Hrvatski Nacionalni Parkovi MAKI
16
Hrvatski nacionalni parkovi
Transcript of Hrvatski Nacionalni Parkovi MAKI
Hrvatski nacionalni parkovi
Nacionalni parkovi
Plitvička jezera Risnjak Brijuni Mljet
Sjeverni Velebit Krka Kornati Paklenica
Parkovi prirode
Kopački rit Papuk Lonjsko polje Velebit
Učka Medvednica Telašćica Žumberak-Samoborsko gorje
Vransko jezero Biokovo
Paklenica Brijuni Krk Mljet
Kornati Velebit Plitvice Risnjak
Nacionalni park je definiran člankom 11. Zakona o zaštiti prirode [1] kao: "... prostrano, pretežno neizmijenjeno područje kopna i/ili mora iznimnih i višestrukih prirodnih vrijednosti, obuhvaća jedan ili više sačuvanih ili neznatno izmijenjenih ekoloških sustava, a prvenstveno je namijenjen očuvanju izvornih prirodnih vrijednosti."
U Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su:
1. Brijuni 2. Kornati
3. Krka
4. Mljet
5. Paklenica
6. Plitvička jezera
7. Risnjak
8. Sjeverni Velebit
Park prirode je prostorno prirodno ili dijelom kultivirano područje kopna i/ili mora s ekološkim obilježjima međunarodne ili nacionalne važnosti, s naglašenim krajobraznim, odgojno-obrazovnim, kulturno-povijesnim i turističko-rekreacijskim vrijednostima.
Parkovi prirode u Republici Hrvatskoj su:
Park prirode Biokovo Park prirode Kopački rit
Park prirode Lonjsko polje
Park prirode Medvednica
Park prirode Papuk
Park prirode Telašćica
Park prirode Velebit
Park prirode Vransko jezero
Park prirode Učka
Park prirode Žumberak - Samoborsko gorje
Park prirode Lastovsko otočje
Nacionalni
park
Nacionalni parkom ne može postat bilo koje područje.Znastvenici u njemu moraju prepoznati iznimne vrijednosti u gotovo neizmijenjenom obliku
.Ovo gotovo nedirnuto područje mora biti i dovoljno prostrano .U nacionalni parkovima vladaju strogi kriteriji i režimi zaštite pa je zabranjeno iskorištavanje šuma,kopanje pijeska ili šljunka ili bilo koja druga djelatnost koja može oštetiti ili promjeniti prirodu.Dozvoljene su smo turističke ili rekreativne djelatnosti, primjerice posjećivanja i razgledavanja .Smještaj naših nacionalnih parkova jasno ocrtava i prirodnu raznolikost naše zemlje.Tako su tri parka izrazito planinska (Risnjak,Paklenica,Sjeverni Velebit) ,tri su otočna (Kornati,Mljet,Brijuni) ,a dva su jasan primjer bogate krške hidrografije (Plitvička jezera i Krka) . S vremenom su se njihove površine povećale kako bi se vrijedna staništa potpunije zaštitila i povećali izgledi preživljavanja i biljaka i životinja .
Budućnost..
Nacionalni park ne možemo promatrati kao izdvojeno područje .Opstanak mu ugrožavaju mnogi čimbenici izvan njegovih granica , poput požara ili kiselih kiša.Zbog smanjenja vodostaja ili zagađenja vodotoka može doći do eutrofikacija i propadanja sedrenih pregrada .
Svjedoci smo da i na našim prostorima priroda pati zbog posljedica ratnih razaranja .Vjerojatno su najsvježiji primjer razaranja na Plitvičkim jezerima .Velika je odgovornost i na posjetiteljima koji se moraju znati ponašati unutar granica parka jer očuvanje nekog područja ne ovisi samo o zakonskoj zaštiti već i ljudskoj osviještenosti, a za to je potrebno dobro osmišljeno i dugotrajno obrazovanje.Na kraju se valja zapitati :koliko znamo o vlastitim nacionalnim parkovima i jesmo li ih ikad posjetili i detaljnije razgledali? Istina je da djelotvorno možemo zaštititi samo ono što poznajemo.
Paklenica Brijuni Krk Mljet
Kornati Velebit Plitvice Risnjak
NACIONALNI PARKOVIU Hrvatskoj danas ima 8 nacionalnih parkova, i to su: Brijuni, Kornati, Krka, Mljet, Paklenica,Plitvička jezera, Risnjak, Sjeverni Velebit
Prirodna baština u Hrvatskoj
Brijuni
Brijuni su skupina od tri veća i dvanaest manjih otočića smješteni uz zapadnu obalu Istre nedaleko od Pule, ukupne površine od svega 7km2. Brijunski otoci su poznati po očuvanoj sredozemnoj vegetaciji hrasta crnike, visoke makije te borova i čempresa, djelomično oblikovanoj kao pejzažni park. Na Brijunima se nalazi i safari park s egzotičnim biljojedima te vrijedna kulturna baština iz rimskog i bizantskog
razdoblja. Zbog izuzetne ljepote otoci su još od početka stoljeća omiljeno ljetovalište svjetskih državnika i aristokracije.
Kornati
Kornati su najrazvedenija otočna skupina cijelog sredozemlja, a nalaze se u sjevernoj Dalmaciji nedaleko od Šibenika. Ovaj pravi labirint mora i kamena sastoji se od oko 140 nenaseljenih otoka, otočića i hridi s površinom od svega 70-ak km2. U neposrednoj blizini nacionalnog parka Kornati, koji obuhvaća veći dio otočja s okolnim morem, nalazi se još jedan biser zaštićene prirode u Hrvatskoj – park
prirode Telašćica. On obuhvaća prostrani i duboki istoimeni zaljev na susjednom Dugom otoku, u čijem se sastavu nalazi više lijepih malih otočića, te malo slano jezero. Kornatski otoci ističu se brojnim bizarnim oblicima i neobičnim reljefnim strukturama, te osobito visokim klifovima. Ipak, najviši klif nalazi se na Dugom otoku u parku prirode Telašćica, a visok je oko 180 metara. Kornati su jedno od najomiljenijih odredišta za nautičare na Jadranu, pa nije neobično što se u njihovoj blizini nalazi desetak marina.
Krka
Krka je među rijekama hrvatskog krša svakako najčudesnija. Poznata je po brojnim vodopadima, koji su, kao i kod Plitvičkih jezera, nastali taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Nacionalni park obuhvaća najveći dio toka rijeke s okolnim priobalnim prostorom od povijesnog grada Knina nedaleko njenog izvora do drugog povijesnog gradića Skradina. Tu nakon veličanstvenih slapova rijeke postepeno
najprije prelazi u Prukljansko jezero, a nakon toga u duboki morski zaljev, u kojem se smjestio još jedan povijesni grad Šibenik. Rijeka dijelom teče dubokim kanjonima urezanim u vapnenačku zaravan, a dijelom je ujezerena. Među brojnim vodopadima osobitom ljepotom ističu se Skradinski buk i Roški slap, između kojih je na ujezerenom dijelu rijeke smješten otočić Visovac sa franjevačkim samostanom.
Mljet
Mljet je otok na krajnjem jugu Hrvatske smješten zapadno od najpoznatijeg hrvatskog ljetovališta Dubrovnika. Istoimeni nacionalni park obuhvaća zapadni dio ovog po mnogima najljepšeg otoka na Jadranu. Za ovaj su park znakovita dva duboka zaljeva, koja se zbog vrlo uskih veza s otvorenim morem nazivaju jezerima, te bujna i raznolika sredozemna vegetacija. Mljet se ističe i bogatom kulturnom
baštinom, a u okviru nje najimpozantniji primjer je kompleks benediktinskog samostana iz 12. stoljeća na malom otočiću usred jezera-zaljeva.
Paklenica
Paklenica obuhvaća najatraktivnije prostore južnog dijela Velebita, najveće hrvatske planine, uključujući i njegove najviše vrhove. Glavna atrakcija parka su dva impresivna klanca Velike i Male Paklenice. Na razmjerno malom prostoru nacionalnog parka ima više neobičnih krških reljefnih formi, nekoliko spilja, a sačuvana je i izuzetno bogata i raznolika flora i fauna. Među strmim stijenama ističe
se Anića kuk, najpopularnije odredište hrvatskih alpinista. Iako se radi o prostoru izrazite divljine i očuvane prirode, lako je dostupan posjetiteljima zbog blizine Jadranske turističke ceste i grada Zadra.
Plitvička jezera
Plitvička jezera su najpoznatiji hrvatski nacionalni park, koji je uvršten na popis svjetske baštine UNESCO-a. Glavnu atrakciju ovog parka, jedinstvenog u svijetu, čini 16 malih jezera međusobno povezanih slapovima nastalih taloženjem sedre, posebne vrste vapnenca. Park obuhvaća izvorišni dio rijeke Korane u prostoru okruženom gustim šumama bukve, jele i smreke, dijelom u obliku izvorne prašume.
Osim jezera i šuma, park krasi i više spilja, izvora, cvjetnih livada, a među mnogim rijetkim očuvanim životinjskim vrstama ističe se smeđi medvjed. Ne zna se da li je park ljepši u proljeće kad se rascvjeta cvijeće na njegovim livadama, da li za odraza jesenskog šarenila boje u jezerskim zrcalima ili za zimskog mira ledom sputanih vodopada u snježnom krajoliku. Popularnosti ovog parka doprinosi i uporaba specijalnih vozila za prijevoz posjetilaca (panoramski “vlakovi”, elektrobrodovi) te povoljan geografski položaj.
Risnjak
Risnjak je šumovit gorski masiv nedaleko grada Rijeke, koji je ime dobio po risu, svom najpopularnijem stanovniku. Park se prostire od 300 do 1.500 metara nad morem. Na tom malom području okupljene su gotovo sve vrste šuma ovih prostora te mnoge biljne i životinjske vrste. Među životinjama se posebno ističu smeđi medvjed, ris, divlja mačka, divokoza, jelen, srna i orao. Ljepota šume, krški
fenomeni, atraktivni izvori i veličanstveni vidici privlače na Risnjak brojne planinare i druge ljubitelje prirode.
Sjeverni Velebit
Sjeverni Velebit je najmlađi hrvatski nacionalni park, osnovan 1999. godine. Njime se željelo obuhvatiti najatraktivnije i prirodno najvrednije prostore sjevernog dijela Velebita. U prostoru ovog izrazito gorskog parka koncentriran je na malom prostoru izuzetno velik broj atrakcija – veličanstvene krške forme Hajdučkih i Rožanskih kukova, jedinstveni botanički vrt u prirodi, Lukina jama - jedna od najdubljih jama
na svijetu. Stoga hrvatski planinari upravo ovaj prostor smatraju najvećim draguljem među hrvatskim gorama. Nešto slabija posjećenost uvjetovana udaljenošću od glavnih prometnica samo povećava mističnost i iskonski prirodni ambijent ovog prostora.
STROGI REZERVATIStrogi rezervat je podrucje u kojem je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnoscu. U njemu je zabranjena svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narusiti slobodnu evoluciju prirode.
U Hrvatskoj su proglasena dva stroga rezervata. Njihova ukupna povrsina je 2395 ha.
Pritiskom na lijevu tipku misa odaberite podrucje interesa na karti ili koristite slijedece veze:
HAJDUCKI I ROZANSKI KUKOVI - BIJELE I SAMARSKE STIJENE
STROGI REZERVAT "HAJDUČKI I ROZANSKI KUKOVI"
Strogi rezervat "Hajducki i Rozanski kukovi" proglasen je 22. 01. 1969. g.
Povrsina rezervata je 1220 ha. Nalazi se na sjevernom dijelu Parka prirode "Velebit", a obuhvaca izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, medusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgraduju ih mlade paleogenske naslage sastavljene gotovo samo od vapnenackih breca. Zbog trosenja i pucanja uvjetovanoga djelomicno tektonskim, djelomicno atmosferskim ciniocima, te su naslage poprimile specifican reljef izrazitog krsa, tvoreci jedno od najneprohodnijih podrucja Velebita. Obiljezavaju ih orijaske gromade bijelih vapnenackih vrhova.
Medusobno su Hajducki i Rozanski kukovi odvojeni Lubenovackim vratima. Najistaknutiji Hajducki kukovi su: Golubic (1658 m), Begovacki kuk (1407 m),
Jarekovacki kuk (1328 m), Pavica kuk (1392 m) i Duica kuk (1460 m). Najistaknutiji Rozanski kukovi su: Gromovaca (1675 m), Krajaceva kuk (1690 m), Pasaricev kuk (1630 m), Vratarski kuk (1678 m), Varnjaca (1630 m) i Crikvena (1641 m).
Flora tih podrucja ocuvala se u gotovo iskonskom obliku. Odrzale su se zajednice s vecim brojem alpskih biljaka, pojedini pripadnici ilirskog, odnosno dinarskog vegetacijskog podrucja, osobito visoke zeleni i to velikolisne ljepike (Adenostyles alliariae). Na izlozenim mjestima suma pretplaninske bukve (Fagetum croaticum subalpinum) poprima oblik klekovine. Srednji pojas kukova i duboke ponikve obrasle su smrekama (Vaccino- Piceion), u guscim ili rijedim sastvima, te obiljem pretplaninskoga grmlja i visokih zeleni. Najvise, pa i na same vrhove dopire klekovina bora krivulja (Pinetum mughi illyricum), a uz nju i pojedine stjenjace i tocilarke.Vecih travnjackih povrsina obraslih svezom ostre vlasulje (Festucion pungentis) nema, ali se tu i tamo nadu manje povrsine obrasle travom tvrdacom (Nardus stricta). Od zasticenih vrsta tu rastu: planincica (Trollius europaeus), alpski kotrljan (Eryngium alpinum), runolist ( Leontopodium alpinum ) , kranjski ljiljan (Lilium carniolicum), vimenjak (Platanthera bifolia) i zuta siristara (Gentiana lutea var. symphyandra).
STROGI REZERVAT "BIJELE I SAMARSKE STIJENE"
Strogi rezervat "Bijele i Samarske stijene" proglasen je 24. 01. 1985. g.
Povrsina rezervata je 1175 ha. Obuhvaca reljefno najbogatiji i najzanimljiviji dio Bjelolasice. To su snjeznobijele stijene razlicitog oblika i dimenzija koje se poput otoka izdizu iz okolnog sumovitog prostora. Dominiraju ostri i okomiti tornjevi, obelisci, kupole i cunjevi, visoki po stotinjak metara, a medusobno odvojeni pukotinama, zljebovima i dubokim provalijama. Bijele stijene su istocna skupina s najvisim vrhom 1335 m, a Samarske stijene su zapadno od njih, s najvisim vrhom 1302 m. Izmedu njih utisnula se 200 m niza, sumovita Crna draga. Šume oko vrhova (bukva, jela i smreka) idu u red najocuvanijih hrvatskih suma.
Strogi rezervati
Strogi rezervat je područje u kojem je priroda neizmijenjena ili neznatno izmijenjena ljudskom djelatnošću. Zabranjena je svaka djelatnost i obavljanje bilo kakvih radova koji bi mogli narušiti slobodnu evoluciju prirode.
U Hrvatkoj su dva područja proglašena strogim rezervatima.
Hajdučki i rožanski kukovi
Proglašeni su strogim rezervatom još 1969. godine. To je skupina stjenovitih vrhova Velebita od kojih su neki visoki i do 200 metara. Kukovi u sebi skrivaju fascinantne speleološke objekte, od kojih je svakako najjedinstvenija Lukina jama otkrivena 1992. godine, a u kojoj je 1994. godine pronađena dotad nepoznata životinja iz reda pijavica. Treba svakako spomenuti i Cerovačke pećine, proglašene geomorfološkim spomenikom prirode, te najljepši vrh u sjevernom Velebitu Veliki Kozjak (1629m), s kojeg se pruža fantastičan vidik na cijeli sjeverni i srednji Velebit.
Površina rezervata je 1220 ha. Nalazi se na sjevernom dijelu Parka prirode Velebit, a obuhvaća izdvojene skupine kukova i razdrtih, stjenovitih vrhova, međusobno odvojenih dubokim ponikvama i provalijama. Izgrađuju ih mlade paleogenske naslage sastavljene gotovo samo od vapnenačkih breca. Zbog trošenja i pucanja uvjetovanoga djelomično tektonskim, djelomično atmosferskim činiocima, te su naslage poprimile specifičan reljef izrazitog krša, tvoreći jedno od najneprohodnijih područja Velebita. Obilježavaju ih orijaške gromade bijelih vapnenačkih vrhova.
Međusobno su Hajdučki i Rožanski kukovi odvojeni Lubenovačkim vratima. Najistaknutiji Hajdučki kukovi su: Golubić (1658 m), Begovački kuk (1407 m), Jarekovački kuk (1328 m), Pavića kuk (1392 m) i Duića kuk (1460 m). Najistaknutiji Rožanski kukovi su: Gromovača (1675 m), Krajačeva kuk (1690 m), Pasarićev kuk (1630 m), Vratarski kuk (1678 m), Varnjača (1630 m) i Crikvena (1641 m).
Bijele i samarske stijene
Nalaze se u sklopu planinskog lanca Velika Kapela, u njegovom središnjem dijelu, jugoistočno od Mrkoplja. Proglašene su strogim rezervatom 1985. godine i predstavljaju jedinstven geomorfološki fenomen krasa uvjetovan tektonskim silama u doba nabiranja (Oligomiocen) te podlogom izgrađenom od uslojenih vapnenaca i gromadastih vapnenih breca ili krsnika. Priroda je tu stvorila najnevjerojatnije i fantastične oblike u snježnobijelom kamenu, nadmašujući i dijela ljudskih ruku. Surova ljepota ovih stijena ostavlja jedinstven i nezaboravan doživljaj za svakog posjetitelja.
Vlada Republike Hrvatske
