je kuæu kao kancelar bio preuredioi proirio, ostala onakva kakvu je ona bila ostavila. U njegovoj sobi ondje i u Kancelariji Reicha u Berlinu portreti mlade Geli* uvijek su visili na zidu, a svake godine na njezin roðendan i dan smrti oko njih se stavljalo cvijeæe.Za brutalnog, ciniènog èovjeka kakav je bio Hitler koji, kako se èinilo, nije nikad volio nijedno drugo ljudsko biæe, ljubav prema Geli Raubal predstavlja jednu od zagonetki njegova neobiènog ivota. Kao u sluèaju mnogih tajni, ona se ne moe racionalno o

jasniti. Gotovo je sigurno da Adolf Hitler nakon toga nije vie ozbiljno pomiljao na brak, sve do dana kad je, èetrnaest godina kasnije, sebi oduzeo ivot.Kompromitantno Hitlerovo pismo neæakinji otkupljeno je od stanodavkina sina nastojanjima Bernharda Stempflea, nekadanjeg katolièkog sveæenika jerolimskog reda, a kasnije antisemitskog novinara koji je pomogao prirediti* Naslikao ih je poslije njezine smrti Adolf Ziegler, Hitlerov najdrai slikar.205Mein Kampf za tisak. Prema Heidenu, novac za otkup dao je Franz Xavier Schvvarz,blagajnik stranke. Tako je otac Stempfle bio jedan od malobrojnih koji je neto znao o tajnama Hitlerove ljubavi prema Geli Raubal. Oèigledno, to nije zadrao samo za sebe. Za tu greku platio je glavom kad je autor Mein Kampfa postao diktator Njemaèke i jednog dana sveo raèune s nekim od svojih starih prijatelja.Izvori Hitlerova dohotka u tim godinama udobnim za njegov osobni ivot, kad je kup

io vilu u Obersalzbergu, luksuzni stan u Miinchenu i kad ga je naokolo vozio oferu raskonom automobilu koji je bio platio 20.000 maraka (5.000 dolara), nisu nikad utvrðeni. Ali njegov porezni dosje, koji je pronaðen poslije rata, donekle je rasvijetlio to pitanje.7 Dok nije postao kancelar i proglasio se neoporezivim, bio je neprestano u sukobu s poreznim vlastima te se od 1925. do 1933. u munchenskomporeznom uredu nakupio prilièan dosje.Tako ga je taj ured 1. svibnja 1925. obavijestio da je propustio prijaviti prihod za 1924. i za prvu èetvrtinu 1925. godine. Hitler je odgovorio da nije imao prihoda u 1924. (kad je bio u zatvoru), a ni u prvoj èetvrtini 1925. »ivotne trokove pokrvao sam bankovnim kreditom.« »A stoje s onim automobilom od 20.000 maraka?« pitao je porezni inspektor. Hitler je odgovorio da je i njega kupio bankovnim kreditom. Usvim poreznim prijavama Hitler je navodio da je po zvanju »pisac« i, kao takav, nastojao da mu se velik postotak prihoda prizna na raèun trokova koji se ne oporezuju b

ez sumnje je znao da svugdje pisci tako rade. U svojoj prvoj prijavi prihoda zatreæu èetvrtinu 1925. godine prijavio je ukupni prihod od 11.231 marke, reijske trokoe od 6.5*40 maraka i 2.245 maraka kamata plaæenih na zajmove, tako da je za oporezovanje preostalo 2.446 maraka èistog prihoda.Na tri stranice otipkane strojem Hitler je opravdavao svoje visoke reijske trokove, tvrdeæi da mu politièki rad iako se èini da je dobar dio trokova nastao zbog njegaibavlja graðu potrebnu za pisanje i pomae da poveæa prodaju knjiga.Da nema mog politièkog rada, moje bi ime bilo nepoznato i ne bih imao graðe za objavljivanje politièkog djela. . . Prema206



tome se u mom sluèaju, buduæi da sam politièki pisac, trokovi moje politièke djelatnoskoja je nuni uvjet mog profesionalnog pisanja, kao jamstvo za njegov financijskiuspjeh, ne mogu smatrati predmetom oporezovanja. . .Porezni ured se moe uvjeriti da sam od prihoda steèenog prodajom knjige tek vrlo mali dio utroio na sebe; ne posjedujem nekretnina ni drugih vrijednosti koje bih mogao nazvati svojim.* Osobne potrebe ogranièavam time to sam nepuaè i apstinent, hranise u najskromnijim gostionicama i, osim vrlo niske stanarine, nemam trokova kojise ne mogu ubrojiti u trokove politièkog pisca. . . / automobil je za mene samo sredstvo s odreðenom svrhom. Omoguæava mi da obavljam svoj dnevni posao*Porezni ured priznao mu je samo polovicu odbitaka, a kad se Hitler poalio kontrolnom odjelu, ovaj je potvrdio prvobitnu procjenu. Stoga su porezne vlasti odobrile da se samo polovica navedenih trokova odbije od Hitlerova ukupnog prihoda. aliose, ali je platio.Ukupni prihod koji je nacistièki voða prijavio poreznom uredu odgovara prilièno toèno pihodu od autorskih prava Mein Kampfa: 19.843 marke u 1925. godini, 15.903 markeu 1926. godini, 11.494 marke u 1927. godini, 11.818 maraka u 1928. i 15.448 _maraka u 1929. Kako je porezni ured po zakonu nadzirao knjigovodstvene knjige izdavaèa, Hitler ne bi mogao bez opasnosti prijaviti manji prihod od onog koji mu je isplaæen za autorska prava. Ali to je s drugim izvorima njegova prihoda? Ti izvori nikad nisu bili prijavljeni. Poznato je da je traio, i dobivao, visoke honorare zamnogobrojne èlanke koje je objavljivao u novèano siromanoj nacistièkoj tampi. U strankrugovima bilo je mnogo gunðanja zbog Hitlerove visoke cijene. O tim prihodima nema ni spomena u Hitlerovim poreznim prijavama. Pred kraj dvadesetih godina, nekisu krupni bavarski i porajnjski industrijalci, privuèeni Hitlerovom opozicijom ma

rksistima i sindikatima, poèeli obilno pridonositi u nacistièku blagajnu. Fritz Thvssen, glava njemaèkoga èeliènoga trusta Verei-nigte Stahlwerke, i mrski kralj ugljena Emil Kirdorf davali su znatne svote. Cesto je novac uruèen izravno Hitleru. Kolikoje zadravao za sebe, vjerojatno se nikad neæe saznati. Ali njegov naèin ivota u posljdnjih nekoliko godina prije nego to je postao kancelar upuæuje na to* Podvukao Hitler.207da nije sav novac koji je primao od svojih simpatizera preao u stranaèku blagajnu.Èinjenica je da se od 1925. do 1928. Hitler alio da mu je teko plaæati porez; neprestno je bio u zaostatku i uvijek je traio odgodu. U rujnu 1926. pisao je poreznom uredu: »Trenutno nisam u situaciji da mogu platiti porez; da bih pokrio ivotne trokove, moram podiæi zajam.« Kasnije je za to razdoblje tvrdio »da se godinama prehranjivaotirolskim jabukama. Nevjerojatno je kako smo morali tedjeti. Svaka uteðena marka il

je stranci.« A izmeðu 1925. i 1928. tvrdio je poreznom inspektoru da se sve vie zaduje. Godine 1926. je prijavio trokove od 31.209 maraka, a kao prihod samo 15.903 marke, izjavivi da je razliku pokrio »bankovnim zajmovima«.Tad, kao nekim èudom, 1929. godine iako je prijavio prihod znatno manji nego 1925. stavka kamate i otplata zajmova nestaje s njegovih poreznih prijava i nikad sevie ne pojavljuje. Kao to je primijetio profesor Hale, na èijem se prouèavanju temeljovo to je dosad navedeno, »dogodilo se financijsko èudo i Hitler se odjednom rijeio vih svojih dugova«.9Treba poteno reæi da Hitler, èini se, nikad nije mnogo mario za novac ako ga je imaodovoljno da ivi udobno i ako ga nije morao zaraðivati plaæom. Uostalom, kad su se od1930. njegovi prihodi od autorskih prava naglo utrostruèili u usporedbi s 1929, popevi se na oko 50.000 maraka, a novac stao pritjecati i od krupne industrije, svematerijalne brige koje je moda do tada imao zauvijek su prole. Mogao je sad posve

titi svoju divlju energiju i svu svoju darovitost onom to je vjerovao da mu je namijenjeno. Èas posljednjeg juria ¦ na vlast, na diktaturu nad jednom velikom nacijom,osvanuo je.MOGUÆNOSTI PRIVREDNE KRIZEPotkraj 1929. ekonomska kriza, koja se poput poara bila rairila cijelim svijetom,pruila je Hitleru priliku kojom se dobro okoristio. Poput veæine velikih revolu-208cionara, mogao je uspjeti samo u loa vremena prvo, kad su mase bile nezaposlene,gladne i oèajne, a zatim, kad su bile zatrovane ratom. Ali u neèemu je ipak bio jedinstven meðu revolucionarima: svoju revoluciju odluèio je provesti tek kad osvoji pol



itièku vlast. Nije se s pomoæu revolucije mislio doèepati vlasti u dravi. Taj je cilj amislio postiæi mandatom glasaèa ili privolom efa drave ¦ ukratko, ustavnim putem. Ddobio glasove, Hitler nije trebao drugo dojskoristiti predjiosti oèajnog_polo _aja ukojem se, na poèetku tridesetih godina, ponovo naao njemaèki narod; da bi dobio podru vlastodraca, morao ih je uvjeriti da samo on moe Njemaèku izvuæi iz njezina katastrfalnog poloaja. U burnim godinama izmeðu 1930. i 1933. pronicavi i beskrupulozni nacistièki voða bacio se s novom energijom na to da to dvoje ostvari. Kad pogledamo unatrag, opaamo da su sami dogaðaji, slabosti i zbunjenost aèice ljudi obvezanih zakletom da odano brane demokratsku republiku kojom su upravljali, ili Hitleru na ruku.Ali na poèetku 1930. to se nipoto nije moglo predvidjeti.Gustav Stresemann umro je 3. listopada 1929. Iscrpio se u napornom nastojanju dau svojstvu ministra vanjskih poslova, to je bio posljednjih est godina ivota, vrati Njemaèku u red velikih sila, a njemaèki narod povede prema politièkoj i privrednoj stabilnosti. Njegovi uspjesi bili su fantastièni. Uveo je Njemaèku u Drutvo naroda, ishodio Davvesov plan i Youngov plan, koji su reparacije sveli na takvu razinu daih je Njemaèka lako mogla otplatiti, a 1925. bio je jedan od glavnih sastavljaèa Locarnskog ugovora koji je narodima zapadne Evrope, umornim od ratova i trzavica, donio prvo razdoblje mira u dvadeset godina.Dana 24. listopada, tri tjedna nakon Stresemannove smrti, dolo je do sloma burzeu Wall Streetu. Posljedice, i to katastrofalne, ubrzo su se osjetile u Njemaèkoj.Temelj njemaèkog blagostanja bili su inozemni zajmovi, uglavnom amerièki, i njezinavanjska trgovina. Kad je pritjecanje kredita presuilo, a otplata starih dugova dospjela, njemaèka privredna struktura nije mogla izdrati taj pritisak. Poslije opæeg sloma, svjetska je trgovina zapela i njemaèki izvoz nije bio dostatan da pokrije uv

oz prijeko potrebnih sirovina i hrane. Bez izvoza njemaèka industrija209nije mogla funkcionirati; proizvodnja se od 1929. do 1932. smanjila gotovo za polovicu. Milijuni su ljudi ostali bez posla. Tisuæe malih poduzeæa je propalo. U svibnju 1931. propala je najveæa austrijska banka, Kreditna banka, a odmah za njom, 13. srpnja, jedna od vodeæih njemaèkih banaka, Darmstadter und Nationalbank, to je prisililo vladu u Berlinu da privremeno sve banke zatvori. Èak ni inicijativa predsjednika Hoovera za obustavu plaæanja svih ratnih dugova, meðu njima i njemaèkih reparacija, koja je stupila na snagu 6. srpnja, nije mogla zaustaviti bujicu. Cijeli zapadni svijet zahvatile su sile kojima uzroke dravnici nisu mogli protumaèiti i pred kojima su bili nemoæni. Kako je moguæe da usred obilja i vikova odjednom bude toliko siromatva i ljudskih patnji?Hitler je katastrofu naslutio, ali nije nimalo bolje od ostalih politièara shvaæao to

ju je izazvalo; moda jo i manje od veæine jer o ekonomiji nije nita znao, a niti gaje ona zanimala. Ali je dobro znao kakve mu moguænosti privredna kriza iznenada prua, a one su ga i te kako zanimale. Bijeda njemaèkog naroda, koji jo nije bio posveprebrodio ni posljedice katastrofalne inflacije nepunih deset godina prije toga,nije u njemu budila suosjeæanje. Naprotiv, najmraènijeg dana tog razdoblja, kad sutvornièke sirene umukle, broj prijavljenih nezaposlenih premaio est milijuna a redovi za kruh pruali se du ulica u svakom gradu u zemlji, napisao je u nacistièkoj tampi»Nikad u ivotu nisam bio tako dobro raspoloen i u dui zadovoljan kao ovih dana, jernemilosrdna stvarnost otvorila je oèi milijunima Nijemaca da vide prijevaru, lai iizdaje marksistièkih izdajica naroda bez premca.«10 Njemu patnje njegovih sunarodnjaka nisu postojale zato da s njima suosjeæa, veæ da ih, hladnokrvno i smjesta, pretvori u politièku podrku za vlastite ambicije. To je i uèinio u kasno ljeto 1930.U oujku 1930. Hermann Miiller, posljednji socijaldemokratski kancelar Njemaèke i ef

posljednje vlade^zasno-vane na koaliciji demokratskih stranaka, podnio je ostavku zbog nesloge meðu strankama oko socijalnog osiguranja nezaposlenih. Zamijenio gaje Heinrich Briining, parlamentarni voða katolièke stranke Centra, koji je bio stekao210eljezni kri u ratu kao zapovjednik jedne mitraljeske èete, i èiji su trijezni, konzerativni stavovi u Reichstagu naili na povoljan odjek u vojsci, a posebno kod generala Kurta von Schleichera, tada jo posve nepoznatog njemaèkoj javnosti. Schleicher,tat, sposoban, ambiciozan kancelarijski oficir, veæ poznat u vojnim krugovima kaodarovit i beskrupulozan intrigant, predloio je Briininga predsjedniku Hindenburgu



. Novi je kancelar, iako to moda nije u potpunosti shvaæao, bio kandidat vojske. Poprirodi èestit, samoprijegoran, èvrsta karaktera, skroman, marljiv i pomalo asket,Briining se nadao da æe Njemaèkoj uspjeti vratiti stabilnu parlamentarnu vladu i spasiti zemlju od sve veæe bijede i politièkog kaosa. Bila je tragedija tog dobronamjernog i demokratski raspoloenog patriota to je, nastojeæi to provesti, i nehotice iskopao grob njemaèkoj demokraciji i tako utro put dolasku Adolfa Hitlera.Briining nije uspio pridobiti veæinu u Reichstagu da odobri stanovite mjere njegova financijskog programa. Stoga je zatraio od Hindenburga da primijeni 48. èlan Ustava i, u okviru izvanrednog stanja, predsjednièkim dekretom odobri njegov financijski zakon. Reichstag je odgovorio izglasavanjem zahtjeva da se dekret povuèe. Onogtrenutka kad je ekonomska kriza nalagala vladavinu otre ruke, parlamentarna vladavina se slomila. U nastojanju da pronaðe izlaz iz slijepe ulice, Briining je u srpnju 1930. zatraio od predsjednika Republike da raspusti Reichstag. Novi izbori raspisani su za 14. rujna. Kako se Briining na tim izborima nadao dobiti stabilnuparlamentarnu veæinu, pitanje je na koje nikad nije dobiven odgovor. Ali Hitler jeshvatio da mu se prilika ukazala i prije nego to se bio nadao.Narod pritisnut nedaæama traio je izlaz iz jadnog poloaja. Milijuni nezaposlenih zahtijevali su rad. Trgovci su traili pomoæ. Otprilike èetiri milijuna mladih ljudi, koji su od proteklih izbora postali punoljetni, trailo je neke izglede za buduænost koji æe obeæavati bar moguænost da se prehrane. Svim tim milijunima nezadovoljnika Hitler je u burnoj predizbornoj kampanji nudio neto to im se u njihovoj bijedi uèinilo stanovitom nadom. On æe ponovo ojaèati Njemaèku, odbit æe plaæanje reparacija, odbaciti Vajski ugovor, iskorijeniti korupciju, dovesti211

u red kapitaliste (osobito ako su idovi) i pobrinuti se da svaki Nijemac ima radai kruha. Na beznadne, gladne ljude, koji nisu traili samo spas nego i novu vjerui nove idole, taj apel nije ostao bez djelovanja.Kad su u noæi 14. rujna 1930. pristigli rezultati glasanja, Hitlerove su nade bilejo premaene. Dvije godine ranije, njegova stranka dobila je bila 810.000 glasovai 12 poslanièkih mjesta u Reichstagu. Ovaj put je raèunao na èetverostruki broj glasova i moda 50 mjesta u parlamentu. A tog dana broj glasova NSDAP popeo se na 6,409.600, dajuæi tako stranci 107 mjesta u Reichstagu i izbacujuæi je s devetog mjesta najmanje stranke u parlamentu na drugu po redu.I komunisti su poveæali broj glasova sa 3,265.000, koliko su bili dobili 1928, na4,592.000, a broj zastupnika u Reichstagu sa 54 na 77. Umjerene graðanske stranke,osim katolièkog Centra, izgubile su bile vie od dva milijuna glasova, a jednako isocijaldemokrati, usprkos tome to se ukupan broj glasaèa poveæao za èetiri milijuna no

ih biraèa. Glasovi desnièarskih Hugenbergovih nacionalista pali su sa èetiri na dva milijuna. Bilo je jasno da su nacisti oteli milijune pristaa drugim graðanskim strankama. Bilo je takoðer jasno da æe sad Briiningu biti tee nego ikad ili bilo kom drugo da postigne èvrstu veæinu u Reichstagu. Kako se Republika moe odrati bez takve To je pitanje nakon izbora u 1930. poèelo sve vie zanimati dva stupa' nacije, èiji sevoðe zapravo nikad nisu doista pomirili s Republikom osim kao s prolaznom nevoljom u njemaèkoj povijesti: vojsku i svijet krupnih industrijalaca i financijera,. Opijen svojim izbornim uspjehom, Hitler se posvetio tome da pridobije za sebe te dvije moæne skupine. Kao to smo vidjeli davno prije, u Beèu, nauèio je iz taktike gradoaèelnika Karla Luegera koliko je znaèajno da na svoju stranu privuèe »moæne postojeæe iucije«.Godinu dana prije toga, 15. oujka 1929, Hitler je u jednom govoru u Miinchenu apelirao na vojsku da promijeni neprijateljski stav prema nacionalsocijalizmu i raz

motri svoju podrku Republici.212Buduænost nije uz razaralaèke stranke, veæ u strankama koje u sebi imaju narodnu snagu, koje su spremne i koje ele da se veu uz ovu vojsku da bi joj jednog dana pomoglebraniti interese naroda. Nasuprot tome, vidimo u naoj vojsci oficire koji se jo muèe s pitanjem kako se daleko moe iæi sa socijaldemokracijom. Ali, draga moja gospodo, zar doista vjerujete da imate bilo to zajednièko s ideologijom koja ponitava sve ono to je temelj opstanka vojske?Bilo je to vjeto vrbovanje podrke vojske kojoj je kao to je veæina oficira vjerovaa Hitler sad po stoti put ponovio zabila no u leða i izdala je ta ista Republika k



oju sad podravaju i koja, povrh toga, nema simpatija ni za militaristièku kastu niza ono to ona zastupa. A tad je upozorio oficire to æe im se dogoditi ako marksistipobijede naciste, prorekavi upravo ono to je kasnije sam uèinio. Ako se to dogodi,rekao je. . . moete prekriiti njemaèku vojsku i ispisati preko .nje »Kraj njemaèke vojske«. Jd æete se, gospodo moja, morati sigurno politizirati ... Bit æete krvnici i politièkikomesari reima, a ako ne budete posluni, vau æe enu i djecu smjestiti iza brave. A vas ni to ne opameti, izbacit æe vas i moda postaviti pred zid ..."Taj govor slualo je relativno malo ljudi, ali, da bi ga propagirao u vojnim krugovima, Volkischer Beobachter objavio ga je u cjelini u posebnom izdanju za vojsku, a u nacistièkom mjeseèniku Deutscher Wehrgeist posveæenom vojnoj problematici, kojije odnedavno izlazio, opirno se o njemu diskutiralo.Godine 1927. vojska je zabranila da èlanove nacistièke stranke primaju u Reichswehrkoji je, prema Versajskom ugovoru smio imati samo 100.000 pripadnika, èak je zabranila da se upoljavaju kao civili u arsenalima i vojnim skladitima. Ali poèetkom 1930. postalo je oèito da nacistièka propaganda stjeèe utjecaj u vojsci, osobito meðu mlaðificirima, od kojih je mnoge privlaèio Hitlerov fanatièni nacionalizam i izgledi na vie èinove, koje je obeæavao kad vojsci vrati stari sjaj i velièinu, a kojih u tako malj vojsci nije trenutno bilo.Nacistièka infiltracija u vojsci postala je dovoljno ozbiljna da potakne generalaGroenera, tad ministra obrane, da 22. sijeènja 1930. izda dnevnu zapovijed sliènu zapovijedi generala von Seeckta sedam godina ranije, uoèi213Pivnièkog puèa. »Nacisti hlepe za vlaæu,« izjavio je. »Dodvoravaju se vojsci kako bi j

istili za svoje politièke ciljeve. Nastoje nas zaslijepiti, prikazujuæi da jedino nacionalsocijalisti zastupaju prave snage nacije.« Pozvao je vojnike da se dre dalekood politike i »slue dravi«, bez upletanja u stranaèke borbe.Da se neki mladi oficiri ne dre daleko od politike, ili bar nacistièke politike, izbilo je ubrzo na vidjelo i izazvalo prainu u zemlji, podvojenost u najviim oficirskim redovima i ushit u nacistièkom taboru. U proljeæe 1930. tri mlada oficira iz Ulmskog garnizona, Ludin, Scheringer i Wendt, uhapena su zbog irenja nacistièke doktrine u vojsci i zbog pokuaja da iznude obeæanje svojih drugova oficira da u sluèaju oruae nacistièke pobune neæe pucati na pobunjenike. Ovo posljednje bilo je djelo veleizdaje, ali je general Groener, ne hoteæi publicirati èinjenicu da u vojsci ima izdaje,pokuao zatakati sluèaj tako da optuenima sudi vojni sud samo za prekraj disciplineeðutim, prkos poruènika Scheringera, koji je iz zatvora prokrijumèario jedan hukaèki èza Volkischer Beobachter, onemoguæio je to. Tjedan dana nakon nacistièkog uspjeha u

rujanskim izborima 1930. stajala su tri poruènika pred vrhovnim sudom u Leip-ziguoptuena za veleizdaju. Meðu braniteljima bile su dvije nove nacistièke zvijezde, Hans Frank i dr Karl Sack.*Ali u sreditu suðenja nisu bili ni branitelji ni optueni, veæ Adolf Hitler. Njega je rank pozvao kao svjedoka. Njegovo istupanje bilo je svjestan rizik. Bilo je nezgodno odreæi se trojice poruènika èija djelatnost svjedoèi o sve veæem nacistièkom utjecvojsci, a taj utjecaj Hitler nije htio da oslabi. Bilo je nezgodno to su nacistièka nastojanja da potkopaju vojsku bila otkrivena. A jednako tako nije koristilo Hitlerovoj tadanjoj taktici to to je optuba teretila nacistièku stranku kao revolucioarnu organizaciju koja namjerava zbaciti vlast silom. Da bi pobio ovu optubu, Hitler se dogovorio s Frankom da ga pozove za svjedoka obrane. A zapravo je Fiihrerimao mnogo vaniji cilj da kao voða po-* Obojica su zavrila na vjealima. Sack zbog sudjelovanja u zavjeri protiv Hitlera

20. srpnja 1944. a Frank za zloèine u Poljskoj.214kreta, koji je upravo izvojevao fantastiènu pobjedu na opæim izborima, uvjeri vojskui posebno njezine visoke oficire da nacionalsocijalizam nipoto ne predstavlja prijetnju Reichsvvehru, kao to je sluèaj trojice optuenih trebao dokazati, nego je zapravo njezin spasitelj i spasitelj Njemaèke.Sudnica u Leipzigu pruila je svjedoku Hitleru nacionalnu govornicu s koje je mogao razviti sav svoj govornièki ðar i smisao za politièku strategiju, a ako je njegov iskaz bio majstorsko djelo satkano od lukavih lai, kao to je i bio, èini se da je malotko u Njemaèkoj, èak i meðu generalima, bio toga svjestan. Blagim rijeèima Hitler je o



jasnio sudu (i generalima) da ni SA ni stranka ne rade protiv vojske. »Uvijek samzastupao gledite,« izjavio je, »da je svaki pokuaj da se nadomjesti vojska ludost. Niko od nas nema interesa da zamijeni vojsku . . . Kad doðemo na vlast, pobrinut æemose da se iz sadanjeg Reichsvvehra rodi velika njemaèka narodna vojska.«t jo jednom je istakao sudu (i generalima) da nacistièka stranka nastoji doæi do vlasti iskljuèivo ustavnim putem, i da su mladi oficiri pogrijeili ako su vjerovali u oruanu pobunu.Naem pokretu nije potrebna sila. Doæi æe vrijeme kad æe njemaèki narod shvatiti nae ii tad æe 35 milijuna Nijemaca stati uza me . . . Kad dobijemo ustavna prava, oblikovat æemo dravu onako kako mislimo da treba. PREDSJEDNIK SUDA: I to ustavnim putem?HITLER: Da.Ali Hitler je, iako se-uglavnom obraæao vojsci i drugim konzervativnim elementimau Njemaèkoj, morao uzeti u obzir i revolucionarni ar svojih stranaèkih pristaa. Nije h smio ostaviti na cjedilu, kao to je ostavio trojicu optuenih. Stoga je iskoristio priliku, koja mu se pruila kad ga je predsjednik suda podsjetio na njegovu izjavu iz 1923, mjesec dana prije neuspjelog puèa, »da æe se glave kotrljati u pijesku«. eli to danas zanijekati?Uvjeravam vas (odgovorio je Hitler) da æe, kad nacional-socijalistièki pokret pobijedi u svojoj borbi, postojati i na-cionalsocijalistièki sud. Tad æe novembarska revolucija iz 1918. biti osveæena i glave æe se kotrljati.12215Nitko ne moe reæi da Hitler nije upozorio to æe se zbiti ako on doðe na vlast, ali puka u sudnici je to, oèito, odobravala, jer je toj prijetnji glasno i dugo pljeskala i, premda je predsjedavajuæi prigovorio tom prekidu, ni on ni javni tuilac nisu p

rigovorili Hitlerovoj primjedbi. Ona je postala predmet senzacionalnih novinskihnaslova irom Njemaèke i mnogih inozemnih listova. Uzbuðenje oko Hitlerovih izjava potisnulo je u pozadinu pravi predmet suðenja. Trojica mladih oficira, èiji je na-cionalsocijalistièki ar njihov vlastiti Fiihrer javno osudio, bili su proglaeni krivim za zavjeru u cilju veleizdaje i blago kanjeni na osamnaest mjeseci zatvora u republikanskoj Njemaèkoj otre kazne na takvu optubu bile su rezervirane za pristae Republke.*Mjesec rujan 1930. oznaèio je prekretnicu na putu koji je Nijemce neumoljivo vodiou Treæi Reich. Izne-nenadni uspjeh nacista u opæim izborima izazvao je uvjerenje nesamo milijuna obiènih ljudi, veæ i mnogih vodeæih liènosti u privredi i vojsci da se ma radi o valu koji se vie ne moe zaustaviti. Moda im se nisu sviðale demagogija i vugarnost nacistièke stranke, ali je s druge strane budila zapretne osjeæaje njemaèkog patriotizma i nacionalizma koji su bili potiskivani u prvih deset godina Republik

e. Obeæavala je da æe njemaèki narod odvratiti od komunizma, socijalizma, sindikalizmai promaaja demokracije. A, nadasve, pokret je kao poar zahvatio cijeli Reich. Bioje uspjean.Zbog toga i zbog Hitlerova javnog jamstva vojsci na leipzikom suðenju, neki su generali poèeli razmiljati nije li nacionalsocijalizam upravo ono to je potrebno da ujedini narod, obnovi staru Njemaèku, vrati velièinu i sjaj vojsci i omoguæi naciji da strese okove poniavajuæeg Versajskog mira. Sviðao im se Hitlerov odgovor predsjedniku vrhovnog suda koji ga je pitao to je mislio* Poruènik Scheringer, ogorèen Hitlerovim istupom koji je smatrao izdajom, odrekao se u zatvoru nacistièke stranke i postao fanatièan komunist. Bio je predviðen kao mnogkoji su se zamjerili Hitleru za likvidaciju u pokolju 30. lipnja 1934, ali je nekako izmakao i doivio Hitlerov kraj. Poruènik Ludin je ostao oduevljen nacist, izabran je u Reichstag 1932, postao visoki oficir u SA i SS, i sluio je kao njemaèki mi

nistar u marionetskoj slovaèkoj vladi, gdje je uhvaæen u vrijeme osloboðenja i gdje suga Èehoslovaci smaknuli.Vspominjuæi »njemaèku nacionalnu revoluciju«.»To iskljuèivo znaèi,« odgovorio je Hitler, »spaavanje njemaèke nacije koja je danas pna. Njemaèkoj su ruke i noge vezane mirovnim ugovorima . . . Nacionalso-cijalistite ugovore ne smatraju zakonom, veæ neèim to je Njemaèkoj nametnuto silom. Ne prihvaæada bi buduæe generacije, koje su potpuno nedune, trebale biti optereæene njima. Ako im se suprotstavimo svim sredstvima koja su u naoj vlasti, onda se nalazimo na putu revolucije.«



Tako je gledao i oficirski kor. Neki od vodeæih oficira ogorèeno su kritizirali ministra obrane generala Gro-enera to je dopustio da vrhovni sud osudi trojicu poruènika. General Hans von Seeckt, nedavno smijenjen s dunosti vrhovnog komandanta i opæenito priznat kao poslijeratni genij njemaèke vojske, dostojan nasljednik Scharnhorsta i Gneisenaua, prigovorio je Groeneru da je to u oficirskom koru oslabilo duhsolidarnosti. Pukovnik Ludvvig Beck, koji je ubrzo zatim postao naèelnik Generaltaba kopnene vojske a kasnije jo i vanija liènost u ovoj povijesti, ali koji je 1930. bio komandant 5. artiljerijskog puka u Ulmu u kojem su osuðeni sluili, ne samo to jeenergièno protestirao kod svojih pretpostavljenih protiv njihova hapenja veæ je u Leipzigu svjedoèio u njihovu obranu.Sad kad je suðenje zavrilo i Hitler rekao svoje, generali su bili bolje raspoloeni prema pokretu koji su dotad smatrali opasnim za vojsku. General Alfred Jodl, naèelnik Operativnog odjeljenja Vrhovne komande oruanih snaga u drugom svjetskom ratu,objasnio je na suðenju u Niirnbergu to je izjava nacistièkog voðe u Leipzigu znaèila oirskom koru. Prije toga, rekao je, vii su oficiri vjerovali da Hitler nastoji potkopati vojsku; tad su se razuvjerili. Sam general von Seeckt se, poto je 1930. izabran u Reichstag, neko vrijeme otvoreno stavio na Hitlerovu stranu, a 1932. zahtijevao je od svoje sestre da u predsjednièkim izborima glasa za Hitlera umjesto za njegova starog komandanta Hindenburga.Politièka sljepoæa oficira njemaèke vojske, koja se naposljetku pokazala sudbonosnom po njih, bila je sve veæa i postajala je sve vidljivija.216217U privrednih magnata nije pomanjkanje sluha za politiku bilo nita manje nego u ge

nerala, i dovelo ih je do pogrenog uvjerenja da æe im Hitler biti obavezan ako odvoje dovoljno velike svote za njega i da æe, ako doðe na vlast, plesati kako oni budusvirali. Nakon senzacionalne pobjede nacista u rujanskim izborima 1930. poèelo jevodeæim poslovnim ljudima svitati da bi taj austrijski skorojeviæ, kakvim su ga mnogi smatrali dvadesetih godina, - mogao osvojiti svu vlast u Njemaèkoj.»Moji prijatelji iz industrije i ja,« rekao je Walter Funk na sasluanju u Niirnbergu,»bili smo tad (1931) uvjereni da neæe dugo trebati da NSDAP doðe na vlast.«U ljetu 1931. otkazao je Funk, sitan èovjek velika trbuha, i pogleda koji je autora uvijek podsjeæao na abu, svoje unosno namjetenje urednika vodeæeg njemaèkog financiog lista Berliner Borsenzeitung da bi postao posrednik izmeðu nacistièke stranke i niza vanih poslovnih ljudi. Na suðenju u Niirnbergu objasnio je da je nekoliko njegovih prijatelja industrijalaca, osobito onih istaknutih u krupnim porajnjskim rudnièkim koncernima, trailo da se on ukljuèi u nacistièki pokret kako bi utjecao na njeg

vu privrednu politiku.Tad su u vrhovima stranke postojala potpuno proturjeèna i zbrkana gledita o ekonomskoj politici. Nastojao sam izvriti svoj zadatak objanjavajuæi Fiihreru i cijeloj stranci da bi privatna inicijativa, samopouzdanje poslovnog èovjeka, stvaralaèke snageslobodnog poduzetnitva i slièno, trebale biti temelj ekonomske politike stranke. Usvojim razgovorima sa mnom i vodeæim industrijalcima s kojima sam ga upoznao, Fiihrer je uvijek iznova naglaavao da je protivnik dravne i takozvane planske privredei da smatra slobodno poduzetnitvo i slobodnu konkurenciju nunim da bi se postiglanajveæa moguæa proizvodnja.13Hitler se tad, kao to kae njegov buduæi predsjednik Reichsbanke i ministar privrede,poèeo èeæe sastajati s njemaèkim financijerima, govoreæi im manje-vie ono to su elranci su bile potrebne velike svote da financira izborne kampanje, da plaæa raèune svoje intenzivne propagande, plaæe stotinama namjetenih funkcionara i privatne armij

e SA i SS koje su krajem 1930. brojile vie od 100.000 pripadnika vie nego sam Reichswehr. Poslovni ljudi i bankari nisu bili jedini218financijski izvori stranka je imala znatne prihode i od priloga, èlanarina, prikupljanja doprinosa te prodaje stranaèkih listova, knjiga i èasopisa ali su bili najveæiA to su vie novaca davali nacistima, to je manje ostajalo za druge konzervativnestranke koje su dotad potpomagali.»U ljetu 1931,« napisao je Otto Dietrich, najprije Hit-lerov ef tampe, a kasnije Reica, »Fiihrer je odjednom odluèio da sistematski obradi utjecajne industrijske magnate.«14 >



Koji su to bili magnati?Njihov se identitet drao u tajnosti od svih osim najueg kruga oko Fiihrera. Stranka je morala onglirati na obje strane. Morala je slijediti Strassera, Goebbelsa iprivrednog fantasta Federa da primami mase parolom o »pravom socijalizmu nacionalsocijalizma« i borbi protiv krupnih kapitalista. S druge strane, trebalo je upravood krupnih kapitalista koji su imali novaca izmusti sredstva da stranka moe funkcionirati. U drugoj polovici 1931, kae Dietrich, Hitler je »proputovao Njemaèku s kraja na kraj odravajuæi privatne razgovore s istaknutim privrednicima«. Razgovori su ponekad bili tako povjerljivi da su ih vodili »na kakvoj osamljenoj umskoj èistini. Potpuna diskrecija bila je potrebna kako tampa ne bi dobila priliku da nanese tetu. Uspjeh nije izostao,« objanjava Dietrich.Taj cik-cak u nacistièkoj politici bio je gotovo smijean. U jesen 1930. predloili suStrasser, Feder i Frick u ime nacistièke stranke u Reichstagu zakon za ogranièavanje svih kamata na 4°, eksproprijaciju uloga »bankovnih i burzovnih magnata« i svih »ist idova« bez naknade, te nacionalizaciju krupnih banaka. Hitler se uasnuo: nije to bio samo boljevizam, veæ i financijsko samoubojstvo stranke. Smjesta je naredio da stranka povuèe prijedlog. Nakon toga su komunisti podnijeli dosta slièan prijedlog. Hitler je prisilio svoju stranku da glasa protiv njega.Iz sasluanja Funka na nurnberkom suðenju poslije rata znamo koje je to »utjecajne magate« Hitler potraio. Godine 1929, na kongresu stranke, Hitler je pre-dobio Emila Kirdorfa, magnata ugljena, koji je mrzio sindikate a upravljao je tajnim politièkimfondom poz-219natim kao »Ruhrska blagajna« (Ruhrschatz), u koju su pridonosili zapadnonjemaèki rudni

ci i sjeverozapadni savez èelika. ef èeliènog trusta Fritz Thvssen, koji je doivio slNjemaèke i kasnije poalio svoju ludost u knjizi pod naslovom Ich bezahlte Hitler (Plaæao sam Hitlera), jo je ranije bio poèeo pridonositi stranci. Hitlera je upoznao 1923. u Miinchenu. Osvojen njegovom rjeèitoæu, posredstvom Ludendorffa dao je tad jo opkurnoj nacistièkoj stranci prvi prilog od 100.000 zlatnih maraka (25.000 dolara).Thvssenu se pridruio Albert Voegler, takoðer utjecajan u Ujedinjenim èelièanama. Zaprao su u razdoblju izmeðu 1930. i 1933. ugljeni i èelièni magnati bili glavni izvori fondova kojima je industrija pomagala Hit-leru da savlada posljednje zapreke do vlasti.Funk je imenovao i niz drugih industrija i koncerna èiji direktori nisu htjeli ostati pred vratima ako Hitler uspije. Popis je vrlo dug, iako nije nipoto cjelovit,jer je, na alost, Funkovo pamæenje, kad je davao izjave pred niirnberkim sudom, veæ ilo popustilo. Popis je ukljuèivao: Georga von Schnitzlera, vodeæeg direktora divovs

kog kemijskog kartela/. G. Farben; Augusta Rosterga i Augusta Diehna iz industrije potae. (Funk je govorio o »pozitivnom raspoloenju te industrije prema Fuhreru«); Cnoa od Hamburg-Amerika Linie; industriju smeðeg ugljena centralne Njemaèke; industriju gume Continental; Otta Wolfa, moænog kolnskog industrijalca; baruna Kurta von Schroedera, kolnskog bankara koji je odigrao kljuènu ulogu u konaènom, -manevru kojije Hitlera doveo na vlast; nekoliko vodeæih banaka, meðu kojima Njemaèku banku. Komercijalnu i privatnu banku, Dresden-sku banku, Njemaèko kreditno drutvo i najveæi njemaèkosiguravajuæi koncern Allianz.Wilhelm Keppler, jedan od Hitlerovih privrednih savjetnika, privukao je niz junonjemaèkih industrijalaca i osnovao èudno drutvo (Freundeskreis der VVirtschaft) poslovnih ljudi odanih efu SS Himmleru, koje je kasnije postalo poznato kao krug prijatelja Reichsfiihrera SS (to je bio Himmler) i koje je za tog zloèinca prikupilo milijune maraka da moe vriti svoja »istraivanja« porijekla arijevaca. Osim toga, Hitler

u od samog poèetka njegove karijere novèano i drutveno pomagali bogati munchenski izdavaè Hugo Bruckman i proizvoðaè kla-tvira Carl Bechstein, èije su supruge razvile upravo dirljivu simpatiju za mladog nacistièkog Fiihrera dok se jo probijao. Upravo u Bechsteinovoj palaèi u Berlinu Hitler je upoznao mnoge privredne i vojne liènosti, i ondje su odrani neki od odluènih tajnih sastanaka koji su ga naposljetku doveli do poloaja kancelara.Nisu se svi njemaèki poslovni ljudi prikljuèili Hitleru nakon nacistièkog uspjeha u izborima 1930. Funk spominje da su se velika elektrièna drutva Siemens i AEG, kao i kralj topova Krupp von Bohlen und Halbach, drali po strani. Fritz Thvssen u svojoj



knjizi izjavljuje da je Krupp bio »Hitlerov ogorèeni protivnik« i da je, jo dan prijenego ga je Hindenburg imenovao kancelarom, upozoravao starog feldmarala da ne èinitakvu greku. Meðutim, kad je Hitler doao na vlast, Kruppu je brzo svanulo i naglo jepostao, po rijeèima pokajnika Thvssena, »supernacist«.15Oèito je, dakle, da je Hitler u svojoj zavrnoj borbi za vlast imao znatnu financijsku podrku prilièno velikog dijela njemaèkog poslovnog svijeta. Koliko su zapravo bankari i industrijalci u te tri posljednje godine prije sijeènja 1933. pridonijeli nacistièkoj stranci, nije nikad utvrðeno. Funk je rekao da to vjerojatno nije iznosilovie od »dva milijuna zlatnih maraka«, Thvssen taj prilog procjenjuje na dva milijunagodinje; kae da je on osobno dao NSDAP milijun maraka. Ali, sudeæi po golemim sredstvima kojima je tih godina raspolagala stranka, iako se Goebbels alio da ih nikadnije dovoljno, ukupni doprinos privrede bio je jamaèno mnogostruko veæi od tih procjena. Kakvo su dobro naposljetku postigli ti naivci iz vodeæih privrednih krugova,vidjet æe se kasnije u ovoj povijesti. Jedan od najodu-evljenijih u to vrijeme i jedan od onih koji su se najvie razoèarali kasnije bio je dr Schacht, koji je podnioostavku na poloaj predsjednika Reichsbanke 1930. zbog opozicije Youngovu planu.Iste godine upoznao je Goringa, a Hitlera 1931, te je iduæe dvije godine posvetiosve svoje znatne sposobnosti tome da bi Hitlera zbliio sa svojim bankarskim i industrijskim prijateljima i primaknuo ga jo blie velikom cilju, poloaju kancelara. Godine 1932. je taj privredni èudotvorac, koji je neizmjerno mnogo pridonio dolaskuTreæeg Reicha i nje-220221govim poèetnim uspjesima, pisao Hitleru: »Ne sumnjam da sadanji razvoj stvari moe dov

sti jedino do toga da postanete kancelarom . . . Va pokret nosi u sebi toliko snane istine i nunosti da pobjeda ne moe biti daleko. . . Bez obzira kamo æe me moja dunst u bliskoj buduænosti odvesti i ako me jednom ugledate okruena tamnièkim zidovimaoete na mene raèunati kao na svog odanog pomagaèa.« Jedno od dva pisma iz kojih su navdene ove rijeèi bilo je potpisano: »Sa snanim Heil!«[6U »tako snanu istinu« nacistièkog pokreta, koju Hitler nikad nije tajio, ubrajala se nmjera nacista da, doðu li do vlasti u Njemaèkoj, obraèunaju s osobnom slobodom Nijemaca, meðu njima i dra Schachta i njegovih prijatelja. Ali darovitom predsjedniku Reichbanke, poloaj koji je Schacht ponovo dobio pod Hitlerom, i njegovim prijateljimau industriji i novèarstvu trebalo je vremena da to uoèe. A kako je ova povijest, kao i veæina povijesti, puna fine ironije, nije trebalo dugo da se dr Schacht potvrdi kao dobar prorok, ne samo u pogledu Hitlerova kancelarstva veæ i u tome da æe ga Hitler vidjeti u tamnici, dodue ne u tvrðavi, veæ, to je bilo gore, u koncentracionom

ogoru, i to ne kao Hitlerova »vjernog pristau« u tom je pogrijeio veæ u suprotnomvu.Sad, poèetkom 1931, Hitler je u stranci okupio oko sebe malu skupinu fanatiènih, beskrupuloznih ljudi koji æe mu pomoæi u konaènoj borbi za vlast i koji æe mu, uz jednu izimku, pomagati da zadri tu vlast u Treæem Reichu, iako jo jedan, najblii od svih i ma najsposobniji i najsuroviji, neæe preivjeti drugu godinu nacistièke vlasti. U to vrijeme u najviim nacistièkim vrhovima isticala su se petorica: Gregor Strasser, Rohm, Goring, Goebbels i Frick.*¦¦ Goring }se vratio u' Njemaèku krajem 1927, nakon opæe politièke amnestije koju su dièarske stranke i komunisti, uspjeli proturiti u Reichstagu. U vedskoj, gdje je proveo najveæi dio svog izbjeglitva od puèa u 1923, izlijeèili su ga od narkomanije u bolici Langbro i, kad je prizdravio, uposlio se u jednoj vedskoj zrako-222

plovnoj kompaniji. Privlaèni elegantni avijatièarski as prvog svjetskog rata sad jeodebljao, ali nije izgubio nita od svoje energije ni elje za ivotom. Nastanio se umalom ali raskonom samaèkom stanu u Badischestrasse u Berlinu (njegova epileptièna en, koju je jako volio, oboljela je od tuberkuloze i ostala na lijeèenju u vedskoj) iuzdravao se zaraðujuæi kao savjetnik avionskih kompanija i njemaèke avionske linije Lfthansa. Obnovio je svoje drutvene veze. Bile su znatne i sezale od biveg prestolonasljednika i princa Philippa von Hessena; koji se oenio princezom Mafaldom, kæerkom talijanskog kralja, do Fritza Thvssena i drugih industrijalaca te niza istaknutih oficira Reichswehra.Upravo su takve veze Hitleru nedostajale i Goring se ubrzo bacio na posao da nac



istièkog voðu predstavi svojim prijateljima te da u visokim krugovima ublai lo glas nkih grubijana SA. Godine 1928. Hitler je izabrao Goringa da s jo jedanaest nacistièkih poslanika zastupa stranku u Reichstagu. Kad su nacisti 1932. postali najveæa stranka, Goring je postao predsjednik Reichstaga Upravo u rezidenciji predsjednika Reichstaga odrano je najvie sastanaka i skovano intriga koje su dovele stranku do konaène pobjede, i tu je bio da skoknemo malo7 u buduænost i smiljen plan koji jomogao da Hitler ostane na vlasti poto je postao kancelar: plan o paleu Reichstaga.Ernst Rohm je raskinuo s Hitlerom 1925. i uskoro zatim stupio u bolivijsku vojsku kao pukovnik. Krajem 1930. Hitler ga je pozvao da se vrati i ponovo preuzme komandu SA koji mu je izmicao iz ruku. Njegovi pripadnici, èak i voðe, oèito su vjerovali da æe nacistièka revolucija biti provedena silom, i sve èeæe su izlazili na ulice zlavljajuæi i ubijajuæi nacistièke protivnike. Nijedni izbori, opæi, pokrajinski ili opæii, nisu se odrali bez divljaèkih uliènih tuènjava.Ovdje usputno treba spomenuti jednu od tih tuènjava jer je nacionalsocijalizmu dala njegova najveæeg muèenika. Jedan od berlinskih voða SA bio je i sin protestantskog sveæenika Horst Wessel, koji se bio odbio od obitelji i studija. ivio je s nekom bivom prostitutkom i sav se posvetio borbi za nacionalsocijalizam. Mnogi antinacisti bili su uvjereni da mladiæ zara-223ðuje kao svodnik, ali taj je sud moda pretjeran. Sigurno je da se druio sa svodnicima i prostitutkama. Ubili su ga u tuènjavi komunisti u veljaèi 1930. i bio bi pao u zaborav, sa stotinama drugih rtava s obje strane u uliènim borbama, da nije za sobomostavio pjesmu koju je napisao i komponirao. To je bila Horst Wesselova pjesma

koja je ubrzo postala slubenom pjesmom nacistièke stranke i kasnije drugom slubenomhimnom iza »Deutschland uber Alles« Treæeg Reicha. Sam Horst Wessel je zahvaljujuæij propagandi dra Goebbelsa, postao jedan od najveæih legendarnih junaka pokreta, slavljen kao èisti idealist koji je dao ivot za ideju.U vrijeme kad je Rohm preuzeo SA, Gregor Strasser je nesumnjivo bio drugi èovjek nacistièke stranke. Snaan govornik i sjajan organizator, bio je na èelu Politièke organzacije, najvanijeg stranaèkog ureda, to mu je pribavljalo velik utjecaj meðu pokrajinkim i lokalnim voðama èiji je rad nadzirao. Zbog svoje vesele bavarske prirode, bioje najpopularniji voða u stranci iza Hitlera i, suprotno njemu, uivao je osobno povjerenje i èak simpatije veæine svojih politièkih protivnika. U to vrijeme je prilièan boj ljudi u stranci i izvan nje smatrao da bi Strasser mogao dobro nadomjestiti muièavog, neuraèunljivog Austrijanca. To je gledite bilo posebno snano izraeno u voju predsjednièkoj palaèi.

Otto, brat Gregora Strassera, otpao je. Na nesreæu po sebe, shvatio je rijeè »socijalist« i »radnièki« u slubenom imenu stranke ozbiljno. Podupirao je trajkove socijalistindikata i zahtijevao da se stranka zaloi za nacionalizaciju industrije. To je Hitler, naravno, smatrao herezom. Otta Strassera optuio je za* dva kardinalna grijeha: »demokraciju i liberalizam«. Dana 21. i 22. svibnja 1930. Fuhrer se suoèio sa svojim buntovnim pot-èinjenim i zahtijevao potpunu poslunost. Kad je to Otto odbio, bioje izbaèen iz stranke. Pokuao je osnovati pravi »nacionalsocijalistièki« pokret, koji nazivao Borbeno udruenje revolucionarnih naeionalsoeijalista, kasnije Crna fronta, ali u rujanskim izborima nije uspio preoteti znaèajniji broj nacistièkih glasova od Hitlera.Goebbels, èetvrti èlan velike petorice uz Hitlera, ostao224je nakon prekida sa Strasserom godine 1926. njegov protivnik i suparnik. Dvije g

odine kasnije naslijedio je Strassera na poloaju efa propagande u stranci, kad jeovaj unapreðen za efa politièke organizacije. Goebbels je ostao i Gauleiter Berlina injegovi uspjesi u reorganizaciji tamonje stranke, te dar za propagandu, povoljno^u se doimali Fiihrera. Zbog svog hitrog ali zajedljivog jezika i britkog uma nije bio ba omiljen meðu ostalim Hitlerovim doglavnicima, koji mu nisu vjerovali. Ali nacistièki je voða bio zadovoljan to meðu njegovim glavnim potèinjenim ima razdora, ni zbog èega drugog a ono zato to je to jamèilo da se neæe udruiti u zavjeru protiv gova vodstva. Nikad nije potpuno vjerovao Strasseru, ali u Goebbelsovu odanost bio je siguran; to vie to je mali hromi fanatik kipio od korisnih ideja. Naposljetku, Goebbelsova nadarenost za grubi urnalizam upravo je u Berlinu izdavao list Der



Angriff i govornièki dar njegova zlobnog jezika bili su od neprocjenjive vrijednosti za stranku.Wilhelm Frick, peti i posljednji èlan grupe, bio je jedina bezbojna liènost u njoj.Bio je tipièan njemaèki èinovnik. Kao mladi policijski oficir u Munchenu prije 1923, bio je jedan od Hitlerovih dounikau policiji i Fiihrer mu je za to uvijek ostao zahvalan. Èesto se prihvaæao nezahvalnih zadataka. Na Hitlerov poticaj, postao je jedan od prvih nacistièkih ministara u pokrajinskoj vladi u Thiiringenu, a kasnije voðanacistièke stranke u Reichstagu. Bio je pseæi odan, djelotvoran i, zbog svog povuèenogdranja i udvornog ponaanja, koristan u kontaktima s kolebljivim funkcionarima u republikanskoj vladi.Neki iz druge garniture u stranci poèetkom tridesetih godina postali su kasnije uTreæem Reichu èuveni i postigli strahovitu osobnu vlast. Heinrich Himmler, koga su zbog njegova cvikera pogreno smatrali za blagog, osrednjeg profesora diplomirao jeagronomiju na munehen-skoj Visokoj tehnièkoj koli postepeno je stvarao Hitlerovu pretorijansku strau, u crno odjevene SS. Ali, radio je u sjenci Rohma, koji je komandirao i SA i SS-odredima i bio je slabo poznat izvan svoje rodne Bavarske, èak iu stranaèkim redovima. Zatim je tu bio dr Robert Ley, Gauleiter Kolna, i Hans Frank; bistar225mladi odvjetnik i ef Pravnog odjela stranke, pa Walter Darre, roðen 1895. u Argentini, sposoban agronom, koga je nacionalsocijalizmu privukao Hess, a èija je knjiga »Seljatvo kao ivotni izvor nordijske rase« (Das Bauern-tum ah Lebensguelle der nordischen Rasse) pobudila Hit-lerovu panju i pribavila mu poloaj efa Poljoprivrednog odjela u stranci. Sam Rudolf Hess, koji nije imao ambicija ali je bio potpuno odan F

iihreru, nosio je samo naslov Hitlerova tajnika. Drugi privatni tajnik bio je Martin Bormann, èovjek slièan krtici koji je rado kopao po mraènim kutovima stranke kakobi mogao stvarati svoje intrige, a koji je bio odsjedio godinu dana u zatvoru zbog sudjelovanja u politièkom ubojstvu. Voða omladine u Treæem Reichu bio je Baldur von Schirach, romantièno raspoloen mladiæ i energièan organizator, èija je mati bila Ameanka, a pradjed kao oficir Sjevera izgubio nogu kod Buli Runa; svojim amerièkim uznièarima u Niirnbergu isprièao je da je postao antisemit u sedamnaestoj godini poto je proèitao knjigu Henrvja Forda »Vjeèni id«.Zatim je tu bio jo Alfred Rosenberg, konfuzni baltièki pseudofilozof, kako smo vidjeli, jedan od najranijih Hitlerovih mentora. Nakon puèa u 1923. napisao'je niz knjiga i broura, èiji je zbrkani sadraj i stil kulminirao u djelu od 700 stranica pod naslovom »Mit dvadesetog stoljeæa« (Mythos des Zwanzigsten Jahrhunderts). Bila je to apsurdna kaa njegovih zbrkanih ideja o nadmoæi nordijaca servirana kao vrhunac onog to

se u nacistièkim krugovima smatralo erudicijom. Hitler je èesto u ali govorio da juje uzalud pokuao proèitati, to je potaklo Schiracha, koji se i sam smatrao piscem, da jednom0 Rosertbergu kae da je »èovjek koji je prodao vie primjeraka knjiga koje nitko ije proèitao od bilo kojeg drugog autora«. U prvih deset godina nakon objavljivanjaknjige 1930, prodalo se vie od milijun primjeraka. Od samog poèetka pa do krajaHitler je uvijek u svom srcu imao simpatije za tog tupog, glupog, smotanog èovjeka, nagraðujuæi ga razlièitim poloajima u stranci, kao urednitvom Volkischer Beobacha i drugih publikacija,1 imenujuæi ga jednim od poslanika stranke u Reichstagu 1930. gdje je zastupao pokret u Odboru za vanjske poslove.226Takav je bio ljudski konglomerat oko Hitlera. U jednom normalnom drutvu jamaèno bi

se isticao kao groteskna zbirka promaenih egzistencija. Ali u posljednjim kaotiènimdanima Republike milijunima opijenih Nijemaca èinili su se spasiocima. Imali su nad svojim protivnicima dvije prednosti: vodio ih je èovjek koji je toèno znao to hoæe,i bili su dovoljno beskrupulozni i oportunisti da uèine sve kako bi on to ostvario., Kako je 1931. pretjecala svojim nelagodnim tokom s pet milijuna nezaposlenih, srednjom klasom pred propaæu, seljacima koji nisu mogli plaæati svoje dugove, paraliziranim Reichstagom, nemoænom vladom i osamde-setèetverogodinjim Hindenburgom koji je naglo tonuo u senilnost, u srcima nacistièkih efova jaèalo je uvjerenje da vie neæe mordugo èekati. Kao to se Gregor Strasser javno hvastao, »sve to moe ubrzati katastrof



. . dobro je, vrlo dobro za nas i nau njemaèku revoluciju«.227POSLJEDNJI DANI REPUBLIKE1931 - 1933.Iz kaotièkog politièkog ivota Njemaèke niknula je neobièna pojava koja je, vie od bileg drugog èovjeka, iskopala grob Republici liènost koja æe kratkotrajno sluiti kao nin posljednji kancelar i, to je ironièno, u jednom od posljednjih preokreta svoje zaèudne karijere, oèajnièki nastojati da je. kad je veæ bilo kasno, spasi. Ta je liènostla Kurt von chleichei) (To ime u njemaèkom znaèi »uljalo« ili »spletk-*F«r)Godine 19hef je bio general-major u Reichswehru. Roðen 1882, s osamnaest je godina stupio uvojsku i postao poruènik u nekadanjem Hindenburgovom puku, 3. pjeadijskom gardijskom puku, gdje se sprijateljio s Oskarom von Hindenburgom, sinom kasnijeg feldmarala i predsjednika. Jedno drugo njegovo prijateljstvo pokazalo se gotovo jednako vrijednim: prijateljstvo s generalom Groenerom, kojeg su impresionirali njegovi sjajni rezultati u vojnoj akademiji i koji je, kad je 1918. zamijenio Ludendorffau Vrhovnoj komandi, poveo sa sobom mladog oficira u svojstvu aðu-tanta. Prvenstveno »kancelarijski oficir« samo je kratko vrijeme sluio na ruskoj fronti Schleicheroduvijek bio blizu izvora vlasti u vojsci i u Weimarskoj Republici, gdje su njegov okretni um, vjeto ophoðenje i smisao za politiku impresionirali generale i politièare. Pod generalom von Seecktom igrao je sve veæu ulogu pomauæi organizirati ilegale dobrovoljaèke odrede (Frei-korps) i jednako ilegalni i posve tajni »Crni Reichswehr«, a bio je i kljuèna figura u povjerljivim pregovorima s Moskvom, koji su urodilitime da su njemaèki tenkovski228

i avijatièarski oficiri pod raznim vidovima vjebali u Sovjetskom Savezu, i da su sepod njemaèkim vodstvom izgradile tvornice oruja kojima su rukovodili Nijemci. Schleicher, darovit manipultor, strastven spletkar, najbolje je radio u tajnosti. Dopoèetka tridesetih godina njegovo je ime javnosti bilo nepoznato, ali je veæ i prije privlaèilo sve veæu panju u Bendlerstrasse, gdje se nalazilo Ministarstvo vojske, iu lVilhelmstras.se, gdje su bila sjedita ostalih ministarstava.U sijeènju 1928. upotrijebio je svoj sve jaèi utjecaj na predsjednika Hindenburga, kojem se bio pribliio preko svog prijateljstva s Oskarom, da njegov stari ef, general Groener, bude, imenovan ministrom obrane. Time je u Republici prvi put vojnaosoba zaposjela takav poloaj. Groener je Schleichera uèinio svojom desnom rukom u ministarstvu, imenujuæi ga efom jednog novog ureda, ministarskog biroa (Ministeramt), gdje je vodio politièke poslove i poslove tampe vojske i mornarice. »Moj kardinal za politiku«, nazivao je Groener svog pomoænika za objedinjavanje poslova vojske i mo

rnarice i za vezu s drugim ministarstvima i politièkim voðama. U tom je poloaju Schleicher bio ne samo moæna liènost u oficirskom koru, nego je postajao sve moæniji i u politici. U vojsci je mogao unaprijediti ili smijeniti s poloaja vie oficire, a to je i radio i otresao se 1930. generala von Blomberga, zamjenika vrhovnog komandanta kopnene vojske na spretan naèin, a na njegovo je mjesto postavio svojeg starogprijatelja iz 3. pjeadijskog gardijskog puka, generala von Hammersteina. U proljeæeiste godine, kao to smo vidjeli, upro je sve snage da sam odabere kancelara i, uz podrku vojske, nagovorio Hindenburga da na taj poloaj imenuje Heinricha Briininga. Schleicher je vjerovao da je tim uspjehom na politièkom polju uèinio prvi korak ugrandioznom planu za preobraaj Republike. Takva se zamisao veæ due vrijeme oblikovala u njegovu ivahnu umu. Vidio je dosta jasno a tko nije? uzroke slabosti Weimarskog reima. Bilo je previe politièkih stranaka (godine 1930. deset je njih dobilo vieod po milijun glasova) i na previe podruèja su se ciljevi ukrtavali. Stranke su bile

odvie zauzete èuvanjem ekonomskih i drutvenih interesa koje su zastupale, a da bi pokopale svoja neprijateljstva i oblikovale trajnu veæinu229u Reichstagu koja bi mogla poduprijeti stabilnu vladu sposobnu da se uhvati ukotac s tekom privrednom krizom s kojom se zemlja bila suoèila na poèetku tridesetih godina. Parlament se pretvorio u Kuhhandel trgovanje stokom, kako su Nijemci govorili u kojem su se stranke pogaðale oko posebnih povlastica za grupe koje su ih izabrale, a nacionalne interese slale do vraga. Nije èudo to je 28. oujka 1930, kad jOriiing doao na poloaj kancelara, u Reichstagu bilo nefff&grræepostiæi veæinu za bilo topodrkom ljevice, centra ili desnice i da je morao pribjeæi èlanu 48. Ustava da bi s



poslovi vlade uopæe mogli odvijati i da bi mogao poduzeti neto u ekonomskoj paralizi. Taj mu je èlan omoguæavao da u izvanrednom stanju upravlja dekretom, ako ga predsjednik odobri.To je upravo i bio naèin na koji je Schleicher elio da kancelar upravlja. Èinilo mu se da æe se tako ostvariti jaka vlada pod èvrstom rukom predsjednika, a njega je naposljetku (kako je argumentirao Schleicher) izabrao narod, èiju je volju predstavljao, a vojska ga je podravala. Ako Reichstag, izabran demokratskim putem, ne moe ostvariti stabilnu vladu, onda to mora uèiniti predsjednik Republike izabran demokratskim putem. Schleicher je vjerovao da zna to veæina Nijemaca eli vladu koja bi zauzla èvrst stav i izvela zemlju iz beznadne situacije. Zapravo, veæina Nijemaca to nije htjela, to su pokazali izbori koje je raspisao Briining u rujnu. Ili bar nisu eljeli da ih iz beznadne situacije izvede vlada koju su izabrali Schleicher i njegovi prijatelji u vojsci i predsjednièkoj palaèi.Zapravo je general Schleicher poèinio dvije katastrofalne pogreke. Postavivi Briininga za kancelara i ohrabrujuæi ga da upravlja predsjednièkim dekretom, potkopao je temelje na koje se vojska oslanjala u naciji njezin poloaj iznad politike, èije je naputanje vodilo do njezine propasti i propasti Njemaèke. I loe je procijenio glasaèe. ad je 14. rujna 1930. est i pol milijuna glasaèa, umjesto 810.000, kao dvije godineranije, glasalo za naciste, general je shvatio da mora promijeniti politiku. Dokraja godine stupio je u dodir s Rohmorn, koji se tad upravo vratio iz Bolivije, i s Gregorom (Strasserom. To je bio prvi ozbiljniji kontakt izmeðu nacista i onih230koji su u riJkama drali politièku vlast u Republici. Za samo dvije godine razvoj ti

h kontakata dovest æe Adolfa Hitlera do njegova cilja, a generala von Schleicherado njegova pada i naposljetku ubojstva.Deseti listopada 1931, tri tjedna nakon samoubojstva svoje ljubljene neæakinje Geli Raubal, Hitlera je prvi put primio predsjednik Hindenburg. Taj razgovor udesioje bio Schleicher, zaposlen pletenjem nove mree spletaka. Ranije te jeseni sastao se bio s Hitlerom i pripremio za njega razgovor i s kancelarom i s predsjednikom. U pozadini njegovih misli, a i Briiningovih, lebdjelo je pitanje to da rade kad u proljeæe 1932. istekne sedmogodinji Hindenburgov mandat. Feldmaralu æe tad biti samdeset i pet godina, a razdoblja kad mu je mozak bistro radio bila su sve rjeða.Ipak, svatko je uviðao da bi, ako on ne,bude kandidat koji æe sam sebe naslijediti,Hitler mogao nastojati da to postane, iako nije legalno bio njemaèki dravljanin. Mogao bi se natjecati za taj poloaj, pobijediti na izborima i postati predsjednikRepublike.

U toku ljeta kancelar Briining dugo je razmiljao o oèajnom poloaju Njemaèke. Potpuno e shvatio da je njegova vlada najnepopularnija od svih koje je Republika imala.Da obuzda depresiju, izdao je dekrete o niim plaæama i zaradama, kao i o niim cijenama, te otrim ogranièenjima pokuao obuzdati trgovinu, novèarstvo i socijalne "slube. acisti i komunisti nazivali su ga »kancelar Glad«. Aii on je bio uvjeren da je naao izlaz koji æe naposljetku osigurati stabilnu, slobodnu i naprednu Njemaèku. Pokuat æe pegovarati sa Saveznicima o otpisivanju reparacija, èije je plaæanje privremeno biloobustavljeno Hpo^verovinijTioratorijem. Na konferenciji za razoruanje, koja je imala poèeti iduæe godine, pokuat æe primorati Saveznike da potuju svoju obavezu danu ursajskom ugovoru da æe se razoruati do ra-.zine Njemaèke, ili da Njemaèkoj dopuste da e otvoreno upusti u skroman program naoruanja, koji se zapravo, s njegovim preutnim odobrenjem, tajno veæ bio poèeo provoditi. Tako æe i posljednji okov mirovnog ugovora biti odbaèen i Njemaèka æe postati jednakopravna meðu

231velikim silama. To bi bio ne samo blagoslov za Republiku veæ bi, kako se Briiningnadao, moglo u zapadnom svijetu zapoèeti novo doba povjerenja, èime bi se dok-jajèilaprivredna kriza koja je njemaèkom narodu donijela mnogo zla. A nacistima bi oduzela moguænost da se njom koriste.Briining je smiljao da i u zemlji postupi odluèno "i da s pomoæu svih velikih stranaka, osim komunista, postigne temeljite izmjene njemaèkog ustava. Mislio je ponovo uspostaviti hohenzollernovsku monarhiju. Èak i kad bi Hindenburga uspjeli nagovoriti da se ponovo kandidira, nije se moglo oèekivati da æe u toj starosti ivjeti jo sedagodina, koliko je trajao predsjednièki mandat. Da umre za godinu-dvije, Hitleru b



i jo bio otvoren put da postane predsjednik. Da to sprijeèi, da osigura trajnost istabilnost poloaja efa drave, Briining je smislio slijedeæi plan: predsjednièki izboza 1932. jednostavno æe biti otkazani, a Hindeburgov mandat produen, to se moglo postiæi sa dvije treæine glasova u dva doma parlamenta, Reichstagu i Reichsratu. Èim to postigne, predloit æe da parlament proglasi monarhiju s predsjednikom kao regentom.Kad on umre, jedan od prestolonasljednikovih sinova stupit æe na hohen-zollernovsko prijestolje. Taj æe èin nacistima potkresati krila. Briining je zapravo bio uvjeren da æe ih to dokrajèiti kao politièku snagu.^Ali ostarjeli predsjednik o tome nije htio ni èuti. On, èija je dunost bila da kao vrhovni komandant carske vojske onog mraènog studenog 1918. u Spau saopæi Kaiseru da mora otiæi, da je monarhiji kraj, nije htio ni èuti da se na prijestolje vrati bilo_Joji_Hohen-zollern osim samog cara, koji je jo ivio u izbjeglitvu u DoorrTu u Nizozemskoj. Kad je Briining objasnio Hinden-burgu da socijaldemokrati i sindikati, koji su s najveæim oklijevanjem donekle podrali njegovu zamisao, samo zato to je ona mogla pruiti posljednju oèajnu priliku da se zaustavi Hitler, neæe pristati na povratakWilhelma II ni njegova najstarijeg sina i da bi, tovie, kad bi monarhija bila ponovo uspostavljena, morala biti ustavna i demokratska po britanskom uzoru, osijedjeli stari feld-maral se tako razbjesnio da je kancelaru pokazao vrata. Tjedan dana kasnije ponovo ga je pozvao i saopæio muda se on, Hindenburg, neæe nanovo kandidirati.U meðuvremenu su najprije Briining, a zatim Hindenburg prvi put primili Hitlera. Oba razgovora zavrila su nepovoljno po nacistièkog voðu. On se jo nije bio oporavio odudarca koji mu je zadalo Gelino samoubojstvo; bio je rastresen i nesiguran u sebe. Na Bruningov zahtjev da nacisti podupru produenje Hindenburgova mandata, Hitle

r je odgovorio dugaèkom tiradom protiv Republike, koja nije ostavljala sumnje da neæe podrati kancelarove planove. U razgovoru s Hindenburgom Hitler je bio loe raspoloen. Pokuao je starog gospodina impresionirati dugaèkom harangom, ali je potpuno promaio. Predsjednik u tom prvom razgovoru nije bio oduevljen »èekim kaplarom«, kako gaazivao, i rekao je Schleicheru da bi takav èovjek moda mogao postati ministrom pota,ali nikada kancelarom izjava koju je kasnije morao povuæi.Odmah nakon audijencije, Hitler se pourio u Bad Harzburg gdje je iduæeg dana, 11. listopada, sudjelovao na masovnom skupu nacionalne opozicije protiv vlada Reichai Pruske. To nisu bile toliko demonstracije radikalne desnice na èelu s nacionalsocijalistima koliko starijih reakcionarnih snaga: Hugenbergove Njemaèke nacionalnestranke; udruenja desnièarskih ratnih veterana »Stahlhelma« (»Èelièna kaciga«) takozvackove omladine, Landbunda i arene skupine bivih generala. Ali nacistièki Fiihrer nije na tom skupu sudjelovao sa svim srcem. Prezirao je te ostatke starog reima odje

vene u starinske salonske kapute, cilindre i zakiæene orde-njem, s kojima bi, uvidio je, moglo biti opasno tijesno vezati »revolucionarni« pokret poput njegova. Mehanièki je odrao svoj govor i napustio poprite prije parade »Stahlhelma«, koji su bili zupljeni u veæem broju nego SA, to ga je razbjesnilo. A »Harzburka fronta«, koja je toana osnovana i koja je predstavljala nastojanje konzervativaca stare linije da naciste uvuku u jedinstvenu frontu i otpoènu konaèan juri na Republiku (trailo se da Biining smjesta odstupi), bila je mrtvoroðenèe. Hitleru nije bilo ni na kraj pameti da igra drugu violinu toj gospodi èiji su mozgovi, kako je smatrao, bili ukopani uprolost, kojoj, to je znao, nema povratka. Mogao se njima koristiti privremeno, ako mu budu pomogli da232233se srui Weimarski reim i ako mu stave na raspolaganje, kao to jesu, nove financijsk

e izvore. Ali neæe dopustiti da zauzvrat oni njega iskoriste. Za nekoliko dana »Harz-burkoj fronti« je zaprijetila propast; njezini razlièiti elementi nisu se ni u èemu mgli sloiti.Osim u jednom. Ni Hugenberg ni Hitler nisu pristali na Briiningov zahtjev da seHindenburgov mandat produi. Poèetkom 1932. kancelar je ponovo prionuo da ih sklonida promijene stav. Veoma teko uspio je nagovoriti Hindenburga da pristane sluiti dalje ako mu parlament produi mandat i time ga oslobodi tereta ogorèene izborne kampanje. Sad je Briining pozvao Hitlera u Berlin na nove razgovore. Brzojav je stigao dok je Hitler u urednitvu Volkischer Beobachtera u Miinchenu vijeæao s Hessom iRosenbergom.. Turnuvi im brzojav pod nos, Hitler je povikao: »Sad ih imam! Priznali



su me kao ortaka u svojim pregovorima.«'Sedmi sijeènja Hitler je razgovarao s Briiningom i Schleicherom, a sastanak se nastavio i 10. sijeènja. Briining je ponovio svoj zahtjev da nacistièka stranka pristane na produenje Hindenburgova mandata. Ako to uspije, v on æe se, èim sredi problem ponitavanja reparacija i jednakosti naoruanja, sam povuæi. Prema nekim izvorima ali tsu izvori sporni Bruning je bacio jo jedan mamac: ponudio je da æe predsjedniku predloiti Hitlera za svog nasljednika.2Hitler nije smjesta odgovorio. Povukao se u hotel Kaiserhof i sazvao svoje savjetnike. Gregor Strasser je bio za to da se Briiningov plan prihvati, tvrdeæi da æe Hindeburg pobijediti na izborima ako ih nacisti budu traili. Goebbels i Rohm bili su za to da se prijedlog kratkim postupkom odbije. U svom dnevniku 7. sijeènja Goebbels je zapisao: »Predsjednitvo nije glavno pitanje. Bruning jednostavno hoæe da svojpoloaj trajno uèvrsti. . . Poèinje ahovska igra za vlast . . . Glavno je da mi ostanmo jaki i da ne pristanemo na pogodbe.« Noæ ranije je zapisao: »U stranci je èovjek kojm nitko ne vjeruje ... To je Gregor Strasser.«3Ni sam Hitler nije vidio razloga zato da ojaèa Briininga i tako Republici produi ivo. Ali je Hitler bio lukaviji od tvrdoglavog Hugenberga, koji je 12. sijeènja Bruningov plan glatko odbio. Nije odgovorio kancelaru nego, pre-234.skoèivi njega, izravno predsjedniku, izjavivi da Briiningov prijedlog dri rotuustavnim, ali da æe poduprijeti ponovni izbor Hindenburga ako feldmaral odbijeBriiningov plan. Ottu von Meissneru, dravnom sekretaru, koji je u tom svojstvu marljivo sluio najprije socijalista ~ Eberta a zatim konzervativca Hindeburga, ikoji je poèeo razmiljati o svom treæem mandatu sa slijedeæim predsjednikom moda èak

erom? nacistièki voða je na tajnim pregovorima u Kaiserhofu ponudio da æe« podrati enburga u izborima ako se on najprije") otarasi Briininga, imenuje »nacionalnu« vladu i objavi nove izbore za Reichstag i pruski Landtag.Na to Hindenburg nije htio pristati. Ogorèen oklijevanjem nacista i odbijanjem nacionalista koji su mu bili prijatelji i trebali ga podrati da mu pritede napore izborne bitke, pristao je da se kandidira. Ali Hinden-burgovu ogorèenju na nacionalistièke stranke prikljuèila se èudna zamjerka Briiningu, jer je drao da je on cijelu stvr vodio loe i natjerao ga u ogorèeni sukob s nacionalistièkim snagama koje su ga 1925. izabrale za predsjednika, kad su se za taj poloaj bili borili i liberalni i marksistièki kandidati. Sad je mogao pobijediti samo uz podrku socijalista i sindikata, prema kojima je uvijek gajio neskrivenu odbojnost. U njegovim poslovima s kancelarom »najboljim nakon Bismarcka«, kako je nedugo prije toga bio rekao pojavilse osjetna hladnoæa.

Hladnoæa prema Briiningu odrazila se i na generala koji je njega bio doveo na poloaj kancelara. Schleicher se u meðuvremenu razoèarao u tom asketskom katolièkom politièar. Bruning je postao najnepopularniji kancelar kojeg je Republika imala; nije uspio osigurati parlamentarnu veæinu; nije uspio obuzdati naciste niti ih pridobiti za se; i zabrljao je na pitanju o ostanku Hindenburga na vlasti. Zbog toga mora otiæi as njim moda i general Groener, Schleicherov cijenjeni ef koji, èini se, nije ao shvatiti njegove, Schleicherove, ideje za buduænost. Meðutim, intrigantu generaluse nije urilo. Bruning i Groener, dva jaka èovjeka u vladi, moraju ostati na vlasti dok Hindenburg ne bude ponovo izabran; bez njihove podrke stari feldmaral moda neæuspjeti u tome. Nakon izbora vie neæe biti potrebni.235HITLER PROTIV HINDENBURGA ,Adolf Hitler je u svom ivotu èesto stajao pred tekim odlukama, kad se èinilo da se ne

moæi odluèiti. Tako je bilo i sada. Pitanje o kojem je trebalo odluèiti u sijeènju 1932bilo je: da li da se kandidira za predsjednika ili ne? Èinilo se da je Hindenburgnepobjediv. Legendarnog junaka podrat æe ne samo mnogi elementi desnice, nego i demokratske stranke koje su na izborima 1925. glasale protiv njega, ali sad su u njemu gledale spasitelja Republike. Ako se natjeèe protiv feldmarala i bude potuèen, kao to æe gotovo sigurno biti zar time neæe staviti na kocku glas o nepobjedivosti, gas koji su nacisti izgraðivali od jednih pokrajinskih izbora do drugih, sve do svoje spektakularne pobjede na opæim izborima 1930? Ali, ako se ne kandidira, nije lito priznavanje slabosti, oèitovanje nedostatka uvjerenja da je nacionalsocijalizam nadomak vlasti? Postojala je jo jedna zapreka. U tom trenutku Hitler nije èak bio



ni zakonski sposoban da se kandidira.. Nije bio njemaèki dravljanin.Goebbels ga je tjerao da najavi svoju kandidaturu. Devetnaesti sijeènja putovali su zajedno u Munchen i te veèeri Goebbels je zapisao u svoj dnevnik: »Raspravljao o pitanju predsjednitva s Fiihrerom. Odluka jo nije donesena. Usrdno sam se zalagao da se kandidira.« Cijeli iduæi mjesec u Goebbelsovu dnevniku se ogleda Hitlerovo kolebanje. Dana 31. sijeènja: »Fiihrer æe donijeti odluku u srijedu. Ne moe se vie odgaðaugi veljaèe se èinilo da se Hitler odluèio. Goebbels je zapisao: »Odluèio je da se kandra.« Ali Goebbels dodaje da tu odluku neæe objaviti dok ne bude jasna namjera socijaldemokrata. Sutradan nacistièki funkcionari okupili su se u Miinchenu da èuju Hitlerovu odluku. »Uzalud su èekali,« prigovara Goebbels. »Svi su nervozni i napeti.« Te veèeli ef propagande trai oduka; iskrao se da gleda film s Gretom Garbo i »dirnut je i ptresen« tom »najveæom ivuæom glumicom«. Kasnije te veèeri »doli su k meni neki stranaPotiteni su to odluka nije donesena. Boje se da Fiihrer predugo oklijeva.«Moda je èekao predugo, ali Hitlerovo pouzdanje u236konaènu pobjedu nije bilo poljuljano. Jedne noæi u Miinchenu, biljei Goebbels u dnevnik, Fuhrer vodi s njim dug razgovor o tome koji æe poloaj dobiti kasnije u Treæem Reichu. Voða mu je namijenio, Goebbels kae, »ministarstvo za narodno obrazovanje koje æe e baviti filmom, radiom, umjetnoæu, kulturom i propagandom«. Druge veèeri Hitler dugo azgovara sa svojim arhitektom, profesorom Troostom, o planovima za »grandioznu promjenu glavnog grada nacije«. Goebbels dodaje: »Fuhrer je sve svoje planove dovrio. Ongovori, postupa i osjeæa se kao da smo veæ na vlasti«.Ali jo ne izjavljuje da se odluèio kandidirati protiv Hindenburga. Deveti veljaèe Goe

bbels zapisuje: »Fuhrer se vratio u Berlin. Nove debate u Kaiserhofu o predsjednièkim izborima. Sve je neizvjesno.« Tri dana kasnije Goebbels s Fu'hrerom preraèunava svoje kalkulacije glasova. »To je rizik, ali se mora poduzeti.« Hitler odlazi u Munchen da jo razmisli.Naposljetku je, umjesto njega, odluèio Hindenburg. Petnaesti veljaèe ostarjeli predsjednik slubeno objavljuje svoju kandidaturu. Goebbels je sretan. »Sad imamo slobodne ruke. Ne moramo vie kriti svoju odluku.« Ali Hitler je ipak taji do 22. veljaèe. Tog dana, na sastanku u Kaiserhofu, »Hitler je dao pristanak«, raduje se Goebbels, »da veèeras u Palaèi sportova objavim njegovu kandidaturu.«Bila je to ogorèena i zbrkana kampanja. U Reichstagu je Goebbels igosao Hindenburgakao »kandidata stranke dezertera« i bio iskljuèen sa zasjedanja zbog vrijeðanja predsjdnika. U Berlinu se nacionalistièki list Deutsche Zeitung, koji je podupirao Hindenburga u predsjednièkim izborima 1925, energièno digao protiv njega. »Sada se postavlj

a pitanje hoæe li internacionalne izdajice i pacifistièke svinje s Hindenburgovim pristankom do kraja unititi Njemaèku,« izjavio je.Sve tradicionalne lojalnosti klasa i stranaka bile su poljuljane u meteu i aru izborne borbe. Hindenburga, protestanta, Prusa, konzervativca i monarhista, podravali su socijalisti, sindikati, katolici Briiningove Stranke centra i ostaci liberalnih, demokratskih graðanskih stranaka. Hitlera, katolika, Austrijanca, biveg skitnicu, »nacional-socijalista«, voðu graðanskih masa, podravali su, pored njegovih pristprotestanti gornjih klasa sa sjevera,

237konzervativni junkeri i niz monarhista, kojima se u posljednjem trenutku prikljuèio i sam bivi prestolonasljednik.Zbrka se jo poveæala zbog prijave nove dvojice kandidata, koji se nisu mogli nadatipobjedi, ali su mogli osvojiti toliko glasova da sprijeèe da koji od dvojice glav

nih kandidata dobije potrebnu apsolutnu veæinu. Nacionalisti su istaknuli TheodoraDiisterberga, zamjenika ko-mandata »Stahlhelma« (kojih je Hindenburg bio poèasni zapovjednik), bezbojnog biveg pukovnika, u èijem su obiteljskom stablu nacisti ubrzo, na svoju radost, otkrili jednu idovsku prabaku. Komunisti, vièuæi da socijaldemokrati »zdaju radnièku klasu« podravanjem Hindenburga, kandidirali su Ernsta Thalmanna,vodu svoje stranke.Neposredno pred poèetak izborne kampanje Hitler je rijeio pitanje svog dravljanstva.Dana 25 veljaèe objavljeno je. da je nacistièki ministar unutranjih poslova drave Brnsvvick imenovao Hitlera ataeom brunsvikog poslanstva u Berlinu. Tim manevrom kaou kakvoj komiènoj operi, nacistièki voða postao je automatski graðanin Bruns-wicka te t



ko i Njemaèke i pravomoæno se mogao natjecati za predsjednika njemaèkog Reicha. Preskoèvi lako tu malu zapreku, Hitler se latio kampanje s bjesomuènom energijom, putujuæi zemljom s kraja na kraj, obraæajuæi se velikim skupovima na masovnim mitinzima, bacajuæi sluatelje u zanos. Goebbels i Strasser, druga dva glavna govornika stranke, slijedila su slièan program, ali i jo neto: upravljali su propagandnom kampanjom kakvuNjemaèka jo nije bila vidjela. Oblijepili su zidove gradova i gradiæa milijunima dreèaih plakata, razdijelili osam milijuna letaka i dvanaest milijuna primjeraka posebnog izdanja svog stranaèkog lista, drali po tri tisuæe mitinga na dan i prvi put najednim njemaèkim izborima obilno upotrijebili filmove i gramofonske ploèe koje su emitirali preko zvuènika na kamionima.I Briining je neumorno radio da dobije izbore za ostarjelog predsjednika. Ovog je puta, iznimno, taj korektni èovjek postao dovoljno bezobziran i sve je raspoloivovrijeme na dravnim radio-mreama rezervirao za svoju stranu. Ta je taktika, razumljivo, razbjesnila238Hitlera. Ali Hindenburg je govorio samo jednom, u snimljenoj emisiji 10. oujka, uoèi glasanja. Bio je to dostojanstven govor, jedan od rijetkih u toj kampanji. I bio je djelotvoran.Izbor èovjeka koji zastupa jednostrana ekstremistièka gledita, koji bi naposljetku okrenuo veæinu naroda protiv sebe, izloio bi domovinu ozbiljnim poremeæajima èiji se ishd ne moe predvidjeti. Dunost mi nalae da to sprijeèim . . . Ako budem poraen, bar nasluiti prijekor da sam od svoje volje, u trenutku nevolje, napustio dunost ... Netraim glasove od onih koji ne ele za mene glasati.U broju glasova koji je dobio nedostajalo je 0,4° za potrebnu apsolutnu veæinu. Kad

su 13. oujka 1932. zatvorena glasaèka mjesta, rezultati su bili ovakvi:Hindenburg 18,651.497 49,6" Hitler 11,339.446 30,1",,Thalmann 4,983.^341 13,2",,Diisterberg 2,557.729 6,8"Ishod je razoèarao obje strane. Stari predsjednik nadmaio je nacistièkog demagoga zavie od sedam milijuna glasova, ali mu je za dlaku nedostajalo da stekne potrebnuapsolutnu veæinu; to je nametnulo potrebu ponovnog glasanja u kojem pobjeðuje kandidat s najveæim brojem glasova. Hitler je u odnosu na 1930. godinu poveæao broj nacistièkih glasova za gotovo pet milijuna oko 86 posto ali je daleko zaostao za Hinden-burgom. Kasno u noæi tog izbornog dana u Goebbel-sovu domu u Berlinu, gdje su se mnogi stranaèki funkcionari sastali da sluaju na radiju rezultate, zavladao je dubokoèaj. »Potuèeni smo; strani izgledi,« zapisao je te noæi u svoj dnevnik. »Stranaèki k

duboko potiteni i obeshrabreni. Sad nas moe spasiti samo neki smion potez.«Ali sutradan u Volkischer Beobachteru Hitler objavljuje: »Prva izborna kampanja jezavrena. Druga poèinje danas. Ja æu je predvoditi.« I doista, bacio se na nju s jednaim arom kao i prije. Unajmivi putnièki avion Junkers, letio je s jednog kraja Njemaèkna drugi novost u izbornim borbama u ono vrijeme govoreæi na tri-èetiri velika skua dnevno, u isto toliko gradova. Lukavo je izmijenio taktiku da privuèe vie glasova. U239prvoj kampanji je podvlaèio bijedu naroda i nesposobnost RspUBlike. Sad je slikaosretnu buduænost za sve Nijemce* jiko bude izabran: namjetenja za radnike,- vir crvene "poljoprivrednicima, vie poslova trgovcima, veæu vojsku militaristima, a u jednom svom govoru u Lustgartenu u Berlinu: »U Treæem Reichu svaka æe njemaèka djevojka naæi!«

Nacionalisti su povukli Diisterberga iz trke i pozvali svoje biraèe da glasaju zaHitlera. Ponovo se prikljuèio pozivu Èak i bivi prestolonasljednik Friedrich Wilhelm.»Glasat æu za Hitlera,« objavio je.Deseti travnja 1932, dan ponovnih izbora, osvanuo je mraèan i kian i na biralita jeizalo milijun glasaèa manje. Rezultati objavljeni kasno u noæi bili su:Hindenburg 19,359.983 53",Hitler 13,418.547 36,8",Thalmann 3,706.759 10,2",Iako je Hitler ukupni broj svojih glasova poveæao za dva milijuna, a Hindenburg samo za jedan, predsjednik je bio izabran èistom apsolutnom veæinom. Vie od polovine nj



emaèkog naroda dalo je tako maha svojoj vjeri u demokratsku republiku. Tako su barvjerovali.Hitler je sad imao o èemu razmiljati. Postigao je velik uspjeh. U dvije godine udvostruèio je nacistièke glasove. Pa ipak mu je veæina izmakla as njom i politièka vlastju je traio. Je li stigao na kraj puta? U stranaèkim raspravama nakon izbora 10. travnja Strasser je otvoreno tvrdio da je doista tako. Strasser se zalagao za nagodbu s onima na vlasti: s predsjednikom, s vladom Briininga i generala Groenera,s vojskom. Hitler nije imao povjerenja u svog pomoænika, ali nije odbio njegovu zamisao. Nije zaboravljao pouku iz svojih beèkih dana: da bi se doèepao vlasti, trebaosvojiti podrku jedne od postojeæih »moænih institucija«.Prije nego to se mogao odluèiti za svoj iduæi korak, jedna od tih »moænih institucija«ublièka vlada, zadala mu je udarac.Veæ due od godinu dana vlada Reicha i vlade pojedinih pokrajinskih drava posjedovalesu dokumente koji _su_dokazivali da se niz visokih nacistièkih voða, posebno240u SA, sprema u Njemaèkoj provesti jMa^mjadarjuvesti teroristièki reim. U predveèerje pvih predsjednièkih""1 iz--fjora SA, koji je"sad brojio 40.000 pripadnika-, .bjo_jena* nogama a njegove^ snage, opkolile su Berlin. Iako je komandant SA kapetan Rohm uvjeravao generala von Schleichera da je to samo »mjera opreza«, pruska "pSlicija je u glavnom nacistièkom tabu u Berlinu "zapTijenila dokumente iz kojih j;e lijepo vidjelo da je SA_naumio iæfuæe noæi izvesti udar ako ~Hitler ,^>.u4e i?^^""za~" tolilèo se "Rohlhu~zu7iIoTTJ^dsjedmKa_ RepubIiê to s nocTod ll~oujka Goebbels je zapisao u svoj

dnevnik da se neto sprema. »Pretresao sa SA i SS instrukcije za iduæe dane. Posvuda vlada ludi nemir. Rijeè puè visi u zraku.«Nacionalna i pokrajjj^ke vlade bile su uznemirene.Nacionalna i pokrajjj^Petftravnja predstavnici nekoliko drava, predvoðeni predstavnicima dviju najveæih, Pruske i Bavarske, zahtijevali su da centralna vlada zabraiuSA ili æe to one uèiniti same na svojim podruèjima. "KanceKr ""Bnining nalazio se tih dana u predizbornojTSiplinj^varrBerlina, ali Groener. koji je primio delegate u svojstvu ministra unutranjih poslova i vojske, obeæao_4e_da æe_se_neto poduzeti èim se Briining_ vrati, a te bilo 10. travnja, ninJarTponovnih izbora. BruningTTiroener smatrali su dY miaju~3dBrTrirazloga za rasputanje__SA. Tmie__t» se uklonila opasnost od graðanskog ratai moda bj_ to bio p'TvTTèoraR_da se Iskljuèi Hitler iz njemaèke poiilike. Sigurni"da æindenburg biti ponovo izabran, i to s apsolutnom veæinom, smatrali su da ih biraèi o

vlaæuju da tite Republiku od opasnosti da je nacisti silom srue. Dolo je vrijeme dasila suzbije silom. Osim toga, ako ne postupe energièno, vlada æe izgubiti podrku socijaldemokrata i sindikata èiji su glasovi pretegnuli u ponovnom Hindenburgovom izboru.Kabinet se sastao 10. travnja, na sam dan izbora, i odluèio da_ smjesta zabrani Hitlerove Lrivatne__snage. Bilo je tekoæa_da se dobije HmEenburgov potpis na talcav dekret ' SèBleicher, r6jTê~s" ðe^Tetofn najprije bio sloio, poèeo je sad predsjednikuptavati prigovore ali naposljetku, 13. travnja, Hindenburg_ga je gotpjsao_Ldan kasnije. zahrana4e_^stupila_na__snaguû cijeloj jêpiiblici.241Za naciste bio je to strahovit udarac^. Rohm i neke jisijamr_llaveju^"^tranæi_ htjeli "iT "sef ogrijeti odredbi, ali im je Hitler, lukaviji od svojlh"pristaa,....naredio j3a se Upokore. Trenutak nije bio prikladan za oruanu pobunu. Osim toga,Uob

icTje noveTTrantmijive vijesti èTSchleiæheru. Tog dana, 14. travnja, Goebbels je zapisao u svoj dnevnik: »Dojavljeno nam je da Schleicher ne odobrava Groenerov potez. . .« I kasnije toga dana: » . . . Telefonski poziv jedne poznate dame koja je Groenerova prisna prijateljica. Ona tvrdi da general eli odstupiti.«4Goebbels je, dodue, bio zainteresiran, ali skeptièan. Dodao je: »Moda je to samo manear.« Ni on ni Hitler, a ni bilo tko drugi, svakako ne Briining a najmanje Groener,kojem je Schleicher dugovao svoj nagli uspon u vojsci i u ministarstvu vojske,nisu jo bili naslutili koliko je beskrajna izdajnièka sposobnost intri-gantskog politièkog generala. Ali ubrzo su se u to osvjedoèili.Jo i prije nego to je zabrana SA stupila na snagu, Schleicher je, poto je pridobio



neodluènog komandanta Reichswehra generala von Hammersteina, potajno izvijestio zapovjednike sedam vojnih okruga da je vojska protiv te zabrane. Zatim je 16. travnja nagovorio Hindenburga da napie uèno pismo Groeneru pitajuæi ga zato nije i Reichnner, poluvojnièka organizacija socijaldemokrata zabranjena istodobno kad i SA. Schleicher je* poduzeo jo jedan korak da potkopa svog efa. Potaknuo je protiv generala Groenera prljavu kampanju da je bolestan te da ne moe ostati na poloaju, da jepostao marksist i, tovie, pacifist i da je osramotio vojsku jer mu se rodilo dijete veæ pet mjeseci nakon sklapanja drugog braka u jedinicama su djetetu nadjenuli nadimak/ »Nurmi« po finskom trkaèu i olimpijskom pobjedniku,' rekao je Hindenburgu.U meðuvremenu je Sch}eicher_obnovio kontakte_sa SA. Razgovarao je s Rohmom i grofom HeTMorTom, "berhri-skim voðom SA. Dana 26. travnja Goebbels je zapisao kako je Schleicher obavijestio Helldorfa da »eli promijeniti kurs«. Dva dana kasnije Schleicher se sastao s Hitlerom i Goebbels je zapisao *> »Razgovor je protekao dobro.«

\Èak i u toj fazi oèigledno je da \uRxJhjn_i_SchJeicher242u jednoj stvari radili Hitleru iza leða. Obojica su htjeli da se SA.. ukLjuLij.j!{2J^i_^a^_jndlicija^ èemu se Fuhrerotro protivio. Oko tog pitanja Hitler se èesto sporio s glavnim komandantom SA, kojije u jurinicima gledao potencijalnu vojnu snagu za pojaèanje obrane zemlje, a Hitler, naprotiv, posve politièku snagu za zastraivanje politièkih protivnika na ulicamai poticanje politièke revnosti u nacistièkim redovima. Ali Schleicher je, razgovaraj

uæi s nacistièkim voðama, imao na umu posve drugi cilj. Htio je da se SA ukljuèi u vojsu kako bi ga onmogaojriadzirati, a istodobno da Hitler, jedini konzervativni nacionalist s masovnimbrojem pristaa, uðe u vladu kako bi ondje mogao nadzirati i njega. Zabrana SA stajala je-na putu obaju ciljeva. ! ¦ , -~~Krajem prvog tjedna svibnja 1932. Schleicherove intrige dostigle su vrhunac. Goebbels je 4. svibnja zapisao da su »Hitlerove mine poèele eksplodirati . . . Prvi mora pasti Groener, a za njim Briining.« A 8. svibnja Goebbels izvjeæuje u svom dnevnikuda je Hitler »odrao odluèan razgovor s generalom Schleicherom i nekom gospodom iz najblie okoline predsjednika Republike. Sve teèe dobro. Briining æe pasti za nekoliko dana. Predsjednik æe mu uskratiti povjerenje.« Tad izlae plan koji su Schleicher i predsjednikova kamarila skovali s Hitlerom: Reichstag æe biti rasputen, uspostavljen p

redsjednièki kabinet i sve zabrane protiv SA i nacistièke stranke povuèene. Da bi se izbjeglo da Briining nasluti to se sprema, dodaje Goebbels, Hitler æe se udaljiti izBerlina. Kasno iste veèeri nagovorio je svog efa da se skloni u Mecklenburg. Nacisti smatraju predsjednièki kabinet, zapisuje Goebbels sutradan, »prijelaznim rjeenjem«Takva »bezbojna« prijelazna vlada, kae on, »oèistit æe nam put. to je ona slabija, tose lake rijeiti.« To, razumije se, nije bilo i Schleicherovo gledite jer je on veæ sao o novoj vladi koja æe raspustiti parlament dok se ne provedu izmjene u ustavu,o vladi kojom æe on dominirati. Oèito je da su obojica, i on i Hitlei\_vjero-vali damogu jedan drtrgogiskoristiti. Ali Schleicher je prvi imao adut u ruci. Uspio je uvjeriti umornog~tarog predijednikar ða moe" ostvariti ono to Briining nije mogao:formirati vladu kojiræe Hitler podravati a da zato ne mora nezgodnog fariatièkog demagoga primiti u nju.243

Tako je sve bilo spremno i 10. svibnja, dva dana nakon sastanka s Hitlerom i ljudima iz Hindenburgove okoline, Schleicher je udario. Udarac je zadan Reichstagu.General Groenerje ustao da brani odredbu o rasputanju SA, nato ga je silovito napao Goririg. Ministar vojske, bolestan od dijabetesa i ogorèen Schleicherovom izdajom pokuao se braniti to je bolje mogao, ali ga je u tome ; onemoguæila bujica uvredaiz klupa nacistièkih poslanika, i Iscrpljen i ponien, krenuo je iz dvorane za zasjedanje i i naletio na samog generala Schleichera, koji ga je hladno \obavijestioda »ne uiva vie povjerenje vojske i da mora podnijeti -ostavku«. Groener je apeliraona Hindenburga, umjesto kojeg je dva puta u kritiènim trenucima bio preuzeo na svoja pleæa nezahvalne zadaæe i kasnije krivnju za njih prvi put 1918, kad je" Kaiseru



morao ¦saopæiti da ode, a zatim 1919, kad je republièkoj vladi savjetovao da potpie Vesajski mir. Ali stari feldmaral, koji je uvijek mrzio svoj dug prema potèinjenom oficiru, odgovorio je da »ali« to u toj stvari ne moe nita. Trinaesti svibnja, ogorèeoèaran,* Groener je odstupio. Te iste veèeri Goebbels je zabiljeio u svoj dnevnik": »Iamo vijesti od generala Schleichera. Sve ide po plahu.« Prema planu, na redu je bila Briiningova glava, i nije rLugp trebalo da je usluni general poloi na panj. vGroenerov pad bio je teak udarac za poljuljanu Re-publikuT'Orr joj je, gotovo jedini od militarista, sluio sposobno i odano, a u vojsci nije bilo nikog njegova fofmata~Tlojalnosti koji ~bf"ga mogao zamijeniti. Ali tvrdoglavi, marljivi Briiningbio je jo na vlasti. Osigurao je Hindenburgu veèlrlu'glasova u ponovnim izborima i,kako je vjerovao, daljnji opstanak Republici Èinilo se da je na samom pragu senzacionalnih" uspjeha u vanjskoj politici u vezi s brisanjem reparacija i jednakosti u naoruanju. Ali Hindenburg je, kao to smo vidjeli, kancelarove natèovjeèanske napoe da mu osigura produenje predsjednièkog mandata nagradio upadljivom hladnoæom. Jo leenije postalo je njegovo dranje kad je"»Prezir i bijes kipe u meni,« pisao je Groener Schleicheru nekoliko mjeseci kasnije(29. studenog), »jer sam se prevario u Vama, stari moj prijatelju, uèenice, posvojeni sine.« (Vidi Gordon A. Craig, »Reichswehr and National Socialism: The Policv of Wilhelm Groener«, Political Science Quarterly, lipanj 1948.)244kancelar predloio da drava preuzme, uz velikodunu odtetu, niz propalih istoènopruskveleposjeda i da ih razdijeli seljacima bezemljaima. Kad je Hindenburg za uskrnjeblagdane sredinom svibnja otputovao u Neudeck, posjed u Istoènoj Pruskoj koji su mu junkeri, s financijskom pomoæi industrijalaca, poklonili o njegovu osamdesetom r

oðendanu, napunili su mu njegovi aristokratski susjedi ui. Nazvali su kancelara »agrarnim boljevikom«.Nacisti su, bez sumnje preko Schleichera, prije od samog BranlrigL,.s&znali da sunjegovi dani odbrojani. Osamnaesti svibnja Goebbels se vratio iz Miinchena u Berlin i, zamijetivi da se »uskrnji duh« jo osjeæa, zapisao u svoj dnevnik: »Èini se dno Bruningu osvanula zima. Smijeno_ je to on to ne vidi. Ne moe naæi liudL_^.-^QJ^ii^tri§iEEorPnappStaju brod to tone.« Bilo bi mnogo toènije reæi da se" preHvo3nik""staT, daleko od toga da napusti dravni brod koji je tonuo, samo priprema da na njegadovede novog kapetana. Sutradan Goebbels je zabiljeio: »General Schleicher je odbioda preuzme ministarstvo vojske.« To je bilo istinito, ali ne i posve toèno. Briining je Schleicheru doista ponudio, poto mu je predbacio njegov postupak prema Groeneru, dajreuzme ministarstvo vojske »Hoæu^odgo-vorio je Schleicher, »ali ne u vaoj vlad.«5

Devetnaesti svibnja Goebbels zapisuje u dnevnik: »Vijesti od Schleichera: popis ministara je spreman. Za prijelazno razdoblje to i nije tako vano.« Tako su nacisti bar tjedan dana ranije znali da je_^runingov r^d_S°i°ya_stvar. U nedjelju, 29. svibnja, Hindenburg je pozvao Briininga k sebi i kratko zatraio da podnese ostavku. Sutradan ju je dobio. ~Schleicher je pobijedio. Ali nije pao samo Briining; s njim se sruila i demokratska RepublflèaT iakb"Je trebalo jo osam mjeseci dok joj ruje zadan konaèni coup de grace. Bruningova krivnja za njezinu smrt nije bila malena. Iako je u srcu bio demokrat, dopustio je da ga natjeraju u poloaj da veæinu vremena mora upravljati bez suglasnosti parlamenta, s pomoæu predsjednièkih dekreta. Svakako, bio je u velikom iskuenju da poduzme fajTcorak; politièari su ga u svojoj sljepoæi uèinili gotovo neizbje. Meðutim jo 12. svibnja uspio je dobiti245

povjerenje Reichstaga za svoj financijski zakon. Ali ondje gdje se parlament nije mogao sloiti, oslanjao se na autoritet predsjednika. Sad mu je taj autoritet bio uskraæen. Odsad, 6ð lipnja 1932. do sijeènja 1933, vlast je bila dodijeljena dvojicimanje znaèajnih ljudi koji, iako nisu bili nacisti, nisu osjeæali potrebu da odre demokratsku Republiku, bar ne onakvu kako je ona bila konstituirana.Politièka vlast u Njemaèkoj nije vie bila u rukama naroda ni Reichstaga, tijela kojeje predstavljalo narodnu vfilju'...Bila je sad usredotoèena u rukama senilnog, osam-desetpetogodinjeg èovjeka i aèice plitkih èastohlepnih Jjudi oko njega, koji su utjli na njegov oslabjeli, nestalni um. Hitlej_jg_ to jasno uvidio. Odgovaralo je to njegovim namjerama/Malo je hjlo vierojalnostrda" bi ikad u Reichstagu postigao



veæinu. Hindenburgov novi kurs pruao mu j*e jedinu moguænost da"doðe na vlast. Razumie se, neTodmah, ali uskoro.Pourio se iz Oldenburga, g3je su nacisti 29. svibnja na izborima za pokrajinsku vladu bili osvojili apsolutnu veæinu, natrag u Berlin. Dan kasnije primio ga je Hinden-burg i potvrdio mu sve o èemu se HiUer 8. svibnja tajno sa Schleicherom bio sporazumio: povlaèenje zabrane SA, predsjednièki kabinet po Hindeburgovu izboru, ras-putanie Reichstaga. Hindenburgje upitao Hitlera Tioce" li jJodjiprjjijTTTovTf vladu. Hitler je odgovorio ðaTioæe. Te iste veèeri, 30. svibnja, Goebbels je auriracr svojdnevnik: »Hitlerov razgovor s predsjednikom protekao je dobro . . . von Papen je predviðen za kancelara. Ali to nas mnogo ne zanima. NajvanrjTje dJTTleichstag budL_nisputea^Jzbori! Izbori! Ravno u narod! Svi smo vrlo sretni.«6

~FIJASKO FRANZA VON PAPENASad se na pozornici kratkotrajno pojavila smijenaliènost s kojom nitko nije raèunao. Èovjek koga jei general von Schleicher naturio osamdesetpetogodinjem{predsjedniku i koji je 1. lipnja 1932. imenovan kancela-(rom Njemaèke bio je 53-godinji Franz von Papen.Potjecao je iz siromane vestfalske aristokratske obitelji,246bio bivi generaltabni oficir, oficir konjièkog puka i neuspjean politièar-amater kate stranke Centra, koji se obogatio enidbom sa kæerkom industrijalca. Javnost ga nije poznavala osim kao biveg vojnog ataea u Washingtonu, odakle su ga bili protjerali u toku rata zbog sudjelovanja u planovima za sabotau dizanje mostova i pruga do

k su Sjedinjene Drave jo bile neutralne.»Predsjednikov izbor najprije je izazvao nevjericu,« napisao je francuski ambasadoru Berlinu. »Svi su se smijali ili smijuljili jer Papen ima to neobièno svojstvo da ga ni prijatelji ni neprijatelji ne shvaæaju ozbiljno . . . Opisuju ga kao povrna, nespretna, neiskrena, èastohlepna, tata, podmukla spletkara.«7 Takvom je èovjeku a Frois Poncet nije pretjerao Hindenburp pn Srhtei-cherovu savjetu, povjerio sudbinuRepublike na izdisaju. Papen nije raspolagao nikakvim politièkim osloncem. Nije èakbio ni èlan Reichstaga. Najdalje dokle je bio dopro u politici bilo je poslanièko mjesto u pruskom Landtagu. Nakon njegova imenovanja za kancelara, nje-gjoya_jdaiti ta. stranka Centm,~ogo7c^nirTJapeno\orrr'izda-jom.....efa stranke Briininga, jednoglasno ga je izbacilaiz_STOJihredova. Ali predsjednik mu je naredio da sastavi vTactu »iznad stranaka<<7irTo "Te~nT6"garr uraditi smjesta jerje Schleicher veæ imao pri ruci listu minist

ara! Bio je to takozvani kabinet barunaTPet Èlanova bili su aristokrati, dva direktori koncerna^a jedaii,inlnislar pravde Franz' Guftner,~BIo Je u nemirnim, danima, prije i nakon Pivnièkog puèa, Hitlerov zatitnik_ u_ bavarskoj vladi. Generala Schleichera je Hindeburg izvukao~iz njegova omiljelog poloaja iza kulisa iimenovao mim'frbm vojske. .Velika veæina u zemlji doèekala je »kabinet baruna« kao (viako su neki njegovi èlanovi, poput baruna von ^Neuratha, baruna von Eltz-Rubenacha. grofa Schwerina von Krosigka i dra Giirtnera, bili toliko ilavi dasu se na svojim poloajima odrali jo dugo u eri Treæeg Reicha. 1^ T^apenov prvi èin je da ostvari toèke Schleicherova \ i i Hitlerova ugovora. Èetvrti lipnja raspustioje Reichstag^fI C?i objavio nove izbore za 31. srpnja, a nakon stanovitog ; pritiklTnepovjerljivih nacista 15. lipnja povukao_jL2*-hrann SA Smjesta je uslijedio val politièkih nasilja i \ ubojstava kakav èak ni Njemaèka dotad nije bila vidjela.

247Jurinici su, eljni tuènjave i krvi, krstarili ulicama, a njihovom su se izazovu obilno odazivali prvenstveno komunisti. Samo u Pruskoj od 1. do 20. lipnja bio je 461 ulièni sukob u kojima su ubijene 82 osobe a 400 je teko ozlijeðeno. Od 86 osoba ubijenih u toku srpnja u sukobima, 38 su bili Hitlerovi pristae a 30 komunisti. U nedjelju 10. srpnja na ulicama je poginulo 18 ljudi, a iduæe nedjelje, kad su nacisti, pod zatitom policije, priredili mar kroz radnièku èetvrt Altona, u predgraðu Hambu, ubijeno je devetnaest osoba a 285 ranjeno. Graðanski__rat, koji je kabinet baruna trebao zaustaviti, poprimao je iz dana u dan sve veæe razmjere. Sve stranke, osim nacistièka j kornimist'^Vpj



Papen se tome odazvao na dva naèina: èetrnaest dana uoèi izbora zabranio^Je~^ve~politièe skupove^ i mareve 4-potrtrzeo 'koraT"smcunar^a~urhin naciste, "ali i~da srui ononekoliko preostalih stupova demokratske Republike: 20. srpnja raspustio je prusku vladu a sebe imenovao dravnim komesarom za Prusku. Bio je to smion korak premaonakvoj autoritativnoj vladi kakvu je htio uspostaviti za cijelu Njemaèku. Papenova izlika za taj korak bila je da su neredi u Altoni pokazali kako pruska vladane zna drati red i mir. A ujedno je prusku vladu optuio, na osnovi »dokaza« koje je nbrzinu bio prikupio Schleicher, da je u dosluhu s komunistima. Kad su pruski ministri dali na znanje da æe se pokoriti samo sili, Papen im je spremno udovoljio.U Berlinu je objavljen prijeki sud i komandant berlinskog garnizana, general vonRundstedt, poslao je jednog poruènika i desetak vojnika da izvre potrebna hapenja.Takav razvoj dogaðaja nije izmakao ljudima s desnice, koji su bili prisvojili vlast u Reichu, niti Hitleru. Vie nije bilo bojazni da bi se ljevica ili èak demokratski centar ozbiljno mogli oprijeti ruenju demokracije. Godine 1920. Republiku je bio spasio generalni trajk. I ovaj put sindikalni voðe i socijaldemokrati razmiljali otakvoj mjeri, ali samo da bi je odbacili jer su je smatrali preopasnom. Tako jePapen, raspustivi ustavnu pruskuvladu, zakucao_joL4edan__èa.YaQ_ u lijes Weimarske Republike. Hvastao se da je zato~bila potrebna samo aèica vojnika.248AliJ-Iitler i njegovi doglavnici odluèiH su oboriti ne samo" R~e~puBliku vec i Papena i njegove barune. O toj namjeri moe se u Goebbelsovu dnevniku, u biljeci od 5.lipnja, proèitati: »Moramo se to prije ograditi od prijelaznog graðanskog kabineta.« se Papan 9. lipnja prvi put sastao s Hitlerom, nacistièki voða mu je rekao: »Va kabin

t smatram privremenim rjeenjem i nastavit æu nastojati da svoju stranku uèinim najjaèou zemlji. Tad æu ja postati kancelar.«8T/hori za Reichstag 3j___srpnja bili su treæi nacionalni izboTtu_Niemaækoj U peT~rn"iese.ci, ah nacisti se, nimalo umorni od toliko izbornih kampanja, bacie u ovu kampanju s vie fanatizma i snage no ikad ranije. Usprkos Hitlerovu obeæanju Hindenburgu da æe nacisti poduprijeti Papenovu "vladu, Goebbels je otro napadao ministra unutranjih poslova, a veæ 9. srpnja Hitler je poao k chleicheru i ogorèeno se poalio ndinu politiku. Po brojnosti ljudi koji su se okupljali da vide Hitlera, bilo jeoèigledno da nacisti stjeèu sve vie pristaa. U jednom istom danu, 27. srpnja, govorioje skupu od 60.000 ljudi u Brandenburgu, priblino jednakom broju u Potsdamu i iste veèeri na golemom Grunevvaldskom stadionu u Berlinu masi od 120.000 dok je ispred stadionajo J00..iWp_Jjudi_jluakigovor preko zvuènika-.. ...____

/ 'Glasanje 31. srpnja donijelo je NSDAP premoænujpo-) bjeðTTJSa 13,745!000 glasovanacisti su osvojilT 230 mjesta Jm Reichstagu i postali najjaèa "Stranka u'jfaffamentu, iako su bili jo daleko pdT apsolutne veæine, jer .|e ,po- slanièkih mjesta bi]oukupno 608. Socijaldemokrati su, bez sumnje zbog plaljivosti njihovih voða u Pruskoj, izgubili deset mjesta i sad su ih imali samo 133. Radnièka klasa prela je komunistima koji su dobili 12 mjesta vie T posTah'; po velièini, Treæa stranka u Reichstagu, sa 89 poslanika. Katolièka stranka Centra donekle jepoveæala snagu, od 68 na 73 zastupnièka mjesta, ali ostale graðanske stranke, èak i Hugenbergova Njemaèka nacionalnastranka, jedina koja je podravala Papena na izborima, zabiljeile su teak gubitak glasova. Bilo je oèito da su srednja i gornja_kla^jo^mi_k^tojikai_pjrile nacistima.' Drugi kolovoza Hitler je na sastanku sa svojim Gaulei-terima u Tegernseeu kraj Miinchena iznio bilancu svoje249

izborne pobjede. Od posljednjih izbora za Reichstag, dvije godine ranije, nacisti su poveæali broj glasova za sedam milijuna te od 107 mjesta u parlamentu skoèili na 230. U èetiri godine, od dravnih izbora 1928, nacisti su osvojili trinaest milijuna glasova vie. Ali apsolutna veæina, koja bi stranku iznijela na vlast, i ovaj puTje "Hitleru izmakla. Osvojio je samo 37 posto od ukupnog broja glasova u zemlji.Veæina Nijemaca jo je bila protiv njega.~~~ Duboko u noæ savjetovao se sa svojim suradnicima. Goebbels je 2. kolovoza pribiljeio rezultat u svoj dnevnik: »Fiihrer je suoèen s tekim odlukama. Legalno? S Centrm? (Zajedno s Centrom imala bi NSDAP veæinu u Reichstagu.) . . . Nezamislivo!« I dalje biljei Goebbels: »Fiihrer . . . nije doao do konaènog rjeenja. Situacija mora naj



je dozrijeti.«Ali Hitler je, opijen svojom izbornom pobjedom iako ona jo nije bila presudna, postao nestrpljiv. Èetvrti kolovoza pourio se u Berlin, ne da potrai kancelara Papena,veæ generala von Schleichera, nJaT~kao to je Goebbels zabiljeio, »iznese~svqje~zahtjve. Pri tom neæe biti preskroman,« dodao je. Peti kolovoza u Fiirsten-bergu, sjeverno od Berlina, Hitler je generalu Schleicheru izloio svoje uvjete: za sebe poloaj kancelara, a za svoju stranku mjesto pru||^g^mlnifra predsjednika, ministarstvo unutranjih posTovaRe7èTTa~i~Pruske, ministarstvo pravosuða, privrede~T~ civilne avijacije Reicha, te novo ministarstvo_za__Goebbelsa, ministarstvo narodne prosvjete ipropagandeT^DlTpridobije Schleichera, Hitler mu je obeæao ministarstvo Reichswehra. Nadalje, Hitler je izjavio da æe od Reichstaga zatraiti ovlasti da odreðeno vrijemeupravlja putem dekreta]; ako to Reichstag odbije, bit æe >>p^)sljm_jLuæ[<<.^HT!teT7e napustio Fursten-berg uvjeren da je pridobio Schleichera za svoj program i pourio se dobro raspoloen natrag u Obersalzberg. Goebbels, uvijek cinièan prema opoziciji i uvijek nepovjerljiv prema politièkom generalu, nije bio u to uvjeren. »Dobro jedaljnji razvoj promatrati skeptièno,« povjerio je svom dnevniku 6. kolovoza sasluavioptimistièni Fiihrerov izvjetaj o sastanku sa Schleicherom. Goebbels je, meðutim, biosiguran u jedno: »Kad se jednom domognemo vlasti, nikad je vie neæemo ispustiti iz ruku. Morat æe250nas iznijeti mrtve iz ministarstva.«Doista, sve nije bilo tako povoljno kao to je Hitler vjerovao. Osmi kolovoza zapisao je Goebbels: »Telefonski poziv iz Berlina. Ondje kolaju svakojake glasine . .. Cijela se stranka sprema da preuzme vlast. Pripadnici SA naputaju radna mjesta

da bi se pripremili. Stranaèki funkcionari spremaju se za odluèan trenutak. Ako svepoðe dobro, bit æe u redu. Ali, ako ne uspiju, bit æe to straan udarac.« Sutradan su sli u Obersalzberg Strasser, Frick i Funk s vijestima koje nisu ohrabrivale. /SènleTè'^>onovo migolji kao crv. Sadzahtijeva da TJTtteTT^ko dobije poloaj kancelara, uprvlja zajedno s Reiæn"lagornr"Funk je "izvijestio da su njegovi prijatelji "u privredi zabrinuti za buduænost ako na kormilo doðe nacistièka vlada. Dobio je Schachtovu poruku koja to potvrðuje. A Wilhelmstrasse se, saopæio je trio Hitleru, boji nacistièkogpuèa.Ta bojazan nije bila bez osnove. Sutradan, 10. kolovoza, Goebbels je doznao da je SA u Berlinu »u stanju oruane spremnosti«. ». . . SA je jo jaèim snagama opkolio BeU Wilhelmstrasse su vrlo uznemireni zbog toga. Ali u tome i jest svrha nae mobilizacije.« Sutradan Fuhrer vie nije mogao izdrati; krenuo je automobilom u Berlin. Onse ondje neæe javno pojavljivati, kae Goebbels, ali æe biti spreman kad ga pozovu. K

ad poziv nije doao, sam je zatraio audijenciju kodpied-sjednika. Ali prvo se moraosastati sa Schleicherom. i ~~~ Papenom.Razgovor se odrao o podne 13. kolovoza. Bio je i buran. Schleicher vie nije stajaouz ono to je bio rekao ' tjedan dana ranije. Podravao je Papena jcad je ovaj Hitleru objavio da u ^najboljem sluèaju "moe raèunati na poloaj. _LgiEanceISarnFfitIer~"s"'~razbjesnio. Mora postati kancelar, drugo" nita~"ne~3olai u obzir. Papen je zavria razgovor rekavi da æe prepustiti »konaènu odluku« Hindenburgu.*" Hitler se povukao u oblinji hotel Kaiserhof. Tamo je u 3 sata poslije podne stigao telefonski poziv iz predsjednièkog ureda. Netko je vjerojatno Goebbels, sudeæi*U svojim memoarima Papen ne spominje da je Schleicher prisustvovao tom sastanku, ali je iz drugih izvora jasno da jest. To je znaèajna èinjenica s obzirom na dogaðaje koji su uslijedili.251

po njegovu dnevniku upitao: »Je li odluka donesena? Ako jest, onda nema svrhe da Hitler dolazi tamo.« Odgovor je glasio: »Predsjednik eli najprije porazgovarati s Hitlerom.«Sijedi feldmaral primio je nacistièkog voðu u svom kabinetu stojeæi, oslonjen na tap,postavljajuæi tako hladan ton razgovora. Za èovjeka u osamdeset i petoj godini, kojem je prije samo deset mjeseci puni tjedan um bio senilno poremeæen, Hindenburg jebio u neobièno bistrom duevnom stanju. Sluao je strpljivo dok je Hitler ponovo iznosio svoj zahtjev da dobije poloaj kancelara i potpunu vlast. Dravni sekretar Otto von Meissner i Hermann Goring, koji je pratio Hitlera, bili su jedini svjedoci tom razgovoru i, premda Meissner nije potpuno pouzdan izvor, njegova izjava pod za



kletvom u Nurnbergu jedino je raspoloivo svjedoèanstvo iz prve ruke. Ono zvuèi uvjerljivo.Hindenburg je odgovorio [Hitleru] da u toj napetoj situaciji ne moe mirne savjesti prenijeti vlast na jednu novu stranku kakva je nacionalsocijalistièka, koja nemaveæinu a netrpeljiva je, buèna i nedisciplinirana.Ovdje je Hindenburg, s vidljivim uzbuðenjem, spomenuo razliène nedavne dogaðaje sukobizmeðu nacista i policije, nasilja Hitlerovih pristaa protiv ljudi drugaèijeg miljena, ispade protiv idova i druge protuzakonite postupke. Ti incidenti ojaèali su ga uuvjerenju da u toj stranci ima mnogo elemenata koji izmièu iz ruku . . . Poslijedue diskusije, Hindenburg je predloio Hitleru neka izjavi da je spreman suraðivati sdrugim strankama, posebno desnicom i centrom i da æe odustati od jednostrane ideje da mora dobiti potpunu vlast. Suradnjom s drugim strankama, izjavio je Hindenburg, moæi æe pokazati to moe postiæi i poboljati. Ako uspije pokazati pozitivne rezu, osvojit æe veæi, èak i dominantan utjecaj, makar i u koalicionoj vladi. Hindenburg je dodao da bi se tako na najbolji naèin opovrgnula rairena bojazan da æe nacionalsocijalistièka vlada zloupotrijebiti svoju moæ, onemoguæiti sva druga gledita i postepeno h zbrisati. Hindenburg je izjavio da je spreman uvrstiti Hitlera i predstavnikenjegova pokreta u koalicionu vladu, o èijem se toènom sastavu jo moe raspravljati, alda ne moe preuzeti odgovornost da da iskljuèivu vlast samom Hitleru ... Ali Hitlerje ostao nepokolebljivo pri svom, odbijajuæi da sebe stavi u poloaj da se mora pogaðati s voðama drugih stranaka i da na taj naèin obrazuje koalicionu vladu.9252Taj se razgovor, dakle, nije zavrio sporazumom. Prije zavretka odrao je jo stari prdsjednik, neprestano stojeæi, otru lekciju nacistièkom voði. Po rijeèima slubenog sao

objavljenog neposredno nakon toga, Hindenburg je »alio to se Herr Hitler nije naao premnim da, kao to je obeæao prije izbora za Reichstag^podri nacionalnu vladu imenovanu s povjerenjem predsjednika Reièha«. Hitler je, po miljenju predsjednika Reicha, prekrio svoju rijeè, pa neka se ubuduæe èuva. »Hindenburg je,« pisalo je dalje u saopæeiljno upozorio Herr Hitlera neka provodi opoziciju NSDAP na viteki naèin i neka drina umu svoju odgovornost prema Vaterlandu i njemaèkom narodu.«Saopæenje s Hindenburgovom verzijom sastanka, u kojem se tvrdilo da je Hitler zahtijevao »iskljuèivo vlast u dravi«, dospjelo je u javnost toliko brzo da je Goe-bbelsovpropagandnu mainu zateklo na spavanju i nanjelo mnogo tete Hitlerovu ugledu ne samo u irokoj javnosti nego i u samim nacistièkim krugovima. »Njima (voðama SA) je najtezapisao je Goebbels. »Tko zna hoæe li uspjeti svoje odrede odrati na okupu? Nita nijetee nego reæi vojnicima sigurnim u pobjedu da im je pobjeda izmakla iz ruku.« Kasno te noæi mali doktor potraio je utjehu u èitanju pisama Friedricha Velikog. Sutradan je

otputovao na odmor na obale Baltika. »Meðu stranaèkim drugovima vlada velika potitenot,« zapisao je. Odbio je da izaðe iz hotelske sobe da ne mora razgovarati s njima. »Ne elim èuti nita o politici bar tjedan dana. Hoæu samo sunca, svjetla, zraka i mira.«Hitler se povukao u Obersalzberg da i on malo uiva i razmisli o bliskoj _bud.uænostL.JLaD to je Goebbels rekao..»»prvn^elTlæa .a.nsa je proigrana«/ Hermann Rausch-ning,ji Gauleiter Danziga, zatekao je Fiihrera na njegovu alpskom vrhu u mraènom razmiljanju. »Moramo biti bezobzirni,« rekao mu je Hitler i osuo paljbu na Papena. Ali nadunije bio izgubio. Povremeno se izraavao kao da je veæ kancelar. »Moj je zadatak tei d Bismarckova,« rekao je. »Prije nego to se latim nacionalnih zadaæa koje su pred namamoram najprije stvoriti naciju.« Ali, pretpostavimo da neka vojna diktatura pod Papenom i Schleicherom potisne naciste? Hitler je smjesta upitao Rauschninga da li Danzig, koji je tada bio slobo-253

dan grad' pod zatitom Drutva naroda, ima sporazum0 izruèenju s Njemaèkom. Rauschning isprva nije shvatio pitanje, ali je kasnije postalo oèito da je Hitler traio mjesto koje bi mu moglo posluiti kao azil.10 U svom dnevniku Goebbels je zabiljeio da se »ire glasine da æe Fuhrera uhapsiti«. Ali èak , poto su ga predsjednik Reicha i vlada Papen-Schleicher bili osujetili, i usprkos bojazni da bi njegovu stranku mogli staviti izvan zakona, bio je odluèan da se dri svog puta »legalnosti«. Uutkao je sve prièe o SA puèu. Osim to govremeno obuzimala potitenost, ostao je uvjeren da æe postiæi svoj cilj ne siom i svakako ne parlamentarnom veæinom, veæ sredstvima koja su ScTiTeigliera i Papena iznijela na vrh: spletkama iza kulisa. Brzo je doTcaza



o da i on umije igrati takvu igru. Dana 25. kolovoza Goebbelsje raspravljao s Hitlerom u Berchtes-gadenu i zabiljeio: »Stupili smo u kontakt sastrankom Centra, ako nita drugo a ono da bismo mogli izvriti pritisak na svoje protivnike.« Sutradan se Goebbels vratio u Berlin, gdje je ustanovio da je Schleicherveæ saznao »za nae izviðanje moguænosti s Centrom«. Otiao je Schleicheru dse uvjerio u to. Bio je uvjeren da se Schleicher zabrinuo zbog izgleda da seHitler i katolièki Centar zblie jer su te stranke zajedno imale apsolutnu veæinu u Reichstagu. O samom Schleicheru Goebbels je napisao: »Ne znam to je iskreno a to lanou njega.«Kontakti sa strankom Centra, iako, -kako je Goebbels rekao, nisu bili zamiljeni da ikad budu neto yiL_Qsim sredstva za pritisak na Papenovu vladu, isplatili su seu komiènom dogaðaju koji se tad odigrao u Reichstagu1 koji je oznaèio poèetak kraja konjièkog kancelara. Kad se 30. kolovoza dom okrtpro, "centrumasi"'"sii se prikljuèili nacistima u Gèringovu izboru za RelèiTstag. Prvi putTrraje predsjedavao jedan nacionalsocijalist. Kad se 'zatim12. rujna Reichstag okupio na zasjedanje, Goring je svoj novi poloaj maksimalnoiskoristio. Kancelar von Papen unaprijed je od Hindenburga dobio dekret za rasputanje Reichstaga. Bilo je to prvi put da je osmrtnica Reichstagu potpisanaprije nego to se i sastao da radi. Ali Papen taj dekret nije ponio na prvo zasjedanje. Umjesto toga, imao je uza se govor u kojem je izloio254\Lprogram svoje vlade, jer su ga uvjeravali da æe se jedan od nacionalistièkih poslani

ka, u dogovoru s veæinom drugih stranaka, usprotivitFða'se izglasa nepovjerenje vladi, to æe, kako se oèekivalo, .zatraitikomunisti. V takvom je sluèaju, naime, bio dovon veto jednog~ jedinog od 600 poslanika da odgodi glasanje ako glasanje nije unaprijed najavljeno.Kad je komunistièki poslanik Ernst Torgler zatraio da se yladT~izglasa~nepoviereniei izmijeni dnevni red, nitko se nije 'digao' da tome prigovori. Naposljetku jeFrick zatraio u ime nacista da se zasjedanje prekine na pola sata.»Situacija je postala ozbiljna,« kae Papen u svojim memoarima, »bio sam uhvaæen na spaju.« Poslao je kurira u Kancelariju Reicha da mu donese dekret o rasputanju ReichstagèL_JU meðuvremenu, Hitler se savjetovao sa svojom parlamentarnom grupom u rezidencijipredsjednika Reichstaga preko puta. Nacisti su bili u dvojbi i u neprilici. Smatrali su da su ih nacionalisti prevarili jer nisu zatraili da se glasanje odgodi!"

"Sad æe Hitlerova stranka, da bi sruila Papenovu "vladu, morati glasati s komunistima za njihov prijedlog. Hitler je odluèio da proguta tu gorku pilulu. Naredio je svojim poslanicima da glasaju za komunistièki pryelflog"TsmIe~T5apena, prije nego toon jispjje raspustiti Reichstag. Da" bi se to postiglo, morat æe se "Goring posluiti nekim od parlamentarnih trikova. Bivi "avijatièarkTa'STiiTrVjek smion i mnogostranih sposobnosti, kako æe kasnije dokazati u veæem okviru, bio je toj prilici dorastao.Kad je sjednica nastavljena, pojavio se Papen s poznatom crvenom mapom dopremljenom navrat-nanos u kojoj je, po tradiciji, bila odredba o rasputanju. Ali, kad jezatraio rijeè da bi je proèitao, Goring se pri-' ~èimr da ga_ ne vidi, iako je Papen,veæ crven u licu, stajao i mahao mapom da je svi u skuptini vide. Samo je Goring nije vidio. Njegovo nasmijano lice bilo je okrenuto na drugu stranu. Pozvao je dase smjesta pristupi glasanju. U meðuvremenu je Papen, prema izjavama "oèevidaca, pro

blijedio od ljutine. Odmarirao je do predsjednièkog pulta i bacio na stol odredbu oraspujLaniu.-JGflring, koji se nije osvrtao_ na to, naredi da255\ se nastavi glasanje. Papen je demonstrativno izaao iz I dvorane, a za njim njegovi ministri od kojih ni jedan jnije bio poslanik. Poslanici su glasali: 513 prema 32 protiv, vlade. Tek tad je Goring »primijetio« papir koji je~onako ljutito bio baèen na njegov stol. Proèitao ga je skuptini i zakljuèio da je bez vrijednosti, jer gaje supotpisao kancelar kojem je. yeæ_B.stayna veæinajzglasaja nerjovjerenje.Koji suelementi u Njemaèkoj dobili, a koji izgubili tom farsom i koliko, nije biloodmah jasno. Da Papena nisu ozbiljno shvatili, nije bilo sumnje; ali njega nika



d nisu ozbiljno shvaæali èak ni njegovi prijatelji kao to je rekao ambasador FrancoisPoncet. Reichstag je pokazao kako je nadmoæna veæina Nijemaca protiv predsjednièkog kabineta koji je odabrao Hindenburg. Ali zar nije taj dogaðaj jo vie poljuljao povjerenje javnosti u parlamentarni sistem? Nisu li nacionalsocijalisti, kad je o njima rijeè, ponovo dokazali da su neodgovorni i spremni da se, radi svojih ciljeva, udrue èak i s komunistima? I dalje: nisu li graðani siti izbora i zar ne bi trebalo zbog toga da Hitlerove pristae na neizbjenim novim izborima, èetvrtim te godine, raèunau s gubitkom glasova? Gregor Strasser, pa i Frick, bili su uvjereni da je tako.A vjerovali su i da bi takvi gubici za stranku mogli biti pogubni.Meðutim, Goebbels je te iste veèeri zapisao da je Hitler »bio izvan sebe od radosti. Ponovo je donio jasnu, nepogreivu odluku.«ili su zakazani za 6. studenog. Za naciste su ^predstavljali stanovite tekoæe. Kaoprvo, narod je bisL-sitr-kao je Goebbels napisao, politièkih govora i propagande. »Èaki funkcionari stranke,« priznao~je 15. listopada u svom dnevniku, »postali su uslijed mnogih predizbornih kampanja vrlo nervozni. Prenapeti su.« Kao drugo, biloje financijskih potekoæa. Industrija i krupni kapital okupljao se iza^ Papena koji im jeTacTJlanoVite ustupke. NepovjeTenfe" prema nacistima u tim krugovima Bivalo jesve veæe, kako je Funk upozoravao, zbog Hitlerova odbijanja da suraðuje s Hindenburgom i zbog njegova sve veæeg radikalizma i sklonosti da_^uraðuje2564èak i s komunistima, kao to je pokazala epizoda u teichstagu. Goebbels je zabiljeio u svom dnevniku 15. Jlistopada: »Izvanredno je teko pribavitinovac. Sva fgosgoda 'od ugleda i imetka' stoje uz vladu.«¦Jekoliko dana prije izbora nacisti su se prikljuèili komunistima u pokretanju trajka

transportnih radnika u Berlinu, kojeg su se sindikati i socijalisti bili odrekli. To je jo vie presuilo financijske izvore od privrede upravo kad je nacistima novac bio najpotrebniji da do krajnosti pojaèaju predizbornu kampanju koja se bliila kraju. Drugi studenog Goebbels uznemireno zapisuje: »Nedostatak novca je ... postaonaa kronièna bolest. Nedostaje nam ono osnovno da provedemo kampanju doista kako treba. Mnoge graðanske krugove zaplailo je nae sudjelovanje u trajku. Èak i mnogi naanaèki drugovi poèeli su sumnjati.« Peti studenog, uoèi izbora: »Posljednji juri. Zdvoapori stranke protiv poraza. Uspjeli smo pribaviti 10.000 maraka u posljednjem trenutku, koje æemo utroiti u subotu poslije podne na propagandu. Poduzeli smo sve to se moglo. Sadneka sudbina odluèi.« ^_.______ Sudbina i njemaèki biraèi odluèili su 6./ studenog) o mnogim stvarima, ali nijedna nije bila presudna za buduænost Republike koja se ruila. Nacisti su izgubili dva milij

una glasova i 34 poslanièka mje'sta. Komunisti su ojaèali za 750.000 glasova, a socijaldemokrati za isto toliko oslabili, tako da se broj komunistièkih mandata popeosa 89 na 100, a socijaldemokratskih pao sa 133 na 121. Njemaèka nacionalna stranka. jedina-koja je podupirala vladu,' dobila je oko milijun glasova vie^ oèigledno, nautrb nacista i sad imala 52 umjest(L_37jposlanièkih mjesta u Reichstagu. Iako je Nacionalsocijalistièka stranka ostala najjaèa u zemlji, ipak je gubitak od dva milijuna glasova bio teak udarac. Prvi put je velika nacistièka plima popustila, a to jestranku jo vie udaljilo od apsolutne veæine. Mit o nepobjedivosti bio je uzdrman. Hitlerov poloaj u pregovorima 6 vlasti bio je slabiji nego u bilo kojem trenutku sve od srpnja.Uviðajuæi tu èinjenicu, Papen je svladao, kako se izrazio, »svoju osobnu nesklonost prea Hitleru« i 13. studenog pismeno ga pozvao da s njim »pretrese situaciju«. Ali Hitlerje u svom odgovoru postavio toliko uvjeta da

257je Papen napustio svaku nadu da æe se s njim sporazumjeti. Novog, nesposobnog kancelara nije iznenadila nepopustljivost nacistièkog Fuhrera, veæ novi kurs koji je predloio njegov prijatelj i mentorJjdjkipher. Neuhvatljivi kovaè karijera doao je ðo zauèka da je Papen, jednako kao i prije njega Briining, cjbavio svoju dunost. U njegovu plodnom mozgu nicali Lu novi planovi. Njegov dobri prjjateJj_^PaLeji__mora^)tiæi. Predsjednik mora imati potpuno sTobocfne ruke u pregovorima s politièkim strankama, posebno s onim najveæim. Zato je od Papena zatraio da preda ostavku i 17. studenog Papen i njegov kabinet odstupie. Hindenburg je smjesta poslao po Hitlera.Njegov razgovor 19. studenog bio je manje leden od onog 13. kolovoza. Predsjedni



k je ovog puta ponudio Hitleru stolac i dopustio mu da se zadri vie od jednog sata. Hitleru je ponudio da bira: poloaj kancelara ako moe osigurati trajnu veæinu u Reichstagu, ili poloaj potkancelara pod Papenom u novom predsjednièkom kabinetu koji æeupravljati uz pomoæ dekreta. Dana 21. studenog predsjednik je ponovo primio Hitlera, koji je u meðuvremenu s Meissnerom bio izmijenio nekoliko pisama. Ali do sporazuma nije dolo. Hitler nije mogao postiæi radnu veæinu u Reichstagu. Iako je stranka Centra bila voljna da s njim suraðuje pod uvjetom da ne tei za diktaturom, Hugenbergovi nacionalisti su to odbili. Tako je Hitler ponovo zatraio poloaj kancelara u predsjednièkom kabinetu, to mu, meðutim, predsjednik Reicha nije bio spreman dati. Akose mora i dalje upravljati s pomoæu izvanrednih dekreta, onda je Hindenburg na èelukabineta vie volio svog prijatelja Papena, Hitler taj poloaj ne moe dobiti, pisao je Meissner U predsjednikovo ime, jer bi se »predsjednièki kabinet pod Vaim vodstvom nuno razvio u diktaturu jedne stranke. Ne mogu za to preuzeti odgovornost s obzirom na svoju zakletvu i savjest.«"Stari feldmaral bio je bolji prorok u pogledu stranaèke diktature nego preuzimanjaodgovornosti. Tako je Hitler ponovo uzalud pokucao na vrata kojima se stizalo doKancelarije Reicha; ona su se, dodue, odkrinula, ali samo zato da mu se zalupe pred nosom.Upravo tome se Papen i nadao te je bio uvjeren,258kad su on i Schleicher naveèer 1. prosinca poli k Hindenburgu, da æe njega ponovo imenovati za kancelara. Nije ni slutio to je spletkarski general bio poduzeo. Schleicher je u meðuvremenu stupio u vezu s Strasserorn i nagovijestio da bi nacionalsocijalisti, ako ne ele suraðivati u Papenovoj vladi, mogli pristupiti kabinetu u koje

m bi kancelar bio on. Hitler je zamoljen da doðe u Berlin na razgovor sa Schleicherom.^ Prema jednoj verziji rairenoj u njemaèkoj tampi, koju su kasnije preuzeli mnogi historièari, Hitler je doista putovao noænim vlakom iz Miinchena u Berlin, ali gaje usred noæi u Jeni iz vlaka izvukao Goring i nagovorio ga da sudjeluje u sastanku visokih nacistièkih funkcionara u Weimaru. Zapravo je nacistièka verzija, ma koliko to bilo za èudo, vjerojatno toènija. Goebbelsov dnevnik za 30. studenog biljei da je Hitleru brzojavljeno da se pouri u Berlin, ali je Hitler pustio Schleichera da èeka dok se on ne posavjetuje sa svojim stranaèkim doglavnicima u Weimaru, gdje je trebao otvoriti izbornu kampanju za Landtag Thuringije. Na toj konferenciji odranoj 1. prosinca, kojoj je prisustvovala velika petorica: Goring, Goebbels, Stras-ser, Frick i Hitler, bilo je priliènog razmimoilaenja. Strasser, potpomognut Frickom, traio je da se ukljuèe u Schleicherovu vladu ili da je bar toleriraju. Goring i Goebbels su bili odluèno protiv toga, a Hitler je pristao uz njih. Sutradan je Hitl

er stanovitom majoru Ottu, kojeg mu je poslao Schleicher, poruèio da savjetuje Schleicheru neka ne preuzme dunost kancelara, ali bilo je veæ kasno.Papen nije ni slutio kakvu mreu Schleicher plete iza njegovih leða. Prvi prosinca,na poèetku razgovora s predsjednikom, on je s pouzdanjem iznio svoje planove za buduænost. Htio je da i dalje zadri poloaj kancelara, upravlja predsjednièkim dekretom ne sazove Reichstag dok ne provede »reformu ustava.« Zapravo je Papen htio »reforme« kje bi zemlju vratile u doba carstva i ponovo uèvrstile vladavinu konzervativnih klasa. Na sasluanju u Niirnbergu i u svojim memoarima Papen je priznao da su njegovi prijedlozi predviðali »da predsjednik odstupi od tadanjeg ustava«, ali je uvjeravao inden-burga da »izvanredno stanje« u dravi »opravdava da dobrobit nacije stavi iznad soje zakletve ustavu«, i dodao259»da je i Bismarck to bio jednom savjetovao kralju za dobro zemlje«."2'

Na Papenovo veliko iznenaðenje, Schleicher mu je prigovorio. General je iskoristioto to predsjednik, oèigledno, nije bio voljan pogaziti svoju zakletvu. Izjavio jekako je uvjeren da se odstupanje od ustava moe izbjeæi. Po njegovu miljenju, moguæe jsastaviti takvu vladu koja æe se moæi osloniti na veæinu u Reichstagu, ukoliko bi on,Schleicher, stajao na njezinu èelu. Izjavio je da je siguran da moe Strassera i bar ezdeset nacistièkih poslanika odvojiti od Hitlera. Osim toga,^ moe pridobiti graðanke stranke i socijaldemokrate. Èak je vjerovao da æe ga poduprijeti i sindikati.Hindenburg je bio zaprepaten takvom idejom i, okre-nuvi se Papenu, zamolio ga da smjesta pristupi sastavljanju nove vlade. »Schleicher je zanijemio,« zapisao je Papen. Njih dvojica su se, napustivi predsjednika, zatim dugo prepirali, ali bez uspje



ha. Na rastanku, Schleicher se obratio Papenu èuvenim rijeèima koje su upuæene Lutherukad je doao na sudbonosni Reichstag u Wormsu: »Mali redovnice, odabrao si teak put!«Koliko teak, Papen je ustanovio veæ iduæeg jutra u devet sati, na sastanku kabineta koji je sazvao.Schleicher je ustao (pie Papen) i izjavio da je zadatak, koji mi je juèerpovjerio predsjednik Reicha, neprovediv. Bacio bi zemlju u kaotièno stanje.Policija i vojska ne mogu, ako nastupi generalni trajk, odrati komunikacije od ivotne vanosti u zemlji, a u sluèaju graðanskog rata mir i red. Generaltab jeprouèio situaciju i major Ott (autor studije) moe o rezultatima izvijestiti vladu.'3 Na to je general uveo majora Otta. Veæ su Schleicherove primjedbe uzdrmale Papena, a prikladno tempiran izvjetaj Eugena Otta (koji je kasnije postao Hitlerov poslanik u Tokiju) potpuno ga je prenerazio. Ott je hladnoobjasnio »da raspoloive nacionalne i dravne snage nisu kadre braniti granièe i dravati red protiv nacista 1 komunista. Stoga se preporuèuje da se vlada Reicha us-tegne od proglaavanja izvanrednog stanja.«14 Na Papenovo bolno iznenaðenje, njemaèka vojska, koja je nekoæ bila protjerala Kaisera i ne tako davno, na Schleicherovpoticaj, uklonila generala Groenera i kancelara Briininga, sad se odricala i njega. S tom novoæu uputio se Hin-260denburgu nadajuæi se da æe predsjednik otpustiti ministra vojske Schleichera, a njega, Papena, zadrati na poloaju kancelara. To mu je i predloio.Sijedi predsjednik mu je odgovorio: »Vi æete me, dragi moj Papene, drati podlim to samijenjam miljenje. Ali prestar sam i previe sam toga proivio da sad jo preuzmem odovornost za graðanski rat. Preostaje nam jedino, da pustimo Schleichera neka okua s

reæu.«Papen u memoarima uvjerava da su se niz Hinden-burgove obraze otkotrljale dvijekrupne suze. Nekoliko sati kasnije, dok je svrgnuti kancelar praznio svoj stol,donio mu je kurir fotografiju predsjednikovu s posvetom: »Ich hatt' einen Kameraden!« Sutradan mu je predsjednik vlastoruèno napisao da ga je »teka srca« liio poloajaara i da se njegovo povjerenje u njega »nije promijenilo«. Da je to bilo iskreno, ubrzo se potvrdilo.Drugi prosinca Kurt von Schleièheft postao je kancelar, prvigeneral koji je zauzeoto mjesto "najlon generala grofaeorga Lea von Caprivide Caprara de Montecuccoli, koji e 1890. naslijedio Bismarcka. S pomoæu svojih zamrenih intriga, Schleicher se naposljetku dokopao najvieg poloja u dravi, i to u trenutku kad je privredna kriza, u koju se slabo razumio, biladostigla vrhunac; kad je Weimarska Republika, èijem je podrivanju mnogo pridonio,

leala u posljednjim trzajima i kad mu vie nitko nije vjerovao, èak ni Hindenburg nakojeg je tako dugo utjecao. Uostalom, njegovi dani na najviem vrhu veæ su~~bili odbrojeni; to je bilo jasno gotovo svakom osim njemu samom. Hitler i njegovi suradnici bili su èvrsto uvjereni u to. U Goebbelsovu dnevniku moemo u biljeci od 2. prosinca proèitati: »General Schleicher je imenovan kancelarom . . . Njegovi eksperimenti bit æe posve kratka vijeka.«Takvo je bilo i Papenovo miljenje. Pozlijeðen u svojoj tatini, eðao je da se osveti m »prijatelju i nasljedniku«, kako u memoarima naziva Schleichera. Da bi Papena uklonio s puta, Schleicher mu je ponudio posla-nièko mjesto u Parizu. Ali Papen ga jeodbio izjavivi da predsjednik eli da mu bude »pri ruci« u Berlinu. Glavni grad Njemaèbio je strateki za njega najbolje mjesto da sam splete mreu spletaka protiv vrhovnog intriganta. Marljivo i ivo poput pauka, bacio se Papen261

na posao. Kad se godina 1932, puna borbi, bliila kraju, Berlin je bio pun spletaka i spletaka unutar spletaka. Osim Papenovih i Schleicherovih, postojale su spletke i u predsjednièkoj palaèi, gd^ su QSMr__ilin_Biiid©nburg i dravni sekretar^Meissjir intrigirali iza prijestolja. Jo jedno spletkarsko sredite bilo je u hotelu Kaiserhof, gdje su Hitler i njegovi ljudi intrigirali ne samo da bi se doèepali vlastinego i jedni protiv drugih. Uskoro je mrea intriga postala toliko gusta da do Nove 1933. godine ni jedan od spletkara nije znao tko koga vara i izdaje. Ali to seuskoro saznalo.SCHLEICHER, POSLJEDNJI KANCELAR REPUBLIKE»Ostao sam na vlasti samo sedamdeset dana,« primijetio je jednom Schleicher, a paljiv



i francuski ambasador èuo, »i svakog od tih sedamdeset dana sedamdeset puta su me izdali. Neka mi nitko vie ne spominje èuvenu 'njemaèku lojalnost'!«13 Nakon svega to jeio, jamaèno je bio pozvan da sudi o lojalnosti.Njegov prvi kancelarski potez bio je da Gregoru Strasseru ponudi poloaj potkancelara Reicha i rhinislra predsjednika Pruske. Kad u svoju vladu nije uspio privuæi Hitlera, pokuao je Schleicher sad, bacivi tu meku Strasseru, rascijepiti NSDAP.^Bilo je stanovitih razloga da se nada uspjehu. Strasser je bio drugi èovjek u stranci, a kod ljudi lijevog krila koji su uistinu vjerovali u nacionalni socijalizam popularniji od Hitlera. Kao ef Politièke organizacije stranke, stajao je sa svim Gau- \ leiterima i Kreisleiterima u izravnoj vezi i mogao se, èinilo se, na njih osloniti. Bio je uvjeren da je Hitler zaveo stranku u slijepu ulicu. Sama stranka bila je financijski upropatena. U studenom je Fritz Thvsscnj upozorio da ne moe vie pridonositi stranci. Nedostajalo' je novca da se tisuæama stranaèkih namjetenika isplate; plaæe i, tovie da se odrava SA koji je sam stajao' dva i pol milijuna maaka tjedno. Tiskarski radnici262nacionalsocijalistièke tampe prijetili su trajkom ako ne j)rime zaostale nadnice. Jedanaesti studenog Goebbels je zapisao u svoj dnevnik: »Blagajnièka situacija u berlinskoj ogranizaciji je beznadna. Nita do dugova i obaveza.« A u prosincu je sa aljenjem ustanovio da æe se plaæe u stranci morati sniziti. Naposljetku je na pokrajinskimizborima u Thiiringiji 3. prosinca, onog istog dana kad je Schleicher uputio poziv Strasseru, stranka pretrpjela gubitak glasova od oko 40 posto. Postalo je oèito, bar Strasseru, da nacisti nikad neæe putem izbora doæi na vlast. Stoga je hitno preporuèio Hitleru da odustane od svoje politike »sve ili nita« i prihvati onoliko vlas

i koliko je moe dobiti ako se ukljuèi u Schleicherovu koaliciju. Bojao se da æe se, ako to ne uèine, stranka raspasti. Strasser je veæ mjesecima navaljivao u tom smislu;Goebbelsov dnevnik je od ljeta do prosinca pun otrih primjedaba na raèun Strasserove »nelojalnosti« prema Hitleru.Do odmjeravanja snaga dolo je 5. prosinca, na sjednici stranaèkog vodstva u hoteluKaiserhof. Strasser je zahtijevao da se Schleicherova vlada bar »tolerira«. Frick,koji je predvodio nacistièki blok u Reichstagu. podrao ga je. Mnogi èlanovi tog bloka bojali su se da æe izgubiti poslanièki poloaj i plaæe ako Hitler rouzroèi jo koje izbore. Goring i Goebbels odluèno su se usprotivili Strasseru i pridobili Hitlera za svoje stanovite. Hitler neæe »tolerirati« Schleicherovu vladu li je bio, kako se pokazalo, jo spreman da s njim »pregovara«. Za to je, meðutim, odedio Goringa veæ je bio do-èuo, izvjetava Goebbels, za privatni razgovor Strassera iSchleichera odran dva dana ranije. Sedmi prosinca odrao je zatim Hitler

u Kaiserhofu razgovor sa Stra-sserom, koji se pretvorio u ogorèenu svaðu, Hitler je prigovorio Strasseru da mu je radio iza leða, da ga je pokuao istisnuti s vodeæeg poloaja u stranci i podvojiti pokret. Strasser je to energièno zanijekaoi uvjeravao da se odnosio lojalno, ali je optuio Hitlera da stranku vodi u pr

opast. Oèigledno, nije izrekao sve ono to se u njemu bilo nakupilo od 1925. godine.Kad se povukao u hotelsku sobu u hotelu Excelsior, napisao je pismo Hitleru u kojem se iznio sve to i na zavretku dao ostavku na svoje dunosti u stranci.263Pismo je dolo u Hitlerove ruke 8. prosinca i »prasnulo kao bomba«, kako kae Goebbels svom dnevniku. Raspoloenje u Kaiserhofu bilo je kao na groblju. »Svi su vrlo potiteni.« Za Hitlera je to bio najtei udarac otkako je bio obnovio stranku 1925. godine.Sad, na pragu vlasti, njegov gaje glavni èovjek napustio i zaprijetio unitenjem sv

ega to je on u sedam godina bio izgradio.Naveèer je Hitler doao u nau kuæu (pie Goebbels). Teko je biti raspoloen. Svi smo , najvie zbog opasnosti da se cijela stranka raspadne i da smo radili uzalud . .. Telefonski poziv dra Leya: situacija u stranci zaotrava se iz sata u sat. Fuhrer se mora smjesta vratiti u Kaiserhof.I Goebbelsa su u dva sata ujutro pozvali da doðe tamo. Strasser je saopæio svoju verziju jutarnjim listovima koji su upravo izali. Goebbels opisuje Hitlerovu reakciju:Izdaja! Izdaja! Izdaja!Satima Hitler koraèa hotelskom sobom gore dolje . . . Ogorèen je i duboko pozlijeðen t



om nevjerom. Jednom zastaje i kae: »Ako se stranka raspadne, dokrajèit æu sve u tri miute hicem iz pitolja.«Stranka se nije raspala i Hitler nije poèinio samoubojstvo. Strasser je mogao postiæi obje ove stvari, a to bi posve bilo izmijenilo tok povijesti, da nije u odluènomtrenutku odustao. Frick ga je, s Hitlerovim doputenjem, traio po cijelom Berlinu;svi su se slagali da se svaða mora nekako izgladiti i stranka spasiti od raspada.Ali Strasser, sit svega, krenuo je vlakom na odmor u sunèanu Italiju. Hitler, uvijek u najboljoj formi kad je protivniku otkrio slabost, udario je brzo i odluèno.Politièku organizaciju koju je Strasser bio izgradjojjreuzeo je on sam, pridodavi joj u svojstvu neke vrste efa taba kolnskog Gauleitera dra Leya. tranku~su oèistili oStrasserovirT prijatelja, a sve stranaèke voðe pozvali u Berlin da potpiu novu izjavu vjernosti Hitleru, to su i uèinili. (PrepredSnT1 Austrijanac opet se jednom izvukao iz kripca koji je lako mogao postati poguban. Gregor Strasser, koga su mnogi drali veæim od Hitlera, bio je brzo zbrisan. »Mrtav èovjek«, nazvao ga je Goebbels 9. prosinca u svom dnevniku. Godinu i poldana kasnije

bio je to doista kad je Hitler odluèio da s njim izravna stare raèune.Deseti prosinca, tjedan dana poto mu je general vonSchleicher bio podmetnuo nogu, poèeo je. .Ftanz__vonPapen plesti svoju mreu. Nakon govora u ekskluzivnomHerrenklubu, iz èijeg je aristokratskog i bogatog èlanstvasvojedobno regrutirao svoj kratkovjeki kabinet, privatnoje razgovarao s kolnskim bankarom Kurtom vorTScrTfo-

derom, EoJF je nacistièku stranku pomagao novèano.Zamolio je financijera da mu utanaèi tajni razgovor sHitTerdrri.TJ svojini "memoarima Papen, dodue,Tvrdi da je:"Eaj~"pnjedT6g potekao od Schrodera, ali priznaje da je/ pristao. Po nekoj èudnoj podudarnosti, Wilhelm Keppler,| Hitlerov privredni savjetnik i veza s privrednim krugovi-| ma, doao je istodobno s istim prijedlogom Schroderu u ime Fiihrera.[ Ta dvojica, koja su jo nekoliko tjedana prije bili , veliki protivnici, sastalisu se 4. sijeènja 1933. prije podne / vT najveæoj tajnosti kako su. vjerovali' u So-' derovoj kuæi u Kolnu. Papen se, dodue, iznenadio kad ~Hp je kod ulaska u kuæu neki fotograf snimio, ali nije tome pridavao vanosti. Hitler je doao u pratnji Hessa,Himmlera i Kepplera, ali je njih ostavio u salonu, a s Papenom i Schroderom je

dva sata vijeæao u radnoj sobi dbm'aæinovoj; Iako je Hitler najprije ogorèeno prigovarao Papenu, ubrzo je razgovor krenuo tokom koji se za obojicu i za Njemaèku pokazaosudbonosnim. Za Fiihrera nacionalsocijalistièk&stranke bioje to odluèan trenutak. Natèovjeèanskim naporima odrao je nakon Strasserova otpadnitva stranku na okupu. Putovo je uzdu i poprijeko zemljom govoreæi na dan na tri ili èetiri skupa, potièuæi stranaunkcionare da se zbiju èvræe oko njega. Uprkos tome, u stranci je vladala po-titenosta blagajna je bila prazna. Mnogi su vjerovali da joj je kucnuo posljednji èas. Goebbelsov dnevnik zrcali opæe raspoloenje tih posljednjih tjedana u godini: »Godina 1932. donijela nam je samo zlu sreæu . . . Prolost je bila teka, a buduænost je mraèna umorna: nestalo je svake nade i izgleda.«Hitler, dakle, nije bio ni priblino u onako povolj-264265

nom pregovaraèkom poloaju kao u ljeto i jesen. Ali ni s Papenom nije bilo bolje; onvie nije__.bjo_na poloaju. U svojoj zloj sreæi sjedinili su interese. U~po"gIeðu~Tiala~Tijihova-Tazgovofar- postoje raz-mimoilaenja. Na niirnberkom procesu i u svojim memoarima Papen je ostao pri tvrdnji da je prema Schlei-cheru ostao lojalan, aHitleru da je samo savjetovao da pristupi generalovoj vladi. Meðutim, kad se sjetimo Papenovih brojnih prijevara, njegove posve razumljive elje da sebe prikae u najpovoljnijem svjetlu u Niirnbergu i u svojoj knjizi, pa i kasnijih dogaðaja, ipakse èini da je potpuno suprotni Schroderov prikaz u Nurnbergu vjerojatniji. Prema bankarevoj tvrdnji, Papen je predloio da se Schleicherova vlada zamijeni vladom ukojoj æe on i Hitler jednakopravno dijeliti poloaj kancelara. Ali:



Hitler... je odgovorio da bi on, kad bi bio kancelar, morao postati jedini ef vlade. Meðutim, Papenove pristae mogu dobiti ministarske poloaje ako su voljni suraðivatu politici koja æe izmijeniti mnoge stvari. Meðu izmjenama koje je tog puta nagovijestio bilo je uklanjanje socijaldemokrata, komunista i idova s vodeæih poloaja, i uspostavljanje reda u javnom ivotu. Papen i Hitler u principu su se sloili . . . Zakljuèili su da æe pojedinosti jo morati rijeiti, a to mogu obaviti u Berlinu ili na kjem drugom pogodnom mjestu.I to u najveæoj tajnosti, razumije se! Ali, na Papenovu i Hitlerovu zgranutost, kolnski je razgovor bio sutradan predmet usplamtjelih novinskih naslova u berlinskim listovima koji su u svojim uvodnicima optuivali Papena za nelojalnost prema Schleicheru. Lukavi general, otrouman kao i uvijek, prikrpio je bio sudionicima u kolnskom razgovoru uhode; jedan od njih bio je, kako je Papen saznao, fotograf ispred Schroderove kuæe.Osim sporazuma s Papenom, Hitler je iz Kolna donio jo dvije vrlo vrijedne stvari:prvo, saznao je od_Papena da Hindenburg nije ovlastio Schleichera da raspusti Reichstag. To je znaèilo da nacionalsocijalisti s pomoæu . komunista u svako doba mogu generala oboriti. Drugo, u Kolnu je jo postignut i sporazum da zapadnonjemaèki privredni krugovi preuzmu dugovanje NSDAP. Dva dana nakon kolnskog razgovora Goebbels spominje u svom dnevniku, dodue, »povoljan politièki razvoj«, ali se jo ali nafinancijski poloaj«. Deset dana kasnije,2666. sijeènja, pie, meðutim, da se financijski poloaj stranke »preko noæi iz temelja izio«.U meðuvremenu^se^^dilejchej^trjiglio s optimizmom koji je" u najmanju ruku bio kra

tkovidan da sastavi stabilnu_yladu. Petnaesti prosinca obratio se "u"govoru* "prek~o radija naciji moleæi je neka zaboravi da je on general i uvjeravajuæi je da nije pristaa »ni kapitalizma ni socijalizma«, i da njega »pojmovi kao privatna privreda ii planska privreda vie ne zastrauju«. On vidi svoj glavni^ _zadatak_u_ tome_dju_jjrib.avi...-PQsla.. nezaposlenima ajzemlju ponovo privredno osovi na noge. Odsad vieneæe biti povienja poreza i smanjenja nadnica. Zapravo, ponitio je posljednje smanjenje nadnica i naknada za nezaposlene koje je bio uveo Papen. Nadalje, dokinuo jB~subvencioniranje velikih zemljoposjeda i, umjesto toga, pagovijestio plan da drava preuzme 800.000 jutara zemlje lankrotiranih zemljoposjednika u Istoènoj Pruskoj i po-'dijeli ih na 125.000 bezemljaa. I cijene osnovnih roba, kao ugljena i mesa, odravat æe se strogim nadzorom u pristupaènim granicama.ime je zatraio podrku onih istih masa protiv kojih ise bio dotad borio i koje je prezirao. Schleicher je ^atirn pristupio pregovorima sa sindikalnim voðama na-itojeæi

pobuditi dojam da u organiziranom radnitvu i leichsvvehru vidi dva buduæa stupa nacije. Ali sindikati >e nisu dali prevariti od èovjeka prema kojem su osjeæali dubokonepovjerenje; uskratili su suradnju. _^-S~ druge strane, industrijalci _i krupni zemljoposjednici ustali su protiv, kako su tvrdili, boljevièkog programa novog kancelara. Industrijalci su se zgranuli to Schleicher 'odjednom vrbuje sindikate, azemljoposjednici su bili bijesni zbog ogranièenja subvencija i prestraeni nagovjetajem o podjeli bankrotiranih posjeda. Dvanaesti sijeènja udruenje veæih zemljoposjednika Landbund otro je napalo vladu, a njegove voðe, meðu kojima su se nalazila dva nacionalsocijalista, obratile su se prosvjedujuæi predsjedniku Reicha. Hindenburg, koji je sad i sam bio veleposjednik, pozvao je kancelara na odgovornost. Schleicherje nato zaprijetio da æe objaviti tajni izvjetaj Reichstaga o sablazni oko pomoæi ukoju su, kako je svatko znao, bile uple-267

tene mnoge od najstarijih obitelji junkera, koje su se obogatile time to nisu vratile »zajmove« koje im je vlada dala za unapreðenje poljodjelstva. Neizravno bi takvimobjelodanjivanjem bio pogoðen i sam predsjednik, jer je istoènoprusko dobro koje jedobio na poklon zbog utede poreza na nasljedstvo protuzakonito prepisano na njegova sina.Usprkos povici industrijalaca i zemljoposjednika i hladnom dranju sindikata, Schleicher je ostao neobjanjivo samouvjeren. Èetvrti sijeènja, na dan Hitlerova i Papenova sastanka u Kolnu, isposlovao je Strasseru, koji se bio vratio iz Italije, audijenciju kod Hindenburga. Kad je nekoliko dana kasnije predsjednik primio Strassera, izjavio je Strasser da je spreman stupiti u Schleicherov kabinet. Taj korak



izazvao je granutost u glavnom tabu na-cista,_kqji se....tog trenutka nalazio u maloj pokrajinskoj dravici Lippe, gdje se Hitler sa svojim najvanijim ljudima ogorèenoborio da pobijedi na izborima za Landtag ne bi li poboljao svoj poloaj u pregovorima s Papenom. Goebbels opisuje kako je oko ponoæi 13. sijeènja Goring stigao s loimvijestima i kako su stranaèke voðe o njima raspravljale ostatak noæi. Priznavali su daæe biti teak udarac za stranku ako Strasser stupi u vladu.

~""Tako je mislio i Schleicher. Kad mu je 15. sijeènja doao u posjet tadanji austrijski ministar pravosuða Kurt von Schuschnigg, Schleicher mu je rekao: »Hitler ne predstavlja vie nikakav problem, njegov pokret prestao je biti politièki opasan, cijelije problem rijeen, on je sad stvar prolosti.«17Ali Strasser nije uao u kabinet, a niti voða__nacio-nalistièke stranke Hugenberg, koji je jo dan ranije, 14. sijeènja, uvjeravao Hindenburga da hoæe. Obojica su se uskoroobratila Hitleru. Strasser je hladno odbijen7"Hugen-berg je imao vie uspjeha. Petnaesti sijeènja, onog istog dana kad se Schleicher hvastao Schuschniggu da je Hitleru doao kraj, nacisti su postigli uspjeh na izborima za Landtag u Lippe. Nije to samo po sebi bila velika stvar jer se radilo samo o 90.000 glasaèa, od kojih je38.000, to jest oko 39 posto, dalo svoj glas nacistima. Ali pod Goebbelsovim rukovodstvom »pobjeda« je razbubnjana i zaèudo se dojmila mnogih konzervativaca,268meðu njima i Hindenburgove okoline, a nadasve dravnogNaveèer 22. sijeènja iskrala su se ta dvojica iz predsjednièke palaèe, uzela taksi da i, kao to kae Meis-sner, ne opaze i odvezla u predgraðe, u kuæu jednog dotad nepoznatonacista Joachima von Ribbentropa, Papenova prijatelja (bili su zajeæfno na tursko

j fronti u prvom svjetskom ratu). Tu su se sastali s Papenom, Hitlerom, Goringomi Frickom. Prema Meissneru, sve do te sudbonosne veèeri Oskar von Hindenburg se pf{P' tivio bilo kakvom pogaðanju s nacistima. Hitler je to moda znao; u svakom sluèaju, zahtijevao je da 1Tnjim razgovara »u èetiri oka«. Na Meissnerovo èuðenje, mladi Hindurg je pristao. Povukao se na jedan sat s Hitlerom u drugu prostoriju. to je Hitler tom prilikom reFao predsjednikovu sinu, koji nije bio poznat ni po pameti nipo jakom karakteru, nikad se nije doznalo. U nacistièkim krugovima se opæenito vjerovalo da je Hitler istodobno nudio i prijetio, nabacujuæi nagovjetaje da æe i javnostiotkriti Oskarovu ulogu u skandalu oko subvencija i izbjegavanja poreza za Hindenburgov posjed Neudeck. O ponudama se moe samo nagaðati na temelju èinjenice to je Hidenburgovu posjedu nekoliko mjeseci kasnije dodano 5.000 jutara neoporezovane zemlje, i to je Oskar u kolovozu 1934. od pukovnika bio unaprijeðen u general-majora.Svakako nema sumnje da je jjitler uèinio jak dojam jia ^predsjednikova sina: »U taks

iju na povratku,« izjavio je Meissner u NurnFefgu, »bio je Oskar "von Hindenburg izvanredno utljiv, i jedino je primijetio da nema pomoæi naciste æe morati uzeti u vlad. Moj je dojam bio da ga je Hitler uspio opèiniti?«*Sad je Hitleru preostalo samo daTopèini i oca. To je svakaEo Bilo "mnogo tee jer, kakve god bile manjkavosti uma starog feldmarala, starost nije smekala njegov granitni karakter. Bilo je tee, ali ne i nemoguæe. Papen, jnarljiv kao dabar, svakog jedana obraðivao "starca. A laEcT"e~m6gIo^razabrati "3a je Schleicher, unatoè svemu svom lukavstvu, srljao u propast. Nijelispio privuæi nacionalsocijaliste ni zavaBItliH, a nacionalisti, Centar i^ socijaldemokrati nisu staji uz_njega.Stoga je Schleicher 23. sijeènja otiao Hindenburgu,269priznao da nije uspio okupiti veæinu u Reichstagu i zatraio da se Reichstag raspusti, a njemu dadu ovlasti | da upravlja dekretom po 48. èlanu Ustava. Prema Me

is-| sneru, general je takoðer zatraio »privremeno iskljuèi-] vanje« Reichstaga i otvoo priznao da æe morati pre-j tvoriti svoju vladavinu u »vojnu diktaturu«. Usprkos svim i vijugavim putovima, Schleicher je sad stajao upravo ondje f gdje se Papen bio naao poèetkom prosinca, samo su sad promijenili uloge. Tad je Papentraio izvanredne ovlasti, a Schleicher se protivio i predloio da on sam sastav

i vladu s podrkom nacista. Sad je general zahtijevao diktatorsku vlast, a lukavilisac Papen uvjeravao feld-marala da æe on privuæi Hitlera u vladu kojaæe se oslanjati na veæinu u Reichstagu. Takvi su usponi i v padovi varalica i spletkara! Hindenburg je podsjetio Schleichera na razloge zbog kojih je 2. prosinca bio otp



ustio Papena, i rekao da oni jo vrijede. Pozvao ga je da se iznova potrudi oko !veæine u Reichstagu. Schleicher je bio gotov i znao je to. I svi ostali upuæeni znalisu to. Jedan od takvih, Goebbels, zapisao je sutradan: »(Schleicherov) pad æe uslijediti svakog trenutka. Sad pada onaj koji je tolike sruio.«Njegov kraj je konaèno i slubeno doao 28. sijeènja, kad je predsjedniku, na njegov zatjev, uruèio ostavku svog kabineta. Hindenburg reèe razoèaranom generalu: »Ja sam veæ jom nogom u grobu, i nisam siguran neæu li poaliti taj potez kasnije na nebu.« »Nakonog krenja povjerenja, ekscelencijo, nisam siguran da æete dospjeti u nebo,« odgovorioje Schleicher i brzo nestao iz njemaèke historije.19"l U podne istoga dana dobio je Parjcn od Hindenburga ^zadatak da ispita moguænosti "obrazovanja~vTade pod [Hitlerovim vodstvom »u okviru Ustava«. Ali, veæ tjedan danataj podmukli, ambiciozni èovjek oèijjikaajejs idejom da ipak prevari Hitlera i ponovo, uz podrkujlugen-bergapostane kancelar predsjednièke ylade. Dana 27. sijeènja Goebbls je zapisao: »Jo postoji vjerojatnost da Papen bude ponovo imenovan kancelarom.« Dan ranije Schleicher je bio poslao glavnog komandanta vojske generala von Hammersteina k Hindenburgu da ga upozori da ne imenuje ponovo Papena. U labirintu spletaka kojima270je Berlin vrvio, Schleicher je jo u_posljednjem trenutku preporuèio Hitlera.kao svog nasljednika. Hindenburg je uvjeravao komandanta vojske da ne_namjeraya imenovati »tog austrijskog kaplara«.Iduæi dan, nedjelja 29. sijeènja, bio je presudan. Zavjerenici su zdvojno izigrali svoje posljednje karte i glavnim gradom kruile su zlokobne i suprotne glasine koje nipoto nisu bile neosnovane. Jo jednom je Schleicher poslao oda

nog Hammersteina da zamuti kau. Komandant vojske potraio je Hitlera da ga upozorida æe ga Papen moda ostaviti na cjedilu, i da bi moda bilo mudro da se nacistièi voða udrui sa sruenim kancelarom i vojskom. Hitler nije pokazao veæeg interesa. Vraio se u Kaiserhof i, dok je ondje sjedio sa svojim pomoænicima za kavom i kolaèima, stigao je Goring s radosnom vijesti da æe Fuhrer sutradan biti imenovan kancelarom. Naveèer, dok su voðe NSDAP u Goebbelsovu stanu na Reichskanzlerplatzu slavili tu veliku novost, stigao je jo jedan Schleicherov ^misar, Werner von Alvensleben, èovjek koji je toliko volio spletke da ih je izmiljao ako nijedna nijebila u toku. Saopæio je slavljenicima novost da su Schleicher i Hammerstein »diglina noge« potsdam-ski garnizon i da se pripremaju odvesti predsjednika na Neudeck iuspostaviti vojnu diktaturu. Bilo je to grubo pretjerivanje. Moguæe je, dodue, dasu se oba generala bavila tom milju, ali je gotovo sigurno da jo nisunita bili poduzeli. Nacisti su, meðutim, od straha zapali u histeriju. Goring j

e pourio, koliko god mu je to njegov obujam doputao, da o tome obavijesti Hindenburga i Papena. to je Hitler poduzeo, opisao je kasnije sam.Moja neposredna reakcija na taj zamiljeni (vojni) puè bila je da poaljem po komandanta berlinskog SA, grofa von Helldorfa, da on digne na noge cijeli SA u Berlinu.Istodobno sam dao upute majoru Wecku u policiji, u kojeg sam, kako sam znao, mogao imati povjerenja, da spremi est policijskih bataljona ako zatreba opsjednuti Wilhelmstrasse. . . Naposljetku sam uredio da se general von Blomberg (koji je bio predviðen za ministra vojske u buduæem Hitlerovom kabinetu) vrati u Berlin 30. sijeènja u 8 sati ujutro, da ga odmari po povratku primi Hindenburg i da poloi zakletvu te tako bude u stanju da kao ministar vojske suzbije svaki pokuaj dravnogudara.271lL

Iza leða Schleichera i vrhovnog komandanta vojske sve se u tom bjesomuènom razdobljuradilo iza neèijih leða Hindenburg i Papen, ne Hitler koji jo nije bio na vlasti, pzvae generala__Wexnera_vo.n-Blomberga iz_ eneveJ_gdje_jei zastupao Njemaèku na konferenciji za razoFuanje, da ga postave za novog ministra vojske u Hitlerovu i Papenovu kabinetu. On je veæ, kako je kasnije Hitler izjavio, uivao njegovo povjerenje ibio pod utjecajem svog komandanta u Istoènoj Pruskoj, pukovnika Waltera von Reichenaua, izrazitog nacistièkog simpatizera. Kad je Blomberg rano ujutro 30. sijeènja stigao u Berlin, doèekala su ga na kolodvoru dva oficira sa dvije razlièite naredbe. Jedan, major von Kuntzen, bio je Hammer-steinov aðutant i predao mu naredbu da se javi komandantu vojske. Drugi, pukovnik Oskar von Hindenburg, aHutant svoga oca,



naredio je zapanjenom Blombergu da se javi predsjedniku Republike. Blomberg je poao k predsjedniku gdje je smjesta poloio zakletvu ministra voxs.ke. i tako dobiopunomoæi ne samo da ugui svaki; pokuaj vojnog dravnog udara nego i da novoj vladi, koja æe za nekoliko sati nastupiti, osigura vojnu podrku.) Hitlex_js_ uvijek bio zahvalan vojsci to-ga jeutom kritiènom trenutku prihvatila. Nekoliko mjeseci kasnije rk~ao~je' na "skiipu~naæistièlce stranke: »Da u danima nae revolucije vojska nije bila a naoj strani, danas ne bismo ovdje stajali.« Vojska je time preuzela na sebe odgovornost koja æe je kasnije teko teretiti i koju æe na kraju i vie nego poaliti.Tog studenog jutra 30. sijeènja 1933. tragediji _Wei-marske Republike, èetrnaestogodinjem uzaludnom nastojanju Nijemaca da stvore djelotvornu demokraciju,_doao je kraj ali ne prije nego to se u posljednjem trenutku, kad se veæ sputala zavjesa, u arj skupini zavjerenika koja se okupila da Republiku odnese do rake odigrala malafarsa. Papen ju je kasnije ovako opisao:Oko pola jedanaest èlanovi predloenog kabineta okupili su se u mojoj kuæi, odakle smopjeice krenuli kroz vrt do predsjednièke palaèe gdje smo u Meissnerovu uredu èekali. itler se smjesta poèeo ponovo aliti to nije imenovan i komesarom Pruske. Smatrao jeda je to izvanredno okljatrilo njegovu vlast. Rekao sam mu. . . da to imenovanjemoe prièekati. Nato je Hitler odgovorio da æe, ukoliko njegova vlast272bude tako ogranièena, morati zahtijevati nove izbore za Reichs-tag.To je bio potpuno novi moment. . . Razvila se estoka debata i Hugenberg se izrazito usprotivio svakoj pomisli o novim izborima.Hitler ga je pokuao umiriti izjavom da izbori neæe nipoto utjecati na sadanji sastavkabineta, bez obzira na njihov ishod. . . U meðuvremenu je veæ odavno bilo prolo jeda

naest sati, vrijeme kad je bila zakazana audijencija kod predsjednika. Dr Meissner je nekoliko puta veæ molio da se debata zavri; predsjednik neæe vie èekati.Do tada su se naa miljenja tako bila sukobila da sam se bojao da æe se naa nova koalcija raspasti i prije nego to se rodi. . . Naposljetku su nas uveli predsjednikui ja sam mu predstavio novu vladu. Nakon kratkog Hindenburgova govora o obavezida suraðujemo u punoj slozi za dobro njemaèkog-naroda, uslijedilo je polaganje zakletve. Hitlerov kabinet bio jeobrazovan.Na taj naèin, na mala vrata, s pomoæu otrcane politièke pogodbe s reakcionarima stare ole koje je u sebi mrzio, postao je bivi beèki skitnica, naplavina prvog svjetskograta, fanatièni revolucionar kancelar velike nacije.Razumije se da su nacionalsocijalisti bili u odluènoj manjini u vladi; imalf su samo tri od jedanaest ministarskih poloaja koji 'Izuzev poloaja kancelara nisu bili

ljuèni. Frick je bio ministar unutranjih poslova, ali u njegovu nadlenost nije spadala policija, kao u veæini evropskih zemalja policijom u Njemaèkoj upravljale su pokrajinske drave. Treæi nacistièki èlan kabineta bio je Goring. Meðutim, kako mu nisu mognaæi neki "ocTreðenf resor, bio je ministar bez portfelja, ali se podrazumijevalo daæe postati ministar avijacije èim Njemaèka dobije zraène snage. Malo je tko uoèio da joring ujedno imenovan ministrom unutranjih poslova Pruske, gdje je podjnjegovim nadzorom bila i policija; trenutno je panja javnosti"bila usredotoèena na kabinet Reicha. Goebbelsovo ime se, na èuðenje mnogih, nije pojavilo u njemu; privremeno je ostao na ledu.Vana ministarstva dobili su konzervativci, koji su bili uvjereni da su upregnulinacionalsocijaliste za svoje ciljeve.273Neurath^e ostao ministar_jvanjskih poslova, ( Blomberg) ministar vojske, Hugenb

ergje preuzeo ministarstvo privrede i poljoprivrede, Seldte, voða Stahlhelma, ministarstvo rada, a u preostalim ministarstvima sjedili su oni isti izvanstranaèki »struènjaci« koje je Papen bio imenovao osam mjeseci ranije. Sam Fapen "bio je potkancelar Reicha i premijer Pruske, a Hindenburg mu je obeæao da neæe primati kancelara akonije u pratnji potkancelara. Papen je èvrsto vjerovao da æe, zahvaljujuæi takvom jedinstvenom poloaju, moæi koèiti radikalnog nacistièkog Fiihrera. Ali jo vie: ta vlada je Papenova zamisao i njegovo djelo i on je bio uvjeren da æe, uz pomoæ pouzdanog starog predsjednika koji mu je bio prijatelj, divio mu se i titio ga, i sa znalaèkompodrkom svojih konzervativnih kolega brojèano premoænim glasnim nacistima s osam prema tri, on njome dominirati.



Ali taj lakomisleni politièki spletkar nije poznavao Hit-lera nitko nije pravo poznavao Hitlera niti je shvatio koliko su jake snage koje su ga bile iznijele na povrinu. Osim toga, ni Papen ni bilo tko osim Hitlera nije _posve sagledao nesfivajljivu slabost. k"oja~je veæ granièila s paralizom, postojeæih institucija ^vojske, ckava, sindikata, politièkih stranaka ili brojnefiena-, cistièke srednje klase i snano organiziranog proletarijata, koji su svi zajedno,kako je mnogo kasnije Papen turobno; primijetio, »odustali bez borbe«.,Nijedna klasa, grupa ili stranka u Njemaèkoj ne moe izbjeæi svoj dio odgovornosti zaizdaju demokratske Republike i dolazak Adolfa Hitlera. Kardinalna greka njemaèkih protivnika nacionalsocijalizma bila je to se nisu ujedinili protiv njega. Na vrhuncu svoje popularnosti, u srpnjuf 1932J nacionalsocijalisti su bili dobili samo 37 posto glasova. Ali 63 posto njemaèkog naroda, koji je u tim izborima izrazio svoju opoziciju Hitleru, bio je isuvie podijeljen i previe kratkovidan da se ujediniprotiv zajednièke opasnosti, o kojoj je morao znati da æe ga pregaziti ako se makarprivremeno ne ujedini da je ukloni.. Komunisti su se predali ludoj ideji da najprije moraju unititi socijaldemokrate, socijalistièke sindikate i ostatke graðanskih demokratskih snaga. Drali su se dvojbene teorije da æe, ako nacionalsocijalisti i doðuprivremeno na vlast, to neizostavno izazvali slom kapitalizma, nakon274èega æe komunisti uspostaviti diktaturu proletarijata. Faizam je, po gleditima komunita, marksista, predstavljao posljednju fazu kapitalizma na samrti; poslije njegakomunistièki potop!i Snage i nastojanja socijaldemokrata iscrpljivale su se ['èetrnaest godina sudjel

ovanjem u politièkoj vlasti u Republici, u svim onim kompromisima potrebnim da bise Ikoalicione vlade odrale, sve dok stranka nije spala na to jda na oportunistièkinaèin vri pritisak kako bi iskamèila fustupke za sindikate, na kojima je u prvom redu njezina snaga i poèivala. Moda je bila istina, kao to su neki socijalisti rekli, da im sreæa nije bila sklona jer da su komunisti, beskrupulozni i nedemokratièni, podvojili radnièku klasu; depresija je jo jaèe nakodila socijaldemokratima, oslabivi sikate i oduzevi stranci podrku milijuna nezaposlenih, koji su se u svojoj zdvojnosti prikljuèili komunistima ili nacistima. Ali tragedija socijaldemokrata ne moe se pripisati samo zloj sreæi. Imali su priliku da preuzmu Njemaèku u studenome 1918. i da osnuju dravu na onom to su uvijek propovijedali: socijalnoj demokraciji. Meðutim,nedostajalo im je za to odluènosti. Sad, u osvitu treæeg decenija, bili su umorna, defetistièka stranka, predvoðena starim, dobronamjernim ali veæinom prosjeènim ljudima. ili su dokraja lojalni Republici, ali na kraju previe smueni, previe plaljivi za ve

ike rizike koji su je jedini mogli saèuvati, to su dokazali stojeæi skrtenih ruku kadje Papen poslao aku vojnika da svrgnu ustavnu vladu u Pruskoj.Njemaèkoj je nedostajala izmeðu Ljevice i Desnice politièki jaka srednja klasa koja seu drugim zemljama Francuskoj, Engleskoj i Sjedinjenim Dravama pokazala kao temelj demokracije. U prvoj godini Republike graðanske stranke demokrati, Njemaèka narodna stranka i stranka Centra zajedno su osvojile dvanaest milijuna glasova, samo dva milijuna manje od obje socijalistièke grupe zajedno. Ali kasnije su njihove snage kopnile u omjeru u kojem su njihove pristae prilazile Hitleru i nacionalistima. Godine 1919. demokrati su imali 74 mandata u Reichstagu; godine 1932. samo jo dva. Snaga Njemaèke narodne stranke spala je sa 62 poslanièka mjesta u 1920. na 11 u1932. Samo je katolièki Centar zadrao do kraja svoju biraèku snagu na istoj razini. Uprvim opæim275

izborima 1919. Centar je imao 71 poslanika u Reichstagu; 1932. imao ih je 70. Ali, èak i vie od socijaldemokrata, stranka Centra bila je sve od Bismarckova vremenaveæinom oportunistièka, podravajuæi onu vladu koja je èinila ustupke njezinim posebninteresima. I premda se dobivao dojam da je lojalna Republici i da podrava njezinudemokraciju, njezine su voðe, kao to smo vidjeli, pregovarale s nacistima i nudiliHitleru poloaj kancelara i prije nego to su ih u tome Papen i njemaèki nacionalistinadbili.Ali koliko je njemaèkoj Republici nedostajala politièka srednja klasa, toliko joj jenedostajala i stabilnost koju je u mnogim drugim zemljama pruala istinska konzervativna stranka. Njemaèki su nacionalisti 1924, na svom vrhuncu, osvojili est milij



una glasova i 103 poslanièka mjesta u Reichstagu u kojem su bili druga stranka posnazi. Ali tad su, kao i u gotovo svim razdobljima Weimarske Republike, odbili da preuzmu odgovorni poloaj bilo u vladi, bilo u opoziciji, uz jedinu iznimku kadsu sudjelovali u dva kratkoroèna kabineta dvadesetih godina. Njemaèka desnica, èiji suglasovi veæinom prili nacionalistima, htjela je kraj Republike i povratak imperijalistièke Njemaèke, u kojoj bi sve njihove stare povlastice bile ponovo uspostavljene. Zapravo, Republika je tretirala desnicu, pojedince i klasu, krajnje dareljivo i, s obzirom na njihov cilj, izuzetno snoljivo. Ona je, kao to smo vidjeli, dopustila vojsci da bude drava u dravi, industriji i bankarima da ostvaruju velike profite, junkerima da odravaju svoje neekonomiène posjede s pomoæu vladinih zajmova koje nikad nisu vratili i rijetko ih upotrebljavali za unapreðenje dobara. Ipak, ta dareljivost nije Republici pribavila ni njihovu zahvalnost ni lojalnost. Usko-grudnoæu, predrasudama i sljepoæom, koja se, gledajuæi unatrag, èini ovom kronièaru nezamislivom, otkapali su temelje Republike dok je, u savezu s Hitlerom, nisu sruili.Konzervativne klase vjerovale su da su u bivoj beèkoj skitnici nale èovjeka koji æe iostajuæi njihov zarobljenik, pomoæi da postignu svoje ciljeve. Razaranje Republike bio je samo prvi korak. Kao slijedeæi, htjeli su autoritarnu vladu u Njemaèkoj, koja æese obraèunati s >>demokratskom besmislicom« i sindikatima, a u vanj-276skoj politici izbrisati osudu iz 1918, otresti lance Ver-sajskog ugovora, izgraditi ponovo veliku vojsku i, zahvaljujuæi vojnoj snazi, osigurati zemlji mjesto podsuncem. To su bili i Hitlerovi ciljevi. I premda je bio doveo sa sobom ono to jekonzervativcima manjkalo, naime masovno sljedbenitvo, ipak je desnica bila uvjerena da joj neæe izmaæi iz ruku zar nisu u kabinetu Reicha nadjaèani s osam prema tri?

U tako nadmoænom poloaju moæi æe kako su vjerovali postiæi svoje ciljeve bez barbairovog nacizma. Kao to je svima poznato, bili su to manje-vie pristojni, bogobojazni ljudi.Hohenzollernovsko carstvo bilo je sagraðeno na oruanim pobjedama Pruske, njemaèka Republika na porazu nakon velikog rata. Ali Treæi Reich nije dugovao nita ratnoj sreæi ni vanjskim utjecajima. Niknuo je u mirnodopsko vrijeme i sami su ga Nijemci oivjeli kao plod vlastite slabosti i jakosti. Nacistièku tiraniju su sami sebi nametnuli. Mnogi, moda veæina, nisu toga bili svjesni onog podneva 30. sijeènja 1933, kad jepredsjednik Hin-denburg, postupivi potpuno u skladu s Ustavom, povjerio poloaj Adolfu Hitleru.Ali ubrzo im je svanulo.277NACIFIKACIJA NJEMAÈKE:

1933-1934.Teorija koju je Hitler bio razvio u svojim skitalaèkim danima u Beèu i nikad je vie nije zaboravio, naime da se revolucionarni pokret na svom putu do vlasti mora povezati s nekom moænom postojeæom institucijom u dravi, sad se potvrdila u praksi. Predsjednik Reicha, oslonjen na vojsku i konzervativce, imenovao ga je kancelarom. Iako je Hitlerova politièka moæ bila velika, nije bilo potpuna. Morao ju je dijelitis ta tri faktora koji su ga doveli na poloaj, ali su bili izvan nacistièkog pokretai u stanovitoj mjeri nepovjerljivi prema njemu.f Hitlerovi prvi potez bio je da ta tri faktora moæi to /bre ukloni iz vodstva, da svoju stranku uèini iskljuèivim gospodarom u dravi i snagom autoritarne vlade i i njezine policije provede nacistièku revoluciju. Tek stoje bio 24 sata na poloaju, poduzeo je prvi odluèni korak, svojim lakovjernim konzervativnim »èuvarima« namjestio stupici pokrenuo niz dogaðaja kojim æe poslije est mjeseci ostvariti potpunu nacifikaciju

Njemaèke i sebe pretvoriti u diktatora ujedinjenog, i prvi put u njemaèkoj povijesticentraliziranog, Reicha.Trideseti sijeènja 1933, pet sati poto je bio poloio zakletvu, Hitler je sazvao prvusjednicu svog kabineta. Zapisnik, koji je u Niirnberg dospio zajedno sa stotinama tona zaplijenjenih tajnih dokumenata, otkriva kako je Hitler uz pomoæ lukavog Goringa poèeo svoje kon-278zervativne kolege brzo i vjeto prevoditi edne preko vode.*1 Hindenburg nije imenovao Hitlera na èelo predsjednièke vlade veæ takve koja æe se temeljiti na veæini u Reichagu. Meðutim, nacisti i nacionalisti, jedine dvije stranice zastupljene u kabinetu



, imale su zajedno samo 247 od 583 poslanièka mjesta u parlamentu 'nedostajala im]eveæina. Da bi je dobili, bila im je polrebna podrka stranke Centra s njezinih 70 poslanika. Èim je proglaen kancelarom, Hitler je poslao Goringa da razgovara s voðamaCentra i tad je izvijestio kabinet da Centar trai »stanovite ustupke«. Goring je_ stoga predloio da se Relchstag raspusti i odre~ndvT izbori, na to je Hitler pristao. HugnBerg,\èovjek neelastièna mozga, unatoè svojim poslovnim uspjesima, suprotstavio se ome da se Centar uzme u vladu, ali se s druge strane usprotivio i novim izborima, dobro znajuæi da bi nacisti, ako se poslue dravnim sredstvima, mogli dobiti apsolutnu veæinu i time doæi u poloaj da se zahvale na uslugama njemu i njegovim konzervativnim prijateljima. Stoga je samo predloio da se zabrani Komunistièka partija; ako se brie njezinih 100 mandata, nacisti i nacionalisti imat æe veæinu. Ali Hitler trenutno nije htio iæi tako daleko te je naposljetku postignut sporazum da æe sutradan samkancelar pregovarati s voðama Centra i da æe, ako pregovori budu neplodni, kabinettada zatraiti nove izbore. Hitler ih je lako napravio neplodnim. Na njegov zahtjev, voða Centra monsignor Kaas podnio je kao osnovu za razgovor listu pitanja kojasu se svodila ha zahtjev da Hitler obeæa da æe upravljati po Ustavu. Ali Hitler* Sastanak kabineta bio je. naravno, tajni te zapisnik kao i veæine sastanaka i konferencija to ih je u Treæem Reichu Hitler odravao sa svojim politièkim i vojnim suranicima, nije bio pristupaèan javnosti sve dok na nurnberkom procesu nisu izneseni njemaèki tajni dokumenti.U ovoj knjizi kronoloki æe se pojavljivati mnoge od tih strogo povjerljivih i tajnih diskusija i odluka sve su to bile dravne tajne koje se uglavnom temelje na autentiènim dokumentima. One æe uvijek biti oznaèene brojem a njihov æe izvor biti naveden Napomenama.

Vjerujem da nikad ranije nije povijest jedne nacije, u odreðenom vremenskom rasponu, bila tako iscrpno dokumentirana kao historija Treæeg Reicha, pa se autoru èiniloda bi, kad bi propustio navesti dokumente koji sti bili izvor, to znatno umanjilo moguæu vrijednost ove knjige kao autentiènog zapisa.279je, prevarivi i Kaasa i èlanove svog kabineta, izvijestio kabinet da je Centar podnio nemoguæe zahtjeve i da nema izgleda za nagodbu. Zatim je predloio da se od predsjednika zatrai da raspusti Reichstag i raspie nove izbore. Hugenberg i Papen bilisu uhvaæeni u stupicu, ali poto_ ih je nacistièki voða sveèano uvjerio da neæe mijenjatav kabineta, ma kako izbori zavrili, pristali su da idu s njim. Novi izbori bilisu najavljeni za 3. gzujka)P^rVr'put u posljednjim razmjerno slobodnim izborima u Njemaèkoj nacisti su mogliupotrijebiti"~sva golema dravna sredstva da privuku glasaèe. Goebbels je likovao. »Sa

d æe biti lako boriti se,« zapisao je u svoj dnevnik 3. veljaèe, »jer se moemo koristisvim dravnim sredstvima. Radio i tampa stoje nam na raspolaganju. Priredit æemo majstorsku propagandu. I, naravno, ovog puta neæe sam nedostajati novaca.«2Krupni kapitalisti, zadovoljni vladom koja æe organiziranom radnitvu pokazati gdjemu je mjesto a pustiti poslodavca da upravlja svojim poslovima kako eli, bili supozvani da se isprse. Na to su pristali na sastanku 20. veljaèe u Goringovoj rezidenciji predsjednika Reich-staga, na kojem je dr Schacht nastupio kao domaæin; G6-ring i Hitler izloili su svoju liniju pred nekoliko desetina njemaèkih vodeæih magnata, meðu njima i Kruppu von Bohlenu, koji je preko poæi postao oduevljenFlia-cist, Boschu i Schnitzleru od I. G. Farbena i Voegleru od Ujedinjenih èelièana. Zapisnik tog tajnog sastanka je saèuvan.Hitler je poèeo svoj dugi govor bacajuæi mamac industrijalcima: »Privatno poduzetnitvone moe se odrati u doba demokracije; ono je zamislivo samo ako narod vodi zdrava i

deja koja ima autoriteta i karaktera . . . Sva ivotna dobra koja posjedujemo zahvaljujemo borbi odabranih . . . Ne smijemo zaboraviti da se sve dobrobiti kulturemoraju manje ili vie uvesti eljeznom rukom.« Obeæao je magnatima da æe »likvidirati«zam i ponovo izgraditi vojsku (to je bilo posebno zanimljivo industrijama poput Kruppa, Ujedinjenih èelièana i I. G. Farben koje su ponovnim naoruavanjem najvie mogledobiti). »Sad stojimo pred posljednjim izborima,« zakljuèio je Hitler i obeæao svojim suateljima da,280»bez obzira na ishod, povlaèenja neæe biti«. Ako ne pobijedi ostat æe na vlasti »drugimstvima . . . drugim orujem«. Goring je, govoreæi konkretnije, naglasio da su potrebne



»financijske rtve« koje æe »industrija jamaèno lake podnijeti ako uvidi da æe izborisvakako biti posljednji u deset iduæih godina, moda èak i iduæih stotinu godina«.Sve je to razjanjeno okupljenim industrijalcima koji su oduevljeno doèekali obeæanje a je kraj paklenskim izborima, demokraciji i razoruanju. Kralj oruja Krupp, koji je, prema Thvssenovu tvrðenju, jo Z9. sijeènja bio upozorio Hindenburga da ne imenujeHitlera, skoèio je na noge i izjavio kancelaru »zahvalnost« magnata »za tako jasnu slikNato je dr Schacht ispruio eir. »Sakupio sam tri milijuna maraka,« izjavio je u Niiergu.Dana 31. sijeènja 1933, dan poto je Hitler imenovan kancelarom, Goebbels je zapisaou svoj dnevnik: »Na konferenciji s Fuhrerom utvrdili smo liniju za borbu protiv crvenog terora. Za sada æemo se suzdrati od izravnih protumjera. Najprije se morajrasplamsati boljevièki pokuaj da dignu revoluciju. U pogodnom trenutku æemo udariti:«Usprkos sve jaèim provokacijama nacistièkih vlasti, nije bilo znaka da se rasplamsava bilo kakva revolucija, komunistièka ili socijalistièka, dok se odvija izborna kampanja. Poèetkom veljaèe Hitlerova je vlada zabranila komunistièke javne skupove i komunistièku tampu. Skupovi socijaldemokrata bili su ili zabranjeni ili su ih razbijaèi SArastjerivali, a vodeæi socijalistièki listovi neprestano plijenjeni. Èak ni katolièka tranka Centra nije izbjegla nacistièkom teroru. Voðu katolièkih sindikata Stegerwaldaprebili su smeðokouljai kad je pokuao govoriti jednom skupu, a Briining je bio primoan da zatrai zatitu policije poto su pripadnici SA bili ranili niz njegovih pristaaU toku izborne kampanje zabiljeeno je pedeset i jedno ubojstvo antinacista, a nacisti su tvrdili da je poginulo osamnaest njihovih.Sad se poèeo primjeæivati Goringov kljuèni poloaj ministra unutranjih poslova Pruskenorirajuæi Papenovo koèenje Goring je kao pruski premijer teoretski bio pret-

281Dostavljeni samom sebi G6ring je ukloniostotine republikanskih èinovnika i nadomjestloTih nacistima, vecTnbm oficirima SA i SS. Naredio je policiji da pod »svaku cijenu« izbjegava sukobe sa SA i SS i Stahlhelmom, ali, s druge strane, da ne pokazuje milosti prema »neprijateljima drave«. Poticao je policiju da se »koristi orujem« iorio da æe oni koji to ne budu èinili biti kanjeni. To je bio izravan poziv da policija drave (Pruske), koja je obuhvaæala dvije treæine Njemaèke, posmièe sve Hitlerove prvnike. Da bi osigurao da æe posao biti izvren bez milosti, Goring je 22. veljaèe uspostavio pomoænu policiju od 50.000 ljudi, od kojih je 40.000 regrutirano iz redovaSA i SS, a ostatak iz Stahlhelma. Tako su policijsku vlast u PrusTcoj najveæim dijelom vrili nacistièki batinai. Samo nesmotren Nijemac mogao je od takve »policije« zati zatitu protiv nacistièkih terorista.Pa ipak, usprkos svem teroru, »boljevièka revolucija« koju su Goebbels, Hitler i Gorin

bili najavili, nije se »rasplamsala«. Kad se ne moe provocirati, zar se ne bi moglaizmisliti?Dana 24. veljaèe Goringova policija pretresla je Dom Karla Liebknechta, komunistièkosjedite u Berlinu. Komunistièke vode su ga nekoliko tjedana ranije bili napustilii mnogi su veæ preli u ilegalnost ili neprimjetno klis-nuli u Rusiju. Ali u podrumima su ostavljene hrpe propagandnih letaka, to je dostajalo da Goring slubeno objavi kako zaplijenjeni »dokumenti« dokazuju da su komunisti spremali revoluciju. Javnost, pa èak i neki konzervativci u vladi, doèekali su tu vijest skeptièno. Bilo je oèito a treba naæi neto senzacionalnije da bi javnost skoèila na noge prije nego to 3. oujzapoènu izbori.PALE REICHSTAGADvadeset sedmi veljaèe naveèer èetvorica najmoænijih ljudi Njemaèke veèerala su na dva ta mjesta u Berlinu. U ekskluzivnom Herrenklubu u Vosstrasse, pot-kancelar von P

apen bio je domaæin predsjedniku von Hindenburgu. U Goebbelsovoj kuæi kancelar Hitler je ve-282èerao u krugu obitelji. Prema Goebbelsu, odmarali su se, sluali gramofon i prièali. »Inenada,« zapisao je kasnije u svoj dnevnik, »telefonski poziv dra Hanfstaengla: 'Reichstag je u plamenu!' Uvjeren da izmilja, nisam to èak ni spomenuo Fiihreru.«4Ali gosti u Herrenklubu bili su tek ugao dalje od Reichstaga.Iznenada smo (napisao je kasnije Papen) zamijetili kroz prozore crven sjaj i èulipovike s ulice. Jedan sluga uurbano mi je priao i proaptao: 'Reichstag je u plamenu!' to sam prenio predsjedniku. Ustao je i s prozora smo ugledali kupolu Reichstag



a kao da je osvijetljena reflektorima. Svaki èas plamen bi liznuo visoko, a zatimsukno dim i zaklonio vidik.5Papen je svojim automobilom odvezao starog predsjednika kuæi i pourio se do goruæe zgrade. U meðuvremenu Goebbels je, prema vlastitoj izjavi, razmislio o »fantastiènoj vijesti« Putzija Hanfstaengla, nazvao nekoliko ljudi i saznao da Reichstag doista gori. Nekoliko sekundi kasnije on i Fuhrer jurili su »brzinom od 100 kilometara niz Charlottenberger Chaussee na mjesto zloèina«.Da je to bio zloèin, i to komunistièki zloèin, izjavili su smjesta èim su stigli na licmjesta. Goring, znojan, zadihan i posve izvan sebe od uzbuðenja, bio je veæ ondje,vièuæi, kako se Papen kasnije prisjeæao, da je to »djelo komunista protiv nove vlade«. om efu Ges-tapoa Rudolfu Dielsu Goring je doviknuo: »To je poèetak komunistièke revoluije! Ne smijemo ni èasa èa-siti. Neæe biti milosti. Svaki komunistièki funkcionar bit æstrijeljen gdje god bude zateèen. Komunistièki poslanici moraju jo noæas visiti.«6Cijela istina o paleu Reichstaga vjerojatno se neæe nikad doznati. Gotovo svi kojisu o tome neto znali sad su mrtvi, veæinu je Hitler umorio u mjesecima nakon poara. Èk ni u Niirnbergu se tajna nije mogla potpuno razotkriti, iako ima dovoljno nesumnjivih dokaza da su nacisti smislili i podmetnuli poar da bi ga upotrijebili zasvoje politièke ciljeve.** Istraivanja koja su vrena nakon izlaska ove knjige na engleskom jeziku, nepobitno dokazuju da je Goring organizator paljevine Reichstaga, koju je izvela grupa SS-ovaca. (Primj. red.)283Iz rezidencije predsjednika Reichstaga vodio je podzemni hoiniiT?zTcijevrcentraIiK}gI^j^Tia~do zgrade Reichstaga. Tim je tunelom JKarl Ernst^ bivi hotelski tekliæ

koji je bio postao voða berlfnlèètg SA, u noæi 27. veljaèe poveo mali odred jurinika hstaga, gdje su prolili benzin i samozapaljive kemikalije, pa se brzo ^vratili uGoringovu rezidenciju odakle su i bili doli. Istodobno je suludi "nizozemski komunist.....MoTTp"ateu Ma-rinusTvan" der~Xubbe na svoju ruku ~~usao"" II gotBmu, zamraèenu i njemu nepoznatuzgradu i p63fmetrm5'''nSko-liko manjih poara. Taj"slaboumni pSfilcuca* biæTje nacistima kao oð boga poslan. Nekoliko dana ranije pokupili su ga bili pripadnici SA unekoj gostionici kad se hvastao da je pokuao potpaliti neke javne zgrade,' a da æeiduæa biti Reichstag.Podudarnost da su nacisti nali umno poremeæenog »komunistièkog palikuæu« koji je poduzo ono to su i oni namjeravali uèiniti, zvuèi nevjerojatno, ali je poduprta izjavama svjedoka. Zamisao o paleu gotovo je sigurno potekla od Goebbelsa i Goringa. Hans Gisevius, tada èinovnik u pruskom ministarstvu unutranjih poslova, posvjedoèio je u Ni

irnbergu da je »Goebbels prvi nadoao na ideju da se potpali Reichstag«, a Rudolf Diels, ef Gestapoa, dodao je u izjavi »kako je Goring toèno znao da æe vatru podmetnuti i aredio mu jo prije poara da pripremi popis ljudi koje æe pohapsiti smjesta nakon poaa«. General Franz Halder, u poèetku drugog svjetskog rata naèelnik Generaltaba kopnenevojske izjavio je u Nurnbergu kako se jednom prilikom Goring hvalio tim èinom.Na zajednièkom ruèku o Fiihrerovu roðendanu 1942. poveo se u Fiihrerovoj okolini razgovor o zgradi Reichstaga i njezinoj umjetnièkoj vrijednosti. Vlastitim sam uima èuo kako se Goring upleo u razgovor povikom: »Jedini ja doista poznajem Reichstag; pa jasam ga zapalio!« Pri tom se dlanom pljesnuo po butini.*Èini se jasno da je van der Lubbe bio oruðe nacista. Potaknuli su ga bili da zapaliReichstag. Ali glavni posao trebali su obaviti, naravno, jurinici, bez nje-* Na presluavanju i suðenju u Nurnbergu Goring je do kraja nijekao da je bio u bilokakvoj vezi s paleom Reichstaga.

284

gova znanja. Na procesu u Leipzigu bilo je zatim utvrðeno da nizozemski maloumniknije imao sredstava da tako golemu zgradu potpali toliko brzo. Za dvije i pol minute poto je uao, golemo sredinje predvorje bilo je u plamenu. Za potpalu je imao samo svoju koulju. Glavni poari su, prema svjedoèenju struènjaka na suðenju, bili podmuti znatnim kolièinama kemikalija i benzina. Bilo je oèito da jedan èovjek nije mogaosam unijeti u zgradu toliko benzina, a niti je mogao zapaliti tolike meðusobnoudaljene vatre u tako kratkom



roku.Van der Lubbe bio je uhapen jo u zgradi Reichstaga i Goring ga je htio smjesta objesiti, kako je kasnije rekao sudu. Sutradan se parlamentarni voða komunista ErnstTorgler sam predao policiji kad je èuo da ga je Goring optuio, a nekoliko dana kasnije uhapen je Ge-orgi Dimitrov, bugarski komunist, poslijeratni premijer Bugarske, i jo dvojica drugih bugarskih komunista, Popov i Tanev. Proces koji je odran pred vrhovnim sudom u Leipzigu pretvorio se u neku .vrstu fijaska za naciste, posebno za Goringa, koga je Dimitrov, braneæi se sam, otrim unakrsnim pitanjima izvrgnuosmijehu. Prema sudskom zapisniku, Goring je u jednom trenutku vrisnuo na Bugarina: »Vi ste podlac koji je veæ odavno trebao visjeti!«PREDSJEDNIK SUDA (policajcu): Odvedite ga! DIMITROV (dok su ga odvodili): Zar se bojite mojih pitanja, Herr Ministerprasident?GORING: Vi æete se bojati kad vas dohvatim izvan ovog suda} Huljcj)Torgier i trojica Bugara bili su, dodue, osloboðeni optube ali su voðu njemaèkih komuta smjesta zadrali »pod zatitom policije« u pritvoru, gdje je ostao do smrti u toku rta. Van der Lubbea su proglasili krivim i smak-nuli.7Suðenje je, usprkos servilnom dranju suda prema nacistièkim vlastima, bacilo priliènu umnju na Goringa i naciste, ali je ona dola kasno da bi imala bilo kakve praktièneposljedice. Hitler nije gubio vrijeme da u najveæoj moguæoj mjeri iskoristi poar Reichstaga.Dan nakon poara, 28. veljaèe, nagovorio je Hinden-burga da potpie_>>Zakon_c> obrani naroda i drave«285stavljajuæi^ njime sedam èlanova Ustava, koji su jamèili osèbne i graðanske~"lobo3e7 i

snage! Prikazan kao mjera »za obranu od EofnunTiièkog"nairja protiv drave«, dekret jeðivao: *Ogranièenje osobne slobode, prava slobodnog izraavanja miljenja, ukljuèivi i slobodupe, udruivanja i okupljanja; ukidanje nepovredivosti pismenih, potanskih, telegrafskih i telefonskih tajni, naredbi za premetaèinu i zapljenu, a ogranièenja u odnosuna imovinu takoðer su doputena mimo uobièajenih odreðenih zakonitih granica.Osim toga, dekret je opunomoæio vladu Reicha da preuzme svu vlast u pokrajinskim dravama ako zatreba, i predvidio smrtnu kaznu za niz prekraja, medu njima i za »teko emeæenje mira« od naoruanih osoba.8 ^Takp jp Hitler jednim udarcem mogao ne samo uutkti svoje protivnike na zakoniti naèin i hapsiti ih po ; volji, nego i, pretvorivi izmiljenu komunistièku opasnost ! u »slubenu«, utjerati milijunima graðanskih i seljaèaèa strah u kosti tvrdnjom da æe boljevici preuzeti vlast ako na izborima za tjedan dana ne glasaju za nacio-, nalsocijalizam. Oko 4.000 komunistièkih funkcionara i mn

ogi socijaldemokrati i liberali bili su pohapeni, meðu njima i poslanici, usprkos imunitetu. Tad su Nijemci prvi put doivjeli nacistièki teror koji je potpomagala vlada. Po cijeloj Njemaèkoj tutnjili su pripadnici SA u kamionima, upadali u kuæe, prikupljali svoje rtve i odvozili ih u SA kasarne gdje su ih muèili i tukli. Komunistièka tampa i skupovi bili su zabranjeni, socijaldemokratski i mnogi liberalni listoviobustavljeni, a skupovi demokratskih stranaka zabranjivani ili raspreni. Samo nacisti i njihovi nacionalistièki saveznici smjeli su neometano voditi izbornu kampanju.Sad kad su im na raspolaganju stajali svi nacionalni i pruski dravni izvori, a stranaèke blagajne bili napunili magnati, nacisti su organizirali izbornu propagandukakvu Njemaèka jo nije bila vidjela. Prvi put donosili su valovi dravnog radija glasove Hitlera, Goringa i Go-ebbelsa u svaki kutak Reicha. Ulice, prekrivene zastavama s kukastim kriem, odjekivale su od mariranja jurinika. Bilo je masovnih skupov

a, bakljada, zaglunih zvuènika po trgovima. Oglasni stupovi bili su oblijepljeni arenim nacistièkim plakatima, a noæu su na uzvi-286inama paljene logorske vatre. Biraèima su obeæavali brda i doline, ali su ih istodobno zastraivali smeðoko-uljakim terorom na ulicama i »otkriæima« o komunistièkoj »revonakon poara Reichstaga pruska vlada objavila je drugu izjavu o otkrivenim komunistièkim »dokumentima« koji su dokazivali... da su dravne zgrade, muzeji, palaèe i kljuèna postrojenja trebali biti spaljeni .. . ene i djeca zadrani kao taoci. . . Pale Reichstaga trebao je biti signal za krvavi ustanak i graðanski rat... Utvrðeno je da su danas trebale zapoèeti teroristièke a



cije protiv pojedinih osoba, privatnog vlasnitva i miroljubivog stanovnitva, te daje trebao zapoèeti graðanski rat.Najavljeno je da æe se objelodaniti »dokumenti koji dokazuju komunistièku zavjeru«, alito nikad nije uèinjeno. Meðutim, èinjenica da je pruska vlada jamèila njihovu autentièndojmila se mnogih Nijemaca.Tko se moda jo kolebao, tog su uvjerile Goringove prijetnje kada je 3. oujka, u predveèerje izbora, povi-kao:Njemaèki graðani! Moje mjere neæe biti onemoguæene nikakvim pravnièkim smicalicama . . oja zadaæa nije da èuvam pravdu, veæ samo da unitim i iskorijenim . . . Svakako, iskorstit æu moæ drave i policije do krajnosti, dragi moji komunisti, stoga nemojte gajitinikakvih lanih nada; ali borbu na ivot i smrt, u kojoj æete osjetiti moju aku na grljanu, vodit æu uz pomoæ onih dolje smeðih koulja.om, neprimjetan ostao je glas biveg kancelara garT koji je tog dana takoðer govorioi izjavio da æe se njegova stranka^ CenjjSi usprotiviti svakoj povredi Ustava, tezatraio istragu sumnjivog poara Reichstaga. Pozvao je predsjednika Hindenburga »dazatiti potlaèene od tlaèitelja«. Uzaludan apel! Sijedi predsjednik je utio. Sad je poreni narod dobio rijeè.Usprkos svem teroru i zastraivanju, veæina naroda se 5. oujka 1933, na dan posljednjih demokratskih izbora za Hitlerova ivota, izjasnila protiv Hitlera. Nacisti su bili poveli sa 17,277.180 glasova to je bilo poveæanje od otprilike pet i pol milijuna, ali je predstavljalo samo 44 posto od ukupnog broja glasova. Èista veæina jo je nedostajala Hitleru. Ni svi progoni i tlaèenje nisu mogli sprijeèiti da Centar poveæabroj svo-287

jih glasova sa 4,230.600 na 4,424.900 i zajedno s Bavarskom katolièkom strankom dostigne 5,5 milijuna glasova. Èak i socijaldemokrati izgubili su samo 70.000 glasova; sa 7,181.620 glasova ostali su druga stranka po jaèini. Komunisti su, dodue, izgubili milijun, ali su jo dobili 4,848.058 glasova. Njemaèki nacionalisti pod vodstvom Papena i Hugenberga bili su gorko "razoèarani: uspjeli su povisiti broj glasovasamo za 200:000 i dobili 3,136.760 samo osam posto od ukupnog broja glasova.Ipak je vlada sa 288 nacistièkih i 52 nacionalistièka mandata imala sad u Reichstaguveæinu od 18 poslanika. To je dostajaTo za obavljanje svakodnevnih poslova vlade,ali je bilo daleko od dvotreæinske veæine potrebne Hitleru da provede noVrfhioh pTan, naime uvoðenje diktature s pristankom parlamenta. '""'""GLEICHSCHALTUNG: »UJEDNAÈENJE« REICHANjegov plan bio je naoko jednostavan i imao je prednost da se prisvajanje apsolutne vlasti moglo zaodjenuti plastom zakonitosti.

Od Reichstaga æe biti zatraeno da izglasa ovlatenje koje æe Hitlerovu kabinetu èetiridine dati neogranièenu zakonodavnu vlast. Ili jednostavnije reèeno: od njemaèkog parlamenta zatrait æe se da svoje ustavne funkcije preda Hitleru i poðe na dugi odmor. Aliza tu promjenu ustava bila je potrebna dvotreæinska veæina.Glavna tema sastanka kabineta 15. oujka 1933, èiji je zapisnik iznesen u Niirnbergu, bila je kako postiæi takvu veæinu.'10' Djelomièno je problem rjeavala »odsutnost« oset i jednog komunistièkog poslanika Reichstaga. Goring je bio uvjeren da se problem moe lako rijeiti jo i tako »da se nekolicini socijaldemokrata sprijeèi dolazak«. Hje bio optimistièki raspoloen. Naposljetku, mogao je na osnovi Zakona o »zatiti naroa i drave«, èije je potpisivanje postigao kod Hindenburga na dan poara Reichstaga, poapsiti toliko opozicionih poslanika koliko je jsotrebno da sebi osigura dvotreæinsku288

veæinu. Stanovit problem predstavljao je jo katolièki Centar koji je traio jamstva, ai je kancelar bio uvjeren da æe ga ta stranka podrati. Hugenberg, koji nije htio dase sva vlast usredotoèiti u Hitlerovim rukama, zahtijevao je da se predsjednika Reicha ovlasti da sudjeluje u pripremama zakona koje æe kabinet donositi u okviru svojih punomoæi. Dravni sekretar Meissner, koji se veæ bio opredijelio za naciste, odgovorio je »da suradnja predsjednika Reicha neæe biti potrebna«. Vrlo brzo je uoèio da Htler neæe dopustiti, kao prije njega republikanski kancelari, da ga tvrdoglavi stari predsjednik koèi.Ali u toj fazi Hitler je htio uèiniti grandioznu gestu prema starom feldmaralu, vojsci i nacionalistièkim kon-zervativcima i time istodobno povezati svoj revoluciona



rni reira s Hindenburgovim èasnim imenom i sa svom prolom militaristièkom velièinom Pije. Da bi to postigao, smislio je s GoeBbelsom, koji je 13. oujka postao ministar propagande, majstorski potez: Hitler æe otvoriti novi Reichstag, koji se spremaoukinuti, u potsdamskoj garnizonskoj crkvi, velikom svetitu svega pruskog, koje je u mnogih Nijemaca budilo sjeæanje na sjaj i velièinu carstva jer su tu leale kostiFriedricha Velikog, tu su prisustvovali bogosluju hohenzollernovski kraljevi, tuje Hindenburg 1866, kad se kao mladi gardijski oficir vratio iz austrijsko-pruskog rata, prisustvovao prvom tedeumu.I datum, 21. travnja, odabran za otvaranje prvog Reichstaga u Treæem Reichu, bio je znaèajan jer je pao na obljetnicu dana kad je Bismarck 1871. otvorio prvi Reichstag Drugog Reicha. Kad su se stari feldmarali, generali i admirali iz carskih vremena okupili u svojim sveèanim uniformama, u èemu su predvodili bivi prestolonasljednik i stari feldmaral von Mackensen u impozantnoj husar-skoj uniformi i kalpaku, duh Friedricha Velikog i eljeznog kancelara lebdio je nad skupom.Hindenburg je bio vidljivo ganut i u jednom trenutku ceremonije, Goebbels, kojije organizirao sveèanost i upravljao radio-prijenosom, primijetio je i zapisao u svoj dnevnik kako su starom feldmaralu navrle suze na oèi. Praæen od Hitlera, koji seosjeæao nelagodno u formalnom salonskom kaputu, predsjednik u sivoj ratnoj uniformi s lentom najvieg odlikovanja Crnog orla, sa zailjenim paradnim ljemom u jednoj is maralskom

289palicom u drugoj ruci, polagano je kroèio sredinjim prolazom kroz laðu, zastao trenutak da pozdravi prazno sjedite cara Wilhelma II u carskoj loi, i tad ispred oltaraproèitao kratak govor u kojem je blagoslovio Hitlerovu novu vladu.

Neka drevni duh ovog starog slavnog svetita prome dananju generaciju, neka nas oslobodi sebiènosti i stranaèkih borbi i ujedini nas u nacionalnoj svijesti na dobrobitponosne, slobodne i ujedinjene Njemaèke!Hitlerov odgovor bio je vjeto sraèunat na to da pobudi simpatije i povjerenje blistavog skupa predstavnika starog reima.Ni Kaiser, ni vlada, ni narod nisu eljeli rat. Samo su propadanje nacije, opæi slomprimorali oslabljenu rasu da, protiv svog najsvetijeg uvjerenja, primi na sebekrivnju za taj rat.A tad se obratio Hindenburgu koji je ukoèeno sjedio na svom stolcu nekoliko korakaod njega:Na je narod pokrenuvi se jedinstveno, za nekoliko tjedana ponovo uspostavio nacionalnu èast i, zahvaljujuæi vaem razumijevanju, Herr Generalfeldmarschal, vjenèao simbolstare slave i novu mladu snagu. Mi vam odajemo priznanje. Zatitnièka providnost po

stavila je vas da bdite nad novom snagom naeg naroda.""Nato je Hitler, sa svim znacima duboke poniznosti, priao predsjedniku, kome je jo prije isteka tjedna bio naumio preoteti politièku vlast, duboko se poklonio i uhvatio ga za ruku. Pri bljeskanju fleeva i zujanju filmskih kamera, koje je Goebbelss mikrofonima bio postavio na strateke toèke, ovjekovjeèen je za narod i svijet sveèai stisak ruku njemaèkog feldmarala i austrijskog kaplara, stisak koji je sjedinjavao novu Njemaèku sa starom.»Kako je (napisao je kasnije francuski ambasador koji je prisustvovao ceremoniji)bljetav Hitlerov govor mogao da ne dirne srca mueva koji su sebe drali èuvarima istiske pruske tradicije Hindenburga i njegovih prijatelja, junkera i monarhistièkih baruna, Hugenberga i njegovih nacionalista, oficira Reichsvvehra? Zar nisu moralinakon tog sjajnog Hitlerovog zaloga u Potsdamu odustati od strahovanja kojasu im ulijevali ispadi i zlo-

290upotrebe njegove stranke? Zar æe jo moæi oklijevati da mu poklone puno povjerenje, dapotpiu sve njegove zahtjeve i dadu mu punomoæi koje trai?«12Odgovor je j^hjgdJQLjd,va dana kasnije, 23. oujka, u Krollovoj opernoj kuæi u Berlinu gdje se okupio Reichstag.Na jebati......je bio takozvani Zakon o punomoæi Gesetz zur Behebung der Not von Volk und Reich, kako se slubeno nazivao. Njegovihpet kratkih èlanova liavalo je Reichstag vlasti da donosi zakone, nadzire budet, odobrava ugovore sa stranim dravama, pokreæe ustavne amandmane, predajuæi ta prava na èeiri godine kabinetu Reicha. tovie, njima se predviðalo da nacrte zakona koje æe kabin



t usvajati donosi sam kancelar i da oni »mogu odstupati od Ustava«. Dodue, ne mogu mije-nja"tT"»poioaj Reichstag'a«"" to je jamaèno bila najokrutnija od svih ala a i dsjednika Reicha ostaju »netaknuta«."3'Na te dvije posljednje odredbe Hitler je nekoliko puta upozorio u svom neoèekivanosuzdrljivom govoru poslanicima okupljenim u kiæenoj Krollovoj operi. To se kazalitedavno prije bilo specijaliziralo za operete; sad su prolazi izmeðu sjedala bili popunjeni redovima smeðoko-uljaa, èija su gruba lica jasno pokazivala da neæe trpjeti akvih nerazboritosti narodnih poslanika.Vlada namjerava (obeæao je Hitler) primijeniti taj zakon samo utoliko ukoliko budepotrebno za provedbu mjera od ivotne vanosti. Time se neæe ugroziti opstanak Reichstaga ni Reichs-rata. Poloaj i prava predsjednika Reicha ostaju nepromijenjeni. .. Samostalnost pokrajinskih drava neæe biti ukinuta. Prava crkava neæe biti okrnjenaa njihov odnos s dravom ostat æe neizmijenjen. . . Broj sluèajeva kad je potrebno pribjeæi takvom zakonu, sam po sebi je ogranièen.Govor vatrenog nacistièkog voðe zvuèao je umjereno i gotovo skromno. Treæi Reich je biojo previe nov a da èak i èlanovi opozicije budu svjesni vrijednosti Hitlerovih obeæanIpak je jedan od njih ustao: Otto Wells, voða socijaldemokrata, kojih je desetakposlanika »zadrala« policija. Dok su se izvana èuli povici pripadnika SA, »Hoæemo zakoubojstvo i smrt!« suprotstavio se buduæem diktatoru. Mirno i vrlo dostojanstveno Wells je izjavio da vlada moe liiti socijaliste vlasti, ali ne i èasti.291Mi njemaèki socijaldemokrati stojimo u ovom povijesnom trenutku uz principe èovjeènosti i pravde, slobode i socijalizma. Nikakav zakon ne moe vam dati vlast da razarate ideje koje su vjeène i nerazorive.

Razbjenjen, Hitler je skoèio na noge i tad je skuptina vidjela kakav je pravi karakter tog èovjeka.Zakasnili ste, ali ste ipak doli! (povikao je). . . Niste vie potrebni!. . . Njemaèka zvijezda se die, a vaa zapada. Vama je odzvonilo. . . Nisu mi potrebni vai glasovi. Njemaèka æe biti slobodna, ali ne vaom zaslugom. (Gromoglasni pljesak.)Socijaldemokrati, koji su snosili teku krivnju za propast Republike, htjeli su ostati vjerni bar svojim principima i bar ovaj put pasti uzdignutih glava. Ali nei stranka Centra, koja se bila nekoæ u Kulturkampfu uspjeno oprla eljeznom kancelaru. Voða stranke, mon-signor Kaas, pismeno je zatraio Hitlerovo obeæanje da æe potovatiedsjednikovo pravo veta. Ono mu je veæ prije izbora bilo obeæano, ali ga nije nikadprimio. Ipak je voða Centra ustao i objavio da æe njegova ~stranka_.,gla-sati za zakon. Briining je utio. PrfsTèTe glasanju: 441 za i 84 (svi socijaldemokrati) protiv."Nacistièki poslanici skoèili su klièuæi i udarajuæi nogama od radosti, a zatim se prik

pripadnicima SA u pjesmi Horsta Wessela koja je uskoro zatim postala dravnom himnom, uz »Deutschland, Deutschland iiber Alles«.Uzdignuta stijega! Redova èvrsto zbitih SA mirnim, snanim korakom stupa . . .Time je parlamentarna demokracija u Njemaèkoj konaèno bila pokopana. Osim hapenja kqmuniia~I~nekih socijaldemokratskih poslanika, sve se odigralo na posve zakonit naèin, iako popraæeno terorom. Parlament je predao svoju ustavnu vlast Hitleru i time poèinio samoubojstvo, premda je njegov balzamirani le saèuvan sve do Tæraja Treæeg Reica mumija je ponekad sluila kao podloga za bolji odjek Hitlerovih gromoglasnih govora. Poslanike je od tada odreðivala nacistièka stranka jer pravih izbora vie nije bilo. Opæa zakonska osnova za Hitlerovu diktaturu bio je Zakon o punomoæi. Od 23. oujka 1933. bio je neogranièeni diktator Reicha. DoduSe:. mnogo je toga jo trebalo uèiniti da bi se cijela nacija i sve njezine institucije potpuno svele pod292

nacistièku èizmu, iako je i to, kako æemo vidjeti, obavljeno bezglavom brzinom, sirovo, lukavo i brutalno.»Ulica je zavladala sredstvima velike moderne drave,« po rijeèima Alana Bullocka, »ljdoao na vlast.« Ali a time se Hitler nikad nije prestao hvastati »legalno«, nadmonom glasova u Parlamentu. Nijemci nisu mogli kriviti nikog drugog do sebe same.Sad su jedna za drugom kapitulirale najmoænije institucije Njemaèke. utke, bez protivljenja, nestajale su s pozornice.Pokrajinske drave, koje su kroz cijelu njemaèku povijest tvrdokorno èuvale svoje posebne ovlasti, imale su pasti prve. Naveèer 9. oujka, dva tjedna prije proturanja Zakona o punomoæi, general von Epp, je, po nalogu Hitlera i Fricka, a s pomoæu SA, svrg



nuo bavarsku vladu i nadomjestio je nacistièkim reimom. Za tjedan dana imenovani sukomesari Reicha da preuzmu vlast i u drugim pokrajinskim dravama, osim u Pruskojgdje je Goring bio veæ èvrsto zasjeo. Dana 31. oujka Hitler i Frick, koristeæi se prvput Zakonom o ovlatenju, objavili su rasputanje Landtaga svih pokrajinskih drava;naredili su da se novi Landtagi sastave bez prethodnih izbora a na temelju »brojaglasova u- posljednjim izborima za Reichs-tag unutar svake drave«. Komunistièka poslanièka mjesta nisu se popunjavala. Ali to je rjeenje potrajalo samo tjedan dana. Kancelar, radeæi groznièavom brzinom, objavio je 7. travnja zakon imenujuæi u svakoj dravnamjesnika (Reichsstatthalter), koji je opunomoæen da obara i postavlja lokalne vlade, rasputa Landtage te postavlja i otputa dravne èinovnike i suce. Svaki pojediniod novih namjesnika bio je nacist, i od njega se trailo da »provodi opæu politièku linju koju je utvrdio kancelar Reicha«.Tako je Hitler, èetrnaest dana poto mu je Reichstag bio dao sve ovlasti, zavrio ono o se Bismarck, Wil-helm II i Weimarska Republika nikad nisu usudili: razorio jestaru federalnu strukturu njemaèkog Reicha i podvrgnuo sve pokrajine centralnoj vlasti koju je drao u svojim rukama. Prvi put u njemaèkoj povijesti doista je ujedinio Reich, a formalno je dopunio svoje djelo 30. sijeènja2931934, na prvu godinjicu svog imenovanja za kancelara, zakonom o »Obnovi Reicha«. »Narone skuptine« drava su ukinute i suverena vlast drava prenesena na Reich; sve pokrajiske vlade stavljene su pod nadlenost vlade Reicha a dravni guverneri pod upravu ministra unutranjih poslova Reicha.'l4) Kao to je taj ministar, Frick, objasnio, »vlade pokrajinskih drava od sada su samo administrativna tijela Reicha«.U predgovoru zakonu od 30. sijeènja 1934. tvrdilo se da je donesen »jednoglasno u Re

ichstagu«. To je bilo toèno jer su do tada sve politièke stranke Njemaèke, osim nacisti, bile rasputene.Ne moe se tvrditi da su propale boreæi se. Devetnaesti svibnja 1933. socijaldemokrati oni koji nisu bili u zatvoru ili izbjeglitvu listom su u Reichstagu glasali zaHitlerovu vanjsku politiku. Devet dana ranije Goringova policija je zaposjela zgrade i urednitva te stranke a njezinu imovinu zaplijenila. Ipak su se socijalisti jo trudili da umire Hitlera. Odrekli su se svojih drugova u inozemstvu koji sunapadali Hitlera. Devetnaesti lipnja izabrali su novi odbor stranke, ali tri dana kasnije Frick je dokrajèio njihove pokuaje za kompromis raspustivi Socijaldemokratsku stranku kao »neprijateljsku za narod i dravu«. Njezin posljednji voda Paul Lobe,i nekoliko poslanika te stranke u Reichstagu, bili su pohapeni. S komunistima suse nacisti, razumije se, veæ bili obraèunali.Preostale su samo jo graðanske stranke, ali ne zadugo. Bavarska narodna katolièka str

anka, èiju je vladu zbacio nacistièki udar 9. oujka, sama je 4. srpnja objavila raspuanje, a njezin saveznik, stranka Centra, koja se onako tvrdoglavo bila suprotstavila Bismarcku i bila stup Republike, uèinila je isto sutradan tako da je Njemaèka prvi put u moderno doba ostala bez ijedne katolièke politièke stranke to nije sprijeèVatikan da èetrnaest dana kasnije sklopi konkordat s Hitlerovom vladom. Stara Stresemannova stranka, Narodna stranka, poèinila je harakiri 4. srpnja: demokrati (Staatspartei) veæ su to bili uèinili tjedan dana ranije.A to je bilo s Hitlerovim ortakom u vladi, Njemaèkom nacionalnom strankom, bez èije podrke bivi austrijski kaplar nikad ne bi uspio zakonito doæi na vlast?294Usprkos njezinoj bliskosti Hindenburgu, vojsci, junkerima i krupnom kapitalu, tedugu koji joj je dugovao Hitler, pola je jednako popustljivo putem ostalih. Dana21. lipnja policija i jurinici SA zaposjeli su njezine urede irom zemlje, a 29. l

ipnja Hugenberg, nakostrijeeni voda stranke, koji je samo est mjeseci ranije bio pomogao Hitleru da postane kancelar, istupio je iz vlade a njegovi pomoænici raspustili su dobrovoljno stranku.Ostala je sama nacistièka stranka a 14. srpnja objavljen je slijedeæi zakon:Njemaèka ima samo jednu politièku stranku Nacional-socijalistièku njemaèku radnièku su. Tko god pokua odravati organizacionu strukturu neke druge politièke stranke ili osnuje novu politièku stranku bit æe osuðen na tamnicu do tri godine ili zatvor od est jeseci do tri godine, ako djelo po drugim propisima ne podlijee veæoj kazni.15Jednostranaèka totalitarna drava ostvarena je za nepuna èetiri mjeseca otkako se Reichstag odrekao svojih demokratskih ovlatenja, a da se tome gotovo nitko nije supro



tstavio.Slobodnih sindikata, koji su, kako smo vidjeli, jednom bili skrili puè faista Kappajednostavnim objavljivanjem generalnog trajka, Hitler se rijeio na jednako radikalan naèin kao i politièkih stranaka dodue, uz pomoæ vjeto izvedenog trika.Veæ pola stoljeæa Prvi maj je bio tradicionalan praznik njemaèkog i evropskog radniNacistièka vlada je, da uljulja radnike i njihove voðe prije nego stoje udarila, proglasila prvi maj 1933. nacionalnim praznikom rada i spremila se da ga proslavikao jo nikad dotad. Radnièke voðe, iznenaðene prijaznom gestom prema radnitvu, stavivladi na raspolaganje da se dan dostojno proslavi. Iz svih dijelova Njemaèke u Berlin su dopremljeni avionima radnièke voðe, tisuæe parola je objavljivalo solidarnost nacistièkog reima s radnicima, a vani, na uzletitu Tempelhof, Goebbels je organiziraonajveæi masovni miting koji je Njemaèka ikad vidjela. Prije poèetka Hitler je osobnoprimio radnièke delegate i izjavio: »Vidjet æete kako je tvrdnja da je naa revolucija smjerena protiv radnika neistinita i nepravedna. Naprotiv!« Kasnije, na uzletitu, usvom govoru pred vie od 100.000 radnika, Hitler je objavio moto: »Ci-295jenite rad i potujte radnika!« i obeæao da æe se Prvi maj slaviti »jo stoljeæima«an njemaèkog rada.Kasno te noæi Goebbels je, opisavi najarkijim bojama oduevljenje radnika tom prvom poslavom Prvog maja koju je on tako sjajno organizirao, dodao jednu neobiènu reèenicu: »Sutra æemo zaposjesti zgrade sindikata. Ne oèekuje se nikakav otpor.«*16Tako se i zbilo. Drugi svibnja zaposjednuti su sindikalni domovi u cijeloj zemlji, imovina zaplijenjena, sindikati rasputeni, a njihove voðe pohapene, pretuèene i bae u koncentracione logore. Theodor Leipart i Peter Grassmann, predsjednici Savez

a sindikata, otvoreno su nacistièkom reimu ponudili suradnju. Ipak su bili uhapeni. »eiparti i Grassmanni,« rekao je dr Robert Ley, alkoholièar i voða nacistièke stranke u olnu koga je Hitler odredio da preuzme sindikate i osnuje Njemaèku frontu rada, »mogu licemjerno izjavljivati svoju odanost Fiihreru koliko god ele ali bolje je da budu iza brave.« Tamo su i dospjeli.Ipak, isprva su se Hitler i Ley trudili da uvjere radnike kako æe njihova prava biti zatiæena. U svojoj prvoj proklamaciji Ley je rekao: »Radnici! Vae su institucije nma nacionalsocijalistima svete. I sam sam sin siromanog seljaka i znam to je siromatvo . . . poznajem eksploataciju anonimnog kapitala. Radnici! Zaklinjem vam se da æete zadrati ne samo sve to veæ postoji, veæ æemo zatitu i prava radnika jograditi.«Tri tjedna kasnije i to se nacistièko obeæanje pokazalo upljim jer je Hitler objavioZakon o zabrani kolektivnih pregovora i odredio »povjerenike rada«, koji æe »regulirati

ugovore o radu« i odravati »mir u radnim odnosima«.18 Kako su odluke povjerenika i zaknski obavezivale, tim su zakonom, zapravo, onemoguæeni trajkovi. Ley je obeæao »vratitprirodnom voði tvornice, to jest poslodavcu, apsolutno pravo upravljanja . . .Samo

* Jedan dokument koji je iziao na vidjelo u Niirnbergu pokazuje da su nacisti jo ranije namjeravali unititi sindikate. Tajni nalog od 21. travnja, koji je potpisaodr Ley, sadrao je potanke upute za likvidaciju sindikata 2. svibnja. PripadniciSA i SS trebali su »zaposjesti sindikalnu imovinu« i »pritvoriti« sve sindikalne voðe. dikalne fondove trebalo je zaplijeniti.17 Kræanske sindikate 2. svibnja nisu dirali. Njihov kraj doao je 24. lipnja.

poslodavac moe odluèivati. Godine i godine su se mnogi poslodavci morali obraæati 'gazdi u kuæi' (tj. Betriebs-ratu). Sad su ponovo oni 'gazde u kuæi'.«

Do tada su privredni krugovi bili zadovoljni. Njihovi velikoduni prilozi nacistièkoj stranci poèeli su se isplaæivati. Pa ipak, za procvat privrede potrebna je i stanovita stabilnost u javnom ivotu. Proljeæe i ljeto donijeli su slom zakona i reda u Njemaèkoj jer su pobjedom opijene bande SA kruile ulicama, hapseæi, premlaæujuæi i poneubijajuæi koga su god htjele, a policija je to promatrala skrtenih ruku. Bezvlaðe naulicama nije bilo posljedica sloma autoriteta drave, kao u francuskoj revoluciji; njen autoritet u Njemaèkoj nikad nije bio veæi ni toliko centraliziran. Suci su bili zastraivani; kad bi osudili pripadnika SA, morali su se bojati za svoj ivot, èaki kad je bio kriv za ubojstvo s predumiljajem. Sad je Hitler bio zakon, kao to jeGoring rekao, i veæ u svibnju i lipnju 1933. Hitler je patetièno izjavio: »Zakon nacio



nalsocijalistièke revolucije jo se nije uèvrstio . . . Njemaèka revolucija ostvarit æepobjedonosno tek kad cijeli njemaèki narod bude preobraen.« Na nacistièkom jeziku »prraen« znaèilo je »zastraen« do te mjere da svi pokorno prihvate nacistièku diktaturu no barbarstvo. idove Hitler nije smatrao Nijemcima, kako je tisuæu puta javno izjavio, i iako ih nije smjesta istrijebio (u prvim mjesecima nacistièke vlasti relativno malo nekoliko tisuæa bilo je opljaèkano, pretuèeno ili umoreno), objavio je zakokojim su iskljuèeni iz javnih slubi, sveuèilita i iz niza akademskih zvanja. A 1. tranja 1933. proglasio je nacionalni bojkot idovskih duæana.Privredni krugovi, koje je razbijanje neugodnih sindikata bilo oduevilo, ustanovili su sada da se nacional-socijalisti lijevog krila, doista uvjereni u socijalizam svoje stranke, trude da preuzmu udruenja poslodavaca u svoje ruke, uklone velike trgovaèke kuæe i nacionaliziraju industrije. Tisuæe nacistièkih funkcionara oborile u se na poduzeæa koja nisu potpomagala Hitlera, ponekad prijeteæi zapljenom ili zahtijevajuæi dobro plaæena mjesta u upravi. Dr Gottfried Feder, privredni smuenjak i fantast, inzis-tirao je da se program stranke provede u djelo nacionalizacija krupne industrije, podjela profita, ukidanje296297prihoda koji se ne temelje na radu i »kamatnog ropstva«. I kao da time nisu dovoljnozaplaili privredu, Walter Darre, koji je upravo bio imenovan ministrom poljoprivrede, bacio je banke u stranu nervozu obeæavi seljacima da æe se njihova dugovanja drstièno smanjiti a kamate za preostala ogranièiti na dva posto.Zato ne? Sredinom ljeta 1933. Hitler je bio neogranièeni gospodar Njemaèke. Sad je mogao ostvariti program stranke. Papen je, usprkos svoj svojoj prepredenosti, osta

o na suhu. Njegov raèun, prema kojem æe on i Hugenberg i ostali zastupnici starog poretka s njihovom veæinom od 8 : 3 u kabinetu upravljati Hitlerom i èak ga upregnutiza svoje konzervativne ciljeve, rasplinuo mu se pred oèima. Njega samog zbacio jes poloaja pruskog premijera Goring. Ostao je, dodue, potkancelar u kabinetu Reicha, ali, kako je kasnije skrueno priznao, »taj je poloaj bio anomalija«. Hugenberg, apotol poslovnog i financijskog svijeta, nije vie bio èlan kabineta a njegova strankabila je rasputena. Goebbels, treæi èovjek nacistièke stranke, primljen je u kabinet 13oujka kao ministar narodne prosvjete i propagande. Darre, koga su, kao i Goebbelsa, smatrali »radikalom«, bio je ministar poljoprivrede.Dra Hansa Luthera, konzervativnog predsjednika Reichs-banke i kao takvog na kljuènom poloaju njemaèkog privrednog sistema, Hitler je smijenio i poslao u Washmg-ton za poslanika. Na njegovo mjesto stupio je 17. oujka 1933. poduzetni dr Schacht, bivi direktor Reichsbanke i odani Hitlerov sljedbenik, koji je spoznao »istinu i nunos

t« nacizma. Ni jedan pojedinac u cijeloj Njemaèkoj nije Hitleru vie od dr Schachta pomogao u izgradnji privredne snage Treæeg Reicha i financiranju naoruanja za drugi svjetski rat. Schacht je kasnije postao i ministar privrede i glavni opunomoæenik za naoruanje (RustungsMvirtschaft). Istina, pred sam poèetak rata odvratio se od svog idola, postepeno odstupio sa svih svojih poloaja, ili je bio otjeran, i èak se prikljuèio zavjerenicima protiv Hitlera. Ali veæ je bilo kasno da se stane na put nacistièkom Fiihreru, kome je tako dugo bio odan i kome je bio stavio na raspolaganjesvoj ugled i oèigledne sposobnosti.298»NEMA DRUGE REVOLUCIJE!«Hitler je osvojio Njemaèku neobièno lako, ali u ljetu 1933. ostao je jo niz nerijeeniproblema. Meðu njima bilo je najmanje pet krupnih: sprijeèiti jo jednu revoluciju iukloniti napetost izmeðu SA i Reichswehra; izvesti zemlju iz privredne bijede i naæi

posla za est milijuna nezaposlenih; postiæi na konferenciji za razoruanje u enevi jdnakost naoruanja za Njemaèku i ubrzati potajno naoruavanje Reicha koje je poèelo u psljednjim godinama Republike; odluèiti tko æe naslijediti bolesnog Hinderiburga kadumre.Izraz »druga revolucija« skovao je Rohm, ef SA, zahtijevajuæi da se ona provede. Njemuse prikljuèio Goebbels koji je u svoj dnevnik 18. travnja 1933. upisao: »Svi govoreda mora doæi druga revolucija. To znaèi da prva nije zavrena. Sad æemo se obraèunati sakcijom. Revolucija ne smije nikad prestati.«19Nacisti su unitili ljevicu, ali je ostala desnica: krupni magnati, novèari, aristokracija, zemljoposjednici i pruski generali, koji su èvrsto drali uzde u vojsci. Roh



m, Goebbels i ostali »radikali« u pokretu htjeli su i njih likvidirati. Rohm, èijih jejurinika sad bilo oko dva milijuna dvadeset puta vie nego vojnika u redovnoj vojsci zaprijetio je u lipnju:Jedna pobjeda na putu njemaèke revolucije je dobivena . . . SA i SS, èija je odgovornost golema jer su pokrenuli revoluciju, neæe dopustiti da je neborci na pola putaiznevjere! . . . Ako malograðanske duice misle da »nacionalna« revolucija predugo trae, iznimno æemo se s njima sloiti. Doista je krajnji èas da prestane nacionalna revolucija i da poène na-cionalsocijalistièka! . . . Mi æemo svoju borbu voditi dalje . . .a ako zatreba: i protiv njih! ... Mi smo nepodmitljivi jamci da æe se njemaèka revolucija provesti u djelo.'0A u kolovozu je dodao u jednom govoru: »Danas ima jo ljudi na slubenim poloajima kojnemaju pojma to je to revolucija. Mi æemo ih bezobzirno ukloniti ako se usude svoje reakcionarne ideje pretvoriti u praksu.«Ali Hitler je mislio drugaèije. Za njega su nacional-socijalistièke parole bile pukapropaganda, sredstvo da299se na putu do vlasti privuku mase. Sad kad je vlast dobio, nisu ga vie zanimale.Trebalo mu je vremena da uèvrsti svoj poloaj i poloaj zemlje. Bar na neko vrijeme trebalo je desnicu privredu, vojsku, predsjednika Reicha umiriti. Nije namjeravaopovestTTNfjemaè-ku u bankrot i time ugroziti i opstanak vlastite^stranke. Do drugerevolucije nije smjelo doæi.To je 1. srpnja u jednom govoru dao na znanje voðama SA i SS. Njemaèkoj je sad potreban red, rekao je. Svaki pokuaj ometanja postojeæeg poretka nemilosrdno æe suzbiti, pa i takozvanu »drugu revoluciju« koja bi samo prouzroèila kaos. To upozorenje ponovio

je 6. srpnja u govoru Reichsstatthalterima okupljenim u Kancelariji Reicha:Revolucija nije trajno stanje, i ne smijemo dopustiti da se u takvo stanje razvije. Potrebno je osloboðeni tok revolucije svesti u sigurno korito evolucije . . .Ne smijemo stoga otpustiti dobrog privrednika ako je on sposoban, ali jo nije postao nacionalsocijalist. A posebno ne tada ako nacionalsocijalist koji æe ga zamijeniti nema pojma o privredi. U privredi jedino mjerilo mora biti sposobnost. . .Povijest nas neæe ocijeniti po tome jesmo li otpustili i zatvorili to vie privrednika, veæ po tome jesmo li umjeli pribaviti rada . . . Ideje naeg programa ne obavezuje nas da postupamo kao budale i sve sruimo, veæ da mudro i oprezno ostvarimo svojetokove misli. Naa politièka vlast æe u duem razdoblju biti to sigurnija to je bolje ijemo ekonomski poduprijeti. Stoga Reichsstat-thalteri moraju paziti da nijednastranaèka organizacija ne prisvoji funkcije vlade u otputanju ljudi i dodjeli poloaja, za to je nadlena jedino vlada Reicha, odnosno, to se tièe privrede, jedino minist

r privrede Reicha.21Nikad nije neka izjava dana s vie autoriteta. Hitler je potvrdio da je nacistièka revolucija politièka, a ne privredna. Da potkrijepi te svoje rijeèi, otpustio je niznacistièkih »radikala« koji su pokuali preuzeti kontrolu u udruenjima poslodavaca. Vro je Kruppu von Bohlenu ¦ Fritzu Thvssenu njihov vodeæi poloaj u tim udruenjima, raspstio Kampjbund fiir den gewerblichen Mittel-stand (Borbeni savez malih trgovaca)koji je ozlovoljio velike trgovaèke kuæe, a namjesto Hugenberga imenovao ministromprivrede dra Karla Schmitta. Schmitt, jedan od najortodoksnijih poslovnih ljudi,generalni direktor Allianze, najveæeg njemaèkog osiguravajuæeg drutva, nije300gubio vrijeme da dokrajèi planove onih nacionalsocijalista koji su bili toliko naivni da program stranke shvate ozbiljno.U irokim nacistièkim redovima, posebno meðu pripadnicima SA, koji su tvorili sr nacis

ièkog pokreta, razoèaranje je bilo golemo. Pripadali su velikoj vojsci osiromaenih inezadovoljnih i postali, na temelju svojih iskustava, protivnici kapitalista. Vjerovali su da æe im revolucija, za koju su se tukli po ulicama, donijeti plijen iunosna namjetenja. Sad su se njihove nade ras-plinule. Stara klika æe zadrati namjetnja i poloaje. Ali takav razvoj nije bio jedini uzrok 'nemiru u SA.>Stara svaða izmeðu Hitlera i Rohma o ulozi SA ponovo se rasplamsala. Hitler je od samog poèetka nacistièkog pokreta zastupao stanovite da je SA politièka, a ne militarista snaga, batina kojom æe stranka pro-krèiti sebi put do politièke moæi. ZaTRofima SA nie bio samo_j,tup_ nacistièkog pokreta, vec r~rz buduæe revolucionarne vojske kakva jenakon Francuske revolucije stajala na raspolaganju Napoleonu. Smatrao je da je



dolo vrijeme da reakcionarne pruske generale »stare jarce«, kako ih je prezirno naziao ukloni s puta i uspostavi narodnu revolucionarnu vojsku koju æe sam predvoditi.To se uopæe nije slagalo s Hitlerovom zamisli. Uvidio je. jasnije od Rohma ili bilo kog drugog u stranci, da bez podrke ili bar snoljivosti generala ne bi bio doao na vlast i da za sada njegov ostanak na kormilu dravnog broda djelomièno ovisi o njihovoj daljnjoj podrci, jer su fizièki jo bili u moguænosti da ga uklone kad bi im se rohtjelo. Hitler je takoðer unaprijed znao da æe se morati osloniti na lojalnost Reichsvvehra prema njemu osobno kad osamdesetestogodinji Hindenburg umre. tovie, nacisièki je voða bio uvjeren da samo oficirski kor sa svojom militaristièkom tradicijom ispo} sobnoæu moe za kratko vrijeme izgraditi jaku, disci-j pliniranu vojsku. SA je bio samo rulja dovoljno do-j bra za uliène tuènjave,~ali malo vrijedna kao modernaj vojska. Uostalom, sad je SA ispunio svoj zadatak. i tre^ balo ga je oprezno ukToniti s pozornice. Hitlerovo i Rohmovo gledite bilo je nepomirljivo i od ljeta 1933. do 30. lipnja" iduæe godine izmeðu ta dva veterana na-301cistièkog pokreta i bliskih prijatelja (jedino Ernstu Roh-mu Hitler se obraæao sa //) vodit æe se bitka doslovno na ivot i smrt.Duboko razoèaranje u redovima SA iznio je Rohm 5. studenog 1933. u berlinskoj Palaèisportova u govoru pred 15.000 voða SA: »Èesto se èuju glasovi ... da je SA izgubio razog postojanja,« rekao je i upozorio da tome nije tako. Ali Hitler je bio nepokolebljiv. »Odnos SA prema vojsci,« upozorio je 19. kolovoza u Bad Go-desbergu, »mora bitijednak odnosu politièkog vodstva prema vojsci.« A 23. rujna, na dan Stahlhelma, izrazio se jo jasnije:Na dananji dan sjetit æemo se osobito i nae vojske jer svi dobro znamo: da vojska ni

je u danima nae revolucije stajala na naoj strani, nas danas ne bi ovdje bilo. Moemo vojsci zajamèiti da to nikad neæemo zaboraviti, da u njoj vidimo nosioca tradicijenae stare pobjednièke vojske i da æemo cijelim srcem i svom snagom podupirati takavduh.Veæ neko vrijeme prije toga Hitler je vojsci bio dao tajna jamstva koja su mnoge vie oficire privukla na njegovu stranu. Drugi veljaèe 1933, tri dana poto je postao kancelar, odrao je najviim generalima i admiralima u kuæi generala von Hammersteina,vrhovnog komandanta kopnene vojske, dvosatni govor. Sadraj tog prvog Hitlerovog sastanka s oficirskim korom otkrio je u Nurnbergu rukopis koji je admiral Erich Raeder, poto je bio pao u sovjetsko zarobljenitvo, sastavio u Moskvi.22Hitler je, pie Raeder, militaristièku elitu oslobodio stfalrovanja da bi vojska mogla Biti pozvana da sudjeluje u graðanskom ratu, i uvjerio je da æe se "kopnena vojska i mornarica ubuduæe moæi nesmetano posvetiti glavnoj zadaæi, naime brzom naoruanju n

ve Njemaèke. Admiral Raeder je priznao da su ga ti izgledi vrlo obradovali, a general von Blomberg je kasnije u svojim neobjavljenim memoarima napisao da je Fiihrer otvorio »polje rada s velikim izgledima u buduænosti«.Militaristi su bili jo oduevljeniji kad je Hitler veæ 4. travnja osnovao Savjet za obranu Reicha da bi potaknuo novi program tajnog naoruanja. Tri mjeseca kasnije, 20. lipnja, Hitler je objavio novi vojni zakon, uki-nuvi jurisdikciju civilnih sudova nad vojskom i biranje302Ivojnièkih povjerenika, ostatak vojnièkih savjeta iz 1918, tako da je oficirski kor ponovo dobio svoje prijanje privilegije. Mnogi generali i admirali poèeli su sad nacistièku revoluciju gledati u drugaèijem, mnogo povoljnijem svjetlu. Da _Rohma uutka^_ Hitler_ga je 1. prosinca imenovao zajedno s Rudolfom Hessom, Fuh-rerovim zamjeni

kom u stranci èlanom Kabineta, a na Novu~goðinu T9'T4 ."uputio" je efu SA'Toplo i prjateljsko pismo. Ponovivi opet »da vojska mora jamèiti zatitu nacije prema vani, a zaaæa SA jest da osigura pobjedu nacionalsocijalistièke revolucije i opstanak nacio-nalsocijalistjèke drave«, ustvrdio je da SA svoj uspjeh zahvaljuje »prvenstveno« RohmuPismo je zavravalo:Na zavretku godinjice nacionalsocijalistièke revolucije osjeæam se stoga obavezan da ebi, moj dragi Ernstu Roh-me, zahvalim na neprolaznim uslugama koje si pruio naci-onalsocijalistièkom pokretu i njemaèkom narodu, i da Te uvjerim da sam zahvalan sudbini to takve mueve kao to si Ti mogu nazvati svojim prijateljima i drugovima u borbi.



S iskrenim prijateljstvom i zahvalnim tovanjemTvoj Adolf Hitler.Pismo je bilo objavljeno u najveæem nacistièkom dnevniku, Volkischer Beobachteru 2.sijeènja 1934. i mnogo je pridonijelo da se na neko vrijeme neraspoloenje SA ublai.U boiænom raspoloenju ionako je protivnitvo izmeðu SA i Reichswehra privremeno palo asjenak. Poziv radikalnih nacionalsocijalista na »drugu revoluciju« trenutno je utihnuo.POÈECI NACISTIÈKE VANJSKE POLITIKE»To nije bila pobjeda jer nije bilo protivnika,« primijetio je Oswald Spengler, autor djela »Propast Zapada« (Untergang des Abendlcmdes), komentirajuæi kako je lako Hitler 1933. osvojio i nacificirao Njemaèku. »Sa zlom slutnjom gledam kako se to osvajanje vlasti svakog dana slavi s mnogo buke. Bilo bi bolje da slavlje saèuvamo za danstvarnih i konaènijih uspjeha, to jest u vanjskoj politici. Drugi ne postoje.«24303L,..,.Taj povjesnièar i filozof kratko vrijeme idol na-cionalsocijalista dok se obostrano nisu razoèarali bio je prekomjerno nestrpljiv. Prije nego se uputi u osvajanje svijeta, Hitler je morao osvojiti Njemaèku. Ali, èim su njegovi njemaèki protivnici bili likvidirani ili su sami sebe likvidirali nije gubio vrijeme da se posveti onom to ga je oduvijek najvie zanimalo: vanjskoj politici.

_ I Poloaj Njemaèke u svijetu u proljeæe 1933. nije mogao* biti gori. Treæi Reich bio jediplomatski izoliran a vojno nemoæan. Nacistièki ispadi, osobito progon idova, ogorèilsu cijeli svijet. Njemaèki susjedi, posebno Francuska i Poljska, bili su neprijat

eljski raspoloeni i sumnjièavi, pa je veæ u oujku 1933, nakon poljske vojne parade u anzigu, maral Pilsudski predloio Francuzima da zajednièki povedu preventivni rat protiv Njemaèke. Èak ni Mussolini, usprkos tome to je naoko pozdravljao nastanak jo jednfaistièke sile, nije zapravo bio nimalo oduevljen dolaskom Hitlera "na vlast. Fuhrer jedne zemlje potencijalno toliko jaèe od" Italije mogao bi ubrzo zasjeniti Ducea. Osim toga, izrazito pan-"germanistièki Reich sigurno æe postaviti teritorijalne zahtjeve Austriji i Balkanu gdje je talijanski diktator veæ oznaèio svoje interesne sfere. Neprijateljstvo Sovjetskog Saveza, koji je s Njemaèkom u doba Republike od 1921. nadalje prijateljevao, prema nacistièkoj Njemaèkoj bilo je oèito. Treæi Reich je osao doista bez prijatelja u neprijateljskom svijetu. A bio je i razoruan, ili razmjerno razoruan, u usporedbi sa svojim teko naoruanim susjedimaHitlerovu vanjskopolitièku strategiju i taktiku u poèetku su stoga diktirale krute èinjenice slabosti i izoliranog poloaja Njemaèke. Ali, ironijom sudbine takav je poloaj

takoðer prirodno pribavljao ciljeve koji su se podudarali s najdubljim eljama Hitlera i velike veæine njemaèkog naroda: da se oslobodi ovakva Versaillesa a da ne izazove sankcije, da se naorua a da ne riskira rat. Tek kad se ostvare ta dva kratkoroèna cilja, bit æe slobodan i imati vojnu moæ da se upusti u dugoroèniju diplomaciju èije ciljeve i metode^tako otvoreno i potanko izloio u Mein Kampfu.304Najprije je, razumije se, morao neprijateljima Njemaèke u Evropi baciti pijesak uoèi, propovijedajuæi razorua-oje_i_jnjr, a istodobno tragati za slabim tocTcamSTTrTiji-hpvu naoruanju. Sedamnaesti svibnja 1933. odrao je Hitler u Reichstagu svoj »mirovni govor«, jedan od najveæih u svojoj karijeri, majstorsko djelo lane propagande, kojim je duboko dirnuo i oko sebe ujedinio njemaèki narod, a istodobno na vanjski svijet uèinio po-voljan dojam. Dan ranije je predsjednik Roosevelt u jed-noj poruèi sefovima èetrdeset i èetiriju drava bio ocr-tao planove i nade Sjedinjenih Drava za razo

uanje i mir te pozvao da se odbaci sve ofenzivno oruje bombe, tenkovi i teka artilerija. Hitler se pourio da Rooseveltov poziv prihvati i iskoristi ga u svoje svrhe:Prijedlog amerièkog predsjednika Roosevelta, za koji sam noæas saznao, obvezuje njemaèku vladu na toplu zahvalnost. Ona je spremna odobriti tu metodu za prevladavanjemeðunarodne krize . . . Predsjednikov prijedlog predstavlja veliko umirenje za sve koji ele suraðivati u oèuvanju mira. . . Njemaèka je bez sustezanja spremna da se odekne sveg ofenzivnog oruja ako ... i naoruane nacije unite svoje ofenzivno oruje . . Njemaèka bi bila bez daljnjega spremna i da rastavi vojna postrojenja i uniti ono malo oruja to joj je ostalo kad bi susjedne zemlje uèinile to isto . . . Njemaèka j



pripravna pristupiti svakom ozbiljnom paktu o nenapadanju, jer ne misli na napad nego samo na svoju sigurnost.Govor je sadravao jo mnogo takvih umjerenih izjava ljubavi prema miru koje su u potitenom svijetu izazvale ugodno iznenaðenje. Njemaèka ne eli rat. Rat je »puka ludOn bi doveo do »sloma dananjeg dru-i tvenog i politièkog poretka«. Nacistièka Njenej eli »germanizirati« druge narode. »Duhovni mentaliteti prolog stoljeæa, koji jeo uvjerenje da se od Po-j ljaka i Francuza mogu napraviti Nijemci, nama je stran ... Francuzi, Poljaci i ostali jesu nai susjedi i znamo da nikakav povijesnozamisliv dogaðaj ne moe tu èinjenicu izmijeniti.«Pa ipak je govor sadravao jednu prijetnju. Hitler je traio za Njemaèku »istinsku ravnpravnost« sa svim ostalim narodima, posebno »u smislu razoruanja«. Ako se takva ravnopavnost ne jmoe^rjostiæi^ Njemaèkajæe se305radije povuæi s konferencije za razoruanje^ iz Drutva naroda.U ^opæoj radosti koju je u cijelom zapadnom^ svijetu izazvala Hitlerova neoèekivanarazboritost, ta ~JS"prijetnja zaboravljena. Londonski Times je pisao da se Hit-lerov zahtjev za ravnopravnoæu »ne moe pobiti«. Daily Herald, slubeni organ engleske istièke stranke, traio je da se Hitler dri za rijeè. Konzervativni londonski tjednik pectator zakljuèio je da je Hitler prihvatio Rooseveltovu pruenu ruku i da je ta gesta izmuèenom svijetu pruila nove nade. U Washingtonu je, prema slubenoj njemaèkoj noinskoj agenciji, sekretar amerièkog predsjednika rekao: »Predsjednik je bio oduevljen to Hitler prihvaæa njegove prijedloge«.Nacistièki diktator nije brutalno prijetio, kako su mnogi oèekivali, nego je govorioblago i razborito. Svijet je bio oèaran. U Reichstagu su se èak socijaldemokrati, u

koliko nisu bili u zatvoru ili u izbjeglitvu, prikljuèili jednoglasnoj potvrdi Hitlerove vanjske politike.Ali, Hitler nije prijetio uprazno. Kad se poèetkom listopada pokazalo da Saveznicinastoje na tome da tek nakon osam godina smanje svoje naoruanje na opseg naoruanja Njemaèke, objavio je 14. listopada bez okolianja da se Njemaèka smjesta povlaèi sa vske konferencije o razoruanju i iz Drutva naroda jer joj je u enevi uskraæena ravnoravnost. Istodobno je poduzeo tri druge mjere. Raspustio je Reichstag, objavio da æe svoju odluku o naputanju Zeneve dati na plebiscit, i naredio generalu von Blombergu, ministru obrane, da vojsci da tajnu uputu da se suprotstavi orujem svakomneprijateljskom napadu ako Drutvo naroda pribjegne sankcijama.25Taj nagli korak razotkrio je lanost Hitlerova »mirovnog govora« u svibnju. On nije znaèio drugo do da se Njemaèka namjerava naoruati, bez obzira na sporazume o razoruanjui Versailles. Bio je to sraèunat rizik i takoðer prvi od mnogih a Blombergova tajna

direktiva kopnenoj vojsci i mornarici, koja je izbila na vidjelo u Nurnbergu, neotkriva samo da je Hitler raèunao s moguænoæu sankcija, nego i to da bi se Njemaèka a u beznadnom poloaju da su one306bile primijenjene.* Prema toj naredbi, njemaèke snage trebale su na^zapadu prema Francuskoj, a na istoku prema Poljskoj i Èehoslovaèkoj, »drati to dulje«"stanovite obre linije. Blombergova naredba odaje da bar njemaèki generali nisu imali iluzija omoguænosti obrane Reicha.To je, dakle, bila prva od mnogih kriahu razdoblja koje se protegnulo na tri godine sve do poslije oku-pacije demilitarizirane lijeve obale Rajne 1936.3 za koje su "Saventèi""mogli primijeniti sankcije; ne zbog Hitlerova istupa iz" Drutva narodai naputanja Konferencije za razoruanje, veæ zbog povreda odredaba o razoruanju u Verajskom ugovoru, s kojima je Njemaèka, uostalom, poèela davno prije dolaska Hitlera.

Da su Saveznici mogli u listopadu 1933. lako savladati Njemaèku, jednako je tako pouzdano kao to je sigurno da bi takva akcija dokrajèila Treæi Reich u samoj godini njegova roðenja. Ali, dio genijalnosti biveg austrijskog beskuænika sastojao se u tomeda je umio slabosti svojih vanjskih protivnika uzeti u raèun" s jednako neugodnomlukavoæu i toènoæu kao i svojih Unutranjih protivnika. U toj krizi, i u veæim krizamsu do 1939. slijedile brzo jedna za drugom, Saveznici nisu poduzeli nita. Bili su previe razjedinjeni, pretromi, prelijepi da shvate to se zbiva s one strane Rajne. Na to je Hitler raèunao i njegovi proraèuni bili su jednako toèni kao to su nekad, pi sad, bili toèni u odnosu na njegov vlastiti narod. On je jednako dobro znao kakav æe biti ishod plebiscita objavljenog istodobno s izborima za Reichstag u kojima



je postojala samo jedna lista;TratisTièKa-1 12. studenog 1933, dan nakon obljetnice primirja u 1918, koje su Nijemci jo pamtili kao crni dan.»Pobrinite se da taj dan,« rekao je na izbornom skupu u Breslauu, 4. studenog, »bude kasnije u povijesti naeg naroda zabiljeen kao dan spasa da se govori: jednog 11. studenog njemaèki je narod izgubio svoju èast,* Nekoliko mjeseci ranije, 11. svibnja, lord Heilsham, britanski ministar obrane, javno je upozorio da bi svaki pokuaj Njemaèke da se naorua bio krenje mirovnog ugoora i doèekan sankcijama u skladu s ugovorom. U Njemaèkoj su vjerovali da sankcije znaèe oruanu intervenciju. ' "~307

ali je petnaest godina kasnije osvanuo 12. studenog, dan kad je njemaèki narod svoju èast sam povratio.« Uoèi glasanja, 11. studenog, Hindenburg je dao svoju podrku u pruci naciji putem radija: »Pokaite sutra svoje èvrsto nacionalno jedinstvo i svoju solidarnost s vladom. Podrite sa mnom i kancelarom Reicha principe jednakih prava ièasnog mira, i pokaite svijetu da smo ponovo nali njemaèko jedinstvo koje æemo s Boomoæu i odrati.«Reakcija njemaèkog naroda, koji je petnaest godina duhovno i materijalno trpio od posljedica izgubljenog rata, bila je gotovo jednoduna. Oko 96 posto glasaèa sudjelovalo je u glasanju, a 95 posto njih odobrilo"je istupan|e,iz_ Drutva naroda.. Na izborima za Reichstag, koji su se odravali istog dana, 92 postodalo je svoj glas za jednu listu (na kojoj su osim nacista bili jo Hugenberg i pet-est ljudi koji nisu pripadali ni jednoj stranci). Dodue, na bezbrojnim mjestima prijetilo se glasaèima koji neæe pristupiti glasanju ili æe predati neva-| eæi

stiæ, pa su se mnogi ljudi pobojali glasati protiv ¦ reima. Ipak je to za Hitlera bio fantastièan uspjeh. J Sad je mogao svijetu pokazati da njemaèki narodstoji huz njega_--- ------ _ ____-^--'Tri dana nakon plebiscita i izbora Hitler je poslao po novog poljskog ambasadora'Josefa LipskogJ Poslije razgovora objavljeno je zajednièko saopæenje koje nije zaèudilo samo njemaèku javnost nego i vanjski svijet. Poljska i njemaèka vlada sloile su se»da rjeavaju pitanja koja se tièu obje zemlje izravnim pregovorima te Ha odbace svaku primjenu sile u svojim odnosima za uèvræenje evropskog mira«.

"'"Poljska je u oèima Nijemaca bila jo omraeniji, prezreniji neprijatelj od Francuske.Najveæu nepravdu Ver-sajskog ugovora vidjeli su u razdvajanju Istoène Pruske od Reicha, u_j2QJiskom koridoru, otkidanju Daniga i izruèenju pokrajine Posen (Poznanj) ijednog dijela leke PoljacrrrraT~B~3bba Republike nijedan njemaèki dravnik nije bio s

reman da smatra poljsku teritorijalnu akviziciju trajnim rjeenjem. Stresemann jeodbio da i razmatra neki »istoèni Locarno« s Poljskom, kao dopunu spora-308zuma u Locarnu koji se ticao Zapada. A general von Seeckt, otac Reichsvvehra, koji se u prvim godinama Republike èesto mijeao u vanjsku politiku, veæ je 1922. upozorio nacionalnu vladu: »Postojanje Poljske je neodrivo, nespojivo s osnovnim ivotnim uvjetima Njemaèke. Ona mora nestati i nestat æe ... Taj cilj mora postati jedna od osnovnih zadaæa njemaèke politike . . . Nestankom Poljske propast æe i jedan od najjaèih tupova Ver-^ajskog_mira, hegemonija Francuske.«26Hitler_je_spoznao da bi Poljsku, prije nego to se moe »zbrisati«, trebalo izdvojiti isaveznitva s~Fran-cuskom. Kurs kojim je sada udario nudio je, osim kraj-nj"eg~alja, i vie neposrednih prednosti. Odbacujuæi upotrebu sile_jDrotiy..Poljske, mogao je ojaèati propagandu o svojoj miroljubivosti i ublaiti nepovjerenje u zapadnoj i is

t^rurL^vrojDikoj e je izazvalo istupanje iz Drutva naroda. Potaknuvi Poljake ða"" njm izravno pregovaraju, mogao je zaobiæi Drutvo naroda i tako oslabiti)njegov autoritet. A mogao je zadati udarac ne samo zamisli o »kolektivnoj sigurnosti«, koju je zastupalo Drutvo naroda, veæ minirati i francuski sistem saveznitva u istoènoj Evropi, istem u kojem je Poljska bila bastion. Moda to njemaèki narod, zbog svoje tradicionalne mrnje prema Poljacima, nije shvatio, ali je za Hitlera jedna od prednosti diktature pred demokracijom bilo to to je privremeno mogao slijediti nepopularnu politiku koja je obeæavala znaèajne rezultate, a da u zemlji ne bude urnebesa.Dana 26. sijeènja 1934, èetiri dana prije Hitlerova govora u Reichstagu na prvu godinjicu preuzimanja vlasti, objavljeno je potpisivanje desetogodinjeg pakta o nenap



danju izmeðu Njemaèke i PolJFe. 03"ToglIana se Polj-ska, koja je upravo pod diktaturom marala Pilsudskog i sama uklanjala posljednje tragove parlamentarne demokra-èije,sve vie i vie udaljavala od Francuske, svoje zatitnice od 1919, i sve se vie oslanala na nacistièku Njemaèku. Bio je to put boji je davno prije isteka pakta »o prijateljstvu i nenapadanju« doveo do umstaij]rPoljske.Kad je Hitler 30. sijeènja 1934. govorio u Reichstagu, mogao se osvrnuti na jednogodinja dostignuæa bez premca u njemaèkoj povijesti. U toku dvanaest mjeseci sruio je eimarsku Republiku, zamijenio demoEacTju_svo-........ : " "7-i309jom osobnom diktaturom, likvidirao sve politièke stranke osirn_.vlastite, ukloniovlade i parlamente pokrajinskih drava, razbio sindikate"" raspustio demokratske saveze svih vrsta, protjerao idove iz javnog ivota i mnogih zvanja, ukinuo slobodugovora i tampe, uguio neovisnost sudova i ukalupio politièki, privredni, kulturni idrutveni ivot jednog starog i kultiviranog naroda. Sve to je, kao i njegove odluènepostupke u vanjskoj politici kojim je Njemaèku iskljuèio iz Drutva naroda i objavio zahtjev za ravnopravnost Njemaèke meðu velikim silama, podrala premoæna veæina njemaèkooda, kako su 12. studenog pokazali plebiscit i izbori.Ali, u drugoj godini njegove diktature na nacistièkom nebu poèeli su se skupljati oblaèi,POKOLJ 30. LIPNJA1934JNaoblaèenje su izazvala tri meðusobno povezana nerijeena problema: neprekidni poziviradikalnih voða stranke i SA na »drugu revoluciju«, suparnitvo SA i vojske te pitanje

ko æe naslijediti Hindenburga èiji su dani BilPveæ odbrojani.Rohm, ef taba smeðih koulja kojih se broj u meðuvremenu bio popeo na 2,5 milijuna, nse dao umiriti ni uvrtenjem u kabinet, a ni Fiihrerovim prijateljskim novogodinjim pismom. U veljaèi je podnio kabinetu podui memorandum predlauæi da SA bude temelj nve narodne vojske, a Reichswehr, SA i SS te svi savezi bivih ratnika da budu podreðeni ministarstvu obrane, koje. æe zakljuèak se sam nametao preuzeti on. Nita nijlo jaèe razjariti oficirski kor od takve zamisli. Visoki oficiri su ne samo jednoglasno odbili takav prijedlog, nego su apelirali na Hindenburga. Tradicija militaristièke kaste bila bi razorena kad bi prostak Rohm i njegovi buèni smeðokouljai dobivojsku po3 svoju vlast. Pored toga, generale su zgranjavale sve ras-prostranjenije prièe o podmitljivosti i raskalaenim ispadima homoseksualne klike oko efa SA, ili, kako je general von Brauchitsch kasnije iskazao: »Ponovno naoru-310

anje bilo je preozbiljna i preteka stvar a da bi se moglo dopustiti da u njoj sudjeluju kradljivci, pijanci i homoseksualci.«U tom trenutku Hitler sebi nije mogao dopustiti da izazove vojsku i tako je Rohmovu prijedlogu uskratio svoju podrku. "Èak je 21. veljaèe Anthonvju Edenu, koji je zbog zapinjanja u problemu naoruanja bio doao u Berlin, povjerljivo saopæio da æe SA smnjiti za dvije treæine i uvesti nadzor da preostali dio SA ne dobije vojnu izobrazbu ni oruje.Kad je vijest o tome procurila, ogorèenje Rohma i SA jo se vie razbuktalo. U toku proljeæa odnosi efa SA i taba vojske vidljivo su se pogorali. U kabinetu je dolo do bih prizora izmeðu Rohma i Blomberga, a u oujku je ministar obrane prosvjedovao kodHit-lera protiv tajnog naoruavanja posebnih SA jedinica tekim mitraljezima. U tomelei ne samo opasnost za vojsku veæ, dodao je general von Blomberg, takav javni èin ugroava i tajno naoruavanje koje se odvija pod okriljem Reichswehra.

Oèito je da je Hitler u tom trenutku, suprotno tvrdokornom Rohmu i njegovim suputnicima, veæ mislio na dan kad æe boleljivi Hindenburg konaèno izdahnuti. Znao je da su tari predsjednik, vojska i ostale konzervativne snage u Njemaèkoj za ponovno uspostavljanje hohenzollernovske monarhije èim feldmaral umre. Ali, Hitler je imao drugaèije namjere i, kad je njemu i Blom-bergu poèetkom travnja s Neudecka tajno ali autoritativno saopæeno da su Hindenburgu dani odbrojani, bilo mu je jasno da mora brzopostupiti. Za uspjeh svojih smionih planova trebat æe podrku oficirskog kora, a dabi je dobio, bio je spreman iæi vrlo daleko.Prilika za povjerljive razgovore s vojskom pruila se uskoro. Jedanaesti travnja odvezao se Hitler u pratnji generala von Blomberga i vrhovnih komandanata kopnene



vojske i mornarice, generala Freiherra von Fritscha i admirala Raedera, krstaricom Deutschland iz Kiela u K6-nigsberg da prisustvuje proljetnim manevrima u Istoènoj Pruskoj. Poto ih je obavijestio o pogoranju Hindenbur-gova stanja, Hitler je,potpomognut uslunim Blomber-gom, otvoreno objasnio da sam namjerava uz podrku vojske postaji Hindenburgov nasljednik. Zauzvrat je311ponudio da æe suzbiti Rohoiove.. ambicije, drastièno smanjiti SA i zajamèiti kopnenojvojsci i mornarici da æe i nadalje samo one biti nosioci oruja u Treæem Reichu. Pretpostavlja "se da je Hitler Fritschu i Raederu stavio u izgled jo i golemo poveæanjevojske i mornarice ako ga podupru. Nije bilo sumnje da æe puzavi Raeder pristati,ali mnogo ilaviji Fritsch htio se najprije posavje-tovati sa svojim generalima.To je savjetovanje odrano 16. svibnja u Bad Neuheimu i, poto im je bio objanjen ^Pakt Deutschland«} najvii oficiri njemaèke vojske jednoattncrs^^nHvatiirijitleia kao JHndsnburgova nasljednika.27 Kako se pokazalo, ta Je'"politièku odluka .bila. od povijesnog znaèenja za vojsku. 'Predavi se dobrovoljno (nakon Zakona o punoTnocTJ u inesputane ruke megalomanskog diktatora, zapeèatila je ; svoju sudbinu. to se Hitlera tièe, taj je pakt upot-vpunio_j]je.govu diktaturu. Kad starog predsjednika vie rie bude, a opasnost za povratak monarhije bude uklonjena i on postane ef drave i vlade, tad æe moæi nesmetano iæi svojim putom. Cijena koju je platio za taj usporedo najvie vlasti bila je beznaèajna; rtvovao je SA. Kadbude posjedovao najviu vlast, ionakTmi vie neæe biti potreban. Bila je to gruba rulja koja mu je zadavala" samo neprilike. Vjerojatno se tog proljeæa u Hitleru razvio prezir prema uskogrudnim generalskim mozgovima. Mogu se kupiti, mora da je pomislio, neobièno jeftino. Takav je sud zadrao, osim u jednom mraènom trenutku u lipnju, ne izmijenivi ga sve do kraja nj

hovog i svog.Ali, Hitler jo nije bio predvidio sve tekoæe. Kako se bliilo ljeto, Berlin je stegnua zlokobna napetost. Sve je glasnije bilo pozivanje na »drugu revoluciju«, i to ne samo Rohmovo i voða SA, nego je odzvanjalo i u Goebbelsovim govorima i u tampi kojuje nadzirao. S druge strane je konzervativna desnica oko Papena i Hindenburga zahtijevala da prestanu revolucija, samovoljna hapenja, progoni idova, napadi na crkvu, drsko ponaanje SA i opæi teror koji je organizirala nacistièka stranka.U samoj stranci vodila se nova i nepotedna borba za vlast. Dva najmoænija Rohmova protivnika, Goring i Himmler, ujedinila su se bila" protiv njega. Prvi travnjaGoring je imenovao Himmlera, efa crno uniformiranih odreda SS, koji su jo bili sastavni dio SA i podloni Rohmu, za efa pruske tajne dravne policije (Geheime Staatspolizei Gestapo), a Himmler je smjesta prionuo da izgradi vlastitÈTtFajno policijskocarstvo. Goring, koga je u kolovozu 1933. Hindenburg bio unaprijedio u pjeadijsk

og generala (iako je bio ministar avijacije), radosno je odbacio svoju otrcanu smeðu uniformu SA i zamijenio je sjajnijom vojnom uniformom. Ta promjena bila je simbolièna: kao general i pripadnik oficirske kaste, brzo je u borbi protiv Rohma iSA preao na stranu vojske. Da se zatiti u tom obraèunu koji se vodio kao rat u dungl, i Goring je formirao vlastitu policiju: Landes-polizeigruppe General Goring, koja je brojila nekoliko tisuæa ljudi i bila stacionirana u nekadanjoj kadetskoj koliu Lichterfelde, u predgraðu Berlina.Glasine o zavjerama i protuzavjerama zaotrile su napetost u glavnom gradu. Schleicher, koji nije mogao podnijeti miran ivot u sjeni a zaboravio je da vie ne uiva povjerenje Hindenburga, Generaltaba i konzervati-vaca, da je nemoæan, ponovo se staoupletati u politiku. Bio je u dodiru s Rohmom i Gregorom Strasserom i prièalo se, to je Hitleru doprlo do uiju, da se marljivo trudi oko kombinacije u kojoj bi on sam postao potkancelar umjesto starog neprijatelja Papena, Rohm ministar obrane,

a SA bi se stopio s vojskom. Deseci »ka-binetskih lista« kruili su Berlinom; govorilose da bi Briining trebao postati ministar vanjskih poslova a Stras-ser privrede. Te su glasine bile prilièno neosnovane, ali su tjerale vodu na Goringov i Himmlerov mlin; obojica su, svaki iz drugih razloga, nastojali unititi Rohma i SA i istodobno se obraèunati sa Schleicherom i zlosretnim konzervativcima. Iskitili su glasine i priapnuli iH Hitleru, èije se nepovjerenje uvijek lako budilo. Goring i Himmler imali su na umu ne samo èistku u redovima SA, nego su eljeli likvidirati drugeprotivnike, meðu njima ljude koji su ranije bili istupali protiv Hitlera a sad nisu bili politièki aktivni. Potkraj svibnja dobili su Briining i Schleicher prijateljski mig da im se radi o glavi. Briining se preruen prebacio preko granice; Schle



icher je poao na oporavak u Bavarsku, ali se potkraj lipnja ponovo vratio u Berlin. Na poèetku lipnja Hitler i Rohm313zapodjeli su svaðu koja je, kako je Hitler kasnije izvijestio Reichstag, trajala gotovo pet sati i »produila se gotovo do ponoæi«. Kako je Hitler objasnio, bio je to njgov posljednji pokuaj da se sporazumije sa svojim najbliim prijateljem u pokretu.Izvijestio sam ga da sam iz bezbrojnih glasina i brojnih izjava odanih starih èlanova stranke i voða SA stekao dojam da nesavjesni elementi spremaju boljevièku akcijuu nacionalnim razmjerima, koja moe donijeti samo golemu nesreæu Njemaèkoj . . . Preklinjao sam ga po posljednji put da dragovoljno napusti tu ludost i da radije uloisvoj autoritet u to da se sprijeèi razvoj koji u svakom sluèaju moe svriti samo katasrofom.Prema Hitleru, Rohm ga je uvjeravao »da æe poduzeti sve da ispravi stvar«. A zapravo je, kako je Hitler kasnije tvrdio, zapoèeo pripreme »da ukloni njega osobno«.Gotovo je sigurno da to nije toèno. Iako cijela istina o pokolju, kao i o poaru Reichstaga, nikad neæe biti otkrivena, ipak se, po svim dokazima koji su izili na vidjelo, moe zakljuèiti da ef SA nikad nije kovao zavjeru da ukloni Hitlera. Na nesreæu, aplijenjeni dokumenti ne osvjetljuju pokolj vie od poara Reichstaga; u oba sluèaja moguæe je da su svi kompromitantni dokumenti uniteni na Goringovu zapovijed.Kakav god bio pravi sadraj dugog razgovora izmeðu dvojice nacistièkih veterana, dan ili dva nakon njega Hitler je ponudio da SA poðe na odmor cijeli mjesec srpanj, zavrijeme kojeg æe jurinicima biti zabranjeno da nose uniformu i prireðuju parade ili vjebe. Sedmi lipnja Rohm je objavio da ide na bolovanje, ali je istodobno pustio ujavnost prkosno upozorenje: »Ako se neprijatelji SA nadaju da se SA neæe vie okupiti

ili da æe se, kad mine odmor, samo djelomice okupiti, mi æemo im omoguæiti tu kratkotrajnu radost. Dobit æe odgovor u trenutku i u takvom obliku koji bude potreban. SAjest i ostat æe sudbina Njemaèke.«Prije odlaska iz Berlina Rohm je pozvao Hitlera da 30. lipnja doðe na skup voða SA uBad Wiessee kod Miinchena. Hitler je poziv spremno prihvatio i odazvao mu se, dodue na naèin koji Rohm nije mogao predvidjeti. Moda ga u tom trenutku ni Hitler nije predviðao. Jer, kako je kasnije u govoru u Reichstagu priz-314nao, oklijevao je »uvijek iznova i iznova prije konaène odluke . . . Jo sam gajio nadu da bih mogao potedjeti pokret i svoj SA sramote takvog razmimoilaenja i ukloniti tete bez najteih sukoba.«»Mora se priznati,« dodao je, »da su posljednji dani svibnja iznijeli na vidjelo sve vie i vie alarmantnih èinjenica.« Ali, je li doista bilo tako? Kasnije je Hitler tvrdi

da su Rohm i njegovi suuèesnici bili izvrili sve pripreme da zauzmu Berlin i njegauhapse. Ali, ako je bilo tako, zato su svi voðe SA otili iz Berlina poèetkom lipnja,i a to je jo vanije zato je Hitler u tom trenutku otiao iz Njemaèke i tako eforuio priliku da u njegovoj odsutnosti pokuaju prigrabiti vlast u dravi?Naime, 14. lipnja odletio je Hitler u Veneciju na prvi od svojih brojnih sastanaka s talijanskim diktatorom Mus-solinijem. "Usput reèeno, taj susret za njemaèkog Fiihrera nije protekao najpovoljnije. Èini se da se osjeæao nelagodno u svom izblijedjelom kinom kaputu i izguvanom mekom eiru u prisutnosti mnogo iskusnijeg Ducea, u sjjnoj, ordenjem okiæenoj faistièkoj uniformi, koji je svog posjetioca doèekao pomalo zatnièki. Hitler se ozlojeðen vratio u Njemaèku i sazvao stranaèko vodstvo u nedjelju 17.lipnja na konferenciju u gradiæ Gera u Thiiringiji da izvijesti o svojim razgovorima s Mussoli-nijem i ocijeni pogoranu situaciju kod kuæe. Sluèaj je htio da se te nedjelje u starom sveuèilinom gradu Mar-burgu odigrao drugi sastanak, koji je u Njemaèko

j i u cijelom svijetu privukao mnogo vie panje i jo pridonio zaotravanju kritiènog oaja.Papen, koga su Hitler i Goring bili grubo gurnuli na sporedni kolosijek, ali koji je nominalno jo bio pot-kancelar i uivao Hindenburgovo povjerenje, smogao je dovoljno snage da javno istupi protiv ispada reima koji je toliko toga natovario Nijemcima. U svibnju je ispratio Hindenburga u Neudeck tad je posljednji put vidiosvog zatitnika ivog a oslabljeni stari feld-maral mu je rekao: »Stvari stoje loe,n. Vidite to moete uèiniti da se srede.«Tako ohrabren, Papen je prihvatio poziv da 17. lipnja govori na sveuèilitu u Marburgu. Govor je dobrim dijelom napisao jedan od njegovih osobnih savjetnika Edgar



315Jung, darovit munchenski odvjetnik, pisac i protestant, iako su neke misli pridodali Herbert von Bose, jedan od potkancelarovih sekretara, i Erich Klausener, voðaKatolièke akcije za to su ubrzo sva trojica platila ivotom. Bio je to smion govor , zahvaljujuæi Jungu- briljantna stila i dostojanstvena tona. Traio je kraj revolucije i nacistièkog terora, povratak pristojnosti i stanovite mjere slobode, osobitoslobode tampe. Obraæajuæi se dru Go-ebbelsu, ministru propagande, Papen je rekao:Otvorene muke diskusije vie bi koristile njemaèkom narodu nego, na primjer, sadanje tanje njemaèke tampe. Vlada (mora) misliti na staru maksimu: »Samo slabiæi ne podnose ritiku«. . . Velikani se ne stvaraju propagandom. . . Ako se .netko eli zbliiti i povezati s narodom, ne smije potcijeniti njegovu pamet, mora uzvratiti povjerenjem. Ne treba ga neprestano voditi na uzdama. . . Nijedna organizacija, nikakva propaganda, ma koliko sjajna, ne moe dugo zadrati povjerenje. Ne hukanjem niti prijetnjama bespomoænim dijelovima naroda, nego samo povjerljivim razgovorom s narodom moese zadrati povjerenje i suradnja. . . Meðutim, ljudi s kojima postupamo kao s glupanima nemaju pouzdanja da ga ulijevaju. . . Vrijeme je da se ujedinimo u bratskom prijateljstvu i potovanju prema svim naim zemljacima, da ne ometamo djelo ozbiljnih ljudi i da uutkamo fanatike.2XGovor koji se u Njemaèkoj strelovito proirio prasnuo je kao bomba u maloj skupini nacistièkih voða okupljenih u Geri. Goebbels je smjesta poduzeo korake da se govor zataka. Zabranio je emitiranje snimljenog govora preko radija, najavljeno za istu veèer, kao i bilo kakav spomen u tampi, a policiji je naredio da zaplijeni primjerkeFrankfurter Zeitunga koji je objavio djelomièan tekst. Ali ni apsolutna moæ ministra propagande nije dostajala da njemaèki narod i vanjski svijet ne saznaju sadraj to

g tako izravnog govora. Lukavi Papen opskrbio je unaprijed strane dopisnike i diplomate kopijama svog govora, i otisnuo ga u vie tisuæa primjeraka na tiskarskim strojevima svog lista Germama i dao tajno podijeliti.Kad je Hitler saznao za<fnarBurki goy5or, podivljao je od bijesa. U govoru, kojije~~istegð3na odrao u Geri, |napao je »pigmeja.Jj.oji umilja sebi da æe s neko1 fraza omesthdivovski preobraaj naroda«. Papen je takoðer bjesnio, zbog zabrane svoga govora. Dvadeseti lipnja pourio se do Hitlera i rekao mu da neæe trpjeti takav316postupak »jednog mladog ministra«, tvrdeæi da je govorio kao »predsjednikov pouzdanik«tim je predao ostavku i usput priprijetio da »æe smjesta sa svime upoznati Hin-denburga«.29Ta je prijetnja, oèigledno, zabrinula Hitlera jer mu je bilo doprlo do uiju da je predsjednik krajnje nezadovoljan stanjem stvari i da razmatra moguænost da objavi i

zvanredno stanje i preda vlast u ruke vojsci. Da ustanovi koliko je doista ugroenopstanak nacistièkog reima, odletio je sutradan, 21. lipnja, u Neudeck da vidi Hinden-burga. Ondje su se njegova strahovanja mogla samo poveæati. Doèekao ga je general Blomberg te je brzo uoèio da je odjednom nestalo uobièajenog lakajskog dranja njegova ministra obrane. Blomberg je umjesto toga nastupio kao kruti pruski general ikratko izvijestio Hitlera da ga je feldmaral ovlastio da mu kae da æe predsjednik ko sadanje napeto stanje u Njemaèkoj brzo ne prestane objaviti izvanredno stanje ipredati nadzor nad dravom vojsci. Kad su" Hitleru dopustili da na nekoliko minutavidi Hindenburga u prisutnosti Blom-berga, stari predsjednik je potvrdio taj ultimatum.Za nacistièkog kancelara to je bio katastrofalan obrat. Nije samo bio ugroen njegovplan da naslijedi predsjednika; ako vojska preuzme vlast, bit æe to kraj i njegovi nacistièke vladavine. Vraæajuæi se istog dana avionom, jamaèno je zakljuèio da mu os

e samo jedno ako se hoæe odrati. Mora potovati svoj pakt s vojskom, likvidirati SA izaustaviti revoluciju èiji su nastavak traile voðe jurinika. Bilo je oèito da vojskaoduprta predsjednikom, neæe prihvatiti nita manje od toga.Pa ipak, u tom posljednjem prijelomnom tjednu u lipnju, Hitler je oklijevao baru tome koliko da bude drastièan prema efovima SA kojima je toliko dugovao. U tome su mu Goring i Himmler pomogli. Oni su veæ bili sastavili raèune koje su htjeli naplatiti, dugaèke popise starih i sadanjih protivnika koje su htjeli likvidirati. Trebalo je samo da svog Fiihrera uvjere u opseg »zavjere« protiv njega i u potrebu da postupi brzo i bezobzirno. Prema izjavi "VVilhelma Fricka u Niirnbergu, naposljetkuje Himmler uspio Hitlera uvjeriti.»da Rohm sprema puè«. »Fiihrer je,« dodao je Frick,



erio Him-mleru da puè suzbije.« Himmleruj© bilo naloeno da ga ugui u Bavarskoj, a Goru u Berlinu.'0317I vojska je izvrila pritisak na Hitlera i time preuzela dio odgovornosti za krvave dogaðaje koji su uslijedili. Dana 25. lipnja, vrhovni komandant general von Fritsch naredio je pripremno stanje u vojsci, obustavio dopuste i zadrao vojsku u kasarnama. Dana 28. lipnja Rohm je iskljuèen iz Saveza njemaèkih oficira jasna opomenada se protiv efa SA neto sprema. A da nitko, prije svega Rohm, ne bi gajio neke iluzije o gleditima vojske, dao je Blomberg to se nikad dotad nije bilo dogodilo 29lipnja u Volkischer Beobachteru objaviti èlanak potpisan njegovim imenom u kojemje pisalo: »Vojska. . . stoji uz Adolfa Hitlera. . . koji je ponikao iz naih rgdovai uvijek æemo ga smatrati jednim od nas.«Vojska je, dakle, zahtijevala èistku, ali nije htjela uprljati ruke. To neka obaveHitler, Goring i Himmler sa svojim ¦-esesovcima i Goringovom specijalnom policijom.Dana 28. lipnja otputovao je Hitler iz Berlina u Essen da ondje prisustvuje vjenèanju Gauleitera Josefa Terbovena. To putovanje i njegova svrha teko da potièu na zakljuèak da je na pomolu bila teka kriza. Tog istog dana odredili su Goring i Himmlerpripremno stanje u nekim specijalnim odredima SS i Goringovoj policiji. Poto jeHitler otputovao iz glavnog grada, drali su da mogu postupiti na svoju ruku. Iduæegdana, 29. lipnja, obiao je Hitler logor radne slube u Westfalenu i krenuo poslijepodne u Bad Godesberg, u hotel svog ratnog druga Dreesena. Iste veèeri pojavio seu Godesbergu i Goebbels. Èini se da je u poèetku oklijevao na èiju stranu da stane bo je u tajnoj vezi s Rohmom ali je sad, kad je odluèio, donio »opasne vijesti« iz Ber

ina, kako se kasnije Hitler izrazio. Karl Ernst, nekadanji hotelski tekliè i izbacivaè u kavani u kojoj su se sastajali homoseksualci, koga jL Rohm promaknuo u voðu berlinskog SA, uzbunio je jurinike. Ernst, elegantan mladiæ, ali ne odvie bistar, vjerovao je tada i preostala dvadeset i èetiri sata svog ivota da je posrijedi puè desnice, i umiruæi jo povikao: »Heil Hitler!«Kasnije je Hitler tvrdio da je do tog trenutka, 29. lipnja, odluèio samo da »oduzme efu taba (Rohmu) poloaj, da njega pritvori a stanovit broj voða SA, èiji su zloèini doani, pohapsi ... te da jednim ozbiljnim apelomTostale prizove njihovoj dunosti«.318Meðutim, (rekao je u Reichstagu 13. srpnja) ... u jedan sat u noæi primio sam iz Berlina i Miinchena dvije hitne alarmantne poruke: prvo, da je u Berlinu odreðen alarm SA za èetiri sata poslije podne... i da toèno u pet poèinje akcija iznenadnim zaposjedanjem vladinih zgrada . . . Drugo, da je u Miinchenu veæ alarmirati SA; nareðeno j

e da se pripadnici okupe u devet naveèer ... To je bila pobuna! . . . U takvim okolnostima preostajala mi je samo jedna odluka. . . Samo bezobziran i krvav zahvatmogao je moda jo sprijeèiti da se pobuna ne proiri . . .U dva ujutro odletio sam u Miinchen.Hitler nikad nije otkrio tko mu je uputio te »hitne poruke«, ali se pretpostavlja dasu mu ih poslali Goring i Himmler. Pouzdano je da su bile i te kako pretjerane.Berlinski voða SA Ernst namjeravao je tog vikenda otputovati sa svojom mladom enomu Bremen da odatle krene na svadbeno putovanje u Madeiru. A kako je bilo sa »zavjerenicima« u junoj Njemaèkoj?Trideseti lipnja, u dva sata ujutro, kad je Hitler u Goebbelsovoj pratnji na uzletitu Hangelar kraj Bonna uao u avion, Rohm i njegovi poboènici spavali su spokojnou hotelu Hanslbauer u Bad Wiessee. Edmund Heines, Obergruppenfiihrer SA u leskoj,osuðivani ubojica i poznati homoseksualac s djevojaèkim licem na miiæavom tijelu nosa

klavira, bio je u krevetu s jednim mladiæem. Voðama SA toliko je malo bila pobuna na"pameti da je Rohm èak ostavio svoje tapske strae u Miinchenu. Reklo bi se da su obilno pijanèevali, ali da nisu kovali nikakvu zavjeru.Hitler se sa svojom malom pratnjom prikljuèili su im se jo njegov ef tampe Otto Diich i Viktor Lutze, bezbojni ali odani voða SA iz Hannovera spustio u Miinchen oko4 sata ujutro, gdje je ustanovio da je u akciji veæ neto poduzeto. Major Walter Buch, ef stranaèkog suda USCHLA, i Adolf Wagner, bavarski ministar unutranjih poslova,uz pomoæ starih Hitlerovih drugova poput Emila Mauricea, biveg osuðenika i suparnikau sluèaju Geli Raubal, i Christiana Webera, trgovca konjima i biveg izbacivaèa iz kabarea, pohapsili su bili munchenske voðe SA, meðu njima Obergruppen-fuhrera Schneidh



ubera, koji je istodobno bio ef munchenske policije. Hitler je u meðuvremenu zapaou histerièan bijes. Naao je zatvorenike u ministarstvu unutranjih poslova. Priao e Schneidhuberu, bivem pukovniku,319strgnuo mu nacistièke oznake s uniforme i obasuo grdnjama zbog »izdaje«.Ubrzo nakon svitanja Hitler i njegova pratnja pojurie iz Miinchena prema Wiesseeu dugoj koloni automobila. Zatekli su Rohma i njegove prijatelje kako èvrsto spavaju u hotelu Hanslbauer. Buðenje je bilo grubo. Heines i njegov mladi ljubavnik izvuèeni su iz kreveta pred hotel i tu, po Hitlerovoj zapovijedi, zajedno ustrijeljeni. Fuhrer je, prema izjavi Otta Dietricha, sam uao u Rohmovu spavaonicu, dobro seizderao na njega i zapovjedio da ga otpreme u Miinchen u zatvor Stadelheim, gdje je ef SA 1923. odsjedio kaznu poto je s Hitlerom bio sudjelovao u Pivnièkom puèu. Pslije èetrnaest burnih godina dva prijatelja, vie od bilo kog drugog odgovorna za postanak Treæeg Reicha, njegov teror i degradacije, koji su, premda se èesto nisu slagali, stajali jedan uz drugog u krizama, porazima i razoèaranjima, stigli su na raskræe, a buèni borac, lica puna brazgotina, koji se tukao za Hitlera i nacizam, na kraj svog nasiljem ispunjenog ivota.Hitler je naredio da njegovu starom suborcu na stolu ostave revolver posljednjagesta koju je vjerojatno smatrao milosrðem. Rohm je odbio da upotrijebi oruje. Kau da je rekao: »Ako me treba ubiti, neka to uèini Adolf.« Prema svjedoèanstvu jednog oèevipolicijskog poruènika, iznesenom dvadeset i tri godine kasnije na poslijeratnom suðenju u Miinchenu u svibnju 1957, nato su u æeliju ula dva oficira SS i ustrijelilaga. »Rohm je htio jo neto reæi,« objasnio je taj svjedok, »ali su mu esesovci dali zn uti. Tad je Rohm bio je gol do pasa prezirna lica stao u stav mirno.«* I tak

* Suðenje u Miinchenu u svibnju 1957. bilo je prva prilika u kojoj su stvarni svjedoci i sudionici pokolja od 30. svibnja 1934. javno progovorili. U toku Treæeg Reicha to ne bi bilo moguæe. Sepp Dietrich koga se ovaj autor osobno sjeæa kao jednog od najokrutnijih ljudi Treæeg Reicha, komandirao je 1934. Hitlerovom tjelesnom straom esesovaca i upravljao smaknuæima u zatvoru Stadelheim. Kasnije, u ratu, postao je general-pukovnik SS i 1945. osuðen na dvadeset i pet godina zatvora zbog sauèenitvau ubijanju amerièkih ratnih zarobljenika u toku Ardenske bitke 1944. Puten je desetgodina kasnije. Bio je 1957. dopremljen u Miinchen i osuðen 14. svibnja na osamnaest mjeseci zatvora za svoju ulogu u smaknuæima 30. lipnja 1934. Njegova osuda i osuda Michaela Lipperta, jednog od dvojice esesovaca koji su zapravo ubili Rohma,bila je prva kazna nacistièkim krvnicima koji su sudjelovali u tom pokolju.320je umro nasilno kako je i ivio, preziruæi prijatelja kojem je pomogao da se popne d

o visina kakve nikad nijedan drugi Nijemac nije dosegao. Gotovo je sigurno da, kao i stotine drugih koji su poubijani tog dana kao Schneidhuber, za koga kau da je povikao: »Gospodo, ne znam u èemu je stvar, ali ciljajte dobro!« nije imao jasnu prdodbu o tome to se zbiva i zato, osim da se radi o izdaji koju on, koji je tako dugo ivio s izdajstvom i tako je èesto sam poèinjao, nije oèekivao od Adolfa Hitlera.U meðuvremenu su u Berlinu Goring i Himmler marljivo prionuli na posao. Pohapeno jeoko 150 voða SA i u kadetskoj koli u Lichterfelde postavljeno pred zid gdje su ihpostrijeljali odredi Himmlerova SS i Goringove Specijalne policije.Meðu njima je bio Karl Ernst, èiji su svadbeni put prekinuli naoruani esesovci zaustavivi mu automobil blizu Bremena. Njegova ena i ofer bili su ranjeni; njega su onesvijestili i avionom otpremili natrag u Berlin na smaknuæe.Nisu samo voðe SA pale tog krvavog ljetnog vikenda. Ujutro 30. lipnja odred esesovaca u civilu pozvonio je na vratima Schleicherove vile u predgraðu Berlina. Kad je

general otvorio, ustrijelili su ga na pragu, a kad mu je ena, kojom se bio oenioosamnaest mjeseci prije toga dotad je bio neenja priskoèila, i nju su ubili na mjetu. General Kurt von Bredow, bliski Schleicherov prijatelj, doivio je istu sudbinu te iste veèeri. Gregora Strassera uhapsili su u njegovu berlinskom stanu u subotu u podne i ustrijelili nekoliko sati kasnije u æeliji gestapovskog zatvora u Prinz Albrechtstrasse po osobnoj Goringovoj zapovijedi.Papen je bio bolje sreæe. Spasio je ivot, ali je odred esesovaca izvrio premetaèinu negova ureda i ustrijelio glavnog sekretara Bosea za pisaæim stolom. Njegova povjerljivog suradnika Edgara Junga Gestapo je bio uhapsio nekoliko dana ranije. Ubijen je u zatvoru, a drugi suradnik Erich Klausener, voða Katolièke akcije, u svojoj ka



ncelariji u Ministarstvu za veze. Ostale Papenove namjetenike, zajedno s privatnom sekretaricom barunicom Sto-tzingen, otpremili su u koncentracioni logor. Kad je Papen otiao Goringu da protestira, ovaj ga je utom trenutku nije imao vremena za besposlene razgovore »manje-vie« izbacio, kako je apen napisao u svojim memoarima, i strpao u kuæni zatvor u njegovoj vili koju su èuvali teko naoruani esesovci, gdje mu je telefon bio iskljuèen i bilo mu zabranjeno dastupi u vezu bilo s kim izvana novo ponienje koje je pot-kancelar neobièno dobro progutao. Jer, nepuni mjesec dana kasnije nije se sustezao da od ubojica svojih prijatelja primi nov poloaj, naime poloaj njemaèkog poslanika u Beèu, gdje su nacisti pravo bili umorili kancelara Dolfussa.Nikad se nije toèno ustanovilo koliko je ljudi izgubilo ivote u pokolju od 30. lipnja. Trinaesti srpnja u svom govoru u Reichstagu Hitler je objavio da je ezdeset ijedna osoba ustrijeljena, meðu njima devetnaest »viih voða SA«, da je trinaest poginupiruæi se hapenju«, a trojica da su »poèinila samoubojstvo« ukupno sedamdeset i sedajeloj knjizi, koju su objavili u Parizu emigranti, tvrdilo se da je 401 osoba ubijena, ali je navedeno samo 116 imena. U miinchenskom procesu 1957. navedeno jeda je broj ubijenih bio »veæi od tisuæu«.Mnogi su ubijeni iz èiste osvete jer su se bili oprli Hitleru u prolosti, drugi pakjer su, oèito, znali previe, a najmanje jedan zbog pogrenog identiteta. Le Gustava on Kahra, o èijem smo suzbijanju Piyjiièkogpjuèa__1^923. veæ govorili, a koji se odavneæ bio povukao iz ppli-tièkog ivota, naðen je u moèvarama kraj Dachaua; po svemu sudeæo je usmræen trnokopima. HitTe'r ga nije zaboravio niti mu oprostio. Tijelo oca Bernharda Stem-pflea, biveg redovnika jerolimskog reda, koji je, kako se sjeæamo sa prethodnih stranica, pomogao urediti Mein Kampf i kasnije, moda, previe brbljao o r

azlozima zbog kojih je Hitlerova ljubav Geli Raubal poèinila samoubojstvo, naðeno jeu umi Harlaching nedaleko od Miinchena, slomljene ije, sa tri metka u srcu. Heiden kae da je njegove ubojice predvodio Emil Maurice, bivi osuðenik, koji je takoðer bivodio ljubav s Geli Raubal. Meðu onima koji su »previe znali« bila su trojica pripadnka SA za koje se dri da su s Karlom Ernstom bili podmetnuli poar u Reichstagu. Likvidirani su istodobno kad i on.Jedno od ubojstava zasluuje da se posebno spomene. Trideseti lipnja u sedam i dvadeset na veèer dr Willi Schmid, poznati muzièki kritièar vodeæeg miinchenskog dnevnika imchener Neueste Narhrichten, svirao je èelo u svojoj sobi dok je njegova ena pripremala veèeru, a troje njihove djece, od devet, osam i dvije godine, igralo se u dnevnoj sobi njihova stana u Schaekstrasse u Miinchenu. Zazvonilo je zvonce, pojavila su se èetvorica esesovaca i bez objanjenja odvela dra Schmida. Èetiri dana kasnije njegov je le vraæen u lijesu s nalogom Gestapoa da se ni po koju cijenu ne otvara

. Dra Willija Schmida, koji se nikad nije mijeao u politiku, esesovci su zamijenili s Willijem Schmidtom, mjesnim voðom SA, kojeg je u meðuvremenu jedan drugi odredSS uhapsio i ustrijelio.*Je li uopæe postojala zavjera protiv Hitlera? To se tvrdi samo u njegovoj izjavi uslubenom saopæenju i u njegovu govoru u Reichstagu 13. srpnja. Ali za to nikad niie predoèio nikakva dokaza. Rolim nije tajio svoju ambiciju da SA postane jezgro nove vojske, a on da joj bude na èelu. O tome je jamaèno razgovarao sa Schleicherom, skojim je to prvi put pretresao dok je general jo bio kancelar. Vjerojatno je, kao to je Hitler izjavio, i Gregor Strasser »bio uvuèen u to«. Ali takvi razgovori nisu o bili izdaja. I sam Hitler bio je u vezi sa Strasserom i, prema Ottu Strasseru,na poèetku lipnja mu ponudio poloaj ministra privrede.Hitler je najprije bio optuio Rohma i Schleichera da su zatraili pomoæ od jedne »strae sile« oèito Francuske u èemu je navodno posredovao general von Bredovv. Veæ je to

»veleizdaja«. Iako je Hitler te optube ponovio u svom govoru u Reichstagu i sarkastièo spomenuo »da mu je jedan strani diplomat (koji nije mpgao biti nitko drugi do francuski ambasador Francois-Poncet) rekao kako je sastanak sa Schleicherom i Rohmom bio posve nedune prirode«, nije mogao doka-* Kate Eva Hoerlin, biva ena Willija Schmida. dala je o ubojstvu svoga mua zaprisegnutu izjavu 7. srpnja 1945. u Binghamtonu, N. Y. Postala je'amerièka dravljanka 1944. Da zataka zloèin, Rudolf Hess je osobno posjetio udovicu, isprièao se zbog »zabune«osigurao joj mirovinu njemaèke vlade. Izjava ukljuèena u niirnberki dokument L-135, NCA, VII. str. 883-90.zati da nije bio takav. Svaki Nijemac na odgovornom mjestu, rekao je, poèinio je z



loèin ako se ma i sastane sa stranim diplomatom bez njegova znanja.Kad tri veleizdajnika u Njemaèkoj dogovore sastanak s jednim stranim dravnikom. . .i strogo zabrane da ja to doznam, onda æu narediti da takve ljude postrijeljaju èaki ako se dokae da su na tom sastanku, koji su mi zatajili, razgovarali samo o vremenu, starom novcu i sliènom.Kad je Francois-Poncet energièno protestirao protiv takvih aluzija, njemaèko ministarstvo vanjskih poslova slubeno je izvijestilo francusku vladu da su optube bile potpuno neosnovane i da se vlada Reicha nada da ambasador neæe otiæi. Ostao je i, kao to autor ove knjige moe posvjedoèiti, Francois-Poncet je s Hitlerom bio u boljim odnosima od bilo kojeg drugog poslanika iz demokratskih zemalja.U prvim saopæenjima, osobito u grozomornim opisima Fiihrerova efa za tampu, oèevica Ota Dietricha, pa èak i u Hitlerovu govoru u Reichstagu, obilno je iskoritena moralna pokvarenost Rohma i ostalih ubijenih voða SA. Dietrich je tvrdio da se prizor Heinesova hapenja, koga su bili uhvatili u krevetu s jednim mladiæem, »ne moe opisati«,Hitler je u govoru preivjelim voðama SA u Munchenu, u podne 30. lipnja, neposrednonakon prvih smaknuæa, izjavio da su ti ljudi veæ samo zbog svoje moralne izopaèenostizasluili smrt.Pa ipak je Hitler znao cijelo vrijeme, od samih poèetaka stranke, da su mnogi njegovi najblii i najvaniji sljedbenici seksualno izopaèene i osuðivane ubojice. Javno sena primjer, prièalo da je Heines slao svoje ljude iz SA da po cijeloj Njemaèkoj traeza njega prikladne ljubavnike. Takve stvari Hitler nije samo tolerirao, nego ihje i branio; nekoliko je puta upozorio svoje stranaèke drugove da ne budu preosjetljivi na neèiji osobni moral #ko je taj èovjek inaèe fanatièan borac za pokret. Sad, 3. lipnja 1934, izjavio je da je uasnut moralnom izo-paèenoæu nekih od svojih najstari

ih suradnika.U nedjelju poslije podne, 1. srpnja, kad je Hitler, koji se veèer prije bio avionom vratio iz Miinchena u Berlin, bio domaæin na primanju u vrtu rezidencije kancelaraReicha. ubijanje je veæinom veæ bilo obavljeno. U ponedjeljak je predsjednik Hindenburg zahvalio Hitleru na njegovoj »odluènoj i smionoj osobnoj intervenciji koja je uguila zavjeru u zaèetku i njemaèki narod spasila od velike opasnosti«. Takoðer je èestioringu na njegovoj »energiènoj i uspjenoj akciji protiv veleizdajnika«. U utorak je geeral von Blomberg Hitleru èestitao u ime kabineta, koji je krvoproliæe opravdao kao »nunu mjeru za obranu drave«. Blomberg je objavio i dnevnu zapovijed vojsci u kojoj jeizrazio zadovoljstvo Vrhovne komande razvojem dogaðaja i obeæao da æe »s novim SA stupti u srdaène odnose«.Potpuno je razumljivo to se vojska obradovala to je nestalo njena suparnika SA. Al

i, to je bilo s osjeæajem èasti ili potenja oficirskog kora, koji je ne samo opravdaoveæ i otvoreno hvalio vladu za pokolj bez premca u njemaèkoj povijesti, u kojem su dva visoka oficira, generali von Schleicher i von Bredovv, poto su igosani kao izdajice, hladnokrvno umorena? Samo su osamdesetopetogodinji feldmaral Mackensen i bivivrhovni komandant kopnene vojske general von Hammer-stein digli svoj glas, prosvjedujuæi protiv ubojstva dvojice iz svojih redova i optube za izdaju koja je posluila samo kao izlika.*Takvo dranje oficirskog kora bilo je ljaga na èasti vojske, a bilo je takoðer znak njezine nevjerojatne kratkovidnosti.Poistovjetivi se s bezakonjem, zapravo s Hitlerovim gangsterizmom od 30. lipnja 1934, generali su sebe stavili u poloaj s kojeg se vie nisu mogli suprotstavljati nedjelima nacistièkog terora ne samo u zemlji nego i kad su bili izvan granica, pani kad su bila poèinjena nad njihovim pripadnicima; jer vojska je poduprla Hitlero

vu tvrdnju da je on zakon, ili, kako se 13. srpnja izrazio u svom govoru u Reichstagu; »Ako mi tko predbaci* Oba su visoka oficira i dalje nastojala rehabilitirati Schleicherovo i Bredowljevo ime i uspjela su potaknuti Hitlera, na tajnom sastanku stranke i vojnih vrhova u Berlinu 3. sijeènja 1935. da prizna kako je ubojstvo te dvojice generala bila »zabuna« i objavi da æe njihova imena biti vraæena u poèasni popis njihovih pukovnijaa »rehabilitacija« nije nikad publicirana u Njemaèkoj, ali ju je oficirski k r prihvatio kao da jest. (Vidi Wheeler-Bennett, The Neme.sis of Power, str. 337)325i upita zato nisam pribjegao redovnim sudovima, tad mogu reæi samo ovo: u tom sam t



renutku ja bio odgovoran za sudbinu njemaèkog naroda i stoga sam i njegov vrhovnisudac (Oberster Gerichtsherr).« A da nitko ne bi ostao u neizvjesnosti, dodao je: »Neka svatko zna za sva vremena: kad podigne ruku protiv drave, sudbina mu je sigurna smrt.« Tog upozorenja trebali su se generali sjetiti gotovo toèno deset godina kasnije, kad su se naposljetku najsmioniji meðu njima usudili podiæi ruku na svog vrhovnog suca.Oficirski kor se uz to i zavaravao da se 30. lipnja zauvijek oslobodio opasnostida nacistièki pokret ikad vie ugrozi njegove tradicionalne privilegije i moæ. Zavaravao se jer je na mjesto SA stupio SS. Dana 26. srpnja SS je, za nagradu to je obavio smaknuæa, otci-jepljen od SA i, na èelu s Himmlerom kao »Reichs-fiihrerom«, ubuduæeo odgovoran samo Hitleru. Ubrzo æe ta mnogo discipliniranija i lojalnija formacijapostati kudikamo moænija no to je SA ikad bio, te æe kao suparnik vojske uspjeti u onom u èemu Rohmovi smeðo-kouljai nisu bili uspjeli.Ali trenutno su generali bili zadovoljni i samouvjereni. Hitler je ponovio u svom govoru Reichstagu 13. srpnja da æe »vojska ostati jedini nosilac oruja u zemlji«. Nazahtjev vojske, kancelar se otarasio SA koji se bio drznuo osporiti tu tvrdnju.Kucnuo je èas da vojska izvri svoj dio obaveza iz »Pakta Deutschland«.HINDENBURGOVA SMRTU toku cijelog ljeta naoko neunitivi Hindenburg polagano je kopnio. Drugi kolovoza u devet sati ujutro umro je u osamdeset i sedmoj godini. Tri sata kasnije, u podne, objavljeno je da je, prema zakonu koji je kabinet prihvatio dan ranije, poloaj kancelara i predsjedniYa~spojen i da æe Adolf Hitler preuzeti dunost efa dravevrhovnog komandanta oruanih snaga. NaslèV~predsjed-nika drave se ukida; Hitler æe nosti naslov Fiihrer i kancelar Reicha. Njegova je diktatura time bila potpuna.

326Da ne ostavi nikakvih pukotina, Hitler je prisilio sve oficire i vojnike oruanih snaga da poloe novu zakletvu ne Njemaèkoj, ne ustavu koji je prekrio kad nije raspisao izbore za Hindenburgova nasljednika, vej^rjjemu osobno. Glasila je:Zaklinjem se pred Bogom ovom svetom prisegom da ÆU/ Fuhreru njemaèkog Reichai naroda Adolfu Hitleru, vrhovnom\ komandantu oruanih snaga, biti bezuvjetno posluan i kao hrabar vojnik uvijek spreman da za ovu zakletvu rtvujem svoj ivot.Time su se od kolovoza 1934. generali, koji su sve do tog èasa, da su htjeli, mogli lako sruiti nacistièki \[ reim, vezali uz osobu Adolfa Hitlera, priznavi ga najvizakonitom vlaæu u zemlji i obvezavi mu se zakletvom vjernosti, na èije ih je pridrave u svim okolnostima obvezivala èast, bez obzira na to koliko te okolnosti poniaval

e njih i Vaterland. Bila je to zakletva koja æe uznemiravati savjest mnogih visokih oficira kad njihov priznati voða krene putem koji je, kako su smatrali, vodio naciju u propast i koji nisu odobravali. Bila je to takoðer obaveza koja æe jo veæem brou oficira omoguæiti da otresu sa sebe odgovornost za neopisive zloèine koje su izvrili po naredbi vrhovnog komandanta, u èiju su se pravu narav uvjerili na svoje oèi u pokolju od 30. lipnja. Jedna od strahovitih zabluda njemaèkog oficirskog kora vuklaje korijenje iz tog sukoba sa »zakletvom«: na njihovim ustima kako autor ove, knjige, na temelju osobnog iskustva, moe posvjedoèiti èesto se èula rijeè »èast« o kojoj su imali tako neobiènu predodbu. Kasnije, kad suosjeæaja èasti slijepo drali svoje zakletve, obeèastili su sebe kao ljudska biæa i bj puta pogazili u blato svoj oficirski kodeks èasti.Kad je Hindenburg umro, ministar propagande dr Go-ebbels slubeno je objavio da feldmaralova oporuka nije pronaðena i da treba pretpostaviti da je nije ni bilo. Ali

15. kolovoza, èetiri dana prije plebiscita kojim je od njemaèkog naroda zatraeno da odobri Hitlerovo preuzimanje predsjednièkih funkcija, Hindenburgov politièki testament je iznenada iskrsnuo. Hitleru ga nije uruèio TTitko drugi nego sam Papen. Pohvale Hitleru u "njem u prfba-327vile su Goebbelsu snanu municiju u posljednjim danima kampanje pred plebiscit, atome je jo znatno pridonio pukovnik Oskar von Hindenburg govorom na radiju u predveèerje glasanja:Moj otac je u Adolfu Hitleru gledao svog izravnog nasljednika, vrhovnu glavu njemaèke drave, pa postupam u skladu s namjerom svog oca kad pozivam sve njemaèke mueve



ene da glasaju da se dunosti mog oca prenesu na Fuhrera i kancelara Reicha.*To gotovo sigurno nije bilo istina jer je Hindenburg, koliko je iz raspoloivih dokumenata vidljivo, preporuèio nakon svoje smrti povratak monarhije. Taj dio testamenta Adolf Hitler je preutio.Neto, ako ne i sve, od tajne koja je obavijala istinu oko testamenta starog predsjednika bilo je rasvijetljeno nakon rata Papenovim izjavama u Niirnbergu, a kasnije i njegovim memoarima. I premda Papen nije kao svjedok pouzdan, a moda nije nirekao sve to je znao, njegov se iskaz ne moe zanemariti. On je sam sastavio prvuverziju Hindenburgova testamenta i to, kako sam kae, na feldmaralovu molbu.Moja je verzija (pie u svojim memoarima) preporuèivala da se nakon njegove smrti uvede ustavna monarhija, i upozoravao sam da nije uputno spajati dunost predsjednika i kancelara. Da bi se izbjeglo da se Hitler naðe povrijeðen, bilo je u njoj stanovitih pohvala nekim pozitivnim dostignuæima nacistièkog reima.Papen je, kae, predao nacrt Hindenburgu u travnju 1934.Nekoliko dana kasnije pozvao me ponovo k sebi i rekao da je odluèio da ne odobri dokument u obliku koji sam predloio. Drao je ... da nacija kao cjelina, treba da odluèi o tome kakav oblik drave eli. Stoga je odluèio da kao politièki testament ostavisobom samo izvjetaj o svom radu. Preporuke za povratak monarhistièkom obliku draveuputit æe Hitleru osobno u obliku pisma. Tako bitni sadraj mog nacrta nisu vise sadravali reci testamenta, veæ osobno pismo Hitleru. Tom odlukom Hindenburgova preporuka za povratak monarhije vie nije bila upuæena naciji, nego kancelaru, koji je tu èinjenicu poslije iskoristio.* Zanimljivo je i znaèajno to je Hitler tad unaprijedio Oskara Hindenburga u general-majora.

328Nitko u Njemaèkoj nije bolje od Papena mogao uoèiti na kakav je naèin Hitler tu èinjeniu iskoristio.Kad sam se iz Tannenberga, sa Hindenburgova ukopa, vratio u Berlin, nazvao me Hitler. Pitao me postoji li Hinden-burgov politièki testament i znam li gdje se nalazi. Odgovorio sam da æu smjesta upitati Oskara von Hindenburga. »Onda vas molim da mi dokument to prije izruèite,« odgovorio je Hitler. Stoga sam u Neudeck uputio svog osobnog sekretara grofa Kagenecka da zamoli Hindenburgova sina da meni preda testament, ukoliko on jo postoji, kako bih ga mogao proslijediti kancelaru. Kako predsjednika nakon njegova odlaska iz Berlina potkraj svibnja vie nisam vidio, nisamznao je li testament unitio ili nije.Oskar von Hindenburg, koji neposredno nakon oèeve smrti nije mogao pronaæi taj vani dokument, odjednom ga je sad pronaao. Da to ba nije bilo teko, potvrdio je Hindenbur

gov aðutant, grof von Schulenberg, u svom svjedoèenju na Papenovu procesu za denacifikaciju. On je iznio da je predsjednik 11. svibnja potpisao dva dokumenta: svojtestament i posljednju preporuku. Prvi je naslovio »Njemaèkom narodu« a drugi »KancelarReicha«. Kad je Hindenburg krenuo iz Berlina na svoje posljednje putovanje u Neudeck, Schulenberg je ponio dokumente sa sobom. Papen kae da to nije znao. Ali tadse njegov sekretar vratio iz Neudecka i donio sa sobom dvije zapeèaæene kuverte kojemu je bio dao Oskar von Hindenburg. Petnaesti kolovoza Papen ih je u Berchtesgadenu uruèio Hitleru.Hitler je vrlo paljivo proèitao oba dokumenta i diskutirao s nama o njima. Bilo jeoèito da mu Hindenburgova preporuka o restauraciji monarhije nije bila nimalo po volji. Stoga je iskoristio èinjenicu to je na kuverti pisalo »Kancelaru Reicha AdolfuHitleru«. »Te preporuke pokojnog predsjednika,« rekao je, »upuæene su meni osobno. Kasnæu odluèiti hoæu li i kad æu odobriti njihovo objavljivanje.« Uzalud sam ga molio da o

vi oba dokumenta. Svom efu tampe dao je samo jedan, Hindenburgov izvjetaj o svom radu, u koji je ukljuèio pohvalu Hitleru.31to se dogodilo s drugim dokumentom, koji je preporuèivao da jedan Hohenzollern postane glava drave, a ne Hitler, Papen ne kae a moda i ne zna. Buduæi da se taj spis niad nije pojavio medu stotinama tona329izaplijenjenih tajnih nacistièkih dokumenata, moguæe je da ga je Hitler smjesta unitio.Vjerojatno se ne bi nita izmijenilo da je Hitler bio dovoljno hrabar i poten da ga



objavi. Jo i prije Hin-denburgove smrti dao je bio kabinetu da izglasa zakon kojim se ovlasti predsjednika Reicha prenose na njega. Taj je zakon izglasan 1. kolovoza, dakle dan prije Hin-denburgove smrti. To to je »zakon« bio protuzakonit takoðernije mnogo mijenjalo na stvari u Njemaèkoj gdje je zakon sad bio bivi austrijski kaplar. Da je bio protuzakonit, bilo je jasno. Sedamnaesti prosinca 1932, za Schleicherove vlade. Reichstag je potrebnom dvotreæinskom veæinom izglasao ustavni amandman kojim je predsjednik Vrhovnog suda,..a. ne kancelar, trebao vriti dunost predsjednika do novog izbora. I dok je Zakon o punomoæi, koji je bio »legalna« osnova Hitlerove diktature, davao kancelaru pravo da donosi i takve zakone koji odstupaju odustava, izrièito mu je branio da dira u instituciju predsjednitva.Ali tko je sad jo koga pitao za zakon? Papen, koji je veselo otiao u Beè da slui Hiteru i stia valove uzburkane nacistièkim umorstvom kancelara Dolfussa, nije pitao zanjega. Nisu to uèinili ni generali koji su ustro prionuli da izgrade Hitlerovu vojsku, a ni industrijalci koji su se oduevljeno posvetili unosnoj proizvodnji oruja.Konzervativci stare kole, »poteni« Nijemci, kao barun von Neurath u Ministarstvu vanskih poslova i dr Schacht u Reichsbanki, nisu predali ostavku. Nitko nije predaoostavku. Zapravo, dr Schacht je 2. kolovoza, na dan kad je Hitler prigrabio vlast predsjednika, prihvatio jo i poloaj ministra privrede.A njemaèki narod? Devetnaesti kolovoza pristupilo je glasanju otprilike 95 posto upisanih biraèa, a 91) posto, vie od trideset i jedan milijun ljudi, odobrilo "je" Hitlerovu uzurpaciju apsolutne vlasti. Samo èetiri milijuna i dvjesta pedeset tisuæaNijemaca imalo je hrabrosti ili elje da glasa »ne«.Nije èudo to je Hitler bio pun samopouzdanja kad se 4. rujna u Niirnbergu odravao godinji kongres stranke. Promatrao sam ga sutradan ujutro kako, poput pobjednièkog im

peratora, kroèi sredinjim prolazom goleme, zastavama okiæene Luitpoldhalle dok je orkestar tretao330badenweilerski mar, a trideset tisuæa ruku bilo podignuto u nacistièkom pozdravu. Nekoliko trenutaka kasnije sjeo je ponosno, prekrienih ruku i blistavih oèiju, u sredini golema podija, nato je Gauleiter Bavarske Adolf Wagner proèitao Fiihrerovu proklamaciju:ivot Njemaèke konaèno je utvrðen za tisuæu godina unaprijed. Nervozno doba devetnaestotoljeæa s nama definitivno prestaje. U iduæih tisuæu godina neæe u Njemaèkoj vie biti dne revolucije!Kako je Hitler bio smrtan, nije mogao ivjeti tisuæu godina. Ali, dokle god bude ivio, upravljat æe tim velikim narodom kao najmoæniji i najnemilosrdniji autokrat kojegje Njemaèka imala. Èasnog Hindenburga nije vie bilo da mu ospori vlast, vojsku je dra

u rukama vezanu na poslunost zakletvom koju nijedan njemaèki vojnik ne bi lakomisleno prekrio. Da, cijela Njemaèka i svi Nijemci bili su u njegovim okrvavljenim rukama sad kad su i posljedni nepokorni bili uklonjeni ili zauvijek nestali.»To je divno!« povikao je u Niirnbergu stranim dopisnicima na zavretku zamornog tjedna ispunjenog paradama, govorima, mimohodima i najoduevljenijim laskanjem jednoj javnoj liènosti koje je pisac ove knjige vidio. Adolf Hitler je preao dug put od beèkih ulica dovde. Bilo mu je tek èetrdeset i pet godina, a ovo je bio samo poèetak. Èak ionaj tko se poslije propasti Republike prvi put naao u Njemaèkoj, mogao je vidjetida je Hitler, ma kakvi bili njegovi zloèini protiv èovjeènosti, oslobodio u njemaèkom arodu odavno nagomilanu dinamiènu snagu nepredvidljivih razmjera. U kakvu svrhu, dao je jasno na znanje na stranicama Mein Kampja i u stotinama govora koje nisu primijetili, ili im nisu pridavali vanost, ili su ih è?.k ismijavali gotovo svi u Treæem Reichu, a posebice oni izvan njega.

331IVOT U TREÆEM REICHU: 1933-37.Upravo u to vrijeme, u kasno ljeto 1943, moje me zvanje odvelo na due vrijeme u Treæi Reich. Stranca je u novoj Njemaèkoj mnogo toga impresioniralo, zbunjivalo i uznemirivalo. Èinilo se da pretena veæina Nijemaca ne mari to su joj oduzete osobne slobde, to je toliko od njezine kulture uniteno i nadomjeteno ispraznim barbarstvom, ili to joj ivot i rad odreðuju u mjeri kakvu do tada èak ni taj narod, pokoljenjima navkao da mu zapovijedaju, nije bio iskusio.Svakako, u pozadini je vrebao teror Gestapoa i uas koncentracionih logora za onekoji se nisu pokoravali ili su bili komunisti, socijalisti, odvie liberalni ili p



acifisti ili idovi. Krvavi pokolj 30. lipnja 1934. opomenuo je kako nemilosrdni mogu biti novi upravljaèi. Ali prvih godina Hitlerove vladavine nacistièki teror pogaðao je razmjerno malobrojne Nijemce i tek pridoli promatraè donekle se iznenadio videæida njemaèki narod, èini se, ne osjeæa u kojoj ga mjeri beskrupulozna i brutalna diktatura zastrauje i sputava. Naprotiv, podravao ju je s iskrenim oduevljenjem, na nekinaèin mu je ulijevala nove nade, novo smopouzdanje i zaèudnu vjeru u buduænost zemlje.Hitler je naumio likvidirati prolost sa svim njezinim promaajima i razoèaranjima. Korak po korak, vrlo brzo (kako æemo jo vidjeti u pojedinostima), oslobaðao je Njemaèku kova Versajskog ugovora i, obmanjujuæi pobjednièke Saveznike, ponovo je pretvarao uvojnu silu. A upravo je to bila elja veæine Nijemaca. Da je postignu, bili su spremni prinijeti rtve koje je Fiihrer od njih traio: gubitak osobne slobode, ogranièenjejelovnika332(»Topove umjesto maslaca«) i naporan rad. Do jeseni 1936. problem nezaposlenosti u nacistièkoj Njemaèkoj je uglavnom bio rijeen: gotovo je svatko bio zaposlen* i mogli su se èuti radnici, kojima je bilo oduzeto pravo da se organiziraju u sindikate, kako se nad punom porcijom ale da pod Hitlerom bar nema vie slobode da umre od gladi.»Gemeinnutz vor Eigennutz!« (Opæi interes prije osobnog!) bila je u tim danima popularna nacistièka krilatica i, premda su se mnoge nacistièke voðe, na èelu s Goringom, tajo bogatile, a dobiti kapitalista strmoglavo rasle, nije bilo sumnje da je novi »nacionalni socijalizam«, koji je prema vani zahtijevao opæu korist prije osobne, osvojio mase.Rasistièki zakoni, kojima su idovi bili iskljuèeni iz njemaèke zajednice, èinili su se

ranom promatraèu straviènim povratkom u primitivno doba, ali buduæi da su nacistièke rane teorije uzdizale Nijemce kao sol zemlje i rasu gospodara, meðu Nijemcima nipotonisu bile nepopularne. Malobrojni Nijemci koje je èovjek susretao bivi socijalistiili liberali ili poboni kræani iz konzervativnih klasa zgraali su se i, tovie, unad progonom idova, ali, premda su pomagali ublaiti bijedu brojnih pojedinaca, nisu nita poduzimali da suz-biju opæu plimu. A to su i mogli? To bi vam pitanje èesto potavili, a odgovoriti na nj nije bilo lako.Iz svoje cenzurirane tampe i radija Nijemci su malo to znali o zgraanju u inozemstvu, ali su primjeæivali da ono ne prijeèi strance da grnu u Treæi Reich i, oèigledno, uju u njegovu gostoprimstvu. Jer nacistièka Njemaèka je mnogo vie od Sovjetskog Savezabila otvorena za svijet.** Turizam je cvao i donosio goleme svote nuno potrebnihdeviza. Oèigledno, nacistièke voðe nisu imale to kriti. Stranac, bez obzira u kojj mjeri bio

* Od veljaèe 1933. do proljeæa 1937. broj registriranih nezaposlenih smanjio se sa est milijuna na nepuni milijun.** Nacistièka Njemaèka je doputala svim svojim graðanima, izuzev onima koji su bili nacrnoj listi tajne policije, da putuju u inozemstvo, iako su moguænosti za takva putovanja drastièno ogranièavale devizne tekoæe jer je Njemaèkoj nedostajalo deviza. Meðslièna devizna ogranièenja trpjeli su nakon 1945. i britanski graðani. Radi se o tomeda nacistièki vlastodrci, èini se, nisu bih zabrinuti da se prosjeèni Nijemac neæe zaiti antinacizmom ako posjeti demokratske zemlje.antinacist, mogao je doæi u Njemaèku, vidjeti i razgle-gledati to je htio osim koncetracionih logora i, kao u svim zemljama, vojnih postrojenja. Mnogi su to i èinili.Vraæali su se, ako ne pridobiveni a ono bar snoljivi prema »novoj Njemaèkoj«, uvjerena su vidjeli, kako su govorili, »pozitivna dostignuæa«. Èak i tako pronicav èovjek kao od George, koji je 1918. vodio Englesku u pobjedu nad Njemaèkom, i koji je te godi

ne u izbornoj kampanji nastupio s parolom »Objesimo Kai-sera«, mogao je 1936. posjetiti Hitlera u Obersalzbergu i vratiti se oèaran Fuhrerom, pun hvale o velikom èovjeku s vizijom i voljom da rijei probleme jedne moderne nacije a nadasve nezaposlenost, koja je jo muèila Englesku i za koju je taj veliki ratni liberalni dravnik sa svojim programom »Mi moemo svladati nezaposlenost« u svojoj zemlji naao tek malo interea.Olimpijske igre koje su se odravale u kolovozu 1936. u Berlinu pruile su nacistimasjajnu priliku da zadive svijet uspjesima Treæeg Reicha, i oni su je iskoristilido krajnosti.Natpisi »Juðen unervviinscht« (idovi nepoeljni) bili su preutno skinuti s trgovina,



a, pivnica i javnih zaba-vita, progon idova i dviju kræanskih crkava privremeno je oustavljen i najbolje lice zemlje okrenuto posjetiocima. Nijedne dotadanje olimpijske igre nisu vidjele takve spektakularne organizacije ni tako raskonu ponudu zabave. Goring, Ribbentrop i Goebbels davali su blistava primanja za strane goste »Talijanska noæ« ministra propagande na Pfaueninselu nedaleko od Wannseea okupila je zaveèerom vie od tisuæu uzvanika u prizoru koji je slièio Tisuæu i jednoj noæi. Turistaoèito onih iz Engleske i Amerike, snano se dojmilo ono to su vidjeli: oèigledno sreta, zdrav i prijazan narod, ujedinjen uz Hitlera posve drugaèija slika, govorili su,od one koju su zamiljali èitajuæi kod kuæe novinske izvjetaje iz Berlina.Pa ipak, u tim sjajnim olimpijskim danima potkraj ljeta ispod povrine, skrivena od turista i neprimijeæena od veæine Nijemaca ili prihvaæena neobièno pasivno, odvijala e kako se bar strancu èinilo degradacija ivota u Njemaèkoj.S otprilike trinaest dekreta, kojima su u iduæih nekoliko godina dopunjeni Niirnberki zakoni, idovi su bili pot-puno obespravljeni. Ali veæ u ljetu 1936. kad je Njemaèka kao domaæin olimpijskih igara oèaravala posjetioce sa Zapada, idovi su bili protjerani, zakonom ili nacistièkim terorom ovaj potonji je èesto prethodio prvome iz javnih slubi i privatnih namjetetako da je bar polovina ostala bez sredstava za ivot. Godine 1933, u prvoj godini Treæeg Reicha, idovi su bili iskljuèeni iz javnih funkcija, dravnih slubi, novinara, radija, poljoprivrede, prosvjete, kazalita, filma; godine 1934. izbacili su ihiz burza i, premda zakonska zabrana za obavljanje advokature, medicine ili trgovine nije bila donesena sve do 1938, praktièno su bili protjerani i iz tih zvanjaveæ nakon prve èetiri godine nacistièke vlasti. tovie, bile su im uskraæene mnoge ivobnosti, a èesto i ono najnunije za ivot/ U mnogim gradovima idovima je bilo teko,

i nemoguæe, nabaviti hranu. Na vratima sitnièarija, mesarnica, pekarnica i mljekarapisalo je: »idovima ulaz zabranjen«. U mnogim zajednicama idovi nisu mogli dobiti mlieka za svoju malodobnu djecu. Ljekarne im nisu htjele prodavati lijekove, hotelipruiti smjetaj. I uvijek, kuda god poli, nailazili su na natpise: »U ovaj grad prisup idovima je zabranjen«, ili: »idovi koji uðu èine to na vlastitu odgovornost«. Na jrom zavoju blizu Ludwigshafena-visio je natpis: »Oprez! Otar zavoj! idovi 100 km.«*Takva je bila sudbina idova u vrijeme kad suse u Njemaèkoj odravale sveèane Olimpijke igre. Ali bio je to samo poèetak puta koji ih je ubrzo odveo do pokolja i istrebljenja.PROGON CRKAVANacistièki rat protiv kræanskih crkava poèeo je mnogo umjerenije. Iako se Hitler, nomialno katolik, u Mein Kampfu bio oborio na politièki katolicizam i napao obje* Ovog su autora otro napali njemaèka tampa i radio te mu zaprijetili protjerivanjem

iz zemlje jer je u svom izvjetaju spomenuo da su neki antisemitski natpisi biliuklonjeni za trajanja Olimpijskih igara....,.......ikræanske crkve zbog toga to nisu uoèile rasni problem, ipak je, kao to smo vidjeli, zorio da »politièka stranka nikad ne smije izgubiti iz vida èinjenicu da u cijeloj povijesti nijedna sasvim politièka stranka nikad nije uspjela izvesti vjersku reformaciju«.Dvadesetèetvrta toèka programa Nacionalsocijalistièke stranke traila je »slobodno ispoedanje svih religija u dravi dok se ne ogrijee o . . . osjeæaj æudoreða i morala germke rase. Stranka kao takva zastupa stanovite pozitivnog kræanstva.« U svom govoru Reihs-tagu 23. oujka 1933, kad je to njemaèko zakonodavno tijelo predalo svoje funkcije diktatoru, Hitler je hvalio obje kræanske vjere kao »bitne elemente za odranje duhanjemaèkog naroda«, obeæavi da æe potovati njihova prava i izjavivi da njegova vlada

ljubivu suradnju crkve i drave. Na kraju je dodao imajuæi na umu biraèe katolièke stke Centra, èije je glasove dobio »nadamo se da æemo unaprijediti prijateljske odnose a Svetom stolicom«.Jedva èetiri mjeseca kasnije, 20. srpnja, nacistièka vlada je sklopila konkordat s Vatikanom kojim je zajamèena sloboda "katolièkoj vjeri i pravo »da upravlja svojim poslovima«. Sporazum, koji je u ime Njemaèke potpisao Papen a u ime Svete stolice papinski dravni sekretar monsignor Pacelli, kasnije papa Pio XII, tek to se bi<j osuio napapiru a veæ ga je nacistièka vlada prekrila. Ali, kako je konkordat sklopljen u trenutku kad su prvi ispadi nacistièkog reima izazvali zgraanje cijelog svijeta, bez sumnje je dao Hitlerovoj vladi neto ugleda koji joj je nuno bio potreban.*



Dana 25. srpnja, pet dana poto je ratificiran konkordat, njemaèka vlada objavila jezakon o sterilizaciji, koji je posebno uznemirio katolièku crkvu. Nekoliko dana kasnije nacisti su raspustili Udruenja katolièke mladei. U toku iduæih godina pohapene na tisuæe katolièkih sveæenika, redovnica i laika, mnogi su lano optueni za »nemorarijumèarenje stranog novca«. Ericha Klau-* U jednoj besjedi Svetom kolegiju 2. lipnja 1945, papa Pio XII branio je konkordat koji je potpisao, ali je opisao nacionalsocijalizam, kakav je kasnije upoznao, kao »drsko otpadnitvo od Isusa Krista, nijekanje Njegove doktrine i Njegova djela spasa, kult nasilja, oboavanje rase i krvi, unitenje ljudske slobode i dostojanstva«.senera. voðu Katolièke akcije su, kao to smo vidjeli, nacisti ubili u pokolju 30. lipnja 1934. Na desetke katolièkih listova je zabranjeno, a agenti Gestapoa èak su krilinepovredivost ispovjedaonice. U proljeæe 1937. katolièko sveæenstvo u Njemaèkoj koje j, poput veæine protestantskog sveæenstva, pokualo bilo najprije s novim reimom suraðii, bilo je temeljito razoèarano. Èetrnaesti oujka 1937. papa Pio XI objavio je encikliku Mit brennender Sorge (»S goruæom brigom«), u kojoj je zamjerio nacistièkoj vladi »zilaenje« i »povredu« konkordata i optuio je da »sije nepovjerenje, rascijep, mrnju, ube i tajno i otvoreno iskazuje neprijateljstvo prema Kristu i njegovoj Crkvi«. Papa je na »horizontu Njemaèke vidio prijeteæe olujne oblake razornih vjerskih ratova .. . kojima je jedini cilj . . . unitenje«.Godine 1933. pastor Martin Niemoller pozdravio je dolazak nacista na vlast. Te godine objavljena je autobiografija Vom U-Boot zur Kanzel (»Od podmornice do propovjedaonice«). Prièu o tom kako je taj podmornièki kapetan iz prvog svjetskog rata postao istaknuti protestantski sveæenik nacistièka je tampa posebno pohvalila i knjiga je

postala bestseler. Za pastora Niemollera, kao i za mnoge druge protestantske sveæenike, èetrnaest godina Republike bilo je, kako je rekao, »razdoblje mraka«', i na kraju svoje autobiografije dodaje zadovoljno da je pobjednièka nacionalsocijalistièka revolucija konaèno »ponovo probudila naciju« za to se^ sam tako dugo borio neko vrijemu dobrovoljaèkim odredima iz kojih je poteklo mnogo nacionalsocijalista.Ubrzo je doivio strano razoèaranje.U Njemaèkoj, kao i u Sjedinjenim Dravama, protestanti su bili otro podijeljeni. Malibroj oko 150.000 od èetrdeset i pet milijuna pripadalo je razlièitim nezavisnim crvama poput baptistièke i metodistièke. Ostatak je bio podijeljen na dvadeset i osamluteranskih i reformistièkih crkava od kojih je bila najbrojnija Staropruska unijas osamnaest milijuna èlanova. Fana-tièniji nacisti meðu njima organizirali su 1932. Glaubens-bewegung Deutscher Christen (Njemaèki kræanski vjerski pokret), kojeg je najenergièniji voða bio Ludwig Muller,

337nekadanji vojni kapelan u istoènopruskoj vojnoj oblasti, odan Hitlerov sljedbenik,koji gaje bio upoznao sa svojim tadanjim komandantom generalom von Blomber-gom.»Njemaèki kræani« arko su podupirali nacistièke doktrine o rasi i princip vodstva i ih primijeniti u crkvi koja bi obuhvatila sve protestante. Godine 1933. su »Tjeuaèkikræani« imali otprilike tri tisuæe od ukupno 17.000 sveæenika; meðu vjernicima je vjeno postotak njihovih èlanova bio veæi.»Njemaèkim kræanima« suprotstavljala se druga grupa, Konfesionalna crkva (Bekennende Khe). Imala je otprilike jednak broj sveæenika, a kasnije ju je predvodio Niemoller. Protivila se nacifikaciji protestantskih crkava, odbacivala nacistièke rasne teorije i digla se protiv pro-tukræanskih doktrina Rosenberga i drugih nacista. Izmeðu te dvije crkve nalazila se protestantska veæina koja je, èini se, bila previe plaljivada se prikljuèi jednoj od dviju borbenih grupa, te je odluèila da èeka, a naposljetku

uglavnom pala Hitleru u naruèje priznavi mu pravo da se mijea u poslove crkve i pokoravajuæi se bez otvorenog protivljenja njegovim zapovijedima.Teko je shvatiti dranje veæine njemaèkih protestanata u prvim godinama nacistièke vlaako èovjek nije svjestan dviju stvari: njihove povijesti i utjecaja Martina Luthera.* Veliki utemeljitelj protestantizma bio je strastven antisemit i gorljiv pristaa potpune poslunosti politièkoj vlasti. elio je da se Njemaèka rijei idova, a kodlazili, da im oduzmu »novac, nakit, zlato i srebro« i, nadalje, »da njihove sinagoge ili kole zapale, kuæe razgrade i razrue ... i da ih smjeste pod krov ili u staje kao Cigane ... da ive u bijedi i zarobljenitvu jer se neprestano ale i tue Bogu na ns« savjet koji su èetiri stoljeæa kasnije Hitler, Goring i Himmler doslovno izvrili



U moda jedinom narodnom ustanku u njemaèkoj povijesti, seljaèkoj buni 1525, Luther jesavjetovao kneevima da primijene nemilosrdne mjere protiv »pobje-njelih pasa«, kako e nazvao oèajne, pogaene seljake. I tu, kao i u svojim izrekama protiv Zidova, Luther je govorio grubim i surovim jezikom kojem u njemaèkoj* Da bi se izbjegle zabune, moda je ovdje potrebno naglasiti da je pisac ove knjige protestant.338historiji nema ravna do nacistièkog vremena. Utjecaj tog snanog lika osjeæao se u Njemaèkoj generacijama, posebno meðu protestantima. Jedna od posljedica toga bila je ilakoæa s kojom je njemaèki protestantizam postao oruðe kraljevskog i kneevskog apsoluizma od 16. stoljeæa naovamo sve dok 1918. kraljevi i kneevi nisu bili zbaèeni. Nasljedni monarsi i sitni kneevi automatski su postajali poglavari protestantske crkve u svojim zemljama. Tako je u Pruskoj hohenzollernovski kralj bio i glava crkve. Ni u jednoj zemlji osim u carskoj Rusiji nije sveæenstvo po tradiciji bilo tako potpuno podlono politièkoj vlasti u dravi. Sveæenstvo je, z nekoliko iznimaka, stajalo èvrsto uz kralja, junkere i vojsku, a utoku devetnaestog stoljeæa posluno se suprotstavljalo sve jaèim liberalnim i demokratskim pokretima. Èak je i Weimarska Republika bila za veæinu protestantskihsveæenika anatema, ne samo zato to je svrgnula kraljeve i kneeve veæ i zato te crpla glavnu podrku od katolika i socijalista. U toku izbora za Reichstagèovjek nije mogao a da ne primijeti kako protestantsko sveæenstvo Niemoller je bio tipièan posve otvoreno podrava nacionalistièke, pa i nacistièke neprijateljepublike. Poput Niemollera, veæina pastora pozdravila je 1933. uspon Adolfa Hitlera na poloaj kancelara. Ali vrlo su brzo osjetili nacistièku pol

itiku ake koja je Hitlera iznijela na vlast. U srpnju 1933. zastupnici protestantskih crkava predloili su zakon o novoj »Crkvi Reicha« koji je 14. srpnjaReichstag slubeno prihvatio. Odmah zatim rasplamsala se vatrena borba oko izboraprvog biskupa Reicha. Hitler je inzistirao da taj najvii poloaj bude dodijeljen njegovu prijatelju Ludvvigu Miilleru kojeg je veæ bio imenovao svojim savjetnikom zacrkvena pitanja. Vrhovi crkvene federacije predlagali su, naprotiv, istaknutogpastora Friedricha von Bodelschvvingha. Ali bili su naivni. Nacistièka vladaje intervenirala, raspustila niz pokrajinskih crkvenih organizacija, suspendirala nekoliko vodeæih protestantskih dostojanstvenika, nahukala SA i Gestapo na uporne ukratko, terorizirala je sve koji su podravali Bodelschvvingha. Uoèi izbora delegata za sinod koji æe izglasati biskupa Reicha, Hitler je osobnoputem radija »preporuèio da izbor padne na 'Njemaèke kræane'« èiji je kan

io Miiller. Zastra-

339ivanje je odlièno uspjelo. Bodelschwingha su u meðuvremenu bili prisilili da povuèe kadidaturu, a »izbori« su zavrili veæinom za »Njemaèke kræane«, koji su u rujnu na sinobergu, gdje se Luther bio prvi put suprotstavio Rimu, izabrali Miillera za biskupa Reicha.Ali novi poglavar Crkve, nespretan èovjek, nije uspio ostvariti ujedinjenu crkvu niti potpuno nacificirati protestantsku kongregaciju. Trinaesti studenog 1933, dan poto je njemaèki narod premoænom veæinom podrao Hitlera u plebiscitu, »Njemaèki krli su masovni skup u Sportpalastu u Berlinu. Dr Reinhardt Krause, voða sekte u jednoj berlinskoj èetvrti, predloio je odbacivanje Starog zavjeta »i njegovih prièa o trgvcima stoke i svodnicima«, te reviziju Novog zavjeta i Isusova uèenja »kako bi sasvimodgovarali zahtjevima nacionalsocijalizma«. Bile su sastavljene rezolucije traeæi »jedn narod, jedan Reich, jednu vjeru«, da svi sveæenici poloe zakletvu vjernosti Hitleru

i da sve crkve primijene zakon0 arijevcima i iskljuèe iz svojih redova pokrtene idove. To je bilo previe èak i zaojaljive protestante koji nisu htjeli sudjelovati u crkvenom ratu, pa je biskup Miiller bio primoran da suspendira dra Krausa i odrekne ga se.U biti se u borbi izmeðu nacistièke vlasti i crkava radilo o prastarom pitanju, to jecarevo a to Boje. U pogledu protestanata, Hitler je imao èvrstu namjeru da njihovovodstvo, ukoliko »Njemaèki kræani« na èelu s biskupom Reicha Mullerom ne uspiju da ih u u red, podredi nacistièkoj vlasti. Kao roðeni Austrijanac1 katolik, oduvijek je pomalo prezirao protestante iako su predstavljali dvijetreæine njemaèkog stanovnitva. »S njima se moe raditi to god èovjek zaeli,« povjeri



svojim pomagaèima. »Beznaèajni, sitni ljudi, posluni kao psi, znoje se od neprilikekad ih nagovorite.«3 bio je svjestan da otpor nacifikaciji protestantskih crkava pruaju samo malobrojni pastori i jo manji broj vjernika.Na poèetku 1934. razoèarani je Niemoller postao duhovni voða te manjine u Konfesionalnoj crkvi i Udruenju za pomoæ sveæenicima (Pfarrer-Notbund). Na sinodu u Barmenu u svibnju 1934. i na jednom posebnom skupu u Niemollerovoi crkvi u Dahlemu,

predgraðu34UBerlina, u studenom, Konfesionalna crkva proglasila je sebe legalnom Njemaèkom protestantskom crkvom i osnovala privremenu crkvenu upravu. Tako su sad postojale dvije grupe grupa biskupa Reicha Miillera i Niemolle-rova grupa koje su postavljale zahtjev da budu legitimna crkva.Bilo je oèito da bivi vojni kapelan, usprkos prisnom prijateljstvu s Hitlerom, nijeuspio protestantske crkve ujediniti, i na svretku 1935, poto je Gestapo bio pohap-sio sedam stotina sveæenika Konfesionalne crkve, predao je ostavku i vie se o njemu nije èulo. Ali veæ u srpnju 1935. Hitler je imenovao dra Hansa Kerrla, nacio-nalsocijalistièkog odvjetnika s kojim je prijateljevao, ministrom za crkvena pitanja ipovjerio mu da ponovo pokua »ujediniti« protestante. Kerrl, umjereniji nacist i oprezan èovjek, u prvi mah je prilièno uspio. Uspio je ne samo predobiti konzervativno sveæenstvo koje je bilo u veæini, veæ i sastaviti Crkveni odbor na èelu s uglednim drom Zllnerom, kojeg su potovale sve grupe, odbor koji æe izraditi opæu nagodbu. Iako je Niemolle-rova grupa suraðivala s Odborom, ipak je i dalje tvrdila da je jedino ona legitimna crkva. Kad je u svibnju 1936. uputila uljudan ali odluèan memorandum Hitleru, prosvjedujuæi protiv protukræanskih tendencija reima, javno ga optuujuæi za ant

tizam i zahtijevajuæi da se drava prestane mijeati u crkvene poslove, nacistièki minitar unutranjih poslova Frick odgovorio je bezobzirnom akcijom. Stotine su sveæenikaKonfesionalne crkve pohapene, dr Weissler, jedan od potpisnika memoranduma, umoren je u koncentracionom logoru u Sachsen-hausenu, crkveni fondovi konfiscirani izabranjeno je prikupljanje milodara.Dvanaesti veljaèe 1937. dr Zollner je istupio iz Crkvenog odbora Gestapo ga je sprijeèio da u Liibecku posjeti devet uhapenih protestantskih sveæenika s obrazloenjemministar za crkvena pitanja sabotira njegovu djelatnost. Dr Kerrl je odgovoriosutradan u govoru grupi poslunih sveæenika, optuujuæi dra Zollnera da je zanemario naistièku doktrinu o rasi, krvi i zemlji i otvoreno govorio o neprijateljstvu vlastiprema protestantskoj i katolièkoj crkvi341Stranka (rekao je Kerrl) stoji na osnovi pozitivnog kræanstva, a pozitivno kræanstvo

est nacionalsocijalizam. . . Nacionalsocijalizam je djelo Boje volje. . . Boja volja otkriva se u njemaèkoj krvi . . . Dr Zollner i grof Galen (katolièki biskup od Miinstera) nastojali su mi objasniti da se Ièræanstvo sastoji u vjeri u Krista kao sinaBojeg. To me nasmijava. . . Ne, kræanstvo ne ovisi o apostolskom vjerovanju . . . Istinsko kræanstvo predstavlja Nacionalsocijalistièka stranka, i ta stranka, a posebnoFiihrer, pozivaju sad njemaèki narod na pravo kræanstvo. . . Fiihrer je vjesnik novog objavljenja.4Prvi srpnja 1937. dra Niemollera su uhapsili i zatvorili u berlinski zatvor Moabit. Dana 27. lipnja odrao je u crkvi u Dahlemu, koja je uvijek bila krcata, svojuposljednju propovijed u Treæem Reichu. Kao da je slutio to æe doæi, rekao je: »Mi se o tako ne elimo sluiti svojim ovlastima da bismo izbjegli ruku vlasti kao ni stariapostoli. Nismo vie spremni da utimo na zapovijed èovjeka kad nam Bog nalae da govoimo. Jer, to jest i mora ostati sluèaj kad se moramo pokoriti Bogu, a ne èovjeku.«

Drugi oujka 1938, nakon osam mjeseci zatvora, izveden je pred izvanredni sud (Sondergericht) kakve su nacisti osnovali radi suðenja za zloèine protiv drave. Iako je osloboðen glavne optube »da je napadao dravu«, kanjen je globom od dvije tisuæe marakn na sedam mjeseci zatvora zbog »zloupotrebe propovjedaonice« i prikupljanja milodara u svojoj crkvi. Kako je odsjedio i vie od te kazne, sud je naredio da ga pustena slobodu, ali ga je Gestapo na izlasku iz sudnice uhapsio i »pritvorio«, a zatim internirao u koncentracioni logor, najprije u Sachsenhausenu a zatim u Dachauu, gdje je ostao sedam godina, sve dok ga saveznièka vojska nije oslobodila.Godine 1937. pohapeno je 807 drugih pastora i vodeæih laika Konfesionalne crkve, au nekoliko iduæih godina jo na stotine njih. Ako otpor Niemollerovog krila u crkvi



i nije bio potpuno slomljen, svakako je bio paraliziran. Kao gotovo svi u Njemaèkoj, i veæina protestantskih sveæenika pokorila se nacistièkom teroru. Potkraj 1937. posvuda cijenjeni biskup Marahrens od Hannovera, potican od Kerrla, dao je izjavu koja je jamaèno osobito ponizila smionije sveæenike poput Nie-342mollera: »Nacionalsocijalistièka koncepcija ivota je nacionalno i politièko uèenje kojdreðuje i karakterizira njemaèke mueve. Kao takvo, ono je obavezno i za njemaèke kræaproljeæe 1938. biskup Marahrens uèinio je posljednji korak naredivi svim pastorima svoje biskupije da poloe zakletvu vjernosti Fiihreru. Za kratko vrijeme velika veæinaprotestantskog sveæenstva dala je prisegu obvezavi se tako zakonski i moralno da æesluati zapovijedi diktatora.Bilo bi pogreno pretpostaviti da je progon protestanata i katolika u nacistièkoj dravi podijelio njemaèki narod ili moda snano uzbudio mnoge ljude. Narod koji je tako lako napustio svoje politièke, kulturne i ekonomske slobode nije bio spreman, osimrazmjerno malobrojnih u njemu, da izloi ivot ili se izvrgne makar samo opasnosti zatvora da bi saèuvao slobodu vjeroispovijesti. Njemaèki narod su, naprotiv, tridesetih godina snano uzbudili blistavi Hitlerovi uspjesi, to to je svakom pribavio posla, to je zemlja ekonomski napredovala, to je obnavljao njemaèku vojnu moæ i to je u joj vanjskoj politici biljeio pobjedu za pobjedom. Malo je Nijemaca gubilo san zbog hapenja nekoliko tisuæa pastora i sveæenika ili zbog prepirke raznih protestantskih sekti. A jo manje se zamislilo nad tim to je nacistièki reim, pod vodstvom Rosenbega, Bormanna i Himmlera, poduprt Hitlerom, naumio potpuno unititi kræanstvo u Njemaèkj i nadomjestiti ga starim poganstvom germanskih plemena i novim poganstvom nacistièkih ekstremista; kao to je Bormann 1941. javno izjavio: »Nacionalsocijalizam i kr

stvo su nespojivi.«to je nacizam predviðao u Njemaèkoj bilo je jasno izloeno u trideset toèaka programa onalne crkve Reicha« koji je u toku rata sastavio Rosenberg; on je, izmeðu ostalih dunosti, obavljao i slubu »Fiihrerova opunomoæenika za intelektualno i filozofsko obraovanje i poduku u nacionalsocijalistièkoj stranci«. Nekoliko od tih trideset toèaka otkriva ono bitno:1. Nacionalna crkva njemaèkog Reicha prisvaja iskljuèivo pravo i iskljuèivu vlast da nadzire sve crkve unutar granica Reicha; njih proglaava nacionalnim crkvama Reicha.5. Nacionalna crkva æe odluèno iskorijeniti . . . èudne i tuðinske kræanske vjeroispovi unesene u Njemaèku zlosretne godine 800.3437. Nacionalna crkva nema pisara, pastora, kapelana ni sveæenika, veæ æe u njezinim crk

vama govoriti predstavnici Nacionalne crkve.13. Nacionalna crkva trai smjesta ukidanje tiskanja i irenja biblije u Njemaèkoj.14. Nacionalna crkva izjavljuje da je za nju, a stoga i za njemaèki narod, Fuhrerov Mein Kampf najveæi od svih dokumenata. On ... utjelovljuje i sadrine samo najveæe nego i najèistije i najistinitije moralne zasade za sadanji i buduæivot nae nacije.18. Nacionalna æe crkva ukloniti sa svojih oltara sva raspela, biblije i svetaèke slike.19. Na oltarima smije stajati samo Mein Kampf (njemaèkom narodu, a stoga i Bogu,najsvetija knjiga), a s lijeve strane oltara maè.30. Na dan utemeljenja Nacionalne crkve iz svih crkava, katedrala i kapelica mora biti uklonjen kræanski kri ... i zamijenjen jedinim nepobjedivim simbolom, kukastim kriem.

NACIFIKACIJA KULTUREDeseti svibnja 1933. naveèer, otprilike èetiri i pol mjeseca poto je Hitler bio postao kancelar, u Berlinu se odigrao prizor kakav zapadni svijet nije vidio od kasnoga srednjeg vijeka. Oko ponoæi stala je na trgu Unter den Linden, nasuprot Sveuèilitustudentska povorka od nekoliko tisuæa studenata s bakljama. Baklje su baèene na golemu hrpu knjiga i, dok se vatra rasplamsavala, studenti su na lomaèu bacali sve nove i nove knjige dok ih nije spaljeno oko dvadeset tisuæa. Slièni prizori odigrali su se jo u nekoliko gradova. Poèelo je paljenje knjiga.Mnoge od knjiga to su ih te no-H bacili u plamen veseli studenti uz odobravanje dra Gocubelsa, napisali su pisci svjetskog glasa. Od njemaèkih pisaca bili su meðu nj



ima Thomas i Heinrich Mann, Lion Feuchtvvanger, Jakob Wassermann, Arnold i Stefan Zweig, Erich Maria Remarque, Walter Rathenau, Albert Einstein, Alfred Kerr i Hugo Preuss, koji je sastavio Weimarski ustav. Ali nisu bila spaljena samo djeladesetaka njemaèkih pisaca.344Ukljuèen je i prilièan broj stranih: Jack London, Upton Sinclair, Helen Keller, Margaret Sanger, H. G. Wells, Havelock Ellis, Arthur Schnitzler, Freud, Gide, Zola,Proust. Po rijeèima studentske proklamacije, na plamen je osuðena svaka knjiga »koja djeluje podrivaèki na nau buduænost ili pogaða u korijen njemaèke misli, njemaèkog domakretaèkih snaga naeg naroda«.Kad su knjige izgorjele, novi ministar propagande dr Goebbels, koji æe ubrzo sapeti njemaèku kulturu u nacistièku luðaèku koulju, obratio se studentima: »Sad se duh njenaroda ponovo moe izraziti. Ovaj plamen ne obasjava samo konaèan kraj jedne stare ere, nego i poèetak nove.«Novu nacistièku eru njemaèke kulture nisu samo obasjale lomaèe knjiga i popratili mnogo djelotvorniji, iako manje simbolièni, propisi o prodaji knjiga, cirkulaciji knjiga u knjinicama i objavljivanju novih, veæ i nadzor i ravnanje u kulturi u mjeri kakvu nijedna druga zapadna zemlja nikad nije bila iskusila. Veæ 22. rujna 1933. osnovana je Komora za kulturu pod upravom dra Goeb-belsa. Zakon je njenu svrhu odreðivao ovako: »Da bi se slijedila jedinstvena politika u njemaèkoj kulturi, potrebno jeokupiti sve stvaraoce u jednu organizaciju. Reich æe odreðivati ne samo linije duhovnog napretka nego i ravnati profesijama i organizirati ih.«Osnovano je sedam komora za nadzor svakog podruèja kulturnog ivota: za likovnu umjetnost, glazbu, kazalite, knjievnost, tampu, radio i film. Svaki kulturni radnik bio

je obavezan pristupiti odreðenoj komori èije su odredbe i direktive imale zakonskuvanost. Izmeðu ostalog, imale su pravo uskratiti »politièki nepouzdanim« èlanstvo ili jene èlanove izbaciti. To je znaèilo: tko se prema nacionalsocijalizmu odnosi makarsamo neutralno, mogao je biti i obièno je bio sprijeèen u obavljanju svog zvanja i lien sredstava za ivot.Tko god je ivio u Njemaèkoj u tridesetim godinama ne moe zaboraviti muèan pad kulturng standarda tog naroda koji je vrlo dugo bio na zavidnoj razini. To je, naravno,bilo neizbjeno od onog trenutka kad su nacisti zakljuèili da likovne umjetnosti, knjievnost, tampa, radio i film moraju sluiti iskljuèivo propagandi novog reima i njpogledu na svijet. Za nacistièke vlada-345vine nije u Njemaèkoj tiskano ni jedno djelo znaèajnijeg ivuæeg njemaèkog pisca, osim sta Jiingera i Ernsta Wiecherta u samom poèetku nacionalsocijalizma. Gotovo su svi

pisci emigrirali, prvi Thomas Mann; oni malobrojni koji su ostali utjeli su ilisu bili uutkani. Da bi se djelo moglo objaviti ili postaviti na pozornicu, svakirukopis knjige ili kazalinog komada moralo je najprije odobriti ministarstvo propagande.Glazba je prolazila najbolje, ako ni zbog èega drugog a ono zato to je najmanje politièka od svih umjetnosti i zato to Nijemci imaju bogatu riznicu glazbenih djela odBacha preko Beethovena i Mozarta do Brahm-sa. Meðutim, Mendelssohn se nije smio izvoditi jer je bio idov (djela idovskih skladatelja bila su zabranjena), a jednakoi djela istaknutih modernih kompozitora poput Paula Hindemitha. Iz simfonijskihi opernih orkestara idovi su brzo nestali, a razliku od pisaca, veæina velikih njemaèkih muzièara ostala je u nacistièkoj Njemaèkoj i mnogi su svoje ime i darovitost vezai uz Novi poredak. Wilhelm Furtwangler, jedan od najboljih dirigenata ovog stoljeæa, ostao je, i premda je 1934. pao u nemilost jer je branio Hindemitha, veæ godinu

dana kasnije vratio se dirigiranju. Ostao je i Richard Strauss, moda najveæi ivi skladatelj, i èak je neko vrijeme bio predsjednik Komore za glazbu, posudivi svoje veliko ime Goebbelsovoj prostituciji kulture. Èuveni pijanist Walter Gieseking nastupao je veæinom u inozemstvu na gostovanjima koje je organiziralo i odobrilo Ministarstvo propagande da bi irio njemaèku »kulturu« izvan granica Reicha. Buduæi da glazbei nisu emigrirali, i zbog bogate riznice njemaèke klasiène muzike, u doba Treæeg Reicha bilo je sjajnih izvedaba simfonijske i operne muzike. U tome su predvodili Berlinski filharmonijski orkestar i Berlinska dravna opera. Velika ponuda odliène glazbe mnogo je pripomogla da njemaèki narod lake podnese srozavanje ostalih umjetnostii mnogih drugih pojava za ivota pod nacizmom.



Kazalite je, treba reæi, zadralo mnogo od svog prijanjeg sjaja dokle god se pridravklasiènih djela. Max Reinchardt je, naravno, otiao, pa i svi drugi kazalini direktori, reiseri i glumci idovi. Nacistièki dramatièari pisali su tako uasno loe da je pa izbje-346gavala izvedbe njihovih djela koje su uvijek zato bile kratka vijeka. Predsjednik Komore za kazalita bio je neki Hans Johst, propali dramatièar, koji se jednom hvalio da zapada u napast da pograbi revolver kad mu tko spomene rijeè »kultura«. Ali niJohst ni Goebbels, koji je odreðivao to æe se izvoditi i tko æe tumaèiti uloge i reirnisu mogli sprijeèiti da njemaèko kazalite ne daje sjajne, èesto i dirljive izvedbe Gothea, Schillera i Shakespearea.zaèudo, u hitlerovskoj Njemaèkoj smjela su se izvoditi Shawova djela vjerojatno zato to se rugao Englezima i napadao demokraciju, a moda i zato to nacisti njegovu duhovitost i ljevièarske politièke poglede nisu dobro shvaæali.Najèudniji je bio sluèaj velikoga njemaèkog dramatièara Gerharta Hauptmanna. U doba Kaiera Wilhelma II u carskim kazalitima bilo je zabranjeno izvoðenje njegovih djela jer je bio socijalist. U Republici je bio najpopularniji dramatièar Njemaèke, a taj jepoloaj zadrao i u Treæem Reichu. Njegova su se djela i dalje izvodila. Nikad neæu zaoraviti prizor nakon svretka premijere njegova posljednjeg komada »Kæi katedrale« (DieTochter der Kathedrale) kad je Hauptmann, dostojanstven lik s lepravom sijedom kosom, izaao ruku pod ruku s drom Goebbelsom i Johstom iz kazalita. On je, kao mnogiistaknuti Nijemci, bio sklopio mir s Hitlerom, a lukavi Goebbels napravio jer od toga veliku propagandu, neumorno podsjeæajuæi njemaèki narod i vanjski svijet da najveæi njemaèki ivuæi dramatièar, bivi socijalist i zastupnik malog èovjeka, ne samo t

iao iz Treæeg Reicha nego i dalje pie i djela mu se izvode.Koliko je iskren, oportunist ili naprosto nepostojan bio taj ostarjeli dramatièar,moe se zakljuèiti po tome to se dogodilo nakon rata. Amerièke vlasti su, smatrajuæi je Hauptmann predobro sluio naciste, zabranile izvoðenje njegovih djela u kazalitimau svom sektoru Berlina, nato su ga Sovjeti pozvali u istoèni sektor Berlina, lijepo primili i izveli cijeli niz njegovih komada. esti listopada 1945. Hauptmann jeposlao poruku istoènonjemaèkom »Kulturnom savezu za demokratsku obnovu Njemaèke« s najbim eljama i nadom da æe uspjeti u »duhovnoj obnovi« njemaèkog naroda.347Njemaèka, koja je svijetu dala jednog Diirera i Lu-casa Cranacha, u modernoj likovnoj umjetnosti, dodue, nije prednjaèila, iako su njemaèki ekspresionizam u slikarstvui miinchenska kola Bauhausa u arhitekturi bili zanimljivi i originalni pokreti,a njemaèki su umjetnici sudjelovali u svim evolucijama i erupcijama u slikarstvu d

vadesetog stoljeæa impresionizmu, kubizmu i dadaizmu.Hitleru, koji je sebe smatrao pravim umjetnikom, iako je u Beèu, u pokuajima da topostane, propao, sva moderna umjetnost bila je izroðena i besmislena. U Mein Kampfu je objavio dugaèku tiradu o tome, a jedan od njegovih prvih zahvata kad je doao na vlast bio je da Njemaèku »oèisti« od njene dekadentne umjetnosti i pokua je nadomjesi novom, »germanskom«. Iz njemaèkih muzeja bilo je izbaèeno oko 6.500 modernih slika samo djela njemaèkih slikara poput Oscara Kokoschke i Grosza, veæ i Cezannea, Van Gogha, Matissea, Picas-sa i mnogih drugih.Ono to ih je trebalo nadomjestiti bilo je izloeno u ljetu 1937, kad je Hitler slubeno otvorio »Dom njemaèke umjetnosti« u Munchenu u jednoj bezliènoj, pseu-doklasiènoj grni, u èijem projektiranju je osobno sudjelovao i za koju je reèeno da joj »nema ni premca ni uzora« u svjetskoj arhitekturi. Ta prva izloba nacistièke umjetnosti bila je natrpana s oko devet stotina radova, odabranih izmeðu petnaest tisuæa najgori kiè koji

je pisac ove knjige ikad vidio. Hitler je osobno napravio konaèan izbor i, prema izjavama nekih funkcionara u njegovoj pratnji, toliko se razbjesnio pred nekim platnima koja je prihvatio nacistièki iri na èelu s Adolfom Zieglerom, osrednjim slikarom i predsjednikom Komore za likovnu umjetnost,* da je odredio da ih izbace, a neke je probuio petom svoje èizme. »Odavno sam odluèio,« rekao je u dugom govoru otvaraizlobu, »da neæu, ako nam sudbina povjeri vlast, nikad o tim stvarima (o umjetnosti)raspravljati nego donositi odluke.« Tako je i bilo.U svom govoru 18. srpnja 1937. izloio je nacistièku liniju za »njemaèku umjetnost«* Ziegler je dugovao svoj poloaj sretnoj okolnosti to je naslikao portret Geli Raubal.



348Umjetnièka djela koja se ne mogu shvatiti bez debele zbirke uputa potrebnih da dokau njihovo pravo na opstanak i naðu svoj put do neurotika koji su skloni takvoj glupoj i drskoj besmislici, neæe vie javno dolaziti do njemaèkog naroda. Neka o tome nitko nema iluzija! Nacionalsocijalizam je krenuo da oslobodi njemaèki Reich i na narod od svih utjecaja koji prijete njegovu opstanku i karakteru . . . Otvaranjem ove izlobe doao je kraj umjetnièkom ludovanju, a time i trovanju naeg naroda takvom umetnoæu . . .Pa ipak su bar neki Nijemci, posebno u umjetnièkom sreditu Njemaèke, u Munchenu, vie oljeli da budu zatrovani. U drugom dijelu grada, u jednoj tronoj gaie-riji do koje se dolazilo uskim stubitem, odravala se sjajna izloba »izroðene« umjetnosti koju jGoebbels organizirao da pokae narodu èega ga je Hitler spasio. Sadrala je odlièan izbr modernog slikarstva Koko-schka, Chagall, djela ekspresionista i impresionista.Onog dana kad sam je posjetio, poto sam bio dugo lutao prostranim dvoranama Domanjemaèke umjetnosti, bila je dupkom puna a dugaèak red posjetilaca èekao je na stubiti na ulici. Posjet je bio tako velik da je dr Goebbels, bijesan i povrijeðen, izlobu ubrzo zatvorio.NADZOR TAMPE, RADIJA I FILMASvakog jutra urednici berlinskih dnevnih listova i dopisnici ostalih listova u Reichu okupljali su se u Ministarstvu propagande da im dr Goebbels ili koji od njegovih pomoænika saopæi koje vijesti da objave a koje da zataje, kako da vijest napisu i naslove, koje kampanje da prekinu ili zapoènu i kakvi su uvodnici tog dana poeljni. Da ne bi dolo do nesporazuma, uz usmene direktive dobivali su i pismene. Manjim listovima izvan grada i èasopisima direktive su slali brzojavno ili potom.

Urednik u Treæem Reicnu morao je u prvom redu biti politièki i rasno »èist«. Nacistièkin o tampi od 4. listopada 1933, koji je novinarstvo proglasio »javnim zanimanjem« reguliranim zakonom, traio je da svi ured-349nici moraju biti njemaèki dravljani, arijskog porijekla, i da ne smiju biti oenjeninearijskim partnerom. Èlan 14. tog zakona nareðivao je urednicima »da u listovima ne objavljuju ono to bi na bilo koji naèin zavodilo javnost u bludnju, mijealo osobne interese s javnim, slabilo snagu njemaèkog Reicha izvana ili iznutra, zajednièku voljunjemaèkog naroda, obranu zemlje, njezinu kulturu i privredu ... ili vrijeðalo èast idostojanstvo zemlje«. Taj bi èlan, da je zakon bio na snazi prije 1933, bio povukaoza sobom zabranu svih nacistièkih publikacija u Njemaèkoj. Sad je uvjetovao da su otpali oni listovi koji nisu bili nacistièki, i novinari koji nisu bili nacisti ilisu odbili da to postanu.

Meðu prvima prestao je izlaziti dnevnik Vossische Zeitung. Bio je utemeljen 1704.i u toku 230 godina izla-enja bili su mu suradnici takva imena kao to su FriedrichVeliki, Lessing i Rathenau. Bio je u Njemaèkoj isto to Times u Londonu i New YorkTimes u Americi. Ali bio je liberalan i vlasnitvo idovske izdavaèke kuæe Ullstein. Beliner Tageblatt, drugi u svijetu poznat liberalni list, ivotario je malo due, do 1937, iako je njegov vlasnik Hans Lachmann-Mosse, buduæi da je bio idov, veæ u proljeæe1933. morao ustupiti svoj udio u listu. Treæi po znaèenju liberalni list Njemaèke, Frankfurter Zeitung, takoðer je nastavio izlaziti poto se rijeio svog idovskog vlasnikai idovskih urednika. Urednik je postao Rudolf Kircher, njegov londonski dopisnik,anglofil i liberal. Poput Karla Silexa, urednika konzervativnog berlinskog lista Deutsche Allgemeine Zeitung, koji je takoðer bio londonski dopisnik, strastvenipo-tovalac Britanaca i liberal, i on je dobro sluio nacistima, bivajuæi èesto, kao te dravni ef tampe Otto Dietrich jednom rekao o bivim »opozicionim listovima«, »paps

samog pape«. to su se ta tri lista odrala, zahvaljuju djelomice utjecaju njemaèkog Mnistarstva vanjskih poslova koje je htjelo da ti listovi meðunarodnog glasa impresioniraju inozemstvo. Pruali su nacistièkoj vlasti ugled a istodobno irili njezinu propagandu.Kako je svim listovima u Njemaèkoj bilo nareðivano to da objavljuju i kako da piu vijsti i uvodnike, njemaèka tampa neizbjeno je postala ubitaèno jednoobrazna. Èak i narotoliko nauèenu na zapovijedanje i toliko350sklonu da slua vlast, poèela je takva tampa dosaðivati. Naklade su padale èak i vodeæcistièkim dnevnicima kao to je jutarnji Volkischer Beobachter i veèernji Der Angriff.



A ukupna naklada svih tjednika i mjeseènika naglo se smanjivala te su jedan za drugim propadali ili su ih preuzimali nacistièki izdavaèi. U prve èetiri godine Treæeg Recha broj dnevnih listova spao je sa 3607 na 2671.Ali gubitak slobodne i raznolike tampe bio je dobitak za nacistièku stranku bar financijski. Max Amann, Hitlerov narednik u prvom svjetskom ratu a kasnije ef nacistièke izdavaèke kuæe Eher Verlag, postao je financijski direktor Njemaèke tampe. Kao ditor tampe Reicha i predsjednik Komore za tampu, imao je zakonsko pravo da zabranirad svakog izdavaèa, ako mu to nije bilo po volji, ili da ga kupi za simboliènu svotu. Za kratko vrijeme Eher Verlag postao je golemo izdavaèko carstvo, moda najveæe i najbogatije na svijetu.* Usprkos niskim nakladama mnogih nacistièkih izdanja, naklada dnevnih listova u vlasnitvu ili pod nadzorom stranke ili pojedinih nacista iznosila je dvije treæine od dvadeset i pet milijuna primjeraka, sveukupne naklade svih dnevnika u èasu izbijanja drugog svjetskog rata. U zaprisegnutoj izjavi u Niirnbergu Amann je opisao kako je to teklo:Poto je stranka 1933. dola na vlast. . . mnogi od tih koncerna, poput kuæe Ullstein,u vlasnitvu ili pod nadzorom idovskog kapitala, ili politièki ili vjerski u suprotnosti s nacistièkom strankom, smatrali su preporuèljivim da svoje listove ili udio unjima prodaju Eher Verlagu. Za takve prodaje nije bilo slobodnog trita i Eher Verlag je obièno bio jedini ponuðaè. Na taj je naèin Eher Verlag, zajedno s izdavaèkim koncima kojih je bio vlasnik ili ih nadzirao, stekao monopol u novinsko-izdavaèkoj djelatnosti u Njemaèkoj. . . Ulaganja stranke u tim izdavaèkim poduzeæima materijalno suse i te kako isplatila. Istina je da je osnovna svrha nacistièkog programa za tampubila da iskorijeni svu an-tinacistièku tampu.6* Amanov osobni prihod skoèio je sa 108.000 maraka u 1934. na 3,800.000 maraka u 1

942. godini. (Iz pisma koje je autoru uputio profesor Oron J. Hale, pisac studije o djelatnosti Eher Verlagu, koja se temelji na saèuvanim dokumentima te nacistièkeizdavaèke kuæe.)3514tttiU toku 1934. Amann i Goebbels pozvali su redakcije da smanje monotoniju svojih listova. Amann je na suðenju izjavio da se alio »na opæu jednoobraznost tampe koja nijosljedica vladinih mjera i ne odgovara eljama vlade«. Ehm Welke, smion urednik tjednika Grune Post, pogrijeio je shvativi Amanna i Goebbelsa doslovno i uputio kritiku Ministarstvu propagande zbog birokracije, izjavivi da je tampa upravo zato takodugoèasna to je titi teka ruka Ministarstva. Grune Post smjesta je obustavio izlaenna tri mjeseca, a urednika je Goebbels smijenio i otpremio u logor.Radio i film bili su takoðer brzo upregnuti da poslue propagandi nacistièke drave. Go

bbels je u radiju (televizije jo nije bilo) uvijek gledao glavno propagandno oruðeu modernom drutvu i s pomoæu Odjela za radio u svom ministarstvu i Komore za radiopotpuno nadzirao emitiranje, oblikujuæi ga u vlastite svrhe. Posao mu je bio olakanjer je i u Njemaèkoj, kao u drugim zemljama Evrope, radio bio dravna ustanova. Godine 1933. nacistièka vlada je automatski postala vlasnik svih njemaèkih radio-stanica.Film je ostao u privatnim rukama, ali su Ministarstvo propagande i Komora za film nadzirali svaki oblik djelatnosti te industrije, sa zadatkom po rijeèima slubenogkomentara »da uzdignu filmsku industriju iz sfera liberalne kornercijalizacije ... i tako je osposobe da se prihvati zadatka koje mora ispunjavati u nacio-nalsocijalistièkoj dravi«.U oba sluèaja posljedica je bila da je njemaèki narod trpio radio-programe i filmovejednako uplje i bez duha kao to su bili i dnevni listovi i èasopisi. Naposljetku se

poèela buniti èak i publika koja je inaèe bez otpora putala da joj odreðuju to je zadobro, a to nije. Gledaoci su izbjegavali propagandne nacistièke filmove i u redovima èekali da vide malobrojne strane filmove (veæinom holivudske proizvode drugorazredne kategorije) koje je Goebbels proputao u njemaèka kina. U jednom razdoblju sredinom tridesetih godina toliko se bilo uobièajilo zvidanje za prikazivanja njemaèkih filmova da je ministar unutranjih poslova Wilhelm Frick objavio otro upozorenje protiv »izdajnièkog ponaanja jednog dijela kino-posjetilaca«. I radio-programe je graðansttako ot-352voreno kritiziralo da je predsjednik Komore za radio, neki Horst Dressler-Andres



s, izjavio da je takvo zanovijetanje »uvreda njemaèkoj kulturi« i da se neæe trpjeti. Uto vrijeme, tridesetih godina, njemaèki slualac je jo mogao na radiju sluati strane tanice bez opasnosti da izgubi glavu, kao to je bilo kasnije kad je poèeo rat. I moda sii mnogi to i èinili, iako je dojam ovog promatraèa bio da se, kako su godine prolazile, potvrdilo Goebbelsovo miljenje radio je postao kudikamo najdjelotvornijesredstvo nacistièke propagande, koje je vie nego ijedno drugo pojedinaèno sredstvo komunikacije oblikovalo njemaèki narod u Hitlerove svrhe.Osobno sam iskusio koliko lako èovjek u onakvoj totalitarnoj dravi nasjeda lanoj i cenzuriranoj tampi i radiju. Iako sam, suprotno veæini Nijemaca, svakog dana èitao strane listove, posebno londonske, parike i vicarske, koji su stizali dan nakon objavljivanja, i premda sam redovno sluao BBC i druge strane radio-stanice, moj je posao traio da utroim mnogo sati na dan na èitanje njemaèke tampe, sluanje njemaèkog rrazgovore s nacistièkim funkcionarima i da prisustvujem skupovima stranke. Bilo jeza èudo a ponekad i porazno ustanoviti da, usprkos moguænostima koje sam imao da saznam èinjenice, i usprkos priroðenom nepovjerenju prema informacijama iz nacistièkih izvora, èovjek kojeg niz godina kljukaju neistinama i iskrivljenim podacima pada pod njihov utjecaj te èesto pogreno zakljuèuje. Onaj tko nije godinama ivio u takvoj toalitarnoj zemlji ne moe ni zamisliti koliko je teko izbjeæi razornom djelovanju dobro sraèunate, neprekidne propagande. Èesto sam se u kuæi kakvog Nijemca ili u nekom uredu, a ponekad i u sluèajnom razgovoru s neznancem u restoranu, pivnici ili kavani,sukobio s fanatiènim tvrdnjama, iako je bilo jasno da se radi o obrazovanim i inteligentnim osobama. Bilo je oèito da papagajski ponavljaju besmislicu koju su èuli na radiju ili proèitali u novinama. Katkad sam bio u iskuenju da im to kaem, a kad sam to uèinio, pogledali bi me ukoèeno, u nevjerici ili bi zgranuto uut-jeli kao da sam

hulio na Boga. Uvjerio sam se da je uzaludno pokuavati uspostaviti kontakt s mozgom koji se iskrivio i kojem su ivotne èinjenice ono to su Hitler i Goebbels, sa svojim ciniènim prezirom za istinu, tvrdili.353KOLSTVO U TREÆEM REICHUTrideseti travnja 1934. imenovan je za ministra znanosti, prosvjete i narodne kultuie_Bernhard Rust, bivi Obergruppenfiihrer SA i Gauleiter Hannovera, èlan nacistièke stranke od ranih dvadesetih godina i Hitlerov prijatelj. U bizarnom svijetu nacionalsocijalizma u kojem se sve postavljalo naglavce, Rust je za svoju zadaæu bioizvanredno prikladan. .Bioje uèitelj u jprovinciji, a od 1930. nezaposlen jer suga te godine republikanske vlasti Hannovera otpustile zbog stanovitih znakova umne nestabilnosti, iako je za otkaz bio moda djelomice kriv i njegov fanatièni nacizam. Dr Rust je,~~na7me, propcv vijedao nacistièko evanðelje sa arom jednog Goebbelsa

i sa zbrkanoæu jednog Rosenberga. Kad je u veljaèi imenovan pruskim ministrom znanosti, umjetnosti i obrazovanja, hvalio se da je uspio preko noæi »likvidirati kolu kao instituciju intelektualnih akrobacija«.Takvom je èovjeku sad bio povjeren diktatorski nadzor nad njemaèkom znanosti, javnim kolama, institucijama vieg obrazovanja i omladinskim organizacijama. kolstvo u Treæm Reichu, kako ga je zamiljao Hitler, nije se smjelo ogranièiti na zaguljive uèionicenego ga je trebalo unaprijediti spartanskom, uzrastu prilagoðenom politièkom i vojnom izobrazbom i ne troiti toliko vremena na sveuèiline studije (ali to se ionako ticalo manjine), veæ radije misliti na to da u osamnaestoj godini poènu obaveznom radnom slubom a zatim vojnim rokom. _Hitler_Qvp preziranje »profesora« i akademski naobra-enih zaèinilo je stranice Mein Kmpfa u kojima je izloio neto od svojih miljenja o obrazovanju. »Naciq-_ nalnoj drave smije prvenstveno biti cilj da napuni glave znanjem,« napisao je, »veæ da odgoji do

sri zdrava tijela.« Jo je vanije, naglasio je u svojoj knjizi, pridobiti i obuèiti odinu da slui »novoj nacionalnoj dravi« toj se temi èesto vraæao kad je postao njemator. »Kad protivnik izjavi: 'Neæu prijeæi k vama i neæete me dobiti',« rekao je 6. studg 1933. u jednom govoru, »mirno mu odgovorim: 'Tvoje dijete veæ nam sada pripada... to si ti? Tebe æe nestati. A354tvoji potomci veæ sada stoje u novom taboru. Za kratko vrijeme neæe poznavati nita drugo do tu novu zajednicu'.« A 1. svibnja 1937. je izjavio: »Ovaj novi Reich neæe svojumlade dati nikom drugom, sam æe je preuzeti i dati joj svoje obrazovanje i svoj odgoj.« To nije bilo puko hvastanje; upravo se to i dogodilo.



Njemaèke kole, od osnovnih do sveuèilita, bile su za kratko vrijeme nacificirane. Nasavni planovi i udbenici brzo su izmijenjeni, a Def~~T)eutsche Erzieher, slubeni, organ nastavnika, proglasio je Mein Kampf »nepogreiv vom pedagokom zvijezdom vodiljom«Uèitelji koji nisu priznavali tu zvijezdu morali su otiæi. Mnogi nastavnici" bili su manje ili vie nacionalsocijalizmu skloni, ako veæ nisu bili èlanovi stranke. Da seuèvrsti njihova ideologija, pohaðali su teèajeve za intenzivno prouèavanje na-cionaisocjalistièkih principa s naglaskom na Hitlerovim rasnim doktrinama.Svaka osoba u kolstvu, od djeèjih vrtiæa do sveuèilita, morala se uèlaniti u Nacionalalistièki savez uèitelja, èija je dunost bila da svi pedagozi imaju »jednoobrazna polii ivotna gledita«. Zidovi, naravno, nisu smjeli poduèavati. Svi predavaèi morali"su zakleti Adolfu Hitleru na vjernost i poslunost. _K,asnije^ .nitko vie nije mogao postati nastavnik ako nije sluio u SAj, Radnoj slubi ili bio u Hitlerovoj mladei. Kandidati za univerzitetske nastavnike morali su est mjeseci provesti u logoru za promatranje gdje su njihova gledita i karakter prouèavali nacistièki struènjaci, koji szatim podnosili izvjetaj Ministarstvu prosvjete koje je izdavalo dozvole za poduèavanje na temelju kandidatove politièke »pouzdanosti«.Do 1933. njemaèke su kole uglavnom bile u nadlenosti lokalnih vlasti, a sveuèilita udlenosti drava. Sad su sve kole bile okupljene pod eljeznom upravom ministra prosvjte ReTcha. On je takoðer imenovao rektore j dekane sveuèilita, koje su do tada bili izabirali redovni profesori fakulteta. Ujedno je imenovao voðe studentskih organizacija u koje su se svi studenti morali uèlaniti, pa i voðe docentskih organizacija "kojima su pripadali svi predavaèi. Nacistièka organizacija univerzitetskih predavaèa, pod krutim vodstvom starih nacional-socijalista, igrala je odluènu ulogu u__izboru

nastavnog

..355-osoblja i brinula se da ono to se skladu s nacistièkim teorijama.Posljedice su za njemaèko kolstvo i njemaèko obrazovanje bile porazne. U novim udbeniima i_gredava-njima nastavnika povijest je bila do apsurda iskrivljena. Jo je grotesknija bila »nauka o. rasi« kojom su se Nijemci uzdizali na stupanj natèovjeka, a idvi »igo-sali« kao korijen svega zla u svijetu. Samo na Ber-Unskom sveuèilitu, gdje jeprolosti predavalo mnogo velikih uèenjaka, uveo je novi rektor, pripadnik SA, jjfi,zvanju veterinar, dvadeset i pet novih predmeta u vezi s »naukom o rasi« (Rassenkunde), pa u vrijeme kad je doista uspio izvrnuti univerzitet na glavu student Jejmap 86 predmeta u vezi s tom »naukom«.Studij prirodnih..Jiauka, u kojem je Njemaèka poko-ljenjima prednjaèila, naglo je nazadovao, veliki uèenjaci, fizièari Einstein i Franck, kemièari Haber~ Willstaetter i Warburg, povukli su se ili__su ih_pjjojtjerali. Od onih koji su i dalje predavali

, mnogi je upao u zablude Hitlerove ideologije i pokuao ih primijeniti na nauku.Poèeli su uèiti njemaèku fiziku, njemaèku kemiju, njemaèku matematiku. Èak je 1937. osvsopis nazvan »Njemaèka matematika«., a njegov prvi uvodnik sveèano je objavljivao da svka pomisao da se matematika ne moe »rasno prosuðivati« nosi u sebi »klice unitenja njznanosti«.Tlapnje tih nacistièkih uèenjaka èinile su se èak i laicima nevjerojatne. »Njemaèka fizitao je profesor Philipp Lenard na sveuèilitu u Heidelbergu, jedan od uèenijih znanstvenika Treæeg Reicha s meðunarodnim ugledom. »Nauka jest i ostat æe internacionalna ovorit æe mnogi. To nije toèno. Zapravo, nauka kao svaki drugi ljudski proizvod, imarasnih obiljeja i uvjetovana je krvlju.« Profesor Rudolf Tomaschek, direktor Instituta za fiziku u Dresdenu, otiao je jo dalje. »Moderna fizika,« pisao je, »jest instrut (internacionalnog) idovstva za razaranje nordijske nauke. . . Pravu fiziku stvorio je njemaèki duh. . . Zapravo, cijela evropska nauka djelo je arijske ili, bolj

e reæi njemaèke misli.« I profesor Johannes Stark, ef Njemaèkog nacionalnog instituta fiziku, mislio je isto tako. Utemeljitelji fizikalnih istraivanja, tvrdio je, i veliki istraivaèi,od Galileja i Nevvtona356sve do pionira naeg vremena, bili su gotovo iskljuèivo arijevci, preteno nordijske rase.Profesor .Mlhelm Muller s Tehnièke visoke kole u Aachenu, koji je napisao knjigu o idovima i nauci, vjerovao je u svjetsku zavjeru Zidova za unitenje civilizacije. Za njega je Einstein sa svojom teorijom relativiteta "bio vrhunski zavjerenik. Einsteinova teorija, na kojoj se zasniva dobar dio moderne fizike, bila je tom neo



biènom nacistièkom profesoru »usmjerena od poèetka do kraja na to da preobrazi ivi tt, neidovski svijet ivotne esencije, roðene od majke zemlje i povezane krvlju, i zaa je u spektralnu apstrakciju u kojoj se sve individualne razlike naroda i nacija, i sve unutranje rasne granice, gube u nerealnosti, i u kojoj ostaje samo nesupstancijalna raznolikost mnotva geometrijskih dimenzija koja raða sve dogaðaje iz prinude svog bezbonog podvrgavanja zakonitosti.« Svjetsko priznanje koje je Einstein dobio objavivi svojuTeonJiTrerativiteta, izjavio je profesor Itfuller, samo je odraz radosti »to se pribliava idovska dominacija svijeta koja bi htjela nepovratno i zavijek potisnuti njemaèke mueve na razinu beivotnog robija«.Profesoru Ludwigu Bieberbachu s Berlinskog sveuèilita Einstein je bio »tuðinski trhonok i _za profesora Lenarda: »idovu napadno nedostaje sposobnost da shvati istinu ...i u tom pogledu suprotan je arijevskom uèenjaku s njegovom sustavnom i ozbiljnomtenjom za istinom. . . idovska fizika je stoga utvara i degenerativna pojava osnovne njemaèke fizike.«7Pa ipak, od 1905^ do 1931. deset njemaèkih idova dobilo je Nobelovu nagradu za svojdoprinos nauci.U toku Drugog Reicha, sveuèilini profesori, isto kao i protestantsko sveæenstvo, davali su slijepu podrku konzervativnoj vladi i njezinim ekspanzionistièkim ciljevima,a predavaonice su bile klijalite borbenog nacionalizma i antisemitizma. WeimarskaRepublika je inzistirala na potpunoj akademskoj slobodi i posljedica je toga bila da je velika veæina sveuèilinih predavaèa, antiliberala, antidemokrata, antisemita akvi su bili, pomogla potkopati demokratski reim. Dobar dio profesora bio je fana357tièno nacionalistièki raspoloen traeæi povratak konzervativne, monarhistièke Njemaèke

mda su premnogi meðu njima prije 1933. drali naciste prebuènim i nasilnim da bi stupili u njihove redove, njihova predavanja i uèenje pomogli su pripremiti tlo za dolazak nacizma. Godine 1932. se èinilo daje veæina studenata oduevljena Hitlerom.Za mnogog promatraèa bilo je za èudo koliko je sveuèilinih predavaèa poslije 1933. mirprimilo nacifi-kaciju visokog kolstva. Iako slubeni izvjetaji iznose da je u pryih_ pej godina nacistièkog reima otputeno 2800 profesora i predavaèa oko èetvrtine od ug broja postotak onih koji su izgubili mjesta zbog otpora nacionalsocijalizmu, kako je rekao profesor Wil-helm Ropke, i sam protjeran sa sveuèilita u Marburgu 1933, bio je »izvanredno malen«. Premda malen, meðu njima su bila imena èuvena u njemaèkom demskom svijetu: Karl Jaspers, E. I. Gumbel, Theodor Litt, Karl Barth, Julius Ebbinghaus i deseci drugih. Veæina ih je emigrirala, najprije u vicarsku, Nizozemskui Englesku a odatle u Ameriku. Jednog od njih, profesora Theodora Lessinga, kojise bio sklonio u Cehoslovaèku, otkrili su nacisti i ubili 31. kolovoza 1933. u Ma

rianskim Lanima.Meðutim, velika veæina profesora ostala je na svojim katedrama i veæ u jesen 1933. oko960 njih, na èelu s takvim bakljonoama nauke kao to je kirurg Sauer-bruch, egzistencijalistièki filozof Heidegger i povjesnièar umjetnosti Pinder, dali su javnu prisegu Hitleru i nacio-nalsocijalistièkom reimu.»Bio je to èin prostitucije,« kasnije je napisao Ropke, »koji je uprljao èasnu historijjemaèke nauke.« I kao to je 1945. rekao profesor Julius Ebbinghaus, osvræuæi se na onoijeme, »njemaèka sveuèilita su propustila, dok je jo bilo vrijeme, da se javno svim sama suprotstave razaranju nauke i demokratske drave. Propustili su da dre zapaljenu baklju slobode i prava u mraku tiranije.«9Cijena tog propusta bila je golema. Nakon estogodinje nacifikacije broj studenatasmanjio se za vie od polovice .. od 12L920 na 58.325. Jo se osjetnije smanjio brojupisanih u. tehnoloke kole iz kojih je Njemaèka dobivala svoje tehnièare i in

jere od 20.474 na^3589.554. Akademski standardi vrtoglavo su opadali. Godine 1937. nedostajalo je nesamo mladih tehnièara i inenjera nego su i njihove kvalifikacije bile slabije. Davno prije poèetka rata kemijska industrija, uurbano pomauæi u naoruanju Njemaèke, tuisvom organu Die Che-mische Industrie da Njemaèka gubi vodeæi poloaj u kemiji. Ugroenje ne samo nacionalna privreda veæ i sama nacionalna obrana, ustvrdila je, i okrivila za pomanjkanje mladih tehnièara i njihov osrednji domet slabu nastavu u tehnièkim kolama.Kako se pokazalo, slobodni svijet je izvukao dobitak iz onog to je nacistièka Njemaèk



a bila izgubila, posebno u trci oko izgradnje atomske bombe. Prièa o tome kako sunacionalsocijalisti pod Himmlerovim vodstvom uspjeno zakoèili radove na razvoju atomske energije preduga je. i prezamrena da se o njoj ovdje govori. Ironija sudbinehtjela je da je* Amerika uspjeno stvaranje atomskt bombe u velikoj mjeri mogla zahvaliti ljudima koje sii. nacisti ili faisti otjerali u izbjeglitvo, meðunjima Ein% steinu i Fermiju.Da bi njemaèku omladinu odgojio za ciljeve koje je imao na umu, Adolf Hitler se nije oslanjao toliko na kolu, koju ni sam nije uspio zavriti, koliko na organizacijeHitler-Jugenda. U borbenim godinama stranke Hit-lerove mladei nije bilo mnogo. Godine 1932, u posljednjoj godini Republike, imala je samo 107.956 èlanova, dok jeu razlièitim organizacijama ujedinjenim u Savez drutava njemaèke mladei Reicha bilo ouhvaæeno deset milijuna mladiæa i djevojaka. Nijedna zemlja na svijetu nije imala toliko brojan i iv omladinski pokret kao republikanska Njemaèka. Hitler je to uoèio i odluèio da ga preuzme i nacificira.Tu zadaæu povjerio je mladiæu Balduru von Schirachu, lijepe vanjtine i banalna uma ali zato goleme energije, koji je, zapavi pod Hitlerov utjecaj, priao stranci 1925.u osamnaestoj godini, a 1931. je imenovan voðom omladine u stranci. Meðu buènim smeðokojaima s brazgotinama na licu Schirach je djelovao neobièno, svje i nezreo poput amerièkog studenta, a to moda zato to je, kako smo vidjeli, imao amerièke pretke eðu njima359dva.....potpisnika Deklaracije o nezavisnosti).10Schirach je_imenovan vodom omladine Reicha u lipnju 1934. Oponaajuæi postupke starijih stranaèkih voða, prvo se na èelu pedesetak jakih naoruanih mladiæa iz Hitler--Juge

uputio da zaposjedne prostorije Saveza drutava njemaèke mladei u kojima je sjedio stari pruski oficir general Vogt, predsjednik odbora. Schirach se zatim oborio najednog od najslavnijih njemaèkih ratnih junaka, admirala von Trotha, koji je u prvom svjetskom ratu bio naèelnik Admiraltaba ratne flote, a sad predsjednik omladinskih saveza. I taj cijenjeni admiral bio je natjeran u bijeg a njegova organizacija rasputena. Imovina tih drutava, vrijedna milijune (uglavnom na stotine omladinskih prenoæita razasutih irom Njemaèke), bila je zaplijenjena. Konkordat sklopljen s Vtikanom 20. srpnja 1933. posebno je zajamèio nesmetanu djelatnost Udruenju katolièkemladei. Prvi prosinca 1936. Hitler je objavio zakon koji je stavljao izvan zakonaovu i sve druge nenacistièke organizacije za mlade:. . . Cjelokupna njemaèka mlade u Reichu obuhvaæena je u Hitler-Jugendu.Njemaèka mlade se osim u roditeljskoj kuæi i koli odgaja u Hitler-Jugendu, tjelesno, uevno i moralno u duhu nacionalsocijalizma. ''

Zakon je odreðivao da Schirach, koji je dotad bio odgovoran ministarstvu prosvjete, odsad bude odgovoran izravno Hitleru.Taj nedozreli dvadesetdevetogodinjak, koji je pisao ganutljive stihove u pohvaluHitleru (»taj genij to pase zvijezde«) i slijedio Rosenberga u njegovu èudnom poganstva Streichera u virulentnom antisemitizmu, postao je diktator omladine Treæeg Reicha.Od svoje desete do osamnaeste godine djeèaci i djevojke morali su pripadati razlièitim organizacijama Hitler--Jugenda. Ako su roditelji pokuali djetetu braniti da stupi u organizaciju, mogli su biti osuðeni na zatvor; ga i ako su, kao u nekoliko sluèaja, prigovorili to moraju slati kæerke u neke slube gdje su sluèajevi trudnoæe doi sablaljive razmjere.DjeèacLod svoje este do desete godine pripremali su se za Hitler-Jugend kao takozvani Pimfi. Svako dijete dobilo JeTmjiicu u koju se biljeio njegov napredak i ideolok

i360razvoj za cijelo vrijeme njegova èlanstva u nacistièkom ¦"pokretu. S deset godina, akoje poloio odreðene testove jriitletike, logorovanja i nacificirane povijesti, djeèakjeprelazio u Jungvolk gdje je polagao slijedeæu zakletvu:Kunem se pred ovom zastavom, koja predstavlja Fiihrera, da æu sve svoje snage i energiju posvetiti spasitelju nae zemlje Adolfu Hitleru. Spreman sam i voljan da zanjega rtvujem svoj ivot, tako mi Bog pomogao!Èetrnaestogodinji djeèak bi tad uao u sam Hitler-Jugend i ostao u njemu do osamnaeste



godine kad je prelazio u Radnu slubu a zatim u vojsku. Hitler-Jugend je bila golema pojuvojnièka organizacija, slièno SA, u kojoj je mlade dobivala, osim sistematskesportske izobrazbe, jo i ideoloku i vojnu. Hitlerov pokret za mlade nije zanemarivao ni djevojke. Od desete do èetrnaeste godine bile su obuhvaæene u Jungmadel doslovno, mlade djevojke te su kao i djeèaci nosile uniformu: bijelu bluzu, plavu suknju,dokoljenice i teke cipele. Izobrazba im je bila slièna kao u djeèaka iste dobi i obuhvaæala potkraj tjedna duge mareve s tekim naprtnjaèama i uobièajenu indoktrinaciju. se isticala i uloga ene u Treæem Reichu da prvenstveno postanu zdrave majke zdravedjece. To se jo jaèe naglaavalo kad su djevojke u èetrnaestoj godini prelazile u Bundeutscher Mddel (BdM).Navrivi osamnaest godina, deseci tisuæa djevojaka u BDM (ostajale su u toj organizaciji do svoje 21. godine) ocTraðiii rji godinu dana na selu bio je to takozvani Land Jahr, to je odgovaralo radnoj slubi mladiæa. Posao im je bio da pomau seljacima u omaæinstvu i u poljskim radovima. Ponekad su stanovale s domaæinima a èesto u malom logoru u oblinjem mjestu odakle bi ih kamion svakog jutra razvozio na imanja. Ubrzose pojavio moralni problem. Prisutnost mlade djevojke katkad je poremetila miru seljaèkom domaæinstvu, a èule su se ljutite pritube roditelja èije su kæerke na takvslu zatrudnjele. Ali to nije bio jedini problem. Obièno je djevojaèki logor bio blizu logora Radne slube za mladiæe. I takav je smjetaj, èini se, bio kriv za mnoge trudn. Ubrzo se Njemaèkom proirila rugalica na Land Jahr mladih djevojaka prema stihovima pjesme361»KraftdurchFreude« (otprilike: »Uitkom do snage«) koju je pjevala Radna sluba:U umi i na polju Izgubih snagu zbog uitka

Slièan moralni problem uzrokovao je i rad u gradskim kuæanstvima u kojima je svake godine oko pola milijuna djevojaka godinu dana pomagalo u kuænim poslovima. Zapravo, fanatièni nacisti to uopæe nisu smatrali moralnim problemom. Vie nego jednom èuo samnske voditeljice Bund deutscher Mddel bile.su gotovo bez iznimke neugledne i obièno neudate kako tumaèe svojim mladim tiæenicama moralnu i rodoljubnu dunost da raðajcu za Hitlerov Reich u braku, ako je moguæe, ali i izvan njega ako zatreba.Do kraja 1938. Hitler-Jugend imala je 7,728.259 pripadnika. Premda je taj broj bio golem, oko èetiri milijuna mladih uspjeli su izmaknuti toj organizaciji, pa jeu oujku 1939. vlada objavila zakon za obavezno stupanje u Hitler-Jugend na istojosnovi kao da su regrutirani za vojsku. Tvrdoglavi roditelji bili su upozoreni da æe im djecu oduzeti i smjestiti je u sirotita ili druge domove ako je ne upiu.kolstvo u Treæem Reichu dostiglo je vrhunac u iskrivljavanju uvoðenjem triju tipova kla za kolovanje elite: tzv. kola Adolfa, Hitlera pod upravom Hitler-Jugenda, nacio

nalnih instituta za politièko obrazovanje i Ordens-burgen ova dva posljednja pod vodstvom stranke. kole Adolfa Hitlera primale su najdarovitiju djecu iz Jungvolkakad im je bilo dvanaest godina, i tu bi ,&L po intenzivnom programu kolovala za vodstvo u stranci i u javnim slubama. Uèenici su ivjeli u koli u spartanskoj disciplii i sa svojom svjedodbom kole mogli su prijeæi na sveuèilite. Nakon 1937. osnovano jeset takvih kola, a glavna je bila akademija u Brunswicku.Svrha instituta za politièko obrazovanje bila je da obnove tip naobrazbe kakva senekad stjecala u pruskim vojnim akademijama. Prema jednom slubenom komentaru, njegovali su »vojnièki duh, smionost, osjeæaj dunosti i jednostavnost«. Tome je dodano pono izuèa-362vanje nacistièkih principa. kole su bile pod vodstvom SS iz èijih su se redova regrutirali upravitelji i veæina uèitelja. Godine 1933. osnovane su tri takve kole, a pred

poèetak rata bilo ih je veæ trideset i jedna, od kojih tri za djevojke.,.Na samom vrhu _piramide bili su takozvani Ordens-burgen. U njima se, u atmosferidvoraca vitezova teutonskog reda iz 14'I i 15. stoljeæa, kolovala elita nacistièke elite. Viteki red zasluivao se na principu potpune poslunosti Metru, Ordensmeisteru,a red je bio posveæen njemaèkom osvajanju slavenskih zemalja na istoku i porobljavanju Slavena. Nacistièki Ordensburgen imali su sliènu disciplinu i svrhu. Onamo su slali samo najvatrenije mlade naciste, obièno najbolje uèenike kola Adolfa Hit-lera i politièkih instituta. Postojala su èetiri dvorca, i pitomac je postepeno prolazio krozsvaki od njih. Prvu godinu od estogodinjeg kolovanja uèenik je proveo u dvorcu kojise specijalizirao u »nauci o rasi« i drugim oblicima nacistièke ideologije. Naglasak j



e bio na mentalnoj izobrazbi i disciplini, a tjelesno vjebanje bilo je tome podreðeno. U drugoj godini bilo je obrnuto; kolovanje se nastavljalo u dvorcu gdje su atletika i sportovi, svladavanje planinskih uspona i skakanje padobranom, bili naprvom mjestu. Treæi dvorac, gdje su uèenici provodili godinu i pol, pruao je politièkui vojnu izobrazbu. Naposljetku, na èetvrtom i posljednjem stupnju kolovanja uèenik jeupuæen na godinu i pol u Ordens-burg Marienburg u istoènoj Pruskoj, blizu Poljske granice. Ondje, meðu zidovima onog istog dvorca koji je pet stoljeæa ranije bio tvrðavateutonskih vitezova, njegova politièka i vojna izobrazba bila je usredotoèena na istoèno pitanje i potrebu (i pravo!) Njemaèke da se iri u slavenske zemlje u vjeènom traju svog Lebensrauma sjajna priprema, kao to se pokazalo, a bez sumnje je tako i bilo zamiljeno, za zbivanja u 1939. godini i dalje.Na taj je naèin u Treæem Reichu bila omladina izo-braavana za ivot, rad i smrt. Iakoim mozgove s predumiljajem trovali, redovno kolovanje prekidali, obiteljski odgojpreuzimali jj svoje ruke, èinilo se da

363su djeèaci j._ djevojke, mladi ljudi i ene, vrlo sretni, Ispunjeni ivotnom energijomkakva se oèekuje od Hitle-rova mladog èovjeka. I nije bilo sumnje da je mijeanje djece svih stalea i sredina, i to to su siromana ili bogata djeca, ili ona iz radnièkihseljaèkih, trgovaèkih ili aristokratskih domova, dijelila zajednièke zadatke bilo doro i zdravo samo po sebi. Gradskom djeèaku ili djevojèici veæinom nije tetilo da provee est mjeseci u obaveznoj slubi, u kojoj se ivjelo na zraku i uèila vrijednost manuenog rada i prilagoðavanje onima iz drugaèijih sredina. Tko god je tih dana putovao Njemaèkom i razgovarao s omladinom u njihovim logorima, promatrao je kako radi, igra se i pjeva, nije mogao a da ne vidi da je to, ma koliko mraèno bilo ono èemu ih uèe,

nevjerojatno dinamièan omladinski pokret. Mlade su u Treæem Reichu odgajali da im tijela budu jaka i zdrava, da vjeruju u buduænost svoje zemlje, u same sebe i u osjeæaj drugarstva koje je ruilo sve klasne, ekonomske i drutvene zapreke. Sjetio sam se toga kasnije, u svibanjskim danima 1940, kad je uzdu ceste izmeðu Aachena i Bruxellesa èovjek opaao razliku izmeðu njemaèkih vojnika, pocrnjelih od sunca, izraslih iz ladosti provedene na suncu i pravilno ishranjene, i prvih britanskih ratnih zarobljenika, s upalim prsnim koem, povijenim ramenima, uækastom puti i pokvarenim zubima tragiènim primjercima omladine koju je Engleska bila neodgovorno zapustila u godinama izmeðu dva rata.SELJAK U TREÆEM REICHUKad je 1933. Hitler doao na vlast, seljak se, kao i u veæini zemalja, nalazio u oèajnom poloaju. Prema jednom èlanku u Frankfurter Zeitung, njegov je poloaj bio gori nego ikad nakon razornih seljaèkih buna 1524-25. Prihod od poljoprivrede se 1932-33.

jo vie smanjio. Bio je za vie od milijardu maraka nii nego u najgoroj poslijeratnojgodini 1924-25. Seljaci su dugovali oko dvanaest milijardi maraka, a gotovo cijeli taj dug bio se nagomilao u posljednjih osam godina. Kamate na taj364dug odnosile su oko 14 posto ukupnog prihoda seljaka, a povrh toga jo su ga prilièno teretili porezi i davanja socijalnim slubama.»Neka nam, moji stranaèki drugovi, bude jasno jedno: njemaèki seljak ima samo jednu jedinu, posljednju ansu,« upozorio je Hitler kad je stupio na vlast, a u listopadu 1933. izjavio je »da æe propast njemaèkog seljaka biti i propast njemaèkog naroda«.Godinama se nacistièka stranka trudila da pridobije seljake.. Toèka 17. »nepromjenjivog« programa stranke obeæavala im je ». . . agrarnu reformu . . . zakon za konfiskacijuzemlje u opæekorisne svrhe bez naknade; ukidanje kamata na poljoprivredne zajmovei spreèavanje pekulacija zemljom«. Kao i veæinu drugih toèaka programa, nacisti nisu

li ni obeæanja seljacima osim posljednjeg: spreèavanje pekulacije zemljom. Jo 1938,kon petogodinje nacistièke vladavine, u vlasnitvu zemlje bilo je veæih nerazmjera negu bilo kojoj drugoj zemlji. Prema slubenim podacima statistièkog godinjaka imalo je2,5 milijuna malih seljaèkih posjeda zajedno manje obradive povrine nego 0,1 postoveleposjednika. Hitle-rov reim se, kao ni republikanska vlast, nije usudio taknuti u goleme feudalne posjede istoèno od Elbe.Ipak je nacistièki reim inaugurirao opiran novi poljoprivredni program uz mnogo sentimentalne propagande0 krvi i zemlji (»Blut und Boden«) i o tome kako su seljaci sol zemlje i najveæauzdanica Treæeg Reicha. Da bi ga proveo u djelo, Hitler je imenovao Waltera Darrea



, jednog od malobrojnih stranaèkih funkcionara koji je, iako je vjerovao u veæinunacistièkih mitova, na svom polju rada bio struèan i sposoban. Taj izvanredni poljoprivredni struènjak s odgovarajuæom akademskom naobrazbom sluio je u ministarstvu poljoprivrede u Pruskoj1 u Reichu. Bio je primoran da napusti poloaj zbog sukoba s pretpostavljenima, povukao se u Porajnje 1929. i napisao knjigu pod naslovom Seljatvo kao ivotni izvor nordijske rase. Takav naslov nuno je na njega svrnuo panju nacista. Rudolf Hess doveo je Darrea k Hitleru, kojeg se Darre tako snano dojmio da mu je povjerio da za stranku sastavi prikladan poljoprivredni plan.Nakon otputanja Hugenberga u lipnju 1933. Darre je

postao ministar za prehranu i poljoprivredu. Do rujna je zgotovio svoje planoveza preobrazbu njemaèke poljoprivrede. Dva temeljna zakona objavljena tog mjeseca reorganizirala su cijelu strukturu proizvodnje i prodaje osiguravajuæi seljaku vie cijene a istodobno ga postavljajuæi na nove osnove i to tako to se, paradoksalno, vraæao na vrlo staru osnovu kad su seljak i njegovi nasljednici, kao u feudalno vrijeme, prisilno bili vezani za zemlju (uz uvjet da su arijevci i Nijemci) na vijeke vjekova.Zakon o nasljedstvu zemlje od 29. rujna 1933. bio je èudnovata mjeavina novog i starog, vraæajuæi seljaka s jedne strane u srednjevjekovno doba, a s druge ga zatiæujuæi zloupotreba moderne novèane privrede. Svako imanje veæe od 400 jutara, od èijeg je prinosa jedna obitelj mogla pristojno ivjeti, bilo je proglaeno nasljednim ili oèevinom. Oèevina se nije mogla prodavati, dijeliti, zaloiti ni opteretiti hipotekom. Nakonsmrti vlasnika, zemlju je naslijedio veæ prema uvrijeenom obièaju u toj sredini n

tariji ili najmlaði sin, ili najblii muki srodnik koji je bio duan uzdravati i kolsvoju braæu i sestre do njihove punoljetnosti. Samo arijevski njemaèki dravljani, koji su unatrag sve do 1800. mogli dokazati 'èistoæu' krvi, mogli su biti vlasnici takvih imanja. I samo takvi su smjeli prema slovu zakona nositi poèasni naslov seljak, koji su gubili ako su povrijedili »seljaèki kodeks èasti« ili iz nesposobnosti ili drgih uzroka vie nisu mogli obraðivati imanje. Tako je teko zadueni njemaèki seljak natku Treæeg Reicha bio zatiæen od gubitka zemlje prisilnom drabom ili prodajom komad pkomad (jer je nije morao prodavati da otplati dug), ali je istodobno bio uz zemlju vezan kao kmetovi u feudalna vremena.Svi oblici njegova ivota i rada bili su odreðeni strogim pravilima Zakona o prehrani. Ured za hranu (Reichs-ndhrstand) koji je Darre osnovao i na èijem je vodstvu stajao, bio je golema organizacija nadlena za sve moguæe grane poljoprivredne proizvodnje, prodaju i preradu. Darre je nastojao postiæi stabilne i unosne cijene poljop

rivrednih proizvoda i poveæati proizvodnju da bi Njemaèka postala neovisna o uvozu hrane.Koliko je u tome uspio? U poèetku su se seljaci366osjeæali polaskani tolikom panjom koja im se iskazivala poto su se onoliko dugo osjeæli zanemareni u dravi koja se, èinilo se, uglavnom brinula o industriji i radnicima. Sad je seljak proglaen narodnim junakom i poèasnim graðaninom. Jo vie je seljake odovao porast cijena, koji je Darre postigao odredivi ih jednostavno svojevoljno.U prve dvije godine nacistièke vlasti cijene poljoprivrednih proizvoda na veliko porasle su za 20 posto (cijene povræa, mlijeènih, proizvoda i stoke jo i vie), ali je orist za seljaka bila djelomièno umanjena sliènim skokom cijena proizvoda potrebnihseljaku najvie strojevima i gnojivima.Drugi cilj da Njemaèka sama sebe prehranjuje koji su nacisti isticali kao bitan je

r su, kako æemo vidjeti, veæ mislili na rat nikad nije postignut a niti bi, s obzirom na kakvoæu i povrinu obradive zemlje u Njemaèkoj u odnosu na broj stanovnika, ikadmogao biti postignut. Najvie to se u tom pravcu moglo ostvariti, usprkos obilno propagiranoj »Bitki za proizvodnju«, bilo je da je Njemaèka sama podmirivala 83 posto svojih potreba. Samo to to je iz okupiranih zemalja dovlaèila hranu omoguæilo joj je daonoliko dugo ratuje.PRIVREDA U TREÆEM REICHUTemelj Hitlerovih uspjeha u prvim godinama nacistièke vladavine nisu bili samo njegovi trijumfi u vanjskoj politici, koje je postizao bez prolijevanja krvi, negoi privredni oporavak Njemaèke koji su stranaèki krugovi, pa i neke strane zemlje, hv



alili kao èudo. Mnogim ljudima se doista i mogao èiniti èudom: nezaposlenost, taj biè dadesetih i ranih tridesetih godina, u èetiri godine, kao to smo vidjeli, znaèajno sesmanjila sa est milijuna u 1932. na manje od milijun. Nacionalna proizvodnja skoèila je od 1932. do 1937. za 102 posto, a nacionalni dohodak se udvostruèio. Promatraèusa strane Njemaèka je sredinom tridesetih godina slièila golemoj konici. Kotaèi indusrije su zujali, svatko je radio marljivo poput pèele..,3.67.

U prvoj godini politika nacionalsocijalistièke privrede, koju je dobrim dijelom odreðivao dr Schacht jer Hitler se u privredu nije razumio i ona mu je bila dosadna bila je posveæena uglavnom rjeavanju nezaposlenosti otvaranjem opsenih javnih radovai poticanjem privatne inicijative. Vlada je davala tvrtkama koje su poveæale ulaganja, a time i broj radnih mjesta, kredite i velikodune porezne olakice.Ali prava osnova privrednog ozdravljenja Njemaèke bilo je naoruanje. Njemu je Hitlerovski reim od 1934. posveæivao svu svoju energiju. Njemaèka privreda postala je, u nacistièkom argonu, ratna privreda (Wehrwirtschaft) i bila je sva usmjerena na rat.Godine 1935. pojavila se u Njemaèkoj knjiga generala Ludendorffa »Totalni rat« (Der totale Krieg). U njoj se naglaavalo da i privredu treba mobilizirati na jednako totalitarnoj osnovi kao i sva ostala podruèja ivota ako se zemlja eli spremiti za totalni rat kako treba.To nije bila posve nova ideja jer se, kao to smo èuli, u Pruskoj u osamnaestom i devetnaestom stoljeæu troilo na vojsku oko pet sedmina dravnih prihoda, a nacionalna privreda uvijek se prvenstveno promatrala s militaristièkog stanovita a ne sa stanovita dobrobiti stanovnitva.

to se podrazumijevalo pod ratnom privredom, saeo je generalmajor Georg Thomas, ef Wehrwirtschaftsamta (Ureda za ratnu privredu), ovako: »U povijesti je poznat samo mali broj primjera kad je drava veæ u miru svoje privredne snage tako smiljeno i planirano usmjerila na ratne potrebe kao to je u razdoblju izmeðu dva svjetska rata bila primorana uèiniti Njemaèka.«12Njemaèka, naravno, nije bila »primorana« da se u takvim razmjerima priprema za rat tao je odluèio Hitler. Dana 21. svibnja 1935. tajnim Zakonom o obrani imenovao je dra Schachta glavnim opunomoæenikom za ratnu privredu, naredivi mu »da svoj rad poène vemirno doba«. Ali nenadmaivi dr Schacht nije èekao do proljeæa 1935. da poène pripremanjemaèku privredu za rat. Veæ 30. rujna 1934, nepuna dva mjeseca poto je bio postao ministar privrede, podnio je Fiihreru dokument pod naslovom »Izvjetaj o stanju priprema za privrednu mobilizaciju«, u kojem je ponosno upozorio na to368

da je svom ministarstvu dao »zadatak da privredu spremi za rat«. Treæi svibnja 1935, èetiri tjedna prije nego je imenovan generalnim opunomoæenikom za ratnu privredu, Schacht je predao Hitleru osobni memorandum koji je poèinjao izjavom »da je brzo iopseno provoðenje programa naoruanja prvi zadatak (podvukao on) njemaèke politike i a stoga sve ostalo treba podrediti njemu. . .« Schacht je objasnio Hitleru: »S obzirom na to da se nae naoruanje sve do 16. oujka 1935. (kad je Hitler ppnovo uveoopæu voinu obavezu i objavio formiranje trideset i est divizija) mora odvijatitajno, a nadalje veæim dijelom skriveno, bilo je potrebno da se koristimo tisk

arskim strojem kako bismo financirali prve poèetke.« I pomalo zlurado je istaknuo dasu sredstva zaplijenjena od neprijatelja drave (veæinom idova) i sredstva s blokiranih inozemnih raèuna pomogla platiti Hitleru topove: »Tako je nae naoruanje djelomièninancirano sredstvima naih politièkih neprijatelja.«13Iako je na suðenju u Niirnbergu naivno prosvjedovao protiv optubi da je sudjelovao

u nacistièkoj zavjeri za pokretanje agresivnog rata izjavio je da je uèinio upravo suprotno èinjenica je da nitko drugi do Schacht nije toliko odgovoran za privrednepripreme za rat koji je Hitler izazvao 1939. To je vojska otvoreno priznala. U povodu njegova 60. roðendana vojni list Militdrwochenblatt, u svom izdanju od 22. sijeènja 1937, slavio ga je kao èovjeka »koji je privredno omoguæio obnovu vojske«. I da: »Obrambene snage duguju Schachtovoj vjetini i njegovu velikom znanju to su se, usprkos deviznim potekoæama, mogle razviti do svojih sadanjih razmjera od vojske od 100.000 vojnika.«Schacht je sve svoje èarobnjaèke financijske sposobnosti stavio u slubu ratnih priprema Treæeg Reicha. Tiskanje novca bio je samo jedan od njegovih trikova. Manipulira



o je valutom takvom opsjenarskom vjetinom da su strani ekonomisti u jednom trenutku zabiljeili 237 razlièitih kurseva njegove marke. Ugovarao je s desetak zemalja èudesno unosnu (za Njemaèku) robnu razmjenu i dokazao, na èuðenje ortodoksnih ekonomista,da se s nekom zemljom moe sklopiti to vie poslova to joj vie duguje. Naèin na kojostvarivao kredite u Njemaèkoj, koja je imala malo tekuæeg kapitala i gotovo nikakvih369financijskih rezervi, bilo je djelo genija ili kako su neki mislili majstorskogmanipulatora. Takozvane Mefo-mjenice bile su dobar primjer toga. To su bile zapravo mjenice dravne banke, èiju je isplatu jamèila drava, a sluile su za plaæanje tvoma naoruanja. Prihvaæale su ih sve njemaèke banke, a na kraju bi ih Reichsbanka isplaævala. Kako se nisu iskazivale u objavljenim godinjim raèunima Reichsbanke, pa ni udravnom budetu, bitno su pridonijele da se prikrije razmjer nao-ruavanja Njemaèke. O1935. do 1938. upotrebljavale su se iskljuèivo za financiranje naoruanja i dostigle vrijednost od ukupno dvanaest milijardi maraka. Objanjavajuæi jednom njihov sistem Hitleru, grof Schwerin von Krosigk, uznemireni ministar financija, napomenuo je da su one samo jedan od naèina »tiskanja novca«.14U rujnu 1936. uvoðenjem èetverogodinjeg plana Njemaèka je prela na totalnu ratnu privu. Opunomoæenik èetverogodinjeg plana postao je Goring, koji je zamijenio Schachta kao ekonomski diktator iako u tom poslu nije znao mnogo vie od Hitlera. Svrha planabila je da Njemaèka za èetiri godine postane privredno neovisna tako da joj u ratublokada ne moe nakoditi. Uvoz je smanjen na najmanju moguæu mjeru, uveden je otar nazor cijena i zarada, dividende su ogranièene na 6 posto, podignute su velike tvornice sintetièkih materijala, kao gume, tekstila, benzina i divovska Hermann--Goring

postrojenja za proizvodnju èelika od domaæih rudaèa slabe kakvoæe. Ukratko, njemaèka jrivreda mobilizirana za rat, a industrijalci, iako su njihovi dobici strmoglavorasli, postali su samo kotaèiæi u ratnom stroju. Rad su im ogranièavali toliki propisii toliko popunjavanje formulara da je dr Funk, koji je naslijedio 1937. Schachta i preuzeo ministarstvo privrede, a 1939. postao i predsjednik Reichsbanke, bioprimoran priznati »da dopisivanje s vlastima sad premauje polovicu ukupne korespodencije njemaèkih tvrtki«, i da »njemaèka vanjska trgovina dnevno vri 40.000 zasebnih tsakcija a za svaku pojedinu treba ispuniti i do èetrdeset razlièitih formulara«.Pokopan pod brdima formulara, dravom dirigiran to moe, koliko i po kakvoj cijeni proizvoditi, optereæen sve veæim porezima i nutkan da stranci daje beskonaène370i sve opsenije »izvanredne priloge«, kapitalist, koji je oduevljeno bio doèekao Hitlereim jer je od njega oèekivao da razbije sindikate i omoguæi nesmetanu slobodu poduz

etnitvu, duboko se razoèarao. Meðu razoèarane pripadao je i Fritz Thvssen koji je valja prvi bio poèeo podupirati naciste velikim novèanim prilozima. Kad je u èasu izbijanja drugog svjetskog rata pobjegao iz Njemaèke, priznao je daje Hitlerov reim upropastio njemaèku industriju. I svakom koga bi susreo u inozemstvu, govorio je: »Kakav sam glupan (Dummkopf) bio!«15Meðutim, u poèetku su se industrijalci zavaravali da je upravo nacistièka vlast ono tosu eljeli. Dodue, »neizmjenjivi« program stranke, koji je traio nacionalizaciju trusa, sudjelovanje u dobiti velikih poduzeæa, »komuna-lizaciju velikih trgovaèkih kuæa i nihovo iznajmljivanje malim trgovcima uz nisku najamninu« (prema toèki 16), zemljinu reformu i ukidanje renta, èinio im se sumnjiv. Ali industrijalci i novèari ubrzo su uoèili da Hitler uopæe nema namjere da se pridrava i jedne toèke tog privrednog program ti su radikalni zahtjevi sluili samo za pridobivanje glasaèa. U

prvih nekoliko mjeseci 1933. nekoliko radikala nacistièke stranke pokualo

se domoæi nadzora nad privrednim udruenjima, preuzeti trgovaèke kuæe i uvesti stalekemore, po uzcmi na one koje je bio uspostavio Mussolini. Ali Hitler ih je ubrzo smijenio i na njihova mjesta postavio konzervativne poslovne ljude. Gottfried Feder, borac za ukidanje »kamatnog ropstva«, dobio je, dodue, poloaj zamjenika ministra a privredu, . ali njegov pretpostavljeni, dr Karl Schmitt, magnat osi-I

guravajuæih drutava, koji je cijeli ivot odobravao zaj-\ move i ubiraokamate, nije mu dao nikakvog posla, f a kad je ministarstvo preuzeo Schacht, liio se Fede-j rovih usluga.Mali trgovci i poduzetnici, koji su èinili veæinu Hitle-! rovih pristaa i od njega oèeivali krupne stvari, veæinom su uskoro bili primorani da se vrate u redove namjeten



ika. U listopadu 1937. objavljeni su zakoni koji su za osnivanje novog akcionarskog drutva propisivali minimalni kapital od 500.000 maraka. Tvrtke s kapitalom manjim od 100.000 maraka nisu se vie mogle voditi kao akcionarska drutva. Naprotiv,velike kartele, kojima je veæ i Republika davala prednosti, nacisti su jo vie371ojaèali. Zapravo su po zakonu od 15. srpnja 1933. postali obavezni. Ministarstvo privrede bilo je opunomoæeno da osniva nove kartele ili da tvrtke natjera da pristupe veæ postojeæim kartelima.Sistem bezbrojnih industrijskih i trgovaèkih udruenja i saveza koji je nastao u vrijeme Republike nacisti su podravali, iako je na temelju zakona od veljaèe 1934. bioreorganiziran po principu vodstva i podvrgnut dravnom nadzoru. Svaka tvrtka morala je biti èlan nekog udruenja. Na vrhu te nevjerojatno zamrene graðevine bila je Priredna komora Reicha èijeg je predsjednika imenovala drava; ta je komora nadzirala sedam privrednih grana, 23 nie privredne komore, 100 industrijskih i trgovaèkih komora i 70 obrtnih. U tom labirintu i mnotvu ureda i slubi Ministarstva privrede i èetiri-godinjeg plana, u poplavi posebnih propisa i zakona èak se ni najspretniji poslovni èovjek vie nije mogao snaæi tako da su tvrtke morale namjetati pravnike da bi moge poslovati. Sredstva i putovi kojima su se poduzetnici koristili da dopru do mjerodavnih mjesta ili da zaobiðu beskrajne propise i udruenja, zadobili su potkraj tridesetih godina fantastiène oblike. »Privredna nunost,« nazvao je to jedan industrijaac razgovarajuæi s autorom ove knjige.Usprkos svim tim nevoljama, kapitalist je ipak dobro zaraðivao. Teka industrija, koja je prvenstveno crpla korist iz naoruavanja, poveæala je svoju dobit od 2 posto ukonjunkturnoj godini 1926. na 6 i pol posto u 1938, posljednjoj godini mira. Èak

i zakonsko ogranièenje dobiti na est posto nije bilo nepovoljno za tvrtke. Naprotiv, teoretski je, prema zakonu, svaki iznos iznad toga morao biti investiran u dravne obveznice o nekoj konfiskaciji nije bilo ni govora. Zapravo je veæina tvrtki tenepodijeljene profite ponovo investirala u vlastiti posao. Godine 1932. iznosili su takvi nepodijeljeni dobici 175 milijuna maraka, a do 1938. popeli su se napet milijardi maraka, dok su ukupni tedni ulozi u toj godini u bankama iznosili samo dvije milijarde ili polovicu manje od nepodijeljenih profita, dok je podijeljena dobit u obliku dividenda dosegla samo 1,2 milijarde maraka. Pored vrlo povoljnih profita, kapitalist je bio zadovoljan i naèinom na koji je Hitler ogranièio radnitvo. Nije vie bilo372nerazumnih zahtjeva za poviicama. Zapravo su zarade bile i neto smanjene, usprkosporastu ivotnih trokova za 25 posto. A nadasve nije vie bilo skupih trajkova. Zapra

o* trajkova uopæe nije bilo. Takvi neumjesni ispadi bili su u Treæem Reichu verboten(zabranjeni).KMETSKI POLOAJ RADNITVARadnik u Treæem Reichu, kome su oduzeli pravo da se organizira, da kolektivno pregovara o visini nadnica i da trajka, naao se spram poslodavca u sliènom poloaju ovisnsti kao seljak u srednjem vijeku spram feudalca. Takozvana Fronta rada, koja jeu teoriji bila zamijenila sindikate, nije predstavljala radnika. Prema zakonu od24. listopada 1934, kad je nastala, bila je to »organizacija njemaèkih manuelnih iumnih stvaralaca«. Primala je ne samo radnike i namjetenike nego i poslodavce, te pripadnike pojedinih profesija. Bila je to zapravo golema propagandna organizacija i, kako su mnogi radnici govorili, golema prijevara. Njezina svrha nije bila da zatiti radnitvo nego, kako je u zakonu reèeno, »da stvori istinsku narodnu i produkivnu zajednicu svih Nijemaca. Ona se brine o tome da svaki pojedinac naðe svoje mj

esto u privrednom ivotu nacije u onom duhovnom svojstvu koje mu omoguæuje najviu produktivnost i time osigurava najveæu korist zajednici.« Fronta rada nije bila samostalna administrativna organizacija veæ, poput gotovo svake druge institucije u nacistièkoj Njemaèkoj osim vojske, sastavni dio NSDAP, ili, kako je njezin voða Dr Ley »mua pijanica« da upotrijebimo Thvsse-nov izraz rekao, »oruðe stranke«. Zakon od 24. lada 1934. predviðao je da njezini funkcionari treba da potjeèu iz redova stranke, bivih nacistièkih sindikata, SA i SS a tako je i bilo.Veæ ranije, 20. sijeènja 1934, bio je objavljen Zakon o reguliranju nacionalnog radapoznat kao »Povelja rada«, koji je poslodavcu vratio njegov stari poloaj apsolutnoggospodara iako se i on, naravno, morao pokoravati svemoænoj dravi. Poslodavac je po



stao »voða poduzeæa«,373namjetenici i radnici »kadrovi« (Gefolgschaft). Èlan drugi tog zakona odreðivao je da oduzeæa odluèuje u ime namjetenika i radnika o svim pitanjima u vezi s poduzeæem«. I bo to je u stara vremena feudalac bio odgovoran za dobrobit svojih kmetova, tako je, po nacistièkom zakonu, poslodavac bio »odgovoran za dobrobit svojih namjetenika iradnika«. Zauzvrat, odreðivao je Zakon, »namjetenici i radnici duguju mu odanost« tomoraju raditi marljivo i dugo, bez prigovora i gunðanja, èak ni na plaæe.Zarade su odreðivali takozvani povjerenici rada, koje je imenovala Fronta rada. Upraksi su zarade odreðivali u skladu sa eljama poslodavaca nije bilo propisa premakojem bi se radnitvo uopæe pitalo o zaradama iako su nakon 1936, kad je radna snaganedostajala u industriji naoruanja, neki poslodavci pokuali podiæi zarade da privuku radnike, ali je ubrzo nacistièka vlast zabranila da se nadnice povisuju. Hitlerse o tome posve otvoreno izjasnio. »eljezni princip nacionalsocijalistièkog vodstva oduvijek je bio,« rekao je u poèetku svoje vladavine, »da ne dopusti porast satnice, nego da zaradu povisuje samo poveæana proizvodnja.«16 U zemlji, u kojoj se veæina zaradatemeljila na akordu, to je znaèilo da radnik moe oèekivati veæu zaradu samo ako radi re i vie sati.Iako su sad gotovo svi u zemlji imali posla, udio svih njemaèkih radnika u nacionalnom dohotku pao je sa 56,9 posto u godini privredne krize 1932. na 53,6 posto ugodini konjunkture 1938. Istodobno je dobit od kapitala i proizvodnje porasla sa 17,4 posto od ukupnog nacionalnog dohotka na 26,6 posto. Istina je da je ukupni iznos zarada i plaæa porastao zbog mnogo veæe zaposlenosti od dvadeset i pet milijardi maraka na èetrdeset i dvije, to je poveæanje od 66 posto, ali prihod od kapitala

i proizvodnje penjao se mnogo vie za 156 posto. Svi propagandisti u Treæem Reichuod Hitlera nadolje obièavali su u svojim javnim govorima grmjeti protiv buruja i kapitalista i izjavljivati svoju solidarnost s radnikom. Ali trijezna analiza slubenih statistika to je vjerojatno malo Nijemaca èinilo otkriva da su mnogo napadani apitalisti, a ne radnici, najvie dobili nacistièkom politikom.374Prije nego to je njemaèki radnik donio kuæi svoju platnu vreæicu, zarada mu se jo bilmanjila nizom ustega. Pored poreza na zaradu, doprinosa za zdravstveno osiguranje, osiguranje u sluèaju nezaposlenosti ili ozljeda, èlanarine Fronte rada, morao jeradnik kao i svi ostali u nacistièkoj Njemaèkoj davati priloge svim moguæim nacistidobrotvornim akcijama, od kojih je glavna bila Zimska pomoæ (Winterhilfe). Visinaustega cijenila se sredinom tridesetih godina na 15 do 35 posto od bruto zarade.Tako nije mnogo ostalo za stanarinu, hranu, odjeæu i razonodu.

U Hitlerovoj Njemaèkoj radnici su bivali sve vie i vie vezani uz svoje radno mjesto.Kao to smo vidjeli, zakon je branio seljaku da napusti svoju zemlju. Slièno se dogaðalo i s poljoprivednim radnicima; bilo im je zabranjeno da u gradu potrae posla.Dodue, treba reæi da je to jedan od nacistièkih zakona koji nije potovan: od 1933. do1939. vie od milijun (1,300.000) poljoprivrednih radnika prelo je u industriju i trgovinu. Ali meðu industrijskim radnicima zakon je proveden u djelo. Razlièni propisi, poèevi od zakona od 15. svibnja 1934, otro su ogranièavali slobodu radnika da prelzi s jednog radnog mjesta na drugo. Nakon lipnja 1935. dravnim uredima za zapoljavanje povjeren je iskljuèiv nadzor nad zapoljavanjem; oni su odreðivali gdje i u kojemsvojstvu se tko moe zaposliti.»Radna knjiga« bila je uvedena u veljaèi 1935. Bez nje se radnik nije mogao uposliti.U nju su se unosili podaci o vrsti i trajanju rada tako da su drava i privreda imale podatke o svakom pojedinom zaposlenom. Pored toga, radna knjiga je sluila da

radnika vee uz njegovo radno mjesto. Ako je htio promijeniti posao-poslodavac jemogao zadrati radnu knjigu, to je znaèilo da se radnik nigdje drugdje nije mogao zakonito uposliti. Dana 22. lipnja 1938. uveden je naposljetku posebnim dekretom Ureda za èetirigodinji plan i obavezni rad. Njime se obvezivao svaki Nijemac da radiondje gdje ga drava rasporedi. Radnici koji su izostali s rada bez opravdanih razloga mogli su biti globljeni i osuðeni na zatvor. Oèito je da je u tome postojala idruga strana375medalje. Radnika koji je bio rasporeðen na rad poslodavac nije mogao otpustiti bezsuglasnosti dravnog ureda za zapoljavanje. Radno mjesto mu je bilo sigurno, to se



u vrijeme Republike rijetko dogaðalo.Da bi se odvratila panja njemaèkog radnika od zarada koje su propisi i kontrole odravali na razini jedva dovoljnoj da mu pokrije ivotne trokove, nudili su mu, kao plebejcima u starom Rimu, uz kruh jo i igre. »Moramo skrenuti panju masa s materijalnihna moralne vrijednosti,« objasnio je jednom dr Ley. »Mnogo je lake nahraniti due neg eluce.«U tu je svrhu dr Ley izgradio organizaciju Kraft durch Freude (Uitkom do snage).Njegova je organizacija pruala organiziranu razonodu. Èinilo se da je totalitarna diktatura dvadesetog stoljeæa, kao moda i one ranije, smatrala potrebnim da nadzirepojedinca ne samo na radu nego i dok se odmara. To je èinila Kraft durch Freude. Uprednacistièko vrijeme Njemaèka je imala na desetke tisuæa klubova posveæenih svim mogm razonodama, od aha do promatranja ptica. Pod nacistima nije mogla djelovati nijedna organizirana drutvena, sportska ili rekreaciona grupa osim pod nadzorom i upravom Kraft durch Freude.Za prosjeènog Nijemca u Treæem Reichu ta slubena sveobuhvatna organizacija svakako jebila bolja nego nita. Uz njenu pomoæ mogli su èlanovi Fronte rada, na primjer, vrlojeftino putovati brodom i kopnom. Dr Ley je sagradio dva broda od 25.000 tona jedan je nazvao svojim imenom i unajmio jo deset brodova za pomorska krstarenja. Iautor ove knjige jednom je sudjelovao u takvom krstarenju; iako su nacistièki funkcionari organizirali ivot na brodu do te mjere da je to bilo muèenje (za autora), njemaèki radnici su se, èinilo se, dobro zabavljali. I to uz smijeno nisku cijenu! Krstarenje do Madeire, na primjer, stajalo je samo 25 dolara (tada 100 maraka) ukljuèivi i putne trokove do luke i od nje u Njemaèkoj. I ostala putovanja bila su podjedako jeftina. Ljetovalita na moru i jezerima bila su zakupljena za tisuæe èlanova ove

organizacije; u Riigenu na Baltiku se, na primjer, poèeo graditi golem kompleks hotela za 20.000 osoba, koji meðutim nisu dovreni jer je u meðuvremenu izbio rat a zimi su organizirani376specijalni skijaki izleti u bavarske Alpe po cijeni od 11 dolara na tjedan, u to je bio ukljuèen prijevoz, pansion, najam skija i poduka uèitelja skijanja.Sportovi svaku pojedinu granu nadzirala je organizacija Kraft durch Freude bilisu omasovljeni te je u njima sudjelovalo, prema slubenim podacima, godinje sedam milijuna ljudi. Posredovanjem Kraft durch Freude radnici i namjetenici su takoðer dobivali jeftine ulaznice za kazalita, operu i koncerte. Organizacija je uzdravala isimfonijski orkestar od devedeset glazbenika, koji je neprestano putovao zemljom, svirajuæi èesto u manjim mjestima gdje su se dobre izvedbe rijetko mogle èuti. Naposljetku, organizacija je preuzela oko 200 institucija za obrazovanje odraslih ko

je su cvale u vrijeme Republike pokret je bio zapoèeo u Skandinaviji i nastavila rad s njima dodajuæi, dakako, poduèi podosta nacistièke ideologije.Ali na kraju krajeva su, naravno, radnici morali platiti svu tu razonodu koju suim nudili. Prema dru Leyu, godinji prihod od èlanarina Fronti rada u 1937. iznosioje 400 milijuna maraka, a pred rat je skoèio na 500 milijuna maraka. Meðutim, njegovi su podaci bili vrlo neodreðeni, jer prihodima Fronte rada nije upravljala dravanego stranka, koja nikad nije javno polagala raèune. Od èlanarina Fronte rada odvajalo se, dodue, samo deset posto za organizaciju Kraft durch Freude, ali su u godini pred rat iznosi koje su pojedinci uplatili za putovanja i razonodu iznosili èak3 milijarde maraka. Jo je neto zaposlen èovjek skupo plaæao: Fronta rada, sa 25 milijna èlanova najveæa organizacija stranke, imala je golem aparat s desecima tisuæa namjeenika. Prema nekim procjenama, trokovi administracije gutali su 20 do 25 posto njezina prihoda.

Vrijedi da ovdje spomenemo jo jednu smicalicu kojom je Hitler njemaèkim radnicima bacao pijesak u oèi. Radi se o Volkswagenu (»narodnom automobilu«) ideji samog FuhreraSvaki Nijemac, ili bar svaki njemaèki radnik, rekao je, trebao bi imati automobil, kao i u Americi. Do tada je u Njemaèkoj samo svaki pedeseti èovjek imao automobil(u Americi svaki peti); radnici su se sluili biciklima ili javnim prometalima. Hitler je naredio377da se konstruira automobil èija cijena neæe biti veæa od 990 maraka. Navodno je Hitlerosobno sudjelovao u nacrtu ovog automobila napravljenom pod nadzorom austrijskog inenjera dra Ferdinanda Porschea.



Kako privatna industrija nije mogla proizvesti automobil za 990 maraka, odredioje Hitler da Volkswagen gradi drava i povjerio taj posao Fronti rada. Organizacija dra Leya prionula je odmah 1938. podizanju tvornica Volkswagena u Fallerslebenu kod Braunschvveiga. Trebale su proizvoditi milijun i pol vozila godinje »najveæa tornica automobila na svijetu, veæa od Forda«, objavili su nacistièki propagandisti. Fronta rada predujmila je kapital od pedeset milijuna maraka. Ali to nisu bili glavni financijski izvori. Genijalna zamisao dra Leya bila je da radnici sami pribave kapital na naèin koji je postao poznat pod krilaticom »prvo plati, pa nosi«, a sastojao se u otplati unaprijed pet maraka tjedno, ili deset i petnaest, ako je to radnik mogao sebi dopustiti. Kad je buduæi vlasnik vozila uplatio 750 maraka, dobioje pretplatnièki broj koji mu je davao pravo na automobil èim bude zgotovljen. Ali,jao, za postojanja Treæeg Reicha ni jedan jedini platia nije dobio svoj automobil!Desetke milijuna maraka uplatili su njemaèki radnici i namjetenici, a ni jedan jedini pfenig nikad im nije bio vraæen. Kad je izbio rat, tvornica je preorijentiranana proizvodnju mnogo korisniju vojsci.Prevaren u ovoj i u mnogim drugim stvarima, sveden, kako smo vidjeli, na neku vrstu industrijskog kmeta s niskom zaradom, manje sklon od bilo kojeg drugog slojanjemaèkog drutva nacizmu ili njegovoj neumornoj propagandi, njemaèki radnik ipak, totreba reæi, nije, èini se, bio osobito ogorèen zbog svog podreðenog poloaja u Treæem u. Moæna njemaèka ratna maina, koja je u zoru 1. rujna 1939. provalila preko poljskihgranica, ne bi mogla nastati bez vrlo znaèajnog doprinosa njemaèkog radnika. Zapovijedali su mu i ponekad ga terorizirali, ali tako je bilo i svima ostalima, a stoljeæa takvog zapovijedanja navikla su ga, kao i sve ostale Nijemce, da slua. Iako moda nije pametno pokuati uopæavati takve stvari, dojam autora ove knjige, koji ie

378stekao o radnicima u Berlinu i Ruhru, bio je ovakav: radnik, premda pomalo cinièanprema obeæanjima reima, nije bio sklon pobuni vie od ostalih u Treæem Reichu. Neorgaiziran i bez vodstva, to je i mogao? Radnik bi u razgovoru èesto odgovorio tim protupitanjem.Ali glavni uzrok to je radnik prihvaæao svoju ulogu u nacistièkoj Njemaèkoj bio je, nea sumnje, taj to je imao posla i bio siguran da æe ga zadrati. Promatraè koji zna kakje njegov poloaj bio neizvjestan u Republici, mogao je shvatiti zato radnika nijetoliko zabrinjavao gubitak politièke slobode ili sindikata sve dok je zaposlen. Uprolosti, za mnoge, za est milijuna ljudi i njihove obitelji, prava slobodnog èovjeka u Njemaèkoj bila su zasjenjena, kao to je rekao, slobodom da moe umrijeti. Oduzevmu tu slobodu, Hitler je sebi osigurao podrku radnièke klase, moda najkvalificiranije, najmar-ljivije i najdiscipliniranije u zapadnom svijetu. Nije to bila podrka

njegovoj suludoj ideologiji ni njegovim mraènim ciljevima kao takvim, veæ onom to jenjemu bilo najvanije: proizvodnji za rat.PRAVOSUÐE U TREÆEM REICHUVeæ prvih tjedana 1933, kad su nacistièki vlastodrci poèeli masovno i samovoljno hapsii, zlostavljati i ubijati ljude, Njemaèka se prestala ubrajati u drave u kojima sepostupa po zakonu. »Hitler je zakon!« objavljivali su ponosno njezini pravnici, a Goring je to istaknuo kad je 12. srpnja 1934. pruskim dravnim tuiocima rekao »da su zakon i Fiihrerova volja jedno te isto«. To je bila istina. Zakon je bio ono to je diktator rekao, a u trenucima krize, kao u krvavom pokolju 1934, on je sam, u govoru Reichstagu neposredno nakon dogaðaja, objavio da sebe smatra »vrhovnim sucem« njemaèog naroda, s ovlaæu da likvidira koga god hoæe.U danima Republike veæini sudaca je, kao i veæini protestantskog sveæenstva i sveuèiliprofesora, Wei-marska Republika bila duboko nepoæudna i presude sudova, kao to mno

gi vjeruju, ispisale su najcrnju stranicu u379ivotu njemaèke Republike i pridonijele tako njezinu padu. Ali po Weimarskom ustavusudstvo je bar bilo nezavisno, podlono samo zakonu, zatiæeno od samovoljnog otputanji bar teoretski obavezno èlanom 109. da èuva jednakost pred zakonom. Mnogi su sucisa simpatijama gledali na nacionalsocijalizam, ali nisu oèekivali ono to su ubrzo doivjeli kad su nacisti doli na vlast. Zakon0 javnim slubama od 7. travnja 1933. primijenjen je1 u sudstvu i ubrzo ga je oèistio ne samo od idova, veæ i od onih èija je odanost naizmu bila sumnjiva ili, kako je zakon formulirao, »onih koji pokazuju da nisu volj



ni da se uvijek zaloe za nacionalsocijalistièku dravu«. Dodue, taj zakon nije erao mnogo sudaca, ali je sve upozorio kakva im je ubuduæe zadaæa. Da ne bi ipak bilo sumnje, saopæio je Reichsrechtfiihrer (ef pravosuða Reicha) dr Hans Frank pravnicima u sijeènju 1936: »Temelj svih osnovnih zakona je nacionalsocijalistièkaideologija, posebno kako je izraena u programu stranke i govorima naeg Fuhrera.« Zatim je objasnio to time misli:Ne postoji nikakav autoritet pravosuða mimo autoriteta Reicha. . . Pri svakoj odluci koju donosite, upitajte se: »Kako bi na mom mjestu presudio Fiihrer?« U svakoj odluci se pitajte: »Je li ta odluka u skladu s nacionalsocijalistièkom savjesti njemaèkog naroda?« Tad æete dobiti èvrstu, eljeznu podlogu, koja æe, udruena s jedinstvom nacsocijalistièke narodne cjeline i spoznaje o vjeènosti volje Adolfa Hitlera, unijetii u vae podruèje odluèivanja autoritet Treæeg Reicha i to za sva vremena.17To je bilo dovoljno jasno, ne manje od novog Zakona o dravnim slubama objavljenoggodinu dana kasnije (26. sijeènja 1937), po kojem je mogao biti otputen svaki »politièi nepouzdan« dravni namjetenik, pa i sudac. Nadalje, svi su pravnici bili primoranida stupe u Nacionalsocijalistièki savez pravnika u kojem su ih èesto poduèavali u smislu Frankova govora.Meðutim, neki suci, ma koliko bili antirepublikanski raspoloeni, nisu se dovoljno ustro odazvali nacistièkim direktivama. Zapravo, bar nekoliko je njih pokualo svoje presude utemeljiti na zakonu. S nacistièkog gledita jedan od najgorih primjera za tobila je presuda Vrhovnog suda Reicha u oujku 1934, koiom ie na osnovi dokaza380oslobodio optube trojicu od èetiri optuena komunista u procesu za pale Reichstaga. amo je van der Lubbe, poremeæeni Nizozemac koji je priznao, proglaen krivim.) To je

toliko razbjesnilo Hitlera i Goringa da su mjesec dana kasnije, 24. travnja 1934, suðenje za veleizdaju i izdaju, za koje je dotad bio nadlean iskljuèivo Vrhovni sud, povjerili novom sudu, Volksgerichtshofu (Narodni sud), koji je ubrzo postao strah i trepet. Sastojao se od dvojice profesionalnih sudaca i petorice drugih izabranih meðu funkcionarima stranke, SS i oruanih snaga, tako da su oni uvijek imaliveæinu. Na odluke tog suda nije bilo albe, a suðenje se obièno obavljalo iza zatvorenh vrata. Meðutim, povremeno su, iz propagandnih razloga, bili na suðenje pozvani strani dopisnici ako su se oèekivale razmjerno lake kazne.Tako je jednom 1935. godine i autor ove knjige prisustvovao suðenju pred Narodnimsudom. Suðenje mu se uèinilo vie prijekim sudom nego procesom na civilnom sudu. Cijeli postupak zavren je u jednom danu; praktièki nije bilo prilike da se pozovu svjedoci obrane (da se tko i osmjelio istupiti u obranu nekog tko je optuen za »izdaju«), aargumenti branitelja, koji su bili »kvalificirani« nacisti, bili su neuvjerljivi do

apsurda. Èitajuæi novine koje su objavljivale samo presude èovjek je dobivao dojam daje veæina nesretnika (ali ne onog dana kad sam prisustvovao suðenju) bila osuðivana na smrt. Naravno, statistièki podaci nikad nisu bili objavljivani, iako je u prosincu 1940. Roland Freisler, ozloglaeni predsjednik Narodnog suda (koji je ubijen uratu kad je amerièka bomba u toku suðenja razorila njegovu sudnicu), tvrdio da je »samo èetiri posto optuenih osuðeno na smrt«.Jo ranije od Narodnog suda ustanovljen je Sonder-gericht (Specijalni sud), koji je od obiènih sudova preuzimao politièke zloèine, zloèine koje je zakon od 21. oujka 19kad je specijalni sud ustanovljen, opisao kao »sluèajeve podmuklih napada na vlast«.Specijalni sudovi sastojali su se od tri suca koji su morali biti pouzdani èlanovistranke. Porote nije bilo. Nacistièki tuilac mogao je u takvim sluèajevima tubu podnjeti obiènom ili specijalnom sudu, ali ju je redovito podnosio ovom posljednjem, iz oèiglednih razloga. Branitelje na ovom sudu, kao i na Narodnom sudu, morali su n

aj-381prije odobriti nacistièki funkcionari. Pa i ako su bili odobreni, ponekad bi loe proli. Tako su odvjetnici koji su pokuali zastupati udovicu dra Klausenera, voðe Katolièke akcije ubijenog u pokolju 1934, u zahtjevu za odtetu od drave, bili otpremljeniu koncentracioni logor Sachsenhausen gdje su ih drali dok god nisu povukli zahtjev.Hitler, a neko vrijeme i Goring, imali su pravo da se umijeaju u proces. U niirnberkim dokumentima18 iziao je na svjetlo dana sluèaj kad je ministar pravde preporuèiosuðenje jednom visokom funkcionaru Gestapoa i grupi pripadnika SA za dokazano stra



hovito zlostavljanje zatvorenika u koncentracionom logoru. Dokumente s dokazimaposlao je Hitleru. Fiihrer je naredio da se sluèaj obustavi. I Goring je u poèetku imao takve ovlasti. Jednom, u travnju 1934, obustavio je proces protiv jednog poznatog industrijalca. Uskoro se proèulo da je optueni platio Goringu oko tri milijuna maraka. Kao to je Gerhard F. Kramer, tadanji ugledni berlinski odvjetnik, napomenuo: »Nemoguæe je bilo utvrditi je li Goring ucijenio industrijalca ili je industrijalac podmitio pruskog premijera«.19 Utvrðeno je jedino da je Goring sluèaj obustavio.S druge strane, Fiihrerov zamjenik Rudolf Hess bio je opunomoæen da poduzme »nemilosrdne korake« protiv optuenih koji su, po njegovu sudu, proli olako. Podaci o osudamaonih koji su proglaenih krivim za napad na stranku, Fiihrera ili dravu bili su- dostavljeni Hessu koji je mogao zatraiti pootrenje kazne ako mu se èinila preblagom.Ono se obièno sastojalo u tome da osuðenika poalju u koncentracioni logor ili da ga objese.Ponekad su, valja reæi, suci specijalnih sudova pokazivali neku nezavisnost, pa ipotovanje zakona. U takvim sluèajevima upleo bi se Hess ili Gestapo. Tako je, kao tosmo vidjeli, pastora Niemollera Specijalni sud oslobodio glavne optube i osudioga na kratkotrajnu kaznu koju je veæ odsluio èekajuæi suðenje, ali ga je na izlasku izdnice èepao Gestapo i otpremio u koncentracioni logor.Jer i Gestapo je, poput Hitlera, bio zakon. Osnovao ga je bio Goring 26.travnja 1933. kao zamjenu IA382odjela stare pruske politièke policije. Goring ga je htio nazvati jednostavno Tajnom policijskom slubom (Geheimes Polizeiamt), ali su njemaèki inicijali GPA previe podsjeæali na sovjetski GPU. Neki nepoznati potanski èinovnik, od koga su zatraili da p

ibavi ig za novi ured, predloio je da ga nazovu Geheime Staatspolizei (Tajna dravnapolicija) ili kratko GESTAPO i tako je nehotice stvorio ime koje je pri samom spomenu izazivalo stravu najprije u Njemaèkoj, a zatim i u mnogim drugim zemljama.U poèetku Gestapo nije bio mnogo vie od Goringova osobnog sredstva za teroriziranje, hapenje i uklanjanje politièkih protivnika. Tek u travnju 1934, kad je Goring imenovao Heinricha Himmlera zamjenikom efa pruske tajne policije, pretvorio se Gestapo, sad veæ sastavni dio SS pod vodstvom svog novog efa, blagog dranja ali sadistièkisklonosti, biveg uzgajivaèa kokoi, i Rein-harda Hevdricha, mladog dijaboliènog èovje20 efa Slube sigurnosti SS (SD ili Sicherheitsdienst), u biè koji je mogao odluèivatio ivotu i smrti svakog Nijemca.Veæ 1935. je pruski Vrhovni sud, pod nacistièkim pritiskom, odredio da sudovi ne mogu preispitivati naredbe i akcije Gestapoa. Zakon o Gestapou, koji je vlada objavila 10. veljaèe 1936, stavljao je tajnu policiju iznad zakona. Sudovima nije bilo

doputeno da se na bilo koji naèin mijeaju u poslove Gestapoa. Kao to je objasnio dr erner Best, jedan od Himmlerovih glavnih suradnika: »Sve dotle dok policija vri volju vodstva, njezini su postupci legalni.«21I samovoljna hapenja i otpremanje ljudi u koncentracione logore dobili su svoj »zakoniti« plat. Naziv za to bio je Schutzhaft (pritvor u svrhu zatite), a vrio se na osovi Zakona od 28. veljaèe 1933, koji je, kao to smo vidjeli, ponitio klauzule ustavakoje su jamèile graðanske slobode. Ali »pritvor zbog zatite« nije èovjeka titio od tmu se ne dogodi kakvo zlo, kao to je to sluèaj u civiliziranijim zemljama. Time gase kanjavalo, jer ga se stavljalo iza bodljikave ice.Jo u prvoj godini Hitlerove vlasti koncentracioni logori poèeli su nicatio kao gljive. Potkraj 1933. bilo ih je veæ pedesetak, veæinom pod nadzorom SA koji se njima koristio da svoje rtve moe dobro pretuæi i tad* ih383

izruèiti rodbini ili prijateljima uz to veæu otkupninu. Bio je to uglavnom grub oblikucjene. Katkad su, meðutim, rtve bile ubijene, obièno iz pukog sadizma i brutalnosti. Na nurnb;rkom suðenju izala su na vidjelo èetiri takva sluèaja koja su se zbila u pjeæe 1933. u esesovskom koncentracionom logoru u Dachauu nedaleko od Miin-chena. Usva èetiri sluèaja zatvorenik je bio hladnokrvno ubijen, bièevanjem ili davljenjem. Èaje i javni tuilac u Miinchenu prosvjedovao.Kako nakon krvavog pokolja u lipnju 1934. nitko nije bio ustao protiv reima, mnogi su Nijemci mislili da æe masovno »interniranje« i zatvaranje u koncentracione logoreprestati. Na Badnjak 1933. Hitler je objavio amnestiju za dvadeset i sedam tisuæazatvorenika logora, ali su Goring i Himmler zaobili njegove naredbe pa je puten s



amo mali broj zatvorenika.Zatim je u aprilu 1934. ministar unutranjih poslova Frick pokuao tajnim dekretimaogranièiti samovoljna hapenja, interniranja i slanja u koncentracione logore, ali ga je Himmler sklonio da se toga ostavi. ef SS spoznao je jasnije od ministra unutranjih poslova da koncentracioni logori ne slue samo za kanjavanje politièkih protivika, veæ da samim time to postoje predstavljaju sredstvo terora koje ljude odvraæa odsvake pomisli na otpor nacistièkom reimu.Ubrzo nakon afere s Rohmom Hitler je povjerio logore odredima SS, a oni su se energijom i bezobzir-noæu koja se oèekivala od tih elitnih trupa bacili na njihovu reorganizaciju. Strae su povjerene iskljuèivo pripadnicima odreda »Mrtvaèka glava« (Totenkverbdnde), regrutiranim meðu najfanatiènijim nacistièkim elementima; sluili su dvanaesogodinji rok i nosili na bluzama crnih uniformi mrtvaèku glavu i kosti. Komandant prvog SS-odreda »Mrtvaèka glava« i prvi zapovjednik logora Dachau Theodor Eicke imenovan je tad zapovjednikom svih koncentracionih logora. Improvizirani i privremeni logori bili su ukinuti a umjesto njih podignuti veæi. Glavni (prije rata) bili su Dachau blizu Munchena, Buchen-wald nedaleko od Weimara, Sachsenhausen (raniji Orani-enburg), Ravensbriick u Mecklenburgu (za ene), a nakon pripojenja Austrije 1938. Mauthausen kod Linza imena koja je uz Auschwitz, Belsen i Treblinka, koji sukas-384i,

nije podignuti u Poljskoj, svijet i predobro upoznao. U logorima je na milijunenesretnika pobijeno a milijuni drugih podvrgnuto je najuasnijim, normalnim ljudim

a nezamislivim, ponienjima i muèenjima. Ali u poèetku tridesetih godina broj logorjerojatno nije prelazio dvadeset ili trideset tisuæa odjednom, i mnoge strahote koje su kasnije izmislili i poèinili Himmlerovi ljudi bile su tad jo nepoznate. Logori istrebljenja, prisilnog rada, »medicinskih pokusa« na zatvorenicima pojavili su setek u ratu. Ali i ti prvi logori bili su sve drugo do humani. Preda mnom je kopija disciplinskih i kaznenih mjera za logor Dachau od 1. studenog 1933, kako ihje sastavio prvi komandant Theodor Eicke i kasnije primijenio u svim logorima:Èlan 11. Tko u logoru, na radnom mjestu, u spavaonicama, u kuhinjama i radionicama, zahodima i odmaralitima u svrhu agitacije politizira, dri raspaljive govore, sastaje se s drugima u te svrhe, stvara klike ili se naokolo zadrava, prikuplja istinite i neistinite vijesti o koncentracionom logoru ili njegovu ureðenju u svrhu neprijateljske propagande, prima ih, zakopava, prenosi stranim posjetiocima ili ostalima, ili ih pro-krijumèari iz logora posredstvom otputenih ili premjetenih, pisme

no ili usmeno, u dijelovima odjeæe ili drugim predmetima, s pomoæu kamenja baci preko logorske ograde, ili se poslui tajnim pismom ... bit æeOBJEEN KAO AGITATORÈlan 12. Tko tvorno napadne straara ili pripadnika SS, uskrati mu poslunost ili odbije da radi na radnom mjestu, izazove ili izvri druga djela u svrhu pobune, napusti kolonu ili radno mjesto, druge potièe na to, tko uzvikuje, podvi-kuje, podbada ili dri govore u koloni ili na radu bit æeKAO BUNTOVNIK USTRIJELJEN NA LICU MJESTA ili naknadno objeen .. .Sa 14 dana strogog zatvora i 25 batina pred poèetak kazne i na kraju kaznit æe se onaj tko u pismu ili drugom do-kumetu iznese pokudne primjedbe o nacionalsocijalistièkom Fiihreru, dravi, vladi, vlastima i dravnom ureðenju, tko hvali marksistièke iliberalistièke voðe ili novembarske zloèince . . .Ruku pod ruku s Gestapoom djelovala je Sluba sigurnosti, Sicherheitsdienst ili SD

, pod kojom kraticom je i ulijevala strah u kosti svakom Nijemcu a kasnije i u okupiranim zemljama. Himmler ju je osnovao 1932. prvobitno kao tajnu slubu SS i podvrgnuo je Reinhardu385Hevdrichu, kasnije opæenito nazvanom »krvnik Hevdrich«. Zadatak SD bio je u poèetku da adzire èlanove nacistièke stranke i prijavi svaku sumnjivu djelatnost. Godine 1934.postao je i tajna sluba Gestapoa, a 1938. je novim zakonom proirio djelatnost na cijeli Reich.Pod struènim vodstvom Hevdricha, biveg oficira kontra-obavjetajne slube ratne mornarce, kojeg je u dobi od 26 godina bio otpustio admiral Raeder zato to je odbio da



se oeni kæerkom nekog brodograditelja koju je kompromitirao, SD je ubrzo ispleo mreeu cijeloj zemlji, uposlivi oko 100.000 honorarnih dounika koji su uhodili svakogpojedinca i prijavljivali i najmanju primjedbu ili djelo to su se mogli tumaèiti kao neprijateljski za nacistièki reim. Nitko se nije usudio da nekom drugom, èije miljeje nije dobro poznavao, daje izjave koje bi se mogle tumaèiti kao »neprijateljske prema nacizmu«, i nitko nije mogao znati ne nalazi li se na radnom mjestu, meðu njegovim najboljim prijateljima, pa i meðu najbliom rodbinom, agent tajne slube.U tridesetim godinama namjetenih agenata SD vjerojatno nije bilo vie od tri tisuæe,a veæina je regrutirana iz redova nezaposlenih mladih intelektualaca diplomiranihsveuèilitaraca koji nisu mogli naæi namje-tenje u struci ili bilo kakvo sigurno mjestu normalnom drutvu. Tako je meðu tim profesionalnim uhodama uvijek vladala bizarnaatmosfera pedanterije. Imali su groteskan interes za takve hobije kao to je pruèa-vanje teutonske arheologije, lubanja niih rasa i eugenike rase gospodara. Meðutim,stranom je promatraèu bilo teko uspostaviti kontakt s tim èudnim ljudima, iako se arogantni, hladni i bezobzirni Hevdrich mogao povremeno vidjeti u kakvom berlinskomnoænom lokalu okruen plavokosim mladim batinaima. Ostali su se klonili javnosti nesamo zbog prirode svog posla nego, bar 1934. i 1935, zato to je stanovit broj onih koji su uhodili Rohma i njegove suradnike u SA poubijala tajna grupa koja je sebe nazivala »Rohmovi osvetnici«, pobrinuvi se da na leeve prièvrsti takvu posjetnicuJedan od zanimljivih, iako ne bitnih zadataka SD bio je da utvrdi tko je u Hitlerovim plebiscitima glasao s »ne«. Meðu brojnim nurnberkim dokumentima nalazi se tajni zvjetaj SD u Kochemu o plebiscitu od 10. travnja 1938:386U prilogu se dostavlja popis osoba koje su u Kappelu, okrug Simmern, glasale s »ne«

ili predale nevaeæe listiæe. Nadzor je izvren tako da su neke osobe iz izbornog predsednitva oznaèile prethodno sve glasaèke listiæe brojevima. Na samim izborima se tad voio popis. Kako su listiæi izdavani po brojevima, moglo se naknadno, na osnovi vodene liste, utvrditi koje su osobe predale nevaeæe listiæe ili glasale negativno . . .Oznaèavanje je izvreno u poleðini listiæa obranim mlijekom.Prikljuèen je takoðer glasaèki listiæ protestantskog upnika Alfreda Wolfersa.22esnaesti lipnja 1936. osnovana je prvi put u njemaèkoj povijesti jedinstvena policija za cijeli Reich do tada je svaka pojedina drava u Reichu imala svoju policiju i Himmler je imenovan efom njemaèke policije. Time je policija dospjela u ruke SS kojem se, od uguivanja Rohmove »pobune« u 1934, moæ naglo poveæala. U meðuvremenu SS jeao, prvo, pretorijanska garda i jedina naoruana organizacija stranke, zatim i elita iz èijih su se redova birale buduæe voðe nove Njemaèke, a onda i nadzorni organ poliije. Treæi Reich se pretvorio u policijsku dravu razvoj neizbjean u svim totalitarn

m diktaturama.DRAVNA UPRAVA U TREÆEM REICHUHitler nije Weimarski ustav nikad slubeno ukinuo. Zapravo je to je bilo ironièno lnost« njegove vladavine poèivala na prezrenom republikanskom ustavu. Tako se tisuæe naredaba i odredaba drugog i nije bilo u Treæem Reichu oslanjalo iskljuèivo na predsednièki izvanredni dekret od 28. veljaèe 1933. za zatitu naroda i drave, koji je Hindnburg bio potpisao u okviru èlana 48. ustava. Sjeæamo se da ga je Hitler izmamio odHindenburga dan nakon palea Reich-staga pod izlikom da zemlji prijeti opasnost odkomunistièke revolucije. Taj dekret, kojim su ukinute sve graðanske slobode, ostaoje na snazi za cijelo vrijeme postojanja Treæeg Reicha omoguæujuæi Hitleru da vlada uzpomoæ svojevrsnog, neprekidnog izvanrednog stanja.387Drugi stup »ustavnosti« Hitlerove vladavine bio je Zakon o punomoæi koji je Reichstag

bio izglasao 24. oujka1933, a kojim je svoje zakonodavne funkcije prenio na nacistièku vladu. Svake èetiri godine taj je zakon naj-uslunije produavalo tijelo koje se jo nazivalo Reichstag, ali nije bilo ni u kakvoj vezi s nekom demokratskom ustanovom i narod ga je nazivao »dobro plaæenim pjevaèkim drutvom«. To se »predstavnièko tijelo naroda« saazdoblju prije rata moda desetak puta, izglasalo sve u svemu èetiri zakona,* nijeodravalo debate ni glasanja, i nikad nije èulo drugih govora osim Hitlerovih.Nakon prvih mjeseci 1933. u kabinetu su prestale ozbiljne rasprave a nakon Hindenburgove smrti u kolovozu1934. zasjedanja su postajala sve rjeða. Poslije veljaèe 1938. kabinet vie nikad



nije sazvan. Meðutim, pojedini èlanovi kabineta imali su priliènu moæ jer su bili ovlani da izdaju dekrete koji su, uz Fiihrerovo odobrenje, automatski postajali zakonom. Tajni kabinetski savjet (Geheimer Kabinettsrat), osnovan vrlo buèno 1938, moda da bi se izazvao povoljan dojam kod premijera Cham-berlaina, postojao je samo na papiru. Nije se sastao nijedanput. Savjet za obranu Reicha (Reichsverteidigungsrat), ustanovljen u poèetku reima, sastao se samo dvaput, iako su neki od njegovih radnih odbora bili izvanredno aktivni.Mnoge funkcije kabineta prele su u nadlenost drugih, kao na primjer na ured Fiihrerova zamjenika (u poèetku Hessa, kasnije Bormana) i na opunomoæenika za ratnu privredu (Schacht), opunomoæenika za upravne poslove (Frick) i za èetirigodinji plan (Goring). Ukupno su 42 izvrna organa dravne uprave potpala pod izravnu jurisdikciju Fiihrera.U njemaèkim dravama su, kao to smo veæ spomenuli, bili ukinuti parlamenti ili Landtagi vlade, te su veæ u prvoj godini nacistièke vladavine uvedeni Reichs-statthalterikoje je imenovao Hitler. Ukinuta je bila i samouprava opæinskih zajednica jedini oblik demokracije u kojem su Nijemci doista bili postigli napredak.* Zakon o obnovi 30. sijeènja 1934, i tri antisemitska nurnberka zakona 15. rujna 1935.388Opæinama je oduzeta autonomija te su potpale pod neposrednu upravu ministra unutranjih poslova Reicha, koji je upravljanje reorganizirao po principu vodstva i u gradovima do 100.000 stanovnika imenovao gradonaèelnike. Hitler je zadrao sebi pravoda sam imenuje gradonaèelnike Berlina, Hamburga i, nakon 1938, Beèa.Centrala preko koje je Hitler vrio svoju diktaturu sastojala se od èetiri ureda: Ur

ed predsjednika (iako je taj naslov prestao postojati 1934), Ured kancelara Reicha (taj je naslov ukinut 1939) i Ured stranke, te èetvrti poznat kao Ured Fiihrera, koji se brinuo o njegovim osobnim poslovima i izvravao posebne zadaæe.Zapravo su Hitleru svakodnevne pojedinosti upravljanja bile dosadne i, kad je nakon Hindenburgove smrti uèvrstio svoj poloaj, prepustio ih je uglavnom svojim pomoænicima. Tako je starim stranaèkim drugovima, kao Goringu, Goebbelsu, Himmleru, Leyui Schirachu, ostavio slobodne ruke da iskleu vlastita moæna carstva, a obièno uz to igoleme materijalne koristi. Schacht je isprva imao slobodne ruke da za' sve veæevladine trokove namakne novaca kakvim god trikom je htio. Kad god bi se stranaèki drugovi meðusobno pograbili zbog podjele vlasti ili plijena, Hitler bi se umijeao. Te mu svaðe nisu smetale. Zapravo ih je èesto poticao jer su dodavale status njegovupoloaju vrhovnog arbitra i prijeèile zavjeru protiv njega u redovima njegovih pomoænika. Tako se èini da je uivao u ogorèenom natjecanju trojice o prevlast u vanjskim pos

lovima: ministra vanjskih poslova Neuratha, efa Odjela za vanjske poslove u stranci Rosenberga i Ribbentropa, koji se svojim »Rib-bentropovim uredom« upletao u vanjsku politiku. Sva trojica su se svim sredstvima borila jedan protiv drugog, a Hitler je pustio da njihove suparnièke slube postoje sve dok nije naposljetku odabraonajsavitljivijeg, Ribbentropa, za ministra vanjskih poslova.Tako je izgledala uprava Treæeg Reicha. Bila je odozgo do dolje izgraðena na takozvanom principu vodstva, a obavljala ju je golema razgranata vojska èinovnika. Ta jevojska imala malo ta od one djelotvornosti koja se obièno pripisuje Nijemcima, bilaje zatrovana korupcijom, opsjednuta trajnom konfuzijom i ogorèenim suparnitvom, tose samo jo poveæavalo upletanjem stranaèkih vrhova.389Najèeæe je bila i nemoæna zbog pritiska SS i Gestapoa.Na vrhu te graðevine stajao je nekadanji austrijski skitnica koji je postao, uz izu

zetak Staljina, najmoæniji diktator na Zemlji. Kao to je dr Hans Frank podsjetio skup pravnika u proljeæe 1936, »u Njemaèkoj danas postoji samo jedan autoritet, a to jeautoritet Fiihrera.«23Tim autoritetom Hitler je ubrzo unitio svoje protivnike, ujedinio i nacificirao dravu, preustrojio institucije u zemlji i njenu kulturu, ukinuo osobnu slobodu, uklonio nezaposlenost i pokrenuo kotaèe privrede to za samo tri ili èetiri godine vladvine nije bilo malo. Sad se okrenuo zapravo, veæ se bio okrenuo dvjema svojim glavnim strastima: oblikovanju njemaèke vanjske politike za rat i osvajanje, te stvaranju moænog militaristièkog stroja koji æe mu omoguæiti da taj cilj postigne.I tako je dolo vrijeme da pogledamo kako je taj neobièan èovjek, na èelu tako velike i



moæne nacije, priao ostvarenju svojih ciljeva. Ni za jednu drugu epohu u modernoj povijesti ne postoji takvo obilje dokumenata.390NAPOMENEKratice koritene u ovim napomenama:DBrFP Documents on Brilish Foreign Policy. Arhivi britanskog Foreign Officea.DDI / documenti cliplomalicci nciliiini. Arhivi talijanske vlade.DGFP Documents on German Foreign Policv. Arhivi njemaèkog Ministarstva vanjskih poslova.FCNA Fuehrer Conferences on Naval Affairs. Saeti zapisnici sa Hitlerovih savjetovanja s komandantom njemaèke ratne mornarice.NCA Nozi Conspiracv and Aggression. Dio dokumenata sa suðenja u Niirnbergu.ND Niirnberki dokument.NSR Nazi-Soviet Relations. Iz arhive njemaèkog Ministarstva vanjskih poslova.TMWC Trial of the Major War Crimiiuils. Dokumenti i svjedoèanstva sa suðenja u Nurnbergu.TWC Trials of War Criminals bcfore the Nuremberg Military Tribu-nals.- Suðenje ratnim zloèincima pred saveznièkim vojnim sudovima u Nurnbergu.POGLAVLJE 1(1) Hammersteinov memorandum, citira ga Wheeler-Bennett u svojoj knjizi The Nemesis of Power, str. 285. Memorandum je Wheeler--Bennettu napisao generalov sin dr Kunrath von Hammerstein, a temelji se na biljekama i dnevnicima njegova oca. Naslov mu je »Schleicher, Hammerstein 1 osvajanje vlasti«.(2) Joseph Goebbels, Vom Kaiserhof zur Reichskanzelei, str. 251.

(3) Hammersteinov memorandum, citira ga Wheeler-Bennett, op. cit. str. 280.(4) Goebbels, op. cit., str. 250.(5) Ibid, str. 252.(6) Ibid, str. 252.(7) Andre Francois-Poncet, The Fateful Years, str. 48. Bio je francuski ambasador u Berlinu 19301938.391(8) Goebbels, Kaiserhof, str. 251-54.(9) Proklamacija od 5. rujna 1934. u Niirnbergu.(10) Friedrich Meinecke, The German Catastrophe, str. 96.(11) Adolf Hitler, Mein Kampf, amerièko izdanje (Boston, 1934), str. 3. U priliènombroju citata iz te knjige izmijenio sam donekle engleski prijevod da bih tekstpribliio njemaèkom originalu.

(12) Konrad Heiden, Der Fiihrer, str. 36. Svi koji piu o Treæem Reichu dunici su Heidenovi u pogledu materijala o Hitlerovoj mladosti.(13) Ibid, str. 41.(14) Ibid, str. 43.(15) Ibid, str. 43(16) Mein Kampf, str. 6.(17) Ibid, str. 8.(18) Ibid, str. 810.(19) Ibid, str. 10.(20) Hitler's Secret Conversations, 194144, str. 287.(21) Ibid, str. 346.(22) Ibid, str. 547.(23) Ibid, str. 56667.

(24) August Kubizek, The Young Hitler I Knew, str. 50.(25) Ibid, str. 49.(26) Mein Kampf, str. 14-15.(27) Kubizek, op. cit., str. 52, i Hitler's Secret Conversation, str. 567(28) Kubizek, op. cit., str. 44.(29) Mein Kampf, str. 18.(30) Ibid, str. 21.(31) Kubizek, op. cit., str. 59.(32) Ibid, str. 76.(33) Ibid, str. 54-55.



(34) Konrad Heiden, Der Fiihrer, str. 52.(35) Mein Kampf, str. 20.(36) Ibid, str. 18.(37) Ibid, str. 18.(38) Ibid, str. 21.(39) Ibid. str. 21-22.(40) Ibid, str. 34.(41) Heiden, Der Fiihrer, str. 54.(42) Ibid, str. 68.(43) Mein Kampf, str. 34.(44) Ibid, str. 22.(45) Ibid, str. 35-37.(46) Ibid, str. 22, 125.(47) Ibid, str. 38-39.(48) Ibid, st . 41.(49) Ibid, str 4344.(50) Ibid, str. 116-17. (,M) Ibid, str. 118.392(52) Ibid, str. 55, 69, 122.(53) Stefan Zweig, The World of Yesterday, str. 63.(54) Mein Kampf, str. 100.(55) Ibid, str. 107.(56) Ibid, str. 52.(57) Kubizek, op. cit., str. 79.

(58) Mein Kampf, str. 52.(59) Ibid, str. 56.(60) Ibid, str. 56-57.(61) Ibid, str. 59.(62) Ibid, str. 64-65.(63) Ibid, str. 12324.(64) Ibid, str. 161, 163.POGLAVLJE 2(1) Mein Kampf, str. 204-205.(2) Ibid, str. 202.(3) Heiden, Der Fiihrer, str. 84.(4) Rudolf Olden, Hitler, the Pawn, str. 70.(5) Mein Kampf, str. 193.

(6) Ibid, str. 205-6.(7) Ibid, str. 207.(8) Ibid, str. 215-16.(9) Ibid, str. 210, 213.(10) Ibid, str. 218-19.(11) Ibid, str. 220.(12) Ibid, str. 221-22.(13) Ibid, str. 224.(14) Ibid, str. 687.(15) Ibid, str. 687.(16) Ibid, str. 354.(17) Ibid, str. 355.(18) Ibid, str. 369-70.

(19) Konrad Heiden, A History of National Socialism, str. 36.(20) Mein Kampf str. 496-97. Kurziv je Hitlerov.(21) Heiden, A History of National Socialism, str. 5152.(22) Heiden, Der Fiihrer, str. 98-99.(23) Heiden, A History of National Socialism, str. 52.(24) Heiden, Hitler, str. 90-91.POGLAVLJE 3(1) Wheeler-Bennett, Wooden Titan: Hindenburg, str. 2078.(2) Ibid. str. 131.393



(3) Wheeler-Bennett's Nemesis, str. 58.(4) Franz L. Neumann, Behemoth, str. 23.(5) Heiden, Der Fiihrer, str. 131-33.(6) Ibid, str. 164.(7) General-major Friedrich von Rabenau, Seeckt, aus seinem Leben, II, str. 342.(8) Ibid, str. 371.(9) Karl Alexander von Mueller, citirao ga je Heiden u Der Fiihrer, str. 190.(10) Zapisnik sa suðenja sadran je u Der Hiller Prozess.POGLAVLJE 4(1) Brojèani podaci potjeèu iz analize izvjetaja o isplati autorskih honorara Eher Verlaga koju je izvrio prof. Oron James Hale i objavio u The American Historical Review, srpanj 1955, pod naslovom 'Adolf Hitler: Porezni obveznik'.(2) Citati su iz Mein Kampfa, str. 619, 672, 674.(3) Ibid, str. 138-39.(4) Ibid, str. 140.(5) Ibid, str. 643, 646, 652.(6) Ibid, str. 649.(7) Ibid, str. 675.(8) Ibid. str. 654.(9) Ibid, str. 150-53.(10) Adolf Hitler Reden, str. 32. Citirao Bullock, op. cit., str. 68.(11) Mein Kampf, str. 247-53.(12) Ibid, str. 134-35, 285, 289.

(13) Ibid, str. 290.(14) Ibid, str. 295-96.(15) Ibid, str. 296, za ovaj i dva prethodna citata.(16) Ibid, str. 646.(17) Ibid, str. 383-84.(18) Ibid, str. 394.(19) Ibid, str. 402-4.(20) Ibid, str. 396.(21) Ibid, str. 449-50.(22) A. J. P. Tavlor, The .Course of German History, str. 24.(23) Wilhelm Ropke, The Solution of the German Problem, str. 153.(24) Mein Kampf, str. 154, 225-26.(25) Hitler's Secret Conversations, str. 198.

(26) Vidi njegovu studiju Chamberlaina u The Third Reich, izdanje Bau-monta, Frieda i ^Vermeila.(27) Sve navedeno, od Chamberlaina unatrag do Fichtea i Hegela, temelji se na djelima autora, navodima i tumaèenjima u slijedeæim394knjigama: German Philosophy and Politics Johna Deweyja; The German Catastrophe Friedricha Meineckea; The Solution of the German Problem \Vilhelma Ropkea; A History of Western Philo-sophy Bertranda Russella; Thus Speaks Germany, priredili W.W. Coole i M. F. Potter; The Third Reich, priredili Baumont, Fried i Vermeil; German Nationalism: The Tragedy of a People Louisa L. Snvdera; German History: Some New German Views, priredio Hans Kohn; The Rise and Fali of Nazi Germany T. L.Jarmana; Der Fiihrer Konrada Heidena; The Course of German History A. J. P. Tavlora; L'Allemagne Contemporaine Edmonda Vermeila; History of Germany Hermanna Pi

nnovva.Bismarck and the German Empire E. Eycka jest studija od nepro-cijenjive vrijednosti.Ogranièen prostor u djelu ove vrste onemoguæio je raspravu o znatnom utjecaju koji je na Treæi Reich imao niz drugih njemaèkih intelektualaca Èija su djela bila popularnai znaèajna u Njemaèkoj: Schle-gela, J. Goerresa, Novalisa, Arndta, Jahna, Lagardea,Lista, Droy-sena, Rankea, Mommsena, Constantina Frantza, Stoeckera, Bernhar-dija, Klausa Wagnera, Langbehna, Langea, Spenglera.(28) Mein Kampf, str. 381.(29) Ibid, str. 293.



(30) Ibid, str. 212-13.(31) Hegel, Lectures on the Philosophy of History, str. 3132. Citirao Bullock, op. cit., str. 351.(32) Citirano u The Third Reich, priredili Baumont i dr., str. 2045, iz dva Nietzscheova djela: Zur Genealogie der Moral i Der fVille¦ zur Macht.POGLAVLJE 5(1) Kurt Ludecke, I Knew Hitler, str. 217-18.(2) Baynes (prir.), The Speeches of Adolf Hitler, I, str. 15556.(3) Curt Riess, Joseph Goebbels, str. 8.(4) Ovo i druga citirana sjeæanja Hitlerova 1617. sijeènja 1942. o Obersalzbergu uzeta su iz Hitler's Secret Conversations.(5) Autoriteti kao Heiden i Bullock navode da su Raubalove dole u Haus Wachenfeld godine 1925, kad je Geli Raubal bilo sedamnaest godina. Ali Hitler jasnoiznosi da je vilu nabavio tek 1928, kad je, kako kae, 'smjesta nazvao sestru u Beè,javio joj novost i zamolio je da preuzme ulogu domaæice'. Vidi Hitler's SecretConversations, str. 177.(6) Heiden, Der Fiihrer, str. 384-86.(7) Vidi zanimljivu analizu prof. Orona Jamesa Halea Hitlerovih pp-reznih prijava u The American Historical Review, srpanj 1955.(8) Ibid.(9) Ibid.395(10) Heiden, Der Ftihrer, str. 419.

(11) Govor nije obuhvaæen u Bavnesovoj ili u Roussv de Salesovoj zbirci Hitlerovih govora (Hitler, My New Order). Bio je objavljen doslovce u Volkischer Beobachter (posebnom izdanju za Reichs-wehr) 26. oujka 1929, i citiran je opirno u'Blueprint of the Nazi Underground', Research Studies of the State College of IVashington, svibanj 1945.(12) Citati su iz Frankfurter Zeitung, 26. rujna 1930.(13) Nazi Conspiracy and Aggression [u daljnjem tekstu NCA], Dodatak A, str.1194 (Niirnberki dokument u daljnjem tekstu ND EC-440).(14) Otto Dietrich, Mit Hitler in die Macht.(15) Funkovo svjedoèanstvo, NCA, Dodatak A, str. 11941204 (ND EC-440), i NSA, V, str. 478-95 (ND 2328-PS). Thyssenove izjave su iz njegove knjige / Paid Hitler, str. 79108.(16) NCA, VII, str. 512-13 (ND EC-456).

POGLAVLJE 6(1) Prema Heidenu, Der Fiihrer, str. 433.(2) Heiden, History of National Socialism, str. 166.(3) Goebbels, Kaiserhof str. 1920.(4) Ibid, str. 80-81.(5) Wheeler-Bennett, Nemesis, str. 243.(6) Prednji citati su iz Goebbels: Kaiserhof, str. 81 104.(7) Francois-Poncet, op. cit., str. 23.(8) Franz von Papen, Memoirs, str. 162.(9) NCA, Dodatak A, str. 508 (ND 3309-PS).(10) Hermann Rauschning, The Voice of Destruction.(11) Goebbels ovaj put nije bio uhvaæen nespreman kao 13. kolovoza. Smjesta je dao tampi uvid u razmijenjenu korespondenciju i ona je bila objavljena u jutarnjim

listovima 25. studenog. Dostupna je u Jahrbuch des Offentlichen Rechts, svezak 21, 193340.(12) Papen, op. cit., str. 21617.(13) Ibid, str. 220.(14) Ibid, str. 222.(15) Frangois-Poncet, op. cit., str. 43. On pogreno kae »sedamdeset dana«.(16) NCA, II, str. 922-24.(17) Kurt von Schuschnigg, Farewell, Austria, str. 16566.(18) Zaprisegnuta Meissnerova izjava, NCA, Dodatak A, str. 511.(19) Hammersteinov memorandum, Wheeler-Bennett, Nemesis, str. 280.



(20) Hitler's Secret Conversations, str. 404.(21) Papen, op. cit., str. 24344.396POGLAVLJE 7(1) NCA, III, str. 272-75 (ND 351-PS).(2) Goebbels, Kaiserhof, str. 256.(3) Vidi zaprisegnutu izjavu Georga von Schnitzlera, NCA, VII, str. 501. (ND EC-439); Goringovi i Hitlerovi govori, NCA, VI, str. 1080 (ND D-203); sasluanje Schachta, NCA, VI, str. 465 (ND 3725-PS); sasluanje Funka, NCA, V, str. 495 (ND 2828-PS).(4) Goebbels, Kaiserhof, str. 269-70.(5) Papen, op. cit., str. 268.(6) Rudolf Diels, Lucifer ante Portas, str. 194.(7) Za izvore o odgovornosti za pale Reichstaga vidi: Halderova zaprisegnuta izjava, NCA, VI, str. 635 (ND 3740-PS); prijepis unakrsnog ispitivanja Giseviusa 25. travnja 1946, Trial of the Major War Criminals [u daljnjem tekstu TMWC], XII, str. 252-53; Diehlova izjava pod zakletvom, Goringovo poricanje, TMWC, IX, str. 42336, i NCA, VI, str. 29899 (ND 3593-PS); Willy Fri-schauer, The Riseand Fali of Hermann Goering, str. 8895; Dou-glas Reed, The Burning of the Reichstag: John Gunther, Inside Europe (Gunther je prisustvovao suðenju u Leipzigu). Imamnogo navodnih svjedoèanstava i priznanja onih koji tvrde da su sudjelovali u nacistièkom paleu Reichstaga ili imaju pouzdane podatke o njemu, ali nita od toga, koliko znam, nije nikad dokazano. Stanovita vjerodostojnost pridaje se samo memorandumima Ernsta Oberfohrena, nacionalistièkog poslanika, i Karla Ernsta, voðe berlinsk

ih odreda SA. Obojicu su nekoliko mjeseci nakon palea likvidirali nacisti.(8) NCA, III, str. 968-70 (ND 1390-PS).(9) NCA, IV, str. 496 (ND 1856-PS).(10) NCA, V, str. 669 (ND 2962-PS).(11) Dokumente der deutschen Politik, I, 1935, str. 2024.(12) Francois-Poncet, op. cit., str. 61.(13) Tekst zakona, NCA, IV, str. 638-39 (ND 2001-PS).(14) Zakoni od 31. oujka i 7. travnja 1933, svi u NCA, IV, str. 640-43.(15) NCA, III, str. 962 (ND 1388-PS).(16) Goebbels, Kaiserhof, str. 307.(17) NCA, III, str. 380-85 (ND 392-PS).(18) Zakon od 19. svibnja 1933, NCA, III, str. 387 ( ND 405-PS).

(19) Goebbels, op. cit., str. 300.(20) NS Monatshefte, br. 39 (lipanj 1933).(21) Citati od 1. i 6. srpnja u Bavnes, I. str. 287 i str. 86566.(22) Iz studije pod naslovom Moji odnosi s Adolfom Hitlerom i strankom, koju jeadmiral Raeder napisao u Moskvi, poto je bio pao u sovjetsko zarobljenitvo, i koja je bila dostupna u Niirnbergu. NCA, VIII, str. 707.(23) Baynes, I, str. 289.397(24) Spengler, Jahre der Entscheidung, str. Viii.(25) Blombergova direktiva, TMWC, XXXIV, str. 487-91 (ND C-140).(26) Citirao Telford Tavlor u Sword and Swastika, str. 41. Dokumenti0 Seecktovoj djelatnosti nalaze se sad u Nacionalnom arhivu u Washingtonu.

(27) Izvor za 'Pakt Deutschland je Weissbuch iiber die Erschiessung des30. Juni, 1934 (Pari, 1935), str. 5253. Herbert Rosinski u The German Army, str. 22223, potvrðuje uvjete pakta. Bullock1 Wheeler-Bennett prihvaæaju ih u svojim djelima o tom razdoblju. Izvor zasastanak generala 16. svibnja je djelo Jacquesa Benoist-Mechina Histoire de l'Armee Allemamle depuis l'Armistice, II, str. 553-54.(28) Rede des Vizekanzlers von Papen dem Universitatsbund, Mar-burg am 17 Juni, 1934 (Berlin: Germania-Verlag).(29) Papen, op. cit., str. 310.(30) NCA, V, str. 654-55 (ND 2950-PS).



(31) Papen, op. cit., str. 33033.POGLAVLJE 8(1) Leo Stein, / Was in Hell with Niemoeller, str. 80.(2) Neumann, Behemoth, str. 109. On kae da su citati iz istraivaèkog projekta 'Antisemitizam' Instituta za socijalno istraivanje, objavljenog u Studies in Phiiosophy and Social Science, 1940.(3) Rauschning, The Voice of Destruction, str. 54.(4) Stevvart W. Herman, Jr., It's Your Souls We Want, str. 15758. Herman je bio pastor Amerièke crkve u Berlinu od 1936. do 1941.(5) Tekst se nalazi u Hermanovu djelu, op. cit., str. 297300, i u New York Timesu od 3. sijeènja 1942.(6) Izjava pod zakletvom od 19. studenog 1945, NCA, V, str. 73536 (ND 3016-PS).(7) Veæina stranih dopisnika u Berlinu èuvala je zbirku takvih bisera. Moja se izgubila. Citati su iz Phillippa Lenarda, Deutsche Physik, predgovor; Wallace Deuela, Poeple under Hitler; Williama Ebsteina, The Nazi State.(8) Wilhelm Ropke, The Solution of the German Problem, str. 61.(9) Citirano u djelu Frederica Lilgea The Abuse of Learning: The Failure of the German University, str. 170.(10) Schirachovo amerièko porijeklo obrazloio je u svojoj knjizi 22 Cells in Nuremberg, str. 8687. Douglas M. Kellev, amerièki psihijatar u niirnberkom zatvoru u toku suðenja glavnim ratnim zloèincima.(11) Reichsgesetzblatt, 1936, Dio 1, str. 993. Citiran u NSA, III, str. 972-73 (ND 1392-PS).398

\(12) Iz njegove knjige, Basic Facts for a History of German War and Armament Economy. Citirano u NCA, I, str. 350 (ND 2353-PS).(13) Izvjetaj ministarstva od 30. rujna 1934, NCA, VII, str. 3069 (ND EC-128);Schachtov izvjetaj od 3. svibnja 1935, NCA, III, str. 82730 (ND 1168-PS); tekst tajnog Zakona o obrani Reicha, NCA, IV, str. 934-36 (ND 2261-PS).(14) NCA, VII, str. 474 (ND EC-419).(15) Thyssen, / Paid Hitler, str. XV, 157.(16) Citirao Neumann u Behemoth, str. 432.(17) Ebenstein, op. cit., str. 84.(18) NCA, III, str. 568-72 (ND 787, 788-PS).(19) The Third Reich, priredili Baumont i dr. str. 630.(20) Izraz Eugena Kogona. Vidi njegovu knjigu Der SS Staat das System der deuts

chen Konzentrationslager. Neto skraæena verzija pojavila se u engleskom prijevodu, The Theory and Practice of Hell. To je najbolja studija o nacistièkim koncentracionim logorima koja je dosad napisana. Kogon je u njima bio sedam godina.(21) Citirano u NCA, II, str. 258 (ND 1852-PS).(22) NCA, VIII, str. 243-44 (ND R-142).(23) Volkischer Beobachter, 20. svibnja 1936.399INDEKSAEG (Allgemeine Elektrizitatgesel-Ischaft) 221 Afrika 142 Allian: osiguravajuæe drutvo 220,300Alzas i Lotaringija 111 Amann, Max 100, 139, 351-2 Antisemitizam 68-9, 81, 88 (fusnota), 89, 95, 98, 173, 338, 357;

vidi takoðer idovi Arras 74Arbeitskommando 121 Arco-Valley, grof Anton, 78 Arijevska nadmoæ 141, 1468,168-9, 173. 220, 340, 350, 356.357 Austrija 60-72, 83, 120, 157, 202,210, 340; Anschluss 44, 89, 144,304Bad Harzburg 233Balkanske drave 304Ballerstedt 91Barmen 340



Barth, Karl 358Bavarska 71, 7882, 85, 9092, 102-3, 118-124; Hitlerove tekoæe s vladom 1868, 202, 2247 (vidi takoðer Pivnièki puè); pokrajinska vlada ukinuta 293; nacistièka vladavina uBavarskoj 294. 318; vitli takoðer MiinchenBavarska, kraljevina 157Bavreuth 170, 176BBC 353Bechstein, Carl 221Bechstein, Helene 96Beck. Ludwig, general 217400Beè 47, 389; Hitlerova mladost u 54-70, 87Beethoven, Ludwig von 161Belgija 111Berchtesgaden (i Obersalzberg) 47. 102, 180, 200, 2023, 250, 253; Berghof 102,203(fusnota); diplomatske konferencije u Berghofu 334; VVachenfeld (vila) 145, 203Berchtold, Joseph 190Berghof, vidi pod BerchtesgadenBerlin, revolucionarna agitacija (1918) 103, 107; SA nasilja u, 223, 248Berlinsko sveuèilite 161, 162, 178, 195, 344, 356, 357Berliner Arbeitzeitung 193Berliner Borsenzeitung 218Berliner Tageblatt, 195Berlinski filharmonijski orkestar, 346

Berlinska dravna opera 346Biblija, zabrana 344Bieberbach, Ludwig 357Bijela knjiga o pokolju 30. lipnja 1934. 322Bismarck, Otto, von princ 152, 156-161, 261, 289, 293Bismarckova omladina 233Blomberg, VVernervon. general 229 272, 274, 302, 306, 307, 311, 318, 325, 338; Pokolj (1934) 311-317, 379, 382 vidi i Rohm, ErnstBodelschwingh, Friedrich von, pastor 339Bormann, Martin 226, 343, 388Bosch, dr Karl 280Bose, Herbert von 316, 321Brandenburg 249

Brauchitsch, Waltervon, feldmaral310Braunau na Innu 43, 47 Bredow, Kurt von. general 323325, 325 (fusnota) Bremen 319, 321 Breslau (Breslavva) 307 Brest Litovsk 111 Bruckman, Hugo 220 Briickner. Wilhelm, poruènik 123 Briining, Heinrich 110 (fusnota),211, 212, 229235, 238247,258,250.260.281.287,292, 313 Brunsvvick 362Buch, VValter, major 192, 319 Buchrucker, major 121 Bund deutscher Madel 189, 361 Bund. Oberland 128, 130, 131Caprivi de Caprara de Montecuc-coli, grof Georg von, general 261 Chagall, Mare 349 Chamberlain, Houston Stevvart 168,

170177 Chamberlain, sir Neville Bowles,feldmaral 170Clemenceau, Georges 111. 114, 142 Commerz und Privat Bank 220 Compiegne 73 Crkvai drava 336-344 »Crkva Reicha« ili »Nacionalnacrkva Reicha« 339, 343 Crna fronta 224 Crne koulje, vitli SS »Crni Reichsvvehr« 121, 28 Czernv, Josef 146Èehoslovaèka 144; Hitlerovi ratniplanovi protiv 307 Èetverogodinji plan 370, 372, 375,388D'Abernon, lord 179 (fusnota) Dachau 322, 342 Dahlem 340. 341-2



Danner, general von 129 Danzig (Gdansk) 89, 144, 253, 304,308Danska 111. 157Darmstadterund Nationalbank 210 Darre, Walter 226, 298, 365-6 Davvesov plan 180, 209 Demokratska stranka (Staatspartei)109, 275, 294 Der Angriff 225, 351 Der Deutsche Erzieher 355 Der Einsame Gust (Goebbels) 195 Der Sturmer 69, 101, 173 Deutsche Allgemeine Zeitung 350 Deutsche Bank (Njemaèka banka)220Deutsche Kreditgesellschaft (Njemaèko kreditno drutvo) 220 Deutscher Kampfbund 119, 123,124, 131Deutscher Wehrgeist 213 Deutsches Jungvolk 189, 361, 362 Deutsche Zeitung 237 Deutschland (njem. krstarica) 311,326Deutschland erwache 93 Deutschland iiber Alles 145. 224.292Die Chemische Industrie 359 Diehn, August 220 Diels. Rudolf 283, 284 Dietrich, Otto 219, 320, 324 Dietrich, Sepp 320 (fusnota) Dimitrov, Georgi 285 Dingfelder,dr Johannes 88 Dollfuss, Engelbert 322, 330 Dom Njemaèke umjetnosti, Miinchen 348Domovinska tronta (Vaterlandi-sehe Front) 83 Dreesen, Herr 318 Dresden 170, 356 Dresdenska banka 220 Dressler-Andress, Horst 353 Drexler, Anton 82-3, 87-89, 94, 187401

Drutvo naroda 180, 209, 306, 307 Dusterberg, Theodor 238240Ebbinghaus, Julius 358Ebert, Friedrich 80 (fusnota), 104,105-6, 107, 108 (fusnota), 111,113, 120, 235 Eckart, Dietrich 85, 86, 96, 99,102, 160, 187 Eden, Anthonv 311 Eher Verlag, 140, 351 Ehrhardt, kapetan 79, 91,122 Ehrhardtova brigada 79, 92 Einstein, Albert 344, 357, 359 Eisner, Kurt 78 Ellis, Havelock 345 Engleska 160, 364 Ernst, Karl 284, 31922, 322 Erzberger, Matthias 80, 91, 103,112Esser, Hermann 100-101, 102, 187 Evropa, Njemaèka ekspanzija u.142144; Njemaèka vlast u E-vropi 42

Feder, dr Gottfried 81, 8789, 144, 197, 219, 297, 371Federacija crkava 339Femegerichte 121 (fusnota)Feuchtvvanger, Lion 344Fichte, Johann, Gottlieb 161Filmska industrija, nacistièki nadzor nad 3523Fischlham, 49Ford, Henry 226, 378Francuska 142; odnosi s Njemaèkom prije Hitlera 111, 116, 142, 304, 305, 309Franck, James 356Francois-Poncet, Andre 42, 247, 256, '290, 324Frank, Hans 192, 214, 225, 380, 390Frankfurter Zeitung 77 (fusnota), 316, 364

Franjo Josip, car 67Friedrich Veliki 152, 253, 289Friedrich III, kralj Pruske 155Freikorps (»dobrovoljaèki odredi«) 78, 79, 105, 108, 228Freud, Sigmund 345Frick, Wilhelm 126, 219, 222, 225, 251, 255, 256, 259, 263, 269, 273, 293, 294,317, 341, 352, 384, 388Friedrich Wilchelm, prestolonasljednik 232, 238, 240, 289Fritsch, Freiherr Werner von, general 311, 318Fronta rada 296, 3788



Funk, Walter 218-21, 251, 256, 370Furtvvangler, Wilhelm 346Galen, grof 342Garbo, Greta 236Generaltab 105, 162, 260; zabranjen Versajskim ugovorom 112 (fusnota); ponovo obrazovan kao Truppenamt 117Gera 315, 316Germama 316Gerothvvohl, prof. M. A. 179 (fusnota)Gessler, Otto 120, 121 (fusnota)Gestapo (Geheime Staatspolizei, Tajna dravna policija) 2834, 323, 332, 382; progoncrkava 335, 339-341; postanak 382-3, 385; Himmler imenovan efom 313Gide, Andre 345Gieseking, Walter 346Gisevius, Hans Bernd 284Gissinger, Theodor 51Glasl-Horer, Anna 46Glazba, nacistièki nadzor nad 345Gobineau, Joseph Arthur de, grof 168-9, 172Goebbels, Paul Joseph 41, 42, 221, 236-261, 263-66, 268, 281 283; biografski podaci 194 201; podrava radikalnu nacistièku frakciju 194, 219,299, 312;402ef propagande u stranci 224, 225; pale Reichstaga 282-4; ministar propagande 28990,295,298, 312, 327, 334, 344-353, 389; uloga u likvidaciji Rohma 318, 319; palje

nje knjiga, nadzor nad umjetnièkim stvaralatvom 344-353Goring, Carin von Kantzovv (rod. barunica Fock) 100, 223Goring, Hermann 40, 102, 187, 221, 223, 254, 255, 263, 268-9, 271, 273, 333, 334, 383; porijeklo 99; u Pivnièkom puèu 126, 131 3; uivanje droga 222; u Reichstagu 244252, 254, 255, 288; ef pruske policije i vlade 273, 281, 294, 298, 312, 313; pale Reichstaga 2837; »Hit-ler je zakon« 297, 379; vojni èin 313; suprotstavlja se Rohmuovodi do èistke 3123. 318-321, 325; program protiv idova 338; ekonomski diktator Reicha 370, 388; nacifikacija sudova 379 -381Goethe, Johann Wolfgang von 161, 163, 347Graefe, Albrecht von 193Graf, Ulrich 100, 125, 131, 132, 192Grassmann, Peter 296Greiner, Josef 60 (fusnota), 70

Groener, Wilhelm, general 1067, 112-13, 114, 214, 217, 228-9, 235, 240, 241, 242,243, 244, 260Grosz, George 348Griine Post 352Grzesinski, Albert C, 115Gurtner, Franz 134, 187, 247Gumbel, E. I. 358Guverneri Reicha 294Haber, Fritz 356 Hailsham, lord 307 (fusnota) Hale, Oron J., prof. 208 Hamburg 122, 248, 389Hamburg-Amerika linija 220Hammerstein, Kurt von, general 39, 40, 229, 242, 270, 271, 302, 325Hanfstaengl, Erna 203

Hanfstaengl, Ernst (Putzi) 96 (i fusnota) 8 (i fusnota), 102, 133, 283Hanisch, Reinhold 60 (fusnota), 61Hannover 197, 342Habsburgovci 55, 58, 65, 67, 70, 153Harrer, Karl 83, 87Harzburka fronta 233Haug, Jenny 203Hauptmann, Gerhart 347Haushofer, prof. Karl, general 98Hegel, Georg VVilhelm Friedrich 161-2, 163, 178



Heideger, Martin 358Heidelberko sveuèilite 194, 356Heiden Erhard 190Heiden, Konrad 45, 48, 60 (fusnota), 70 (fusnota), 86, 95, 137, 171, 193, 199, 204, 206Heinemann, general 191Heiss, kapetan 122Held, dr Heinrich 187Helhorn, Anke 196Helldorf, Wilf von, grof 242, 271Herrenklub 265, 282Hess, Rudolf 86, 98, 226, 234, 265, 303, 323 (fusnota), 365, 382; porijeklo 989;u Pivnièkom puèu 125, 1313; pomae Hit-leru oko Mein Kampfa 138, 145Hevdrich, Reinhard 382; porijeklo 386Hiedler, Johann Georg 45, 46Himmler, Heinrich 166, 194, 220, 265, 343, 383, 387; organizacija SS, Gestapoa,njemaèke policije 190.'225, 312, 326, 383, 384; glasine da je umorio Geli Raubal 204; pomae u likvidaciji Rohma 312, 313, 318, 319, 321; istreb-ljenje idova 332403Hindemith, Paul 346Hindenburg, Oskar von, major 40, 228, 229, 262, 268-9, 271, 326 327Hindenburg, Paul von Benecken-dorf i von 40-1, 1057, 110 (fusnota), 152, 211, 229, 231-5, 242. 244-6, 249, 2514, 256, 25861, 26671. 282, 28790, 295, 308, 310. 315, 17, 326, 387; primirje 1918. i Versajski ugovor 76, 11213; predsjednièki izbori 193

2. 217, 23541; sastanci s Hitlerom 40, 205, 231, 2514, 2589; imenovanje Hit-lera kancelarom 41. 272, 278 81; senilnost 40, 41, 228, 231; posljednja bolest 299, 301,311 13; smrt, posljednja elja i testament 32631Hitler, Adolf:Osobni ivot: roðenje, porijeklo obitelji 439; djetinjstvo i kolovanje 4957; ene u vu ivotu 54, 55, 61, 75, 202-5 (vidi i Braun, Eva, Raubal, Geli); mladenaèke politièke ideje 55, 6277; mladost u Beèu 5770; antisemitizam 6871, 75, 81, 88, 89; seli u Baarsku, stupa u vojsku 71 5; sudjelovanje u ratu, ranjavanje, odlikovanja 725; poslijeratna vojna sluba 80; problem dravljanstva 2023, 238; tekoæe s porezom na priho06-9;Voda stranke: pristupa Njemaèkoj radnièkoj stranci 829; de-but u govornitvu 823, 88;stavlja program nacistièke stranke 8890; zatvoren za tvorni napad 91; postaje diktator stranke 945; njegovi doglavnici 98 101, 190-1, 221-8; veza s Lud-endorffom 119

; predvodi puè 123 134; suðen za veleizdaju 1348; u zatvoru pie Mein404Kampf 138-151, 181, 201; njegovi ideoloki izvori 139181; obnavlja stranku 185227; po-otrava nadzor nad strankom 187; pobjeðuje Strasserovu frakciju 197201; ulaguje sevojsci traeæi podrku 21318, 240. 289 -91.300-3. 310-11; »Glave æe se kotrljati«, govpostie pomoæ krupnog kapitala 218 22, 265-6, 280-1; sastanak s Hindenburgom 231, 246, 252-3, 2589, 272; manevri da bi postao kancelar 231273; predsjednièki izbori 1932. 236240; u-klanja Rohma i stranaèke radi-kale 299, 310-326 Fiihrer i kancelar Reicha unutranja politika: postaje kancelar 403,2738; rasputa Reichstag 278282; progmunista 281 88; rasputa pokrajinske vlade 286, 293; otvara novi Reichstag u Potsdamu 289290; postie da Reichstag abdicira 291 292; rasputa opozicione stranke 2945; ranjuje djelatnost sindikata 2967; objavljuje zakone protiv idova 297; njegovu politiku potvrðuju biraèi 3068; dobiva podrku vojske za predsjednitvo 311,312, 318; nas

je Hinden-burga kao predsjednik 326331; dobiva 'bezuvjetnu poslunost' vojske 327;podèinjava crkve 335 44; nacificira kulturu 3449; kmetski poloaj radnitva 373 9; anizira sudove 379 387; reorganizira dravnu upravu 387-390Fuhrer i kancelar Reicha vanjska politika: potpisuje pakt s Poljskom 3089; prvi sastanak s Mussolinijem 315; istupa iz Drutva naroda i enevske konferencije za razoruanje 3068; u-smjeruje mirovnu propaganduprema inozemstvu 305. 306 Hitler. (Schicklgruber) Alois 447, 49, 53Hitler, Alois Matzelsberger 47, 48 Hitler, Gustav 47 Hitler, Ida 47 Hitler, Klar



a Polzl 47, 53, 54, 56-7Hitlerova omladina 189, 359364 Hoerlin. Kate Eva 323 (fusnota) Hoffmann, Heinrich 100 Hoffmann, Johannes 79 Hohenzollerni 104, 112, 142, 155,159, 160, 232, 277, 289, 311,329, 339 Holstein 157Hoover, Herbert C. 210, 231 Horst, Anna 170 Horst Wessel, pjesma 41, 223, 292 Hiihnlein, major 129 Hiitler, Johann von Nepomuk 46,47Hiimer, Eduard 512 Hugenberg, Alfred 212, 233, 234,249, 258, 268, 270, 273, 274, 288,289, 290, 295, 298, 300, 308, 365I. G. Farben. njemaèki kemijski trust 220. 280 Istoèna Pruska 245, 308 Isus Krist, je li bio idov ili ne?173 Italija i Anschluss 304Jaspers, Karl 358 Jena 259Jodl, Alfred, general 217 Johst, Hans 347 Jiinger, Ernst 346 Jung, Edgar 316, 321 Jungvolk 189, 361, 362 Junkeri 105, 156, 157, 159, 233, 238, 245, 276,295. 299, 339Kaas, monsignor 280, 292 »Kabinet baruna« 247Kahr, .Gustav von 79, 103, 122, 123, 124, 125-130, 133-5, 139 (fusnota), 322Kaiserhof hotel, Berlin 40. 235. 237, 251. 263, 264, 271Kant. Immanuel 155, 163Kantzow, Carin von, vidi Goring, Carin von Kantzow

Kapp, dr Wolfgang 79 (fusnota)Kappel 387Kappov puè 40, 79, 92, 108 (fusnota), 115, 121, 122, 134, 295Katolièka akcija 316, 321. 337Katolièka mlade 336. 360Katolièki (kræanski) sindikati 281. 296Keller, Helen 345Keppler, Wilhelm 220, 265Kerr, Alfred 344Kerrl, Hans 341, 342Kiel 108Kircher, Rudolf 350Kirdorf, Emil 207, 219

Klagenfurt 52Klausener, Erich 316, 321, 3367Klintzch, Johann Ulrich 91Knilling, Eugen von 120Koch, Erich 198Kochem 386Komora za film 353Komora za glazbu 346,Komora za kazalita 347Komora za kulturu 3459Komora za likovnu umjetnost 348Komora za radio 352, 353Komora za tampu 351

Komunisti u Njemaèkoj; u razdoblju nakon prvog svjetskog rata 78, 88, 104, 1067, 120, 122, 197, 201, 212, 219, 222, 255, 266; okraji s nacistima 235, 248, 260; i Briining 2312; u izborima 1932-33. 238. 248, 256; njihovo suzbijanje 266, 281, 282,2745, 292, 381; strategija i podrka Hitleru 274; i pale Re-ichstaga 2845, 381. 385405Konfesionalna crkva 338, 340, 341 Kongres sovjeta u Njemaèkoj 107 Konigsberg 155 Kraft durch Freude, pokret 362,376-7Krause, dr Reinhardt 340 Kress von Kressenstein, generalFritz 122



Krollova operna kuæa 291 Kræanski socijalisti 63, 66 Krug prijatelja privrede (»Freun-deskreis der Wirtschaft«) KrugPrijatelja Reichsfuhrera SS 220 Krupp von Bohlen und Halbach, Gustav 221, 281,300. Kruppove tvornice 280 »Krvavi tjedan« u Berlinu 108 Kubizek, August 46 (fusnota), 54(fusnota), 55 (i fusnota), 58, 68 Kuntze, Otto 170 Kuntzen, major von 272Lachmann-Mosse, Hans 350Lambach 49Landbund 267Landespolizeigruppe General G6-ring 313Landsberg, zatvor 137, 145, 151, 179Langbro duevna bolnica 222Lebensraum 142, 363Lebenswege (H. S. Chamberlain) 171Leipart, Theodor 296Leipzig 215-17, 285Lenard, Philipp 356, 357Lenin, Vladimir Iljiè 161Leonding 49, 57Lerchenfeld, grof 103Lessing, Gotthold Ephraim 155, 161Lessing, Theodor 358Ley, dr Robert 198, 225, 264, 296, 373, 376, 377, 378, 389,Liberali, Nacionalni 109; vitli takoðer Njemaèka narodna stranka

406Lichterfelde 313, 321 Liebknecht, Karl 104, 107, 282 Linz 49, 50, 51, 52. 55,56, 57,

68, 70 (fusnota) Lippe 268Lippert, Michael 320 (fusnota) Lipski, Josef 308 Listov puk 74, 98 Litt, Theodor358 Lloyd George, David 334 Lobe, Paul 294Locarnski pakt 180, 209, 308, 309 London, Jack 345 London Daily Heralcl 306 London Spectator 306 London Times 306 Lossow, Otto von, general 122129, 135 Lubbe, Marinus van der 2845,381Ludecke, Karl 188 Ludendorff, Erich, general 76, 79,96 (fusnota), 105, 120, 127, 128-133, 134, 137, 187, 191, 192,

220, 368Ludin, poruènik 21416 Ludvvig III, kralj Bavarske 71 Ludvvigshafen 335 Lueger, dr Karl 667, 212 Ltittwitz, Walther Frh. von, general108 (i fusnota), 115 Lufthansa 223 Luther, dr Hans 298 Luther, Martin 153, 260,338 Lutze, Viktor 319 Luxemburg, Rosa 104, 107Mackensen, August von, feldmaral289, 325Mafalda, princeza 223 Malcolm, general-major 76 Mann, Heinrich 344 Mann, Thomas344, 346 Marahrens, biskup 342 Marburg (Maribor) 52 Marburg, sveuèilite u 315,

358 Marienbad (Marianske Lani) 358Mara, Karl 161, 162 Matisse, Henri 348 Matzelsberger, Franziska (FrauHitler) 47 Maurice, Emil 91, 138 (fusnota),204, 319, 322

Maurice, sir Frederick, general-major 76 (fuspota) Max, princ od Badena 76, 104, 108 Mecklenburg 243 Meinecke, Friedrich 43 Mein Kamp) (Hitler) 139-141, 145 -9, 201, 206, 207, 355; autobiografski materijal 49, 50, 51, 52. 54 (fusnota), 56, 57-64, 6872, 80, 81, 84, 85, 177; citati 43, 50. 61, 62, 63. 64, 65, 67, 68, 77, 88. 92. 141-50, 178, 305. 331, 336, 340, 348, 355 Meissner, Otto von 40, 235, 252,258, 262, 269, 272, 289 Meli, Max 167 Mendelssohn, Felix 346 Michael (Goebbels)195 Militarvtochenblatt 369 Ministarstvo propagande 250, 289,298, 349, 352 Ministarstvo znanosti, prosvjete inarodne kulture 3545 Ministarstvo privrede 36972 Ministarstvo unutranjih poslova



389Moabit zatvor u Berlinu 342 Miiller, Hermann 210 Miiller, Ludvvig 337, 339, 340Miiller, Wilhelm 357 Miinchener Neueste Nachrichten 323 Miinster 342Munchen 8692,96 (fusnota) -100, 180, 190, 194, 198-9, 204, 206, 234. 319, 348, 349; Hitler preselio u, iz Beèa 701; Hitler se vraæa u. nakon rata (1918) 75, 7881; maget za antirepu-blikanske snage 79; pokolj Roh-movih pristaa u 319322 Miinchensko sveuèilite 98, 194iMussolini, Benito 118, 304; sastanci s Hitlerom 315Mythos des Zwanzigsten Jahrhun-derts (Rosenberg) 226Mornarica, Njemaèka 112 (fusnota), 306Nacionalni klub, Berlin 93Nacionalni liberali 109Nacionalni instituti politièkog obrazovanja 362Nacionalsocijalistièki njemaèki pokret za slobodu (NS Deutsche Freiheitsbevvegung) 180, 187Nacionalsocijalistièka njemaèka radnièka stranka, nacistièka stranka, ili NSDAP 40, 59,64, 66, 180, 190-3, 201, 233. 241, 247, 251, 259, 273, 280-4, 286; osnivanjei prvi poèeci 87101; ,druga revolucija' i 'socijalizam' u 89. 192. 196. 197, 219, 224, 262, 268, 299-303, 31011, 333, 371; Hit-lerovodiktatorstvo u 935; zabranjena nakon pokuaja puèa 130, 134, 179; izborna kam

panja 186, 212, 230, 233, 236-40, 249,253-4,268,2868, 306-8; struktura 192-4, 359, 362, 373; frakcijske borbe u 191-3, 197 -8, 219, 223, 259, 260. 268. 299-303, 311 13; novèana pomoæ krupnog kapitala 207, 218 21, 256, 262, 265, 26

, 297; dobiva podrku vojske 21317; aktivnosti u Reichstagu 243, 255-6, 260, 266, 269, 291; jedina stranka u Njemaèkoj 295; nadzor nad crkvama 33544; nacifikacija umjetnosti i profesija 3449; tampe, filma, obrazovanja 349364; seljaka 364 7; radni3736; sudova 379383; taktika terorizma 286, 321,327,332, 333, 339-41,382, 389407Nacionalsocijalistièki pokret (ideologija) 67, 83, 86. 88-90. 135-7, 160-9, 175-7,180, 189-90, 356Nacionalsocijalistièki savez pravnika 380Nacionalsocijalistièki savez uèitelja 355Nacionalisti, vidi Njemaèka nacionalna narodna strankaNapoleon 161, 178, 301Napoleon III 157Narodna skuptina. Njemaèka 108, 111, 113

Narodna mornarièka divizija 107Narodna stranka, Bavarska, vidi Bavarska narodna strankaNarodni sud (Volksgerichtshof) 381Neudeck 269, 271, 315, 317, 329Neumann, Franz L. 115Neunzert, poruènik 130Neurath, barun Konstantin von 247, 273, 330, 389Niemoller, Martin, pastor 337, 339, 340, 341-2, 382Nietzsche, Friedrich Wjlhelm 161, 163-5, 167, 178, 179Noske, Gustav 107, 115»Novembarski zloèinci« 77, 85, 119, 180N.S. Briefe 193NSDAP, vidi Nacionalsocijalistièka njemaèka radnièka stranka

Niirnberg 94, 101, 119, 151, 302Niirnberki zakoni. (15. rujna 1935) 334, 388 (fusnota)Niirnberki stranaèki skupovi 151, 331Njemaèka borbena liga za obaranjekamatnog ropstva 82 Njemaèka, Drugi Reich (1871 1918) 152. 158, 159, 161. 175,289, 357 Njemaèki kræanski vjerski pokret337, 339, 340 Njemaèka matematika 356Njemaèka nacionalna narodna stranka (Nacionalisti) 109, 186, 212, 235, 238,240, 249, 255, 258. 279, 286, 288, 294-5



Njemaèka narodna stranka (ranije Nacionalni liberali) 109, 275Njemaèki poraz u prvom svjetskom ratu 737, 106Njemaèka povijest 1519Njemaèka, Prvi Reich 152Njemaèka radnièka stranka 828, 101Njemaèka, (Weimarska) Republika (1918-33)39,40,76,92,10420, 152, 158, 179, 180, 187, 188, 211, 228-35, 244, 245, 254, 261, 293, 357, 377; oruana pobuna protiv 79, 108, 115, 12234 (vidi Pivnièki puè; Kap-pov puè); problem reparacija 103, 112. 120. 180210. 211, 231, 234; Weimarski ustav 108 10. 114. 116, 232. 330. 344, 379, 387;privredni problemi 116-20. 180, 185. 208-12; izbori za Reichstag 232, 235, 23940;kraj s dolaskom Hit-lera na vlast 272, 308; odgovornost za prestanak postojanja2746; opozicija crkava 3379, 379Njemaèka vojska, vidi vojska, Njemaèka; vojska. Njemaèka,-jedinice; generaltab; Vrovna komandaOdbor nezavisnih radnika 82 Olden Rudolf 60 (fusnota), 69,199Oldenburg 246Olimpijske igre (1936) 334-5 Ordensburgen 363 Ordnertruppe 91Oruane SS jedinice, vidi pod SS Osthilfe (subvencija velikim zemljo-posjedima u Istoènoj Pruskoj)267, 269 Ott, Eugen. general 259, 260408Pale Reichstaga 223, 282-5, 287, 322, 381, 387Pangermanski nacionalisti (Austrijski) 63-7

Papen, Franz von 40, 110, 251 (i fusnota), 253-62, 280, 281, 288, 312, 328-30, 336; porijeklo 2467; intrige s i protiv Hit-lera 26572; imenovan potkan-celarom i pruskim premijerom 2725; istisnut s poloaja pruskog premijera 298; prosvjeduje protiv nacistièkih ispada 312, 315 16, izbjegao pokolju 321; poslanik u Austriji 286Parsifal (Wagner) 167Pasewalk 73, 77Philip, princ od Hessena 223Picasso, Pablo 348Pilsudski, Josef, maral 304, 309Pinder, profesor 358Pio XII, papa (Eugenio Pacelli) 336Pivnièki puè 41, 52, 125-30, 180 (fusnota), 186, 214. 247. 320, 322; proslavaobljetnice 138. 191

Pjesma Nibelunga (Meli) 166Poincare, Ravmond 116Poljska 89, 144, 304, 308; uspostavljena Versajskim mirom 111 2; pakt o nenapadanju s Hit-lerom 309; odnosi s Francuskom 309Poljski koridor 308Politièki radnièki krug 83Porsche, dr Ferdinand 378Postrojenja Hermann Goring 370Potsdam 39, 107, 249, 271Pour le Merite (njem. odlikovanje) 100Pohner, Ernst 129Polzl, Klara, vidi Hitler, Klara PolzlPotsch, dr Leopold 52

Preuss, Hugo 110, 344Privredna komora Reicha 372Progresivna stranka 109 Propast Zapada. (Spengler) 116 Proslava prvog maja (1933) 295 Protestantska crkva 33743 Proust, Marcel 345 Pruska (kraljevstvo) 1549,289,339 Pruska (federalna drava) 233, 241,248, 272, 273-5, 281, 287;vidi i Istoèna Pruska, ZapadnaPruska Prvi svjetski rat 175; Hitlerovosudjelovanje u 712; primirje



73, 76, 104, 112; mirovni uvjeti,vidi Versajski ugovorRadna sluba 355, 361-2, 364 Radna sluba za djevojke 3612 Radnitvo, Njemaèko 40, 58,5.276, 333, 3689 Raeder, Erich, admiral 302, 311,386Rajnska oblast, remilitarizacija 307 Rasa gospodara, doktrina 6370,141, 1469, 156, 161-2, 164,168-75, 338, 356, 363 Rassenkumle 311; vidi i »rasagospodara«Rastenburg, I. Pruska 166 Rathenau, Walther 80, 103, 344 Ratni veterani:Nijemci 85, 91,131, 233, 310Raubal, Angela Hitler 478, 203 Raubal. Friedl 203 Raubal, Geli 48, 2035, 231, 233,322Rauschning, Hermann 253 Real, Jean 171 Regensburg 130 Reichenau. Walter von, feldmaral272Reichsbank 221, 222, 370 Reichsbanner 242 Reichsgericht (Vrhovni sud Reicha)380Reichskriegsflagge 129, 130 Reichsrat 232, 291409TiiiiPReichstag 158, 230, 232, 246, 260, 263, 267, 286; zastupljenost nacista u 186, 1

93, 212, 223, 225, 249, 260, 277, 288, 291; nacistièki program u 219, 243, 250, 273, 288-95, 330, 339; rasputanje 211, 235, 245, 247, 2548, 268, 270, 280; izbori za212, 249, 256, 308, 339; Goebbels iskljuèen iz 237; podrka vladi Hitler-Papen 270,289-95, 308, 388; Hitlerovi govori u 309, 336; o miru 262; o pokolju 1934. 319,322, 324, 325-6, 379Reichsverteidigungsrat (Savjet za -obranu Reicha> 302, 388; reparacije, njemaèke, prvi svjetski rat 103, 112, 120, 185, 210, 231, 234Reinhardt, Max 346Remarque, Erich Maria 344Reventlow, grof Ernst 193Rhevdt 194 'Ribbentrop, Joachim von 334, 389Richthofenova lovaèka eskadrila 100

Rimokatolièka crkva 65, 66, 109, 116, 187, 237, 249, 294, 336-7, 341Rimsko carstvo 169, 171Ropski rad 179Rosen, grof Eric von 100Rosenberg, Alfred 86, 124, 131, 160, 175, 178, 187, 192, 226, 243; porijeklo 99Rossbach, poruènik 122Rosterg, August 220Rohm, Ernst 41, 85, 96, 119, 190, 243, 241; porijeklo 85; s Gbrin-gom organiziraSS 100; u Pivniè-kom puèu 123, 129, 132, 134, raskida s Hitlerom (1925) 184; vraæa seu stranku, na èelu SA, SS 2234, kontakt sa Schleicherom 230, 2423, 313; prijateljstvo s Hitlerom 303, 314; imenovan u kabinet 303; razilazi se s Hit-410lerom zbog radikalizma 299 303, 31014; njegova likvidacija 381-21, 324-6, 386

Ropke, Wilhlem 157, 163 (fusnota), 358Ruhr 116, 120Rupprecht, prestolonasljednik Bavarske 96, 119, 124, 130Russell, Bertrand 164 (fusnota)Rust, Bernhard 198, 354Riigen 376SA (Sturmabteilung, jurinici ili Smeðe koulje) 41, 215, 223, 225, 296 (fusnota), 339, 355, 373, 382, 383; poèeci 85, 91, 99; u Pivnièkom puèu 12630; sukob s vojskom 189, 15, 299 303, 31015, 326; Bruningova zabrana 2416, Hitler suzbija 310, 312. 31826Sachsenhausen 341, 342



Sack, dr Carl 214Salzburg 70 (fusnota)Sanger, Margaret 345Santavana, George 164Saska 122Sauerbruch, dr Ferdinand 358Savez njemaèkih omladinskih drutava 35960Schacht, dr Hjalmar H. G. 180, 221-2, 251, 280-1, 298, 330; planovi za ratnu privredu 36970Scheidemann. Philipp 80 (fusnota), 103, 104, 111, 115Schelling, Friedrich Wilhelm Joseph von 167Scheubner-Richter. Max Erwin von 124, 126, 127-33, 187Schicklgruber, Alois 45, 46Schicklgruber, Maria Anna 44Schiller, Johann Christoph Friedrich von 161, 170, 347Schirach, Baldur von 226, 35960, 389Schleicher, Kurt von, general 39, 110 (fusnota), 211, 228-35,i 1241-51, 253, 259-62, 313;porijeklo 22830; na poloajukancelara 26271. 330; rtva upokolju 321, 325 Schleswig 111, 157 Schmidt, Theresa 53 Schmid, dr Willi 323 Schmitt, dr Karl 300, 371 Schneidhuber, Obergruppenfuhrer319, 321

Schnitzler, Arthur 345 Schnitzler, Georg von 220, 280 Schonaich, generalFreiherr von77 (fusnota)Schonerer, Georg Ritter von 65 Schopenhauer, Arthur 167 Schroeder, barun Kurt von 220,265, 266Schulenberg, grof von 329 Schulz, dr Walter 133 Schuschnigg, Kurt von 268 Schutzstaffel, vidi SS Schvvarz, Franz Xavier 206 Schvverin von Krosigk, grof Lutz247, 370Seeckt, general Hans von 79, 108 (fusnota), 114, 120-2, 129, 213, 217, 228, 309Seidlitz, Gertrud 96 Seisser, pukovnik Hans von 1229,134-5Seljak, njemaèki 152-5, 338, 364 Shakespeare, William 347 Shaw, George Bernard 347

Siemens, elektrièna kompanija 221 Sinclair, Upton 345 Sindikati 79, 207, 232, 237, 241,248, 257, 260, 267, 274, 280, 295-7, 333, 373, 379; vidi i radnitvo, njemaèkoSjedinjene Amerièke Drave (Amerika) 185, 377Slaveni 63, 143, 148, 155, 156, 172Sjevernonjemaèki Savez 157Sluba sigurnosti, vidi SDSmith, kapetan Truman 96 (fusnota)Smeða kuæa, Munchen 190Smeðe koulje, vidi SASocijaldemokrati, Austrijski 58, 63-4, 91Socijaldemokrati (Socijalisti), Njemaèki 76 (fusnota), 77-9, 83, 104, 105, 108, 15

8, 159 (fusnota), 197, 212, 234, 235.8, 241, 248, 249. 257. 260, 266, 276. 281, 286, 288, 291, 292, 306, 332,339; proglaavaju Republiku 105; nagodba s vojskom 105 7, 114; najveæa stranka u zemlji 108, 158, 180, 186; stranka rasputena 294Socijalisti, lijevi 104Somma, rijeka 74Sondergericht, vidi Specijalni sudSovjetski Savez (Rusija) 107, 229, 304,333; Hitlerovi planovi prema 142-4Spa, Njemaèka 106, 113, 232Spaljivanje knjiga 344Spartakovci 104. 107; vidi i Komunisti u Njemaèkoj



Specijalni sud (Sondergericht) 342Spengler, Oswald 116, 303Spital 44, 46, 47, 53Sportpalast (Palaèa sportova), Berlin 302, 340SS (Schutzstaffel), Crne koulje 218, 220, 225, 296 (fusnota), 300, 373, 383; organizacija 190; kontrolira policiju 282, 381; sukob s vojskom 310, 326; uloga u pokolju i likvidaciji Rohma 313. 318, 320. 321. 322. 323Stadelheim zatvor, Munchen 320Slahlhelm (Èelièni ljemovi) 233, 238, 281Staropruska crkvena unija 337Stark, Johannes 356Stefanie 55Steyr 50, 53St. Germain, Ugovor u 90411Stotzingen, barunica 321 Stranka centra 109, 116, 210, 212,237, 247, 249, 254, 258, 275,280, 281, 287, 289, 292, 294,336 Strasser, Gregor 187. 192-200,205. 219. 222-5. 230. 234. 238.240, 251, 259, 260, 262-3, 268,321, 323 Strasser, Otto 193, 197, 198, 224,323Strauss, Richard 346 Streck, major 133 Streicher, Julius 69, 94, 101, 132,

173, 187 Stresemann, Gustav 109, 120, 123,180, 209, 308 Strones 44Sturmabteilung, vidi SA Svastika 92-3, 344kole Adolf Hitler 362 leska 308Tajni kabinetski savjet, (GeheimerKabinettsrat) 388 Tavlor, Telford 77 (fusnota) Teddy-puder protiv znojenja60 Tegernsee 249 Tempelhof, uzletite 295 Terboven, Josef 318 Teutonski vitezovi143, 363 Thomas, general-major Georg 368 Thiiringen (Thiiringija) 122, 225.259, 263 Thyssen, Fritz 207, 220, 221, 223,262, 281, 300, 371, 373 Tiergarten, Berlin 41 »Tisuægodinji Reich« 42, 331 TocquevilleAlexis de 168 Tolischus, Otto D. 165 (fusnota) Tomaschek, Rudolphe 356 »Topoviprije maslaca« 333 Torgler, Ernst 255, 285 Totalni rat (Ludendorff) 368 Traunstein80 Treblinka 384

Treitschke, Henrich von 158, 161,162, 163Tridesetgodinji rat 1534 Troost, profesor 237 Trotha, admiral Adolf von 360 Truppenamt 117Udruenje za pomoæ sveæenicima340Ulm 214, 217 Uhrfahr 53Ured za hranu, Reicha 366 USCHLA (Untersuchung undSchlichtungs Ausschuss, Odborza istragu i poravnanje); 191,319 USSR, vidi Sovjetski SavezVajmarska Republika, vidi Njemaèka RepublikaVatikan 336

Venecija 315Vermeil, Edmond 171Versajski ugovor 77, 79, 90, 110-12, 114, 119, 213, 216, 231, 277, 304. 306, 307, 332Vijeæe narodnih predstavnika 107Vojni okrui (Wehrkreise): VII (Miinchen) 81, 85Vojni zakon (20. srpnja 1933) 302Vojnièki savjeti 80, 107Vojska Njemaèka (i Reichswehr) 120-3, 155, 216, 217, 242, 310, 311, 369, 373, 378;u doba Republike: politièke aktivnosti 40, 75-81, 85, 94, 1058, 120, 121, 212, 213



, 229-30, 241-4, 260-1, 267, 272, 284, 317; politika prema primirju i Versajs; kom ugovoru 757, 105, 112 -15, 119, 120; stav prema Republici 759, 105, 11214, 119-20, 213-18; progon ljevièara 80, 1067, 120, 248; odnosi s nacistima (do 1934) 94, 128-31, 137, 213-18. 272,412279-82. 289-91. 299-303. 310-13, 318, 325-9; Hitlerovo doba: potcinjavanje Hitleru 3279; ekspanzija i reorganizacija koje je izvrio Hitler 362-4Vogt, general 360Volksvvagen 377, 378Volkischer Beobachter 96, 99, 122, 146, 176, 187, 190, 191, 200, 213, 214, 226, 234, 239, 303Volkischer Staat 14850Wachenfeld, vidi pod Berchtesga-denWagner, Adolf 319, 331 VVagner, Cosima 170 Wagner, Richard 54, 136, 161,1658, 170 VVagner, Siegfried 166 Wagner, Winifred 166, 203, 204 Wahnfried 166, 171 Waldtrudering 190 Waldviertel 45Wcmderer, Der (Goebbels) 195 VVarburg, profesor 356 Wasserman, Jakob 344 Weber.Christian 100, 319 Wecke, major 271 Wehrpolitischer Amt SA, 189 Wehrwirtschcift(ratna privreda) 368 Weimar 109^ 110, 259 VVeissler, doktor 341 VVelke Ehm 352 Wel!s, H.G. 345 VVendt, poruènik 21416 Wessel, Horst 223-4 Westarp, grof von 109 Westfalen 318; mir 153-4 \Vheeler-Bennett, John W. 76(fusnota), 108 (fusnota), 325(fusnota)

Wiechert, Ernst 346 \Viessee 314, 319, 320 Wilhelm I, kralj Pruske i carNjemaèke 158 Wilhelm II, Kaiser 73, 76, 104,106, 109, 112, 158, 168, 170, 172, 1745, 176, 232, 290, 293 \Villstatter, Richard 356 Wilson, Woodrow 104, 111 VVittelsbachovska monarhija 79,120. 124, 128 Wittenberg 340 Wolf, Otto 220 Wolferts, Alfred 387Youngov plan 209, 221 Ypres 73, 74Zakon o javnim slubama (7.travnja 1933) 380 Zakon o dravnim slubama (26.sijeènja 1937) 380 Zakon o nasljedstvu zemlje (29.rujna 1933) 366-7 Zakon o obnovi Reicha (30.sijeènja 1934) 294, 388 (fusnota) Zakon o obrani naroda i drave(28. veljaèe 1933) 285, 383 Zakon o obrani Reicha, tajni (21.

svibnja 1935) 368 Zakon o punomoæi (23. oujka1933) 289, 291-3, 330, 388 Zakon o reguliranju rada (»Povelja rada«) (20. sijeènja 1934)373 Zakon o tampi (4. listopada 1933)349 Zakon za zatitu Republike (1922)103Ziegler, Adolf 205 (fusnota) Zollner, doktor 342 Zola, Emile 345 Zweig, Arnold 344 Zweig, Stefan 66, 344eljezni kri 74, 192enevska konferencija o razoruanju 272, 299, 306, 307idovi 219, 238, 266; Hitlerova mrnja prema 6871, 75, 86, 89, 141, 144, 148,161, 188;413

njemaèko pisanje protiv 161, 172, 338; nacistièki progon idova 304, 310, 338; iskljuèeje.iz umjetnosti i profesija 346, 3501, 3557, 380; zakoni protiv 334-5414SADRAJUvodna napomena (V. Kljakoviæ) 5Predgovor (W. L. Shirer) 31Knjiga prva: Uspon Adolfa Hitlera 371. Raðanje Treæeg Reicha 392. Roðenje nacistièke stranke 73



3. Versailles. Weimar. Pivnièki puè 1044. hltlerove misli i korijeni treæeg reicha ^t39~Knjiga druga: Trijumf i konsolidacija 1835. PUT DO VLASTI: 1925 31 1856. Posljednji dani Republike 1931 1933 2287. Nacifikacija Njemaèke: 19331934 2788. ivot u Treæem Reichu: 19331937 332 Napomene

391 Indeks400

NAKLADNI ZAVOD ZNANJE, ZAGREB ZA IZDAVAÈA: DRAGUTIN BRENCUNLIKOVNO OPREMIO: ALFRED PALTEHNIÈKI UREDNIK: SREÆKO JOLlCTISAK: GRAFIÈKI ZAVOD HRVATSKEZAGREB, 1977Knjinica Zelina1:1:1:: II:540010410

Uspon Adolfa Hitlera - Trijumf i Konsolidacija

Documents

Transcript of Uspon Adolfa Hitlera - Trijumf i Konsolidacija