Leksikon YU mitologije Laibach -Leksikon YU mitologijeLaibach

1980. Laibach službeno nastaje 1. juna u Trbovlju na dan pobunetrbovljanskih rudara protiv Orjune. Po horoskopu je blizanac, organizam sdva lica, zato mu nikada nije bilo moguće do kraja vjerovati. Prvi nastupimali su u Radničkom domu u Trbovlju, što su ujedno prvi zabranjenikoncert i izložba. Razlog su “nepravilno i neodgovorno” upotrijebljenisimboli (Maljevičevi crni križevi) na njihovim slikama i plakatima. U Mladinii drugim časopisima počinje polemika o zabrani. Laibach postaje klasičniprimjer negativne propagande.

1982. U ljubljanskom disku FV drže prvu izložbu i koncert pod naslovom“Žrtve letalske nesreće”. Sviraju na elektronskim instrumentima kućne

izrade, te na gramofonima i radio- aparatima. Jedan novinar zapisuje:“Njihova glazba nema zaista nikakvoga komercijalnoga potencijala,pogotovo ne u Sloveniji”. Pišu manifeste, odijevaju crne rudarske uniformea sve svoje radove opremaju crnim križem i zupčanikom. S izložbom uŠkucu, navlače neprijateljstvo na sebe zbog nedopuštenoga plakatiranjau gradu te imena Laibach, njemačkog naziva za Ljubljanu, iako je ideja zato došla, tvrde, od željeznih poklopaca za kanalizaciju na ulicama grada.Polemiku o upotrebi imena, koja će potrajati nekoliko godina i izazvatinajkontroverznije reakcije, otvara pismo u Delu: “Je li moguće da je tkodozvolio da u Ljubljani, prvom Gradu Heroju u Jugoslaviji, nekaomladinska skupina nosi ime koje na silu hoće prizvati ime Laibach?”Ovim pitanjem skupina počinje nastup na festivalu Novi rock, što ga jeuživo prenosio ljubljanski radio. Tadašnji frontman Tomaž Hostnik, kojinekoliko mjeseci kasnije sebi oduzima život, po prvi se put pojavljujetotalitarnim lookom, u oficirskoj uniformi i čizmama. Iz publike u lice mudolijeće boca i razbija usnicu. Iako mu teče krv, Hostnik bez pokretanastavlja nastup. “Sociološki mrtvo hladan nastup”, piše revija Stop,kritičari pak koncert označavaju kao simbolični kraj punka.

Na beogradskom nastupu nemaju tzv. suhog leda, pa dvoranu zamagljujuvojnim dimnim bombama. Publika kroz prozore bježi iz dvorane. Laibach,iako s mukom, svira program do kraja. Radi upotrebe dimnih bombi nakoncertu u Zagrebu, u dvorani Moša Pijade, vojska obavlja pretres.“Upotrebljavamo vojne dimne bombe jer se bavimo vojnom tematikom”,glasi objašnjenje grupe. Oficiri, zadovoljni njime, dopuštaju koncert.

1983. U zagrebačkoj galeriji Prošireni mediji postavljaju izložbu koju popritužbama uprava nakon četiri dana prijevremeno zatvara, jer Laibach neželi skinuti sporne slike. Policija prati grupu nazad u Ljubljanu. Uljubljanskom Domu svobode nastupaju s britanskim gostima Last fewdays i 23 Skidoo. Koncert počinju polusatnom snimkom lajanja i režanjapasa. Sljedeći dan na Zagrebačkom bijenalu, iste grupe sviraju koncertpod naslovom “Mi kujemo bodočnost”. Koncert je trebao trajati do jutra,ali slučaj hoće da na projekciji filma Revolucija još traje film spornografskim sadržajem prekriva snimke s Titovim likom. Nakon prijave,

organizator zajedno s milicijom prekida koncert. Laibach ne želi sići spozornice i grupu fizički odvlače s nje. Sklapaju ugovor sa ZKP RTVLjubljana radi izlaska prve ploče, koji ta diskografska kuća poslije raskida.Laibachove će ploče poslije izdavati licencno kao partner engleske kućeMute records. U Novoj reviji, pod naslovom “Akcija v imenu” grupaobjavljuje svoja programska načela. Najprije su otisnuti Laibachovinajupotrebljavaniji citati: “Umjetnost je uzvišeno poslanje, koje vodi kfanatizmu” (Adolf Hitler); “Umjetnici su inženjeri ljudskih duša.”(J. V.Staljin); “Laibach kunst je princip svjesnoga odricanja vlastitog ukusa,razvoja, vjerovanja.” Objavu Laibachova manifesta u Novoj reviji odlučnozagovara slovenski intelektualac Taras Kermauner, ostali urednici šute.Odjeveni u vojne uniforme i u čizmama, nepomično sjedeći, s crnimkriževima na rukavima nastupaju u TV-emisiji Tednik, koju voditelj JurePengov zaključuje riječima: “Možda se netko sada trgne i zabrani, zatre tuopasnost, te strašne ideje i opredjeljenja, tu usred Ljubljane.” Zajedno saLast few days na “Turneji po okupiranoj Evropi”, koja zahvaća 17koncerata u 8 država Zapadne i Istočne Evrope. U Poljskoj se deklarirajusimpatizerima Jaruzelskog, a reakcije su tako bijesne da im nakonferenciju za štampu u Varšavi netko donosi izmet umotan u novinskipapir.

1984. Članovi se nastanjuju u Londonu gdje rade različite poslove, radekao krovopokrivači, ugostitelji, radnici u pristaništu u Belfastu, a dvijegodine kasnije statirat će i u Kubrickovu filmu Full metal jacket. Nakonposla odijevaju uniforme i idu od jedne do druge izdavačke kuće. Izdajuprvi album i potpisuju ugovor s nezavisnom engleskom kućom CherryRed. Fotografiraju se na Marxovu grobu, a budući da jedan člannedostaje, njihova kratko ošišana prijateljica slika se umjesto njega. Medijine opažaju razliku. Zbog zabrane djelovanja u Ljubljani priređuju anonimnikoncert u spomen Tomažu Hostniku — o koncertu obavještavajugerilskom akcijom lijepljenja plakata na kojima su samo crni križ, inicijalidvorane, dan i sat. Koncert je rasprodan. Zajedno sa skupinom Irwin iGledališčem Sester Scipion Nasice osnivaju Neue Slowenische Kunst.

1985. Godina zabrane djelovanja u Sloveniji i daljnjih nastupa na

festivalima i samostalnih koncerata u Evropi. Pri ljubljanskom ŠkucRopotu izlazi im prva ploča, bez imena na ovitku i dugim piskomcenzurirano mjesto Titova govora. NSK se prvi put predstavlja u revijiProblemi, gdje pišu da su “ponosni da stvaraju vrijeme i bitku koja ćepromijeniti svijet — duhovno, politički i zemljopisno”. Lansiraju svojudrugu najcitiraniju izjavu: “Svaka umjetnost podliježe političkojmanipulaciji osim one koja govori jezikom te iste manipulacije”. “Politika jenajviša i najsveobuhvatnija umjetnost i mi koji stvaramo modernuslovensku umjetnost smatramo sebe političarima”. “Samo Bog će dokinutiLaibach. Ljudi i stvari nikada”.

Okrugli stol o zabrani djelovanja grupe u Ljubljani. Za istim stolomsusreću se teoretičari, predstavnici društveno-političkih organizacija ipredsjednica skupštine Ljubljana, Tina Tomlje, koja u videointervjuuizjavljuje da je već čula za kvalitetu i uspjehe grupe u inozemstvu ali jeistaknula da, bez obzira na to, mogu zaboraviti nastup pod tim imenom uLjubljani. Turneja po Njemačkoj, na pozornicu donose lovačkuikonografiju: umjesto gitara — sjekire i rogove, pile drva i nastupajuokruženi živim omamljenim zečevima.

Laibach, zajedno sa NSK i Gledališčem Sester Scipion Nasice, prvi putnastupa u Cankarjevu domu i postavlja predstavu na velikoj pozornici. Uspektaklu “Krst pod Triglavom” sudjeluju s glazbenom partiturom, a uEngleskoj izlazi im album “Nova akropola”.

Na Humu kod Nove Gorice prvi dopušteni koncert u Sloveniji podnazivom “Krvava gruda — plodna zemlja”. SSO Slovenije na 12. kongresuzahtijeva da se legalizira ime i djelatnost skupine te im 25. 5. dodjeljujenagradu Zlata ptica. BBC 1 snima tri njihove skladbe za čuvenu emisijuJohna Peela, jednog od najpoznatijih svjetskih kreatora glazbenih ukusa itrendova. U rujnu nastupaju u Londonu u predstavi Michaela Clarka “NoFire Escape From Hell” i s njim putuju na festival u Los Angeles. Uaudijenciju ih prima britanski ambasador, a među uzvanicima se nalazi ijamesbondovski negativac, ruski general Walter Gotell, uvrijeđen zbognjihovih uniformi. Na zabavi je i nizozemski ambasador koji im ispriča da

je u toj kući primio Tita, ali da to nije bio isti Tito kojega je sretao prijeDrugog svjetskog rata. Ovaj Tito nije imao jedan prst.

Laibach se profesionalizira. S najvećom engleskom nezavisnom kućomMute potpisuju ugovor i, po zahtjevu kuće, nalaze menadžera. Prvamenedžerka, tamnoputa Angela Nʼgosi Onwurah, čiji je otac kralj jednogod afričkih plemena, aktivistica je Južnoafričkog nacionalnog kongresaANC, i povezuje ih s angažiranom crnom scenom u Londonu, te ih pozivau Afriku. Drugi, Libanonac azerbejdžansko-židovsko-palestinskogapodrijetla, Hussein Agha, povezan je s PLO, pa ih usred rata želi poslati uBeirut. Laibach odlučuje da sam bude svoj menadžer i potkraj ljeta, usuradnji sa Slavkom Avsenikom ml. izdaje ploču “Opus Dei”.

Polaroidi: Ivo Pukanić, 1987.

Ploča je u nekim zemljama nepoželjna i prodaje se ispod pulta,zahvaljujući unutarnjem ovitku na kojem je Heartfieldova (angažiraninjemački antinacistički umjetnik) svastika, sastavljena od četiri krvavesjekire. “Opus Dei” (parareligiozna, hijerarhično uređena katoličkainstitucija militantne i totalitarne prirode, s velikim utjecajem nameđunarodni kapital, najčešće organizirana u slobodnozidarske lože) uNjemačkoj ih tuži zbog upotrebe imena, a tamošnji ih advokati uspješnobrane. Revija Start ih proglašava četvrtim najbolje odjevenim muškarcimau Jugoslaviji, a Jože Osterman, sekretar gradskog SSRN-a Ljubljanepoziva ih na prijateljski razgovor i pokušava ih nagovoriti da ime Laibachpretvore u “Ljubljana”. Prvi put slobodno nastupaju u glavnom gradurepublike s koncertom “Svoji k svojim”, na kojem zbog prenatrpanostidvorane neki padaju u nesvijest. Nakon njega odlaze na evropsku turneju.Na zadnjoj pjesmi na svakom koncertu na glave natiču kape s rogovima, a

pjevač nosi teške jelenske rogove duge jedan metar i teške višekilograma, koji mu se u Queen Elizabeth Hallu u Londonu, dok se vraća napozornicu, zaglavljuju u vratima. Američka kritika proglašava ihprvorazrednim campom. Na manifestaciji “Amsterdam — kulturnaprijestolnica Evrope” nastupaju na pet metara visokoj pozornici, a nabalkonu nasuprot njoj organizatori peku vola. U Hamburgu za nacionalnokazalište Deutsche Schauspielhaus snimaju glazbu za predstavu“Macbeth” i u njoj nastupaju. Na festivalu Trans Musicales de Rennes uFrancuskoj na konferenciji za štampu izjavljuju da su njihovi glavni uzoriTito, Toto i Tati.

Na koncertu u slovenskoj gimnaziji u Celovcu na pozornicu dovlačeprijestolje iz Gosposvetskog polja i dodatno razbješnjuju Austrijance dvamjeseca kasnije na festivalu Wiener Festwochen, gdje nastup počinjugovorom: “Austrijanci, vi ste Nijemci.” Organizatori gotovo prekidajurasprodani koncert. Lete preko oceana na prvi nastup u newyorškojdvorani The Kitchen — kad u publiku usmjeravaju snopove moćnih bijelihsvjetala, ovaj put pak band biva iznenađen dobro informiranimslušateljstvom koji na početku koncerta stavlja crne naočale. Nakonpovratka iz New Yorka Laibach kolektivno, u lovačkim uniformama ikravatama, odlazi na Triglav. U oktobru izdaju album “Let it be” koji PaulMcCartney kasnije pušta pred početak vlastitih koncerata, a snimaju inekoliko verzija pjesme “Sympathy For The Devil” Stonesa. Videosnimaju u Škocjanskim jamama i Predjamskoj tvrđavi, a zaključni prizor uLjubljani.

1989. Američka turneja. Na koncertima ih sluša raznolika publika — rameuz rame, militantni crnci i skinheadi. U Torontu im se na pozornicipridružuje, gol do pasa, sa šljemom s rogovima na glavi, znamenitiaustrijski teoretičar elektronskih medija i cyber kulture, Peter Weibel. UMinneapolisu, u dvorani u kojoj je Prince snimio film Purple Rain, cure uprvim redovima ljube im gojzerice i čizme. Pozvani su na Princeov posjedPaisley Park, Princea promašuju za petnaest minuta, s menadžeromrazgledavaju i cedeteku u kojoj je i njihov “Let it be”. Po povratku izAmerike nastupaju u velikoj dvorani hale Tivoli, ispunjavaju je do

posljednjeg mjesta i početak koncerta ponavljaju sedam puta, jer im raditehničke greške u električnoj napetosti, nakon nekoliko taktova otkazujecjelokupno ozvučenje. Zagrebački koncert počinju srpskim guslama,beogradski s prerađenim Miloševićevim govorom: “Braćo Srbi! Vi steovde bog i batina. Mi nećemo dozvoliti da vas siluju. Mi vam togarantujemo.” Dok u Parizu i Londonu snimaju prvu verziju “Kapitala”,bolesti i smrti bliskih prijatelja. Odlučuju ne izdavati ploču i nastanjeni ulondonskoj ambasadorskoj četvrti Kensington Gardens priređuju otmjeniparty na kojem se pojavljuju Nick Cave, Depeche Mode, Wire, KLF, LastFew Days, 23 Skidoo, Holger Hiller, Sinead OʼConnor i drugi.

1990. Na jesenskoj bosanskoj turneji slikaju se u Jajcu i na mostarskommostu, a u Sloveniji počinju turneju po industrijskim krajevima. U Šentjurjukod Celja zbog slabe promocije na koncert dolazi pet ljudi. Band odlučujeda im korektno odsviraju cijeli sat i pol dugački program. U prosincunastupaju u termoelektrani Trbovlje na petnaest stupnjeva ispod nule,posjetioce na snijegu i mrazu dočekuju s trbovljanskom limenom glazbomi mažoretkinjama, po metar visokom snijegu vode ih na zasavski Kum igoste u čast svoje desetogodišnjice.

Taras Kermauner u intervjuu Mladini izjavljuje: “Laibach smatram takorećiza jedini izvorni umjetnički smjer u slovenskoj kulturi danas. Nisu miposebno simpatični ali su, vjerujem, jedini”. Laibach priređuju party-je u“Reichstagu”, kako zovu svoje radne prostore.

1991. Ustanovljuju državu NSK, “državu u vremenu, a ne u prostoru”,idealnu državu, “koja je bez zemlje, bez fizičkih granica i koja dnevnoobistinjuje utopiju”. Prave i izdaju putne isprave i stječu više državljana odVatikana. Izdaju opsežnu, dugo godina pripremanu knjigu o prvoj dekadiNSK te snimaju ploču “Kapital”. “Zapadna Evropa se udružuje naekonomskim a ne na etičnim principima, iz straha ne iz nade”, tvrde uintervjuima. “Demokracija je samo popularno ime za razvijenitotalitarizam.”

Maja Megla