Nacionalni park

Nacionalni parkom ne može postat bilo koje podrućje.Znastvenici u njemu moraju prepoznati iznimne vrijednosti u gotovo neizmijenjenom obliku.Ovo gotovo nedirnuto podrućje mora biti i dovoljno prostrano .U nacionalni parkovima vladaju strogi kriteriji i režimi zaštite pa je zabranjeno iskorištavanje šuma,kopanje pijeska ili šljunka ili bilo koja druga djelatnost koja može oštetiti ili promjeniti prirodu.Dozvoljene su smo turistićke ili rekreativne djelatnosti, primjerice posjećivanja i razgledavanja .Smještaj naših nacionalnih parkova jasno ocrtava i prirodnu raznolikost naše zemlje.Tako su tri parka izrazito planinska (Risnjak,Paklenica,Sjeverni Velebit) ,tri su otoćna (Kornati,Mljet,Brijuni) ,a dva su jasan primjer bogate krške hidrografije (Plitvićka jezera i Krka) . S vremenom su se njihove površine povećale kako bi se vrijedna staništa potpunije zaštitila i povećali izgledi preživljavanja i biljaka i životinja .

Nacionalni park PaklenicaTradicija zaštite prirode na podrućju Nacionalnog parka Paklenica traje više od 120 godina .Smješten je na južnom dijelu primorske strane Velebita .Poivršina parka iznosi 102 km2 u velikom visinskom rasponu od 20 do 1660 metara.Ćine ga dva velika klanca ,Velika i Mala Paklenica i jedini veči šumski kompleks na pomorskoj strani Velebita.Litica klanca visoke 300 - 400 metara strmoglavo se uzdižu nad pješaćkom stazom koju su usjekle bujice nastale za jakih kiša ili zbog otapanja snijega .Najsnažnije bujice događale su se i nastale duge šljunćane plaže pod planinom .Među alpinistima je osobito poznata impresivna stijena Aniča - kuk ,visoka 400 m.Klanci Male i Velike Paklenice (2,5 km) usjećeni su okomito na smjer pružanja Velebita i ujedno su najsnažnije erozivne forme .Park karakterizira obilje speleoloških objekata .Izuzeto bogat biljni svijet ,2700 vrsta ,od toga 78 endema ,nastao je na prostoru dvojakog utjecaja mediteranske i planinske klime .Gotovo dvije trečine parka obrasle su šumama primorske bukve i endemićne šume crnog bora.Na vrhovima planine izdržava grmoliki bor krivulj(Pinus mugho) ,a u blizini mora se širi šumarci hrasta medunca s bijelim i crnim grabom .Niz endemićnih vrsta okitilo je obližnje stijene : kitajbelov jaglac , kulzijeva petoprsta i mnogih drugi. Bogastvo životinjskh vrsta nimalo ne zostaje za biljnim .Na prostoru parka zaštićene su sve životinjske vrste .Izuzetno su brojne ptice , s više od 200 zabilježenih vrsta .Najimpresivniji je bjeloglavi sup,raspona krila 2,6 m,koji se gnijezdi u oba kanjona , što je ujedno i jedino kopneno gnjezdilište supa u Hrvatskoj .Od ostalih grabljivica prisutni su sivi sokol , jastreb kokošar , vjetruša , sova ušara te manje ptice poput ćiopa , lastavica ,ćavki .

Nacionalni park Brijuni

Svaki kraj ima svoje legende .One o Brijunima , opisuju ih kao spašeni djeliæ raja na Zemlji , odvojen od ostatka svijeta uskom trakom morskog plavetnila .Nacionalni parkom proglašeni su 1983. godine .Površina parka iznosi 34 km2, od kojih manji dio otpada na otoèna , a veæi na morska staništa .Otoèje èini 14 otoka i otoèiæa .Najveæi su Veliki Brijuni ,površine 7 km2 i Mali Brijun,površine 1,7 km2.Cijeli arhipelag , dug 7 km , od kopna je odijeljen Fažanskim kanalom dubokim tek 12 m. Brijuni su sve do prije nekoliko tisuæa godina bili dio istarskog poluotoka , a i danas im udaljenost od kopna iznosi tek 3 km. Kao što njihov puni naziv i kazuje , na svom najveæem dijelu Brijuni nisu tipièan nacionalni park veæ spomen-podruèje .Pripadnici ilirskog plemena Histri naselili su ih još 1000 godina pr.Krista .Nakon Histra pristižu Kelti i Rimljani , a u 7.stoljeæu i Hrvati . Ovakva dinamika naseljavanja rezultirala je opsežnim ostacima materijalne kulture , poput rimskih ljetnikovaca , termi , vodovoda , bazilika . Na otocinaa je oduvijek postojala težnja za poticanjem elitnog turizma .Stoga je poèetkom 20 . stoljeæa zapoèela borba za suzbijanje malarije .Bolest je iskorijenio Robert Koch koji je na Brijunima proveo dvije godine , a kome je u znak zahvalnosti tu podignut spomenik . Tijekom 20 . stoljeæa na otoku je otvoren zoološki vrt i safari park .U skorije vrijeme postoji tkz . park dinosaura u kojem se mogu razgledati oèuvani tragovi ovih zadivljujuæih stvorenja .Zavièajni, autohtoni , biljni i životinjski svijet poremetilo je unošenje alohtone divljaèi 1900 . godine : srna , jelena lopatara , aksis jelena , muflona i zeèeva . Jeleni i mufloni "zaslužni " su za osebujan izgled osamljenih stabala hrasta crnike.Njihova je krošnja zadobila kišobranasti oblik jer su im jeleni i mufloni pobrstili lišæe i mlade izbojke . Blaga klima omoguæila je rast bujne makije koja ponegdje naraste do 8 m visine . Zavièajne šume crnike , zelenike , mirte , lovora ispresijecane su parkovima i travnjacima s unesenim vrstama biljaka : cedrovima , sekvojama i eukaliptusom . Cijelo je otoèje važno sezonskoo boravište ptica , a najvažnija je slatkovodna bara Soline na Velikom Brijunu . Zbog dugotrajne zaštite dobro oèuvano podmorje Brijuna odlikuje se gotovo istovijetnim životnim zajednicama kao istarsko podrućje

Nacionalni park Risnjak

Masiv Risnjaka , smješten na jugozapadnom dijelu Gorskog kotara , dostojno predstavlja vrijednosti i bogatstva šuma planinskog dijela Hrvatske .Nacionalnim parkom proglašen je 1953. godine .Zaštiæena 64 km2 površine obuhvaæaju planinski masivi Risnjak i Snježnik(ovaj vrh ,visok 1505 m ,tek je nedavno , zbog zanimljivog biljnog svijeta , obuhvaæen proširenjem Nacionalnog parka Risnjak ) ,te izvorišno podruèje Kupe .Na ovom prostoru dolazi do èetverostrukog klimatskog utjecaja :hladne alpske klime ,blage sredozemne , umjerene kontinentalne svježeg utjecaja s Dinarida . Zbog obilja padalina cijeli je masiv , izuzev najviših vrhova , obrastao šumom .Risnjak je izgraðen od vapnenca , pa se voda brzo gubi u pukotinama stijena . Jedna od zanimljivosti Risnjaka su ponikve u kojima se na nižim nadmorskim visinama javlj temperaturana inverzija pa u njima , zbog duljeg zadržavanja snijega , nalazimo vegetaciju najviših vrhunaca .Najviši vrh , Veliki Risnjak , visok je 1528 metara. Najveæi dio parka , do visine od 1200 m , obrasta šuma bukve i jele , uz koju su prisutni gorski javor (Acer campestre) i smreka (Picea abies) .Na nju se nastavlja pojas pretplaninske bukve .S porastom visine , stabla postaju sve niža , jer ih veæi dio godine pritišæu snijeg i udari vjetra .Na samom vrhu nalazimo i bor krivulj .Izuzetno je zanimljiv i prizemni sloj zeljastih biljaka .Nacionalni park Risnjak pravo je sklonište za raznoliki životinjski svijet .Nastanjuju ga oko 50 vrsta zavièajnih ptica i sve vrste velikih mesojeda - smeði medvjed ,divlja maèka ,vuk -ali i jelen , srna , divokoza i druge .Posljedni primjerak risa , po kojemu je planina i nazvana , ubijen je još u 19 . stoljeæu .Danas

ih gotovo ponovno susreæemo , ali primjerke koji su naselili Risnjak iz Slovenije nakon izvršene reintrodukcije (ponovnog naseljavanja) 1974 . godine

Nacionalni park Mljet

Gotovo treæina zelenog otoka , kako se èesto naziva Mljet , je nacionalni park .Nalazi se na zapadnom , najšumovitijem dijelu otoka , na površini od 53 km 2 , a mjereno od najizboèenijih rtova obuhvaæa i pola kilometra široki morski pojas .Nacionalni parkom proglašen je 1960 . godine zbog izuzetne razvedenosti obale, osebujnog biljnog pokrova i kulturne baštine .Njegov najpoznatiji dio zasigurno je podruèje na kojem se more kroz uske prolaze uvuklo duboko u kopno i oblikovalo Veliko i Malo jezero .Veliko ,površine 145 ha, i Malo jezero ,površine 24 ha ,spaja tjesnac širok tek 2,6 m i dubok 0,5 metara .Tek je neznatno širi bio tjesnac koji povezuje more i Veliko jezero , ali je iz prometnih razloga proširen i produbljen .U jezerima se zbog njihove zatvorenosti razvio osebujan živi svijet , izuzetno osijetljiv na zagaðenje ili promjenu životnih uvijeta .Uz obalu se nižu otoci , poluotoci , otoèiæi i potopljene peæine . Stoga i ne èudi da je na puèinskoj strani otoka donedavno živjela sredozemna medvjedica (Monachus monachus) koja, nažalost , nije preživjela proganjanje i izlov . Za njezin opstanak na našoj obali zakoni o zaštiti stigli su prekasno . Biljni pokrov parka karakteriziraju bujne šume hrasta crnike ili èesvine i zavièajne šume alpskog bora.Bujno je razvijena gusta makija , raslinje bez stabla , koje uglavnom èine vazdazelene grmaste biljke , mnogim povijušama isprepletene do nepohodnosti .Osim što sprjeèava ispiranje tla , obitavalište je mnogim vrstama gmazova i ptica .U makiji su najzastupljenija mirta , lovor , lemprika , zelenika , veliki vrijes i mnoge druge .Mljet je važno zimovalište ptica , a preko njega vode i njihovi selidbeni putovi .Od mnoštva gmazova najzanimljivije su gušterice .Na otoku su pomutnju izazvale unesene vrste , poput jelena lopatara ili nedavno pridošlih divljih svinja , ali se kao prava poèast pokazao mungos , unesen 1909 . da di istrijebio zmije otrovnice .Mungosi su to uistinu uèinili , ali su se okomili i na ostale životinje .Smatra se da se populacija mungosa tek danas nalazi u krkhoj ravnoteži s okolinom .

Nacionalni park Krka

Kanjonska dolina , sedam sedrenih slapišta i ujezereni dijelovi èine 75 km dug tok rijeke Krke . Sam nacionalni park , proglašen 1985 . godine , obuhvaæa srednji i donji tok rijeke .Ukupne je površine 109 km 2.Litice kanjona , kojim se Krka probija kroz kraški kamenjar , mjestimièno su visoke do 200 m.Od sedam sedrenih slapišta , jednakog postanka kao i ona na Plitvièkim jezerima , najveæi je Skradinski buk . Njegovih se 17 stepenica rasporedilo na dužini od 45,7 metara .Skradinski je buk najveæe sedreno slapište u Europi .U njegovu se podnožju miješaju rijeèna i morska voda , koju nastanjuje osebujan živi svijet boèatih voda .Roški slap èini 12 slapova , koji završavaju u prostranom Visovaèkom jezeru .Na slapu su se smjestile , danas uglavnom ruševine , mlinice .Samo je jezero rijeèno proširenje širine oko 1 km .Nazvano je po istoimenom otoèiæu smještenom u sredini jezera , na kojem je u 15 . st izgraðen franjevaèki samostan.Veliki problem svim slapovima prièinjavaju hidroelektrane zbog kojih u sušnom dijelu godine pojedina slapišta presušuju ,što ozbiljno ošteæuje sedrene pregrade i njihov živi

svijet .Istraživanja biljnog svijeta na Krki zapoèela još u 18. stoljeæu .Nažalost , višestoljetnim negativnim utjecajem èovjeka ozbiljno je narušen šumski pokrov koji se , nakon zabrane sjeèe i smanjenja ekstenzivnog stoèarstva , polako obnavlja . Èešæi su hrast crnika , bijeli grab , crni jasen i hrast medunac.Uz obale jezera

obilna je moèvarna vegetacija : trska , lopoè , lokvanj , sitinac i mnogi drugi . Od prisutne faune najzanimljivije su ribe , ptice , vodozemci i gmazovi .Zbog bogastva ptièijih vrsta ,221 vrsta , Krka se ubraja u ornitološki vrijedna podruèja .Pticama je osobito važna u vrijeme seoba i zimovanja . Veæi broj endemiènih riba prava su posebnost nacionalnog parka , meðu kojima je najveæa atrakcija mekousta pastrva (Salmonythmus obtusirostris ), tkz. tercijalni relikt , što znaèi da nepromijenjena obitava u ovim vodama veæ 70 miljuna godina .

Nacionalni park Kornati

Izreka "koliko je dana u godini , toliko je kornatskih otoka" najbolje opisuje najrazvedenije otoèje na europskom dijelu Sredozemlja .Površina nacionalnog parka , proglašenoga 1980 . godine , iznosi oko 220 km2 od èega tek oko 60 km2 otpada na kopnenu površinu , a ostatak izuzetno vrijedno podmorje.Oko 140 kornatskih otoka , otoèiæa i hridi podijeljeno je u èetiri otoèna niza :Stiska , Žutska , Kornatska i Piškerska otoèna skupina nazvane su po èetri osnovna otoka , a unutar granica nacionalnoga parka obuhvaæeno ih je stotinjak . Na osebujni izgled otoka utjecali su geološka graða , klimatski utjecaji , utjecaji mora i ljudska djelatnost.Na puèinskim stranama otoka , pod utjecajem mora nastali poznati kornatski klifovi .Najviša litica naziva se Klobuèar .Visoka je 80 m , a još 100 m

spušta se u dubinu .Otoci su tipièna krška podruèja bogata zanimljivim oblicima karbonatnih stijena .Zanimljivo je da se razina mora na hrvatskom dijelu Jadrana podiže pa je još u antièko doba otok Kornat bio spojen s Dugim otokom .Vlasnici Kornata su stanovnici okolnih otoka i kopna koji su na otoèju bave stoèarstvom , maslinarstvom i mjestimièno ratarstvom .Posjedi su odijeljeni suhozidima , koji cijelom otoèju daju prepoznatljivi izgled .Na Kornatima se nalazi oko 300 povremeno naseljenih kuæa . Tisuæe godina sjeèe ogolile su Kornate , preostale su samo stijene i travnjaci , pa je u biljnom pokrovu najzastupljenija vegetacija kamenjara .Ovèarstvo je u potpunosti uništilo izvornu šumsku vrstu hrasta crnike , koji se sada mjestimièno obnavlja .Najèešæe vrste su kadulja , kovilje , dubrovaèka zeèina i drvolika mljeèika .Neki od otoka obrasli su makijom .Životinjskim je vrstama najbogatije podmorje , pa morsko dno nastanjuje 295 vrsta spuži , žarnjaka , èlankonožaca , mekušaca i pripadnika drugih skupina beskralježnjaka .Od kralježnjaka su najzastupljeenije ribe (trlja, zubatac ,fratar , salpa , gavun , spar ...).Zbog nedostataka biljnog pokrova fauna otoka je oskudna , s tek nešto zastupljenim pticama.

Nacionalni park Sjeverni Velebit

Velebit je po mnogoèemu osebujna planina , izuzetnih geomorfoloških karakteristika i impresivne flore i faune .Stoga i ne èudi da ga je 1978 . godine UNESCO proglasio meðunarodnim rezervatom biosfere , 1981 . godine Hrvatski sabor parkom prirode .Dijelovi planine veæ su od prije potpali pod zakonsku zaštitu .Nabrojit æemo neke :Paklenica , dio Štirovbaèe (šumski rezervat ) ,Velebitski botanièki vrt na Zavižanu i Cerovaèke peæine (spomenici prirode ) , a 1999 . godine Hrvatski državni sabor proglašava Sjeverni Velebit osmim po redu nacionalnim parkom .Unutar parka smješten je strogi rezervat Hajduèki i Rožanski kukovi . Sjeverni Velebit gotovo trokutastog oblika .Park pokriva površinu od 109 km2.Prostire se izmeðu prijevoja Vratnik , visine 698 metara , i prijevoja Veliki Alan , visine 1412 metara ,.Najviši vrh mu je Mali Rajinac (1699 m).Planina je tu vrlo široka , s više gorskih grebene , stjenovitih vrhova i šumovitih depresija . Cijeli je Velebit izgraðen od vapnenca s karakteristiènim kukovima , vrhovima , ponikvama i provalijama . Na izloženijim dijelovima planine nalazimo šumu pretplaninske bukve, u srednjem pojasu šume smreke , a na samim vrhovima odupire se vjetru i hladnoæi bor krivulj .Velebit je poznat po mnogim zaštiæenim vrstama , poput runolista , planinèice i alpskog kotrljana.Oštra vlasulja obrasta veæe travnjaèke površine .Osim raznolike herpetofaune, na Velebitu nalazimo i oko

100 zavièajnih vrsta ptica .Zanimljivije su grabljivice :suri orao, orao zmijar i sova ušara.Slabo naseljen i gotovo netaknute prirode idealan je dom velikim sisavcima -smeðem medvjedu, vuku, divljoj maèki, a ponovno ga naseljavaju divokoza i ris .

Nacionalni park Plitvićka jezera

Proslavljena i toliko put otpjevana Plitvièka jezera UNESCO je 1949 . godine uvrstio u Popis svjetske prirodne baštine .Nacionalni park , površine 266 km2 , smjestio se izmeðu Male Kapele i Lièke Plješivice , na visini od 400 do 1280 metara .Impresivna jezera i slapovi te bogat šumski pokrov (80% površine parka obraslo je šumom) osnovni su razlozi proglašenja Plitvièkih jezera nacionalnim parkom.Jezgru parka èini niz od 16 jezera , koja dijelimo na gornja (izgledom nalikuju na planinska ) i donja (više kraška) jezera .Povezana su nizom slapova , od kojih je najpoznatiji slap Plitvice visok 78 metara .Vodom ih opskrbljuje niz potoka - Crna i Bijela rijeka, Rjeèica i Plitvica , te mnogi drugi podzemni vodotokovi .

Karakteristika Plitvièkih jezera su sedrene pregrade .Mlaðeg su postanka , a nastaju na mjestima brzaca i vodopada , u vodi zasiæenoj kalcijevim karbonatom i s malom kolièinom organskih tvari .Na takvim prostorima iz vode izlazi ugljièni dioksid , a taloži se karbonat .Važno je znati da taloženje sedre ne dolazi ako se naruši izuzetno krhka prirodna ravnoteža .Sedrene pregrade danas najviše ugrožava smanjeni dotok vode i poveæanje kolièine organske tvari ,èemu smo nažalost svakodnevni svjedoci . U vodama jezera i pritocima najzastupljenije su pastrve i obićni rakovi .Uz bogat ptićiji svijet ,(pupavci , vodomari , sjenice , vjetruše ), poznati su šumski stanovnici smeði medvjedi , vukovi , divlje svinjee , jeleni i tako dalje .