Ostali propisi

PRAVILNIK

O STRUČNIM ZVANJIMA U KONZERVATORSKO--RESTAURATORSKOJ DJELATNOSTI TE UVJETIMA I NAČINU NJIHOVA STJECANJA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.Ovim Pravilnikom utvrđuju se stručna zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti,

te uvjeti i način njihova stjecanja.

Članak 2.Stručne konzervatorsko-restauratorske poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara

mogu obavljati fizičke osobe koje imaju odgovarajuće temeljno ili više stručno zvanje propisano ovim Pravilnikom.

II. STRUČNA ZVANJA

Članak 3.Temeljna stručna zvanja su:– restaurator tehničar; konzervator tehničar;– viši restaurator tehničar; viši konzervator tehničar;– konzervator; konzervator-restaurator.Viša stručna zvanja su: – viši konzervator; viši konzervator-restaurator; – restaurator majstor; – konzervator savjetnik; konzervator-restaurator savjetnik.

Temeljna stručna zvanja

Članak 4.Uz pripadajuće stručno zvanje »konzervator« iz članka 3. ovoga Pravilnika u pravilu se

dodaje temeljni naziv struke (konzervator arhitekt, konzervator povjesničar umjetnosti, konzervator arheolog, konzervator kemičar i sl.).

Članak 5.Za stjecanje stručnog zvanja restaurator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna

sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za restauratora tehničara.Za stjecanje stručnog zvanja konzervator tehničar uvjeti su: odgovarajuća srednja stručna

sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora tehničara.

Članak 6.Za stjecanje stručnog zvanja viši restaurator tehničar uvjeti su: odgovarajuća viša stručna

sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za višeg restauratora tehničara ili srednja stručna sprema, pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog stručnog ispita za restauratora tehničara i položen stručni ispit za višeg restauratora tehničara.

Za stjecanje stručnog zvanja viši konzervator tehničar uvjeti su: odgovarajuća viša stručna sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za višeg konzervatora tehničara ili srednja stručna sprema, pet godina radnog iskustva u struci nakon položenog stručnog ispita za konzervatora tehničara i položen stručni ispit za višeg konzervatora tehničara.

Članak 7.

Za stjecanje stručnog zvanja konzervator uvjeti su: odgovarajuća visoka stručna sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora.

Za stjecanje stručnog zvanja konzervator-restaurator uvjeti su: restauratorski studij, odnosno druga visoka stručna sprema, dvije godine radnog iskustva u struci i položen stručni ispit za konzervatora restauratora.

Viša stručna zvanja

Članak 8.Stručno zvanje viši konzervator ili viši konzervator-restaurator može steći osoba koja je

nakon položenog stručnog ispita za konzervatora ili konzervatora-restauratora najmanje pet godina obavljala poslove konzervatora ili konzervatora- restauratora i u tom razdoblju dala vrijedan stručni doprinos, te obavila zapažene stručne radove iz područja konzervatorsko-restauratorske djelatnosti koji se mogu količinski izraziti s najmanje 150 bodova.

Članak 9.Stručno zvanje restaurator majstor može steći osoba koja je nakon položenog stručnog

ispita za jedno od temeljnih stručnih zvanja najmanje sedam godina obavljala stručne konzervatorsko--restauratorske poslove u tom zvanju te je u tom razdoblju dala izuzetno vrijedan stručni doprinos i bila zapažena po stručnim radovima koji se mogu količinski izraziti sa najmanje 200 bodova.

Članak 10.Stručno zvanje konzervator savjetnik ili konzervator-restaurator savjetnik može steći

osoba čija stručnost jamči da može obavljati najsloženije poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara uz uvjet da je nakon stjecanja stručnog zvanja višeg konzervatora ili višeg konzervatora-restauratora najmanje pet godina radila u struci te da je u tom razdoblju bila zapažena po obavljenim znanstvenim i stručnim radovima koji se mogu količinski izraziti s najmanje 250 bodova.

Članak 11.Stručni i znanstveni kriteriji izraženi u bodovima za napredovanje u viša stručna zvanja

sastavni su dio ovog Pravilnika.

III. STJECANJE TEMELJNOG STRUČNOG ZVANJA

Stručni ispit

Članak 12.Stručni ispit za stjecanje temeljnih stručnih zvanja polaže se prema Programu stručnih

ispita za konzervatorsko-restauratorsku djelatnost, koji je ujedno sastavni dio ovog Pravilnika.Programom stručnih ispita određuje se sadržaj, te način izrade praktičnog stručnog rada i

pisane radnje, kao i stručna literatura za svaku tematsku cjelinu općeg i posebnog dijela ispita.

Članak 13.Stručni ispit sastoji se od općeg i posebnog dijela ispita.Opći dio ispita obavezan je za sve osobe koje polažu stručni ispit (u daljnjem tekstu:

pristupnici).Opći dio ispita obuhvaća:a) usmeni dio ispita– Ustav Republike Hrvatske;– Osnove sustava državne uprave;– Osnove radnog zakonodavstva;– Zakone i druge propise iz područja zaštite kulturne baštine;

– Međunarodne konvencije iz područja zaštite kulturne baštine;– Međunarodne preporuke iz područja zaštite kulturne baštine.Posebni dio ispita obuhvaća:a) usmeni dio ispita– Povijesni razvoj zaštite kulturne baštine;– Etiku konzervatorsko-restauratorske struke;– Metode istraživanja kulturnih dobara;– Metodologije konzerviranja i restauriranja kulturnih dobara;– Poznavanje drugih znanosti u svezi s posebnostima restauratorskih poslova koje

pristupnik polaže.b) praktični stručni rad i izrada pisane radnje u svezi sa praktičnim stručnim radom

pristupnika

Polaganje stručnih ispita

Članak 14.Za polaganje stručnih ispita u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti pri Hrvatskom

vijeću za kulturna dobra osniva se Povjerenstvo za stručne ispite (u daljnjem tekstu: Povjerenstvo).

V. STJECANJE VIŠEG STRUČNOG ZVANJA

Članak 29.Viša stručna zvanja dodjeljuje ministar kulture temeljem odluke Stručnog povjerenstva za

dodjelu viših stručnih zvanja u konzervatorsko-restauratorskoj djelatnosti (u daljnjem tekstu: Stručno povjerenstvo).

PROGRAM STRUČNOG ISPITA ZAKONZERVATORSKO-RESTAURATORSKU DJELATNOST

I. PROGRAM STRUČNOG ISPITA ZA STJECANJE ZVANJA KONZERVATOR I KONZERVATOR RESTAURATOR (VSS)

A. OPĆI DIO ISPITA

1. Osnove državnog i pravnog poretka Republike Hrvatske, zakonodavstvo Republike Hrvatske u području kulture, te međunarodne konvencije u području zaštite i očuvanja

kulturnih dobara kojih je potpisnica i Republika HrvatskaSadržaj predmeta:Ustav Republike Hrvatske, radno zakonodavstvo i propisi, zakonski propisi kojima se

regulira područje kulture, posebno zaštite kulturnih dobara, Konvencije i preporuke UNESCO-a i Vijeća Europe u području zaštite kulturnih dobara.

Literatura: Ustav Republike Hrvatske (»Narodne novine«, broj 41/01 i 55/01; pročišćeni tekst)

– Zakon o radu (»Narodne novine«, broj 38/95, 54/95, 65/95, 102/98, 17/01, 82/01)– Zakon o ustanovama (»Narodne novine«, broj 76/93, 29/97, 47/99)– Zakon o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara (»Narodne novine«, broj 69/99)– Zakon o muzejima – dijelovi koji se odnose na zaštitu građe (»Narodne novine«, broj

142/98)

– Zakon o arhivskom gradivu i arhivima – dijelovi koji se odnose na zaštitu građe (»Narodne novine«, broj 105/97, 64/00)

– Zakon o knjižnicama – dijelovi koji se odnose na zaštitu građe (»Narodne novine«, broj 105/97, 5/98, 104/00)

– Konvencije i preporuke UNESCO-a za područje zaštite kulturnih dobara

2. Osnove poslovanja: upravljanje, organiziranje, financiranje.Sadržaj predmeta:Osnovni elementi organizacije rada, osnovni pojmovi u području javnog sektora, osnovna

načela planiranja i izrade kalkulacije.Literatura:Za program ispita iz predmeta Osnove poslovanja kandidati će dobiti popis literature

prigodom prihvaćanja prijave za ispit od strane Povjerenstva za stručne ispite, a najkasnije 30 dana od podnošenja prijave.

B. POSEBNI DIO ISPITAProgram posebnog dijela stručnog ispita obuhvaća opća znanja i znanja uže specijalnosti.

B.1. OPĆA ZNANJA

1. Povijest, teorija i etička načela konzervatorsko-restauratorske djelatnostiSadržaj predmeta:Povijesni pregled i razvoj konzervatorske i restauratorske djelatnosti u svijetu i na

području Hrvatske, te osnovna načela struke povezana s razvojem etičkih načela, koja pružaju uvid u važnost prosuđivanja povijesne, estetske i društvene dimenzije kulturnog dobra, a uz poštivanje njegovog fizičkog integriteta.

2. Metode istraživanja i dokumentiranjaSadržaj predmeta:Poznavanje metoda istraživanja spomenika, interpretacija i komparacija nalaza, sinteza

povijesno-umjetničkih, povijesnih i prirodno-znanstvenih analiza, a sa svrhom određivanja metodologije i odabira materijala za konzervatorsko-restauratorske radove, sistemi i načini dokumentiranja konzervatorsko-restauratorskih radova te arhiviranja prikupljene dokumentacije.

3. Postupci, metode i materijali u konzervatorskim i restauratorskim radovimaSadržaj predmeta:Preventivno konzerviranje – pasivne i aktivne mjere zaštite, uzroci propadanja i

oštećivanja kulturnog dobra, poznavanje materijala, tehnike i tehnologije, poznavanje osnova i periodizacije povijesnih stilova, konzervatorski i restauratorski postupci.

B.2. ZNANJA UŽE SPECIJALNOSTIProgram ispita znanja uže specijalnosti s literaturom donosit će Povjerenstvo, odnosno

ispitivači – stručnjaci za pojedina područja ovisno o poslovima na kojima kandidat radi, a nakon prijave za ispit. Kandidati će moći izabrati jedno od ponuđenih područja uže specijalnosti:

ZA ZVANJE KONZERVATOR RESTAURATOR• slike na različitim nosiocima• polikromirana drvena skulptura• papir – spisi, grafika, iluminirani rukopisi• tekstil – kostimi, zastave, relikvijari, tapiserije, koža

• metal – skulptura, predmeti umjetničkog obrta, nakit, oružje• predmeti umjetničkog obrta – drvo, staklo, porculan, keramika, kost• namještaj• glazbala• zidno slikarstvo• kamena plastika• štuko• mozaik i intarzije od tvrdog kamena• arheološki materijal• etnološki materijal• predmeti industrijskog dizajna• fotografija i ostali moderni mediji

STRUČNI I ZNANSTVENI KRITERIJI IZRAŽENI U BODOVIMA ZA NAPREDOVANJE U VIŠA STRUČNA ZVANJA

1) KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI

Br. Vrsta rada Broj bodova

1.1. Vođenje i izvedba tehnološki najzahtjevnijih 60-80 konzervatorsko-restauratorskih radova, koji se

ocjenjuju temeljem izvješća i ocjene za koje

Stručno povjerenstvo imenuje izvjestitelja

1.2. Izvedba zahtjevnih i opsežnih konzervatorsko- 20-60 -restauratorskih radova koji se prosuđuju

prema elaboratu ili stručnom izvješću

1.3. Izrada elaborata sa smjernicama i programom 10-30 konzervatorsko-restauratorskih radova na

konzervatorski zahtjevnom ili naročito

značajnom objektu ili predmetu

1.4. Sudjelovanje pri izvedbi zahtjevnih i opsežnih 10-20 konzervatorsko-restauratorskih radova s

obveznim samostalnim izvješćem

1.5. Stručni nadzor nad zahtjevnijim ili opsežnijim 10-30 radovima

2) KONZERVATORSKO ISTRAŽIVANJE, PROJEKTIRANJE, VOĐENJE GRAĐEVINSKIH KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKIH RADOVA I STRUČNI NADZOR NA GRAĐEVINAMA KOJE SU KULTURNO DOBRO


2.1. Vođenje najzahtjevnijih građevinskih 60-80 konzervatorsko-restauratorskih radova

na graditeljskom kulturnom dobru, koje se

ocjenjuje temeljem izvješća i ocjene za koje

Stručno povjerenstvo imenuje izvjestitelja

2.2. Voditelj projekta – usklađivanje različite 20-60 projektne dokumentacije

2.3. Stručni nadzor nad građevinskim 20-30 konzervatorsko-restauratorskim radovima na

građevinama koje su kulturno dobro

2.4. Projektant – izrada arhitektonskih i 20-60 konstruktivnih projekata: idejni projekt,

glavni projekt, izvedbeni projekt

2.5. Projektant suradnik – suradnja pri izradi 10-20 arhitektonskih i konstruktivnih projekata:

idejni projekt, glavni projekt, izvedbeni projekt

2.6. Vođenje konzervatorsko-restauratorskih 20-60 istraživanja

2.7. Suradnja na konzervatorsko-restauratorskim 10-20 istraživanjima sa zasebnim programom

2.8. Izrada dokumentacije postojećeg stanja 10-20

3) DOKUMENTACIJSKA DJELATNOST


3.1. Sustavno prikupljanje i istraživanje 20-60 dokumentacije, te sređivanje podataka za

najznačajnije objekte i predmete ili stručne

teme, u koja su uključena istraživanja i

sistematiziranja spoznaja iz različitih područja

3.2. Prikupljanje, istraživanje i sistematiziranje 20-60 arhivske građe

3.3. Prikupljanje, uređivanje i posredovanje 10-20 dokumentacijske građe za objekte, predmete

ili stručne teme

4) STRUČNO-ORGANIZACIJSKA I SAVJETODAVNA DJELATNOST


4.1. Konzervatorsko vođenje ustanove ili službe 100-150 uz koordiniranje raznovrsne konzervatorsko-

-restauratorske djelatnosti sa 100 ili više

suradnika u jednom mandantnom razdoblju

od 4 godine s godišnjim pokazateljima

uspješnog poslovanja

4.2. Konzervatorsko vođenje ustanove ili službe s 80-100 20 – 100 suradnika uz koordiniranje raznovrsne

konzervatorsko-restauratorske djelatnosti u

jednom mandatnom razdoblju od 4 godine s

godišnjim pokazateljima uspješnog poslovanja

4.3. Konzervatorsko vođenje organizacijske jedinice 60-80 konzervatorsko-restauratorske djelatnosti u

razdoblju od 4 godine, uz istovremeno

koordiniranje više programa ili projekata s

ocjenom uspješnog rada od strane nadređenih

djelatnika ili nadležne konzervatorske ustanove

4.4. Sudjelovanje u stručno savjetodavnom 20-60 povjerenstvu imenovanom na državnoj razini,

ili na nižoj razini, ali za projekt od posebnog

državnog interesa

4.5. Priprema, organizacija i provedba programa 20-60 stručnog usavršavanja

4.6. Mentorstvo za praćenje praktičnog rada 10-60 studenata, pripravnika i pristupnika

stručnome ispitu

4.7. Uredništvo stručne publikacije (član, glavni, 20-60 odgovorni urednik)

5) PUBLIKACIJE I IZLOŽBE


5.1. Stručna knjiga 60-100

5.2. Stručni priručnik ili udžbenik 40-80

5.3. Poglavlje u knjizi ili monografskoj publikaciji 20-40

5.4. Izložbena publikacija – najmanje 2 – 3 20

autorske kartice

5.5. Znanstveni ili stručni članak u domaćem ili 20-60 stranom znanstvenom časopisu ili zborniku

radova

5.6. Opsežna konzervatorsko-restauratorska 60-80 tematska izložba

5.7. Manja konzervatorsko-restauratorska tematska 20-60 izložba

6) IZLAGANJA NA ZNANSTVENIM ILI STRUČNIM SKUPOVIMA, PREDAVANJA NA SVEUČILIŠTIMA


6.1. Izlaganje na stručnom skupu 10-60

6.2. Predavanje ili ciklus predavanja na sveučilištu 10-60

7) STRUČNO USAVRŠAVANJE


7.1. Završen poslijediplomski studij iz užeg 60-100 područja struke

7.2. Stažiranje u radionicama ili odjelima 20-60 konzervatorsko-restauratorskih, muzejskih ili

galerijskih ustanova u trajanju od najmanje

1 mjeseca – uz predočenje potvrde o

uspješnom sudjelovanju i stručnog izvješća o

izvedenim radovima

7.3. Sudjelovanje u seminarima i tečajevima iz 20-40 užeg područja struke u trajanju od najmanje

1 mjeseca – uz predočenje potvrde o

uspješnom sudjelovanju i stručnog izvješća o

izvedenim radovima

7.4. Sudjelovanje na kraćim programima stručnog 10-20 usavršavanja u trajanju do 1 mjeseca: tečajevi

i seminari, kraći stručni skupovi i radionice

7.5. Stručno usavršavanje prema posebnim 10-40 programima iz užeg područja struke – uz

predočenje stručnog izvješća o realiziranom

programu

PRAVILNIK

O UVJETIMA ZA FIZIČKE I PRAVNE OSOBE RADI DOBIVANJA DOPUŠTENJA ZA OBAVLJANJE POSLOVA NA ZAŠTITI I OČUVANJU

KULTURNIH DOBARA

Članak 1.

Ovim se Pravilnikom utvrđuju uvjeti što ih moraju ispunjavati fizičke i pravne osobe koje obavljaju poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara prema Zakonu o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara.

Članak 2.

Poslovi zaštite i očuvanja kulturnih dobara iz stavka 1. ovoga članka su:

1) istraživanje i proučavanje kulturnog dobra,

2) dokumentiranje kulturnog dobra,

3) restauriranje i konzerviranje kulturnog dobra,

4) izrada idejnog rješenja, te idejnog, glavnog i izvedbenog projekta za radove na nepokretnom kulturnom dobru,

5) izrada prijedloga idejnog i izvedbenog rješenja za pokretno kulturno dobro,

6) konzervatorski nadzor nad izvođenjem zaštitnih i drugih radova na kulturnom dobru,

7) održavanje pokretnoga kulturnog dobra,

8) održavanje nepokretnoga kulturnog dobra,

9) čuvanje kulturnog dobra,

10) organizirano korištenje kulturnog dobra,

11) trgovina kulturnim dobrima,

12) prijevoz kulturnog dobra,

13) drugi poslovi u svezi sa zaštitom i očuvanjem kulturnih dobara.

Članak 3.

U smislu ovoga Pravilnika nadležno tijelo je Konzervatorski odjel Ministarstva kulture na području kojega se kulturno dobro nalazi, a za područje grada Zagreba Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode u Zagrebu.

Članak 4.

Za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara potrebno je dopuštenje Ministarstva kulture.

Dopuštenje iz stavka 1. ovoga članka može se izdati ako su ispunjeni uvjeti koji se odnose na: stručnu osposobljenost, tehničku opremljenost, te poduzimanje potrebnih sigurnosnih mjera.

STRUČNA OSPOSOBLJENOST Članak 5.

Pravna osoba ispunjava uvjete stručne osposobljenosti za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz članka 2. točke 1. do 7. ovoga Pravilnika ako osigura rad fizičke osobe koja ima dopuštenje Ministarstva kulture za obavljanje onih poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za koje pravna osoba traži dopuštenje.

Pravna osoba smatra se stručno osposobljenom za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz članka 2. točke 8. do 13. ovoga Pravilnika ako ima zaposlenike s odgovarajućom stručnom spremom i radnim iskustvom koji će te poslove obavljati.

Fizička osoba smatra se stručno osposobljenom za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz članka 2. ovoga Pravilnika ako ima dopuštenje Ministarstva kulture za obavljanje tih poslova sukladno ovom Pravilniku.

TEHNIČKA OPREMLJENOSTČlanak 6.

Tehnička opremljenost fizičke i pravne osobe za obavljanje poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara podrazumijeva poslovni prostor u kojem će se obavljati poslovi, potreban minimum strojeva, alata i opreme za obavljanje određenih poslova i potrebnu opremu za zaposlenike.

Potrebna tehnička opremljenost određuje se prema vrsti poslova na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara za koje se traži dopuštenje, a na temelju konzervatorskih, restauratorskih, tehničkih i građevinskih normi.

Poslovni prostor u kojem će se obavljati poslovi na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara mora biti opremljen za provođenje mjera protupožarne i protuprovalne zaštite sukladno posebnim propisima, ako se u tim prostorima smještavaju kulturna dobra.

PODUZIMANJE POTREBNIH MJERAČlanak 7.

Pravna i fizička osoba koja obavlja poslove na zaštiti i očuvanju kulturnih dobara dužna je organizirati obavljanje tih poslova uz primjenu mjera potrebnih za sigurnost kulturnih dobara na kojima izvodi radove, te poduzeti odgovarajuće mjere za sprječavanje oštećivanja ili drugih oblika devastacije kulturnog dobra, kao odgovarajuće mjere za sprječavanje krađa i drugog protupravnog postupanja.

U slučajevima izvanrednih događaja koji mogu dovesti u opasnost kulturna dobra, fizička i pravna osoba je dužna hitno djelovati i na traženje nadležnoga tijela staviti mu na raspolaganje zaposlenike i opremu u cilju otklanjanja opasnosti za kulturna dobra.

POSTUPAK IZDAVANJA DOPUŠTENJAČlanak 8.

ZAKON O MUZEJIMA

OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način obavljanja muzejske djelatnosti, ustrojstvo i način rada muzeja, muzejska građa, muzejska zvanja, te druga pitanja od značenja za muzejsku djelatnost.

Članak 2.

Muzejska je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku.

Članak 3.

Muzejska se djelatnost obavlja kao javna služba.

Članak 4.

Muzejsku djelatnost obavljaju muzeji kao ustanove te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba pod uvjetima propisanim ovim Zakonom.

Iznimno, muzejsku djelatnost obavljaju i galerije kao ustanove ukoliko imaju muzejsku građu.

Članak 5.

Muzejska djelatnost obuhvaća: skupljanje, čuvanje i istraživanje civilizacijskih, kulturnih i prirodnih dobara te njihovu stručnu i znanstvenu obradu i sistematizaciju u zbirke, trajno zaštićivanje muzejske građe, muzejske dokumentacije, muzejskih lokaliteta i nalazišta, njihovo neposredno i posredno predočavanje javnosti putem stalnih i povremenih izložaba, te objavljivanje podataka i spoznaja o muzejskoj građi i muzejskoj dokumentaciji putem stručnih, znanstvenih i drugih obavijesnih sredstava.

Članak 6.

Muzeji, te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba, obvezno se povezuju u sustav muzeja Republike Hrvatske radi primjene jedinstvenog stručnog pristupa obavljanju muzejske djelatnosti.

Način i mjerila za povezivanje u sustav muzeja Republike Hrvatske propisuje ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga muzejskog vijeća.

II. MUZEJSKA GRAĐA

Članak 7.

Muzejsku građu čine civilizacijska, kulturna te prirodna dobra, kao dio nacionalne i općeljudske baštine.

Muzeji, te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba, vode dokumentaciju o muzejskoj građi.

Muzejska građa i muzejska dokumentacija štite se kao kulturno dobro i na njih se primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara.

Članak 8.

Muzejska dokumentacija sadrži podatke o muzejskim predmetima koji su potrebni za njihovu stručnu obradu, identifikaciju, određivanje podrijetla i stanja u kojem su pribavljeni, te za uvid u stanje muzejske građe.

Sadržaj i način vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi pravilnikom propisuje ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga muzejskog vijeća.

Članak 9.

Muzeji, te muzeji, galerije i zbirke unutar ustanova i drugih pravnih osoba, dužni su omogućiti uvid u muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju radi njene znanstvene i stručne obrade.

Ministar kulture na prijedlog Hrvatskoga muzejskog vijeća donosi pravilnik kojim se utvrđuju uvjeti i način ostvarivanja uvida u muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 10.

Muzeji, te ustanove i druge pravne osobe unutar kojih su muzeji, galerije i zbirke, mogu muzejsku građu i muzejsku dokumentaciju pribavljati kupnjom, darovanjem, nasljeđivanjem i zamjenom.

Prodaja ili zamjena muzejske građe i dokumentacije može se obaviti samo uz prethodno odobrenje Ministarstva kulture po pribavljenom mišljenju Hrvatskoga muzejskog vijeća koje ga je dužno dati u roku od dva mjeseca, a sredstva dobivena prodajom mogu se upotrijebiti isključivo za nabavu muzejske građe i muzejske dokumentacije.

Pravni posao sklopljen protivno odredbi stavka 2. ovoga članka smatra se ništavim.

PRAVILNIK

O STRUČNIM I TEHNIČKIM STANDARDIMA ZA ODREĐIVANJE VRSTE MUZEJA, ZA NJIHOV RAD, TE ZA SMJEŠTAJ MUZEJSKE

GRAĐE I MUZEJSKE DOKUMENTACIJE

III. MUZEJSKA GRAĐA I DOKUMENTACIJA

Članak 18.

Muzejsku građu u skladu s člankom 7. Zakona o muzejima čine civilizacijska, kulturna te prirodna dobra kao dio nacionalne i općeljudske baštine.Muzeji su dužni redovito voditi muzejsku dokumentaciju o muzejskoj građi sukladno Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi.Muzejska građa i dokumentacija štite se kao kulturno dobro i na njih se primjenjuju propisi o zaštiti kulturnih dobara.

Zbirke muzejskih predmeta

Članak 19.Muzejsku građu čine muzejski predmeti koji se ustrojavaju u zbirke muzejskih predmeta.Zbirke muzejskih predmeta čine skupine predmeta koje su međusobno povezane prema jednome ili više obilježja: materijalu, razdoblju, stilskim obilježjima, autoru, školi, pokretu, temi, osobi, događaju, teritoriju, mediju, tehnici i tehnologiji, određenoj znanstvenoj disciplini, specifičnoj ljudskoj djelatnosti i dr.Zbirke muzejskih predmeta ustrojavaju se prema jednome ili više obilježja navedenih u stavku 2. ovoga članka. Sve zbirke muzejskih predmeta čine fundus muzeja (zbirni fond).

Članak 20.Muzeji mogu, radi obavljanja djelatnosti, ustrojiti odjele koji imaju voditelja.Odjeli se ustrojavaju prema srodnosti zbirki muzejskih predmeta i djelatnostima. Prema srodnosti zbirki, odjeli se mogu osnovati ako muzej ima najmanje 2 srodne zbirke. Prema djelatnostima, odjeli se mogu osnovati kao dokumentacijski, informatički, edukacijski, konzervatorsko-restauratorski, odjeli knjižnica, odjeli za odnose s javnošću, marketinški odjeli i slično.

Skupljanje muzejske građe i dokumentacije

Članak 21.Skupljanje muzejske građe obavlja se u skladu sa Zakonom o muzejima, drugim važećim pravnim propisima Republike Hrvatske i međunarodnim propisima koje je prihvatila naša zemlja i u skladu s etičkim kodeksima struke.Pribavljanje građe pravnim poslom mora se temeljiti na pisanom ugovoru ili drugoj ispravi o prijenosu vlasništva, pravu iskorištavanja autorskog djela ili drugoj dopuštenoj pravnoj osnovi.

Članak 22.

Svaki muzej dužan je prihvatiti i objaviti pisanu izjavu o svojoj politici skupljanja koja sadrži sve postupke koje muzej namjerava provesti pri skupljanju predmeta. Muzej je dužan izjavu najmanje svakih 5 godina razmotriti i ocijeniti.Skupljanje muzejske građe mora se obavljati sustavno, prema objektivnim, racionalnim i znanstvenim kriterijima, te treba služiti sadašnjem i budućem interesu istraživanja, zaštite i prezentiranja građe.

Članak 23.Muzeji su dužni međusobno surađivati i uskladiti politiku skupljanja, te sporazumno utvrditi područja i granice skupljanja muzejske građe.Muzeji neće u pravilu pribavljati materijal posebnoga lokalnog podrijetla i posebnoga lokalnog značenja iz područja skupljanja nekoga drugog muzeja.Muzeji ne smiju, osim u iznimnim slučajevima, nabavljati građu koju neće moći dokumentirati, konzervirati, čuvati ili izlagati na prikladan način.Sve prijepore u provođenju politike skupljanja rješava Hrvatsko muzejsko vijeće.

Članak 24.Terensko istraživanje mora se izvoditi na način da svi sudionici djeluju u skladu sa strukom, zakonski i odgovorno pri skupljanju predmeta i podataka i da svim sredstvima sprječavaju svako neetičko, nezakonito i štetno djelovanje.

Stručna obrada muzejske građe

Članak 25.Muzeji provode stručnu obradu muzejskih predmeta, koja obuhvaća:– identifikaciju, determinaciju, klasifikaciju i kategorizaciju,– analizu i opis,– vrjednovanje i interpretaciju,– stručno istraživanje,– dokumentiranje.

Izlaganje muzejske građe i dokumentacije

Članak 26.Muzej je obvezan imati stalni postav (stalnu izložbu), osim ako zbog osjetljivosti građe to nije dopušteno. Katalog stalnog postava ili stalne izložbe potrebno je izdati najkasnije dvije godine od njegova postavljanja.Muzej organizira povremene izložbe. Katalog povremene izložbe potrebno je izdati uoči izložbe.

Zaštita i čuvanje muzejske građe

Članak 27.Muzeji su dužni provoditi preventivnu zaštitu muzejske građe i muzejske dokumentacije.Preventivna zaštita obuhvaća osiguranje primjerenih mikroklimatskih uvjeta (temperature i relativne vlažnosti zraka), svjetlosnih uvjeta (zračenja), uništavanja nametnika, kontrolu ljudi (osoblja i korisnika), prevenciju djelovanja štetnih tvari i ostale preventivne postupke.Preventivna i druga zaštita provodi se u čuvaonicama, izložbenim prostorima, radionicama, knjižnicama, arhivima i u transportu.

Članak 28.Obvezna je mjera zaštite fotografiranje svakoga muzejskog predmeta, te mikrofilmiranje inventarnih knjiga muzejskih predmeta svakih 5 godina.Muzeji su dužni redovito provoditi zaštitu digitalnih zapisa radi osiguravanja njihove trajnosti, u skladu s razvojem tehnologije.

Revizija i izlučivanje muzejske građe

Članak 29.Revizija popisa muzejske građe je postupak utvrđivanja stvarnog stanja fundusa temeljem sravnjivanja podataka u knjigama inventara i stvarnog stanja muzejskih predmeta.Postupak popisa ili revizije muzejske građe obavlja se prema Pravilniku o sadržaju i načinu vođenja muzejske dokumentacije o muzejskoj građi.

Članak 30.Izlučivanje muzejske građe i dokumentacije iz zbirki je postupak prema kojemu muzejska građa ili muzejska dokumentacija trajno izlazi iz muzejskog fundusa, sukladno Zakonu o muzejima. Načini izlučivanja su otpisivanje predmeta zbog njegove uništenosti, pohrana u drugi muzej ili pravnu osobu, dar drugom muzeju ili pravnoj osobi, zamjena predmeta s drugim muzejom i prodaja predmeta.

ZAKON

O ARHIVSKOM GRADIVU I ARHIVIMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju: zaštita i uvjeti korištenja, čuvanje, uporaba i obrada arhivskoga gradiva, javna arhivska služba, te nadležnosti i zadaće arhiva.

Članak 2.

Arhivsko je gradivo od interesa za Republiku Hrvatsku i ima njezinu osobitu zaštitu.

Arhivsko i registraturno gradivo zaštićeno je bez obzira na to u čijem je vlasništvu ili posjedu, odnosno kod koga se nalazi, te je li registrirano ili evidentirano.

Na zaštitu arhivskoga gradiva primjenjuju se i propisi o zaštiti kulturnih dobara.

Članak 3.

Arhivsko su gradivo zapisi ili dokumenti koji su nastali djelovanjem pravnih ili fizičkih osoba u obavljanju njihove djelatnosti, a od trajnog su značenja za kulturu, povijest i druge znanosti, bez obzira na mjesto i vrijeme njihova nastanka, neovisno o obliku i tvarnom nosaču na kojem su sačuvani.

Zapisi ili dokumenti poglavito su spisi, isprave, pomoćne uredske i poslovne knjige, kartoteke, karte, nacrti, crteži, plakati, tiskovnice, slikopisi, pokretne slike (filmovi i videozapisi), zvučni zapisi, mikrooblici, strojnočitljivi zapisi, datoteke, uključujući i programe i pomagala za njihovo korištenje.

Arhivsko gradivo nastaje odabiranjem iz registraturnoga gradiva.

Registraturno gradivo jest cjelina zapisa ili dokumenata nastalih ili primljenih djelovanjem i radom pojedine pravne ili fizičke osobe.

Arhivi su ustanove za čuvanje, zaštitu, obradu i korištenje arhivskoga gradiva koje mogu biti javne i privatne.

Pismohrana je ustrojstvena jedinica u kojoj se odlaže i čuva arhivsko, odnosno registraturno gradivo do predaje nadležnom arhivu.

Odabiranje arhivskog gradiva je postupak kojim se iz registraturnog gradiva na temelju utvrđenih propisa odabire arhivsko gradivo.

II. JAVNO ARHIVSKO I REGISTRATURNO GRADIVO

Članak 5.

Javnim arhivskim ili registraturnim gradivom smatra se gradivo nastalo djelovanjem i radom tijela državne vlasti, tijela jedinica lokalne samouprave i uprave, javnih ustanova i javnih poduzeća, trgovačkih društava koja su nastala iz bivših javnih poduzeća, javnih bilježnika i drugih osoba koje obavljaju javnu službu ili imaju javne ovlasti (dalje: stvaratelji javnoga arhivskog i registraturnog gradiva).

Stvaratelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva dužni su o svom osnivanju, te o promjeni statusa i ustrojstva izvijestiti nadležni državni arhiv radi davanja mišljenja o postupanju s gradivom.

Nadležni državni arhiv utvrđuje popis stvaratelja i imatelja javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva na području svoga djelovanja.

Članak 6.

Javno arhivsko i registraturno gradivo je neotuđivo.

1. Obveze stvaratelja i imatelja

Članak 7.

Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva dužni su:

- savjesno ga čuvati u sređenom stanju i osiguravati od oštećenja do predaje nadležnom arhivu,

- dostavljati na zahtjev nadležnoga državnog arhiva popis gradiva i javljati sve promjene u svezi s njim,

- pribavljati mišljenje nadležnoga državnog arhiva prije poduzimanja mjera koje se odnose na njihovo gradivo,

- redovito odabirati arhivsko gradivo iz registraturnoga gradiva,

- omogućiti ovlaštenim djelatnicima nadležnoga državnog arhiva obavljanje stručnog nadzora nad čuvanjem njihova gradiva,

- pridržavati se uputa nadležnoga državnog arhiva glede zaštite gradiva.

Stvaratelji i imatelji javnoga registraturnoga gradiva dužni su, i nakon što je arhivsko gradivo odabrano, osigurati čuvanje onoga registraturnog gradiva u kojemu još nisu protekli rokovi čuvanja.

Članak 8.

Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva obvezni su osigurati primjeren prostor i opremu za smještaj i zaštitu gradiva.

Stvaratelji i imatelji javnoga arhivskog i registraturnoga gradiva dužni su odrediti djelatnika odgovornoga za rad pismohrane, a po potrebi i djelatnika u pismohrani.

Djelatnici u pismohrani moraju imati najmanje srednju stručnu spremu i položen stručni ispit za djelatnika u pismohranama.

Ministar kulture donosi na prijedlog Hrvatskoga državnog arhiva Pravilnik o zaštiti i čuvanju arhivskoga i registraturnoga gradiva izvan arhiva i Pravilnik o stručnom usavršavanju i provjeri stručne osposobljenosti djelatnika u pismohranama.

Članak 9.

Ako imatelj javnoga arhivskog i registraturnog gradiva čuva gradivo nemarno ili nestručno, te postoji opasnost da ono bude oštećeno ili uništeno, nadležni će mu državni arhiv rješenjem naložiti da u ostavljenom roku provede mjere njegova sređivanja, popisivanja ili tvarne zaštite.

Ako istekom ostavljenoga roka imatelj ne provede naložene mjere, to će rješenje izvršiti nadležni državni arhiv na trošak imatelja.

Protiv rješenja iz stavka 1. ovoga članka, žalba se podnosi Ministarstvu kulture. Žalba ne odgađa izvršenje rješenja.

PRAVILNIK

O UVJETIMA SMJEŠTAJA, OPREME, ZAŠTITE I OBRADE ARHIVSKOG GRADIVA, BROJU I STRUKTURI STRUČNOG OSOBLJA ARHIVA

I. UVODNE ODREDBE

Članak 1.Ovim Pravilnikom uređuju se minimalni uvjeti smještaja, opreme, zaštite i obrade

arhivskog gradiva, te minimalni broj stručnog osoblja za obavljanje pojedinih djelatnosti arhiva.

Članak 2.Arhiv je javna ustanova ili druga pravna osoba osnovana za obavljanje arhivske djelatnosti

sukladno odredbama Zakona o arhivskom gradivu i arhivima.

II. SMJEŠTAJ I OPREMA

Članak 3.Arhivi trebaju imati primjeren prostor za smještaj gradiva, radni prostor i prostor za

korištenje gradiva, te trajan izvor sredstava za održavanje tih prostorija i opreme u njima.

1. Prostor za smještaj gradiva

Članak 4.Primjerenim prostorom za smještaj gradiva smatraju se objekti koji su:– čvrste konstrukcije, građeni od nezapaljivih ili teško zapaljivih materijala,– udaljeni od proizvodnih i energetskih postrojenja, opreme i vodova, skladišta i objekata

kod kojih postoji povećana opasnost od požara, urušavanja, eksplozija, ispuštanja povećanih koncentracija štetnih tvari, ili koji mogu biti cilj djelovanja u ratu,

– smješteni unutar izgrađenog stambenog ili poslovnog područja, prometno povezani i lako dostupni vatrogasnim vozilima,

– zaštićeni od prodora podzemnih i nadzemnih voda,– opremljeni vatrodojavnim i protupožarnim sustavom i opremom,– zaštićeni od pristupa neovlaštenih osoba.Prostorije u kojima je smješteno gradivo (u daljnjem tekstu: spremišta) trebaju biti:– odvojene od ostalih prostorija u objektu i zaštićene od pristupa neovlaštenih osoba,– osigurane protuprovalnim i protupožarnim vratima, opremljene vatrodojavnim sustavom

i opremom za gašenje požara,– suhe, zračne i zaštićene od izravnog prodiranja sunčeve svjetlosti,– zaštićene od prodora podzemnih i nadzemnih voda,– komunikacijski povezane s barem dva izlaza iz objekta,– udaljene od mjesta otvorenoga plamena, od prostorija u kojima se čuvaju lako zapaljive

tvari, od izvora prašenja i onečišćenja zraka.

Članak 5.Spremišta trebaju biti opremljena metalnim policama, ormarima ili drugim sustavima koji

su namijenjeni za odlaganje gradiva i primjereni vrsti i obliku gradiva.Police, odnosno ormari trebaju biti odmaknuti od zidova tako da se omogući cirkulacija

zraka, dovoljno čvrsti i stabilni za puno opterećenje gradivom i dovoljno međusobno

razmaknuti za neometan prolaz i rukovanje gradivom. Najdonja pregrada na polici treba biti odmaknuta najmanje 15 cm od poda. Čitavom širinom ili dužinom spremišta treba biti ostavljen prolaz širine od najmanje 120 cm.

U spremištu se ne smiju nalaziti instalacije, oprema ili druge stvari, osim opreme koja je namijenjena za smještaj i zaštitu gradiva i pripadajućih instalacija.

Članak 6.Arhivsko gradivo na papiru čuva se u spremištima u kojima relativna vlažnost zraka ne

odstupa bitno od 45 – 55% pri temperaturi od 16 – 20o C.Arhivsko gradivo na drugim medijima čuva se u spremištima u kojima relativna vlažnost i

temperatura ne prelaze vrijednosti koje preporučuje Hrvatski državni arhiv ili proizvođač medija.

Spremišta trebaju biti opremljena uređajima za mjerenje temperature i relativne vlage.

Članak 7.Spremišta se trebaju održavati čistim, urednim i prohodnim. U njima se ne smije gradivo

držati na podu, stolovima ili drugim mjestima koja nisu namijenjena za njegovo odlaganje. Gradivo se ne smije držati izvan kutija ili drugih tehničkih jedinica u koje pripada ili na mjestima gdje je otežan pristup i rukovanje gradivom.

U spremištu ne smiju bez nadzora boraviti ili njima prolaziti osobe koje nisu ovlaštene za rukovanje gradivom u njemu. U spremištima se ne smiju obavljati drugi poslovi osim odlaganja, razmještanja i označavanja tehničkih jedinica gradiva, nadzora i reguliranja uvjeta u spremištu, čišćenja i održavanja spremišta i opreme u njemu.

Pri izvođenju radova u spremištu ili njihovoj blizini, čišćenju i održavanju spremišta i opreme u njemu, ne smiju se koristiti sredstva i postupci koji mogu biti štetni za arhivsko gradivo (upotreba otvorenog plamena, korištenje agresivnih kemijskih sredstava i zapaljivih tvari, stvaranje prašine i vibracija, pretjerano vlaženje), ako gradivo nije prethodno izmješteno na mjesto sigurno od posljedica primjene tih sredstava i postupaka.

ZAKON

O KNJIŽNICAMA

I. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuje knjižnična djelatnost, uvjeti i način njezina obavljanja, ustrojstvo i način rada knjižnica, knjižnična građa, te pravni položaj Nacionalne i sveučilišne knjižnice u Zagrebu.

Članak 2.

Knjižnična je djelatnost od interesa za Republiku Hrvatsku.

Članak 3.

Knjižnična se djelatnost obavlja kao javna služba.

Knjižničnu djelatnost obavljaju knjižnice.

Članak 4.

Knjižnice se osnivaju kao javne ustanove ili kao ustanove (u daljnjem tekstu: samostalne knjižnice).

Članak 6.

Knjižnična djelatnost obuhvaća osobito:

- nabavu knjižnične građe,

- stručnu obradu, čuvanje i zaštitu knjižnične građe, te provođenje mjere zaštite knjižnične građe koja je kulturno dobro,

- izradu biltena, kataloga, bibliografija i drugih informacijskih pomagala,

- sudjelovanje u izradi skupnih kataloga i baza podataka,

- omogućavanje pristupačnosti knjižnične građe i informacija korisnicima prema njihovim potrebama i zahtjevima,

- osiguravanje korištenja i posudbe knjižnične građe, te protok informacija,

- poticanje i pomoć korisnicima pri izboru i korištenju knjižnične građe, informacijskih pomagala i izvora, te

- vođenje dokumentacije o građi i korisnicima.

Članak 7.

Knjižničnu građu čini svaki jezični, slikovni i zvučni dokument na lako prenosivom materijalu ili u elektronički čitljivom obliku informacijskoga, umjetničkoga, znanstvenoga ili stručnog sadržaja, proizveden u više primjeraka i namijenjen javnosti, kao i rukopisi, što sve knjižnica drži u svojem knjižničnom fondu i stavlja na raspolaganje korisnicima.

Knjižničnom građom smatraju se igre, igračke i sl., ako su dio knjižničnog fonda.

X. ZAŠTITA KNJIŽNIČNE GRAĐE

Članak 45.

Knjižnice su dužne poduzimati mjere za zaštitu i čuvanje knjižnične građe prema pravilniku o zaštiti knjižnične građe, što ga na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi ministar kulture.

Na jedinstvene i rijetke primjerke knjiga, zbirke knjiga, rukopise i drugu knjižničnu građu koja ima obilježja kulturnog dobra, odnosno koja je od posebnog značenja ili vrijednosti, primjenjuju se i propisi o zaštiti kulturnih dobara te se ta građa može koristiti samo pod posebnim uvjetima.

Uvjete korištenja knjižnične građe, knjižnice uređuju svojim općim aktom.

Članak 46.

Knjižnice su dužne redovito u postupku revizije izlučivati zastarjelu, dotrajalu ili uništenu građu, osim građe iz članka 45. stavka 2. ovoga Zakona.

Postupak i rokovi revizije uređuju se pravilnikom o reviziji i otpisu knjižnižne građe, što ga na prijedlog Hrvatskoga knjižničnog vijeća donosi ministar kulture.

Ostali propisi

Documents

Transcript of Ostali propisi