1. U kakvom su meðusobnom odnosu upravljanje i odluèivanje?Kako smo stavili znak jednkosti izmeðu upravljanja i odluèivanja, a proces odluèivanja obuhvaæa upravljaèke, rukovoditeljske i izvršne odluke iz toga proizilazi da se funkcija rukovoðenja u preduzeæu ostavaruje samo kroz rukovoditeljske odluke.Kroz rukovoðenje se ostvaruje samo menadžersko odluèivanja u preduzeæu.

2. U kakvom su odnosu rukovoðenje i odluèivanje?Rukovoðenje je odreðeno funkcijom upravljanja tj. nositelj funkcije upravljanja odreðuje nositelje rukovodeæih aktivnosti u preduzeæu.Razvojem podjele rada rukovoðenje se izdvaja iz upravljanja, što znaèi da postaje posebna aktivnost posebne kategorije ljudi (rukovoditelja)Odluèivanje je suština upravljanja,Upravljati preduzeæem znaèi odluèivati,Upravljanje preduzeæem jeste donošenje odluluka.Upravljanje je znatno šire od odluèivanja, zato što ono obuhvata sve faze procesa odluèivanja, ne samo fazu donošenja odluke.

3. U kakvom su odnosu menadžment i odluèivanje?Odnos menadžementa i odluèivanja se svodi na odnos menadžmenta i rukovoðenja stim da se u tom odnosu misli iskljuèivo na menadžersko odluèivanje i menadžerske odluke.Odluèivanje je izuzetno važno za menadžment i ono je prisutno u svim funkcijama menadžmenta (planiranju, kadrovskom popunjavanju, voðenju i kontroliranju)

4. Kakvu ulogu meðu brojnim menadžeskim funkcijama zauzima odluèivanje?Odluèivanje je izuzetno važno za menadžment i ono je prisutno u svim funkcijama menadžmenta (planiranju, kadrovskom popunjavanju, voðenju i kontroliranju)Odluèivanje je suština upravljanja.Odluèivanje predstavlja konstitutivni elemenat upravljaèke djelatnosti.Odluèivanje dominira procesom upravljanja, te je stoga upravljanje prvenstveno, ali ne iskljuèivo, odluèivanje

5.Navedite definiciju odlièivanja prema H. Simonu?Odluèivanje je proces identifikacije skupine moguæih alternativa i izbor najpovoljnije od njih.

6.Nevedite definiciju odluèivanja prema Zoltanu Baraèkai?Odluèivanje je proces rješavanja problema, što znaèi da onaj ko odluèuje mora vidjeti problem.

7.S obzirom na sposobnost odluèivanja donositelji odluka mogu pripadati sljedeæim tipovima ljudi.Navedite èetiri tipa?S obzirom na sposbnost odluèivanja donositelji odluka mogu pripadati sljedeæim tipovima ljudi:a) Tip ljudi “ne zna da ne zna” (najopasniji za odluèivanje) b) Tip ljudi “zna da ne zna” ( manje opastan)c) Tip ljudi “ ne zna da zna” (nesiguran)d) Tip ljudi “zna da zna” (najpoželjniji)

8.Navedite definiciju poslovnog odluèivanja.Poslovno odluèivanje je svako odluèivanje izvan sfere privatnosti.Poslovno odluèivanje proces koji traje kraæe ili duže vrijeme, u kojem se vrši izbor izmeðu najmanje dvije ili više moguænosti da bi se riješio problem u poslovnim situacijama zbog kojeg smo pokrenuli proces odluèivanja.

9.Karakakteristike uspješnih menadžera kao donositelja odluka u turbulentnoj okolini su? Pribavljaju informacije o problemu odluèivanja u pravom trenutku kako bi mogli razviti intuitivno sagledavanje problema, Generiraju veæi broj moguæih rješenja problema, Traže savjete i konsultacije svojih suradnika, Konsultuju širi krug èlanova organizacije, Odluke donose brzo i iste brzo implementiraju.

10.Faktori koji utièu na približavanje trenutka nastanka problema i trenutka uoèavanja problema su?Faktori koji utièu na približavanje trenuka nastanka problema i trenutka uoèavanja problema su: znanje; sposobnost; vještine i iskustvo donosioca odluka

11.Kontigencijski pristup odluèivanja, razmatrajuæi meðusobni odnos slaganja/neslaganja ciljeva i definisanja problema sa metodama rješavanja problema, razlikuje èetiri modularna pristupa (modela), i to:MODEL KOALICIJEMODEL KANTE ZA SMEÆERACIONALNI MODELMODEL POKUŠAJA I POGREŠKE

12. Temeljne karakteristike turbulentne okoline su:Promjene okoline neznatneOdluèivanje lako i jednostavnoPromjene okoline stalne i brzeOdluèivanje teško i složeno

13. Temeljne karakteristike autokratskog stila odluèivanja su:Samo jedna osoba ima neogranièenu vlast i moæ u odluèivanjuUkoliko postoji složenija organizacijska srtuktura ona samo formalno egzistiraSrednji nivo menadžmenta je “izbaèen” iz procesa odluèivanjaGlani menadžer je preoptereæen donošenjem operativnih i rutinskih odlukaNiko nevodi brigu o strategiji preduzeæaPogodniji za manja preduzeæa s tradicionalnim organizacijskim strukturamaTemelji se intuitivnom i znanstvenom odluèivanju

14.Temeljne karakteristike demokratskog stila odluèivanja su:U procesu odluèivanja su ukljuèeni menadžeri nižih nivoa, saradnici i zaposleniciSaradnici participiraju u donošenju odlukaPoštuje se hijerarhija u odluèivanjuOdluke su jasno razgranièene po vrstama i ponivoima menadžmentaViše odgovara suvremenim uslovima poslovanja u kojima je prisutna upotreba visoke tehnologije i gdje su zastupljene moderne organizacijske strukture preduzeæaRezultira veæim zadovoljstvom zaposlenika što dovodi do væeg uèinka preduzeæaTemelji se na intuitivnom i znanstvenom Odluèivanju

15.Kombinacijom manjeg ili veæeg broja informacija potrebnih za odluèivanje , kao i manjeg i veæeg broja varijanti rješavanja problema, prema Richard-u l. Daft-u, može se doæi do sljedeæih stilova odluèivanja:Odluèan stil (minimum informacija i jedan stil odluèivanja)Fleksibilan stil (brzo odluèivanje uz èestu izmjenu fokusa informacija)Hijerarhijski stil (upotreba mnoštva informacija i analiza)Integrativni stil (veliki broj informacija uz veliki broj inaèica)Sistemski stil (veliki broj informacija kako bi se lakše sagledale razlièite perspektive i inaèice rješavanja problema)

16.Naèin razmišljanja (racionalni i intuitivni) i tolerancija (niska i visoka) promatrani u meðusobnom odnosu prilikom provoðenja procesa odluèivanja razultiraju u sljedeæa èetiri stila odluèivanja:-Analitièki -Direktivni-Konceptualni-Bihevioralni

17.Da bi odluka, kao rezultat procesa odluèivanja, mogla djelotvorno riješiti problem, ona mora biti, u prvom redu:-nedvosmislena,-precizna, -realna i -jasna, a prije svega mora biti donesena na vrijeme.

18. S obzirom na njihovu važnost odnosno znaèenje, odluke dijelimo na:-strateške-taktièke i-operativne

19. S obzirom na nositelje – subjekte odluèivanja, odluke dijelimo na: -odluke organa upravljanja-odluke menadžmenta-izvršne odluke

20. S obzirom na nivo odluèivanja, odluke dijelimo na:-odluke najvišeg nivoa odluèivanja-odluke srednjeg nivoa odluèivanja-odluke najnižeg nivoa odluèivanja

21. Teorija odluèivanja pretpostavlja jedinstven sistem odluèivanja i/ili jedinstvenu integralnu odluku u okviru jedinstvenog prostornog i vremenskog segmenta. U okviru te integralne odluke prepoznajemo èetiri elementa: Objektivni elemenatSubjektivni elemenatÈinjenièni elemenatVrijednosni elemenat.

22. Klasièna teorija odluèivanja poèiva na sledeæim pretpostavkama:u bilo kojoj situaciji odluèivanja postoji samo jedna objektivno taèna odluka,vrijednosne i èinjeniène odluke su jedinstvene,posredne i neposredne odluke nisu organizacijski diferencirane,za bilo koju odluku postoji objektivno pravilno vrijeme obrade i realizacije

23. Neoklasièna teorija odluèivanja poèiva na sljedeæim pretpostavkama: Paralelno postojanje više potencijalno taèni odluka.Postojanje ogranièenog broja taènih odluka po kriteriju vrste i faze (segmentiranje odluka).Postojanje ogranièenog broja taènih odluka po kriteriju razine (strukturiranje odluka).Postojanje jedne taène odluke po objedinjenim subjektivnim i objektivnim kriterijima.

24. Osnovne pretpostavke situacijske teorije odluèivanja su: Ogranièena racionalnost.Otvoreni sistem odluèivanja.Odvojenost subjektivnih i objektivnih elemenat u odluèivanju.Tehnološka ovisnost.

25. Ljudsko ponašanje pa time i odluèivanje je racionalno , ako je: Ciljno usmjereno, tj.orjentirano ka jasno postavljenom cilju i/ili logièki konzistentnom skupu vrijednosti.Primjenjuju stvarno najdjelotvornija sredstva usmjerena na postizanje tog cilja.Donositelj odluke vjeruje da su odabrana sredstva zaista najdjelotvornija.Odabranom akcijom najbrže se postižu dugoroèni ciljevi donosioca odluke.Ciljevi donosioca odluke su pravi ciljevi, tj. oni ciljevi koje donositelj odluke zaista treba postaviti u procesu odluèivanja.

26. Optimalna odluka zahtijeva sljedeæe aktivnosti?Donositelj odluke, nakon spoznaje nesklada izmeðu stvarnog i željenog stanja, mora prepoznati; postviti, organizirati i/ili rangirati ciljeve koje je nužno ostvariti da bi se taj nesklad uklonio;Na temelju ciljeva mora identificirati sve raspoložive pravce akcija i utvrditi sve važne posljedice koje slijede nakon odabira neke od raspoloživih akcija;Mora biti sposoban usporediti sve raspoložive akcije tj. varijante odluka te odabrati onu koja obeæava najviše poželjnih posljedica (tj. onu koja maksimizira korisnost).

27. Simon je predložio sljedeæu klasifikaciju racionalnih odluka:1. OBJEKTIVNO RACIONALNA ODLUKA 2. SUBJEKTIVNO RACIONALNA ODLUKA 3. SVJESNO RACIONALNA ODLUKA 4 .HOTIMIÈNO RACIONALNA ODLUKA 5 .ORGANIZACIJSKI RACIONALNA ODLUKA 6. OSOBNO RACIONALNA ODLUKA

28. Šta obuhvata pojam neracionalno odluèivanje, a šta iracionalno odluèivanje?Odluèivanje je NERACIONALNO samo onda kada donositelji odluke ne koriste svoje sposobnosti da postignu cilj i ne pridaju pažnju posljedicama. Neracionalnost potièe iz uvjerenja donositelja odluke tj. iz unutarnjih osobina ljudskog biæa.IRACINALNO odluèivanje ne treba izjednaèavati sa neracionalnim odluèivanjem, zbog toga što je ono uvijek povezano s razlièitim vrstama mentalne neorganiziranosti

29. Nabrojte faktore odluèivanja: 1.OGRANIÈENJA U ODLUÈIVANJU2.OKOLINA U KOJOJ SE ODLUÈUJE3.TEHNOLOGIJA I METODE ODLUÈIVANJA4. MEÐUSOBNA POVEZANOST ODLUKA5. SPOSOBNOST MENADŽERA6. SUBJEKTIVNI FAKTORI U ODLUÈIVANJU

30. Tri su moguæa odnosa izmeðu vrijednosti odnosno korisnosti koje donosilac odluka ima od dodatnih informacija i cijene. Grafièki prikazima (slikom) prestavite moguæe odnose?Linearan -odnos izmeðu vrijednosti od informacije icijene informacije Progresivan- rast cijene informacije u odnosu na vrijednost informacije Degresivan- rast cijene koja se plaæa za dodatnu informaciju u odnosu na vrijednost dodatne informacije

33. Može se reæi kako se svaki proces odluèivanja sastoji od èetiri osnovne faze i to?1. priprema odluke, s podfazama: identifikacija problema, definiranje zadatka, snimanje i analiza postojeæeg stanja, traženje alternativnih rješenja problema i vrednovanje svih alternativnih rješenja,2. donošenje odluke3. provoðenje odluke, odnosno implementacija najboljeg rješenja i4. kontrola provoðenja odluke

34. Simon-ov model odluèivanja je strukturiran iz sljedeæe èetiri faze procesa odluèivanja?1.Obavjestenje2.Projektovanje3.Izbor 4.Primjena

35. Prema P. Sikavici i M. Novaku proces odluèivanja obuhvata sjedeæe faze?1. Identifikacija problema2. Definiranje zadataka3. Snimanje i analiza postojeæeg stanja4. Generiranje alternativnih rješenja problema5. Vrednovanje svih alternativnih rješenja6. Donošenje odluke7. Provoðenje odluke8. Kontrola provoðenja odluke

36. Prema M. Æupiæu i V.M. Raqo Tumali, procesni model odluèivanja obuhvata sljedeæih 11 faza:1.Evidentiranje problema2.Rangiranje problema3.Definisanje problema4.Sakupljanje cinjenica5.Predvidjanje buducnosti6.Formiranje modela7.Rjesavanje problema modela8.Vrednovanje rezultata9.Donosenje odluke10.Kontrola izvrsenja11.Analiza posledica

37. Osobine djelotvornih menadžera su:• Djelotvorni menadžeri ne donose veliki broj odluka. • Koncentrišu se samo na one znaèajne.• Pokušavaju razmišljati u kategorijama onoga što je strateško i generièko, a ne u kategorijama “rješavanja problema”. • Oni nastoje donijeti nekoliko znaèajnih odluka na najvišem nivou pojmovnog razumijevanja. • Pokušavaju pronaæe konstante u nekoj situaciji. Stoga ih pretjerano ne inpresionira brzina u donošenju odluka. Virtuozno manipulisanja velikim brojem varijabli prije smatraju siptomom aljkava naèina razmišljanja.• Oni žele znati u èemu je bit odluke i kakvi su realiteti naèina razmišljanja. • Žele uticaj a ne tehniku, žele bit razboriti a ne da se predstavljaju kao pametnjakoviæi.38. Elementi djelotvorng procesa odluèivanja su:1. Jasno shvaæanje da je problem generièki i da ga je moguæe riješiti samo odlukom koja uspostavlja odreðeno pravilo, neki princip2. Definisanje specifikacija kojima odgovor na problem treba udovoljiti, tj. “obaveznih uslova”.3. Razmišljanje u kategorijama onoga što je “ispravno”, tj. solucije koja æe u potpunosti udovoljiti specifikacijama prije nego što se pažnja pokloni kompromisima, prilagoðavanjima i koncesijama potrebnim da bi odluka postala prihvatljiva4. Ugraðivanje u odluku aktivnosti koja æe je provesti5. “Povratna sprega” koja testira valjanost i djelotvornost odluke u odnosu na aktuelni tok dogaðaja

39. Karakteristike kreativnih ljudi su:-Kreativni ljudi su prije nadareni nego inteligentni. -Kreativni ljudi imaju pozitivnu sliku sami o sebi-Kreativni ljudi su emocionalni, osjetljivi su na svijet oko sebe i na osjeæaje drugih ljudi. -Kreativni ljudi su originalni u svojim razmišljanjima. -Kreativni ljudi su zainteresirani za prirodu problema. -Kreativni ljudi suzdržavaju se od iznošenja mišljenja dok ne sakupe sve informacije o problemu. -Kreativni ljudi su èesto nekonformisti. -Kreativni ljudi vode bogat, skoro bizaran i fantastièan život. -Kreativni ljudi su fleksibilni i nisu skloni autoritetu. -Kreativni ljudi su zainteresirani za znaèenje i utjecaj a ne za male detalje. -Kreativni ljudi toleriraju dvosmislenost i kompleksnost, te ne vole predvidljivost i red. -Kreativni ljudi imaju znatiželju mladih èak i kada preðu 70-te

40. Zamke koje najviše utjeèu na kvalitetu i kreativnost odluka su:1) Neprepoznavanje prioriteta2) Kreiranje kriznih situacija3) Nekonsultiranje drugih4)Nepriznavanje pogreške5) Žaljenje za donosenim odlukama6) Nekorištenje iskustva prethodnika7) Neprikupljanje i neprovjeravanje podataka koji su podloga za odluèivanje8) Obeæavanje nemoguæega

41. Temeljne karakteristike dobro strukturiranih grupa za odluèivanje su:1.Efektivnost2.Velièina grupe3.Starost grupe

42. U determinante efektivnog grupnog odluèivanja spadaju slijedeæe karakteristike i okolnosti: 1. Prikladna struktura (sastav) grupe 2. Jasna procedura odluèivanja kojom se dolazi do konsenzusa 3. Kohezija u grupi 4. Kreativni konflikt 5. Usredsreðenost na problem 6. Dobar lider 7. Stabilan status grupe 8. Prihvatljivi spoljni pritisci

43. U grupnom odluèivanju sudjeluju razlièite grupe koje možemo klasificirati u sledeæe vrste:-Formalne i neformalne (status),-Privremene i trajne (privremeno ili trajno postavljene),-Homogene i heterogene (karakteristike èlanova grupe),-Velike i male (broj èlanova grupe).

44. Postupak izgraðivanja konsenzusa se sprovodi u pet faza i to:-Definisanje problema -Specifikacija kriterijuma -Generisanje alternativa -Evaluacija alternativa -Usvajanje i implementacija

45. S obzirom na okolnosti u kojima se odluèuje, statistièka teorija odluèivanja razlikuje odluèivanje u uslovima:1. izvjesnosti (pretežno operativne i dio taktièkih odluka)2. rizika 3. neizvjesnosti (ovdje je rijeè najèešæe o strateškim odlukama), i4. konflikta.

46. Dodjeljivanje apriori vjerovatnoæa vršimo primjenom nekoliko procedura od kojih su u upotrebi najèešæe sledeæe tri:1. Direktna procjena2. Indirektna procjena3. Procjena pomoæu pet taèaka

47. Obzirom na prisutnost neizvjesnosti , s jedne strane, i osobinama donosioca odluke izraženim u sklonosti riziku, s druge strane, modele analize odluèivnje pri neizvjesnosti možemo podijeliti u èetiri grupe:1.Odluèivnje bez odreðivanja apriori vjerovatnoæa,2.Odluèivanje sa apriori vjerovatnoæama, 3.Odluèivanje sa pribavljanjem dodatnih informacija iz uzorka4.Sekvencionalno ili višeetapno odluèivanje

48. Postoje razlièite vrste igara, pri èemu se kao kriterijumi za klasifikaciju igara najèešæe uzimaju:-konfliktna situacija,- igra, -strategija i -interes

49. Prema vrsti razlikujemo tri tipa mpdela odluèivanja:1. Fizièke,2. Analogne i3. Simbolièke (matematièke) modele.

50. Da bismo jedan realan problem mogli modulirati potrebno je da zadovolji sledeæe uslove tj. da bude:-Primjetljiv-Mjerljiv, -Sistemski

51. Postupak izgradnje matematièkog modela po Petriæu sadrži sledeæe faze:1. Definisanje ciljeva 2. Planiranje istraživanja 3. Formulacija problema, 4. Gradnja konkretnog modela, 5. Izbor metode rješavanja, tj. odreðivanje numerièkog naèina rješavanja modela. 6. Programiranje i testiranje, 7. Prikupljanje podataka, 8. Validacija, 9. Implementacija52. Model linearnog programiranja se sastoji iz sledeæeg niza faza:1. Formulisanje problema2. Konstrukcija modela te njegove znaèajke3. Metode rješavanja modela4. Testiranje valjanosti, kontrola i primjena modela

53. Probalisticki kriteriji odlucivanja koji se primjenjuju kod donosenja odluka u uslovima neizvjesnosti su ?Postoje èetiri osnovne tehnike za odluèivanje u ovakvim situacijama i to: -Kriterij pesimizma (max/min). -Kriterij optimizma (max/max), -Kriterij minimalnog žaljenja i -Kriterij racionalnosti.

55. Najcesce koristene tehnike grupnog odlucivanja su ?Najèešæe korištene tehnike grupnog odluèivanja su:1.Brainstorming, (demonstrirat æemo tehniku) 2.Brainwriting, 3.Sinektika, 4.Delphi tehnika i (demonstrirat æemo tehniku) 5.Nominalna grupna tehnika (demonstrirat æemo tehniku)

56. Stimulacija odnosno Monte Carlo tehnika odlucivanja koja se primjenjuje u uslovima rizika,ona je pogodna za rjesavanje sljedecih problema u privrednoj praksi:Ona je pogodna za rjesavanje sljedecih problema u privrednoj praksi:• oblikovanje komunikacijskih sistema, • predviðanje ponašanja potrošaèa, • oblikovanje distribucijskih sistema, • rješavanje problema layouta, • oblikovanje informacijskih sistema, • financijska predviðanja, • terminiranje održavanja, • planiranje kadrova, • planiranje prometa na cestama itd.

57. Brainstorming tehnika donosenja grupnih odluka – koraci u donosenju odluka su:Brainstorming - koraci u donošenju odluke:• Definicija problema ispisuje se prije poèetka sastanka na ploèu kako bi svi uèesnici neprestano imali problem koji se rješava vizuelno predstavljen, te se time smanjilo skretanje od osnovne teme sastanka.• Prije iznošenja ideja voditelj sastanka dužan je upozoriti sve uèesnike na pravila i principe koji se koriste, a uèesnici su se dužni tih pravila pridržavati tokom cijelog sastanka.• Prilikom iznošenja ideja svaki uèesnik grupe ima pravo iznijeti samo jednu ideju odjednom. Time se postiže neprekinut asocijativni mehanizam kod ostalih èlanova grupe koji mogu spomenutu ideju razraditi i dograditi svojim prijedlozima.• Svaka izreèena ideja ispisuje se na ploèu u originalu ili donekle modificirana. Cilj modifikacije ideje je u poticanju uèesnika sastanka za kvalitetniju dogradnju ideja ili razvoja u predlaganju novih ideja.

58. Delphi tehnika,tehnika donosenja grupnih odluka-faze u donosenju odluka su:Odluèivanje pomoæu Delphi tehnike odvija se kroz nekoliko faza:• U prvoj fazi onaj ko provodi istraživanje o nekom problemu priprema upitnike u kojima prezentira problem koji želi riješiti. • U drugoj fazi struènjaci ispunjavaju upitnik i vraæaju ga na adresu organizatora istraživanja. • U treæoj fazi vrši se obrada prispjelih upitnika

59.Nominalna grupna tehnika donosenja grupnih odluka-faze u donosenju odluke su:Odluèivanje pomoæu ove tehnike odvija se kroz nekoliko faza:• U prvoj fazi voða grupe opisuje problem koji grupa treba riješiti.• U drugoj fazi svaki èlan grupe generira vlastite ideje za riješavanje problema koji se zapisuju.• U treæoj fazi nakon odreðenog vremena svaki èlan iznosi svoje ideje grupi.• U èetvrtoj fazi sve se ideje popisuju, a svaki èlan grupe nastoji tom popisu dodati jednu ideju više.• U petoj fazi nakon što su sve ideje popisane pristupa se njihovoj raspravi. • U šestoj fazi se vrši preliminarno glasanje o idejama. Svaki èlan grupe rangira nekoliko ideja prema vlastitom viðenju rješenja problema.• Sedma faza je rasprava o tako revidiranoj listi ideja.

60. Sinektika (Gordonova tehnika) grupnog odlucivanja.U kratkim crtama navesti najvaznije karakteristike ove tehnike grupnog odlucivanja.Prema ovom pristupu pažljivo se izabiru èlanovi sinektièkog tima s obzirom na njihovu podobnost za bavljenje problemom koji se može odnositi na cijelu organizaciju.Vitalnu ulogu u ovom pristupu ima voða grupe koji jedini taèno zna prirodu problema. On pažljivo vodi i sužava raspravu, a da pri tome ne otkriva sam problem. Glavni razlog takvog pristupa je sprijeèiti grupu da se složi oko nekog prenagljenog rješenja problema. Ovaj pristup prisiljava pojedince da odstupaju od tradicionalnih naèina razmišljanja tako što se potièu na razvijanje novih kreativnih ideja. Sinektika ukljuèuje složen skup interakcija iz kojih iskrsava rješenje - èesto izum novog proizvoda.