Odmor u Kristu - adventisti.hr

PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (3/2021) • 1

Odmor u KristuGerald i Chantal Klingbeil

Pouke iz Biblije — PriruËnik za uËitelje

Srpanj, kolovoz i rujan 2021.

2 • PRIRU»NIK ZA U»ITELJE (3/2021)

POUKE IZ BIBLIJE — PriruËnik za uËitelje — 3/2021.

Nakladnik: ZNACI VREMENA, Prilaz Gjure DeæeliÊa 77, 10000 Zagreb,Hrvatska • Odgovorni urednik: Neven KlaËmer • Urednik: Mario ©ijan• Prijevod: Dragana Todoran • Lektura: Marijan MalaπiÊ • Korektura:

Ljiljana –idara • Tiskano u uredu nakladnika

www.znaci-vremena.com • www.adventisti.hr

Sadræaj

1. Æivot u druπtvu aktivnom dvadeset Ëetiri sata dnevno

2. Nemirni i buntovni

3. Korijeni nemira

4. Cijena odmora

5. “Doite k meni...”

6. Odmor u obiteljskom krugu

7. Mir, odnosi i ozdravljenje

8. Slobodni za odmor

9. Ritam odmora

10. Subotnji odmor

11. »eænja za neËim viπim

12. Nemirni prorok

13. KonaËni odmor


Pouka 1 26. lipnja—3. srpnja 2021.

Æivot u druπtvu aktivnomdvadeset Ëetiri sata dnevno

PRVI DIO: OpÊi pregled

Ovog Êemo tromjeseËja prouËavati niz pouka pod naslovom “Odmoru Kristu”. Naπe druπtvo u dvadeset prvom stoljeÊu puno je umornihljudi. Briga i uznemirenost zajedno s nesigurnoπÊu u buduÊnost pridonositom nemiru duπe. Meu struËnjacima vlada sve veÊa zabrinutost zaduπevno zdravlje zbog sve veÊeg broja ljudi koji se lijeËe od depresije.Procjenjuje se da ima viπe od tri stotine milijuna ljudi u svijetu kojiboluju od depresije, koja Êe nadmaπiti srËane bolesti koje su bile vodeÊiuzrok smrti posljednjih nekoliko desetljeÊa. Prema procjenama kom-panije Thomson Reuters Pharma, na temelju jedinstvene prognoze ana-litiËara, oËekuje se da Êe prodaja antidepresiva πirom svijeta dostiÊi πestmilijardi dolara. Samo u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama svake segodine proda viπe od 270 milijuna recepata za antidepresive. Pouke uovom tromjeseËju, a posebno pouka za ovaj tjedan, usredotoËuju se napravi izvor odmora i pruæaju praktiËan savjet o tome kako pronaÊi odmorunatoË ubrzanom ritmu æivota.

Ovog Êemo se tjedna vratiti u proπlost sve do stvaranja naπeg svije-ta i otkrivanja vjeËnog spomenika na odmor u Kristu, subote. ProuËavatÊemo o dubokoj boli i njezinom utjecaju na tjelesno, duπevno i emo-cionalno zdravlje starozavjetnih pisaca. Kroz Ëitavu ovotjednu poukuneprestano Êemo se podsjeÊati na Kristov poziv da se odmaramo, kojise upuÊuje u cijelom Pismu. Kada nauËimo znaËenje rijeËi “odmor” uStarom i Novom zavjetu, potpunije Êemo shvatiti Kajinov nemir i otkritikako se u potpunosti moæemo odmoriti u Kristu.

DRUGI DIO: Komentar

Najobuhvatniji tekst u Bibliji o subotnjem odmoru nalazi se u Po-stanku 2,1-3. Na kraju tjedna stvaranja, Isus, naπ Stvoritelj pun ljubavi,gradi — kako kaæe æidovski pisac Abraham Heschel — palaËu u vreme-nu. Svake subote Isus nas poziva da ostavimo svoje brige, zabrinutosti uznemirenost, i uemo u Njegovu palaËu i odmorimo se u Njemu.


Zemaljske palaËe nalaze se na nekom mjestu. Na primjer versajski dvo-rac u Francuskoj ima sedam stotina soba, a njegova povrπina iznosi viπeod 67.000 kvadratnih metara. Kao spomenik Svjetske baπtine, jedno jeod najveÊih graditeljskih dostignuÊa u sedamnaestom stoljeÊu.

Subota, Boæja palaËa u vremenu, mnogo je znaËajnija i nevjerojat-nija. Ona ne datira iz sedamnaestog stoljeÊa, veÊ seæe do poËetka vre-mena, do stvaranja. Ona se proteæe kroz vjekove i daruje Zemlji svetovrijeme svakog tjedna. Ona je stalni podsjetnik o tome gdje se moæepronaÊi pravi odmor. Subota govori o Bogu koji je blisko upoznat snaπim osnovnim ljudskim potrebama. On je “poËinuo u subotu i odmo-rio se” ne zato πto je bio umoran, veÊ zato πto je znao da Êemo mi bitiumorni. U Postanku 2,2 stoji: “I sedmoga dana Bog dovrπi svoje djelokoje uËini.” Vrijeme nije beskrajni ciklus dogaaja ispunjenih radom.Bog nam je milostivo darovao boæanski predah — vrijeme da produbimosvoj odnos s Njim, obnovimo svoj um, osvjeæimo tijelo i ostvarimo skla-dne obiteljske odnose.

Ovaj boæanski subotnji odmor nosi sa sobom osjeÊaj sigurnosti uStvoriteljevu ljubav i brigu prema nama. U Njemu imamo mir. Subotauklanja stres. Ona jamËi da Bog koji je stvorio svijet nije zaboraviosvijet i nije zaboravio nas. Kada se mi sjetimo da svetkujemo dan subot-nji, naπ Spasitelj sjeÊa se nas tog dana i izlijeva obilje nebeskih blago-slova u naπ æivot, oslobaa nas od ropstva straha, lanaca uznemirenostii tamnice briga.

Boæji poziv da se odmorimoBog nas u cijelom Pismu poziva da se odmorimo od zaokupljenosti

poslom. Kada nas zaokupljenost poslovima svlada, poËinju se dogaatitri stvari:

u Postajemo zbunjeni. »ini nam se da nas sadaπnji dogaaji nad-vladavaju. Æivotni izazovi Ëine se mnogo veÊi i mi se usredotoËujemo naprobleme umjesto na Boga koji ih moæe rijeπiti. U poslu se usredoto-Ëujemo na ljudske odgovore u vezi sa svojim nedoumicama umjesto naboæanska rjeπenja.

u PoËinjemo se osjeÊati tjelesno, duπevno i emocionalno iscrp-ljeni. Govorimo i Ëinimo stvari zbog kojih se poslije kajemo. Prezapo-slenost vodi do umora. Umor vodi do sagorijevanja, a sagorijevanje doobeshrabrenja. Zauzeti ljudi Ëesto brzo prosuuju i odluËuju a da nesagledaju πiru sliku zato πto su prezaposleni. Moraju prijeÊi na rjeπava-nje sljedeÊeg problema ili izvrπavanje sljedeÊeg zadatka u svojem ras-poredu. Prema tome, imaju malo vremena za nalaæenje najboljeg rjeπe-nja problema s kojim se suoËavaju.


u PoËinjemo zanemarivati molitvu i prouËavanje Biblije. Kaoposljedica, naπ duhovni æivot trpi. Zauzetost stvara umor, a umor ne-uËinkovitost, nedostatak discipline, nemoguÊnost da vladamo svojimosjeÊajima i srozavanje vaænog duhovnog æivota.

Ellen G. White kaæe: “Svima koji se uËe u Gospodnjoj πkoli trebaodreeno vrijeme kad Êe, u zajednici s Bogom, ispitivati svoja srca uhramu prirode. Neka se u njima otkrije æivot koji nije u skladu sasvijetom, njegovim obiËajima i navikama; njima treba osobno iskustvoda bi doznali πto je Boæja volja. Mi moramo osobno Ëuti Njegov glaskako govori naπim srcima. Kad svaki drugi glas prestane i kad mi utiπini Ëekamo, ta ‘tiπina u duπi’ Ëini da Boæji glas postane razgovjetnijim.On nas poziva: ‘Prestanite i znajte da sam ja Bog.’ (Psalam 46,10) Ovoje uspjeπna priprema za svaki rad za Boga. Onaj tko na ovaj naËin primiosvjeæenje, bit Êe okruæen ozraËjem svjetlosti i mira usred uæurbanosti,napetosti i obveza ovoga æivota. On Êe primiti novi dar tjelesne i umnesnage. Njegov Êe æivot odisati miomirisom; u njemu Êe se otkriti boæan-ska sila koja Êe vrπiti utjecaj na ljudska srca.” (Sluæba lijeËenja, str. 27;u izvorniku 58)

Jeste li se ikada osjeÊali kao da trËite iz jedne obveze u drugu,preplavljeni æivotnim obvezama? Morate odgovoriti na joπ jednu elektro-niËku poπtu, poslati joπ jednu poruku, obaviti joπ jedan telefonski poziv,prisustvovati joπ jednom sastanku, vidjeti joπ jednu osobu. ... »ini se davaπim æivotom upravlja izraz “joπ jedan”. Imate previπe toga πto trebateobaviti da biste sve postigli, i kada uveËer padnete u krevet, razmiπljateo svemu πto niste uspjeli uraditi. Vaπ posao sigurno nije gotov. Vaπpopis obveza u najboljem je sluËaju izvrπen poloviËno. Vaπ um ne staje.San ne dolazi na oËi jer mahnito pokuπavate pronaÊi naËin kako dasutra ugurate joπ obveza u veÊ prenatrpan raspored.

Kristov poziv posebno je upuÊen prezaposlenim, iscrpljenim, umor-nim ljudima koji æive u svijetu aktivnom dvadeset Ëetiri sata dnevnosedam dana u tjednu. Isusovi uËenici bili su uznemireni i zbunjeninakon smrti Ivana Krstitelja. Isus ih je pozvao: “Doite vi sami nasamo,i poËinite malo. Jer ih bijaπe mnogo koji dolaze i odlaze, i ne imahu kadni jesti.” (Marko 6,31) U njihovim prevelikim obvezama Isus im je ponu-dio poËinak. Njegov poziv da se odmore nije bio jednokratan dogaajnamijenjen samo uËenicima. Mnoπtvo koje Ga je slijedilo On je pozvao:“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.”(Matej 11,28) Odmor koji Isus nudi nije sloboda od kuπnji. To je unutarnjasigurnost da u Njemu moæemo poËinuti. On nas nikada neÊe ostaviti ilinapustiti. Jedno od najizazovnijih iskustava u æivotu jest osjeÊaj samo-Êe kada doæivimo teπke trenutke. Tako se osjeÊao Jeremijin pisar Baruh.


Baruhova bol, Kajinov nemir i Boæji odgovor

Baruh je bio Jeremijin pisar. Prema Jeremiji 45,3-5, ovaj jadnikdoæivio je duboku emocionalnu bol. Grad Jeruzalem trebao je biti na-padnut od strane neprijateljske vojske. Patnja, duπevna bol i nesreÊabile su na pomolu. Æivot kakav je Baruh poznavao, zauvijek Êe se pro-mijeniti. Obuzeo ga je strah. Æalost je preplavila njegov æivot. Brige suga dræale u svojem iscrpljujuÊem stisku. Meutim, Bog mu se obratio iuvjerio ga: “A tebi Êu kao plijen pokloniti æivot tvoj na svim mjestimakamo doeπ.” (Jeremija 45,5) Boæja obeÊanja su sigurna. Moæemo seodmoriti Ëak i usred najveÊih æivotnih teπkoÊa zahvaljujuÊi sigurnostikoju nam daju Boæja obeÊanja. U Starom zavjetu ima mnogo rijeËi kojese prevode kao “poËinak”, “odmor”. Njihovo je znaËenje razliËito. RijeËiza odmor mogu se prevesti kao “olakπanje, tiπina, mir ili smirenje”. UNovom zavjetu mogu se tumaËiti kao “odmor, poËinak, opuπtanje, smi-renost”. Sve ove rijeËi imaju jedno zajedniËko znaËenje. One nagovje-πtavaju unutarnji mir, osjeÊaj smirenosti i staloæenosti. Taj odmor je darod Boga koji On daruje svojoj umornoj djeci kada Mu dou u vjeri.

Izvjeπtaj o Kajinu pokazuje da nema poËinka kada se ljudska biÊabune protiv Boæjih zapovijedi i oslanjaju se na svoje prosuivanje. Kajinje zanemario jasne Boæje upute. On je njegovao vjeru u ljudska djela. Onje uzdigao svoje vlastito miπljenje iznad Boæjeg boæanskog otkrivenja.Abel, s druge strane, imao je mir Ëak i u smrti zato πto je svoje povjere-nje poloæio na Boga koji daruje æivot. Danaπnja pouka pruæa neke prak-tiËne i kljuËne pouke za æivot u svijetu aktivnom dvadeset Ëetiri satadnevno sedam dana u tjednu.

TRE∆I DIO: Primjena

Pouka za ovaj tjedan pruæa nam tri pouke za svakidaπnji æivot:u Kada smo previπe zauzeti da se odmorimo u Stvoriteljevoj ljubavi

i skrbi, naπ æivot biva ispunjen stresom i uznemirenoπÊu. Ovaj stresmoæe dovesti do tjelesnih bolesti i duπevne boli.

u Naπ Stvoritelj stvorio nas je tako da nam je potreban odmor.Odmor je viπe od tjelesnog odmora, premda je i on vaæan. To je mir umakoji proizlazi iz vjerovanja u Njegovu RijeË, oslanjanja na Njegova obeÊa-nja i ulaska u blaæenstvo subotnjeg odmora.

u Æivjeti odvojeno od Stvoritelja, simboliËki prikazano Kajinovimiskustvom, samo remeti naπe pokuπaje da imamo unutarnji mir i trajnuradost. Odmor proizlazi iz njegovanja odnosa povjerenja s Onim koji nasje stvorio. U Kristu je odmor. U Njegovim obeÊanjima je sigurnost. UNjegovoj prisutnosti slobodni smo od uznemirenosti, strahova i briga.


Pouka 2 3.—10. srpnja 2021.

Nemirni i buntovniPRVI DIO: OpÊi pregled

Pouka za ovaj tjedan usredotoËuje se na odnos izmeu greπnostinaπe pale ljudske naravi i unutarnjeg nemira. Nemir je nezadovoljstvoæivotom praÊeno gunanjem. Nemir se bori sa æivotnim okolnostimakada se ne ostvaruju onako kako smo oËekivali. Nemir naæalost neprihvaÊa æivot ni pod kojim drugim uvjetima osim vlastitim. NemiranËovjek nije zadovoljan onim πto ima i æeli prigrabiti viπe.

Ovo nezadovoljstvo otkriva se u pobuni Izraelaca u pustinji. Bog imje milostivo darovao manu da utaæi njihovu glad dok su lutali pustinjomna putu u Kanaan. Nezadovoljni, æalili su se Mojsiju prisjeÊajuÊi seegipatskih “lonaca s mesom” (Izlazak 16,3). Njihov nemir i pobuna dovelisu ih do toga da su se poæeljeli vratiti u Egipat. Nezadovoljstvo dovodido nemira, a nemir do pobune.

Ovi blizanci, nemir i pobuna, Ëesta su posljedica nedostatka vjere.U pouci za ovaj tjedan razmotrit Êemo iskustvo desetorice uhoda koji suistraæili ObeÊanu Zemlju. Vidjeli su zadivljujuÊe izobilje te zemlje, pre-poznali je kao zemlju u kojoj teËe med i mlijeko, ali nisu vjerovali daBog moæe pobijediti njihove neprijatelje koji su æivjeli u toj zemlji. Ovajnedostatak vjere prerastao je u otvorenu pobunu. Tada, kada je Bogopisao posljedice njihove pobune, naglo su pojurili u bitku, nasuprotBoæjim uputama, i doæivjeli straπan poraz. U pouci za ovaj tjedan tako-er Êemo istraæiti razliku izmeu vjere i samouvjerenosti.

Nemir i pobuna vode do naglih odluka i teπkih posljedica. Ovotakoer nalazimo u iskustvu Arona i Mirjam koji su se pobunili protivBoæjeg autoriteta u Mojsijevom vodstvu. Umjesto da mirno gleda kakoovi voe snose posljedice svoje pobune, Mojsije je posredovao za njih.Bog je Ëuo njegove molitve. Posredovanje donosi veliku promjenu uborbi izmeu dobra i zla.

DRUGI DIO: Komentar

Bio neki poboæni kralj kojega je uznemiravala nezahvalnost njego-vog kraljevskog dvora. Jednom prigodom priredio je veliku gozbu zasvoje podanike. Kada su kralj i gosti s dvora zauzeli svoja mjesta (po


dogovoru), u dvoranu je uπao prosjak teπko vukuÊi noge, sjeo za kraljevstol i najeo se. Zatim je bez ijedne rijeËi napustio prostoriju. Gosti subili gnjevni i zatraæili su dopuπtenje da uhvate skitnicu i okrutno gakazne zbog nezahvalnosti. Kralj je odgovorio: “Prosjak je samo jednomuËinio zemaljskom kralju ono πto svatko od vas Ëini Bogu triput dnev-no. Sjedite za stolom i jedete dok se ne nasitite. Zatim odete ne prizna-juÊi Boga i ne iskazujuÊi Mu nijednu rijeË zahvalnosti.“

Upravo je ovo bio problem izraelskog naroda. Nezahvalnost je usamoj sræi ovotjedne pouke “Nemirni i buntovni”. Kada zaboravimo πtoje Bog uËinio za nas u proπlosti, πto Ëini u sadaπnjosti i πto Êe uËinitiza nas u buduÊnosti, prirodna je posljedica nezadovoljstvo. Ellen G.White na dojmljiv naËin neposredno govori o problemu zaboravljanjaBoæjih blagoslova u naπem æivotu.

“Oni su zaboravili gorËinu robovanja u Egiptu. Zaboravili su Boæjudobrotu i silu koju im je pokazao kad ih je izbavio iz ropstva. Zaboravilisu kako su njihova djeca bila poπteena kad je aneo pobio sve prvo-roence u Egiptu. Zaboravili su velike prikaze boæanske sile kod Crve-nog mora. Zaboravili su da je prijateljsku vojsku koja ih je pokuπalaslijediti, dok su oni sigurno hodili putem koji im se otvorio, preplavilamorska voda. Oni su vidjeli i osjeÊali samo trenutaËne teπkoÊe i kuπnjei umjesto da kaæu: ‘Bog je uËinio velike stvari za nas dok smo bilirobovi. On od nas stvara veliki narod’, oni su govorili o teπkoÊama ipitali se kad Êe se njihovo putovanje zavrπiti.” (Patrijarsi i proroci, str.235,236; u izvorniku 293)

Nezahvalnost ukazuje na duhovnu nezrelost. Jeste li primijetili ka-ko bebe imaju kratkoroËno pamÊenje? One æele da njihove potrebe od-mah budu zadovoljene. Nemaju mnogo strpljenja. Ne sjeÊaju se kako sunjihovi roditelji juËer ispunili njihove potrebe niti su uvjerene da Êe ihsutra ispuniti. One æive za sadaπnji trenutak. Izraelci su na odreeninaËin bili poput nezrele djece. Æeljeli su da njihove potrebe budu odmahzadovoljene zaboravljajuÊi πto je Bog uËinio za njih u proπlosti.

LutajuÊi neplodnom pustinjom, putujuÊi po vrelom pijesku, viju-gajuÊi uskim planinskim klancima i prelazeÊi negostoljubivo brdovitopodruËje, iscrpljeni, umorni Izraelci razmiπljali su samo o svojim tre-nutaËnim potrebama. Zaboravili su na obilne Boæje blagoslove. Nedosta-jala im je duhovna zrelost. Nezahvalnost uvijek vodi u nemir. Nezado-voljstvo se javlja kada nismo zahvalni i u velikoj je mjeri posljedicanedostatka vjere. Kada se Mojsije oæenio Siporom, strankinjom iz Mid-jana, Mirjam i Aron bili su nezadovoljni. Nisu vjerovali u Boæje vodstvo.Kada je Bog dao manu u pustinji, mnogi Izraelci bili su nezadovoljni ipoæeljeli su se vratiti u Egipat. Mi postajemo nemirni kada izgubimo cilj.


Psalmist David ohrabruje nas da “ne zaboravimo nijednoga dobra πto tije uËinio” (Psalam 103,2). Vidno sjeÊanje na Boæju dobrotu donosi mirnaπem srcu. Svaki dan tijekom Ëetrdeset godina lutanja kroz pustinju,Izraelci su se mogli radovati Boæjoj dobroti dok je padala mana.

Mana: simbol Kruha æivota

Padanje mane u pustinji bilo je snaæan simbol Boæje trajne skrbi.Mana je takoer ukazivala na Mesiju koji treba doÊi i zadovoljiti duhov-nu glad i pruæiti im pravi odmor. Izraelski su proroci u slici kruha vidjelisimbol buduÊeg Mesije koji Êe ispuniti potrebe Izraela. Prorok Izaija jeobjavio: “Doite na vodu svi koji ste æedni! Ako i nemate novca, doite,kupite i jedite! … Zaπto da troπite novac na ono πto nije kruh i svojunadnicu na ono πto ne siti? Dobro me sluπajte, i dobro Êete jesti, na-slaivat Êete se bogatim jelima.” (Izaija 55,1.2 — SHP) Ovdje je kruhsimbol duhovne hrane koja zadovoljava duπu. Nakon πto je nahranio pettisuÊa ljudi na obronku u Galileji, πto na Ëudesan naËin podsjeÊa navrijeme kada je Bog Izraelce hranio manom, Isus je izjavio: “Ja sam æivikruh koji je siπao s neba. Ako tko jede od ovoga kruha, æivjet Êe zauvijek.”(Ivan 6,51) Mana koja je svakodnevno padala u pustinji i zadovoljavalatjelesne potrebe Boæjeg naroda, imala je dublju poruku. Kao πto je Bogzadovoljio njihovu tjelesnu glad, zadovoljit Êe i glad njihove duπe. On imje æelio pruæiti odmor uma i tijela dok su se vjerom oslanjali da Êeispuniti njihove potrebe. Meutim, oni nisu pokazali da cijene nebeskeblagoslove i njihov nemirni duh poveo ih je u pobunu protiv Boæjihplanova za njihov æivot.

Lutanje Izraelaca u pustinji tipiËan je izvjeπtaj o nezahvalnosti,nezadovoljstvu i nedostatku vjere. Nemir, zabrinutost koja onesposob-ljava i prekomjerna briga Ëesto su znakovi nedostatka vjere. Postojeiznimke. Duboko ukorijenjene emocionalne poteπkoÊe katkad potjeËuod nekog tjelesnog ili duπevnog stanja i zahtijevaju medicinsko rjeπe-nje. Meutim, kao u sluËaju Izraela, u nemir i nespokoj najËeπÊe vodinedostatak vjere.

Desetorica uhoda: nemir i samouvjerenost

Ovo sigurno vrijedi za uhode koje je Mojsije poslao da izvide zem-lju. Njihovo istraæivanje i izvianje morali su biti temeljiti. Izraelskavojska odreena za napad morala je biti u potpunosti obavijeπtena. Pozi-tivan izvjeπtaj potaknuo bi ih na hrabro osvajanje. Pomno su slijediliMojsijeve upute. Bili su vjerni u obavljanju svojeg zadatka. Istraæivali suzemlju Ëetrdeset dana, a potom se vratili. Podnijeli su povoljan izvjeπtaj.


Uzbueno su priËali o zemlji koja je bila bogata i plodna, u kojoj usjeviobilno raaju. Meutim, tada su sa strahovitom strepnjom govorili odivovima u toj zemlji, o neosvojivim utvrdama i moÊnim neprijateljskimvojskama. Bili su uznemireni i nisu vjerovali da ih Bog moæe izbaviti.Postali su toliko uznemireni da su zaprijetili da Êe kamenovati dvojicuuhoda, Kaleba i Joπuu, koji su donijeli pozitivan izvjeπtaj o izgledima zaosvajanje. Na kraju, nakon πto im je Bog zabranio da idu dalje, brzople-to su pojurili u bitku i doæivjeli straπan poraz. Vjera bi ih povela upobjedu da su se uzdali u Boga. UzdajuÊi se u svoje sposobnosti, samo-uvjerenost ih je povela naprijed, ali su bili potpuno poraæeni. Vjera seuzda u Boga, dræi Ga za rijeË i kreÊe se naprijed prema pobjedi. Samo-uvjerenost se uzda u ljudski poticaj, vjeru zamjenjuje ljudskim osjeÊa-jima i prosuivanjem i kreÊe se prema porazu.

Mojsije: posredovanje

Jedan od glavnih naglasaka u pouci za ovaj tjedan Mojsijevo jeposredovanje za njegov narod. Usprkos izraelskom nemiru i pobuni,Mojsije ih nije napustio. Posredovao je za njih dok nije bio siguran daÊe Bog poπtedjeti svoj narod i na kraju ih povesti u ObeÊanu Zemlju.Mojsije je slika Krista. Isus nas vodi iz egipatskog ropstva ovoga svijetakroz pustinju u ObeÊanu Zemlju. Nikada nas neÊe napustiti. NeÊe nasostaviti zato πto smo Ga iznevjerili. On danas posreduje za vas. Vi steMu u mislima. Vi ste Mu u srcu. Ako Mu dopustimo, naπ moÊni Posred-nik povest Êe nas kuÊi da zauvijek æivimo s Njim.


Ellen G. White ovako tumaËi skriveni uzrok sveg nezadovoljstva inezahvalnosti: “Je li dobro da budemo tako nevjerni? Zaπto moramo bitinezahvalni i nepovjerljivi? Isus je naπ prijatelj, cijelo se Nebo zanima zanaπu dobrobit, a naπe brige i strah oæaloπÊuju Boæjega Duha Svetoga. Mise ne trebamo prepustiti zabrinutosti koja nas nagriza i iscrpljuje, a nepomaæe nam da podnosimo kuπnje. Ne trebamo dati mjesta nepovjere-nju u Boga koje nas tjera da pripreme za buduÊe potrebe postanu glav-nom æivotnom zadaÊom, kao da je naπa sreÊa u zemaljskim stvarima.Boæja volja nije da Njegov narod optereÊuje briga.” (Patrijarsi i proroci,str. 236; u izvorniku 294) Apostol Petar poziva nas: “Svu svoju brigubacite na njega, jer se on brine za vas!” (1. Petrova 5,7)

Kako moæemo nauËiti vjerovati u Boga i Njegova obeÊanja, osim πtovjerom postupamo u skladu s tim obeÊanjima? Iznesite svoja iskustvao tome kako postupate u skladu s Boæjim obeÊanjima.


Pouka 3 10.—17. srpnja 2021.

Korijeni nemiraPRVI DIO: OpÊi pregled

Jedan pastor ispriËao je kako je jednom posjetio staru ameriËkuutvrdu u sjeverozapadnom dijelu New Yorka. Bilo je to zabaËeno podru-Ëje, ali je tvrava i dalje bila oËuvana. Ovo je podruËje stoljeÊima bilonaseljeno ameriËkim Indijancima. Svake godine tisuÊe turista posjeÊiva-lo je ovo mjesto. Pastor je upitao vodiËa je li itko od posjetitelja ikadapronaπao vrh indijanske strelice. VodiË se nasmijeπio i odgovorio: “Da,kraj prednjih vrata utvrde, upravo gdje stojite.” Pastor se pitao kako jeto moguÊe. Mnoπtvo ljudi svakodnevno je prolazilo upravo tuda. Zaπtooni nisu pronaπli dragocjeni vrh indijanske strelice? VodiË je zatimobjasnio da su vrhovi strelica u zemlji. Najlakπe Êete ih pronaÊi odmahnakon zime, u vrijeme proljetnog otapanja snijega. One su tamo svevrijeme. Pojave se u odgovarajuÊim uvjetima.

U pouci za ovaj tjedan, “Korijeni nemira”, prouËavat Êemo o sta-vovima koji su Ëesto skriveni od pogleda i s vremena na vrijeme podiæusvoju ruænu glavu. Stavovi kao πto su oholost, sebiËnost, nezdravaambicija i licemjerje preËesto odlikuju æivot krπÊana i kaljaju naπe svje-doËenje. Apostol Pavao poziva nas da gledamo “da tko ne ostane bezmilosti Boæje, da ne proklija koji gorki korijen i da ne unese zabunu ine zarazi cijelo mnoπtvo” (Hebrejima 12,15). Korijeni zla ostaju u na-πem srcu. Ovi korijeni, ako se s njima ne suoËimo, stvaraju izdanke kojizatim donose zle plodove. Ovog Êemo tjedna istraæiti nekoliko ovih ko-rijena i vidjeti kako ih moæemo prepoznati, a zatim ih, Boæjom miloπÊu,iskorijeniti iz svojeg æivota.

DRUGI DIO: Komentar

Povrπni osvrt na Isusovu izjavu u Mateju 10,34-39 moæe izazvatizabunu. Ako je Isus Knez mironosni, zaπto je rekao da nije doπao dadonese mir na Zemlju, veÊ maË (Matej 10,34)? Zaπto je nagovijestio daÊe “Ëovjeku biti neprijatelji njegovi ukuÊani” (Matej 10,36), i zaπto kaæe:“Tko viπe ljubi oca ili majku nego mene, nije me dostojan” (Matej 10,37)?Ovdje se javljaju tri glavna pitanja. Isus je æelio da Njegovi sljedbeniciprepoznaju cijenu uËeniπtva. Kada netko prihvati Krista i kada Ga slije-


di, avao je gnjevan. Ne trebamo se iznenaditi kada se javi protivljenjeEvanelju. Mi smo objavili rat Sotoni i ukljuËeni smo u bitku sa svimsilama pakla. Isus u ovim tekstovima istiËe da mir, pravi mir, dolazikada Ga slijedimo usred bitke. Ovdje se radi o vjernosti i odanosti. IakoIsus poziva svakoga od nas da poπtuje svoju obitelj, postoji uzviπenijavjernost. Mir ispunjava naπe srce kada stavimo Krista na prvo mjesto usvojem æivotu i sigurni smo u Njegovu prisutnost.

Kristovo poniæenje

Apostol Pavao iznosi jedan od najdetaljnijih opisa Kristovog poni-æenja u cijelom Pismu. Pojedini teolozi nazvali su ovo “slapovima Boæjeljubavi”. U Filipljanima 2,5-7 Pavao izjavljuje: “Teæite meu sobom zaonim za Ëim treba da teæite u Kristu Isusu! On, boæanske naravi, nije seljubomorno dræao svoje jednakosti s Bogom, nego se nje liπio uzevπinarav sluge i postavπi sliËan ljudima.” Zapazite kontrast izmeu ovihdvaju izraza: jednakosti s Bogom i naravi sluge. GrËka rijeË morfe, “na-rav”, takoer se moæe prevesti kao “bît” ili “priroda”. Isus je bio jednaks Ocem u svojoj bîti. Krist je postojao s Ocem kroz vjeËnost kao Njemujednak i jednako vjeËan. “Ponizio je sâm sebe” ili, doslovno prevedeno,ispraznio je sebe od prednosti i osobina nekoga tko je jednak Bogu ipostao Ëovjek. On ne samo da je postao Ëovjek; postao je najponiznijiËovjek, sluga. Nije postao samo sluga; postao je ponizni, posluπni sluga.Nije samo postao Ëovjek koji je ponizni, posluπni sluga; umro je smrÊuna kriæu, najstraπnijom od svih smrti. Isus, naπ vjeËni Gospodin, naπsvemoÊni Stvoritelj, Onaj kojem svi sluæe, postao je sluga svih. Isusovæivot slikovito prikazuje da je æivot samopoærtvovne sluæbe æivot odmo-ra i trajne radosti.

Kristov æivot samopoærtvovne sluæbe pune ljubavi u izravnoj je su-protnosti s bratom kojem je Isus ispriËao usporedbu u Luki 12,13-31.Ovaj samoljubivi mladiÊ raspravljao se o oËevoj baπtini koju su on i brattrebali podijeliti. Doπao je k Isusu i zamolio Ga da posreduje u njihovojraspravi. Isus ga je odbio jasno ukazujuÊi da istinski mir i radost dolazeod davanja, a ne uzimanja. Mi smo istinski sretni kada druge usreÊujemo,a ne kada pokuπavamo njima manipulirati da sebe uËinimo sretnima.

Oholost i sræ krπÊanstva

Tijekom Posljednje veËere, u jednom od najsveËanijih trenutaka uljudskoj povijesti, uËenici su se i dalje prepirali oko toga tko Êe bitinajveÊi u kraljevstvu. U noÊi izdaje Krista i suenja, joπ su vjerovali daÊe On uspostaviti zemaljsko kraljevstvo i ako to uËini, æeljeli su zauzeti


prvo mjesto u tom novom kraljevstvu. To nije bilo prvi put da se meunjima javi suparniπtvo oko toga tko Êe biti najveÊi u Njegovom kraljev-stvu. U Mateju 20,20-28 nalazi se usporedba koja otkriva sræ krπÊanstva.U njoj se snaæno prikazuje bît sljedbeniπtva.

Pozadina usporedbe je sljedeÊa: Isus posljednji put ulazi u Jeru-zalem. Bezuspjeπno je pokuπavao objasniti svojim uËenicima da Êe ubrzobiti odbaËen, da Êe Mu se suditi, da Êe biti laæno optuæen i razapet. Zbogodreenog razloga njihove pretpostavke o Mesiji spreËavale su ih dashvate narav Njegovog poslanja. Oni su filtrirali ono πto Isus govori krozpogreπne predodæbe o zemaljskoj veliËini. Njihove zamisli o istaknutommjestu u novom kraljevstvu i o svjetskoj veliËini temelj su molbe Ja-kovljeve i Ivanove majke, koju nalazimo u Mateju 20,20.21.

“Ona mu odgovori: ‘Naredi da ova moja dva sina sjednu u tvom kra-ljevstvu jedan s tvoje desne, a drugi s tvoje lijeve strane!’” (Matej 20,21)

Jakov i Ivan, zajedno s Petrom, bili su dio Kristovog uæeg kruga.Bili su Njegovi najbliæi pratitelji. Zar nije Isus kratko prije toga osobnorekao: “Zaista, kaæem vam, vi Êete, koji ste poπli za mnom — u obnovisvijeta, kad Sin »ovjeËji sjedne na svoje slavno prijestolje — sjesti nadvanaest prijestolja i suditi dvanaest Izraelovih plemena.” (Matej 19,28)?

Zar nije bilo logiËno da Jakov i Ivan pomisle da su oni, ako je Isusiπao u Jeruzalem uspostaviti svoje vjeËno kraljevstvo, viπe od svih dru-gih zasluæili da budu kraj Njega na Njegovom prijestolju? Oni su Mu bilinajbliæi tijekom Njegove sluæbe. Oni su bili Njegovi povjerenici — Njego-vi najbliæi sljedbenici. Vjerovali su da zasluæuju takvu Ëast i prednost.

Drugi uËenici oËito su bili uznemireni zbog Jakovljevog i Ivanovogpokuπaja da laktaπenjem zadobiju prvo mjesto u kraljevstvu. Isusovodgovor je izvanvremenski. On ukazuje na sræ autentiËnog krπÊanstva.Pozvavπi uËenike k sebi, Isus je rekao: “Znate da vladari naroda okrutnopostupaju s njima, i da se velikaπi sluæe svojom vlaπÊu protiv njih. Nekane bude tako meu vama! Naprotiv, tko æeli biti velik meu vama, nekabude vaπ posluænik! A tko æeli biti prvi meu vama, neka bude vaπ slugapo primjeru Sina »ovjeËjega, koji nije doπao da mu sluæe, nego da onsluæi!” (Matej 20,25-28)

NaËelo ovoga svijeta je uzimanje. NaËelo Kristovog kraljevstva jedavanje. NaËelo ovoga svijeta je samoisticanje. NaËelo Kristovog kra-ljevstva je samoærtvovanje. NaËelo ovoga svijeta je isticanje sebe. NaËeloKristovog kraljevstva je isticanje drugih. Isus je znao πto se zbiva u umuuËenika i zato je progovorio o samoj sræi krπÊanskog æivota. U svijetu,rekao je Isus, velik je onaj Ëovjek koji ima vlast nad drugima. Takavveliki Ëovjek je gospodar Ëiju zapovijed moraju svi spremno posluπati.Samo jednom rijeËju ovaj Ëovjek moæe izdati naredbu i njegova najma-


nja potreba bit Êe ispunjena. U tadaπnjem svijetu bio je to rimski za-povjednik sa svojim znakovima vladarske moÊi i svitom, istoËni vladarsa svojim robovima, bogati trgovac sa svojim slugama i zemljoposjedniksa svojim imanjem. Svijet ih smatra velikima, ali prema Kristovim rijeËi-ma samo je sluæba obiljeæje veliËine; veliËina se ne sastoji od zapovije-danja drugima da uËine odreene stvari za nas. Sastoji se iz toga da miËinimo odreene stvari za druge. To je krπÊanska revolucija; to je potpu-ni preokret svjetskih mjerila. To je novi red vrijednosti.

“U kraljevstvu ovoga svijeta poloæaj je znaËio samouzdizanje.Smatralo se da narod postoji za korist vladajuÊim staleæima. Utjecaj,bogatstvo i obrazovanje bili su znaËajna sredstva za stjecanje vlasti nadnarodnim masama u korist narodnih voa. Viπi staleæi trebaju misliti,odluËivati, uæivati i vladati; niæi slojevi trebaju sluπati i sluæiti. Religija,kao i sve ostalo, bila je predmet vlasti. Od naroda se oËekivalo da vjerujei Ëini ono πto su nareivali pretpostavljeni. Pravo Ëovjeka kao Ëovjekada sâm za sebe misli i djeluje bilo je potpuno nepriznato.

Krist je uspostavio kraljevstvo na drukËijim naËelima. On je pozvaoljude ne da vladaju, veÊ da sluæe, jaki da nose nemoÊi slabih. Onaj kojiima moÊ, poloæaj, darove, obrazovanje, ima veÊu obvezu da sluæi svojimbliænjima.” (Ellen G. White, Isusov æivot, str. 448; u izvorniku 550)


Dok razmiπljamo o Isusovom æivotu, naπ æivot se mijenja. Postaje-mo sliËni Onome kome se najviπe divimo. Mijenjamo se u Njegovo obliËjedok promatramo Njegovu milost, milosre, suosjeÊanje i dobrotu uNjegovoj RijeËi. Njegov samopoærtvovni æivot nadahnjuje nas da svojpogled okrenemo od sebe k potrebama drugih. Netko je rekao: “Svatkotko je umotan u samog sebe jako je mali paket.” Da bismo produbilidjelovanje ovotjedne pouke, slijedi praktiËni zadatak:

u Pronaite mirno mjesto na kojem Êete moÊi biti sami i zamoliteBoga da vam pomogne da uvidite konkretnu potrebu nekoga u vaπojblizini.

u Kada vas Duh Sveti osvjedoËi u potrebu te osobe, pitajte Bogakako biste je mogli ispuniti. Potreba moæe biti jednostavna, kao πto jepozivanje usamljenog starijeg susjeda na veËeru, Ëuvanje djeteta samo-hrane majke, tjeπenje osobe oboljele od raka, ohrabrivanje mlade osobe,pouËavanje nekog djeteta.

u Donesite pozitivnu odluku da Êete posvetiti svoje vrijeme kakobiste blagoslovili nekoga u vaπem krugu utjecaja. Dok blagoslivljatenekoga drugog, sami Êete zauzvrat biti blagoslovljeni preko svake mjere.


Pouka 4 17.—24. srpnja 2021.

Cijena odmoraPRVI DIO: OpÊi pregled

Pouka za ovaj tjedan usredotoËuje se na najtuænija poglavlja uDavidovom æivotu. Izraelski kralj zloupotrijebio je Bogom danu vlast ipoveo æenu jednog od svojih vojnika u grijeh. Urija je bio ratnik uDavidovoj vojsci, koji se borio u bitkama za svojeg kralja. David jeiskoristio njegovu odsutnost.

Kada je Bat-©eba ostala u drugom stanju zbog Davidovog preljubauËinjenog iz poæude, kralj je pokuπao prikriti grijeh. Pozvao je Uriju dase vrati iz æestoke bitke i provede vrijeme sa svojom suprugom. Urija jepokazao Ëvrstinu karaktera kada je odbio kraljevu ponudu ne æeleÊiotiÊi u svoj dom dok se njegova vojska bori s neprijateljem.

Kada mu plan nije uspio, David je natjerao Joaba, vojskovou kraljevevojske, da postavi Uriju u prve borbene redove kako bi se suoËio sasigurnom smrÊu. Poæudan pogled odveo je Davida do Ëina poæude, πtoje dovelo do urote i ubojstva nevinog Ëovjeka. Sotonine su kuπnje takopripremljene da napadnu svakoga od nas u naπoj najslabijoj toËki. Akopostoji ranjivo mjesto u naπem karakteru, avao Êe iskoristiti to mjestoda nas navede na grijeh.

David je prepoznao svoj grijeh preko priËe koju mu je ispriËaoprorok Natan. Skrhan, kralj se slomio nakon muËnog priznanja. Njegovopokajanje bilo je duboko, istinito i iskreno. Psalam 51 iznosi njegovuæarku molbu za oprost i promjenu srca. Bog je odgovorio na Davidovumolitvu. Kralju je bilo oproπteno, ali oprost ne poniπtava tragiËne po-sljedice grijeha. Tijekom æivota David je iskusio, na ovaj ili onaj naËin,straπne posljedice uËinjenog grijeha. Kao Boæje dijete kojem je oproπteno,on je stupio u nebeski mir, ali je snosio muËne posljedice greπnog djela.

DRUGI DIO: Komentar

Kada prouËavamo o Davidovom preljubu s Bat-©ebom, na um namodmah dolazi pitanje zaπto je Bog stavio takav sraman izvjeπtaj u Bibliju.Zaπto su otkriveni intimni detalji Davidovog æivota? Zaπto nije samoreËeno da je sagrijeπio, da mu je oproπteno, i kraj priËe? Istraæimo Ëemunas to Bog uËi preko ovog dogaaja.


Ovdje nalazimo najmanje Ëetiri vrlo znaËajne pouke. O tome segovori u 2. Samuelovoj 11,1. U nekoliko kratkih rijeËi prorok ukazujena manu u Davidovom karakteru. Bilo je proljeÊe i Izrael se nalazio uozbiljnom sukobu s neprijateljima. Kraljevi vode svoje vojske u bitku,a David je u borbu poslao Joaba, jednog od vojskovoa. Tekst kaæe: “ADavid osta u Jeruzalemu.” Hrabri kraljevi bore se zajedno sa svojomvojskom. Oni potiËu svoju umornu, bitkama iscrpljenu vojsku da senastavi boriti. David je odluËio ostati u svojoj palaËi predajuÊi se kra-ljevskim ugodnostima, dok su njegovi ljudi patili i stradali u ratu. Ovoje prva pouka iz Davidovog pada. Kada ne izvrπavate svoju duænost, kadase prepustite lagodnim æeljama po cijenu neËinjenja onog πto je isprav-no, postajete ranjivi za Sotonine primamljive kuπnje.

Nakon prve brzo slijedi druga pouka. Sotona napada kada to naj-manje oËekujemo. Dok je πetao po krovu svoje palaËe, David nije oËeki-vao da Êe biti oËaran ljepotom tue æene. U Mudrim izrekama 4,23Ëitamo: “A svrh svega, Ëuvaj srce svoje, jer iz njega izvire æivot.” Ove jerijeËi napisao Salomon, Davidov drugi sin kojega je dobio s Bat-©ebom.Kao odrastao, sigurno je znao za Davidov grijeh. Kada uklonimo svojuobranu, Sotona napada. Zato je Isus rekao svojim uËenicima: “Bdijte imolite, da ne padnete u napast! Duh je voljan, ali je tijelo slabo.” (Marko14,38) Upravo je ovo bio Davidov problem. U trenutku neopreznosti,slabost tijela navela ga je na grijeh koji Êe promijeniti njegov æivot.

Greπne misli vode greπnim djelimaGrijeh poËinje u umu. Davidov poæudan pogled doveo ga je do slje-

deÊeg koraka: prepuπtanju svojem poæudnom maπtanju. On je stupio naSotonino tlo kada je postupao u skladu sa svojim mislima i poslao svojesluge da se raspitaju o Bat-©ebi. Njegovi nagoni, koji nisu bili pod nad-zorom Duha Svetoga, doveli su do neprikladnog raspitivanja i popuπta-nja æeljama u greπnom Ëinu. To nas dovodi do treÊe pouke. Iako je Davidpokuπao prikriti preljub s Bat-©ebom, grijeh nikada ne moæe dugo bitiprikrivan. Mojsijeve rijeËi upuÊene Izraelcima stoljeÊima ranije obisti-nile su se u njegovom iskustvu. “Ali ako tako ne uradite, sagrijeπit Êeteprotiv Jahve i znajte da Êe vas stiÊi kazna za vaπ grijeh.” (Brojevi 32,23)Greπna djela uËinjena pod okriljem noÊi jednog Êe dana iziÊi na sjajnosvjetlo dana jer “je sve golo i otkriveno pred oËima onoga komu moramodati raËun” (Hebrejima 4,13).

Davidov grijeh nije bio dugo sakriven. Bat-©eba je zatrudnjela. Urijaje izgubio æivot. Prorok Natan suoËio je Davida s njegovim greπnimpostupcima. Grijeh uËinjen u tami jednoga dana iziÊi Êe na svjetlo.Mojsijeve rijeËi stalno iznova odjekuju kroz vrijeme: “Znajte da Êe vas


stiÊi kazna za vaπ grijeh.” (Brojevi 32,23) »etvrta pouka koju otkrivamoiz ovog prvog dijela izvjeπtaja jest da su posljedice grijeha ostale iakoje David plakao, priznao svoj grijeh, pokajao se za svoje zlodjelo i pri-mio oprost od Boga.

Grijeh je rak koji uniπtava sve πto dotakne

“Premda je Edwin Cooper bio poznat πirom Amerike, gotovo nitkonije znao njegovo pravo ime. BuduÊi da je potjecao iz obitelji cirkuskihklaunova, Cooper je poËeo nastupati pred publikom kada je imao samodevet godina. Nakon rada u cirkusu Barnum i Bailey, Ëesto se pojavljivaona televiziji pedesetih godina proπlog stoljeÊa kao klaun Bozo. Osimzabavljanja i mladih i starih, Cooper je svakog tjedna upuÊivao porukusvojim ‘prijateljima i suradnicima’: provjerite imate li rak. Meutim,Cooper je bio toliko zauzet da je zanemario vlastiti savjet. Kada je ot-kriveno da boluje od raka, bilo je prekasno za lijeËenje. Edwin Cooperumro je u Ëetrdeset prvoj godini æivota od bolesti na koju je mnogeupozoravao. Grijeh je daleko smrtonosniji od najagresivnijeg i najzlo-Êudnijeg raka. Grijeh ubija i uniπtava sve πto dotakne. Od pada Adamau Edenskom vrtu do danas, grijeh ne uzima zatvorenike. To je cilj kojise krije iza svega πto Sotona Ëini. Isus je rekao: ‘Lopov ne dolazi, osimda ukrade, zakolje i uniπti.’ (Ivan 10,10)” (“No Laughing Matter” u Read-ing Eagle, 5. srpnja 1961.)

Davidov grijeh imao je smrtonosne posljedice

Posljedice Davidovog grijeha vidjele su se u njegovom æivotu i unjegovoj obitelji. Dijete koje je dobio s Bat-©ebom kao rezultat preljuba,razboljelo se i umrlo. Njegov sin Amnon obeπËastio je svoju polusestruTamaru. Dvije godine poslije Abπalom, Tamarin brat, u gnjevu je ubioAmnona. Davidov æivot bio je ispunjen æaloπÊu, tugom i razoËaranjem.Abπalom, Davidov treÊi sin, Ëija je majka bila Maaka, bio je veliki oËevmiljenik. Lijep, ljubazan, pustolovnog duha i naoËit, pridobio je srcaIzraelaca. Na kraju se pobunio protiv Davidovog kraljevanja i poginuo ubitci. Davidovo srce bilo je slomljeno. Grijeh, poput raka, zarazio jenjegov æivot. Iako mu je Bog oprostio, posljedice grijeha teπko su poËi-vale na njemu. Jedna od najveÊih pouka u ovom izvjeπtaju jest da grijehima tragiËne posljedice: ipak, usprkos posljedicama grijeha, Bog je uvi-jek spreman oprostiti i ponovno izgraditi naπ æivot. Jednu od najsnaæni-jih molitava u Ëitavoj Bibliji nalazimo u Psalmu 51.


Davidova molba za oprost: Psalam 51

Psalam 51 sadræi iskrenu Davidovu molbu za oprost nakon πto jesagrijeπio s Bat-©ebom. Dok Ëitamo molitvu, odmah bivamo pogoeniiskrenoπÊu Davidovog priznanja. On je iskren do krajnjih granica. Neiznosi nikakve izgovore za grijeh. Moli Boga za milost, oprost i Boæjunaklonost. On se moli: “Smiluj mi se, Boæe ... izbriπi moje bezakonje.”(Psalam 51,3) “Operi me ... od grijeha me mojeg oËisti.” (Psalam 51,4)“Bezakonje svoje priznajem, grijeh je moj svagda preda mnom.” (Psalam51,5) “Poπkropi me ... operi me.” (Psalam 51,9) “Objavi mi radost iveselje.” (Psalam 51,10) “»isto srce stvori mi, Boæe.” (Psalam 51,12) “Neodbaci me od lica svojega.” (Psalam 51,12) “Vrati mi radost svoga spa-senja.” (Psalam 51,14) Naπe srce biva ganuto Davidovim priznanjem.Predivna je vijest da Bog prima “srce raskajano, ponizno” (Psalam 51,19).Ellen G. White kaæe: “Isusu je drago da doemo k Njemu upravo takvikakvi jesmo: greπni, bespomoÊni, ovisni. Moæemo doÊi sa svim svojimslabostima, svojim ludostima, svojom greπnoπÊu — i pokajniËki pastipred Njegove noge! Njemu je na slavu da nas podigne u naruËje svojeljubavi, da zavije naπe rane i oËisti nas od svake neËistoÊe.” (Put Kristu,str. 54; u izvorniku 52) David je doæivio silu Kristovog oprosta koji Ëisti.Njegov odnos s Bogom bio je obnovljen. Njegov duh oæivljen. Stupio jeu æivot sluæbe za Krista koji ga voli, opraπta mu, Ëisti ga i preobraæava.


Grijeh je maË s oπtricama na obje strane. On donosi ne samo kriv-nju, sramotu i osudu, veÊ i bespomoÊnost i obeshrabrenje. Kada nasavao navede na kuπnju i mi upadnemo u njegovu zamku, njegov jesljedeÊi korak da u nama probudi osjeÊaj beznaa. Obeshrabrenje jejedno od najsnaænijih oruæja. Upamtite sljedeÊe tri Ëinjenice:

u Krist æeli da Mu priete upravo takvi kakvi jeste. Ako poputDavida doete s iskrenim srcem, ne izgovarajuÊi se za grijeh, i vi Êeteiskusiti Boæji oprost.

u Krist nikada nije otjerao ili odbacio onoga tko je iskreno doπaotraæiti Njegovu milost. On nas, naprotiv, uvjerava: “Tko doe k meni,doista ga neÊu izbaciti van.” (Ivan 6,37)

u Kristova obeÊanja o oprostu i obnovi sigurna su kao i NjegovovjeËno prijestolje. Vaπi osjeÊaji nisu mjerilo je li vam oproπteno. Moædase neÊete osjeÊati kao da vam je oproπteno. Joπ moæete imati osjeÊajkrivnje, ali budite sigurni na temelju Boæje rijeËi da su vam grijesioproπteni i da ste Boæje dijete.


Pouka 5 24.—31. srpnja 2021.

“Doite k meni...”PRVI DIO: OpÊi pregled

Jeste li ikada osjetili da su tereti koje nosite preteπki? Jeste liikada osjetili da je vaπ stres dostigao gornju granicu i da viπe ne moæeteizdræati? Pouka za ovaj tjedan pruæa praktiËnu pomoÊ u trenucima kadadoete do prijelomne toËke. Jer bilo da su naπi tereti iznimno teπki ilirazmjerno laki, Isus nas poziva da doemo k Njemu i primimo pomoÊ.

Glavni biblijski tekst za ovaj tjedan nalazi se u Mateju 11,28-30:“Doite k meni svi koji ste umorni i optereÊeni, i ja Êu vas okrijepiti.Uzmite jaram moj na se i uËite od mene, jer sam krotka i ponizna srca.Tako Êete naÊi pokoj svojim duπama, jer jaram je moj sladak, a mojebreme lako.” Jeste li u Kristovoj izjavi zapazili tri naloga koja se sastojeod tri rijeËi? Prvo, On kaæe: “Doite k meni.” On je Izvor naπeg mira. Onje izvoriπte naπe snage. Samo On moæe podiÊi naπe terete. On je jedinikoji nas moæe osloboditi velikog stresa koji katkada doæivljavamo. Druginalog koji se sastoji od tri rijeËi glasi: “Uzmite jaram moj.” Volovi kojisu ujarmljeni ujedinjeni su za sluæbu. Kada smo ujedinjeni s Kristomu sluæbi drugima, naπi tereti postaju lakπi. U pouci za ovaj tjedan dubljeÊemo prouËavati o tome πto znaËi biti “ujarmljen” s Kristom. TreÊi nalogkoji se sastoji od tri rijeËi glasi: “UËite od mene.” Isus je ponio teretovoga svijeta na svojim pleÊima, pa ipak je æivio u ozraËju boæanskogmira. Izazovi s kojima se suoËio nisu u Njemu izazivali napetost. Uovotjednoj pouci pomno Êemo istraæiti ovaj tekst, pogotovo Isusov pozivda se odmorimo u Njemu i pronaemo mir u srcu i umu.

DRUGI DIO: Komentar

Jedna priËa govori o starom rataru koji je teπkim korakom iπaouskim, starim, seoskim blatnjavim putom noseÊi vreÊu krumpira naleima. Njegova su ramena bila pognuta; njegov hod teæak i spor. Bio jevruÊ ljetni dan i znoj se slijevao niz njegovo Ëelo. Raspoloæenje mu semalo popravilo kada mu se pribliæio susjed s konjskom zapregom iupitao starca æeli li da ga poveze. Dok su se vozili, susjed je primijetioda Ëovjek i dalje dræi vreÊu krumpira na leima. Okrenuo se k njemu irekao: “Prijatelju, odmori se. Spusti tu vreÊu.” Prema priËi, starac je


jednostavno odgovorio: “Bio si vrlo ljubazan kad si me primio na kola;najmanje πto ja mogu uËiniti jest da nosim svoj teret.“

Nema sumnje da je ova priËa izmiπljena, ali dobro prikazuje sræpouke za ovaj tjedan. MoguÊe je da mi i dalje nosimo svoje teπke tereteËak i nakon πto doemo k Isusu. Naπ Spasitelj æeli nas osloboditi odnapetosti zbog noπenja ovih tereta. On æeli ponijeti naπ teret. ProuËavaj-mo o tome kako se moæemo osloboditi tereta koji Ëesto uniπtavaju naπuradost.

Doite k Isusu

Isus nas poziva da doemo k Njemu. ©to to znaËi u praktiËnomsmislu? Dolazak je voljna odluka. Dolaæenje podrazumijeva naπ osobniizbor. Isus je svakome od nas dao slobodu izbora. On neÊe prisiljavati.On neÊe vrπiti pritisak da doemo. On nas milostivo poziva. On djelujena nas svojim Duhom. Meutim, dolazak je naπ izbor. DoÊi znaËi poloæitisvoje povjerenje i pouzdanje u Njegovu sposobnost da ponese teret. Midolazimo vjerujuÊi da je On veÊi od svakog problema, snaæniji od svakepoteπkoÊe i moÊniji od svakog izazova. Ellen G. White iznosi ovoohrabrujuÊe glediπte: “‘Doite k meni’, Njegov je poziv. Kakva god bilatvoja strahovanja i kuπnje, iznesi svoj sluËaj pred Gospodina. Tvoj duhbit Êe ojaËan da izdræi. Put Êe biti otvoren pred tobom da se oslobodiπponiæenja i teπkoÊa. ©to si svjesniji svoje slabosti i bespomoÊnosti, toÊeπ jaËi postati u Njegovoj sili. ©to je teæi tvoj teret, toliko Êe blaæenijibiti odmor kad ga povjeriπ Nositelju bremena!” (Isusov æivot, str. 263; uizvorniku 329)

Ujarmljeni s Isusom

Kada doemo k Isusu, On nas poziva da uzmemo Njegov jaram. OverijeËi koje su bile uobiËajene za Njegove sluπatelje u prvom stoljeÊu,nama zvuËe neobiËno. Isusove rijeËi u Mateju 11,28-30 u vezi s jarmomWilliam Barclay tumaËi na sljedeÊi naËin: “Isus nas poziva da stavimoNjegov jaram na svoja ramena. Æidovi su pod izrazom ‘jaram’ podra-zumijevali ‘pokoravanje neËemu’. Govorili su o jarmu Zakona, jarmuzapovijedi, jarmu kraljevstva, Boæjem jarmu.” Uzeti Kristov jaram znaËipokoriti se Njegovoj volji. Kada se jaram stavi na vrat vola, æivotinja sepokorava gospodarovoj volji.

Prema Barclayju Kristove rijeËi imaju i dublje znaËenje: “MoguÊe jeda je Isus preuzeo rijeËi kojima je uputio poziv iz neËega πto mu je biloveoma blisko. On kaæe: ‘Jer jaram je moj sladak.’ GrËka rijeË krestos,‘sladak’, moæe znaËiti ‘odgovarajuÊi’. U Palestini su jarmovi za volove


pravljeni od drveta; prvo bi doveli vola i uzeli mjeru. Kada se jaramgrubo napravio, vola bi ponovno doveli da se isproba jaram. Jaram je biopaæljivo prilagoen volu da bi dobro prianjao i da ne bi naæuljao vratstrpljive æivotinje. Jaram je pravljen prema mjerama koje odgovarajuvolu.”

©to mislite, je li Isus pravio jarmove u stolarskoj radionici u Na-zaretu? Barclay spominje legendu da je Isus “pravio najbolje jarmove ucijeloj Galileji i da su ljudi iz Ëitave zemlje dolazili k Njemu da kupenajbolje jarmove koje je vjeπta ruka mogla napraviti”. Moæete li zamislitinatpis iznad vrata Isusove stolarske radionice koji bi glasio otprilikeovako: “Ovdje se prave najbolji jarmovi u cijeloj Galileji”?

Jaram koji Isus stavlja oko naπeg vrata da bi nas ujedinio sa sobomdobro prianja. On postaje naπ suradnik u sluæbi i upregnut je u jarams nama. On misli ovako: “Æivot koji vam ja dajem nije teret; vaπ jezadatak napravljen po mjeri da bi vam odgovarao.” Sve πto nam Bogπalje uËinjeno je da toËno odgovara naπim potrebama i naπim spo-sobnostima. Apostol Pavao piπe: “Nikakva kuπnja veÊa od ljudske snagenije vas zadesila. Bog je vjeran i neÊe dopustiti da budete kuπani prekovaπih snaga, nego Êe vam zajedno s kuπnjom dati sretan ishod, da jemoæete podnijeti.” (1. KorinÊanima 10,13) Ujarmljeni s Isusom imamopotpunu sigurnost da Êe nas On ojaËati kako bismo mogli podnijetisvaku kuπnju, nevolju ili patnju s kojom se suoËavamo. Mir koji namKrist daje ulijeva nam sigurnost da je On kraj nas i da nas osposobljavada rastemo u svakom æivotnom izazovu.

Ellen G. White dodaje: “‘Uzmite jaram moj na se’, kaæe Isus. Jaramje orue sluæbe. Stoka se upreæe u jaram da bi radila, a jaram je nuæanda bi mogla uspjeπno raditi. Ovim slikovitim prikazom Krist nas uËi dasmo pozvani u sluæbu dokle god traje naπ æivot. Moramo uzeti na sebeNjegov jaram da bismo mogli postati Njegovim suradnicima. Jaram kojinas vezuje za sluæbu jest Boæji zakon. Veliki Zakon ljubavi otkriven uEdenu, objavljen na Sinaju, a u Novom zavjetu napisan na srcu, vezujeËovjeka koji radi po Boæjoj volji. Kad bismo bili ostavljeni da idemo zasvojim sklonostima, upravo tamo kamo bi nas vodila naπa volja, mibismo stali u Sotonine redove i usvojili njegove osobine. Stoga nas Bogveæe za svoju volju koja je uzviπena, plemenita i koja uzdiæe. On æeli dastrpljivo i mudro preuzmemo duænosti sluæbe.” (Ellen G. White, Isusovæivot, str. 263; u izvorniku 329)

UËiti od IsusaPosljednji od tri Kristova naloga u Mateju 11,29 glasi: “UËite od

mene.” Dok prouËavamo Kristov æivot, jedna tema prevladava i stalno se


ponavlja. Krist je bio potpuno posveÊen izvrπavanju OËeve volje. U Ivanu8,29 Isus kaæe: “Jer ja uvijek Ëinim πto mu je ugodno.” U svojoj po-sljednjoj posredniËkoj molitvi u Ivanu 17 Isus se moli: “Da svi budujedno. Kao πto si ti, OËe, u meni i ja u tebi.” (redak 21) izmeu Isusai Njegovog Oca postojalo je Ëvrsto jedinstvo. Nijednom u svojem ze-maljskom æivotu Isus nije djelovao ili mislio suprotno OËevoj volji. »aki u najteæem trenutku u svojem æivotu Isus je predao svoju volju OËevoj.U Getsemaniju, kada je sudbina svijeta bila uzdrmana i Sotona pritiskaoIsusovo srce najæeπÊim kuπnjama, Isus se molio: “OËe moj! Ako jemoguÊe, neka me mimoie ovaj kaleæ! Ali neka ne bude moja, nego tvojavolja!” (Matej 26,39) Savrπen mir dolazi kada je naπe srce i um jedno sKristovim umom. Kada, kao πto kaæe stara pjesma, nema “niËega izme-u moje duπe i Spasitelja”, mi imamo mir. Grijeh remeti naπ mir. Naru-πen odnos izmeu nas i Isusa kvari naπ mir. Kada dolazimo k Njemu saæeljom da Ëinimo Njegovu volju, upregnuti u jaram s Njim u sluæbi, OnobeÊava: “NaÊi Êete pokoj svojim duπama.” (Matej 11,29)


Moæete li se sjetiti neËega u æivotu πto vas spreËava da se potpunopredate Isusu? Postoji li neπto πto vas spreËava da doete k Njemu?Mnogi ljudi misle da ne mogu doÊi k Isusu ako se prvo ne pokaju zbogsvojih grijeha i ostave loπe navike. Istina je da mi dolazimo k Isusuupravo takvi kakvi jesmo, sa svim svojim manama, muËeni krivnjom islaboπÊu naπeg tijela. Kada doemo, On nas prihvaÊa raπirenih ruku. Onnam daje dar pokajanja. On prihvaÊa naπe priznanje. Prima nas kaosvoje sinove i kÊeri. Daje nam snagu da pobijedimo. U jarmu s Njim,postajemo nova stvorenja u Kristu. Svaki novi dan u ovom tjednu za-poËnite sljedeÊim mislima:

u Isuse, danas dolazim k Tebi. Priznajem da si Ti Izvor mojeg mira,svrhe i radosti u æivotu. Pokoravam svoju volju Tebi i svoje planovepolaæem pred Tvoje noge.

u Isuse, otkrij mi sve πto u mojem æivotu nije u skladu s Tvojomvoljom. Ako imam stavove, osjeÊaje, æelje i navike koje se protive Tvojojvolji, molim Te otkrij mi ih. Moja je najveÊa æelja da Ti ugodim.


Pouka 6 31. srpnja—7. kolovoza 2021.

Odmor u obiteljskom kruguPRVI DIO: OpÊi pregled

Mnogim ljudima naslov pouke za ovaj tjedan moæe izgledati pomaloneobiËno. Kako moæete pronaÊi mir u obiteljskom krugu ako je vaπaobitelj disfunkcionalna? ©to ako imate autoritativnog, zapovjedniËki ras-poloæenog oca? Moæda imate slab ili nikakav odnos s majkom? Ili πtoako postoji snaæna nesnoπljivost meu braÊom i sestrama? Naravno, umnogim obiteljima vladaju bliske veze ljubavi. Dom je mjesto u kojemse ljubav otvoreno izraæava. Ali nije uvijek tako.

Mi moæemo crpsti hrabrost iz Josipovog iskustva. UnatoË tome πtoje bio odbaËen od strane ljubomorne braÊe, prodan u ropstvo, odvojenod obitelji, nepravedno osuen i zatoËen, Josip je odræao svoju vjeru.Kuπnje koje je doæivio nisu ga uËinile ogorËenim; navele su ga da sepotpunije uzda u Boga. U tim nevoljama Bog je oblikovao njegov karakteri pripremao ga za visoki poloæaj u egipatskom kraljevstvu. Jednog Êedana on kao savjetnik i nadzornik velikih dobara sjediti pokraj faraonana egipatskom prijestolju.

Pouka za ovaj tjedan naglaπava dvije vjeËne istine. Prvo, sama Ëi-njenica da prolazimo kroz kuπnje i suoËavamo se s teπkoÊama, ni nakoji naËin ne znaËi da nas je Bog zaboravio ili da nas manje voli. Boæjaljubav nalazi nas tamo gdje jesmo, bez obzira na to πto nam æivot donosi.Drugo, izazovi s kojima se suoËavamo Ëesto nas pripremaju za neπtomnogo veÊe nego πto moæemo zamisliti. Bog ima plan u svemu tome iizvrπit Êe svoju konaËnu namjeru u naπem æivotu. Josip je bio mladiÊkoji je bio vjeran Bogu usred disfunkcionalnih obiteljskih odnosa, aliBog ga je na kraju upotrijebio da spasi svoju obitelj i obnovi odnos kojije izgubio.

DRUGI DIO: Komentar

Zanimljivo istraæivanje pod nazivom Cradles of Eminence (Kolijev-ke istaknutih osoba) analizira iskustva iz djetinjstva viπe od Ëetiri stoti-ne pojedinaca koje psiholozi Victor i Mildred George Goertzel smatraju“istaknutima”. RijeË “istaknut” definira se kao natprosjeËan ili onajkoji postiæe izvrsne rezultate u svojem polju, nasuprot posjedovanju


prirodnih talenata. Ti su ljudi znanstvenici, politiËari, filmske zvijezde,poduzetnici, pisci, dramski pisci i sportske zvijezde. Pitanje koje Goertze-lovi postavljaju glasi: “Kako su iskustva iz ranog djetinjstva oblikovalabuduÊi æivot ovih istaknutih osoba?”

Ono πto su otkrili iznenadilo ih je. Mnogi od ovih ljudi doæivjeli sutraumu u djetinjstvu. Neki su bili boleæljivi. Drugi su odgajani u dis-funkcionalnim obiteljima, dok su neki doæivjeli velike povrede u dje-tinjstvu. Odreeni broj ove djece koja su postigla izvrsne rezultate odra-stao je u obiteljima u kojima su primila ljubav i potporu. Ovo istraæiva-nje otkriva zapanjujuÊu istinu da su naπe odluke i spoznaja naπe svrheu æivotu vaænije od naπeg okruæenja ili genetike u postizanju visina kojeÊemo dostiÊi i doprinosa koji Êemo dati druπtvu.

Ovaj bi se zakljuËak sigurno mogao primijeniti na izvjeπtaj o Josipu.Razmislite na trenutak o njegovoj genetskoj pozadini. Potekao je izgrijehom ukaljane loze Abrahama, Izaka i Jakova. U njegovom obitelj-skom stablu bilo je laæova i lopova. Njegov oËinski dom bio je obiljeæendisfunkcionalnim odnosima. OËeva naklonost prema njemu razgnjevilaje njegovu braÊu. Pokazivali su ljubomoru, pohlepu i gorËinu. Oni surjeπenje vidjeli u tome da se oslobode Josipa. Razmislite o Josipovomputovanju i sjetite se njegove genetike i disfunkcionalnog obiteljskogokruæenja.

Josipovi izazovi

Josip je bio prodan u ropstvo kada je imao sedamnaest godina(Postanak 37,2). U Egiptu, nakon vjernog sluæenja u Potifarovom ku-Êanstvu, Josip je nepravedno osuen i utamniËen. »ak i nakon πto jeuspjeπno protumaËio snove peharniku i pekaru (nakon tri dana, kao πtoje Josip pretkazao, peharnik je bio osloboen i vratio se u faraonovusluæbu), bio je ostavljen da pati u tamnici joπ dvije godine. Kada jefaraon usnio san o sedam debelih i sedam mrπavih krava, i sedam zdravihi sedam suhih klasova, peharnik se sjetio Josipa. Prema Postanku 41,46,Josip je tada imao trideset godina. Proπlo je trinaest teπkih godina.Josip je sve to vrijeme ostao vjeran Bogu. Svojom nepokolebljivom vje-rom, poπtenjem i dalekoseænom mudroπÊu stekao je faraonovu naklo-nost i postao drugi Ëovjek u egipatskom kraljevstvu.

Josipova vjernost i Boæji blagoslovi

Iskustva iz prethodnih trinaest godina pripremila su Josipa zasadaπnji trenutak. O dogaaju od prije trinaest godina u Potifarvomdomu Pismo kaæe: “Vidje njegov gospodar da je Jahve s njim i da sve πto


mu ruka poduzme Jahve daje uspjeh.” (Postanak 39,3) Josipova pro-πlost nije odredila njegovu sadaπnjost. Bio je vjeran Bogu i primio jeBoæju milost, Ëak i u najizazovnijim okolnostima. Kada mu se Potifarovaæena uporno pokuπavala pribliæiti, πto on nije æelio, pobjegao je. Uputiojoj je poznate rijeËi: “Pa kako bih ja mogao uËiniti tako veliku opaËinui sagrijeπiti protiv Boga!” (Postanak 39,9) Kada je bio nepravedno utam-niËen, njegove sposobnosti voe i neokaljan karakter ostavili su dubokdojam na tamniËara. Josip se joπ jednom uzdigao do poloæaja voe. Bogmu je bio naklonjen. Izvjeπtaj glasi: “Ali je Jahve bio s njim, iskazanaklonost Josipu te on nae milost u oËima upravitelja tamnice.” (Po-stanak 39,21)

Nakon πto je protumaËio pekarov i peharnikov san, Josip nije postaopretjerano uznemiren zbog toga πto se nalazi u zatoËeniπtvu. OdluËio jepouzdati se u Boga i izvrπiti svaku zadaÊu najbolje πto moæe. Kada jekonaËno pozvan da protumaËi faraonov san, nije sebi pripisao zasluge.Jednostavno je rekao: “Niπta ja ne mogu, nego Êe Bog dati pravi odgovorfaraonu.” (Postanak 41,16) Kada je faraon shvatio san i njegovo znaËenje,odredio je Josipa da izgradi æitnice za Ëuvanje æita u iduÊih sedamrodnih godina jer je “Duh Boæji” bio u njemu i Josip je bio “mudar” i“sposoban” (Postanak 41,38.39).

Josipovo genetsko naslijee ili okruæenje nisu odredili njegovubuduÊnost; to je uËinila njegova odluka da se uzda u Boga. Njegova vjeranadvladala je njegovo okruæenje. SljedeÊi Aristotelov navod govori ovrijednosti pozitivnih odluka bez obzira na naπe prilike ili okruæenje:“Izvrsnost nikada nije sluËajna. Ona je uvijek rezultat uzviπenih namje-ra, iskrenih napora i mudrog postupanja; ona predstavlja mudar izborizmeu mnogih alternativa — odluka, ne sluËajnost, odreuje tvoju sud-binu.” (www.keepinspiringme/Aristotle-quotes)

Josipa su nevolje pripremile za uspjeh

Najvaæniji Ëimbenik u Josipovoj vjernosti Bogu bio je spoznaja daokolnosti u njegovom æivotu ne odreuju njegov odnos s Bogom. Bog sebrinuo o njemu, ljubio ga i jaËao u svim æivotnim okolnostima. Njegoveteπke prilike nisu bile pokazatelj Boæje brige prema njemu. Zapravo,bilo je upravo suprotno. Kao πto Ellen G. White snaæno kazuje: “To πtose od nas traæi da ponesemo kuπnje i nevolje pokazuje nam da Gospodinu nama vidi neπto dragocjeno, neπto πto æeli u nama razviti. Da u namanije vidio niπta od onoga Ëime bi Njegovo ime moglo biti proslavljeno,On ne bi troπio vrijeme da nas uËini boljima. U svoju peÊ On ne bacabezvrijedno kamenje. U svojoj peÊi On oplemenjuje dragocjenu rudu.


KovaË stavlja u vatru æeljezo i Ëelik da bi utvrdio s kakvom vrstommetala radi. Gospodin dopuπta da Njegovi izabranici budu stavljeni upeÊ patnji i nevolja da bi ispitao njihov karakter, njihovu narav, i da biih oblikovao za svoje djelo.” (Sluæba lijeËenja, str. 298; u izvorniku471.)

Bilo je potrebno trinaest godina punih izazova, ali Bog je pripremaoJosipa za neπto mnogo veÊe. Josip nije niπta znao o Boæjim planovima.Nije mogao zamisliti da Êe iz Ëatrnje otiÊi u tamnicu pa u palaËu. Usvojoj dalekoseænoj mudrosti, Bog je radio za Josipovo dobro. Prekoovog jednog Ëovjeka Bog Êe spasiti narod. Josipov boravak u Egiptu nijesamo saËuvao Egipat u vrijeme gladi, veÊ je spasio Izraelce da ne pomruod gladi.

Josip nikada nije zaboravio da Bog ima vjeËni plan za njegov æivot.Kao πto Êe Izaija stoljeÊima kasnije zabiljeæiti: “Sada ovako govori Ja-hve, koji te stvorio, Jakove, koji te sazdao, Izraele: ‘Ne boj se, jer ja samte otkupio; imenom sam te zazvao: ti si moj! Kad preko vode prelaziπ,s tobom sam: ili preko rijeke, neÊe te preplaviti. Poeπ li kroz vatru,neÊeπ izgorjeti, plamen te opaliti neÊe.’” (Izaija 43,1.2) Boæje vjeËnoobeÊanje Josipu i svakom Njegovom sljedbeniku glasi: “Dragocjen si umojim oËima, vrijedan si i ja te ljubim.” (Izaija 43,4) On nas nikada neÊeostaviti ili zaboraviti (Hebrejima 13,5). Bez obzira na naπe podrijetlo,okruæenje ili obiteljske prilike, On je tu da nas ohrabri i podupre. Onje tu da podigne naπ pogled s onoga πto jest na ono πto Êe, NjegovommiloπÊu, biti. On je tu da nas nadahne veÊim planovima za naπ æivot.


Neki od nas u subotnjoπkolskom razredu dolaze iz divnih, poboæ-nih obitelji. Drugi dolaze iz naruπenih obitelji ili domova u kojima uvjetinisu nimalo idealni. Bez obzira na naπ obiteljski æivot, svatko Êe od nas(kao i Josip) proÊi kroz teπka æivotna iskustva. Pouka za ovaj tjedannaglaπava srediπnju misao da nas Bog ne zaboravlja kada se suoËavamosa æivotnim izazovima.

Ako poput Josipa odluËimo biti vjerni Bogu u teπkim trenucima,on Êe nas pripremiti za neπto mnogo uzviπenije nego πto moæemozamisliti.

u ProËitajte zajedno u razredu Psalam 139,17.18 i pozovite uËenikeu razredu da kaæu πto njima znaËi ovaj tekst kada prolaze kroz teπketrenutke.

u U Efeæanima 2,19.20 opisuje se obitelj koja prihvaÊa i Ëiji smodio u Kristu. ProËitajte ovaj tekst u razredu i razmiπljajte o tome πto on


znaËi za vas osobno. Razmiπljajte o Ëinjenici da ste u Kristu Ëlan “BoæjegkuÊanstva”. ©to to znaËi za vas u praktiËnom smislu?

Tijekom ovog tjedna sjeÊajte se Josipovog iskustva. On je bio vjeranBogu trinaest dugih, teπkih godina. Sve to vrijeme nad njegovim æivotombio je Boæji blagoslov. Vjernost i uzdanje u Boga u sadaπnjosti pripremavas i otvara vrata za buduÊnost kakvu ne moæete ni zamisliti.


Pouka 7 7.—14. kolovoza 2021.

Mir, odnosi i ozdravljenjePRVI DIO: OpÊi pregled

U pouci za ovaj tjedan prouËavat Êemo o snazi opraπtanja. Misao oopraπtanju potiËe mnoge ljude na razmiπljanje. ©to je oprost? Ako op-rostimo nekome tko nam je uËinio veliku nepravdu prije nego πto se taosoba pokajala, opravdavamo li time njezino ponaπanje? Ako oprostimonekoj osobi, znaËi li to da treba uspostaviti bliski odnos s njom ili gaobnoviti? Izgrauje li opraπtanje odnose uvijek?

Josipov æivot prikazuje snagu opraπtanja. Tijekom svojeg æivotalako je mogao njegovati gnjev prema svojoj braÊi, gorËinu prema trgovci-ma robljem i ljutnju prema Potifaru; ipak, nema Ëak ni nagovjeπtaja bilokoje od ovih negativnih osobina u Josipovom æivotu. On je pravi primjeropraπtanja.

U pouci za ovaj tjedan vidjet Êemo kako nas opraπtanje oslobaa odotrova gorËine. Opraπtanje nas mijenja. Oslobaa nas od ropstva ljutnje.Josipovo srce bilo je ispunjeno opraπtanjem prije nego πto su njegovabraÊa Ëak i zatraæila oprost, jer je smatrao da Bog ima vaæniji cilj zanjegov æivot. Njegova braÊa godinama su patila jer su osjeÊala krivnjuzbog svojih postupaka. MuËilo ih je sjeÊanje na posljednji dugi pogledna bratovo lice dok je bio odvoen u ropstvo. Kao πto je Josipu bilopotrebno da oprosti, njima je bio potreban oprost. Opraπtanje omoguÊa-va izljeËenje naruπenih odnosa.

Izmeu Isusa i Josipa postoje upadljive sliËnosti. Obojicu su izdalenjima najbliskije osobe. Obojica su bila nepravedno osuena. Obojicasu bila laæno optuæena i podnijela su odreene posljedice. Obojica suoprostila i Bog ih je uzdigao. ViseÊi na kriæu s probodenim dlanovimai stopalima, dok mu je krv tekla iz udova, Isus je zavapio: “OËe, oprostiim jer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Mi moæemo oprostiti drugimazato πto je Isus oprostio nama, i to je tema pouke za ovaj tjedan.

DRUGI DIO: Komentar

Opraπtanje je stav milosra prema onima koji su nam uËinili ne-pravdu. Ono ne opravdava njihovo greπno ponaπanje. Ono ih oslobaanaπe osude i omoguÊava da se prema njima ophodimo ljubazno usprkos


tome πto su nam uËinili. Iskreno opraπtanje ne Ëeka da osoba koja namje uËinila nepravdu zamoli da joj oprostimo. Drugima opraπtamo iskre-no kada to ne zasluæuju, zato πto nama Bog opraπta iz ljubavi kada tone zasluæujemo.

Kada se Josip sreo sa svojom braÊom nakon dvadeset godina, onim je oprostio Ëak i prije nego πto su zatraæila oprost. Jakov ih je poslaou Egipat zbog straπne gladi koja je vladala u zemlji. »uo je da u Egiptuima zaliha hrane. Poπto je Josip nadgledao te zalihe, morali su se njemuprijaviti da bi kupili æito. S obzirom na to da je Josip razgovarao s njimauz pomoÊ prevoditelja i buduÊi da je bio znatno stariji otkako su gaposljednji put vidjeli, a bio je i odjeven kao EgipÊanin, nisu ga prepozna-li. On je njih odmah prepoznao. Nakon πto ih je stavio na kuπnju nizompitanja o njihovom podrijetlu i obitelji, zakljuËio je da je njihova æalostzbog proπlosti bila iskrena.

KonaËno, uvjeren u njihovu iskrenost, Josip se slomio i rasplakaou njihovoj prisutnosti. U Postanku 45,2 stoji: “Briznuo je u glasan plaË,da su ga i EgipÊani mogli Ëuti. Doznalo se za to i na faraonovu dvoru.”Njegova ljubav prema njima nadvladala je svaku ljutnju prema onomeπto su uËinili prije mnogo godina. On im je veÊ oprostio, jer ljubavpraπta. Kada je Josip otkrio tko je, njegova braÊa uplaπila su se da Êese moæda htjeti osvetiti sada kada se nalazi na takvom poloæaju i imaveliku moÊ. Josip je vidio πiru sliku. On je razumio Boæju namjeru. Nanjihovu zabrinutost odgovorio je: “Ali se nemojte uznemirivati i pre-koravati πto ste me ovamo prodali; jer Bog je onaj koji me pred vamaposlao da vas odræi u æivotu.” (Postanak 45,5) –avao je æelio sprijeËitiBoæju namjeru za Josipov æivot, ali Bog je djelovao na Ëudesan naËin.»ak i preko greπnih i podmuklih postupaka Josipove braÊe, Bog je mo-gao ostvariti svoje namjere. Nakon Jakovljeve smrti, Josip je ponovnouvjerio svoju obitelj da ne njeguje mrænju prema njima. “Josip im odvrati:‘Ne bojte se! Ta zar sam ja namjesto Boga! Osim toga, iako ste vinamjeravali da meni naudite, Bog je bio ono okrenuo na dobro: da uËiniπto se danas zbiva — da spasi æivot velikom narodu.’” (Postanak 50,19.20)ZadivljujuÊe je πto tamo gdje obiluje grijeh, Boæja milost obiluje u joπveÊoj mjeri. Zlo nas moæe povrijediti, ali Bog je veliki LijeËnik. Bogzavija naπe rane, lijeËi naπe srce i obnavlja svoje obliËje u nama. –avaone moæe sprijeËiti Boæju namjeru za æivot koji je Njemu posveÊen.

Ovo ni na koji naËin ne opravdava nasilniËko ponaπanje. Ono jeuæasno u Boæjim oËima. Prisjetite se toga u Mateju 25,40-45, gdje Isusgovori o odbaËenima, ubogima i siromaπnima. Loπe postupanje premabilo kojem Boæjem djetetu loπe je postupanje prema Kristu. Zato je Isusrekao: “Koliko uËiniste jednom od ove moje najmanje braÊe, meni uËi-


niste.” (Matej 25,40) Bog nas ne moæe izlijeËiti ako mi ne æelimo opro-stiti onima koji su nam uËinili nepravdu. Da Josip nije oprostio svojojbraÊi, duh gorËine prenio bi se na njegov odnos prema drugima i ne bise ispunila Boæja namjera za njegov æivot. Prisjetite se pitanja koje jePetar postavio Isusu: “Gospodine, ako brat moj pogrijeπi protiv mene,koliko puta da mu oprostim?” (Matej 18,21)

Jedna rabinska πkola nauËavala je da treba pokazati milost i opro-stiti πest puta. Nakon πeste uvrede oËekivala se pravda. MisleÊi da Êeugoditi UËitelju, Petar je upitao je li dovoljno da nekom oprosti sedamputa. U svojem poznatom odgovoru Isus je rekao: “Ne kaæem ti do sedamputa, nego do sedamdeset i sedam puta.” (Matej 18,22) Sedam putasedamdeset je Ëetiri stotine devedeset. Ono πto je Isus govorio, jedno-stavno znaËi sljedeÊe: Podnosio sam Izrael u njihovom otpadniπtvu ipobuni punih Ëetiri stotine devedeset godina. Petre, moja milost je bez-graniËna. Ja opraπtam uvijek. Moja se ljubav nikada ne moæe istroπiti.

Opraπtajte jer nam je oproπteno

U Efeæanima 4,32 nalazi se osnova iskrenog opraπtanja: “Umjestotoga budite jedni prema drugima prijazni, puni milosra! Opraπtajte je-dni drugima jer je i Bog vama oprostio po Kristu!” Mi opraπtamo dru-gima zato πto je Krist oprostio nama. Njegovo opraπtanje osnova jenaπeg opraπtanja. Sjetite se Njegove molitve na Golgoti: “OËe, oprosti imjer ne znaju πto Ëine!” (Luka 23,34) Ako je Krist mogao oprostiti svojimneprijateljima koji to nisu zasluæili, i mi moæemo oprostiti drugimakada to ne zasluæuju. Ako je On mogao oprostiti onima koji su Munanijeli takvu bol, mi moæemo Njegovom miloπÊu oprostiti onima kojinama nanose bol.

Slijede tri divna opisa o opraπtanju iz stvarnog æivota:

Opraπtanje izgubljenim adventistima

u Naπ prvi dogaaj govori o adventistiËkoj obitelji koja je aktivna ucrkvi i dobro poznata u druπtvenoj zajednici. Njihova kÊi napustila jedom jer joj je vjera bila dosadna. Da bi ispunila æe za zadovoljstvom,zabavljala se sa svojim deËkom, postala ovisnica o nikotinu, teπko sepropila i veÊinu vremena provodila u noÊnim klubovima. U nemoguÊno-sti da ispuni unutarnju prazninu, konaËno je doπla k sebi. Nazvala jeroditelje: “Mama, tata, æelim se vratiti kuÊi.” Jako ih je osramotila.Mogu li je prihvatiti, oprostiti joj, poæeljeti joj dobrodoπlicu? U svjetlukriæa, oni su je srdaËno doËekali. Danas raste u milosti.


u On je bio pastorov sin, ali se kao tinejdæer poËeo drogirati. Nakraju je napustio πkolu i æivio besciljnim æivotom. Njegovi roditelji nika-da se nisu prestali moliti za njega i voljeti ga. Oprostili su mu i u svjetlukriæa poæeljeli su mu dobrodoπlicu. On je danas pastor.

u Ona je bila mlada osoba koja je jednog vikenda doæivjela moralnipad na kampiranju mladeæi. OsjeÊala je krivnju. Bila je posramljena.HoÊe li biti odbaËena ili Êe joj biti oproπteno? Voe u crkvi pribliæili sujoj se s ljubavlju i opraπtanjem. Opraπtanje Ëesto obnavlja odnose, ali neuvijek. Postoje trenuci kada je odnos toliko uzdrman da oprost, iakodonosi ozdravljenje onome tko je povrijeen, ne moæe iscijeliti odnos.

Opraπtanje je temelj svih ljudskih odnosa

Opraπtanje je Kristova osobina koja teËe s Golgote i temelj je svihnaπih odnosa. Ona je bitna za pozitivne odnose izmeu braËnih drugova,roditelja i djece, vjernika i poslovnih suradnika. Ako ne moæete opros-titi, imat Êete stalne sukobe u meuljudskim odnosima zato πto Êe vasprije ili poslije netko uvrijediti. Ako budete njegovali ljutnju, ako budetekivni, ako budete ogorËeni, vaπi odnosi bit Êe loπi. Gnjevni ljudi koji neopraπtaju izbacuju svoj otrov na ljude oko sebe. Ljudi kojima je oproπte-no i koji opraπtaju vrπe pozitivan utjecaj kamo god pou. Oko njih seπiri ozraËje mira pa se ljudi u njihovoj prisutnosti osjeÊaju opuπteno.Oni su iskusili neusporedivu ljubav na kriæu tako da mogu voljeti ljudeoko sebe.

Opraπtanje je teklo s Golgote onog petka kada je Isus visio na kriæui umro. Na kriæu poËiva suosjeÊanje. Na Golgoti je milost. Na kriæuopraπtanje pobjeuje strah, ljubav pobjeuje mrænju, pomirenje pobje-uje ljutnju i milost poraæava krivnju.


Postoje dvije vrste krivnje: moralna i duπevna krivnja. Moralnu kriv-nju doæivljavamo zato πto smo sagrijeπili Bogu i povrijedili druge. Kadapriznamo svoje grijehe Bogu, primamo oprost. Njegova RijeË kaæe: “Kadgod priznajemo svoje grijehe, vjeran je on i pravedan, tako da namoprosti grijehe i oËisti nas od svakoga bezakonja.” (1. Ivanova 1,9) Pri-mamo oprost onog trenutka kada priznamo svoje grijehe. “Oproπteno”stoji kraj naπeg imena u nebeskim vjeËnim knjigama. Zaπto katkadosjeÊamo krivnju nakon πto smo priznali grijehe? Jedan je razlog, na-ravno, πto Sotona Ëesto ne æeli da iskusimo radost opraπtanja.

Meutim, moæe postojati joπ jedan razlog. Naπa moralna krivnjanestaje kada priznamo grijehe, ali duπevna krivnja moæe ostati. Apostol


Pavao molio se za “Ëistu savjest s obzirom na Boga i ljude” (Djela24,16). Kada nam Bog oprosti i mi doæivimo Njegovu milost, æelimouËiniti sve πto moæemo kako bismo obnovili naruπene odnose. Katkadto znaËi pribliæavanje onima koje smo povrijedili i traæenje oprosta. Tomoæe biti telefonski poziv, pismo ili poruka kako bismo zapoËeli razgo-vor.

Jeste li nekoga nedavno uvrijedili? Postoji li neki naruπeni odnoskoji treba popraviti? Trebate li nekome tko vas je povrijedio oprostiti?Ako ste uvrijedili ili povrijedili nekoga, zaπto ne zamolite Boga da vampomogne popraviti taj odnos? Molite se da postupite ispravno kakobiste ga obnovili. Ako vas je netko duboko povrijedio, zamolite Boga davam podari milost da oprostite toj osobi. Bilo da trebate zatraæiti oprostili da trebate nekome oprostiti, za to Êe vas osposobiti Boæja milost.



Slobodni za odmorPRVI DIO: OpÊi pregled

Jeste li se kada zapitali zaπto danas ËeπÊe ne viamo ËudesnaizljeËenja? U pouci za ovaj tjedan otkrit Êemo odgovor na ovo i mnogadruga pitanja o iscjeljenju.

ProuËavat Êemo dva dogaaja: novozavjetni izvjeπtaj o izljeËenjuuzetoga i starozavjetni o Iliji. Iako su se ova dva dogaaja zbila u razliËitovrijeme, na razliËitim mjestima i u razliËitim okolnostima, oni nadopu-njuju jedan drugi. Pruæaju nam potpuniju sliku o boæanskom iscjeljenjunego da svaki izvjeπtaj prouËavamo posebno.

Prigodom izljeËenja uzetoga, Isus pokreÊe raspravu izjavljujuÊi dasu Ëovjekovi grijesi oproπteni prije nego πto je izlijeËio njegovu tjelesnubolest. Krist je to namjerno uËinio. Bolest duπe ovog Ëovjeka veÊa je odtjelesne nevolje. On je patio pod teretom krivnje i sramote zbog svojegagreπnog naËina æivota iz proπlosti. Da je Krist izlijeËio samo njegovotijelo, izljeËenje bi bilo nepotpuno.

Ilija je, s druge strane, bio posveÊeni Boæji sluga. Vjerno je svjedoËioza svojega Gospodina u vrijeme dubokog otpada Izraela. Nakon πto jepogubio Baalove proroke na gori Karmelu, bio je iscrpljen i zbog Izebe-line prijetnje da Êe mu oduzeti æivot obuzelo ga je obeshrabrenje. Bogga je potraæio i ispunio njegove potrebe. U pouci za ovaj tjedan naglasitÊemo trajne duhovne pouke ovih dvaju izvjeπtaja.

DRUGI DIO: Komentar

Izvjeπtaj o izljeËenju uzetoga u Marku 2,1-12 odgovara na neka odnajdubljih pitanja o Ëudesnom izljeËenju i uËi nas dragocjenim pouka-ma u vezi s rastom u Kristu. Jedna od prvih stvari koju zapaæamo jestda uzeti ne dolazi sâm Kristu. K Njemu ga dovode njegovi prijatelji.»etiri muπkarca nosila su ga na nosilima. Oni su oËito Ëuli za Kristovuiscjeliteljsku moÊ i povjerovali da moæe izlijeËiti njihovog prijatelja. Oviprijatelji bili su uporni. “Kako ga zbog mnoπtva naroda ne mogoπe doni-jeti k njemu, skinuπe krov na mjestu gdje je bio Isus te kroz otvorspustiπe postelju na kojoj je leæao uzeti. Isus vidje njihovu vjeru i reËeuzetomu: Sinko, opraπtaju ti se grijesi!” (Marko 2,4.5) U ovih nekoliko


rijeËi kriju se duboke duhovne pouke. Prijatelji ovog Ëovjeka bili suzabrinuti za njega. Bili su toliko odluËni da su ga podigli na krov, napra-vili otvor u krovu i spustili ga pred Isusa.

Novi zavjet sadræi tridesetak Isusovih Ëudesnih iscjeljenja. U dvijetreÊine ovih izvjeπtaja, jedna osoba dovodi neku drugu osobu Isusu.»esto dolazi do tjelesnog, duπevnog, emocionalnog ili duhovnog izljeËe-nja u æivotu druge osobe zato πto je nekome dovoljno stalo da ispuninjezine potrebe u Isusovo ime. Jeste li zapazili rijeËi: “A Isus vidjenjihovu vjeru”, u Marku 2,5? To je zadivljujuÊe. Vjera je neπto πto sevidi. To nije neπto neopipljivo. Ona se uvijek otkriva djelima. U ovomprimjeru Isus je odao priznanje vjeri prijateljâ ovog Ëovjeka. Naravno,sâm Ëovjek morao je imati odreenu vjeru izraæavajuÊi svoju spremnostda ga prijatelji dovedu. Mi moæemo biti Isusova orua u izljeËenju dokdruge dovodimo k Isusu.

Isus nikada nije previπe zauzet

Druga znaËajna pojedinost u ovom izvjeπtaju jest da je Isus imaovremena za ovog Ëovjeka. On njegovu prisutnost nije smatrao ometa-njem. Isus nikada nije toliko zauzet da ne bi ispunio naπe potrebe. Kadaje pogledao na ovog jadnog patnika, Isus je odmah prepoznao dubljeprobleme. Zato On nije zapoËeo s tjelesnim lijeËenjem Ëovjeka. Znao jeda je dublja potreba ovog napaÊenog Ëovjeka duhovno ozdravljenje. Uovom je primjeru Ëovjek greπnim naËinom æivota izazvao bolest. Bio jeispunjen krivnjom koja je uniπtavala njegov imunoloπki sustav i njegovozdravlje. Ovo vrijedi za mnoπtvo ljudi Ëije tijelo pati pod teretom krivnje.

Ellen G. White napisala je sljedeÊe nadahnute rijeËi: “Uzeti je uKristu naπao izljeËenje i za duh i za tijelo. Duhovno izljeËenje bilo jepraÊeno obnovom tijela. Preko ove pouke ne smije se olako prijeÊi.Danas postoje tisuÊe koji pate od bolesti tijela i koji, kao i uzeti, Ëeznuza vijeπÊu ‘Oproπteni su ti grijesi’. Teret grijeha sa svojim nemirom inezadovoljenim æeljama osnova je njihove bolesti. Oni ne mogu naÊiolakπanje dok ne dou Iscjelitelju duπe. Mir koji samo On moæe datipruæit Êe snagu umu i zdravlje tijelu.” (Isusov æivot, str. 208; u izvorni-ku 270)

Od unutarnjeg do vanjskog izljeËenja

Isus je znao da Êe se Ëovjek ponovno razboljeti ako ne rijeπi osnov-ni uzrok bolesti umjesto lijeËenja samo uzetosti tijela. “Æalost, straho-vanje, nezadovoljstvo, griænja savjesti, krivnja i nepovjerenje vode dosloma æivotne snage te otvaraju vrata propadanju i smrti.” (Ellen G.


White, Sluæba lijeËenja, str.149; u izvorniku 241) U biblijskom smislulijeËenje uvijek ukljuËuje cijelu osobu i obuhvaÊa obnavljanje BoæjegobliËja. Grijeh uniπtava. On utjeËe na Ëitavu osobu u svim æivotnimpodruËjima. Isus je izlijeËio ovog Ëovjeka prvo iznutra, a onda izvana.Unutarnje izljeËenje pripremilo je put za vanjsko izljeËenje. Ovaj Ëovjekizazvao je bolest koja ga je snaπla i da je Krist samo izlijeËio njegovotijelo, on bi se najvjerojatnije vratio æivotu grijeha. On je oËito nekovrijeme osjeÊao osudu za grijeh i æelju da doe Kristu. Duh Sveti privlaËioga je Spasitelju. Sada, u Kristovoj prisutnosti, ustao je sa svoje bolesni-Ëke postelje u novi æivot.

Osnovni uzrok bolesti

Mi æivimo u slomljenom svijetu. Prema tome, bolesti su uobiËajene.Osnovni uzrok svih bolesti je grijeh. To ne znaËi da je svatko tko serazboli dobio tu bolest grijeπeÊi. To jednostavno znaËi da je osnovniuzrok bolesti u svjetlu velike borbe izmeu dobra i zla Luciferova pobu-na na Nebu i pad Adama i Eve u Edenskom vrtu. ReËeno na drugaËijinaËin, Isus je onaj koji vraÊa zdravlje, Sotona je onaj koji ga uniπtava.

Pitanje bolesti je sloæeno. Bolest u velikoj mjeri nastaje kao po-sljedica naπega osobnog izbora naËina æivota. Upravo je to razlog zaπtoje Bog Crkvi adventista sedmoga dana dao zdravstvenu poruku. Ovaboæanski nadahnuta zdravstvena naËela pomaæu nam da smanjimo rizikod bolesti, ali ona ne uklanjaju moguÊnost nastanka bolesti. Uzrocibolesti su razliËiti. Naπa genetika i okruæenje imaju odreenu ulogu uodreivanju naπeg zdravstvenog stanja. Katkad tui izbori ozbiljno utje-Ëu na naπe zdravlje. NesreÊe su neπto πto ne moæemo predvidjeti, alimoæemo upravljati svojim odlukama. ©to pozitivnije odluke donosimo,vjerojatnije je da Êemo biti zdravi i da Êemo æivjeti u izobilju kakvo Isusnudi. Razumijevanje uzroka bolesti takoer nam omoguÊava da surau-jemo s Kristom u procesu izljeËenja.

Isusovo izljeËenje Ilije

Razmotrite Ilijin sluËaj. Ovaj Ëovjek iznimnog karaktera vjerovao jeu Boæju silu. Tijekom tri i pol godine gladi, on je vjerovao da Êe se Bogpobrinuti za hranu. Bog ga nikada nije iznevjerio. Vodio je Iliju na potokKerit, hranili su ga gavrani i primio je pomoÊ od siromaπne udovice izSarfate. Njegova vjera bila je snaæna. Vjerom je izazvao Baalove prorokena gori Karmelu. Upravo tamo je doæivio Ëudesno djelovanje Boæje sile.Predloæio je ispit kako bi se oËitovala moÊ istinskog Boga. Baalovi prorocisu galamili, vikali i vapili svojim poganskim bogovima, ali se baπ niπta


nije dogodilo. Ilija je nalio vodu preko ærtvenika, iskreno zazvao Boga is neba je siπao oganj i spalio ærtvenik. Ubrzo potom pala je kiπa nakontri i pol godine suπe. Na Boæju zapovijed, Ilija je sudjelovao u pogublje-nju Baalovih proroka. Kakav Ëovjek vjere, hrabrosti i postojanosti! Po-mislili biste da niπta ne moæe uzdrmati njegovu vjeru. Meutim, neπtoipak jest.

Kada je Ahab ispriËao Izebeli o dogaajima koji su se zbili togadana, ona je zaprijetila Iliji da Êe mu oduzeti æivot (1. o kraljevima19,1.2). Hrabri Ilija, koji je stajao na gori Karmelu pred Baalovim pro-rocima, brzo je pobjegao pred prijetnjom zle kraljice. Umoran i iscrpljenpoæelio je umrijeti. Obeshrabren, odluËio je predahnuti pod smrekom. Upustinjama na Srednjem istoku rasprostranjena je smreka viπe nalik naveliki grm, koja umornim putnicima pruæa hlad. Tamo, obeshrabren iusamljen, Ilija je spavao dok ga aneo nije probudio, pripremio mu jelo,dao mu vode i rekao mu da ponovno spava. To se dogodilo dvaput.Okrijepljen hranom, piÊem i odmorom, Ilija je putovao Ëetrdeset dana.

U ovom dogaaju nalazimo vaæne pouke. »ak se i pripadnici Boæjegnaroda katkada obeshrabre. Ilija je ubrzo trebao biti uznesen da ne vidismrt, pa ipak je i on imao teπke trenutke. Zapazite kako se Bog odnosioprema Ilijinom razoËaranju. On mu nije odræao propovijed. Nije ga poti-cao da ima viπe vjere ili da se viπe moli. Naπ briæni Gospodin pruæio jeIliji dobar i zdrav obrok, osvjeæavajuÊu vodu i dobar noÊni odmor. Kat-kad je najbolje πto moæemo uËiniti za prijatelja koji je obeshrabren dabudemo kraj njega, ohrabrimo ga i ispunimo njegove potrebe.


Vrlo je vaæno da ne osuujemo onoga tko se razbolio. Iako bolestmoæe biti posljedica loπih odluka u vezi s naËinom æivota, nije uvijektako. »ak i kada je bolest posljedica osobnog izbora pojedinca, Isusovprimjer otkriva kako se trebamo ophoditi prema ljudima koji pate. Isusnije gledao na to πto je uzeti æivio u grijehu. Kao πto je Spasitelj biopozvan da sluæi svim ljudima, tako smo i mi. Prijatelji dovode prijateljek Isusu. Dok se u vjeri molimo za one koji su bolesni, Isus Êe ËinitiËuda. Katkad Êe se dogaati Ëuda trenutaËnog izljeËenja, katkad ÊeizljeËenje biti postupno, a katkad Êe oni za koje se molimo umrijeti ipoËivati u Isusu do slavnog uskrsnuÊa o Isusovom drugom dolasku.Kristova rijeË daje nam sigurnost da moæemo poËinuti u Njegovoj ljubavizato πto je Njegovom miloπÊu izljeËenje sigurno. Jedino je pitanje vre-mena kada Êe se to dogoditi: hoÊe li biti trenutaËno, postupno ili ouskrsnuÊu.


Kao u Ilijinom sluËaju, postoje trenuci kada je najbolje πto moæemouËiniti za nekoga tko pati zbog obeshrabrenja ili depresije da budemouz njega i ispunimo njegove potrebe. Ova briæna skrb moæe dovesti dopromjene. Molite se ovaj tjedan da Bog djeluje na vas da u posredniËkojmolitvi podignete nekoga za koga znate da pati od odreene bolesti. Akoje moguÊe, posjetite tu osobu i ispunite joj neku odreenu potrebu. BitÊete u velikoj mjeri blagoslovljeni dok sluæite kao πto je Isus sluæio, ablagoslovljena Êe biti i ta osoba.



Ritam odmoraPRVI DIO: OpÊi pregled

Biblijska subota vrhunac je cjelokupnog Boæjeg stvaranja. U prva tridana tjedna stvaranja Bog je stvorio svjetlost, naËinio nebo i Zemlju istvorio vodu i kopno i sve vrste biljaka. »etvrtog dana stvorio je Sunce,Mjesec i zvijezde. U iduÊa dva dana Bog je ispunio Zemlju ribama, ptica-ma, kopnenim æivotinjama i ljudskim biÊima. Sedmog dana Bog jeposvetio, ili odvojio kao svetu, subotu kao dan kada Êe ljudska biÊaiskazivati πtovanje Bogu za Ëudesa stvaranja, kada Êe uæivati u odnosi-ma ispunjenim ljubavlju i stupiti u zajednicu sa svojim Stvoriteljem. Upouci za ovaj tjedan, “Ritam odmora”, otkrit Êemo kako je subota utka-na u vrijeme kao spomenik naπem Stvoritelju za Njegov dar æivota, pri-vremeni i vjeËni.

Ova pouka otkriva da je subota kroz stoljeÊa pomagala Boæjemnarodu da se sjeÊa, stalno ga podsjeÊajuÊi na Stvoritelja. Da se subotavjerno svetkuje u svakom naraπtaju, ne bi bilo ateista, agnostika ilisekularnih humanista. Subota govori o Bogu koji nas je stvorio, koji sebrine o nama i o naπim svakidaπnjim potrebama. Ona nas takoerpodsjeÊa na Boæju silu koja izbavlja. SvemoÊni Stvoritelj izbavio je Izra-el iz egipatskog ropstva i moæe izbaviti i nas iz ropstva greπnih navikakoje nas porobljavaju.

Subotom se odmaramo u blagoslovu Onoga koji nas je stvorio, Onogakoji nas je otkupio, Onoga koji nas posveÊuje i Onoga koji dolazi ponas. Subota je nebeska oaza odmora u suhoj pustinji naπeg pomahnita-log, sekularnog svijeta.

DRUGI DIO: Komentar

ZadivljujuÊa Ëudesnost svemira govori o svemoÊnom Bogu koji jenjegov Stvoritelj. Frank Borman bio je zapovjednik prve svemirske posa-de koja je otputovala izvan Zemljine orbite. GledajuÊi na Zemlju sudaljenosti od preko 400.000 kilometara, Borman je putem radiovezeposlao poruku navodeÊi redak iz Postanka 1,1: “U poËetku stvori Bognebo i zemlju.” Poslije je to ovako objasnio: “Imao sam snaæan osjeÊajda mora postojati sila koja je veÊa od bilo koga od nas — da postoji Bog,


da se doista dogodio poËetak.” Mnogi najveÊi svjetski mislioci bili sutoliko ushiÊeni nevjerojatnim dizajnom, sloæenoπÊu, redom i veliËinomsvemira da su razvili Ëvrstu vjeru u Boga. Ovdje Êu navesti nekolikoprimjera.

Neki ljudi smatraju da su znanost i vjera nepomirljive. Ipak, veÊinaznaËajnih osoba koje su sudjelovale u znanstvenim pothvatima bile supoboæni vjernici — kao, primjerice, Nikola Kopernik, koji je otkrio da jeSunce, a ne Zemlja, srediπte naπeg solarnog sustava; Isaac Newton, kojije otkrio zakon gravitacije; Blaise Pascal, koji je izumio prvi kalkulator;James Maxwell, koji je formulirao zakone elektromagnetizma. Svi onibili su krπÊani koji su smatrali da prouËavanje prirode nije izazov njiho-voj vjeri, veÊ da je uËvrπÊuje.

Postanak 1,1 temelj je cijelog Pisma. “U poËetku stvori Bog nebo izemlju.” U ovom retku pojavljuje se hebrejska rijeË bara, “stvoriti”.Odnosi se na neπto πto je Bog uËinio. Ovaj hebrejski glagol uvijek jepovezan s Boæjim stvaralaËkim djelovanjem. Bog ima sposobnost, za-divljujuÊu silu, da stvori neπto ni iz Ëega. Bog govori i Zemlja dolazi upostojanje. On govori i Zemlja biva pokrivena æivim zelenilom. On govorii drveÊe i cvijeÊe bujaju. On govori, a Sunce, Mjesec i zvijezde odmahnastaju.

Boæja neograniËena silaDa bismo dobili samo malu predodæbu o tome koliko je Boæja sila

bezgraniËna, razmotrimo samo jednu stvar na nebesima: Sunce. Je liBog stvorio Sunce? Naravno. Prema Postanku 1,14-16 Bog je stvorio dvasvjetlila da upravljaju nebesima: Sunce da upravlja danju i Mjesec daupravlja noÊu. Mi æivimo na jednom od planeta koji se okreÊe oko Sun-ca. Sunce u jednoj sekundi stvara viπe energije nego πto su je ljudistvorili u Ëitavoj svojoj povijesti. Uzmemo li svu elektriËnu energijuproizvedenu solarnim putem, pomoÊu ugljena ili plina od poËetka vre-mena, Sunce proizvodi viπe energije u jednoj sekundi.

Sunce ima promjer od oko 1.400.000 kilometara i u njega bi moglostati milijun planeta Zemljine veliËine. Meutim, Sunce je samo jednaod najmanje stotinu milijardi zvijezda u naπoj galaktici MlijeËnoj stazi.Zvijezda koja se zove Pistol isijava deset milijuna puta veÊu energiju odnaπeg Sunca. Milijun zvijezda veliËine naπeg Sunca lako moæe stati uzvijezdu Pistol. Neki znanstvenici procjenjuju da u svemiru ima desetmilijardi bilijuna zvijezda. Netko je rekao da zvijezda ima otprilike onoli-ko koliko i zrna pijeska na morskoj obali.

Prorok Izaija poziva nas da razmiπljamo o Boæjoj stvaralaËkoj silisljedeÊim rijeËima: “Podignite oËi i gledajte: tko je to stvorio? Onaj koji


na broj izvodi vojsku njihovu, i koji ih sve zove po imenu.” (Izaija 40,26)Sedmi dan subota vjeËni je spomenik, nepromjenjivi znak, stalni pod-sjetnik na Boæju nevjerojatnu stvaralaËku silu.

„Tako bude dovrπeno nebo i zemlja sa svom svojom vojskom. Isedmoga dana Bog dovrπi svoje djelo koje uËini. I poËinu u sedmi danod svega djela koje uËini. I blagoslovi Bog sedmi dan i posveti, jer u tajdan poËinu od svega djela svoga koje uËini.” (Postanak 2,1-3) Bog jepoËinuo ne zato πto je bio umoran. Od se odmorio i osvjeæio u ljepotii veliËanstvenosti svijeta koji je stvorio. On je poËinuo da bi nama osta-vio primjer. Subota je tjedna stanka kada proslavljamo Onoga koji nasje stvorio. Dok slavimo Boga subotom, otvaramo svoje srce da primimoposeban blagoslov koji On nije dao nijednom drugom danu.

Stvoritelj koji provia

Subota nas podsjeÊa da nismo siroËad u svemiru na nekom stje-novitom planetu koji se okreÊe. UpuÊuje nas na Stvoritelja koji nas jestvorio sa svrhom i previπe nas volio da bi nas napustio kada smo seudaljili od te svrhe. Subota nas podsjeÊa na Onoga koji nam pruæa svedobre stvari u æivotu. Boæja skrb prikazana je trostrukim Ëudom pada-nja mane. Petkom je padalo dvostruko viπe mane. Subotom uopÊe nijepadala. Ako bi Izraelci sakupili viπe mane nego πto su mogli pojesti bilokojeg drugog dana osim petkom, ona bi se pokvarila. Mana koja jeËuvana za subotu nije se kvarila. Subotnje bogosluæje tijekom tihËetrdeset godina lutanja kroz pustinju podsjeÊalo je Izraelce na BogaStvoritelja koji se brine o njima. Vaæno je zapaziti da su Izraelci svetko-vali subotu prije davanja Zakona na Sinaju. Zapovijed o suboti u Izlasku20,8-11 poËinje rijeËima: “Sjeti se.” One nas upuÊuju na Boga koji jestvorio svijet za πest dana i poËivao sedmog. Da je, kako neki ljudivjeruju, Bog pokrenuo ovaj svijet da bi se postupno razvijao milijunimagodina, ne bi bilo nikakve potrebe za subotom, niti da se iËega sjeÊamo.

Subota je vjeËni znak naπeg odmora u Bogu. To je posebni znakvjernosti Stvoritelju (Ezekiel 20,12.20). Nasuprot proizvoljnom legalisti-Ëkom zahtjevu, ona otkriva da se pravi odmor od opravdanja djelimanalazi u Njemu. Subota govori o Bogu koji je pobijedio da bismo se mimogli odmoriti u Njegovim pobjedama. Pravi subotnji odmor odvija se ubriænom i milostivom naruËju Onoga koji nas je stvorio, Onoga koji nasje otkupio i Onoga koji dolazi po nas.


Izbavitelj

Postoji joπ jedan vaæan aspekt zapovijedi o suboti. U Ponovljenomzakonu 5 ponavlja se zapovijed o suboti novom naraπtaju prigodomulaska u ObeÊanu Zemlju. Ove ih rijeËi podsjeÊaju da su bili robovi uEgiptu i da ih je njihov moÊni Stvoritelj izbavio. On je jedini koji nasmoæe izbaviti iz ropstva grijehu. On je jedini koji moæe slomiti lance kojinas veæu. On je jedini koji nas moæe izbaviti iz pandæi grijeha. Porukaje subote da moÊni Stvoritelj æeli ponovno stvoriti naπa srca.


Dok razmatrate praktiËnu primjenu subote u svojem æivotu, odgo-vorite na sljedeÊa pitanja:

u Kada spomenete subotnji odmor, na πto pomislite? ©to za vasznaËi pojam subotnjeg odmora?

u Zaπto je biblijska istina o stvaranju vaæna za vaπ æivot? U Ëemuje praktiËna razlika ako smo stvoreni ili smo se razvijali milijunimagodina? Kako moje vjerovanje u jedno od ovih dvaju glediπta utjeËe namoj æivot?

u Jeste li prije razmiπljali o suboti kao znaku izbavljenja? Zaπto jeova biblijska istina vaæna?

u Subota govori o poËinku u Bogu koji nam pruæa sve πto nam jepotrebno. Padanje mane prikazuje Njegovu svakidaπnju skrb. Kako ovamisao o suboti obogaÊuje vaπ æivot?

u Na osnovi pouke za ovaj tjedan, πto prema vaπem miπljenju EllenG. White poruËuje u sljedeÊoj izjavi: “A na poËetku vremena nevolje mismo poπli ispunjeni Svetim Duhom i joπ jasnije navijeπtali subotu.”(Rani spisi, str. 48; u izvorniku 33)? Ona dalje objaπnjava da podpoËetkom vremena nevolje misli na svrπetak vremena milosti dok milostjoπ traje.


Pouka 10 28. kolovoza—4. rujna 2021.

Subotnji odmorPRVI DIO: OpÊi pregled

Je li vam se kada dogodilo da ste neπto izgubili πto vam je zapravobilo pred oËima, ali niste vidjeli? Pretpostavimo da ste izgubili kljuËeveautomobila. Pretraæili ste cijelu kuÊu, ali ih niste mogli pronaÊi. Izne-nada ste se sjetili. Ostavili ste ih u dæepu jakne koja je u ormaru ili utorbici koja visi na stolici u kuhinji.

Bog nam je dao dar sjeÊanja. ©to bi bilo da nemamo taj dar? ©to bibilo da je jedina stvar koju poznajemo sadaπnjost? Æivot bi bio straπnosloæen. U pouci za ovaj tjedan vratit Êemo se na temu subote i proma-trati je iz drugog kuta. Prisjetit Êemo se da Ëetvrta zapovijed zapoËinjerijeËima: “Sjeti se.” Nijedna druga zapovijed ne poËinje na taj naËin.SjeÊanje podrazumijeva da ste veÊ neπto znali prije. Zapovijed o subotineprestano podsjeÊa Ëitav svijet na Boæju stvaralaËku vlast. Gdje god senalazili u svijetu, bilo da to prepoznajemo ili ne, subota je dostupnasvim ljudima nudeÊi svoje blagoslove svakog sedmog dana.

U Pismu subota nas podsjeÊa da nas je Krist stvorio, da nas jeotkupio, da nas izbavlja, da nas ponovno stvara i da ponovno dolazi radinas. Pouka za ovaj tjedan istiËe Ëinjenicu da je u Boæjem vjeËnom planusubota dan blagoslova, radosti, bogosluæja i sluæbe. On nas ponovnostvara na svoju sliku posebno subotom, dok boravimo u Njegovoj pri-sutnosti, sudjelujemo u zajedniËkom bogosluæju i iznova Ga traæimo.

DRUGI DIO: Komentar

Godine 2008. objavljen je zanimljiv Ëlanak pod naslovom “Neuro-teologija: Je li misao o Bogu usaena u nas?” U Ëlanku se citira DeanHamer, doktor bihevioralne genetike. Autor Ëlanka, dr. René Müller, piπe:“Godine 2004. Hamer je objavio djelo The God Gene: How Faith is Hard-wired Into Our Genes (Boæji gen: Kako je vjera ugraena u naπe gene),koje je bilo prikazano u naslovnoj priËi Ëasopisa Time o neuroteologiji.Hamer je jasno rekao da je svojem radu pristupio s oruima prirodnihznanosti: ‘Prvi je zadatak svakog znanstvenika koji pokuπava povezatigenetiku s duhovnoπÊu da pokaæe da duhovnost moæe biti definirana iizmjerena.’ Hamerovo djelo ne bavi se dokazivanjem postojanja Boga,


πto je domena vjere, veÊ pokazivanjem da je duhovnost stvarna pojavakoja se moæe opisati i izmjeriti. ... Vjera, smatra on, ukorijenjena je uodgoju, a duhovnost u prirodi.” (René J. Müller, Psychiatric Times,“Neurotheology: Are We Hardwired for God?”) Hamer se pridruæuje sveveÊem broju znanstvenika koji smatraju da je “misao o Bogu usaenau nas”.

U Postanku 1,26 nalazimo izvjeπtaj o stvaranju ljudskih biÊa. “IreËe Bog: ‘NaËinimo Ëovjeka na svoju sliku, sebi sliËna.’” Postanak 1,27nastavlja: “Na svoju sliku stvori Bog Ëovjeka, na sliku Boæju on gastvori, muπko i æensko stvori ih.“

©to to znaËi da su ljudska biÊa stvorena na Boæju sliku? SigurnoznaËi viπe od same fiziËke sliËnosti. I æivotinje i ljudska biÊa mogu imatipotomstvo. Boæja slika odnosi se na cjelokupnu sliku o nama u tjeles-nom, duπevnom, emocionalnom i duhovnom smislu. Dana nam je sa-vjest, razum i sposobnost prosuivanja da bismo donosili moralne ietiËke odluke. Ali iznad svega, kao πto je zapisano u naπem genetskomkodu, u naπoj DNK, na najviπoj razini, mi smo biÊa koja se klanjajuBogu. Subota ispunjava tu bolnu prazninu u naπem srcu da se ponovnopoveæemo sa svojim Stvoriteljem. Subota nije neki legalistiËki zahtjev iliiskljuËivo hebrejska ustanova. Subota je slavljenje æivota koji nam jeKrist dao. Ona nas podsjeÊa da trebamo voditi raËuna o æivotnoj sredinikoja je predmet brige naπeg Stvoritelja.

Subota i æivotna sredinaKada je Bog postavio Adama i Evu u vrtu, naredio im je “da ga

obrauju i Ëuvaju” (Postanak 2,15). Adamu je dana prednost da nadjeneimena svim æivotinjama (Postanak 2,19.20). Naπi praroditelji bili su uuskoj zajednici s prirodom u svojem domu u vrtu i Bog im je naredioda Ëuvaju svoje prirodno okruæenje. Subota je bila tjedni podsjetnik i nanjihov odnos s Bogom i na njihov odnos sa æivotnom sredinom. Klanja-nje Stvoritelju takoer ukljuËuje brigu o Njegovim stvorenjima. U ovomtrenutku industrijsko zagaenje uniπtava naπ planet. “Prema podacimaneprofitne organizacije za zaπtitu æivotnog okoliπa »ista Zemlja, otrovnozagaenje utjeËe na viπe od dvjesto milijuna ljudi πirom svijeta. ... Pre-ma podacima Saveza zelenih πkola, Amerikanci godiπnje proizvode tri-deset milijardi Ëaπa od stiropora, dvjesto milijuna guma i 1,8 milijardipelena za jednokratnu upotrebu. ... Zagaenje u Kini moæe promijenitivremenske prilike u Sjedinjenim AmeriËkim Dræavama. Potrebno je sa-mo pet dana da zraËna struja prenese teπko zagaenje iz Kine u Sjedi-njene AmeriËke Dræave, gdje spreËava oblake da stvaraju kiπu i snijeg.Prema Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, sa zagaenjem zraka pove-


zuje se oko sedam milijuna prijevremenih smrtnih sluËajeva godiπnje.To je jedan od osam smrtnih sluËajeva πirom svijeta.” (Alina Bradford,“Pollution Facts and Types of Pollution”) Subota je glasni poziv da sebrinemo o Boæjim djelima stvaranja.

Subota i izbavljenje

Kada Mojsije ponavlja zapovijed o suboti novom naraπtaju pred sâmulazak u ObeÊanu Zemlju, on je zapoËinje sljedeÊim rijeËima: “Dansubotnji obdræavaj i svetkuj”, a zavrπava: “Sjeti se da si i ti bio rob uzemlji egipatskoj i da te odande izbavio Jahve, Bog tvoj, rukom jakomi ispruæenom miπicom. Zato ti je zapovjedio Jahve, Bog tvoj, da dræiπdan subotnji.” (Ponovljeni zakon 5,12.15) Subota je znak izbavljenja.Izraelci su stoljeÊima bili u egipatskom ropstvu. Bog ih je na ËudesannaËin izbavio. Oni se nisu sami oslobodili. Bog ih je izbavio svojom“rukom jakom”. Subota nas podsjeÊa na Boæju silu koja nas moæe izba-viti iz svake situacije.

Tijekom stvaranja Bog je progovorio i naπ svijet je nastao. BoæjarijeË je svemoÊna, stvaralaËka, ona mijenja æivot. Subota je tjedni pod-sjetnik na Ëinjenicu da Bogu niπta nije nemoguÊe. Ako je stvorio svijetsvojom rijeËju, On moæe ponovno stvoriti naπe srce. Ako je iz tamestvorio svjetlost, On moæe obasjati naπe mraËne misli. Ako su se poja-vila stabla sa zrelim, ukusnim plodovima kada je progovorio, On moæestvoriti rod Duha u naπem æivotu. Ako je udahnuo æivot u Adama, Onmoæe u nas udahnuti novi æivot. U Rimljanima 6,1-7 govori se o novomæivotu koji nam Krist daje kada dragovoljno umremo starom æivotu uobredu krπtenja. Prvobitni æivot koji je Bog stvorio u Edenskom vrtuneposredno je povezan s novim æivotom koji se javlja kada Bog ponovnostvara naπe srce. U poËetku je Bog stvorio æivot, a sada ga obnavlja.Subota je simbol stvaranja i Boæjeg novog stvaranja.

Subota je simbol osvjeæenja i blagoslova

Bog je stvorio subotu za cijelo ËovjeËanstvo. Njezin osvjeæavajuÊiblagoslov, prema Pismu, namijenjen je svakome od nas (Izlazak 23,12).Blagoslovi subote nisu namijenjeni iskljuËivo Hebrejima. Prema Staromzavjetu, oni su namijenjeni svim ljudima. Subota nije samo dan bo-gosluæja, veÊ i dan kad blagoslivljamo druge. Isus je uËinio viπe ËudaizljeËenja u subotu nego u druge dane. Za Isusa je subota bila dan kadaje druge doticao svojom iscjeljujuÊom miloπÊu.

Prisjetite se sluËaja Ëovjeka kraj ribnjaka Bethesde u Jeruzalemu,odmah pokraj OvËjih vrata. Bethesda znaËi “kuÊa milosti”. Isus se oËito


uputio na subotnje bogosluæje kada je ugledao Ëovjeka koji je tridesetosam godina bio u straπnom stanju. PrisjeÊajuÊi se ovog iskustva, EllenG. White opisuje Isusa i kaæe kako se “moglo vidjeti da razmiπlja i dase moli” kada je ugledao “prizor krajnje bijede” (Isusov æivot, str. 150;u izvorniku 201,202). Bila je subota i Isus je znao da Êe ovaj Ëin izljeËe-nja pokrenuti raspravu meu farizejima. SveÊenici su imali trideset de-vet razliËitih propisa koji su odreivali πto se smije raditi u subotu. Ti“besmisleni zahtjevi” i “besmislena ograniËenja” bili su “nepodnoπljivteret” (Isusov æivot, str. 152; u izvorniku 204). Ona dalje piπe da je Isus“svojim rijeËima i svojim djelima milosra lomio okrutnu moÊ starihpredaja i ljudskih zapovijedi i iznosio Boæju ljubav u njezinoj neiscrpnojpunoÊi” (Isusov æivot, str. 153; u izvorniku 205).

Vidjevπi njegovu bespomoÊnost, Isus je upitao jadnika: “Æeliπ liozdraviti?” (Ivan 5,6) Bilo je nemoguÊe da Ëovjek sam sebe uËini zdra-vim. Vjerom je odgovorio na Spasiteljev nalog: “Ustani, uzmi posteljusvoju i hodaj!” (Ivan 5,8) Novi æivot potekao je kroz svaki æivac i tkivonjegovog tijela. Bio je Ëudesno izlijeËen. Vjerom je prihvatio KristovurijeË i postupio u skladu s njom. Ovo Ëudo uËinjeno u subotu, kao i svaIsusova izljeËenja u subotu, usko je povezano s dubljom duhovnomistinom. PrihvaÊanjem Boæje rijeËi vjerom i postupanjem u skladu snjom, mi bivamo izlijeËeni. Ovo Ëudo uËinjeno u subotu pokazuje da jeIsus naπ Stvoritelj i naπ Otkupitelj. Onaj koji nas je stvorio, moæe nasponovno stvoriti i uËiniti nas zdravim. On nam prilazi tamo gdje senalazimo, zapaæa naπe potrebe, otkupljuje nas svojom miloπÊu i naπoËaj pretvara u nadu.


Prorok Izaija pozivao je Izraelce da izvrπe odluËnu obnovu u svet-kovanju subote. U Izaiji 58,13.14 on ih poziva: “Zadræiπ li nogu svoju dane pogaziπ subotu i u sveti dan ne obavljaπ poslove; nazoveπ li subotumilinom a Ëasnim dan Jahvi posveÊen; Ëastiπ li ga odustajuÊ’ od puta,bavljenja poslom i pregovaranja — tad Êeπ u Jahvi svoju milinu naÊi, ija Êu te provesti po zemaljskim visovima.” U biblijska vremena postav-ljanje stopala na odreenu imovinu bilo je simbol vlasniπtva. Subotapripada Bogu. Mi je ne posjedujemo. Ona je Njegova i On nas milostivopoziva da doæivimo najdublju radost i najveÊe zadovoljstvo u sluæenjuNjemu i blagoslivljanju drugih u subotu.

u Kako subota moæe postati joπ znaËajnija za vas?u Postoji li neπto u vaπem svetkovanju subote πto biste æeljeli

promijeniti?


u U okviru vaπih prioriteta, koliko je subotnje bogosluæenje vaænoza vas?

Navedite najmanje tri naËina na koje moæete druge blagosloviti usubotu.

1. ..............................................................................................................................................

2. ..............................................................................................................................................

3. ..............................................................................................................................................


Pouka 11 4.—11. rujna 2021.

»eænja za neËim viπimPRVI DIO: OpÊi pregled

Stari zavjet ispunjen je slikama, simbolima i obredima koji, iako ihkrπÊani u dvadeset prvom stoljeÊu Ëesto zanemaruju, imaju dubokoduhovno znaËenje. Pouke koje sadræe ove slike bogate su znaËenjem.Ako se ispravno shvate, one u velikoj mjeri jaËaju naπ duhovni æivot.

»itava povijest Izraela primjer je naπeg krπÊanskog hoda s Bogom.Kao πto su Izraelci bili Ëudesno osloboeni iz egipatskog ropstva, preπlipreko Crvenog mora, jeli manu u pustinji i pili vodu iz stijene, tako sei mi nalazimo na duhovnom putovanju. Krist nas u svojoj promisli izba-vlja iz robovanja grijehu, vodi nas kroz vodu krπtenja, hrani nas manomsvoje RijeËi i gasi naπu æe u pustinji ovoga svijeta svojim vlastitimæivotom.

Bog je dao uputu Izraelcima da sagrade Svetiπte u pustinji da moæe“boraviti meu njima” (Izlazak 25,8). Ovo Svetiπte trebali su napravitiprema “uzorku” nebeske stvarnosti (Izlazak 25,40). Sve u vezi s njego-vom gradnjom i sluæbama otkriva vjeËne istine o æivom Kristu. U svakojærtvi prikazan je Isus. Cjelokupno sveÊenstvo, svaki komad namjeπtajai svaka sluæba ukazivali su na Krista. Prolijevanje krvi u okviru ærtvenogsustava pretkazuje prolijevanje Kristove krvi.

Cilj izbavljenja i izlaska Izraelaca iz Egipta bio je dolazak u Kanaan.ObeÊana Zemlja trebala im je pruæiti odmor. Subotnji odmor nagovjeπta-vao je nebeski uzviπeniji odmor u Kristu i bio je preteËa odmora koji imje Bog namijenio u ObeÊanoj Zemlji (Hebrejima 4,1-11).

DRUGI DIO: Komentar

Apostol Pavao Ëesto upuÊuje na iskustvo Izraelaca u vrijeme puto-vanja u ObeÊanu Zemlju kao na primjer za krπÊanske vjernike. U 1.KorinÊanima 10,11 on kaæe: “To se njima dogaalo da bude za primjer,ali napisano je radi opomene nama koji dotiËemo krajeve vremena.”Starozavjetni primjeri pruæaju nam dragocjene uvide u krπÊanski æivot.

U maπti posjetimo Svetiπte. Zamislimo da promatramo Ëovjeka ka-ko s janjetom pristupa ærtveniku i polaæe ruku na njega. U Levitskomzakoniku 4,33 pojaπnjava se znaËenje ovog Ëina. Polaganje ruke na


janje podrazumijeva priznanje — a iskreno priznanje posebno je vaæno.GovoreÊi o ærtvi za grijeh (okajnici), u Levitskom zakoniku 5,5 istiËe sesljedeÊe: “Ako, dakle, tko postane odgovoran u bilo Ëemu od toga, nekaprizna poËinjeni grijeh.“

Na simboliËan naËin njegov grijeh prenosi se s njega na janje. Zatojanje mora umrijeti. Zaπto janje mora umrijeti? ©to je ono skrivilo?Niπta, baπ niπta. Ali to je srediπnja poruka Svetiπta. Kada priznajemosvoje grijehe, oni se zapravo prenose na Isusa, Janje Boæje. Tko ubijaærtvu? Greπnik koji se kaje i koji je prenio svoj grijeh na zamjenu. “Ineka je ... zakolje na mjestu gdje se kolje ærtva paljenica.” Obratitepozornost na korake.

U knjizi Velika borba ovaj se prizor opisuje na sljedeÊi naËin: “Danza danom greπnik koji se kajao prinosio bi ærtve na vratima ©atorasastanka i, polaganjem ruke na glavu ærtvene æivotinje, priznavao svojegrijehe. Na ovaj ih je naËin sa sebe slikovito prenosio na neduænu ærtvu.Zatim je æivotinja zaklana.” (str. 359,360; u izvorniku 418)

SveÊenik bi tada uzeo krv ubijene æivotinje i njome πkropio predzavjesom u Svetinji Svetiπta. U posebnim sluËajevima sveÊenik bi pojeomeso, a zatim uπao u Svetiπte. Grijeh je tako bio prenesen u tijelosveÊenika koji je pojeo meso. ObiËna osoba nije mogla uÊi u Svetiπte.Kada su grijesi te osobe preneseni u Svetiπte, bili su sakriveni od ljud-skih pogleda. Nitko ih nije mogao vidjeti. Bili su pokriveni Kristovomkrvlju.

Zato David u Psalmu 32,1 uzvikuje: “Blaæen onaj kome je grijehotpuπten, kome je zloËin pokriven!” RijeË “blaæen” znaËi “sretan, za-dovoljan, ispunjen, miran ili spokojan”. Kada doemo k Isusu i prizna-mo mu svoje grijehe, naπe srce je mirno. Naπi grijesi prenose se unebesko Svetiπte. Zato psalmist radosno uzvikuje: “Kako je istok dalekood zapada, tako udaljuje od nas bezakonja naπa.” (Psalam 103,12) Miviπe ne nosimo teret, krivnju, sramotu, osudu za grijeh. On je prenesenna naπe Janje koje je umrlo. Naπ æivi SveÊenik unosi ga svojom krvljuu nebesko Svetiπte.

Pouke koje nam pruæa JanjeKada je pokajani greπnik prenio svoj grijeh na nevino janje, ono je

postalo nositelj grijeha. O Kristu Pismo kaæe: “On sam u svom tijelunaπe grijehe uznese na drvo kriæa.” (1. Petrova 2,24) Kao πto je pokajanigreπnik donosio zamjenu koja je umirala umjesto njega, tako svakapokajana osoba moæe doÊi na Golgotu i gledajuÊi u raspetog BoæjegSina, reÊi: “Koji mi je iskazao ljubav i samoga sebe za me predao.”(GalaÊanima 2,20)


Kristova milost je nezasluæena, nezaraena. Isus je umro muËnom,bolnom smrÊu kojom Êe umrijeti izgubljeni greπnici. On je doæivio puninuOËevog gnjeva ili osude grijeha. Bio je odbaËen da bismo mi mogli bitiprihvaÊeni. On je umro smrÊu koja je bila namijenjena nama da bismomi mogli æivjeti æivotom koji je bio Njegov. On je nosio trnovu krunu dabismo mi mogli nositi krunu slave. On je bio prikovan na kriæ trpeÊistraπne bolove da bismo mi mogli vladati na prijestolju s otkupljenicimau vijeke vjekova, noseÊi zauvijek kraljevsku odoru. Isus nas nije odbaciou naπoj sramoti i krivnji; On nam se pribliæio u svojoj ljubavi i prihvationas. Janje koje umire prikazuje slomljeno, ranjeno, iπibano, krvavo ti-jelo naπeg Spasitelja. Ono govori o takvoj Ëudesnoj, zadivljujuÊoj boæan-skoj ljubavi koja Êe radije preuzeti osudu, krivnju i kaznu za grijeh negoda makar samo jedno Njegovo dijete bude vjeËno izgubljeno.

Ellen G. White objaπnjava znaËenje kriæa u knjizi Isusov æivot na624. (u izvorniku 753.) stranici: “Na Krista kao naπu Zamjenu i jamstvopoloæeno je bezakonje svih nas. On se ubrojio u prijestupnike, da bi nasotkupio od osude Zakona!” To je izvjeπtaj o milosti. To je izvjeπtaj oneizmjernoj Spasiteljevoj ljubavi.

Subotnji odmor u Kristu

Pravi subotnji odmor je poËinak milosti u briænom naruËju Onogakoji nas je stvorio, Onoga koji nas je otkupio i Onoga koji Êe ponovnodoÊi. SjeÊate li se tog jedinstvenog izraza u Postanku 2,3: “U taj dan[subotu] poËinu od svega djela svoga koje uËini”? Subota je Boæji poËinak.Bog je poËivao sedmog dana, Ëime je potvrdio da je Njegov posao zavr-πen.

U Hebrejima 4,9.10 usporeuje se Boæji poËinak na kraju tjednastvaranja, kada je Bog prestao s radom, s naπim prestankom obavljanjaljudskih poslova ulazeÊi u Kristov spasonosni poËinak. Poslanica Heb-rejima to kazuje na sljedeÊi naËin: “Prema tome, preostaje narodu Bo-æjemu joπ subotni poËinak. Jer tko je uπao u poËinak njegov, i sam jepoËinuo od djela svojih, kao i Bog od svojih.” (Hebrejima 4,9.10) PremaPismu, naπ subotnji poËinak Ëin je najdubljeg bogoπtovlja pri Ëemu sepotpuno odmaramo u Isusu kad je rijeË o naπem spasenju. TumaËeÊiHebrejima 4,4, The SDA Bible Commentary daje sljedeÊu nadahnutuizjavu: “Kao πto ostaje nepromijenjen Boæji iskonski plan za ovaj svijet,isto tako ostaje nepromijenjen sedmi dan subota, dan ‘poËinka’ koji jeOn ustanovio kao spomenik stvaranja i na taj naËin podsjetnik Njegovenamjere prigodom stvaranja svijeta. Svetkovanje sedmog dana subotetako svjedoËi ne samo o vjeri u Boga kao Stvoritelja svih stvari, veÊ i o


vjeri u Njegovu silu da promijeni æivot i osposobi muπkarce i æene dauu u taj vjeËni ‘poËinak’ koji je u poËetku namijenio stanovnicimaZemlje.” (sv. 7, str. 420)

U konceptu boæanskog poËinka krije se bogato znaËenje. PoslanicaHebrejima πiri ovaj koncept na dojmljiv naËin. Za pisca Poslanice Heb-rejima boæanski poËinak ukljuËuje vjeru u Isusa koji dovodi do poËinkau Onome koji nas je stvorio, znajuÊi da nas On nikada neÊe ostaviti ilizaboraviti. Takoer ukljuËuje poËinak u Njegovom zavrπenom djelu nakriæu. PoËinak u Kristu znaËi pouzdanje u Njegovu milost kad je rijeËo naπem spasenju; ali odmor u Hebrejima 4 ukljuËuje mnogo viπe. Kri-stova je namjera bila odvesti Izraelce u ObeÊanu Zemlju. Njegov plannije bio da lutaju pustinjom Ëetrdeset godina. Njihova srca bila su ne-mirna dok nisu sigurno stigli u svoju domovinu. Kada je bilo ispunjenoobeÊanje Saveza, pronaπli su trajan mir i nebeski poËinak. Bez obzirana izazove s kojima se suoËavamo ovdje na Zemlji, poËinak koji Kristnudi nije privremen. Subotnji poËinak nagovjeπtava vjeËni poËinak kojinam Isus æeli podariti u nebeskoj ObeÊanoj Zemlji. Tada, i samo tada,naπe Êe srce doæivjeti trajan mir. Naπ poËinak u Kristu danas uvod je uslavni dan kad Êemo s Njim poËivati vjeËno.


Neka netko u razredu naglas proËita sljedeÊu pjesmu. Ponovite oËemu smo prouËavali u pouci za ovaj tjedan i odgovorite na pitanja kojase nalaze ispod pjesme.

Samo mi dopusti da se odmorim u Tebi, Gospodine,Bez borbe, bojazni i napetostiPod teretom danaKoji mi donose suze i bol.Dopusti mi da se sjetim da Tvoja rukaMoæe olakπati svako breme.I u Tvojoj prisutnosti bit Êu siguranNa najmraËnijem æivotnom putu.Jer Ti si rekao da si blizu onihKojima je potrebna Tvoja pomoÊ.Bezumni smrtnik kakav sam ja,Zaπto bih se onda plaπio?

Odgovorite na pitanja u kontekstu danaπnje pouke:

u ©to znaËi uÊi u Kristov poËinak?


u Kako starozavjetne sluæbe u Svetiπtu doprinose naπem razumi-jevanju poËinka u Kristu?

u Razmiπljajte o tri dogaaja u povijesti spasenja — stvaranju, kriæui Kristovom drugom dolasku. Kako dublje razumijevanje svakog od ovihdogaaja pruæa osnovu za mir i poËinak u Kristu?

u Koji razlog redci u Hebrejima 3,9; 4,13 navode πto Izrael nijeuπao u Boæji poËinak i kako mi moæemo uÊi u Njegov poËinak?


Pouka 12 11.—18. rujna 2021.

Nemirni prorokPRVI DIO: OpÊi dio

Boæja strategija u spaπavanju izgubljenog ËovjeËanstva katkad iz-gleda neobiËno. Niniva, grad od sto dvadeset tisuÊa stanovnika, bila jeglavni grad Asirije. Asirska vojska bila je jedna od najokrutnijih naBliskom istoku. Njihova okrutnost bila je dobro poznata πirom Sredo-zemlja. Oni nisu samo napadali neprijateljske utvrde, veÊ su ih i uni-πtavali. Okrutno su ubijali svoje protivnike i tisuÊe mladih odvodili uropstvo.

Zamislite Joninu reakciju kada mu je Bog naredio da iz Izraelaotputuje u Ninivu i tom zloglasnom gradu objavi poruku o pokajanju.Umjesto da se uzda u Boæju silu u izvrπavanju Boæjeg naloga, njega sunadvladale brige. Obuzet nemirom i tjeskobom pobjegao je u suprotnomsmjeru. U ovom izvjeπtaju zadivljuje Boæja iskrena æelja da spasistanovnike Ninive. Bog æarko nastoji spasiti izgubljene ljude. UËinit Êesve πto je potrebno da ih izbavi. Izvjeπtaj o Joni ne govori samo ospaπavanju Ninive, veÊ i o spaπavanju Jone, proroku koji se opire.

Jona vjerojatno nije shvatio dubinu svojeg neprijateljstva premaNinivljanima. BjeæeÊi od Boga, naπao se u utrobi velike ribe, gdje je tridana mogao razmiπljati o svojem odnosu s Bogom. U potpunom oËajuJona je zavapio k Bogu. Kada ga je velika riba izbacila na obalu, nevoljnibjegunac postao je posluπni misionar. Meutim, izvjeπtaj ne zavrπavaovdje. Jona je propovijedao Ninivljanima; i kada su se pokajali, on serazgnjevio. Viπe je mislio na svoj ugled nego na Boæju Ëast i Njegovuljubav prema stanovnicima Ninive. U pouci za ovaj tjedan otkrivamo ovudivnu istinu: Joni je bilo potrebno Evanelje isto kao i Ninivljanima —a potrebno je i nama.

DRUGI DIO: Komentar

Jona je bio stanovnik malog grada Gat Hahefera, koji se nalazionedaleko od luËkog grada Jafe (2. o kraljevima 14,25). Ispunjen strahomzbog okrutnosti stanovnika Ninive, pobjegao je od Boæjeg poziva da imsvjedoËi. Ukrcavπi se na lau, krenuo je prema Tarπiπu u æelji da ode πtodalje od Ninive. Iako ne moæemo sa sigurnoπÊu reÊi, mnogi biblijski


tumaËi smatraju da je Tarπiπ grad na jugu ©panjolske, u blizini Gibral-tarskog tjesnaca. Morski put od Jafe do Tarπiπa iznosio je oko 3.500km. Niniva, s druge strane, nalazila se oko 1.200 km od Jafe.

Proroka je obuzela misao da Êe biti ismijan, odbaËen ili, joπ gore,prognan. TeπkoÊe pred njim Ëinile su se toliko velike da se nije mogaosuoËiti s njima. GovoreÊi o Joninom nedostatku vjere, Ellen G. Whiteovako opisuje njegove misli: “RazmiπljajuÊi o teπkoÊama, o prividnojneostvarivosti postavljenog zadatka, prorok je bio u kuπnji da posumnjau razloænost poziva koji mu je bio upuÊen. S ljudskog stajaliπta, izgle-dalo je da se niπta ne moæe postiÊi objavljivanjem takve poruke tomeoholom gradu. Zaboravio je na trenutak da Bog kojemu sluæi sve zna isve moæe. Dok je oklijevao, i dalje sumnjajuÊi, Sotona ga je uspio potpu-no obeshrabriti. Proroka je obuzeo veliki strah, pa je ustao ‘da pobjegneu Tarπiπ’. Stigao je u Jafu i naπavπi lau spremnu da otplovi, ‘plativozarinu, i ukrca se da otplovi s njima’ (Jona 1,3).

U okviru postavljenog zadatka Joni je bila povjerena teπka od-govornost; meutim, Onaj koji mu je rekao da ide, bio je sposoban ipoduprijeti svoga slugu i osigurati mu uspjeh. Da je prorok bez oklijevanjaposluπao, uπtedio bi sebi mnoga gorka iskustva i bio bi bogato blago-slovljen.” (Proroci i kraljevi, str. 169; u izvorniku 266)

Jona nije rijeπio problem time πto je pobjegao od njega. Bjeæanje gaje samo gurnulo u joπ veÊe teπkoÊe. Bog koji mu je zapovjedio daNinivljane pozove na pokajanje, mogao ga je u potpunosti okrijepiti iosnaæiti. Bog nam nikada ne daje zadatak a da nas ne osposobi da gaizvrπimo. “Kad ljudska volja surauje s Boæjom voljom, postaje svemoÊna.Neka se sve πto treba Ëiniti po Njegovoj zapovijedi uËini u Njegovojsnazi. Sve Njegove zapovijedi istodobno osposobljavaju da se zapovijedi izvrπi.” (Isusove usporedbe, str. 233; u izvorniku 333)

Jona je poπao u Tarπiπ, a Bog je poπao k Joni. Kada je prorokpobjegao od Boæjeg poziva, Bog ga je nastavio pozivati. Pismo kaæe: “AliJahve podiæe na moru silan vjetar i nastade nevrijeme veliko na morute miπljahu da Êe se laa razbiti.” (Jona 1,4) Oluja je bila toliko æestokada je prijetila da Êe lau razbiti na komade. Kada se Ëinilo da su tovari cijela posada izgubljeni, Jona ih je u dubokom oËaju molio da ga baces lae. Kada je potonuo ispod valova, progutala ga je velika riba. Biblijakaæe: “Tri dana i tri noÊi ostade Jona u ribljoj utrobi.” (Jona 2,1)

Neki smatraju da je izvjeπtaj o Joni previπe nevjerojatan da bi bioistinit. Smatraju da je prije u pitanju izmiπljena priËa nego povijesnidogaaj. Meutim, biblijski dokazi, povijest i arheologija ne slaæu se stakvim glediπtem. Izmeu ostalog, razlog da povjerujemo kako se uizvjeπtaju o Joni opisuje stvarni dogaaj jest πto je Jona prema 2. o


kraljevima 14,25 bio povijesna osoba. Æidovi su Knjigu proroka Jonesmatrali povijesnom. Arheoloπka nalaziπta u Ninivi potvruju da je gradbio velik kao πto je opisano u Bibliji. Isus osobno ukazuje na Ninivu iizvjeπtaj o Joni (Matej 12,39-41; Luka 11,29.30). Glavno je pitanje moæeli riba ikoga progutati i moæe li ta osoba preæivjeti.

Dr. John D. Morris, znanstvenik s KreacionistiËkog instituta, nasljedeÊi naËin objaπnjava moguÊnost da je Jonu progutala velika riba:“Danas postoji nekoliko vrsta kitova i morskih pasa koji imaju dovoljnovelik jednjak da progutaju cijelog Ëovjeka. Kad je rijeË o izumrlim æi-votinjama poput pleziosaura, moæe se reÊi isto, a moæda se radilo i onepoznatoj golemoj ribi. Bît je u tome da izvjeπtaj nije nemoguÊ. Meu-tim, πto je najvaænije, Biblija kaæe da ‘Jahve zapovjedi velikoj ribi daproguta Jonu.’ (Jona 2,1) Jasno je da je ovaj dogaaj bio Ëudo, a neprirodna pojava. Prema tome, ne moramo dati objaπnjenje ograniËenosuvremenim iskustvom ili znanjem.”

“Moæe li Ëovjek preæivjeti u utrobi ribe? Hebrejski izraz ‘tri dana itri noÊi’ jasno oznaËava, kako pokazuje Pismo i drugi izvori, vremenskorazdoblje koje zapoËinje prvog dana i zavrπava treÊeg. Ne mora nuænooznaËavati tri puna dana i noÊi. Zatim, u danaπnje vrijeme bilo je neko-liko prijavljenih sluËajeva da je mornare ili druge pojedince progutalatakva æivotinja i da su se poslije oporavili.” (John D. Morris, “Did JonahReally Get Swallowed by a Whale?”) Morris nastavlja i kaæe da mi kaokrπÊani vjerujemo u Ëuda, tako da prihvaÊamo Boæju rijeË i izvjeπtajonako kako glasi u Knjizi proroka Jone.

Tamo, u utrobi te velike ribe, Jona se mogao ozbiljno posvetitirazmiπljanju. Ispunjen beznaem i oËajem, zavapio je k Bogu: “Samoπto ne izdahnuh kad se spomenuh Jahve, i molitva se moja k tebivinula, prema svetom Hramu tvojemu.” (Jona 2,8) Jona je gledao iznadtame u sjajno svjetlo koje svijetli iz nebeskog Svetiπta. On se usredoto-Ëio na ono πto je vjeËno. Psalmist David kaæe: “Svet je tvoj put, o Boæe.… Ti si Bog koji Ëudesa stvaraπ, na pucima si pokazao silu svoju. Miπi-com si izbavio narod svoj.” (Psalam 77,14.15) Jona je otkrio Boga kojiËini Ëuda. Bez obzira na okolnosti u kojima se nalazimo, dok gledamou Svetiπte i promatramo Boæju slavu poput Jone, naπe povjerenje u Bogai Njegovu beskrajnu silu Êe rasti. GovoreÊi o Joninom iskustvu, Ellen G.White piπe: “Ipak, Gospodin nije odbacio Jonu u najteæim trenucimanjegova æivota. U nizu nevolja i Ëudnih zbivanja, trebalo je biti obnovlje-no prorokovo povjerenje u Boga i u Njegovu beskrajnu spasavateljskusilu.” (Izraelski proroci i kraljevi, str. 170; u izvorniku 267)

Kada je njegova vjera oæivjela, Bog je uËinio Ëudo i velika ribaizbacila je Jonu na obalu. Jona je otputovao u Ninivu i propovijedao da


Êe Bog uniπtiti grad ogrezao u zlu. Na njegovo iznenaenje, narod sepokajao. Doπlo je do velikog duhovnog buenja. Kralj je izdao proglas uskladu s istoËnjaËkim obiËajem te je sav narod postio, priznao svojegrijehe i pokajao se. NeobiËno je bilo πto je Jona bio potpuno razoËaran.On je ispunio Boæju zapovijed, ali straπne posljedice nisu uslijedile.

Meu proroËanstvima postoje takozvana uvjetna proroËanstva. Ovajje pojam dobro prikazan u Joni 3,10: “Bog vidje πto su Ëinili: da seobratiπe od svojega zlog puta. I saæali se Bog zbog nesreÊe kojom imbijaπe zaprijetio i ne uËini.” Ispunjenje proroËanstva bilo je uvjetovanonjihovim odgovorom. Kada su se pokajali, Bog se “saæali”. Jonino pro-povijedanje bilo je uspjeπno, ali nezadovoljni prorok to nije prepoznao.Smatrao je da je doæivio neuspjeh, ali stoljeÊima poslije Isus je naveoJonu kao primjer vjernosti u propovijedanju Ninivi. Sjajna je vijest daBog ne odustaje lako od nas. Joni je bilo potrebno Evanelje isto kaoi Ninivljanima. Bog ga je slijedio, nije ga napustio i dræao ga je sve dokJona nije prepoznao Njegovu moÊnu ruku.


Jeste li ikada mislili da vas Bog navodi da uËinite neπto, ali vi nistebili voljni? Jeste li ikada osjetili da Duh Sveti djeluje na vaπe srceuvjeravajuÊi vas da donesete odluku, ali ste oklijevali zbog odreenihposljedica? Moæda ste kao Jona bili misionar koji se opire. »uli steBoæji poziv da prihvatite duænost u crkvi, svjedoËite susjedu ili kolegi sposla ili objavite Evanelje nevjernom Ëlanu obitelji. U isto se vrijemebrinete jer moæda niste osposobljeni da to uËinite. Ili se plaπite da Êetemoæda reÊi neπto pogreπno prilikom svjedoËenja. Moæda strahujete daljudi neÊe prihvatiti ono πto govorite. ©to je joπ gore, plaπite se da Êe vasodbaciti. Evo nekoliko stvari koje trebate zapamtiti. Prvo, Bog ne pozivaosposobljene; On osposobljava one koje poziva. Drugo, kada vas Bogpotakne da neπto uËinite i vi prihvatite Njegov zadatak, On na sebepreuzima odgovornost za rezultate. Bog nas ne poziva na “uspjeh”. Pozivanas na vjernost. Ako smo vjerni zadatku koji nam povjerava, jednog Êedana reÊi: “Dobro, valjani i vjerni slugo. ... Ui u veselje gospodarasvojega!” (Matej 25,21)


Pouka 13 18.—25. rujna 2021.

KonaËni odmorPRVI DIO: OpÊi pregled

Naslov pouke za ovaj tjedan ukazuje da je naπ poËinak ovdje samoprivremen. Mi danas poËivamo u Kristu, ali naπ poËinak uvijek pratipatnja, æalost i bolest. Dolazi dan kada Êemo uÊi u vjeËni poËinak.OkonËat Êe se sve æivotne boli. Bolest, nesreÊa i smrt nestat Êe zauvijek.

Isus je ostarjelom apostolu Ivanu, izgnanom na otok Patmos, daovienje o sebi. Ovo vienje pruæilo je Ivanu ohrabrenje i nadu. U proroËkimotkrivenjima Ivan je vidio povijest krπÊanske Crkve i zavrπne dogaajena kraju zemaljske povijesti. Knjiga Otkrivenje zavrπava slikom novogneba i nove Zemlje najavljujuÊi Boæji konaËni poËinak.

Prije tog konaËnog poËinka, posebni znakovi ukazat Êe na Isusovpovratak. U Mateju 24 Isus istiËe da Êe ovi dogaaji posljednjih dana bitisve uËestaliji kako se Njegov slavni drugi dolazak bude pribliæavao.Patrijarsi i proroci oËekivali su Gospodnji povratak ne iskusivπi “konaËnipoËinak” koji je obeÊao Krist. Umrli su u iπËekivanju dogaaja koji ÊedoÊi, ali su umrli u nadi. U Otkrivenju 14,6-12, Ivan je primio vienje otrojici anela kako objavljuju nebesku poruku posljednjih dana da bipripremili svijet za Kristov povratak.

Dok bitka izmeu dobra i zla bjesni na svim podruËjima, Krist naspoziva da “bdijemo” i “budemo pripravni” za Njegov skori povratak kakobismo spremni uπli u Njegov vjeËni poËinak.

DRUGI DIO: KomentarIvan priopÊuje da se nalazio na otoku Patmosu kada je primio vienja

koja su zapisana u Otkrivenju. Patmos je otoËiÊ u Egejskom moru izmeuturske i grËke obale. DugaËak je oko 14 km. U Ivanovo vrijeme bio jestjenovita, pusta rimska kaznena kolonija za prognane zatvorenike. Tamose takoer nalazila i mala rudarska zajednica — i mali broj ostalogstanovniπtva.

Ivan je bio starac u devedesetim godinama kada je primio vienja izOtkrivenja. Æivio je dug æivot u sluæbi svojega voljenog UËitelja. Vjeroja-tno je æivio u Efezu prije nego πto je bio prognan na Patmos. Sada je bioodvojen od prijatelja i obitelji. Bio je slab i bilo je pitanje hoÊe li ikadaotiÊi s tog malog, udaljenog otoka. Meutim, tada je Isus u bljesku slave


otkrio Ivanu boæansku istinu koja Êe u buduÊim vjekovima pouËavati ihrabriti Boæji narod. Ove istine posljednjih dana otkrivaju dogaaje kojiÊe se dogoditi u ovom svijetu i pripremiti Boæji narod za ono πto dolazi.Katkad nam se Bog najjasnije obraÊa u najveÊim kuπnjama u naπemæivotu. Kada se osjeÊamo usamljeno i obeshrabreno, Isus nas posjeÊujekao πto je posjetio Ivana i ispunjava nas toplinom svoje prisutnosti.

Otkrivenje je knjiga o Isusu koji djeluje. On ne sjedi samo na svojemprijestolju na Nebu; On se bavi æivotnim pitanjima ovdje na Zemlji. Onnam sluæi u teπkim trenucima, bolima i razoËaranjima s kojima se suo-Ëavamo. Kada je Isus doπao razgovarati sa svojim voljenim uËenikom,obasjao je stjenoviti, pusti Patmos svojom slavom. Ne postoji mjestokoje bi bilo izvan Boæjeg domaπaja. On Êe vas pronaÊi gdje god se nalazili.Otkrivenje je ispunjeno nadom. Onaj koji je s nama preko svojega DuhaSvetog uskoro dolazi u slavi da nas povede u dom. Ivan radosno izjavljuje:“Evo, dolazi s oblacima! I vidjet Êe ga svako oko.” (Otkrivenje 1,7)

Znakovi Isusovog dolaska

Isus je govorio svojim uËenicima o vremenu kada Êe Jeruzalemopkoliti neprijateljska vojska i uniπtiti ga (Luka 21,20). To se dogodilo70. godine kada je Tit, rimski vojskovoa, napao Izrael i opkolio grad.Æidovski povjesniËar Josip Flavije opisuje razorni utjecaj opsade. Onkaæe da su izgladnjeli ljudi “Ëesto dolazili u sukob zbog malog komadiÊakruha; djeca su Ëesto otimala hranu iz roditeljskih usta. Ni brat nisestra nisu imali milosti jedno prema drugom. Mjerica kukuruza bila jedragocjenija od zlata.” (“The Destruction of Jerusalem”, prijevod D. J.Muehlenbruch) Tijekom opsade bilo je sluËajeva da su roditelji kuhalisvoju preminulu djecu i pojeli ih. Josip nastavlja: “Moreni glau, nekisu jeli smeÊe, neki pojaseve za sedlo, neki koæu skinutu sa πtitova; nekisu joπ uvijek imali sijeno u ustima kada su im pronaena tijela.” Po-sljedice napada na Jeruzalem bile su uæasne i razorne. Prije nego πtoje sve zavrπilo, izbio je poæar i tisuÊe ljudi poginule su u plamenu.

Sedamdesetih godina proπlog stoljeÊa arheolozi su pronaπli domjedne aristokratske obitelji koji je u poæaru u vrijeme opsade 70. godinebio spaljen do temelja. Ovaj dom svjedoËi o jaËini ognja i stupnju sve-ukupnog razaranja i potpunog uniπtenja.

Pitanja uËenika

Kada je Isus ispriËao uËenicima o ovoj skoroj nesreÊi, oni su mislilida se neπto tako razorno moæe dogoditi samo na svrπetku svijeta. Zatosu Ga upitali: “Kaæi nam kad Êe to biti i koji je predznak tvoga dolaska


i svrπetka svijeta?” (Matej 24,3) UËenici su zapravo postavili dva razliËi-ta pitanja. Njihovo prvo pitanje: “Kad Êe to biti?” odnosilo se na padJeruzalema i uniπtenje Hrama. Njihovo drugo pitanje glasilo je: “Koji jepredznak tvoga dolaska i svrπetka svijeta?” U svojem odgovoru, kao πtoje zabiljeæeno u Mateju 24, Isus je povezao dva dogaaja. On je govorioo dogaajima koji Êe dovesti do uniπtenja Jeruzalema 70. godine. Ovidogaaji posluæit Êe kao slika onoga πto Êe se dogoditi pred Njegovdrugi dolazak. U Mateju 24 Isus je spomenuo znakove koji Êe prethoditiNjegovom povratku. Ovi znakovi otkrivaju blizinu Njegovog dolaska.

Spasitelj nije otkrio dan svojeg dolaska, ali je govorio o znakovimakoji Êe nam omoguÊiti da znamo kada se pribliæio Njegov dolazak. Isu-sova propovijed o svrπetku vremena usredotoËuje se na Ëetiri vrste zna-kova: 1) znakove u vjerskom svijetu; 2) znakove u odnosima meu naro-dima; 3) znakove u prirodi i 4) znakove u druπtvu. Ovi znakovi obuhvaÊajulaæna duhovna buenja, svjetske sukobe, ratove, gladi, elementarne kata-strofe, poπasti, pandemije, porast kriminala, sve veÊe nasilje, pad mora-la i naposljetku brzo πirenje Evanelja po cijelom svijetu.

U Mateju 24 iznosi se opÊi pregled znakova Kristovog drugog dola-ska. U Otkrivenju 14 upuÊuje nam se æurni poziv da se pripremimo zaNjegov dolazak.

Poruka za posljednje dane iz Otkrivenja

U Otkrivenju 14 aneo koji je posjetio Ivana prikazuje kako seBoæja konaËna vijest brzo objavljuje svakom plemenu, jeziku, koljenu ipuku da bi se svijet pripremio za Njegov skori povratak. To je “neprola-zna radosna vijest” za Ëitav planet o Boæjoj zadivljujuÊoj milosti. Usvjetlu Evanelja upuÊuje nam se poziv da budemo posluπni slaveÊiBoga u svemu πto Ëinimo. To je poziv da se u doba evolucije poklonimoNjemu kao Stvoritelju. To je poruka nade na svrπetku vremena.

Isus Êe se zauzeti za nas na sudu i prikazati svoj pravedni æivotumjesto naπega greπnog æivota. Apostol Ivan pruæa nam sljedeÊe ohra-brenje: “A kad god tko poËini grijeh, imamo zagovornika kod Oca: IsusaKrista, Pravednika.” (1. Ivanova 2,1) Boæji konaËni sud je pravedan. Onmoæe zagovarati samo one koji pokoravaju svoj æivot Njemu i vjeromprihvaÊaju Njegov æivot i smrt.

Uvijek se radujte u Gospodinu

Zarobljen u Rimu, apostol Pavao napisao je ohrabrujuÊu poslanicuvjernicima u Filipi. Pojedini biblijski tumaËi nazivaju Poslanicu Filiplja-nima “poslanicom radosti”. U ovoj kratkoj poslanici koja se sastoji od


Ëetiri poglavlja, Pavao ponavlja rijeËi “radost” i “radovanje”. Tema prvogpoglavlja je “Radost u nevoljama”; tema drugoga “Radost u poniznosti”,tema treÊega “Radost u pokoravanju”, a tema Ëetvrtoga “Radost u za-hvalnosti”.

Pavao je æivio u Kristovoj radosti jer je otkrio da u Njemu moæepoËinuti. On je vjerovao da Êe ga Krist osnaæiti u svakoj prigodi i ispu-niti njegove potrebe (Filipljanima 4,13.19). Njegovo pouzdanje bilo jeËvrsto utemeljeno u boæanskoj stvarnosti da je njegova “domovina unebesima” i da Êe jednog dana Krist “naπe bijedno tijelo pretvoriti uoblik svoga proslavljenog tijela po snazi kojom on moæe sebi sve pod-vrgnuti” (Filipljanima 3,21). On je æeljno Ëekao dolazak Spasitelja IsusaKrista (Filipljanima 3,20). Mogao se “radovati uvijek u Gospodinu” (Filip-ljanima 4,4) jer je imao potpuno povjerenje u Kristovo vodstvo u sadaπ-njosti i ispunjenje Kristovog vjeËnog plana u buduÊnosti. Njegova izjava“Gospodin je blizu”, dala mu je “mir Boæji koji nadilazi svaki razum”(Filipljanima 4,5-7). Zajedno s apostolom Pavlom moæemo se veseliti πtone postoji okolnost s kojom se suoËavamo u kojoj nam Krist odmah nepruæa pomoÊ, nadu za buduÊnost i obeÊanje o konaËnom poËinku uKristu vjeËno.


Prije odreenog vremena prijateljica mi je ispriËala svoju vrlo tuænupriËu. Njezin osmogodiπnji sin umirao je od rijetke bolesti krvi. Ljudiπirom zemlje usrdno su se molili za njegovo ozdravljenje. Traæili su odBoga Ëudesno iscjeljenje. Meutim, djetetu je bilo sve gore. Posljednjihdana njegovog æivota majka je sjedila na njegovoj postelji neprestano gadræeÊi za ruku i njeæno milujuÊi po kosi. Kada je postalo jasno da muje ostalo samo nekoliko sati æivota, uzela ga je u naruËje i sjela ustolicu za ljuljanje njeæno pjevajuÊi duhovne pjesme. Odreeno vrijemenakon njegove smrti stupio sam s njom u razgovor i tada mi je ona reklasljedeÊe rijeËi: “Iako osjeÊam duboku bol u srcu, Bog mi je dao ‘mir kojinadilazi svaki razum’.” Kada sam je upitao kakav je to mir koji nadilazisvaki razum, jednostavno je odgovorila: “Kada neπto ne shvaÊate, joπuvijek moæete poËivati u Kristovoj ljubavi i brizi.”

Kako se ovo prouËavanje biblijskih pouka pribliæava kraju, ne za-boravite da vam Isus, bez obzira na sve πto se dogaa u vaπem æivotu,æeli podariti “mir koji nadilazi svaki razum”. On je kraj vas danas, sutrai zauvijek. Njegovi su planovi veÊi nego πto moæete zamisliti. Sjetite seIsusovih rijeËi: “Tko ustraje do konca, bit Êe spaπen.” (Marko 13,13)Vjerujte da Êe vas Njegova snaga provesti kroz æivotne izazove i podaritivam mir.


www.adventisti.hrwww.znaci-vremena.com

Uznemirenost i strah Ëesto idu ruku pod ruku. A æivlje-nje u svijetu u kojem je veÊina ljudi zauzeta dvadeset Ëetirisata na dan, sedam dana u tjednu, moæe imati za poslje-dicu uznemirenost i strah.

Tko se katkad ne bori sa strahom, zabrinutoπÊu i uæa-snom strepnjom zbog onoga πto donosi buduÊnost? Proπlostje zavrπena, sadaπnjost se upravo odvija, buduÊnost je pu-na pitanja, a u ovom nestalnom svijetu odgovori moædaneÊe biti onakvi kakve bismo æeljeli Ëuti.

Pitamo se hoÊemo li uspjeti napraviti posao na vrijeme,platiti sljedeÊu stanarinu ili πkolarinu, odræati svoj polju-ljani brak kroz joπ jednu oluju. Pitamo se ljubi li nas Bogi dalje iako Ga uvijek iznova razoËaravamo.

Kad je pozvao ljude da dou k Njemu i nau odmor (Matej11,28), Isus se nije obraÊao samo svojim uËenicima i prvojkrπÊanskoj Crkvi. On je vidio buduÊe naraπtaje izmuËenihljudskih biÊa bolesnih od grijeha, umornih i iscrpljenih,kojima Êe biti potreban pristup izvoru mira.

Naπ nebeski Otac svime upravlja i spreman nas je sigur-no dovesti kuÊi.

Odmor u Kristu - adventisti.hr

Documents

Transcript of Odmor u Kristu - adventisti.hr