AUTOBIOGRAFIJA

christiana,4 ktrj.), koje nisu samo razradakr56anske doktrine, nego i kljudna ostvare-nja kr5ianskog shvaianja dovjeka, njegovepovijesti i njegova odnosa prema Bogu, ka-kvo znadi novinu prema antici i kakvo pro-Zima cijeli sredqji vljek, nastavljaju6i utje-caj sve do danas. Sto se tide knjiZevnosti,najvaZnije mu je djelo /spouijesti (Confessi-

ones), kojeje uzorak shvaianja autobiogra-frje kako je razum[je nwije tumadenje teknjiievne vrste, jer se okrede iskljuiivo ra-zumijevanju vlastite osobe, traganju za in-dividualnim spasom i analizi unutarnjihdilema te rje$avanju sudbinskih pitanja osmislu Zivota. Stil je izlaganja proiet na-dahnutom osjeiajno5cu, desto profetskomrjedito5cu i svojewsnim zaklinjanjem, a na-gla5ene su ideje na kojima ie se zasnivatikatolidka ispovijed: analiziraju se vlastitepogre5ke i zablude, a kajanje zbog grijehapostaje dominiraju6im motivom postupkakoji se kasnije razvio u introspekciju. Djeloje tako u potpunosti zaokupljeno vlastitomosobom i odnosom prema transcendetnomBogu, nedokudivom u cjelini razumom, aipak bliskom osjecajima i Zivotnim odluka-ma da ga se slijedi i po5tuje. Takav je nadinizr aLav anja ttjecao na velik dio srednj ovje-kovne, pa i kasnije knjiZevnosti, paje nji-me, kao i ostalim djelima, Augustin postaotemeljni pisac kojim podinje knjiievna epo-ha srednjeg vijeka.

AUTOBIOGRAFIAIA(gr1. autos - sam * biographia - iivoto-pis)

Djelo u kojem se opisqje vlastita osobai pri-pwijeda vlastiti itivot. Zbog brojnih i ra-znolikih oblika u kojima se pojavljqje, su-wemeni teoretidari nisu je skloni odrediti

kao knjiZevnu wstu, nego je radije shva6a-ju kao osobitu wstu pisanja, kao autobio-grafski diskurs iE autobiografsku knjiteu-nosf. Pisali su je, kao i danas, mnogi glaso-viti knjiZevnici, npr. Marko Aurelije (121-180), A. Augustin, J. W. Goethe, J.J. Rou-sseau, J.-P. Sartre, ali i umjetnici, politida-ri, znanstvenici i slavne osobe iz svih po-druffa Zivota. Od antike do danas mijenjalase u skladu s epohalnim promjenamau na-dinu na koji se shvaca osoba, njezin Zivot iutjecaj, te sam nadin pisanja i knjiZevnogoblikovanja. U suwemenom smislu auto-biografrja zapodinje Augustinovim Ispoui-jestima.

AUTOMATSKO PISANJE(franc. Acriture automatique)Naziv kojim je nadrealizam oznadio bitnuosobinu vlastite knjiievne tehnike, zasno-vanu na zamisli da pisac u stvaraladkomprocesu mora iskljuditi kontrolu svijesti izapisivati doslovno sve 5to mu pada na pa-met. Zamisao se zasniva na dugoj tradicijiudenja o nadahnuiu, no nadrealizam se

izravno oslanjao na razradeno udenje psihoanalize o podwijesti, paje pretpostavljaokako iskljudivanjem wijesti dolazi do dik-tata podsuijesfi, kakav omogu6uje da se

izraze najdublji slojevi osobe i posebnaiskustva koja dotjerivanje ne uspijeva izra-ziti. U strogom smislu takvu je tehniku ne-mogu6e provesti, ali je zamisao utjecala narazvitak moderne knjiZevnosti, osobito utzv. romanu struje svijesti.

AUTON(lat. auctor - tvorac, pokretad, zadetnik)TVorac nekog umjetnidkog, znanstvenog ilikakvog drugog djela. Nazivje prvobitno ra-

26

AVANGARDA

bljen u drukdijem smislu: u staroj retoriciauctores (autori) su bili kanonizirani uzoriu odredenim knjiZevnim wstama. Tek urenesansi prevladava zamisao stvara-ladkog pojedinca kao tvorca djela, no knji-Zevna se teorija njime posebno ne bavi sve

do kraja 18. st. kada estetika postupno za-mjenjuje staru retoriku. U tom okviru ro-mantizam razmja teoriju gen[ja, pa autordolazi u sredi5te zanimanja znanosti o

knjiZevnosti, zaokupljajuii je u pozitivi-zmu do te mjere dabiografija autoraposta-je vladajudom tehikom proudavanja knjiZevnosti. Moderne knjiZevne teorije, od ru-skog formalizma i nove kritike sve dostrukturalizma i poststrukturalizma, me-dutim, najde5ie premje5taju teLi{te zari-manja na djelo, odnosno tekst, pa se u tomsmislu nastoji razluditi autora kao stvarnuosobu od autora kao perspektive koja se

molerazabrati u analizi djela kao ujedinju-juii, zajednidki aspekt s kojegaje djelo na-pisano.

AVANGARDA(franc. auant-gard.e - prethodnica)

Razdoblje u epohi modernizma, nakonesteticizma kojem se suprotstavlja ospora-vanjem tradicije, a prije kasnog moderniz-ma u kojem vi5e ne dominiraju radikalnoinovatorski stavovi i postupci. Naziv se ta-koder rabi i u smislu teorijskih stavova iknjiZevne tehnike kojaje uglavnom zajed-

nidka nekim knjiZevnim pravcima prye po-

lovice 20. st., primjerice dadaizmu, futuriz-mu, ekspresionizmu i nadrealizmu. Traja-nje se odreduje uvjetno, otprilike od 1910.

do kraja 30-ih godina 20. st. Avangardistise slaZu u tome da valja razoriti tradicio-nalnu i postupno izgradtti posve novuumjetnost, 5to bi djelovalo i na kulturu ucjelini, ali se ne slaiu u tome koje i kakvewijednosti val.ja uspostaviti i kakvim bi se

knjiZevnim tehnikama one mogle obliko-vati. Prepoznatljive su zato osobinejedinorazaranje svih knjiZevnih, osobito i,anrov-skih konvencija, pa dak i uobidajene logikejezika. To se postiZe poigravanjem s paro-dijom, crnim humorom, paradoksima i ne-obidnim nadinima oblikovanja likova, po-

sebnim ulogama pripovjedada, izgradnjomneobidnih siZea i mije5anjem elemenatastiha i proze. Pri tome se osporava i razlikaizmedu visoke i trivijalne knjiZevnosti, unastojanju da se uspostavi novi odnos iz-metlu knjiZevnosti i iivota: knjiZevnosttreba proZeti svakida5nji Zivot i time pro-mljeniti kulturu kako bi nastupilo novodoba kojemu je onaprethodnica. Zbogpo-kuiaja radikalnog osporavanja svake tra-dic[je avangarda je zapala u protuslovlja,tehnika kojaje zahtijevala neposredan od-

nos s ditateljima nerijetko je zapadala u ne-razumljivost, paje sredinom 20. st. prevla-dalo novo razdoblje kasnog modernizma.

27

BAJKA(praslav. baj ati -:- pripovijedati, govoriti)Knjiievnawstau kojoj se dudesno i nadna-ravno prepleie sa zbiljskim na takav nadinda izmedu prirodnog i natprirodnog, stvar-nog i izmi5ljenog, moguieg i nemoguiegnema razdvajanja niti suprotnosti. Postojiu dva oblika: kao usmena, tzv. narodnabaj-ka, i kao umjetnidka bajka koja nastaje natemelju usvajanja, ali i preoblikovanja bit-nih osobina usmene bajke.

Ova dva oblika nije lako razluditi, jer su veiprvi izdavadi usmenih bajki, Charles Per-rault (162& 1703) i bra6a Grimm, premadijim se tekstovima i danas tiskaju i prepri-davaju najpoznatije bajke (npr. Cruenkapi-ca, Snjeguljica, Iuica i Marica.), usmenebajke djelomidno preradili i dotjerali pre-ma vlastitom ukusu. Usmene su bajke uo-blidene prema strogo odredenim konvenci-jama. Podinju uvodnim formulama (npr.oBilo jednom...o), nakon kojih radnja podi-nje nekim nedostatkom, zaprekama kaklrrdinu ili odlaskom glavnog lika od ku6e, na-stavlja se dogadajima u kojima on svladavabrojne prepreke uz pomoi razliditih poma-gala, a zaw5ava uklanjanjem nedostataka

i zapreka ili powatkom ku6i, u svakom slu-daju sretno, pobjedom dobra nad zlom.

Likovi su svedeni na tipove, poput cara,ma6ehe, zmaja, patuljaka i vila, zbivanja sufantastidna, ali dudesno ne izaziva zbur{e-nost niti zaprepa5tenje likova. Siie uvijekslijedi fabulu, niZuii iste ili slidne dogatlajeuvijek istim rasporedom. Glavni likje u po-

detku podcijenjen, a na kraju biva pobjed-

nikom. Umjetnidku bajku prati terne[noprepletanje dudesnog i prirodnog, ustaljenilikovi i situacije te poseban ugottaj ijak do-jam simbolike. U kompoziciji je mnogo slo-bodnija, likove oblikuje kao i osobe, posve-

6uje pozornost i dru5tvenoj pozadini zbiva-nja, a swBetak nije uvijek sretan.

Omiljena je knjiZevna wsta osobito u ro-mantizmu, a sg'etsku slavu bajkama steklisu H. C. Andersen, O. Wilde i u najnovijewijeme Antoine de Saint-Exup6ry (1900-

I944),kao i hnatska knjiievnica L Brlii-Maiuranii. U epohi modernizma elementibajke desto ulaze u posve drukdlje knjiZev-ne wste, pa su prepoznatljivi u romanima,npr. F. Kafke ili M. Bulgakova, te u novela-ma i cjelokupnoj znanstvenoj fantastici.

28

razlike u karakterima, bilo, pak, opienituproblematiku odnosa medu spolovima, sjasnom kritikom patrijarhalnog odnosaprema Leni kao muikom posj edu kojega je-dino valja saduvati od drugoga. Sloieni po-stupci u motivaciji likova, medutim, upu-iuju i na opiu problematiku meduljudskihodnosa te potrebu povjerenja i razumijeva-nja, kao i na spoznajne wijednosti dinjeni-ca koje se mogu razlidito tumaditi, te intu-icije koja moZe biti vaZnija od racionalneuvjerljivosti. Drama je izvodena s uspje-hom i na svjetskim pozornicima, te kao w-hunsko ostvareqje hrvatske dramske knji-ievnosti i obradom i tematikom ulazi meduwijedna ostvarenja s{etskog modernizma.

BIBLIJA@ri. biblia - knjiZice)Sveta kndiga svih krSdana, starijim svojimdijelom i Zidova,nazvanai Sueto pismo.Di-jeli se na Stori znujet i Noui zaujet, a sadrZibrojne i raznowsne tekstove koje vjernicidrie BoZjom objavom. Tekstovi su pisanina hebrejskom, aramejskom i grdkom jeziku, dijelom vuku podrijetlo iz usmene pre-daje, a dijelom su kasnije napisani ili zapisani, u wemenskom rasponu od otprilike1300. pr. Itu. pa do 100. poslije I{r. Postojeznatne razlike izmedu starijega, obimnije-ga Snrog zaujeta i mnogo mladeg, kraiegNouog zaujeta, u kojem se izlaZe Kristov Zi-vot i udenja. Sve tekstove ujedinjuje mono-teistidka religioznost, izrazito nagla$ava-nje etidke problematike i uglavnom osobitnadin izlaganja kakav odgovara izricanjuobjave. S knjiZevnoga gledi5ta tekstovi se

odlikuju izvorno56u u nekim temeljnimmotivima i nadinima obrade, a bogatstvomlikova i situacija, raznoliko5du wsta i stilo-

va dine cijelujednu zasebnu knjiZevnost. Usmislu suwemenog shvacanja tu knjiZev-nost dine mitovi, legende, povijesni zapisi,poslovice, lirske pjesme, filozofske raspra-ve, zakoni i didaktidki tekstovi, ali i dijelovikoji bi se po analogiji mogli shvatiti kao ro-mani, novele i drame. U Starom zaujetumitski su elementi najjade izraieni u podet-noj Knjizi postanha, legendarni i povijesniu, Knjizi izlaska iu Pouijesnim hnjigama,lirski u Psalrn ima i Pj esmi nad pj esmama,poslovice u dijelu naslovljen om Mudre izre-ke, afiozofska razmatranja u dijelu Propo-ujednik. Romanima i novelama najvi5e sunalik Knjiga o Ruti, Judita i Danijel, teneki dijelovi koji opisuju legendu o Josipu injegovoj braii, dok drami najvi5e odgovaraKnjiga o Jobu. Novi zavjet sadrZi detiriEuandelja koja se oblikovno mogu shvatitikao posebne knjiZevne wste u kojima eva-tlelisti: Matej, Marko, Luka i Ivan, opisujuIsusov Zivot i udenje, uz mnoStvo njegovihizreka i govora, zatim Poslanice,koje su za-

sebni didaktidki Zanrovi, te Apohalipsa,odnosno O/frriuenje Iuanouo, kojeje uzorakposebne knjiZevne wste. Prepoznatljive sui druge knjiZevne wste, kao molitve, para-bole, genealogije, zakonski propisi, zakli-qjanja i prorodanstva. Utjecaj Biblije naknjiievnost europskoga kulturnog krugamoie se mjeriti jedino s utjecajem cjeloku-pne antidke knjiZevnosti.

BIBLIOGRAFI'IA(grd. biblion - knjiga + grdfein - pisati)Popis knjiga, publikacija, znanstvenih ra-dova ili rukopisa, gdjeje grada rasporedenapo abecedi, strukama, predmetima ili kro-nologiji a u swhu upoznavanja ili klasifika-cije. Naziv je prvobitno oznad,avao sastav-

36

BIJESNI ORLANDO

ljanje knjiga: u Grdkoj bibliografje bio onajkojije prepisivao ili pisao knjige pa se u ne-kim sredinama zadrialo i takvo znadenje, aponekad se rabi u smislu udenja o tomekako se sastavl.jaju bibliografski opisi. Naj-stariji popis knjiga otkriven je u sumer-skom grada Nippuru i potjede iz oko 2000.pr. Kr. Prvi autor kojije uporabio rijed bi-bliograflja da oznadi popis knjiga bio jeFrancuz Gabriel Naud6 (1600-1653), udjebl, Bibl i o g r ap h i a p ol iti c a, 1633.

BIBLIOTEKA(ga1. biblithdke - zbirka knjiga, knjiinica)Sredena zbirka knjiga namijenjenih upo-rabi, a prema tome u prenesenom smislu iprostorija ili zgrada gdje su te knjige smje-5tene. U istom smislu rabi se inaziv knjil-nica,premdase ta dva naziva uglavnom ra-zlikuju, pa se biblioteka zadrlava u sklopustrudnih naziva, kao bibliotekarstu o i bibli-oteina znanost, a knji1nica viSe u smislumanjih zbirki s posebnom namjenom. Uprenesenom smislu bibliotekama se nazi-vaju i neke edicije, obidno izdanja iste stru-ke ili knjiZevnogLarra. Najstarije poznatebiblioteke nastale su na podrudju Mezopo-tamije, a vaZno su kulturno znadenje dobi-le u razdoblju helenizma, kada glasovitezbirke u Aleksandriji i Pergamu sadrie dopola milijuna svitaka i okupljaju brojnestrudnjake i znanstvenike koji skupljaju isreduju rukopise. Kulturna vaZnost biblio-teke raste s potrebom obrazovanja i pora-stom pismenosti, pa je danas razvijenost ihogatstvo biblioteka jedno od mjerila kul-l.urnograzvitka, aposlovi oko duvanja, kla-sifikacije, sastavljanja kataloga i odriava-rqja knjiga postali su do te mjere sloZeni dase razvio ditav niz posebnih struka i disci-

plina, desto ujedinjenih u bibliotednu zna-nost.

BIJESNI ONI.ANDO(Orlando furioso)Ep talijanskoga knjiievnika Lodovica Ario-sta, objavljen 1532. Napisan u oktavama,sadrZi 46 pjevanja, a radnja se nastavlja nazapodeto djelo Mattea Marie Boiarda(144I-1494) Zaljubljeni Orlando (Orlan-do innamorafo). Obrattuje tradicionalnutematiku vite5kih romana i epova, no zarazliku od srenjovjekovnih idealiziranih li-kova i situaclja u obradije prisutna ironija,pothvati su vitezova dodu5e nadljudski, nonjihove strasti i Zelje u potpunosti su ljud-ske, a imaginatnipejzaLi i dogatlaji moguse tumaditi i kao aluzije na zbilju. Temeljnije okvir zbivanja napad Saracena na Fran-cusku koju brane Karlo Veliki i njegovi vi-tezovi, a okosnica je fabule ljubav vitezaOrlanda (koji odgovara Rolandu iz staro-francuskoga junadkog spjevaPjesma o Ro-landu) prema istodnjadkoj princezi Angeli-a, zbog koje je poludio i lutaju6i po svijetudoZivio brojne pustolovine, dok mu na kra-ju razum nije wa6en iz bodice na Mjesecu(buduii da se razum ne moZe na(i naZe-mlji gdje vlada samo ludost i glupost). Uz toje op5irno razradena ljubav franadke vite-zice Bradamante i saracenskogjunaka Ru-ggSera, koji se obratio na krsianstvo. Ubrojnim epizodama i digresijama ispreple-ie se pri tome fantastika s komikom, goto-vo realistidki prizori - kao opsada Paiza

- s opisima zadaranih dvoraca, dudoviBnihbica i preobrazbi sa zgodama iz svaki-da5njeg itivota. Posebna je pozornost po-sveiena sporednim likovima, s epizodamau kojima se nazire, i za srednji vijek neza-

37

BIOGRAFIJA

misliva, ravnopra\most staleia (k6i kine-skog cara zaljubi se i podaje obidnom vojni-ku), a motivaciie postupaka vitezova svode

se vi5e na ljubavne osjeiaje no na obranudasti, premda opii ton ipak duva okvire svi-jeta vite5tva. Taj je svijet, medutim, opisankao idealizirana pro5lost koja se moZe ob-raditi jedino u umjetnidkoj knjiievnosti.Dojmu lakode pripovijedanja mnogo dopri-nose izwsno dotjerani stihovi u kojimaimalirskog zanosa podjednako kao i uspjele na-racije, renesansne erotike i tradicije sred-njo{ekovnog alegorizma.

BIOGNAFIJA(gr(,. btos - i:ivot + grafein - pisati)Djelo u kojem se opisuje Zivot i djelovanjeneke osobe, najde5ie Sire poznate ujavno-sti ili iz povijesti. Zadetkom biografr.je drZese djela rimskih pisaca Tacita, Svetonija iPlutarha (U sporedni iiu otopisi). Tradicijaju je drZala cijenjenom knjiZe'rnom wstom,no kako se razvila irazgranala u brojne iraznowsne ianrove, teoretidari su danasskloni shvatiti je kao posebnu wstu knjiZevnosti, kakva je vei uvelike poznata uantici, a bavi se slavnim pojedincima izsvih oblasti javnog itivota, nerijetko kori-steii i gratlu iz legendi. U srednjem vijekurazila se u poseban Zanr, hagiogmfiju,koji prema utwdenim konvencijama opisuje Zivot nekog sveca, a u renesansi se,

pak, sve viHe posveiuje naglaBavanju osob-nosti, pridajudi pojedincu izuzetnu wijed-nost (G. Boccaccio, Giorgio Vasari /1511-157 4l,Machiavelli). Takvo se shv a1anje za-drZalo i kasnlje, osobitoje razradeno u ro-mantizmu, da bi se u naSe wijeme biografi-jarazgranalau ditav niz Lanrova, od kojihneki pripadaju povijesnoj znanosti, neki

znanosti o knjiZevnosti ili povijesti umjet-nosti, neki dokumentarnoj knjiievnosti ilipublicistici, a neki su originalna umjet-nidka djela. Zadeci hrvatske biografije susrednjovjekovne legende o svecima i kralje-vima.

BIOGN"A,FIZAMUdenje ili metoda istraZivanja prema kojojpomno istraiivanje biografije pisca jedinoomoguduje todno razumijevanje njegovadjela, pa je temelj cjelokupne znanosti oknjiievnosti. Razvijenoje u 19. st., kada gaje pozitivizam povezao s historizmom, dr-i:eti da se biografsko istraZivanje prirodnonadopunjuje proudavanjem povijesnogvremena u kojem je pisac djelovao, te diniokosnicu znanstvene povijesti knjiZevno-sti. O5tro mu se suprotstavljaju ruski for-malizam, nova kritika, udeqje o interpreta-ciji i strukturalizam, ali kao jedna od mo-guiih metoda, oslobodena od nerijetkogpretjerivanja i obogaiena iskustvima psi-hoanalize, egzistencijalizma i novih meto-da u povijesnoj znanosti te u sociologiji,biografi zam je u suwemenom proudavanjuknjiievnosti uvelike obnovljen.

BISTRIWTEZ DON qUTJOTE ODMANCHE(El Ingenioso Hidalgo Don Quijote de laMancha, prvi dio objavljen 1605., drugi1615)

Roman Spanjolskoga knjiZevnika Miguelade Cervantesay Saavedre. Opisuje pustolo-vine siromainog plemiia (Alonsa Quijana)koji je umislio da je vitez, nagovorio seljakaSancha Pansu da mu bude perjanik i obila-zio Spanjolsku u potrazi zavite5kim podvi-zima u wijeme kada je vite5ko doba posto-

38

DADAIZAM(prema djedjem tepanju da4a, koje moZe

znaditi traZenje igradke, ali se najde5de drZiprimjerom prvobitnog, znadenjski joi neo-

blikovanoga govora)

KnjiZevni pravac, prema nekim mi5ljenji-ma samo pokret, koji je 1916. u Ziirichurrsnovao Trist anT zara(1896-1963) kao iz-raz krajnje pobune i otpora prema svakoj

knjiZevnoj, pa i kulturnoj tradiciji u cjelini.T,alagao se zavelidanje besmislice, paradoks

ru izrazu i u stajali5tima, sarkazam, ironiju icrni humor, a predlagao jedino svojewsninihilizam u spoznaji i anarhizam u politici.ll radikalnom osporavanju svega i svadega

ifiaoje tako daleko daje i sam sebe ospora-vuo kao bilo kakav smisleni knjiievni ilirurnjetnidki pravac. Oko 1920. dadaizam

kno knjiZevni pokret se raspao, alije dio nje-govih zamisli, sklonosti i postupaka preuzeo

turdrealizam.

I)ANTE, ALIGHIERI( I 265-1321)

'l'rrliianski pjesnik, kao autor Boianstuene

h u nedij e jedan od najslavnijih wjetskih pi-rrrr:rr. Roden u Firenci, zaazimao je visoke

poloZaje u gradskoj upravi, no kadaje u po-

litidkom sporu pristao uz gvelfe, pobjed'

nidka ga je stranka gibelina prognala, pa je

umro u izgnanstvu. Stekaoje Siroko obra-zovanje, velikim dijelom kao samouk, akljuinim dogadajem vlastita Livota drLaoje ljubav prema Beatrice Portinari, u kojuse zaljubio s devet godina, a kojaje kasnijeumrla. Taj dogatlaj opisuje u knjizi Noui 2i-

uot (Vitanoua),tkojoj su sabrani stihovi o

uzvi5enoj ljubavi prema Beatrice, protu-madeni narativnim i retoridkim proznimkomentarima. Takvo shva6anje uzviSene

ljubavi, kao i nadin njezina pjesniikog izra-Lavanja,pripada pjesnidkoj Skoli kojaje ka-snije nazvana slathi noui stil (dolce stil nu-ouo), a njime su pisane i pjesme u zbirci S#-

houi (Rime).U nedow5enoj rasprai Gozba

(Conuiuio) razvioje udenje o prirodnoj ple-

menitosti pojedinca i o vaZnosti talijanskogjezika, demu je posvetio i latinski pisanu

raspravu O umijetu gouorenja n'a puihomjeziku (De uulgari eloquentia), koja kao

apologija talijanskog jezika pokuiava odre-

diti i narjedje koje de postati knjiietmim je-

zikom svih Talijana. U djelu Monarhija(Monarchia) zaJaLe se za univerzalno car'

l,J

FARSA

frrrmalizam, suprotstaviv5i ga, kao niz uz-rodno-posljedidno povezanih i wemenskiporedanih motiva, siZeu kao nadinu na kojiru ti motivi u djelu rasporedeni. Naziv serahi i u smislu opieg redoslijeda u djelu opi-mne radnje i zbivanja, ali i kao osnovnathoma na koju se takav redoslijed moZervrsti. Razlika fabule i siZea u teoriji for-nrrrlizma moZe se razabrati u redoslijedu irnrporedu dogatlaja. Fabula Hamleta, poli-{o ubojstvom njegova oca i q'endanjemnrqjke s njegovim stricem, dok siZe podinjepojuvom duha Hamletova oca. Usporedbafabule i siZea moZe tako uvelike koristitirnnlizi knjiZevnog djela, jer upozorava naulrbitosti knjiZevne kompozicije i omogu-dqio uodavanje vaZnosti koju pisac pripisu-

Jc pojedinim motivima ili dijelovima djela.lrtovremeno ona moie upozoriti i na vaZ-nont koju u nekim djelima ima odnos pre-hn zbilji, uodljiv preko rasporeda gradeprrrma stvarnim dogattajima, kao i na po-;ohne dojmove koje izaziva sasvim osobitledoslijed dogatlaja ostvaren u siieu. Iz-

;rndnja siZea na temelju fabule tako je ihUiievni postupak koji moie biti vaZan i ulazlikovanju izmedu fabularnih i nefabu-lrrnih djela.

IANTASTIcNA KN.rrZEVNosr[l nqjsirem smislu sva knjiievnost koja nepr$tuje razliku izmedu stvarnog i izmi5lje-[og, moguieg i nemoguieg, sna i jave. UUftrtn smislu posebni knjiZevni Zanr zasno-latr na ditateljevoj sumnji u moguinost da;o opisane pojave mogu i racionalno obja-Ittiti. Kao posebna skupina unutar fanta-gldne knjiZevnosti ponekad se smatra raz-

lTnnrta znanstveno-fantastidna knjiZev-iorit. U najSirem smislu cjelokupna se mi-

tologija moZe uwstiti u fantastidnu knji-ievnost, jer u njoj ne postoji razlika izmeduprirodnog i natprirodnog kakvaje u teme-lju suwemenog shvaianja svijeta i Zivota.Svim knjiZevnim wstama koje se oslanjajuna mitologiju, kao bajke, legende ili sage,moie se tako pridati oznaka fantastike, nou daljnjem razvoju knjiievnosti zapaitasene odvei jasno odredena skupina djela ukojima preteiu elementi maltovitosti, sno-va, nestvarnoga i dudesnoga, paje osobitoromantizam bio sklon umjetnidkim bajka-ma, prepletanju malte i zbilje te prirodnogi dudesnoga, a nadrealizam je opet, oslanja-juii se na diktat podsvijesti i simboliku sno-va, izrazito fantastidna djela driao upravowhuncima svekolike knjiZevnosti. Kao po-seban knjiievni Zanr fantastika se moZerazlikovati od svekolike fantastidne knji-Zevnosti takvom strukturom kakva zahtijeva stalnu ditatefevu dilemu o stvarnomznadenju ispridanoga, njegovu sumqju umoguie prirodno obja5njenje i nedoumicuoko razlike izmedu prirodnog i neprirod-nog poretka u svijetu i Zivotu.

FARSA(franc. farce -nadjev;

lakrdija, gruba Sala)

Zanr francuske srednjovjekovne komedijeu kojoj se na temu ljudskih slabosti i na-stranosti ruzija zaplet najde5ie na nespo-razumu, a izvedba obiluje grubim humo-rom, pa i elementima groteske. Najpozna-tija je Farsa o meitru Pathelinu (In. farsade Mapse Pathelin, oko 1470) nepoznatogautora, koja se i danas izvodi na pozornica-ma. Naziv se desto rubi i za svaku grotes-knu, vulgarnu i bezobzirnu satiridnu ko-mediju s tipiziranim likovima.

115

FUTTIRIZAM

ditih funkcija u interpersonalnim odnosi-ma.

FUTI.]RIZAM(tal. futurismo, od, futuro - buduinost)Ifujiievni pravac koji je podetkom2}. st. za-snovao Filippo Tommaso Marinetti (1g26-1944), u opreci prema esteticizmu i kultuljepote, nastojeii odrediti novi, za velik dioavangarde tipidan umjetnidki ideal u ko-jem bi do5li do izraiaja dinamizam i aktivi-zam nove industrijske civilizacije. Mari-netti je u Manifestu futurizrna (Il Mani-festo del Futurismo,lg0g) izloZio nadelafuturistidkog shvadanja kulture i programfuturistidke poetike. Ta je poetila avarr-gardna zbog nagla5enog zahtjeva za radi-kalnim raskidom s knjiievnom tradici-jom, a cjelokupna kultura nastoji se uputi-ti prema slavljenju novina industrijske ci-vilizacije. Umjesto ideala ljepote i diste po-

ezije, futurizam tako poku5ava odreditlnovi unfetnidki i iivotni ideal, za kojije bit.na smjelost, pobuna, drskost i zanesenorrtstrojevima, kao i brzina i borba koje bi mo.rale proieti i Zivot i knjiZevnost. U skladu Itim futurizam na planu izraza predlaLostvaranje potpuno novog pjesnidkogjezikn,ukidanje interpunkcija, nagla5avanje imt,.nica te infinitivnog oblika glagola, regi.straciju vanjskih zvukova i Bumova, uvodo.r{e potpuno neestetskih znakova, kao Stosu npr. brojevi, te oponadanje ritma stroje.va. Osim u talijanskoj knjiievnosti, futuri.zam je uz neke preinake do5ao do veieg izra.Z4jai u ruskoj knjiievnosti, gdje su ga zastu.pali pjesnici Madimir Majakovski (18981930) i Velimir Hljebnikov (1885-1922),Futurizam je utjecao na mnoge europskeknjiievnosti, uglavnom onim osobinamakoje su mu zajednidke s cjelokupnom avan.gardom.

I

126

njy llijada, Odiseja i Eneida), u srednjo-vjekovnoj knjiievnosti Bog ili Krist, aldrenesanse desto se povezuju i prepleiu objetradicije. Posebne Baljive ili ironidne invo-kaclje rabe se ponekad u Zanrovima humo-ristidke knjiievnosti.

IONESCO, EUGDNE(1909-1994)

Francuski dramatidar, rumunjskog podrijetla. Diplomirao je francuski jezik u Buku-re5tu, nastavio studij u parizu, gdje nakonprvih uspjeha Zivi kao profesionalni knjiZevnik. Dramama iz prve faze stvara-laBtva, od kojih su najpoznat 4e Celaua pje-uaiica (La Cantatrice chauue),l*kcija (Lakgon) i Stolice (Les Chaises), postao je uzBecketta pnznati utemeljitelj i jedan odnajvaZn[jih predstavnika antiteatra, odno_sno kazali5ta apsurda. Novina njegovihdjela pri tome nije u tematici, jer su i dramenastale u okvirima egzistencijalizma bilezaokupljene temama samo6e, smrti, apsur-da i nemoii komunikacije, nego u drama-turgiji i osobitostima kazali5ne izvedbe.One osporavaju gotovo sva nadela tradicie-nalne europske drame: nemaju cjeloviteradnje niti zapleta, karakteri su likovi bezosobnosti, a govor se svodi na nepovezaneiskaze i opienite fraze, pa se desto rastvarau rijedi i glasove bez zna(eqa. prevladavacrni humor, a naglasakje na kazali5noj igrikoja se oslanja i na neverbalnu komuniia-!liu, no prisutan je i jak dojam praznine,besmislenoga Livota i odsutnosti istinskeljudskelomunikacije. U dramama iz drugefaze poku5ao je nastaviti opis destrukcijeosobe i dramaturikih konvencija, no on"nisu postigle veii uspjeh, koji mu je osigu-rala tek drama Nosorog (R hinocfros) ,uko-

joj se waia nekim nadelima klasidne rlrir;maturg[je, no uspjelo upliie i fantastrCnrlialegoriju osude totalitarnma i suptilnqlanalizu nadina na koji se ljudi postrpng,pretvaraju u zvijeri. Pisaoje i zapaZene rA.spraye o kazali5noj umjetnosti.

TRONIJA(grd. eironeta - hinjenje, ismijavanje)U uZem smislu figura odredena izraZavn.njem preko suprotnosti: misli se zaprtvoobrnuto od onoga Sto se izrayno kaZe. U li.rem smislu, koji se na to nadovezuje, odro.deni stav ili nadin izraitavanjakojega kn.rakterizira suprotnost izmedu izrivnog,vanjskog, prividno pozitivnog izraza, i pn-srednog, unutarnjeg zaprayo negativnogstava: kaZe se mudra glauo, a misli se 6r.d,ala.U tomje smislu omiljeno sredstvo po.ruge, pa se uvelike koristi u svim wstamnhumora, posebno u satiri. pri tome se po.nekad prave razlike, jer se drZi kakoje hu.mor uglavnom vedar i dobro6udan, dokjoironija kritidna i sklona obescjenjivanjuonoga na Sto se odnosi. Ironidni stav izrn_Zava tako desto prezir i omalovaiavanje, alimoZe takoder, osobito kod autoironije, do-biti gotovo karakter sq'etonazora. Ironijtse kao stav, kao postupak i kao figura razii-dito shvaialau razliditim knjiZevnim teori.jama, a i danas su joj posve6ene mnoge teo-rije koje ju takotter razlidito odrettuju. Ilanticije bila tako glasovita sokratousku iro_nija, koja se drZala bitnom osobinom So_kratove metode postadanja pitanja nakoja on toboie ne zna odgovof i zauzimanavodno podredeni poloZaj prema onomekoga ispituje. Kasnije suje retoridari destopovczivali s alegorijom, jer i alegorijskismisao moZe biti upravo suprotan od onoga

166

rcusntu,xu.,,luzl,

koji se doslovno iskazuje. NajdeSie se ipaksmatralo da je ironija prije svega sredstvokojim se stvara komika, ali joj je romanti-zam pridao posebno znadenje i vaZnost,stvorivii zaseban pojam ro mantiCarske iro-nije.Takva se ironija, naime, oslanjala naudenje o gen[ju, koji zbog stvaraladke moiikakvu posjeduje ima pravo zauzeti ironi-Can stav prema cjelini svijeta i Zivota, pa se

postupak rabio i u smislu naruSavanjaumjetnidke iluzije, Sto je znadilo da pisacodjednom razotkriva kakoje ono 5to opisu-je samo proizvod njegove ma5te i nema ni-kakva odnosaprema zbilji. Sklonost premaironiji postala je jednom od bitnih osobinamodernizma, u kojem se ironija javlja usvim vidovima, pa postaje gotovo univer-r alnim sredstvom izr ail av arrja svojewsnograskoraka izmedu kr{iZevnosti i zbilje.Postmodernizam je tako sklon tezi kako jecjelokupna k4jiievnost ironijska, jer okre-nuta sama sebi nema i ne moZe imati oslon-ca u nedemu $to bi je izvan nje potwdivalo.

ISPOVIJESTItrsebna knjiZevna wsta, prema nekim te-oretidarima podwsta autobiografije, sa-kralnog ili s{etovnog karaktera, odredenaizno5enjem stavova, mi5ljenja i vjerovanjau smislu razotkrivanja intimnih kriza,unutra5njih sukoba i njihova prevladava-t{a u prihva6anju odredena Zivotnog stava,uvjerenja ili religije. Premda se te5ko moZetodno odrediti u smislu knjiievnoga ianraJr,r obuhvaia dosta razlidita djela-pa nekilooretidari govore o ispovjednoj knjiZevno-rti - obidno se smatra da je djelo rimskogrrrra Marka Aurelija (121-180) Samom:elti (Td, eis heautdn) prvi uzorak, alspoui-lrsli (Confessiones) Aurelija Augustina

(354-430) djelo koje ujedinjuje kako sa-kralne tako i knjiZevno-umjetnidke wijed-nosti. U posve drugadijem svjetonazoru pi-sane su, opet,Ispovijesti (Les Confessions)J.J. Rousseaua, koje uvelike slijedi cjelo-kupna knjiZevnost nakon romantizma.

ISUSENA KAI^IUZARoman hrvatskoga knjiZevnika Janka Po-liia Kamova, napisan 1906-1909., objav-ljen 1956-1958. Razlog tako kasnog objav-ljivanja u autorovom je Zivotu i sudbini nje-govih rukopisa, ali i u naravi samog roma-na; recepcija u wijeme njegova nastankabila bi odvei opteredena nesporazumima.Opisuje, naime, pojedinosti plu6ne bolesti ispolnost izravno56u i slobodom kakvu tekdanas dopu5ta Sirajavnost. Pobuna protivpostojeieg morala, svih dru5tvenih kon-vencija, a osobito dolidnosti onoga Sto se

smije reii i napisati, podsjeia na ranuavangardu, no romanje zaptavo usredoto-den na svojewsnu analizu kreativne svije-sti glavnog lika, bolesnoga pisca ArsenaToplaka. Naslov je doduSe prijezirna meta-forakulturne zbilje, no tri glave,Nadnu,Uiir, U uis, ne prikazuju niti opisuju pojav-nost, nego je nastoje "rastvoritio i izvestiop6e zakljudke, pa u tuberkulozi razotkri-vaju opiu dekadenciju, a u impotenciji nesamo spolno nego i duhovno stanje. Pritome su desto prisutni obrati koji podsjeda-ju na suvremeni postmodernizam: Toplakzakljuduje daje i samaironija simptom kri-ze govora, pjesni5tva i filozoflje, pa se svakiiskaz moZe ponovno ironidno okrenuti, a isam identitet osobeje zapravo fikcija. "Jerja - nisam jn!", tako je konadni zaw5etaksvojewsnog knjiZevnog eksperimenta koji

t67

KOMUNIKACIJA

od antike do danas ostalo predmet raspra-va filozofa i teoretidara knjiZevnosti iumjetnosti. Kako je smijeh iskljudivo ljud-rka reakcija, a istowemeno postaje jasan iotit izraz uspjeha pojedinih knjiZevnihontvarenja, npr. viceva, njegovo proudava-qje zadire u temeljne probleme antropolo-gije i od izuzetnog je znalenjazaproudava-t$e kako komedije, tako i cjelokupne knjilavnosti.

t( OMPARATTVI{A I{N.IIZEVNO STNaziv za proudavanje i za studije knjiiev-ttosti koji nije ograniden jezidnim, kultur-trim ili nacionalnim granicama. Naziv jenustao na temelju metode usporednog pro-ttdavanja povijesti knjiZevnosti kojem su urredi5tu zanimanja bile uzajamne veze iodnosi medu razliditim knjiZevnostima.Metoda, koja se osobito razvila u prvoj tre-ditti20. st. u Francuskoj, zahvaljujuii Pau-lu Van Tieghemu (1871-1959) i Ferdinan-du Baldenspergeru (1871-1958), postupno

Jc prerasla u proudavanje op6ih nadelaknji-ftrvne djelatnosti i povijesti knjiZevnosti,pn se podeo rabiti i naziv "opia knjiZev-nogt". Zbogutjecaja novijih knjiZevnih teo-r(jn, metoda izrayne usporedbe drZi se da-nns samo jednom vaZnom granom studijapro5irenoga problematikom teorije knji-lavnosti i shvaianjem povijesti knjiZevno-Iti kao posebne djelatnosti u svim kultura-nlll.

I(OMPOzICI.IAllul. compositio - sastavljanje, uredivanje)Hrrstavne dijelove razum[je kao elementelrli nisu odredeni iskfudivo funkcijom cje-lltre nego se slaZu prema nekom rasporedu,uglavnom zasnovanom prema nadelima

stare retorike.Bez obzira na iesto ospora-vano naslijede, pojam kompozicije i danasse rabi u analizi knjiazloiiti na neke manjeznadenjske jedinice, npr. motive, a oni suobidno obiljeZeni i posve formalnim sred-stvima, npr. pasuZevnih djela, jer je prikla-dan za uodavanje nekih jednostavnih zako-nitosti knjiievnog oblikovanja. Svako se

djelo, naime, moZe rsima, pogladima, gla-vama, pjevanjima i sl., pa njihov rasporedupozorava kako na odekivanu recepciju,tako i na autorove namjere. Tako ie u poe-ziji vainu ulogu imati vei raspored stihova,njihovo okupljanje u strofe i eventualneveie cjeline, pjevanja, a u prozi se lako ra-zabiru grafidki oznadeni odlomci, poglavljai glave. Naslijede retorike duva se pri tomeu zamisli o potrebi cjeline, pa se najdeiie,osobito u fabularnim djelima, govori o po-detnim, srednjim i zawSnim dijelovima, pridemu se u opseZnijim tekstovima svaki odnjih moie i dalje ruzlagati, npr. uvodni naneku wstu predgovora, na uvod i ekspozi-ciju i sl. U prozi se obidno razlikuju detirivrste kompo zicije: izlaganje (ekspozicija),

dokazivanje (argumentacija), opisivanje(deskripcija), pripovijedanje (naracija).

KOMT.]NIKACIJAU naj5irern smislu razmjena obavijesti,proces davanja, prenoSenja i primanja in-formacija. U novije wijeme pojam je dobiotemeljnu vaZnost u mnogim znanostima,kao lingvistici, psihologiji, sociologiji, kul-turologiji i komunikologiji, pri demu se nerabi uvijek u potpuno istom znadenju. Uznanost o knjiievnosti u3aoje preko struk-turalizma, teorije informacije i Biroko ra-sprostranjenoga shvaianja daje za svakukulturu bitna razmjena informacija na

195

LIK

Ito se preselio u Berlin posvetio se drami tekazaliSnoj kritici i filologiji. Najvainija sumu u knjiievnosti dramska ostvarenja, kaoMiss Sara Sarnpson, koja se drii prvomgradanskom dramom u njemadkoj knjiZev-nosti, komedij a Minna u on Barnhelm, tra-gtdijaEmiliaGalotti i scenski komadu sti-hovimaNofban Mudri (Nathan der Weise).Veliku ulogu u razvoju novih shvaianjaumjetnosti, osobito kazali5ta, u smislu pro-rvjetiteljske filozoflje odigrale su njegovelqigeLaokoon, rasprava o odnosu likovnett mjetnosti i pjesni5tva, te I/o mburika dra-n nturgij a (Harnbur gische Dramaturgie),rbirka kazali5nih kritika koja je otvorilanovi, suwemeni nadin razmiBljaqja o kaza-liAtu i odjenjivanju kazali5nih izvedbi. Nje-gova je dramatika prekinula tradiciju kla-ricistidke tragedije kao strogim pravilimarxlredene knjiievne wste, napustiv5i uzvi-lon stil i oblikujudi tragidne zaplete u iivo-tu likova iz gradanskog staleZa. Obrade sumnogo slobodnije, a oslanjaju se na Sha-kospeareove drame. Uspio je kazali5te pri-blititi problematici svakida5njeg Zivota, li-kovi su ocrtani u sloienim spletovima poli-tidkih i druBtvenih okolnosti tada54jegwe-nl()na, a u desto naglaienim porukama za-lnlu se za praktidni razum nasuprot ap-rtraktnim moralnim nadelima, za svojew-Itru Zivotnu mudrost i vjeru u napredak za-

lnovanu na obrazovanju i slobodi u izborurrpredjeljenja. Pisao je u tom smislu izapa-ilrrre basne, a njegova posljednja dramaNuthan Mudri drZi se izuzetnim djelom opotrebi ravnopravnosti religije i svjetona-,ora te o danas toliko nagla5avanom nade-Iu tolerancije.

LICENTIAPOETICA(Iat. pj e sni ika sl ob o d a)

Izraz antidke poetike i retorike kojim se Ze-

fielo naglasiti kako pisac ili govornik niogunaruSiti grarnatidka, pa i semantidka pra-vila obidnoga govora, jer oni upravo upora-bom figura, pravilima stiha ili zahtjevimaosobite kompozicije postiZu prijelaz u kul-tiviran, ukra5en, njegovan govor knjiiev-nosti i govorni5tva. Izraz medutim izvornonije znadio potpunu slobodu pjesnidkogizrai.avarfa, jer se i pjesnidko umije6e mo-ralo ravnati prema odredenim pravilirna

"dobroga govora(, pa gaje tek kasnija upo-raba, osobito u romantizmu i modernizmu,udinila geslom nekih knjiievnih pravacasklonih radikalnom napuStanju svih je-zidnih konvencija.

LIKU knjiZevnom djelu oblikovana osoba ilibi6e s prepoznatljivim fudskim ili nadljud-skim osobinama. U slidnom smislu rabi se inaziv okarakter(, premda je u tom pojmunaglasak na psihidkim osobinama. Kada se

misli na neke osobine koje su zajednidkemnogim likovima u razliditim knjiZevnimdjelima, rabi se naziv ,,tipoviu (junaci, hva-lisavci, Skrci, detektivi) koji pripadaju knji-ievnim konvencijama pojedinih knjiiev-nih wsta, epoha i razdoblja. Neki teoretida-ri rabe i naziv ufiguran. Premdaje lik dita-teljima u pravilu izravno prepoznatljiv, pase nerijetko o knjiZevnim likovima ra-spravfa dak i izvan konteksta djela u kojemsu nastali, u strogo kqjiievnoteorijskomsmislu pojamje wlo te5ko odrediti. U dugojse tradiciji mimetidkih teorija umjetnosti,naime, raspravfialo o likovima iskljudivo

zrt

LIMENI BUBANJ

kao o prikazanim pojedincima ili tipovimaljudi, pa se i njihova analiza syodila na ana-lizu njihovih etidkih ili psihidkih osobina,jednom vi5e u smislu njihova znadenja zaodredeni moral, a drugi put u smislu pro-udavanja njihove biolo5ke ili socijalne uvje-tovanosti. Takve analize, osobito prisutneu 19. st. u okvirima knjiZevno-znanstve-nog pozitivizma, nerijetko zapostavljaju di-njenicu daje lik prisutan iskljudivo ijedinou knjiievnom djelu, i da, prema tome, pro-izlazi samo iz nadina na koji je oblikovananeka jezidna tvorevina. Zbog toga suwe-mena teorija kr4-iZevnosti bitnu pozornostu analizi lika premjeBta na problem karak-terizacije. Ipak, lik se kao strukturni ele-ment knjiievnog djela ne moie svesti ni nakarakter niti na postupke karakterizacije,jer ukljuduje i neke druge dimenzije razu-mijevanja. On je tako s jedne strane vezanza predstavljanje, jer Raskoljnikova, San-cha Panzu ili Petricu Kerempuha, primje-rice, moZemo zamisliti kao stvarne osobe,dodajuii im zbog nadela konkretizacije ione osobine koje izravno nisu prisutne unadinima njihove karakterizacije, a s drugestrane lik pretpostavlja neko jedinstvenopsihidko izvori3te, odakle se opromatra<svijet i zauzimaju odredena stajaliBta, paga se moZe dovesti u vezu s motriBtem i fo-kalizacijom. Osim toga, likje i subjekt pri-povjednih iskaza, aliinjihov objekt, pa muse mogu pridati neki atributi kako u strogogramatidkom, tako i u 5irem, logidkom smi-slu, Sto znadi da ga se moie odredivati i pre-ma djelokrugu radnje, kao nositelja temelj-nih funkcija, kao Sto je to sludaj u nekimnaratolo5kim teorijama.

LIMENIBWANJ(Die Blechtrommel)

Roman njemadkoga knjiZevnika GiintherlGrassa, objaden 1959. Fabula opisuje po.vijest Zivota Oskara Matzeratha, koji jeprestao rasti u treioj godini Zivotajer nijeZelio odrasti i uii u svijet odraslih, i koji soodlikuje izuzetnim svojstvima: glasom mo-i;e ruzbiti staklo, a izr at av a se virtuoznimbubnjanjem. Za wijeme nacizma pridruZu-je se cirkuskoj trupi koja zabavlja nie-madku vojsku, a nakon rata postaje cijenje-nim estradnim umjetnikom, no kako pod-sjeia gradane na njihovu sramnu proBlost,na kraju ga zatvaralu u ludnicu, gdje piSesvoju "ispovijestn. Izuzetno uspjelim spo-jem fantastike, bajkovitosti i kritidkog opi-sa svakidaSnje zbilje, roman uvodenjemneobidne perspektive pripovjedada - Os-kar dogatlaje doslovno vidi oodozdoo, paprimjeiuje i ono Sto se u onormalnoj per-spektivi. ne vidi - uspijeva opisati ditavniz likova pokretanih najniZim motivacija-ma, zlodine nacizma u rodnom Gdanjsku iravnodu5nost,odrasliho, zaokupljenihborbom za preZivljavanje i zadovoljenje na-gona, whunskim umijeiem kritidnog pro-matrada koji ne moralizira o pojedinostima, nego takav svijet odbija u cjelini. Satirase pri tome proZima fantastidnim, dojmlji-vim slikama, okrutnost zbilje karikiranajeopisima dogadaja koje Oscar svojim osobi-nama uspijeva potaknuti, a opia je atmo-sfera okrutnog povijesnog zbivanja, u ko-jem likovi sudjeluju bez vlastitih odluka,ali se s njima mire, opisana knjiZevnomtehnikom zadudnosti koja nikoga ne zadu-duje tako dugo dok se ne dirne u njegovaprivatna sjecanja koja Zeli prikriti ili zabo-

212

MARKSISTICKA KRITIKA

ste i grimase i Neuesele oii hlauna. U nove-lama redovno je prisutan izuzetan smisaoza detalje u kojima se razotkriva tragiko-midna situacija cjelokupna iivota likova,koji su desto opsjednuti potrebom da potw-de vlastite osobnosti i vje5tine, a nesposob-ni da ih i ostvare. Takva se problematikanazire i u dramama, no u Gloriji uspijevapostidi dramsku napetost i takvu psihologi-ju likova kakva pr'elazi u dojmljivu simboli-ku dogmatskog nasilja nad pojedincima iunutarnje sukobe u samim osobama. Dokse veiina novela tematski ograniduje naMediteran, tako i roman Zajedniika kup-ka; romani Kihlop i Neuer more sloi,enimmodernistidkim tehnikama obraduju inte-lekutalne i moralne krize suwemenih inte-lektualaca, njihove dileme i teZnje za af:rl-macijom, laviranje izmedu snobizma i pra-vog razumijevanja umjetnosti, te trivijal-nih motivacija i vaZnih Zivotnih odluka.Izuzetansmisao za humor i komiku u svimvidovima, vje5tina pripovijedanja, wsni di-jalozi i modernistidki postupci u tehnici,sloZenoj simbolici i mnogostrukim inter-tekstualnim odnosima, Marinkoviieva dje-la swstavaju u whove moderne hrvatskeproze.

MARKSISTICXI,TMTTXANaziv za tip knjiZevne kritike, ali i za obu-hvatnu knjiZevno-znanstvenu orijentacijukoja se, na temelju marksizma, razvila udosta razliditim smjerovima. Temelji sumarksistidke kritke u ideologiji i filozofrjimarksizma koje su se, wlo uopieno gleda-no, u 20. st. razvijale u dva razlidita smjera:u zemljama tzv. Istodnog bloka marksizamje sveden na politidku ideologiju s osobina-ma neprijeporne dogme, dokje uglavnom u

zapadnim zemljama, ali i u Hrvatskoj, pr.venstveno shvaien kao filozofska ili socio.loSka teorija u okvirima koje se nastojulrrizgraditi i odredeno shvadanje i proudavar{eknjiZevnosti. Sporna su pri tome bila tu.madenja srediBnjih zamisli osnivada mar.ksizma KarlaMarxa (1818-1883) i Friedri.cha Engelsa (1820-1895), koji su ostavillznatan broj tekstova posveienih knjiZev.nosti i umjetnosti, ali se na njihovu teme[luteSko moZe raziti sustavna estetika illodredena knjiZevna teorija. U manje ili vilodogmatskoj varijanti, kao temelj proudavn.nja knjiZevnosti uzetoje tako udenje o nad.gradnji i podgradnji, gdje je ekonomsknosnovica trebala odredivati cjelokupnukulturu, te udenje o ideologiji kao "laZnojsvijesti* koja nadelno prikriva stvarne in.terese u cjelokupnoj kulturi. Tako uprav.ljeno, a najde5ie i politidkim sredstvimndiktirano udenje, zbog togaje izravno dove.lo do iskljudivo politidki motiviranih sudo.va u ocjenama, dok se u prouiavanju knji.ievnosti u biti oslanjalo na pozitivizam,Najutjecajniji autor takvog smjera bio joGrirgy Lukdcs (1885-19?1) dije su polemi.ke s modernizmom s jedne strane, a prou.davanje knjiZevnih wsta, osobito drame iromana s druge strane, potakle nadelnu ra.spravu o temeljnim ogranidenjima bilo ka.kva dogmatskog pristupa knjiZevnosti. Ta.kozvani zapadni marksizam, medutim, na.delno se oslanjao na Marxovu teoriju otu.tlenja i kritiku gradanske civilizaclje, pa su

mnogi ugledni filozoflr i sociolozi, kao Sto su

Theodor Ludwig Wiesengrund Adorno(1903-1969), Henri Lefebwe (1901- 1991 ),Ernst Bloch (1885-1977), Erich Fromm(1900-1980) nastojali mnogo slobodnije tu.

228

MATKOVIC MARIJAN

tntditi Marxa i cjelokupni marksizam, dr-fi,di da se udenje o ekonomskoj osnovici ikulturnoj nadgradnji ne moZe svesti natrrrganje zatoboLnjim uzrocima i posljedi-cnrna, i da pojam ideologije nipo5to nijetnrdstvo politidkog diskreditiranja suprot-ttih mi5ljenja. U takvom obliku marksi-rtidka je kritika znatno utjecala na filozofi-Ju i sociologiju knjiZevnosti, jer se s jednerl,rane razvijala u kritidku teoriju dru$tve-nog Zivota kojaje kritiku kapitalizma pove-mln s proudavanjem knjiZevnosti gdje se

nurgu razotkriti sloZeni odnosi vlasti iRloCi, a s druge strane u utopijske vizijeh{e predstavljaju nadu za promjenu svije-ln i Zivota kakvu je Marx odekivao od svjet-lko komunistidke revolucije.

trtlReunz v. GARCiA MAReuEz

IIARULIC, MARKO(ful ar ulu s, Marcu s, 1450-1524)

Hrvatski pjesnik i prozaist. Nakon huma-nlrtidkog Skolovanja u rodnom Splitu, vje-

, ltrjttno je studirao u Italiji, a kasnije u Spli-itu obavljao mzlitite komunalne sluZbe, iiprvremeno putovao u Veneciju i Rim. Pil6o.ie na latinskom, hrvatskom i talijan-tlurrn jeziku, ostvariv5i golem i utjecajanopus. Brojna djela na latinskom jeziku obu-i[vtcaju duhovne pjesme, poslanice, elegi-iJr, lrimne i epigrame, aiatzetansu uspjehdotivjeli prozni spisi religijskoga, poudno-

ifE i teolo5koga usmjerenja, medu kojima7g llpudiuanje u iestit hiuot po primjerima'lttt'lur:a (De instutione bene uiuendi perTt' m pla sanctorum) i Eu andelistar (Euan-

Slisluriurn), wlo desto pretiskivani i pre-Ytxt,rri na mnoge jezike. Na latinskom jeFalrisrro iep Dauidijada (Dauidias), zasno-

van na biblijskog pridi o kralju Davidu, aoblikovan po uzoru na Vergilija i ranekr5ianske pjesnike. Odlikuje se uspjelomuporabom tradicionalnih sredstava epskogizraza, dotjeranim stihovima i autentidnimslikovitim opisima, pa se smatrajednim odnajboljih krlianskih epova europskoga hu-manizma. Domoljubna raspoloienja oditu-ju se u Molitui suprotiua Turkom. Na hr-vatskom jeziku napisao je i biblijsku poe-mu Suzana, znatan broj naboZnih, mari-janskih i moralistidkih pjesama, nekolikodomoljubnih i zabavnopouinih pjesama tetemeljno djelo stare hrvatske knjiievnosti,ep Judita, zbog kojega je prema opiem miSljenju zasluZio naslov noca hrvatske knji-Zevnostin. Toje, naime, prvo opseZno pje-snidko djelo na hrvatskomjeziku, sloZenekompozicije i uspjele uporabe tradicional-nih sredstava epske tehnike, slojevita zna-denja, podloZnog razliditim tumadenjima, aoblikovano uspjelim dvostruko rimovanimdvanaestercima, stihovima koji se oslanja-ju na autohtonu hrvatsku pjesnidku tradi-ciju. Zbog izuzetnog smisla za knjiievnooblikovanje i slikovitost izraza, i zboguspjele kompozicije i mnogostruke simbo-like koja u mitsku prapovijest projicira i su-wemena pitanja, ep nije samo najstarijenego i jedno od whunskih ostvarenja cjelo-kupne hrvatske knjiZevnosti, a moZe semjeriti s najboljim svjetskim knjiZevnimostvarenjima toga wemena.

MATKOVIE, MARIAIAN(1915-1985)

Hrvatski dramatidar i esejist. Diplomiraoje pravo u Zagrebu, studirao komparativnuknjiZevnost i povijest umjetnosti u Bedu iParizu. Nakon 1945. obadao je mnoge

229

FNADREALIZAM

nnr najdeBde spominju Luiinoua obranalh#tita Ludina), Pothu at (Podvig), Came-m obscura (Camera obskura), Poziu natnahnude (Prigla.ienie na kazn') i Dar, atxl onih napisanih na engleskom jeziku Lo-lltru, koji je postao wjetski bestseler, teltnin, Blijeda uatra (Pale Fire) i romanfula (Ada or Ardor: A Family Cronicle),kfi se smatra utemeljenjem postmoder-Rlzma. Pjesme su mu objadene u zbirka-grn Pjesme 1929-1951. (Stihotuorenijall)29-1 95 1) i Poeme i problemi (Poems and,froblems). Vei u ranijim djelima nazire se

lronidna igra s knjiZevnim postupcima,lombinacije realistidkih opisa i ma5iovitihUrleta te moguinost ditanja na vi5erazina,I l,olita je zapravo konvencionalna pridalqja je iznenadila -paje i zabranjivana-lhog obrade teme ljubavi zrelog muikarcaproma maloljetnoj ljepotici. U kasnijim ro-[nnima udestali su postmodernistidki\iiZevni postupci, kao Sto je prekitlanjed[icda naracije, prekomjernost u deta]ji-!tn, igra s izmjenjivanjem pripo{edada,lutora i likova, parodija, pasti5, te ironidni

nutoironidni obrati. Njegovi su romanii na ditave generacije pisaca postmo-

surrdalisme - koji upucuje na di-iju iznad stvarnosti)

i umjetnidki pokret i pravac kojii spontanom biljeZenju podsvjesnih po-

ia i doZivljaja, opire se svakoj konvenci-noj uporabi jezika i zahtijeva komuni-

iju na razini koja nije racionalno orga-rana. Nadrealizam se tazio na zami-

uvelike prisutnima u dadaizmu, s5to je razradio svojewsnu teoriju

umjetnosti i poetiku zasnovanu znatnimdijelom na psihoanalizi. Naziv je prvi rabioG. Apollinaire, ali je teoriju razvio A. Bre-ton, osobito u manifestimaiz 7924. i 1930.Kljudne ideje odgovaraju avangardi: zahti-jeva se ponovna procjena umjetnidke tradi-cije i obnova umjetnosti, pa i cjelokupnekulture, u smislu traganja za izvornimsmislom onih poticaja koji se drZe temelj-nim pokretadima iivota i svih djelatnosti, akorijene se u podsvijesti. Nastoje se odbaci-ti sve konvencije koje omet ajuizravniizrazdubokih ljudskih potreba i izravnu ljudskukomunikaciju podvrgavaju razumskimpravilima koja se drie posljedicama obidajai navika nadelno represivne kulture. Zbogtoga se u knjiievnoj tehnici uspostada po-jam oautomatskog pisanja", koje bi poputradikalizirane zamisli o romantidnoj inspi-raciji omogu6ilo posve slobodno izralava-nje svega Sto pisac osje6a i dega se prisjeiaustanju kada razum, obidaji i navike nemajupresudnu kontrolu. Takve su zamisli dove-le do osporavanja uobidajenih nadela kom-poziclje i karakterizacije, do naglaSene ne-obidne slikovitosti, do opisa nalik snu i sno-videnju, do izrazite metaforike i jakih doj-mova odudenja, ali desto i do prijelaza u be-smislicu toboinje komunikacije koju viSenitko ne moZe razumjeti jer nema upori5tau elementima nuZnim za bilo kakvo spora-zumijevanje. Nadrealizam se tridesetih idetrdesetih godina 20. st. pro5irio iz Fran-cuske u druge europske krfiZevnosti, a svo-jim je programom okupio i nekoliko wsnihpjesnika, poput P. 6luarda, Louisa Arago-na (1897-1982), Ren6 Chara (1907-1988) idrugih. Uvelike je utjecao i na slikarstvo -Salvador Dali (1904-1989) - ali i nakaza-

lzma.

251

NAI^IESKOVIC, NIKOI,A

liSnu, pa i na filmsku umjetnost. Kao pre_poznatljiv pokret zamroje vei detrdesetihgodina 20. st., ali se njegovi utjecaji moguruzabrati osobito u romanima struje svije_sti, a prema nekim shvaianjima njegove sutemeljne ideje prisutne u romanima F.Kafkei J. Joycea, dok su odredeni postupci,a nerijetko i zamisli, prisutni i upostmo_dernizmu.

NAIJESKOVIE, NIKOLA(oko 1500-1587)

Hrvatski pjesnik, dramatidar i znanstve-nik. Roden u Dubrovniku, gdje se i Bkolo_vao, radioje kao pisar, kancelar i mjernik.Pisao je na talijanskom, a bio je slavljen kaoznanstvenik i pjesnik, paje sredinom 16.st. sredi5nja osobnost prvog poznatijegaknjiZevnog kruga u hrvatskojt

";iZe"nosi.Ostavioje opseZan pjesnidki opus koli sadr_Zi ljubavni kanconijer, poshnlce, nadgrob-ne i.pokladne prigodnice te komediograf_ske i pastirsko-mitolo5ke pizore, u if.r_vano je i

9e_dam necjelovitih i nenaslovlje-nih scenskih djela, koja se danas oznadujurednim brojevima. Zanrovski wlo raznoii_ke pjesme odaju visok stupanj pjesnidkogaumijeia, a u njima se mogu razabrati nad-e_la srednjovjekovne, renesansne, ali vei imaniristidke poetike. posebnu pozornostzasluZuje ljubavni kanconijer pyes ni ljuue_ze, u kojemje prisutan, uz uobidajene moti-ve moralizma, ljubavne boli i pesimizma, ionodobni dubrovadki dru5tveni i:ivot. Ti-koder-su zanimljive pokladne pjesme pje_sni od maskerate, koje izrai:avqu veselo ierotikom nabijeno karnevalsko raspoloZe-nje. Scenska djela, koja rukopis oznadujekao "komedije(, sastoje se od prologa ijei_nog dina u stihovima. prva detiri komedije

ianrovski se mogu odrediti kao pastorah,tipidnom mitolo5kom tematikom. peta i rlsta komedijaprve su farse u hrvatskoj kievnost i obje realistidkom komikom nrizuju iivot u dubrovadkim kuiama. Sjednrlkomedija utemeljena je na posve konkrot.nim detaljima, osobama, dijalozima i slima iz dubrovadkog Zivota, pa se moZe shtiti kao preteda glasovitim DrZiievimmedijama Dundo Maroje i Novela od Statt,co. To je prvo dramsko ostvarenje u hrvtt.skoj knjiZevnosti koje uvodi omifene pro.store renesansne komedije, trg i ulicu. Nn.IjeSkoviiev opus u cjelini zauzima vainomjesto u razvitku hrvatskog pjesni5tvn Idramaturgije.

NARATOLOGIJA(lat..naratio

- pripovijedanje * gri. logor

- rijed, zakon)Grana teorije knjiievnosti koja proudavnpripo{edne tekstove. Naratologija se rn.zvila kao zasebno udenje u okvirima struk.tutalizma, a zasnovana je na pretpostavclda se mogu istraZiti zakonitosti othkouo.nja svih tekstova u kojima se opisuje nekrrpromjena od podetnih do zawsnih dijelovu,pa oni tako, prema tradicionalnom shvaCn.nju, dine neku pridu. Zamisaoje prisutnnjoS podetkom 20. st. kod njemadi<ih teoreti.dara koji su nastojali proudavati oblik pri.povjednih djela, uvelike su je razradivali imnogi anglosaksonski teoretidari proze, alise tek rasprave Madimira froppa IfSOS1970) Morfolofijabajke i Strukiira mitouuClaude L6vi-straussa (190g) drZe temelji.ma.na kojima je izgradeno cjelovito udenjoObje te rasprave, naime, tekstove bajki imitova analiziraju tako Jto utwduju njiho.ve temeljne strukturne jedinice, a zatint

J

252

FNOVELA

lazi odredenim predjelima, a u bajkovito, ozradje umetnute su mnoge samostalne

1 bqlke koje pridaju pojedini likovi. Unutar-i rye sazrijevanje pri tome vodi do uvida ui "duh poezije" kojega iini jedinstvo ma5te,

i lbilje, sna i smrti. Izlaganje je proZeto

I mnogostrukom simbolikom, a medu sim-

I bolima najglasovitiji je 'plavi cvijet. koji je

I postao prepoznatljivom oznakom nejasne

I dtinje i nedostiZnog ideala cjelokupne knji-

I levnosti romantizma.

I novnm| {lut. noru, - nov; tal. nouella- novost)

I Kratka prozna kqjiZevna wsta, nadelno

I odredena saietom fabulom i ogranidenjem

I ntjedan lik ijedan dogatlaj. U razliditimlrustavima klasifikacije naziv se rabi ili uI rmislu svake kraie prozne wste - zarazli-I lu od romana - ili u smislu posebne vrsteI krja se oslanja na tradiciju Boccacciova De-

flnmerona. Kao knjiZevnu wstu karakteriI tira je kratko6a prema opseinosti romana,

I rli su bitni i postupci saZimanja i ogranida-

lvnnja, kao i nadelna koncentracija na ek-

f poziciju, zaplet i rasplet, Sto je pribliZavaldrami. Od eseja opet, kao takoder kratkeJprozne wste, razlikuje se pripovijedanjem,

lr te5koie nastaju zbog pripovijetke koja bilpr velidini bila izmedu romana i novele, pa

lbl ne u njoj mogli rabiti i neki postupci svoj-

lrtveni romanu. Zbogtoga se novela najde-

I Ir, odretluje povijesnim kontekstom: kraiilprozni tekstovi relativno zatvorene struk-lltrre izmedu podetka i kraja, mogu se, na-

llnrrr, razabrati joS u antici i u Bibliji, ali se

lona kao priznata i cijenjena wsta jada teklU rcnesansi, kada se bitno mijenja Zanrov-

I lki sustav srednjega vijeka. Novela tada za-

lJxlno s romanom postaje knjiZevnim izra-

I lorn novoga shvadanja Zivota, svijeta i knji-

I

Zevnosti. To se razabire i u odnosu premasrednjovjekovnoj legendi, ali i bajci,jer no-vela nadelno opisqje mogude dogatlajei nje-zin smisao nije poruka o odnosu dobra i zla,nego sluZi kao primjer moguieg dogatlajakojije zanimljivsamim time Sto dovjek sebeshvaca kao samosvojnog pojedinca, suprot-stavljenog ali i vodenog slud4jnim okolno-stima. Tako u sredi5te zanimanja knjiiev-ne obrade dolaze originalnost i novina, zakoje se sada drii da upozoravaju na razno-likost moguinosti s kojima se u svagdaSnje-mu iivotu moiemo susresti. Mnogi su teo-retidari drZali daje novela preteda romana,odnosno daje roman nastao povezivanjemnovela, no postupci uokviravanja i povezi-vanja dijelova zajednidkim likovima nisudostatni da se ostvari roman, pa se podrije-tlo novele obidno nalazi u indijskog zbirciPaniatantra iarapskom zborniku prida ?l-sudu i jedna noi, s napomenom da u timzbirkama postoje samo strukture nalik eu-ropskim novelama, ali one nemaju istufunkciju kakvu dobivaju u renesansi. Takose, dakle, G. Boccaccio smatra utemeljite-ljem novele, koja se i kasnije nzv4a pougledu na Dekameron, premda i sa znat-nim odstupanjima, kao recimo u glasovitojCervantesovoj zbirci U zorite nou ele.Kasni-je se, osobito u realizmu, osjeia jak utjecajromana, ali se takoder teZi i Sto veioj saZe-tosti i kratkoii, pa novela prelazi u crticu ilipak zadrinvatemeljnu strukturu dramskenapetosti, s time Eto nakon ekspozicije ikratkog zapleta poanta osigurava neobi-dan zaw5etak. Popularnost je novela zadr-Zala u cijeloj povijesti europske knjiZevno-sti, pa su u svim knjiZevnostima upravonajglasovitiji pisci pisali i novele. Tako susvjetski poznati upravo kao novelisti osobi-to G. de Maupassant, I. Turgenjev, A. P.

259

NOVIHISTORIZAM

Ceh9v, JaIi. _Borges, a u hwatskoj knjiiev-

no{i1._9, MatoB, R. Marinkovii, M. bego_vii, M. l{rlei:ai mnogi drugi.

NOVI HISTORIZAM(engl. New Historicisrn)KnjiZevna teorija nastala u 20. st., u opreciprema proutavanju knjiZevnosti upravlje_nom iskljudivo prema analizi knliZevnogteksta. Odretluje ga zanimanje za iruStvelne i povijesne okolnosti nastanka tekstova,i n_ove moguinosti rekonstruiranja povije-snih okolnosti. Utemeljitegem ,rouog if-storizma smatra se Stephen J. Greeiblat(19a3) i krug njegovih sumi5ljenika, uglav_nom profesora na sveudili5tu u Berkeleyu,koji su se bavili osobito proudavanjem kniilZevnosti renesanse. Njihova su siruadanjana neki nadin vei pripremljena ranijim tel_nJama koJe su upozoravale na nedostatkenove kritike i imanentne interpretacije,kao Sto su npr. teorija recepcije i isihoana_liza, ali je njihova sklonost piema svojew_snoj obnovi historizma naju2e povezana sashvaianjima koja dominira.iu umnogim te_orijama poststrukturalizma, a svodJ se natezu da je pro.ilost uvijek ,tekstualno po_sredovanan i da se zbogtogamoi;e istriiti-vati iskljudivo tumadenjem njezinih "tek-stualnih tragovan, kakoje to Greenblat na_zvao. Povijesni kontekst novi historidaritako ne shyaiaju kao neko sigurno pozna_valje.povijgsnih prilika, nego kao uvijekvei tekstovima posredovano isvagda uvjet_no shvaianje onoga Sto pretpostadamo dase u nekoj proilosti zbivalo i Stojuje odredi_valo kao neko kulturno stanje ralhdito oddangSnjega. Tako je u poku5aju rekon_strukcije povijesnoga konteksia nuinoproudavanje svih dostupnih tekstova inema razloga da se izdvoje npr. samo

umjetnidki ili knjiZevni tekstovi, ameno valja imati na umu da se u sadunim tekstovima ne radi o nekomopisu povijesne zbilje, nego se radi otvornim pokretadima povijesnih zbivankoji su takoder utjecali na sve ito drZiropiim karakteristikama nekog wemeU proudavanju povijesnih epoha, nakonnesanse novi su se historidari baviliengleskim romantizmom, a u njihovojtodi drii se najvaZnijim olunvatiti Storaznolikih tekstova i na temelju njiliscrpnog tumadenja pokuSati shvatitinu kulture kao i ulogu i utjecaj koju uimaju pojedina knjiZevna ostvarenja.

ma realistidl<og romana rabili nove knji.Zevne tehnike, podredujuii fabulu suptil.nim.analizama svijesti, osobito pojedincrizgubljenog i dezorijentiranog u r*^.rn,r.noj civilizaciji. NajvaZnijim predstavnici.ma obiino se smatraju Nathalie Sarrautr(1900-1999), Michel Butor (1926) i AiainrRobbe-Grillet (7922),a pribrajaju im se do,

NOVI ROMAN(franc. nouueau roman)Naziv za romane nekih francuskih

Jugoslavije. Oku3ao se u razliditimznim Zanrovima, u pripovijetci,

nopisaca, nastale pedesetih godina 20. st,,koji su u.izrazitoj opreci prerna tonuencilal

sto i S. Beckett i Claude Simon (191J-200b), koje_kasnrja kritika drzi pretedama,pa i utemeljiteljima postmodernizma.

xusld, BRANISI,AV(pravim imenom Alkibijad NuSa)(1864-1938)

Srpski dramatidar i prozaist, Studirao jep.rav.o_u Grazui Beogradu, radio u diplomn.ciji i kasnije u mnogim kazali5tima bivta

[rm pr0.romanul

260

OBLIKU najSirem smislu vidljiv dio predmeta ilibiia, kao vanjski izgled suprotstavljen sa-driaju.Pojam oblika uiao je u znanost o knjiZev-nosti najprije iz filozofije,paje u estetici i uteorijama pozitivizma suprotstaden sadr-Zaju u razliditim znadenjima, najdeBie usmislu osobina wste, ianra ili stila, koje sunuine da se na neki nadin prenese poruka,nadelno odvojiva od nadina na kojije to udi-njeno.

Neodredenost takva pojma izazvala jemnoge kritike, pa osobito formalizam na-glaiava beskorisnost razlike izmedu oblikai sadrZaja, jer se u knjiievnom djelu to na-delno ne moZe odvojiti. U kasnijem razvoju,medutim, pojam oblika dobiva dosta razli-dita znadenja u lingvistici, pa se u prouda-vanju kqjiZevnosti najdeBie zamjenjuje poj-mom strukture, ali se takoder i zadrtavakao uvjetna oznaka karakterizacije wsta iianrova (jednostavni oblik), rasporeda sti-ha i strofa (stalni oblik) ili kao zanjenazade5di naziv ,,izraz,, koji se suprotstada sa-drZaju.

OEUDENJE(rus. ostranenie, ptema stranyj - dudan,neobidan)

Naziv u ruskom formalizmu za bitne osobi.ne knjiievnoga postupka kojim ditatelj bi-va iznenaden i upuien na one osobinejezi.ka koje u obidnom govoru ne primjeduje.Rabi se desto i naziv ,zadudnost*.

Oduttenju je formalizam pridavao kljudnoznaienje, premda se dini da gaje prvotnoshva6ao viBe u psiholoBkom smislu iznena-tlqjudeg dojma koji moie izazvatineobidnaslika, neobidna uporaba rijedi ili neobidnaperspektiva pripovjedada, a daje tek kasni-je vi5e rabljen u smislu skretanja pozorno-sti na sam jezik ili na nadin knjiZevnogoblikovanja koje postaje namjerno ,vidljivim"u neobidnoj kompoziciji, u neobidnim per-spektivama ili u posebnim stilskim efektima. Oba znadenja najde5de i nisu odijelje-na, pa je opis knjiievnog postupka kaosredstva izazivarfiaodutlenja postao zajed-nidkim mjestom mnogih suwemenih knjiZevnih teorija, a pojam je uz neke izmjene unijansama u5ao i u teoriju epskoga kazali-Bta.

262

OKSIMORON

OKSIMORON(srt.oks js-o*tartmor6s-rud;dosrov-:ffi

[:i:fr#iff.:irT:*:h1H,""ffi' jlno "o5troumna ludostu)pjesnidka ng""u, p"i*,ta antireze odno- iHii"'"-:""#:TjX1ff5;fj;ii1*:lll;sno paradoksa, u kojoj se spajanjem protu- kritiku ,"*;;;;;;il[zacije kojoj su s*slovnih pojmova stvara novi-puruaoi.rJni korijeni trazili

" p"t".*" ii--"-r* i l".ii

,pojam ili predodiha.ru5tS ir"gS." su deste, zevnosri ;;Gi;;; kurturnog t rueu, ]npr' nmudra ludosto, orjedita tisina., pa i u I-tlu

.j"- ,nut* -

uii.."j ";;;il; ; ;il. ]naslovima, kao u romanuv.Desnice-zim- madkoj, rl""."ri.r, ir i u hrvatskoj knji. lsko lietouanie' oksimoron je desto izrai,en zevnol"i<ritici, ru. iL s.ra.setih godina 20, Iy "olti\u

poslovice, npr. oprazna je torba rt. r.uau:"urhtr."i*i#;"ot"iri:"rffi Iteia od pune<. turalizam, no .*r;;;;;;il##. I

ONOMATO'EJA ju da se cljela povijest kritidki "rr_ftri ko,, I

(sri. 6noma- ime + poi66_ dinim, stva. fjtxj:ff Htf";Hi* i*;fffi'*?lT,fl Iram) stidkim teor[jama, kao r

*ffi :'l,fl':1,'ir?H;,xill#i:f;H,":i'"r'i''*irui'1"*;t'i'l'3,,til'ffi h:1''Isanje ili neki zvuci koji nas podsjeiajrina OPERA Iodredeni predmet. Svaki jezit< ;p;;";; (lat. opus,erls - djelo) Istvara takve rijedi (u hrvatskome npr. ,kp_ Glazbeno scensko i:.i" u ko.iem se ar".. IIu3tu', .osuitati', 'gxaktatiu, '.".5"- ska radnja t"*"tii'"r."iJ"i. il#;H. Itio),,s pjesnistvo ostvaruje onomatopile talnim, ;..n;kil-i l;;;'#,iffi; Ikombinac[iom takvih r.yeri

-te pon"urju- x";iz.*ip".A;ilr;;;:i",riiir?lHlil; I

i't,r"i:#*1'iffit'Jlii* imi.$. *-ll;tiirj**f*',",r.'"# |ft::l:;;naca

zuona bona (A' G. Matos h*:HjT1;f;j**na;ni:m I

i##*#ffi**;fiIr*,,ff, #ft*t1:'ffiffiTj*r#r'"'ff;;il |

zaokupljene analizom nadina na koji knji_ OPKORACENJE I,rg*o.-l obraduje i rzrai,aua temeljne pro- (franc. enjambement) |

[:fr+l#fq*i$.#h11i'1ffi ,Ti*i#,',Tr]fr# frT',]"i,:l!F Iminologiju njegove filozofije i nasiojeii da ." p".nor" y drugi srih. *ii. *iii iiir)') Iu okviru njegova shvaianja osobiio p;e- i",'au"iri si';";;";;;,;:r;;"iiff',"ii I

264 Ii

I

/

ORWELL, GEORGE

nruino tuoje koljence? Cemu da andeli sli-.ieiu I Klecatpo hasuram arno, iiue dauzdi-Iu oii I Mrtuom po oltarskorn cuijedu? (5.5.Kranjdevii Kri st djetetu u crkui).

ONESTIJAtgi. Ordsteia)

Zajednidki naslov za tri medusobno pove-zane tragedije grdkoga knjiZevnika Eshila,izvedene prvi put 458. pr. Kr. Prvaje na-rlovljena Agamemnon (Agarndmnon) iobraduje pobjednidki powatak naslovnogjunaka, vode Grka, nakon desetogodi5njegizbivanja, za wijeme kojega mu je Zena Kli-tcmnestra Zi{ela s ljubavnikom Egistom.Ona ga dodekuje s podastima, premda on sarobom dovodi ljubavnicu Kasandru, no urlvoru ga ubije, osve6ujuii se kako za ne{e-ru tako i za njegov davni pristanak da ir-[vuje kier Ifigeniju kako bi udobrovoljiobogove i ostao voda pohoda na Troju. Uumorstw sudjeluje i Egist, koji se timeoweiuje i za nedjelo Agamemnonova ocaAtreja, koji je svojemu bratu, Egistovu ocu,lz osvete poubijao djecu i ponudio mu ih zajrrlo. Druga tragedija, Zrtua na grobuKhoEph6roi), obraduje kasniju radnju, ka-tln se na odevu gtobu sastaju Agamemno-trova i Klitemnestrina djeca Orest i Elektra

Orest je bio prog'nan, a Elektra udata nartlo - i dogovore osvetu. Orest ubije maj-ku i oduha Egista, no tada ga progone Eri-triie, boginje koje ne mogu oprostiti uboj-rtvo majke. U treioj tragediji, Eumenideftkmenides), Oresta nesmiljeno progonet)rinije i on traZi zaBtitu boga Apolona.Apolon ga zaStiiuje, no Erinije ga i daljeprogone, pa na kraju tek Areopag, atenskinrd, uz pomoi boginje Atene oslobada Ore-

sta krivnje i time prekida lanac krynihosveta u Atrejevu rodu, dime je naznaden iprekid sudenja prema starom rodovskompravu i zapodinje sudenje prema zakonimapolisa, kakvo prilidi atenskoj demokraciji.Sve se tri tragedije odlikqju izuzetnim pa-tosom, a uvjerljivost likova, njihovih moti-vacija i postupaka, utwduje mitska pozadina poznata gledateljima, dok kor izride Es-hilova etidka i politidka uvjerenja. Trilogijaistowemeno sadrii temeljne elemente ka-kve je drama zadriala do najnovijegweme-na: govori se o strastima, sloZenim osjeiaji-ma, ubojstvima i dilemama vezanima s kri-zama sa{esti. To je iini jednim od najutje-cajnijih djela cjelokupne europske i svjet-ske dramaturgije.

ORITIELL, GEORGE(pravim imenom Eric Arthur Blair)(1e03-1950)

Engleski prozaist. Roden u Indiji, Skolovaose y Engleskoj, borio se u gradanskom ratuu Spanjolskoj, sluZbovao u Burmi i zatimZivio u Parizu i Londonu, prehranjujuii se

raznim poslovima, o demu je objavio auto-biografske zapise Nitko i niSta u Parizu iLondonu (Down and Out in Paris and Lan-don). Prlr, mu radovi nisu osobito zapai,e-ni, a sr{etskoje priznanie stekao na teme-lju alegorijske satire Ziuotinjska farma(Animal Farm.), uperene izravno protiv ko-munistidke revolucije u Rusiji, te utopij-skog romana 1984. (Nineteen Eighty-four), s oBtrom osudom suwemenog totali-tarizma. Prvo je djelo pisano kao basna opobuni Zivotinja na nekoj farmi protiv do-vjeka koji ih iskoriStava, pa prati dogarlajeu kojima svinje preuzimaju vlast i na kraju

265

IPIRANDELLO

lnvanja uvelike su utjecali na crnogorskuknjiZevnost i kulturu u cjelini.

pletene i obradama mitova i pohvalama ne-kom bogu. Bujnom metaforikom, dubinommisli i uspjelim upletarfem mitske grade,Pindar je stekao glas ne samo najveiegagrdkog liridara nego i nenadmainog uzorasvim pjesnicima duiih lirskih wsta, osobi-to oda, od antike do renesanse i klasicizma.

PINTER,IIAROLD(1e30)

Engleski dramatidar. Studirao je u Londo-nu, bavio se glumom i pisao najprije pje-sme, a kasnije uglavnom dramske teksto-ve.Najpoznatiji je britanski suvremenidramatidar i smatra se jednim od bitnihpredstavnika kazaliSta apsurda. Objavio jebrojne drame, od kojih se najde56e izvode ispominju Soba (The Roont), Lift n kuhi-nju (The Dumb Waiter) , Pazikuda (The Ca-retaker), Ljubaunih (The Louer), Pouratak(Homecoming), Prijeuara (Betrayal) i Gla-soui u tunelu (Voices in the Tunnel). Op-sjednut slikom ljudi Sto su u zatvorenojprostoriji obuzeti tjeskobom i neobja5nji-vim strahom nepoznatog uzroka i prijete-ieg udinka, a brane se od njega isprekida-nim i desto nesuvislim nizovima rijedi, slu-Zi se razliditim tehnikama tipidnima zadramatidare poput S. Becketta i E. Iones-coa, kao Sto su crni humor, protuslovfa uiskazima i u radnjama, nerijeSene i nerjeSi-ve zagonetke, groteske i simbolika igre bezpravog znadenja.

PIRANDELLO, LUIGI(1867-1936)

Talijanski dramatidar i prozaist. Studiraoje u Rimu i Bonnu, posvetio se knjiZevnostii kazaliStu, a kao ugledan dramatidar bio jei ravnatelj Umjetnidkog teatra u Rimu, u

i PIKARSKIROMAN

. l(panj.picaro -prvotno je oznadavao dje-

, 0nka koji vodi slijepca, a zatim je dobio zna-i Ctnje lutalice, nevafalca, obje5enjaka)

i Vrsta romana nastala u Spanjolskoj u 16.

i lt. U opreci prema vite5kim i pastoralnim

I delima opisuje pustolovine glavnog lika,I holi je simpatidan probisvijet i u razliditimI livotnim situacijama snalazi se lukavo5iu.

I l'nbula se razvija u premje5tanju lika izI Jrrdne sredinu u drugu, a opiije ton izlaga-

I da protkan satirom. Najstarije je glasovitoi {rilo anonimniLazarillo de Tormes, objav-

I lien 1554., a lik pikara kao svojewsnog an-

I tijunaka, i njegovi doZivljaji te komentari

I hoji omoguiuju druStvenu kritiku, osvojili

I ru veiinu europskih romanopisaca. Takav

J r tip romana zbog toga moZe prepoznati u

I vrhunskim ostvarenjima svjetske knjiZev-

J nosti sve do na5ih dana, a pisali su ga od

IAltin-Ren6a Lesagea (1668-1747), D. De-

lfrrn i H. Fieldinga u 18. st., preko Ch. Dic-

llr,nsa u 19. st., do Th. Manna, J. Ha5eka il(1. Grassa u 20. st.I

lprNnan

lU\ u doror, 522. ili 518-442.pr. Kr.)

l0riki pjesnik, legendarni predstavnik kor-

lrkc lirike, Sto ie reii duZih lirskih pjesama

Jh1jr, su recitirali korovi. U bogatom opusu

lnr{vaZnije su mu ode kojih se smatra ute-

[nroljiteljem. Pisane su svedanim stilom,

In('triiki su dosta raznolike, ali su uvijekIprxhjeljene na strofe i antistrofe. Slave po-

fb1'dnike na Olimpijskim igrama, uzdiZu

Ivrline koje su vodile pobjednika i zahvalju-lJurti kojima je pobijedio, ali uvijek su ispre-i

281

rPOVIJEST KNJIZEVNOSTI

rnati i cijenjeni predstavnici osobito I. Cal-vino, U. Eco, J. Cortasar, G. G. M6rques, J.l'owles, Thomas Ruggles Pynchon (1937) iM. Kundera.

PO ST STRI.]KTI.]RALIZAM(lat. posl - poslije * structura - grada,gradnja)

Zajednidki naziv za knjiZevne teorije kojeru se razvile nakon strukturalizma (kraj20. st.), u odnosu koji je istovremeno kriti-Cun, ali i usvaja odredene temeljene ideje,obzor problematike, pa i strukturalistidkuterminologiju. U Sirem smislu okuplja takodekonstrukciju, feministidku kritiku, teo-li,ju recepcije, novi historizam, kulturalnertudije, postkolonijalnu teoriju i neke al-krrnativne pokrete, premda se pojedini odt{ih uvelike oslanjaju i na stajali5ta bitnortzlidita od strukturalizma. Zajednidki na-liv upoststrukturalizamo ipak ukazuje natMmjerno visok stupanj medusobne ko-munikacije medu tim teorijama, premdadesto i u polemikama, kao i na usvajanjenudelno slidnih teza, nadina izlaganja i ana-litidkih postupaka. Otuda su opie osobineprrststrukturalizma tzv.,obrat prema jezi-ku. i sklonost prema svojevrsnom ,razo-ikrivanjun ustaljenih nadina migljenja, 5totnadi napu5tanje mimetidkih teorija i uvje-pnje kakojejezikjedini obzor unutar koje-gn se moZe govoriti o zbilji, kao i nadelnirkepticizam u smislu nepovjerenja u bilolakve velike sinteze u znanju i spoznaji.Sklonost prema nrazotkrivanju( ustalje-nih nadina mi5ljenja i knjiZevnih konvenci-

Jn najde5ie se shvaiakao analizaideologije,hr ja se provodi na razlidite nadine, redormohrko Sto se s nekog drugog aspektarazma-ttlnja Zeli pokazati kako je sve 3to drZimo

"prirodnim" ili rra2urnnim( zapravo samokonvencija, oslonjena bilo na predrasude odozvoljenom i zabranjenom, bilo na odnosemo6i i vlasti, bilo na patrijarhat, na koloni-jalizam, na metafiziku i slidno.

POUND, EZRA(1885-1972)

Ameridki pjesnik. Rano je prekinuo karlje-ru sveudili5nog profesora romanistike, ot-putovao u Europu, Zivio u Londonu i Pari-zu, a zatim se nastanio u ltaliji. Pristao jeuz faiizam i vodio protusaveznidku propa-gandu, zbog iegaje nakon rata trebao bitiosuden, ali je na kraju smje5ten u psihija-trijsku bolnicu gdje je i umro. K4jiievnu jedjelatnost otpodeo zbirkama pjesama Per-sonae i Zanosi (Exultations),kao izuzetanerudit stekao je priznanje nizom pjesama,duZom pjesmom Hugh Selwyn Mauberley,a glavno mu je djelo, na kojem je radio dosmrti, Pjeuanja (The Cantos). Zami5ljenoje kao svojewsni epski komentarljudske ci-vilizacije, prepun citataiz brojnih djela di-tavog niza svjetskih knjiZevnosti, razmi-lljanja o povijesti, kulturi i politici, jedvarazumljiv bez posebnih opseZnih komenta-ra. Razodaranje razvitkom europske civili-zacije, napretkom znanosti, tehnike i de-mokracije, proiima se pri tome s uspjelimpjesnidkim uzletima i povezivanjem kraj-nje neobidnih zamisli, slika i spletova rijedi,pa tako ide u najsloZenija pjesnidka djelamodernizma, o dijoj wijednosti postoje ra-zlidita miHljenja.

POVI.IEST KN.IIZEUVOSTIGrana znanosti o knjiZevnosti koja se baviproudavanjem knjiZevnosti s aspekta we-menskog slijeda i promjena koje u tom sli-

293

P OVRAT AK FILI PA LAT IN OW C ZA

jedu zahvaiaju cjelokupni sustav knjiZev-ne komunika cije. Za r azlikuod teorije knji-ievnosti, kojaje preteZito sinkronijski ori-jentirana, povijest knjiievnosti bavi se go-tovo iskljudivo dijakronijom. Zbogtoga seprema nekim shvaianjima desto izdvajaizznanstveno zami5ljene teorije knjiZevno_sti, pa se priklanja povijesti, osobito povije-sti kulture, ili se, pak, smatra sveobuhvat-nom znanoSiu koja i teoriju i knjiievnu kri_tiku rabi jedino kao pomoine discipline.Danas preteZe shvaianje daje obrada povi-jesti knjiZevnosti bitno vezanas razradomopdih knjiZevno-znanstvenih nadela, a ka-ko o tome postoje nzliditaudenja, odnosi-ma medu njima i nadelnom problematikomproudavanja povijesti i eksplikacijom povi-jesti knjiZevnosti bavi se i zasebna discipli-na, koja se obidno naziva ometodologljapo-vijesti knjiZevnostio ili ,fs6djs povijestiknjiZevnosti". Podeci se povijesti knjiZev-nosti naziru u antiikim biografljama slav-nih pisaca ipopisima autora i djelabibliote-kara helenistidkog razdoblja, no suweme-na zamisao povijesti knjiZevnosti razrade-na je tek u pozitivizmu, kada povijest po-staje dominirajuiom disciplinom prouda-vanja knjiZevnosti, i kada se razraduju i po-djele na regionalnu, nacionalnu, kompara-tivnu, opdu i svjetsku povijest knjiZevnosti.Nadela izlaganla, karakterizacije razdo-blja, autorskih opusa te pojedinih djela,kao i moguie zamisli o knjiZevnom razit-ku, stagnaciji i nazadovanju, ovise o opiimstajaliStima o prirodi knjiZevnosti. Takvase stajali5ta u nwije wijeme uvelike razli-kuju, no istraZivaladki rad na proudavanjuknjiZevnosti u wemenu, i njegovi rezultatiobjavljivani u mnogobrojnim povijestima

knjiZevnosti, dine i danas najveii dio cjelo.kupnog proudavanja kqjiZevnosti.

POVRATAK F I LI PA LATIN OVIC ZARoman hrvatskoga knjiievnika Miroslavn

I

Krleie, objavljen 1932. Naslov se more l

shvatitii doslovnoi simbolidno, kao stvarrrl r

powatak naslovnog likaiz zapadne Euro.pe, gdje je Zivio baveii se slikanjem, i ktoemotivni i misaoni povratak u djetinjstvo,zaidaj i duboke temelje svjesnoga Zivotn,Fabulaje svedena najednostavnu pridu o

susretima sa seljacima, gradanima i plemi.iima rodnoga kraja, sa zapletom jedino rr

ljubavnoj epizodi sa lGenijom Radajevom,koja zawsava kada je ubije njezin odvjet.nik. To je ujedno i nedovoljno motiviranizawBetak romana, koji potwtluje kako so

cjelovitost djela ne zasniva na zatvorenojpridi, nego na modernistidkim tehnikamnzapaLanja, sjedanja, refleksija i introspek.

no takoder nezadovoljnog "velikim svije.tomo u kojije bio otiSao. Znatni dijelovi tek.sta posveieni su Filipovim likovnim vizija.ma, opisima njegovih umjetnidkih Zelja inamjera, kao i razmi5ljanjima o umjetno.sti, druStvenim konvencijama i usputnozapaZenim detaljima iz svakidaiqjega Zivo.ta. Prepoznatljiv stil izlaganSa, bogatstvorefleksija posebno o slikarstvu i metluljud-skim odnosima, kao i vjeSto povezivanjenekoliko tipidnih modernistidkih knjiZev-nih tehnika i time uspjelo ocrtani likovi,swstavaju ovaj roman u whunskaostvare.nja hrvatskog modernizma.

cije. Takvim se tehnikama otkriva sudbinn ,

umjetnidki nadarenog pojedinca, suprot. :

stavljenog okolini i zavidajnim prilikamn,

PRICA

uspje5no nagla3avajudi vaZnost naizgledbanalnih dogadaja, a desto i samog pje-sni5tva koje o tome jedino i moie govoriti.Objavioje brojne zbirke, od kojih se naju-spjel[jima dri:e Rijeii (Paroles), prizor(Spectarle), Kita i lijepo urijeme (In. ptuieet le beau Temps), Pripouijesti (Histoires) iSnari i druge stuari (Choses et autres). Je-dan je od najpopularnijih i najomiljenijihpjesnika francuske, pa i svjetske knjiiev-nosti u razdoblju kasnog modernizma.

PRICANaziv za kraiu proznu wstu osobito uusmenoj knjiZevnosti, gdje odgovara noveliili kratkoj pridi u pisanoj knjiZevnosti. Ta-koderje naziv zaelement strukture pripo-vjednog djela, gdje obidno okvirno odgova-ra fabuli, ali u razliditim naratoloSkim ude-njima ima i posebna znadenja. Vrlo uop6e-no gledano prida se moie razlikovati oddrukdijih nadina j ezidn o g izr ai, av anja time5to ima prepoznatljivpodetak, sredinu i za-wBetak, neku relativno zatvorenu struk-turu koja se moZe analizirati s obzirom nazakonitosti takvog oblikovanja kakvo za-htijeva da se podetak razlikuje od zawBeta-ka, kao i da se uspostavi neki postupni sli-jed, Sto znadi da pride nema bez onoga Btojesadriano izmedu podetka i kraja. U tom jesmislu prida temelj pripovijedanja koje semoie shvatiti i preko spoznajne funkcije,jer ona dini neki nadin preno5er{a znanjakoje se nadelno na drukdiji nadin ne bi mo-glo prenijeti niti izraziti. Analizom pride nebavi se samo naratologija i opia teorija pri-povjednih knjiievnih wsta, nego i episte-molog[ia, filozofija knjiievnosti, psihoana-Iiza i u znatnoj mjeri sve knjiievne teorije.

PRIPOVIJETKANaziv za proznu wstu koja je duiinom iz.medu novele i romana. U istom se znaienjurabi i naziv "pripovijesto, a ponekad i,prida". Pripovijetku kao knjiievnu wstute5koje odrediti,jer ,slsdnja duZina" moioukljudivati kako postupke karakteristidnoza novelu u ne5to proBirenom obliku, tako i

postupke romana osaZeteo na manji obinr.Teoretidari zbog toga desto drZe kako suprozamote podijelitijedino na novelu i ro.man, pri demu su moguii i razni prijelaznioblici poput produZene novele ili kratkogromana, ali nema mjesta za posebnu vrstupripovijetke. Ipak, u knjiZevnoj se praksido te mjere ustalio naziv, pa i svojewsniprijelazni oblik, da ga ditatelji na neki na.din prepoznaju. Opie su osobine takve vr.ste ne5to duia pripo{edna obrada koja

I

omoguduje nekoliko likova, ne5to razvije.niju fabulu, te opise i dijaloge koji uspora.vaju novelistidku napetost slijeda od zaplo.ta prema raspletu, a zarazliku od romannnije mogui razvoj usporednih fabula te in.tegracija nekih relativno samostalnih knji.ievnih oblika u cjelinu. Tako se nadelnoizbjegavaju epizode sa samostalnim znade.njem, a novelistidka struktura naru5ava stobidno produZenom ekspozicijom i pripovi. i

jedanjem koje nije ogranideno samo na je.dan, nego obuhvaia najdeSde neki splet do-gatlaja. Prijelaz preha kratkom romanuuglavnom je prepoznatljiv manje prema sa-moj duZini, a vi5e prema obuhvatu likova i

najde5de ubrzanom nizanju dogadaja.

PRIPOV.IEDAEStrukturni element knjiievnog djela kojioznaduje govornika u knjiZevnoj komuni-kaciji. U tradicionalnoj teoriji knjiZevnosti,

PROCES

osobito u pozitivizmu, pripovjedad se destopoistovjedivao s autorom, 5to nije te5ko os-poriti dinjenicom da pisac u pravilu preuzi-ma ulogu onoga tko ie pripovijedati, pa jedak i kada se radi o vlastitoj ispovijedi, onoIto i kako 6e pripovijedati uvjetovano u ve-likoj mjeri i knjiievnim konvencijama. Pri-povjedad je tako uvijek svojewstan ,glaso

koji upuduje na onoga tko govori, pa ga utom smislu suwemeni teoretidari razlikujuod fokalizatora koji se moZe shvatiti kao,onaj koji gleda* dogadaje, a ne mora bitiistovjetan s onim tko ih pripovijeda. Pripo-vjedad tako moie biti izvan samog djela,takore6i izmedu djela i ditatelja, prepo-

znatljiv jedino kao izvor informacjja kojeodabire iizlai:e u skladu s odredenim vla-stitim gledi5tem, ali moZe biti i jedan od li-kova prisutnih u djelu i poznatih preko vla-stite uloge te manje ili vi5e opisanog djelo-vanja. Njegova je vainost za razumijevanje

dela u svakom sluiaju wlo velika, jer onuvijek upuiuje na nadin kako ispripovije-dano valja shvatiti. Ranije su analize pripo-vjedada upravo zato razlikovale izmedurveznajuieg pripovjedada, pouzdanog pri-povjedada i nepouzdanog pripovjedada.Prvije tip odreden takvim nadinom pripo-vijedanja gdje se razabire da mu je poznatocve 5to se u djelu dogodilo, dak i ono Btojeprethodilo ispripovijedanom i ito mu je sli-jedilo, pa u tom smislu daje ditatelju sigur-ne naznake i upuiuje ga u vlastito, prisnopoznavanje dogattaja i likova. Drugi je tipvarijanta prvoga, s time 5to on ne upuiujena poznavanje konainog smisla svega Sto

pripovijeda, ali ne Zeli zavarati ditateljanego upu6uje da su njegovi iskazi i opisi unajmanju ruku vjerodostojni. Treci je tipnajde3ie lik u djelu, paje njegovo pripovije-

danje odredeno iskljudivo vlastitim gledi5tem, njegovim dojmovima i osjeiajima, paditatelj nema razloga da mu vjeruje vi5e no

bilo kojem drugom liku.

PROCES(Der Prozess)

Roman austrijskoga knjiievnika FranzaKa{ke, objavljen 1925., nakon autorovesmrti i unatod njegovoj Ze[i da se spali.Premda ima prvo i, odito, zaw5no poglav-

lje, nije posve dow5en; neka su pogladasamo zapodeta, a neka vjerojatno nedosta-ju. Uokviren je jednostavnom gotovo kri-minalistidkom fabulom: glavni lik, dinov-nik Josef K., biva uhiden od nepoznatogsuda, opizuju se njegovi napori da saznatko gaje i zaSto uhitio, a nakon uzaludnihpokuiaja, razgovora s odvjetnicima i svimaza koje misli da su u nekoj vezi sa sudom,bez ikakve presude i objaSnjenja smaknutje u nekoj wsti ritualnog ubojstva. Epizodese svode na podetnu nadu kako ie se otkritibarem neka objaSnjenja o tajanstvenomsudu, no uvijek zavr5avaju bez uspjeha, aposebno je vaZna umetnuta prida o seljakukoji cijeli Zivot deka pred watima zakona,da bi pred smrt duo kako su wata bila nje-rnu namijenjenai sadase zatvaraju. Tupri-du kazuje sveienik koji se pretlstavfa kaosudski kapelan, Josef K. misli da se ona od-nosi i na njegov sludaj, no u razgoyoru sa

sve6enikom otkrivaju s€ samo paradoksi inemogu6nosti da se prida shvati kao bilokakvo objainjenje zbiljshih dogadaja. Izla-ganje u cijelom romanu svodi se na objek-tivne opise dogatlaja i poku5aje logidnogazakljuiivanja, a neobjainjivi i krajnje ne-obidni dogatlaji nikoga ne zaduduju. Stalnisu ugodaji tjeskobe i neizqiesnosti, slijed

299

PUBLICISTIKA

s pticama, a one twde da su svijetom vlada-le prije sada5njih bogova. Pisteter ipak pri-staje na mir uz uvjet da zauzwat dobijeZenu Baziliju, dije ime simbolizira vlast@rd.basileia-vlast). Bogovi se s tim sloiei komedija zawsava svadbom pistetera iBazilije. Simbolika i fantastika u cijeloj sekomediji preple6u s duhovitim dijalozima,politidkim aluzijama, izwsno ocrtanim ka-rakterima te satirom koja dohva6a obidaje inavike, utopijske zamisli kao i postupke diplomacije, Atenjane, njihove vode i njihovebogove, Stovi5e dovjeianstvo u cjelini. Svasu sredstva komike majstorski rabljena,oiituju se u situaciji, u govoru, u karakteri-ma i postupcima, a slojevita simbolika mo-ie se tumaditi na razlidite nadine, od izrav-ne kritike druitvenih prilika do univerzal-nog uvida kako cjelokupna ljudska djelat-nost, svi ljudski napori, razmiSljanja, posti-gnuia, uspjesi i tragedije, s drugog aspektagledano mogu biti smijeSni. Kako su korskidijelovi izvedeni tako da dodaravaju pjevptica, a dramska je izvedba po svoj prilicibila praiena odgovarajuiom scenografijom(ljudi kao ptice, grad u zraku), izvedbajeq'erojatno omoguiavala izuzetan kazaliinidoZivljaj. Kako dramska i kazaliBna tehni-ka tako i komidne poruke swstavaju p/lceu whunce svjetske dramaturgije.

PI.]BLICISTIKA(lat. publicus - javan, druStven)

Skupni naziv za knjiZevna, znanstvena iprigodna politidka djela objadena u daso-pisima i drugim izdanjima, uglavnom ak-tualnog znadenja, prilagodena razumijeva-nju Sire publike.

PUPACIE, JOSIP(1928-1971)

Hrvatski pjesnik. Diplomirao je na Filozol'-skom fakultetu u Zagrebu, gdjeje radio kaoasistent, objaviv5i i viSe znanstvenih rado.va. Objavio je zbirke pjesamaKiie pjeuajrrna jablanirna, Mladi6i, Cuijet izuan sebe,Ustoliienje iMoj krii suejedno gori,:ukoji.ma kritika obidno razlikuje dvije faze: u ra-nijim pjesmama oslanja se na usmeno pje-sniBtvo s gotovo mitskim odu5evljenjemprirodom, uspjelo povezuju6i elementonadrealizma s gotovo tradicionalnim pato-som govora o zavr(njrt, ito mu je uz pohvalekritike donijelo i Siru popularnost. U ka-snijim zbirkamaizraz mu je skloniji eks.presionizmu, a ranije oduBevljenje izvor-nim jedinstvom ljudi i prirode zamjenjujeodredeno razodaranje, koje, ipak, na krajubiva nadomjeiteno svojewsnim mitom osolidarnosti i traganjem za utopijskom>novom zajednicomo. I u kasnijoj fazi naj-uspjelije su mu pjesme u kojima se waiamotivima djetinjstva i zavidaja, ali bada s

nagla5enom simbolikom i sklonoBiu premagotovo mistidnim osjeiajima svetosti Zivo-ta i neumitnosti smrti.

PUSTOLOUU ROMANVrsta romana odredena nizanjem uzbud-ljivih dogadaja u kojima sudjeluje glavnilik. Kljudna je pri tome knjiZevna tehnikadislokacije, Sto 6e reii da glavni lik stalnoprelazi izjednogmjesta u drugo, s tim da gauvijek odekuju nepoznate okolnosti i novaiznenadenja. U tom smislu ima dugu tradi-ciju od antidkogromana, preko pikarskih ivite5kih romana, Cervantesovo g Don eui-joteate romana D. Defoa, J. Swifta i H. Fi-eldinga, arazio se kasnije u niz posebnih,

PUTOPIS

uglavnom trivijalnih Lanrova, od kojih sudanas najpoznatiji ,16pa1 fivljeg zapadaoftaestern), Spijunski roman i varijanteznanstvene fantastike (space opera).

PUSKIN, ALEKSANDR SERGEJEVIC( 1799-1837)

Ruski pjesnik, dramatidar i prozaist. Sko-lovao se u plemiikom liceju, zbog slobodar-rkih stihovaprognan u Besarabiju, kasnijere wada na svoj posjed na selu, zatim udvorsku sluZbu, no spletkama izazvanpo-giba u dvoboju. Pisatije podeo u duhu klasi-cizma, no ubrzo, najprije lirikom, azatimiraznolikim knjiZevnim Zanrovima postajenajglasovitiji predstavnik, prema nekimmi5ljenjima iak i utemeljitelj romantizmau ruskoj knjiievnosti. U izrazu se oslanjaona usmeno pjesni5tvo, ali takoder na te-matska i oblikovna dostignuia europskihknjiZevnosti. U brojnim lirskim pjesmama,od kojih se neke uwstavaju u antologije;vjetske poezije, ostvarioje samosvojan iz-raz nadahnut slobodarskjm zanosom, bun-[ovnim individualizmom i uvjerenjem oizuzetnom poslanstvu pjesnika - glasovi-tn je u tom smislu pjesma Spomenik (Pa-njatnik). Cijenjene su mu i mnoge poeme,rrd kojih se najde56e spominjuKaukaski za-robljenik (Kavkazskij plennik), Bahiisa-rajska iesma (Bahiisarajski fontan) i Ba-hreni konjanik (Mednyj usadnik), kao itlrame od kojih se cijene tzv. male tragedi-)+t,kao Mozart i Salieri i Karneni gost (Ka-nrcnnyj gost'), a osobitoje glasovita trage-dija Boris Godunou ,u kojoj prekida s klasi-cizmom iuvodi dramsku strukturu tipidnurn europski romantizam. I u prozi jedan jeod utemeljitelja ruskog romantizma, osobi-trr novelama B elhinoue pripouij esti (Pou esti

Belkina) i povijesnim rcmanom Kapetano-u a k1i (Kapitanskaj a doiha), u kojem obra-duje temu seljadkog ustanka, s nagla5enoromantidnom karakterizacijom likova.Izuzetnim dostignudem smatra se i romanu stihovima Jeugenij Onjegin (EugenijOnegin), koji se u svjetskoj knjiievnostidrii reprezentativnim primjerom ianrakakav ujedinjuje izwsne stihove i Birokuepsku fabulu, epizode i digresije, s ljubav-nom pridom tipidnom za roman, glavnim li-kom koji nema herojske osobine nego mu jesudbina ispripovijedana u zapletima s broj-nim lirskim ugodajima i stalno prisutnomironijom. Po mnogim osobinama Pu5kinovopus nadilazi okvire ustaljene periodizaci-je, jer uz elemente romantizma ukljuduje ielemente klasicizma, StoviSe i nadolaze6egrealizma.

PUTOPISKnjiZevna vrsta u kojoj pisac iznosi doiiv-ljaje i dojmove o predjelima kojima je pro-putovao.

Kljudna je tehnika dislokacije, slidno kao upustolovnom romanu, s time 5to se ne ode-kuju nuino uzbudljivi dogadaji negoje naj-veia pozornost posveiena bilo opisima pro-putovanih predjela, bilo autorovim asoc[ja-cljama i razmiSljanjima potaknutim onimSto je putem vidio i doZivio. Kompozicija jenajde56e odredena odlomcima s naznakommjesta i wemena, a Sirokje raspon temat-skih moguinosti od opisa stvarnih predje-la, ljudi i dogaitaja i drugih kultura do fan-tastidnog zamiSljanja imaginarnih svjeto-va, kao u tzv. utopijama. Stil pri tome vari-ra od gotovo znanstvenog izlaganja manjepoznatih dinjenica do filozofskih ili poet-skih zapisa o osjeiajima, dojmovima i raz-

305

RACIONALIZAM

uvijek pridriavao. Objavio je vi5e tragedija,od kojih se danas drZe najuspjelijima Az-drornaha (Androma,que), Britanih (Britan-nicus), Bereniku (Bdrdnice), Ifigenija (Ip-higdnie) i Fedra (Phidre), te komedijuPraudaii (Les Plaideurs). Tematika i liko-vi prema klasicistidkom su obidaju preuzetiiz grdke i rimske povijesti i knjiZevnosti,radnja se razvija u zapletima i peripetija-ma, govor je oblikovan u dotjeranim stiho-vima, a rasplete prati dojam neizbjeZnesudbinske tragedije. Sukob osjedaja i duZ-nosti varira se u razliditim situacijama, anajde5de dobiva i metafizidku pozadinuprotuslovlja izmedu dva sr{etonazora: sjedne strane jansenizma, u duhu kojega jeRacine odgojen i kojemu je u starosti opetpostao sklon, i apologije strastvene ljubavi,koja se ne moZe smatrati samo grijehom.Prema jansenizmu dovjek je, naime, po pri-rodi zao i nemocan da se popravi bez milo-sti u biti neshvatljivoga Boga, a strasti nuZ-no vode u propast, dok sklonost prema an-tidkim tragedijama vodi do uvaZavanja du-bokih osje6aja i razumijevanja sloienihmotivacija ljudskih postupaka. Poku5ajkompromisa izmedu tako suprotstavljenihstajaliBta proZima Racineove tragedije, prisutan je u elegidnim stihovima koji stra-stvene izljeve desto pretvaraju u ljepotuizraza, kao i u nekoj nejasnoj nadi u nedo-stiZni sklad osjeiajnog Zivota. Nemoi da serazrijeii to metafizidko protuslovlje ipakdovodi uglavnom do pesimizma, s time 5tose otvaraju i neke druge moguinosti tuma-denja. A upravo zbog tih mogudnosti, kao iizuzetne ljep ote izraza,Racineove se trage-dije i danas izvode na wjetskim pozornica-ma i drZe whunskim ostvarenjima jednogtipa europske drame.

RACIONALIZAM(lat. ratio - razum)

Filozofski pravac nastao u 17. st., koji t,r'0,

rijske i praktidne probleme razmatra i nn.stoji rije5iti iskljudivo sa stajali5ta razunrnlodnosno uma i mi5ljenja, zanemarujuii sve

Sto je ispod razuma (osjetilnost, iskustvo),iznad razuma (supraracionalno) i izvan rn.zuma (iracionalno). Utemeljiteljem se drtlRen6 Descartes (1596-1650), a u znanosl o I

knjiZevnosti naziv je u5ao uglavnom r

odnoseii se na racionalistidku poetiku ko.joj je uzor Boileauovo Pjesniiko urnijeh',gdje se naglaBava bitna uloga razuma u

knjiievnoj djelatnosti i drii daje za posti. ,

zanje knjiZevne wijednosti bitno oslaqjn.nje na whunske uzore i sposobnost jasnoga

razmi5ljanja. Racionalizam je suprotstav.ljen poetici romantizma koja nagla5ava po.sebnu nadarenost genija i vainost nadah.nuia, pa se ponekad rabi i kao oznaka odro.denoga knjiZevnog razdoblja, najde5de u

okvirima epohe klasicizma i prosvjetite[.stva, pa dak ponekad i kao opda oznaka cijo.le te epohe.

RADIODRAMADrama nam[jenjena izvodenju na radiju, li.Sena vizualnog ostvarenjai upu6ena isklju.divo na sluBanje. U njoj zvuk stvara dojanrkoji mora omoguiiti zami5ljanje pozornico,a brojni efekti, glazba i Sumovi, koji pratogovor glumaca moraju biti tako izabrani iorganizirani da snaino djeluju na ma$tuslu5atelja. VaZnost nadina na koji glumciizgovaraju tekst, osim toga, izrazitojepoja.dana, a uvodenje glazbene pratnje, poseb.nih tipova glasovne modulacije i efekatakoji se mogu postidi primjenom mikrofona,

308

REDUNDANCIJA

rom romantidne drame. Premda donekleoptereiena patetidnom rjedito5iu i crno-biielom tehnikom ocrtavanja likova, vje5tovodenom radnjom i uspjelim opisom ple-menita razbojnika koji se lomi u sukobu snehumanom zbiljom uvelike je utjecala nakasnije europsko dramsko stvarala5tvo iuspje5no se i danas izvodi na svjetskim po-uornicama.

REALIZAMlat. realis - stvaran, istinit)KnjiZevna epoha 19. stoljeda izmedu ro-mantizma i modernizma, odredena mime-tidkom teorijom umjetnosti, oprekom pre-ma romantidnom naglaSavanju izuzetnihlikova i osjeiajnosti, te nastojanjem daknjiZevne konvencije ostvare iluziju zbilje ida knjiievnost pribliie spoznajnoj uloziznanosti. Naziv se iesto rabio i za opdi tipknjiZevnosti koji bi se oponaianjem zbiljemogao suprotstaviti drugom tipu, ili dru-gim tipovima poput onih koji nagla5avajumaitu, pretjeranu stilizaciju ili neku wstuideolo5kog iskrivl.javanja zbilje. U novijevrijeme desto se rabi i u uiem smislu knji-levnoga pravca, prepoznatljivog jedino;troZe odredenom poetikom, pa ne uklju-Cuje i varijante poput naturalizma ili veriz-ma. Trajanje epohe razlidito se odreduje,no najdeiie otprilike izmedu 1830. i po-r{iednjeg desetljeca 19. st. Zanrovskim su-rtavom dominira proza, osobito roman,koji dobiva prepoznatljive osobine tipidno-ga i,anra za tealizam, uz prevlast naracije,tnzvijenom fabulom i likovima odredenimaprije svega postupcima i djelovanjem,premda u izlaganju i svojevrsna psiholo5kannaliza desto igra veliku ulogu. Nadelnorveznajuii pripovjedad izlaZe sudbinu poje-

dinca ili porodice, desto u Birem obuhvatu idruStvene sredine, a izravna ili prikrivenakritika druitvenog stanja gotovoje stalnoprisutna, pa se desto drZi kako epohu odre-duje promjena funkcije knjiievnosti, Sto seosobito razabire u odnosu prema nastupa-ju6em esteticizmu. Poetika realizma nemoZe se doslovno primijeniti na poeziju, paje gotovo paradoksalno Sto se u lremenukljudne dominacije realizma pojavljujeizrazito modernistidka poezija. Tehnikarealistidkog romana pro5irila se svim eu-ropskim knjiievnostima, pa je izbor naj-vaZnijih predstavnika wlo te5ko odrediti.Najde5ie se ipak spominju Stendhal kaopreteda, te H. de Balzac, G. Flaubert, Ch.Dickens, W. M. Thackeray, N. V. Gogolj,I.S. Turgenjev, F. M. Dostojevski, L. N. Tol-stoj, H. Melville i Henry James (1843-1916). Tom bi se popisu moglo dodati jo5 nadesetke pisacajer se realizam uvelike raz-granao u svim europskim knjiievnostima,pa realistidke romane piSu whunski knji-Zevnici mnogih naroda. U hrvatskoj knji-Zevnosti najde5ie se spominju A. Kovadid,J.Kozarac i V. Novak.

REDUNDANCIJA(lat. redundantia - suvi5nost, zalihost,preobilje)

Povedan broj simbolajedne poruke bez po-veianja kolidine obavijesti zbog sigurnijegprenoienja i bolje kontrole prenoienja zna-denja. Pojam jepreuzelaznanost o knjiZev-nosti od teorije informacije i lingvistike, arabi ga strukturalistitka analizateksta, s

tenneljnom tezom da redundantni dijeloviknjiZevnoga djela, osobito u lirskoj poeziji,donose nove informacije.

311

ROMANCA

bez obzira na gramatidka i pravopisna pra-vila, neizravni unutarnji monolog, u kojemse ipak po5tuju elementarna pravila pravo-pisa, te solilokvij, koji oznaduje govor pri-povjedada kakav nije namijenjen drugima.Glasoviti su predstavnici, osim J. Joycea,V. Woolf, W. Faulkner, H. Broch i S, Be-ckett.

ROMANCA(Spanj. el romance)

U izvornom obliku znadi pjesmu ispjevanuna narodnom jeziku. Vrsta pjesme koja se

deSie uw5tava u epsku, ali ponekad i u lir-sku poeziju, jer ima u znatnoj mjeri karak-teristike ijedne i druge. Javlja se sredinom16. st. u Spanjolskoj, paje odredeni odnosprema Spanjolskom folkloru zadrinla i uknjiZevnostima drugih naroda. Temajoj jeredovno ljubavna; zahvata neki dogadajkoji Zivo opisuje, desto ubrzanim ritmom, sprevladavaju6im osje6ajem vedrine, prem-da su starije romance desto opisivale i tra-gidne dogatlaje. Naziv se rabi i u iirem smi-slu za takav tip fubavne epske pjesme s ja-kim lirskim ugodajem, pa su recimo u hr-vatskoj knjiZevnosti poznate romance Au-gusta Haramba5ida (1861-1911) i S. S.

Kranjdeviia.

ROMANTIZAM(franc. romantisme)KnjiZevna epoha 19. stofieia, izmedu klasi-cizma i realizma, odredena oprekom pre-ma tradicionalistidkoj poetici, nagla5avaslobode individualnog i originalnog stvara-laBtva, sklona je lirici, ma5ti i osjedajnosti,kultu prirode i proilosti te izuzetnim liko-vima jakih strasti i nesretnih sudbina. Umnogodemu prijelomna epoha u povijesti

europske knjiZevnosti jer se knjiievnosl,njoj oslanja gotovo iskfiudivo na gradanskupubliku, za koju se pokazalo da manje c(jo.

ni razum, pouke i klasidnu ljepotu uzura,no Sto cijeni uzlete ma5te, izravno izricarosje6aja i novo, neobidno i uzbudljivo iskrr,stvo kako o moguiemu tako i o nemoguCemu. Otuda dolaziteilnja zaopisivanjem no.

poznatih krajeva, egzotidnih zemalja ileke proilosti, snova, snovidenja i vizije,Strogo odredenim pravilima knjiZevnih vr.sta suprotstada se tako nadelo iskrenostl,odekuje se da se ditatelj uiivi u djelo i po.

istovjeti s pripovjedadem ili s likovima, Iumjesto ideala klasidne vjedne ljepotedi se ideja opovijesnim mijenamai razvoju,pa se nadelo originalnosti primjenjuje kakou smislu pojedincatako i u smislusti i samosvojnosti svakog naroda. NedostiZnost ideal ai tzv. suj etska bol kaoza nedostiZnim smislom ljudskog opstanklproZima mnoga ostvarenja, a desta je i po.

buna protiv svakog autoriteta, dovedenldo opieg nezadovoljstva Zivotom i sviju.tom, pa dak i do pobune protiv religijskihideala, u tzv. satanizmu kod nekih slavnihautora. Trajanje epohe dosta se razliditoodreduje zbog nekih autora (J.-J. Rousso.au) i djela (Goetheov romanPatnje mlado,ga Werthera), koja su reprezentativna ztromantizam, a nastaju znatno ranije od

njegove dominacije. Zbogtoga se iesto uvo.di i termin )predromantizarnr, a epohlnajde5de obuhvada prvu polovicu L9. st,

Glavne predstavnike gotovo je nemoguCo

navesti, no najde5ie se spominju F. Schil.ler, J. W Goethe, E. T. A. Hoffmann, Novu.lis, H. Heine u njemadkoj knjiZevnosti F-R,de Chateaubriand, A. de Lamartine, A. do

320

7RONSARD PIERRE DE

Vigny i V. Hugo u francuskoj, W. Scott, G.(i. Byron i P. B. Shelley u engleskoj, A.Manzoni i G. Leopardi u talijanskoj, A. S.I'uSkin iM. J. Ljermontovu ruskoj, T. S"u-Cenko u ukrajinskoj, te A. Mickiewicz upoljskoj knjiZevnosti. U hrvatskoj knjiiev-nosti romantidka obiljeija javljaju se kodpredstavnika hrvatskoga preporoda.

NOMEO I JULIJA(Romeo and Juliet)'l'ragedija engleskoga knjiZevnika Willia-ma Shakespearea, izvedena prvi put oko1595. Pisana u prozi i u stihovima, obradu-je u knjiZevnosti vei rabljenu pridu o fuba-vii smrti dvoje mladih, Julije Capuletii Ro-mea Montecchija, koji pripadaju d{emaravadenim obiteljima u Veroni. Oni se sre-du na balu pod maskama, zaljubljuju i tajnovjendaju, no Romeo u dvoboju ubija Juiiji_nogbratiia Tebalda, kojije izazvao svadu iubio mu prijatelja Meranzia,i mora otiii uprogonstvo. Prihvaia ga sveienik koji jerklopio njihov brak i Zeli ih zdruZiti iakoIto Juliji daje napitak od kojega ie izgledatilao da je umrla, pa ie je odnileti o Jlit"[-rku grobnicu otkuda bi je Romeo trebaorpasiti. Romeo, medutim, nije dospio sa_tnati za dogovor, pa kadaje prona5ao Juli-Ju misli da je mrtva i kraj njezina odra ispi-Ja otrov. Kada se Julija probudi, i vidi gamrtva, probode se njegovim bodeZom.I,groleni smriu djece, roditelji se pomire.'l\r je fabula oblikovana u dojmljivim prizo-rirna, q'e3to vodenim zapletima, obratima ifnspletima, a uspjelo povezuje i powemenolomidne dijelove sa stalnim ozradjem tra-gidne ljubavi koja se ne uspijeva ostvaritilhog besmislene mrZnje medu porodicama,llxrg obidaja, navika i nadina Zivota kakav

ne Zeli priznati moi ljudskih osjeiaja. poet-skim iskazima strastvene ljubavi, izwsnoodabranim prizorima, ekstatidnim, ali i tje-skobnim ugodajima, kao i bujnom metaio-rikom te uvjerljivim dijalozima i monolozi-ma, Rorneo i Julfo smatra se n4juspjelijomtragedijom u svjetskoj knjiZevnosti. Najpo-znatije Shakespeareovo ostvarenje postaloje predloSkom mnogim dramskim djelima idoZi{elo je brojne prerade i adaptacije uoperi, baletu i filmu. Novija kritika u njoj jerazabrala i razlidite slojeve mogu6ih tuma-ienja, paje i danas predmet rasprava kojesu uvijek suglasne u tome da se radi o izu_zetnom umjetnidkom djelu.

RONSARD, PIERREDE(t524-1585)

Francuski pjesnik. Bio je kraljevski paZ,mnogo je putovao Europom, a za Karla IX.postao je dvorski pjesnik, Bto je i ostao dokraljeve smrti, kada se povukao na svojeimanje u provinciji. Uz pjesnika Joachimadu Bellaya ( 1 522-1580) ,osnivad je i prizna-ti voda glasovite pjesniike Bkole plejade. Uskladu s programom njegovanja francu-skogjezika i oslanjajudi se na antiku, obja-vio je velik pjesnidki opus, proslavivBi seosobito zbirkama Ljubaui (ks Amours),Nastauak ljubaui (Continuation des Amo-urs), Soneti Heleni (Sonnets pour H6ldne),Himne (ks Hyrnnes), te Elegij e, Maskeratei Pastirsha ehloga (Etegfus, iloscarades etBer g-erie).Yjerski i ljubavn i zanos izrazio jei u Gouorima o bijedi ovoga uremena (ksDiscours sur les Misdres de ce temps) , uko-joj se sluii poezijom u funkciji javnoga go-vora, a napisao je i nedowi eni ep Fransija-da (La Franciade), kojim je namjeravaoostvariti nacionalnu epopeju po uzoru na

327

SENEKA, LUCIJE ANE.I(Lucius Annaeus Seneca,4. pr. Ift.-65)Rimski filozof i dramatidar. Odrastao i ob-razovao se u Rimu, neko je wijeme bio od-gojitelj i savjetnik cara Nerona, no okriv-ljen zbogurote protiv cara odopu5tenoo muje da se ubije. Predstavnik novog stila, na-suprot Ciceronovu. Autorje brojnih filozof-skih spisa, od kojih je najglasovitiji PismaLuciliju (Ad Lucilium epistolae morales),zbog kojeg se smatra najvaZnijim predstav-nikom rimskog stoicizma. Pisao je tadautjecajne tragedije, kao Sto stBijesni Her-hul (Herhules furens), Medej a (Medea), Fe-dra (Phacdra),Edip (Oedipus) i druge, ko-jih ved naslovi upuiuju na tematiku grikihtra$dan. No, za razliku od njih, one nisupisane za scensko izvodenje nego zajavnerecitacije, njihova radnja nema unutarnjudinamiku i likovi se ne razvijaju, sve jeodredeno dojmljivim prizorima ubojstava isamoubojstava, dozivanjem mrtvaca, ma-gijskim obredima i patetidnim dijalozima imonolozima, $to gotovo da podsje6a na su-vremene trivijalne horore. Nagla3enimocrtavanjem strasti i stiliziranim izrazomdjelovale su, medutim, dak viBe od grdkihtragedija, na renesansnu dramu, na Sha-kespearea i Spanjolske dramatidare epohebaroka.

SENTIMENTALIZAM(engl. sentimental - osje6ajan)KnjiZevni pravac koji se razvio u Engleskoju drugoj polovici 18. st. i dijelom se pro5iriona druge europske knjiZevnosti. Odredenje uglavnom prenagla5enom osjeiajnoiiukoja najdeSde prelazi u raspoloZenja pozna-ta danas u Zanru ljubavne-sentimentalnihromana. Opie karakteristike najde5ie se

povezuju s romanima Samuela Richardso.na (1689-1761), Rousseauovim romanornJulija ili Noua Heloiza i Goetheovim Prrl"njama rnlad.og Werthera, no one najvifopripadaju brojnim epigonima i prosvjeti.teljskoj knjiZevnosti koja teZi zadobiti nt.klonost prosjedne gradanske publike. Zbogtogaje sentimentalizam periodizacijski nr'.odreden pojam, koji se u Birim okvirimnisprepleie s predromantizmom, zavr5nonrfazom pros{etiteljstva i veijasno naznado.nom romantidarskom pobunom protiv rrr.zrlma.

SESTINA(tal, sestina, od lat. ser - Sest)

Zajednidki naziv za dva stihovana oblika:sestina lirica - najde5ie nerimovana pje.sma od Sest strofa, svaka sa Sestjedanao.steraca ijednim dodatkom od tri stiha i sr.sta rima - strofa epske poezije od Sest sti.hova, uglavnom jedanaesteraca, s rimamnababcc. Drugi oblik sestine, sesta rima po.stao je karakteristidan stalni oblik hrvat.ske duZe pjesme ili kraieg spjeva, od Gun.duliievih Szza sina razmetnoga sve do poo.

meJama L G. Kovadiia.

SWII^ISKI ZAVODNIK I KAMENIAZVANIK(El burlador de Seuilla y conuidado de pie.dra)Drama Spanjolskoga knjiZevnika Tirsa do

Moline, izvedenaprvi put 1624. Prvi put u

svjetskoj knjiZevnosti obraduje kasnije dr,.

sto rabljenu pudku legendu o zavodniku i

njegovoj sudbini. Raskala5eni plemid DonJuan Tenorio - dije 6e ime postati sino.nimom beskrupuloznog a uspjeSnog zavod.nika - zavodi i ostada sve Zene s kojimn

328

SIMBOLIZAM

Alastor ili duh osamljenosti (Nastor, or'l'he Spirit of Solitude) i u lirskoj drami0slobodeni Prometej (Prometheus Unbo-

wtd), a virtuoznim pjesnidkim ostvarenji-ma kritika smatra njegove duZe lirske pje-

rme, osobito lamentaciju Adonais, elegijail spotnen Johna Keatsa (Adonais: An

: fi)Iegy on the Death of John Keats), Oda za-padnom uj etru (Ode to the West Wind) i N e-

i beshoj deui (To a Skylarh),u kojima se spe-

i hulativna refleksija prepleie s konkretnom

I rlikovito5iu, simbolizirajuii jedinstvo do-' vjeka i prirode, ali i ljudske dvojbe u traga-

' qiu za smislom. Glasovita mu je i dramaPorodica Cenci (The Cenci), u kojoj opisqjetragidan udes poznate okrutne i strastvenetalijanske obitelji, a u drami llellas irclioieproslaviti griku borbu za nezavisnost. Uzbrojne polemidke spise danas se cijeni)brana pjesni\tua (The Defence of Poetry),

kao svojewsna apologija romantidarskihi rhvaianja pjesnika i pjesniStva. Kritika ga

nmatra jednim od najboljih pjesnika engle-

nkogjezika.

SIMBOLgrL sjrnbolon -znak)Vi5eznadan naziv u mnogim humani-rtidkim znanostima, u naj5irem smisluznak koji oznaduje neki pojam ili na njegapodsje6a, najdeBde kao lik koji upuduje naprikriveni smisao. U poetici se drZao figu-rom rijedi, odnosno tropom, koji nastajepreno5enjem znadenja u smislu alegorije.U semiotici najde56e je odreden kao wsta ilipodwsta znakau razliditim sustavima kla-sifikacije znakova (npr. ikona, indeks,znak, simbol), ali desto i kao poseban semi-otidki fenomen koji se razlikuje od znako-va. Staraje poetika simbol uglavnom shva-

6ala kao konvencionalan znak, pa se on uulozi tropa rabio prema ustaljenim, najde-

3de mitoloSkim predodZbama: vaga znadipravdu, krii kr5ianstvo, Amor ljubav i sl.

Estetika je, medutim, kasnije posvetila ve-

iu pozornost simbolu kao ikonidnom (sli-

kovnom) znaku, pa je osobito u romantiz-mu prevladalo mi5ljenje da simbol upu6ujena 5ire, neodredivo, pa dak i nadelno neiscr-pno znadenje, koje otvara prostor ma5ti inedokudivome. Na toj su osnovici mnoge

teorlje, pa i knjiZevni pravci kao 5to je sim-bolizam, shvatile simbol kao znak posebno

odreden Birokim moguinostima konotaci'je, pa je i ustanovljenarazlika izmedu op-

dih, konvencionalnih simbola s jedne stra-ne, i individualnih, pjesnidkih simbola s

druge strane, uz pretpostavku da ti po-

sljednji mogu izazvati osobite primisli i izu-zetne dojmove, uglavnom na granici iracio-nalnoga, Sto je zatim nadrealizam shvatiokao jednu od temeljnih moguinosti izraZa'vanja podsvijesti.

SIIVTBOLIZAM(grt. slmbolon - znak)

KnjiZevni pravac, 19. i podetak 20 st., ve-

zan za razdoblje esteticizma u moderniz-mu, s kojim se okvirno i wemenski poduda-

ra, a obuhvada uglavnom poeziju i tek umanjoj mjeri dramu. U knjiievnoj teoriji ipraksi podinje vei u razdoblju realizma, pa

simbolisti drie Ch. Baudelairea ne samopretedom nego i utemeljiteljem odredenogtipa poezije. A. Rimbaud, St. Mallarm6 i P.

Verlaine smatraju se neprema5enim uzori-ma takvog pjesniStva. Korijene vlastitashva6anja poezije simbolisti traie u ro-mantizmu, a osim u poeziji teorija i praksasimbolizma izrazito se moZe razabrati u

331

SIMPLOKA

dramama M. Maeterlincka. Simbolizam jepravac karakteristidan za francusku knji-ievnost, ali se postupno pro5irio, pa se unjegove okvire obidno swstavaju i R. M.Rilke i Stefan George (186&1933) u nje-madkoj knjiZevnosti, William Butler Yeats(1865-1939) i O. Wilde u engleskoj te An-drej Bjeli (1880-1934) i A. A. Blok u ruskojknjiievnosti. U ne5to Sirem smislu utjecajsimbolizma moZe se razabrati u gotovosvim europskim knjiZevnostima, pa tako ikod A. G. Mato5a i V. Vidrida u hrvatskojknjiZevnosti. Naziv "simbolizam" uzet jezbog naglaBene uporabe simbola i svojew-sne teorije pjesnidkih simbola koju taj knjiZevni pravac nastoji razviti. Temeljna jepri tome zamisao da pjesni5tvo mora govo-riti jezikom wlo udaljenim od jezika proze,te da taj jezik karakteizira sugestivnostumjesto izravne razumljivosti, zvudnostumje$to izravnog oznadavar{a i simbolikuumjesto opisivanja. Kult ljepote i nadelo

"umjetnost zbog umjetnostio pri tome supovezani s idealom diste poezije, koja seprema miSljenju simbolista ostvaruje unajuZoj vezipoezije i glazbe te u posebnomdoZivljaju smisla kakav se ne moZe izrazitisamo posebnim pjesnidkim kazivanjem. Utakvom kazivanju zvuk, ritam i melodijastiha do te mjere nadvladavaju vaZnost uo-bidajenih znadenja rijedi da pjesnidki iskazpostaje simbolom u kojem se isprepleiubrojne primisli.

SIMPLOKA(gtt. symplok6 - spletanje, sjedinjenje,upletanje)Pjesnidka figura dikcije u kojoj se ponada-ju pojedine rijedi ili sintagme na podetku ina kraju stihova. Zapravo je svojewsno uje-

dinjenje anafore i epifore. Npr. O/&rurlto, koji ruha neima? I Otkud zlato, ho jiha neima? (Ivan MaZuranil Sntrl Iit-+ge Cengi6a).

SINEGDOHA(grd. synekdohhii - zajednidko uzioznadivanje pojma nagovije5tanjem)Pjesnidka figura rijedi, odnosno trop, ujem sepreno5enje znadenja zbiva takodio uzima za cjelinu, jednina umjestoZine, odredeni broj umjesto neodredenolidine i obratno. Retoridari su jepodwstom metonimije. Cesta je i udaBnjem govoru (uNeiu maknuti ni mprstomu, ,Nemam ni kune"), i u kniisti: Moje je tijelo bolesno I i iudi tihubolnicu. (Antun Branko Simi6 Bolesnihl,

SINESTEZIJA(grt. synaisthdnomai - zajedno opaziti)U psihologiji naziv za spontane asocijraznorodnih osjeta, izazvane izravnim dcZivljavanjem samo jednoga od njih (slulftnje glazbe, npr. izaziva doiivljaje boja i lhkova). U teoriji knjiZevnosti desto se shvndgi kao posebna figura u smislu spajanja ri,lrdi koje pripadaju razliditim osjetilnim po[llrma (npr. ohladna boja"). U Sirem smirlUprenoSenja iskustva iz ruzlilitih osjetilrrlhpodrudja, umjetnosti i kulturnih oblartl,razmatra mogu6nost jedinstva opaZajnog,ali i odrettenom kulturom uvjetovanog rvhjeta.

SINKROI\TIJA

@tL sjn - s, sa * khr6nos - wijeme)Naziv za jedan wemenski aspekt prouda.vanja nekih zbivanja koji se odnosi iskljuCl.vo na odredeni wemenski presjek (u kr{|,

332

ZNANSTVENA FANTASTIKA

manipulacija znakovima (kakvu provodi,recimo, maglja, ali na svoj nadin i politika),jer se konvencionalni znakovi rabe kao sig-nali koji ne5to zbiljsko oznaduju i prizivajudjelovar$e, ili se samo u jeziku mogudezamjene znadenja opisuju kao zbiljske, iza-zivaju6i iluziju zbilje.

ZNANOST O IO{JIZEVNOSTISustarmo i prema nekim opiim nadelimaupravljano proudavanje knjiZevnosti. Naj-de56e se smatra da ukljuduje teoriju knji-Zevnosti, povijest knjiZevnosti i knjiZevnukritiku, ponekad i nadela vlastite metodo-logije. Pretpostavlja da se razliditi oblici inadini proudavanja knjiZevnosti mogu uje-diniti znanstvenim pristupom i uglavnomz ajednidkim metodama istraZ iv anja. Zarri-saoje nastala u odredenoj opreci prema fi-lologiji, jer zastupa shvaianje prema koje-mu se knjiZevnost moZe i mora proudavatiprvenstveno kao autonomna djelatnost,Sto zahtijeva i vlastitu metodologiju, pa se

tek na njezinom temelju moZe razviti i su-

radnja s estetikom, lingvistikom, povijeiiui drugim znanostima. Temeljnu je razradsdoiivjela u njemadkoj znanosti, odakle i na-ziv Literaturwissenschaft, koji se danasprevodi i kao "knjiZevna znanost(, a Sirejeprihva6ena tek nakon Drugoga svjetskograta u zemljama srednje Europe, u Rusiji,pa i u Hrvatskoj. Naziv i pojam u mnogimdrugim jezicima ne rabe se u istom smislu,ito izaziva te5ko6e u prevodenju na hrvat-skijezik. Suwemene knjiZevne teorije zbograzliditih shva6anja knjiZevnosti i razlidi-tih pristupa njezinu proudavanju najde5de

osporavaju tako Siroko zami5ljenu jedin-stvenu znanost, pa njezinu ulogu ponekadpreuzimaju semiotika, neki pravci u lingvi-

stici ili kulturologija. Kljudne ideje o potre:bi proudavanja knjiZevnosti kao relativnoautonomne djelatnosti, medutim, nisu na-pu5tene, a osobito u nastavi knjiZevnostirabi se i danas natom temelju izvedena po-

djela na dodu5e razlidito odredivane graneili podrudja, kojima se barem nadelno moraosigurati zajedniStvo u jedinstvu bilo nakoji nadin shvaienoga zajednidkog pred-metnog podrudja.

ZNANSTVENA FANTASTIKASkupina knjiZevnih i filmskih ianrovakoju ujedinjuje nastojaqje da se nadelnofantastidna obrada objasni sada5njim ilibududim znanstvenim spoznajama i teh-nolo5kim dostignuiima. Rabi se i naziv)znanstveno-fantastidna knjiZevnost",kao i engleski terminscience fiction,kojijepostao medunarodnim terminom. Premdase podrijetlo znanstvene fantastike moZe

povezati s antidkim i renesansnim utopija-ma, pa i kasnijim pustolovnim romanima,obidno se utemeljiteljima takvih Zanrovadrirc J . Verne i H. G. Wells, koji su otvorili idvije najde5ie teme znanstveno-fanta-stidnoga Zanra koje se oslanjaju na tradici-ju pustolovnih romana: putovanje u pro-storu (Verne Put na Mjesec) i putovanje ulremenu (Wells Vremenski stroj). Znan-stvenaje fantastika u 20. st. stekla velikupopularnost i postupno se razgranala u ne-koliko relativno prepoznatljivih, nadelnotrivijalnih Lanrova, od kojih su uz svemir-ska putovanja (engl. space opera) najpo-znatlje utopije, osobito negativne, susreti s

vanzemaljskim civilizac[jama, razvitak isudbina robota, te tzv. alternativne histo-rlje u kojima se opisuju zamiBljena stanja idogadaji koji bi nastupili daje u presudnim

397

zo!4 tr\4!!E '.-trenucima povijest krenula u drugomsmjeru, primjerice, da je pobijedio naci-zam. S wemenom je znanstvena fantastikastekla krug priwienih ditatelja, koji su jeshvatili kao zaseban vid knjiievnosti, s vla-stitim klasicima - Isaac Asimov (1920-1992), Arthur Clarke (191? - vlastitiminstitucijama, nagradama i dasopisima.Nove znanstvene spozn4je, koje desto otva-raju nesluiene moguinosti zami5ljanja,medutim, u ve6ini znanstveno-fanta-stidnih djela ipak su, dini se, samo svojew-sna pozadina na kojoj se najde5ie razvljaju iobraduju prastari motivi bajki i mitova, ilise nastoji shvatiti poloZaj dovjeka u budu-ioj civilizaciji zami5ljenoj u smislu stalno-ga tehnolo5kog napretka. Mora se pri tomenapomenuti da i u okvirima tih Zanrova, smanjim ili ve6im odstupa4jima od tipidnihkonvencija, nastaju i wlo wijedna knjiZev-na ostvarenja, kao Stoje antiutopija 1984.G. Orwella, Vrlinoui suijef A. Huxleya, So-/aris Stanislawa Lema (1921-2006).

zol./.6unn(1840-1902)

Francuski prozaist. Talijanskog podrijetla,prekinuvii Skolovanje do5aoje iz provincijeu Pariz, jedno wijeme vodio boemski Zivot,a nakon priznanja bioje profesionalni knji-Zevnik. Oku5ao se u poez[ji, pisao je brojnepublicistidke i kritidke rasprave, a svjetskuje slalrr stekao romanima, od kojih su naj-poznatiji Thdrise Raquin, Nana, Gerrni-nal, tilogfia Lurd (Lourd,es), Rim (Rome) iPariz (Paris), ciklus Cetiri Euandelja (ksQuatre Euangiles) i golemi ciklus od dvade-set usko povezanih romana Rougon-Ma*quartoui (ks Rougon-Morquart), koji sedonekle moie usporediti s Balzacovom

Ljudskorn homedijom,jedino Sto se zt rn.zliku od Balzacove sveobuhvatnosti ogre.niduje na - kako sam kaZe - odruStverru I

prirodnu povijestjedne obitelji za Drugogacarstvao. Istaknuo se i kao politidar, osohl.to otvorenim pismom Optuiujem (J'au:u.se), dime je u poznatoj aferi Dreyfus dovurdo obrata i obnove procesa te osloboderdalaZno optuZenog kapetana Dreyfusa. Prvn.kom i priznatim vodom naturalizma po.stao je zahvaljujuii i raspravi Efr sperimt,n.talni roman Q,e rornan expdrimental) kujaje shvaiena kao manifest noyoga knjiZov.nog pravca. Njegovi romani, kao i njegovateorija, radikaliziraju op6e zahtjeve real ir.ma: druitvenu zbilju treba vjerodostojnoopisati znanstvenim metodama, detaljno jaanalizirati, razotkriti nepravdu dru$tvo.nog sustava i utjecati na shvadanje ditato.lja. Ljudska je priroda pri tome shvadenRprema nekim tada popularnim teorijamn o

nasljedu i nagonima, paje smatrao da kqji.Zevna tehnika ne treba prezati ni od izrav.nih opisa surovih scena, nagonskih porivn inasfednim bolestima uzrokovanog nasil.nog ponaianja. Zanimljivo je da njegova to.orija zapravo i n[je posve utjecala na njegr.ve vlastite romane. Opisi zbog kojih je pri.djev 'naturalistidki" u njegovo wijemopodsjecao na sablazan suwemenom ditato.lju nisu nimalo pretjerani, a kljudne odlikonjegovih najboljih romana nisu u znan-stvenoj spoznaji nego u vje5tim fabulama,dobro ocrtanim likovima, dojmljivim opisi.ma sredine i osobito u tzv. masovnim sco-

nama te suprotnostima izmedu Zivota bo.gata3a i sirotinje. Njegova koncentracija nnZivot porodica i na podsvjesne motivacije li.kova, kao i na detaljne opise odredenih sro-

398