Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti

7/18/2019 Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti

http://slidepdf.com/reader/full/milivoj-solar-teorija-knjizevnosti-56d63f389b8ed 1/162

Milvoj Solar

TEORIJA KNJIŽEVOSI



UrednicaMIROSLAV A VUČIĆ

RecenzentiALEKSANDAR FLAKERDRAGUTIN ROSANDĆĐRICA VINJA

Grafčka urednicaDANIJELA KARLICA

Naslovnu stranicu izradio

ŽIVKO HARAMIJAKorektoricaLIANA CIKOTA

I izdanje

© ŠKOLSKA nGA dd Zagreb 1976Nijedan dio ove knjige ne smije se umnožavati,fookopirai ni na bilo koji način eproducratibez nakladnikova pismenog dopuštenja.

CI dospan u Nacionalnoj i sveučilinoj

knjižnici Zageb, 45000

ISBN 3-033

Tisak: GRAFIČKI ZAVOD HRVATSKE, do.o. Zagreb

MILIVOJ SOLAR

TEORIJAKNJŽVNOSTI

XX. izdane

�škkjZAGB, 2005.



<pb" HtkVECT SPLITF;SK FKE

� jN/1 .

If,'.� . D • " _. � -

PEOVO PRVOM DANJU

Ova je knjga namenjena encma rednjh la tdentaknjževnot ma onma j e žele poznat onovnm pojmovmateore jževnot nekm onovnm pblemma znantvenog pavanja ževnot Ona pokava objant tate poreklo potreb najen pojednh pojmova koj e najeće rabe teorj jževnotptt ga vrhe zatke metode pavanja jževnot oogćt m nek orentac razltm pravcma razvoja vremeneznano o knjževnot. Natojao am da zbor problema nanzganja bd prtpan vame bez obzra na njegovo obrazovanje

prethodno poznavanje teorje knjževnot al am e pr tome trogovao takvh pojednotavnjvanja kva b mogla dovet ptanjepotreb da e vjek zadrž ona razna znanot o knjževnot podkoje matram dana ve ne mje ć n tekća knjževna krt ntknjževnoteorjka knjževnokrtka pblctka a najmanje paknatava knjževnot

Mlm ne potrebno poebno nomnjat am e panjtako zamljene knjge reo mnogm tekoćama Neke od njhprozlaze z nerjeenh termnolokh problema neke z tanja vremenoj znanot o knjževnot a eke z protlovlja zmeđloženot predmeta j e obrađje potrebe za krtkm jednotavnm zlaganjem U kojoj am mjer po takve tekoće vladatto naravno treba da de tate. m jedno tom ml pozortko ov knjg ne treba hvatt ocent o zlaganje tavneznantene teorje knjževnot nego kao zlaganje koje treba lžto vod azmevanje odnono tavno razvanje znantveneteorje jževnot. Reeno poredb ona e odno prema teorjknjževnot o to e prema teorj ahovke gre odno poetnca kojoj e dode pt pomn naela kombnatorke pozcone greal kojoj je pa najveć do povećen ptama o pravlma kretanjagkako e opće može zavrt ahovka parta

Natala je ova knjga na temelj deetogodnjeg kva kojetekoh na katedr za teor metodolog proavanja knjževnotOdjeka za komparatvn knjževnot lozofg fakltta grebDa je napem zravno me potao rad a tdentma tom mlona je zamena o tavno zlaganje one grđe koja lž tek o



1. PRRODA KNJIŽEVNOSTI I POUČAVANJE

KNJIŽEVNOSTI

NAZIV I POJAM KNJI ŽEVNOSTI

Knjževnost je osobta vrsta ječne djelatnost, pa rječ »knj-ževnost«, koja je vedena rječ »knjga«, malokad upoebljavamo

u šrem smslu kao nav a sve ono što je napsano objavljenouglavnom u knjgama. Rječ »lteratura« opet, kojom se ponekadslužmo jer je postala meunarodnm termnom, vedena od latnske

rječ liera, slovo, dobla je u nas redovno uže načenje onačuje upravlu knjge članke o nekoj šroj tem l nanstvenom području.Kao nav a knjževnost upoebljavamo ponekad rječ »pvo«

al ona pak ma uglavnom uže načenje, jer je vedena rječ»pjesma« upućuje na ralku meu jedne velke skupne knjževnhdjela, koja se nva »poejom«, ge skupne, koja se občno nva»proom«. Najčešće se tko rječ »knjževnost« u svagdašnjem govoru u nanost upotrebljava u užem smslu: msl se na one ječnetvorevne koje se ralkuju od svagdašnjeg, občnog govora od

govora u svm onm ljudskm djelatnostma koje nemaju osobtuumjetnčku svrhu fnkcju. Kko upravo t osobta svrha funkcja

9



povezje jiževnost s onom ljdskom djelatnošć koja se zove »mjetnost« naziv »književnost« potebljava se zapravo redovno ssl m j e t n i č k e k n j i ž e v n o s t i

No i pri takvoj potrebi naziva »književnost« valja imati na mda znanstveni pojam književnosti zahtijeva točnija određenja pri čemnas pimisli vezane za riječ »knjiga« kao i one vezane za »slovo« iliza »pjesma« U ostalim nazivima mog lako zavesti njiževno djelovalja zato odmah napomenti nipošto ne mora biti nžno zapisanoPostoji golemo podrčje tzv smene književnosti koja s jedne straneprada dalekoj prošlosti kada pismenost bijaše nepoznata ili veomarijetka a koja s drge strane obhvaća i nipošto nevažn smen

predaj nta koje i danas nastaj mnogobrojne književne vrste poptsvremenih legendi ili viceva npr Takva se književnost može različitoshvatiti i ocjenjivati može se čak i sprotstaviti pisanoj književnostido te mjere da se za nj zahtijeva novi naziv ponekad zato nailazimoi na razlikovanje izmeđ smene i mjetničke književnosti ali nemasmnje da neke temeljne osobine stvaraačke moći jezika dolaze doizražaja i jezičnim tvorevinama koje nis zapisane i koje se neprenose na isti način kao pismom tvrđeni tekstovi Zato je za razmijevanje prirode književnosti i za analiz znanstvenog pojmaknjiževnosti i te kako važno imati na m i činjenic da književnostpostoji i kao smena književnost

Nadaje pimisli vezane za riječi »knjiga« ili »slovo« mog izazvatipomisao da književnost vja shvatiti naprosto kao skp književnih djelaosobitih svojstava Premda to nije posve netočno jer se pročaanjknjiževnosti prirodno bavimo prije svega književnim djelima valjaimati na m da književnost ne čine samo djela književnost je djelat

nost i pisaca i čitatelja; ona je odnos kojem djelo »posredje« da bidošlo do osobitog sporazmijevanja Književnost je odeđena instcijakoja pretpostavlja da pisci na neki način oblikj i izražavaj odeđenaiskstva i spoznaje koje čitatelji mog razmjeti jer ih na određeninačin znaj i mog čitati njiževnost ne postoji bez čitatelja ilislšatelja; nj čine atori djela i pblika i jedino zajamnomdjelovanj svih tih trij čintelja može se razmjeti priroda književnostikao što se može i odrediti znanstveni pojam književnosti

Na kaj valja reći i da shvaćanje književnosti kao jedne mjetnostipa i na taj način stvoren naziv »mjetnička književnost« zahtijeva dajaobjašnjenja Prije svega treba napomenti da je tradicionalno pove-

10

zivanje mjetnosti s ljepotom dovelo i do naziva lepa književnost,koji s često potrebljavali naši stai poetičai Taj se naziv očvao i naziv beletristika (prema francskom belles leres lijepa književnost) ali se danas takav naziv potebljava jedino značenj tekjednog dijela književnosti glavnom romana i novela ako je danasosim toga izravno povezivanje ljepote i mjetnosti često osporavanopojam mjetnosti veoma se različito shvaća i određje raznolikimsvremenim znanstvenim i lozofskim teorijama Zbog toga je s jednestrane došlo do tao neodređenog značenja pridjeva »mjetnički« daje teško razabrat može se njime dovoljno odditi književnost a sdge se strane svremena znanost o književnosti mnogo bavi i ivi

jalnom književnošć kao i nekim oblicima smene književnosti zakoje je teško stvrditi da ih valja smatrati mjetnošć Gledamo li takona književnost kao najšire shvaćen jezičn djelatnost osobite vrsteta osobitost i ne mora biti shvaćena kao osobitost mjetnosti pa sesvremeni pojam književnosti može shvatiti ponekad i šire od pojmamjetničke književnost

Ipak okvo određenje književnosti i danas se veže z mjetnostjer je osobitost jezične djelatnosti koj prepoznajemo književnimdjelima teško opisati odrediti i imenovati izvan okviog shvaćanjaknjiževnosti kao mjetnosti U m j e t n o s t se pri tome može najšireoediti kao dhovna djelatnost kojoj moć izražavanja i oblikovanjadovodi do stvaranja tvorevine osobitog smisla i vriednosti mjetničkihdjela Ona kljčje stvaralaštvo sama stvorena djela i njihovo doživljavanje a mjetnička djela sadrže iskstvo i znanje oblikovano iizraženo na takav način na kakav inače ne bi moglo nastati niti bi semoglo izraziti Za razlik lozoje i znanosti koje nastoje ostvati

ne sstavn si zbilje na temelj općavanja razmišljanja i tvrđivanja općih zaonitosti mjetnost se koristi maštom i oblikovanjem:prodnoj već poizvedenoj ađi kao što s kaen boja ton ili jezikmjetnik daje takav novi oblik kaav postaje nositeljem posve osobitihznačenja Umjetnik tako stvaa nov zbilj koja na svoj način dajeljdskom život nov smislen dimenzij Umjetnost otkriva novesmslene odnose ntar ljdskog svijeta stvara čitave nove mogćesvjetove i obogaćje iskstva pojedinaca novim životno važnim spoznajama

Pojam književnosti tako se ipak teško može razmjeti izvan okviog pojma mjetnosti pa i veoma različita svremena shvaćanja

1 1



piode kiževosti edovo ovj ili oj i osobitost kji-ževosti dovoe u južu vezu s osobitošću umjeosti Vlj pi tomeipk pomeuti pedost pi odevju pojm kjiževosti moguimti i eki dugi odosi Kjiževost je jezi djelost, p je zumljivo d se zlik između kjiževih djel i dugih jeziihtvoevi mogu žiti u lizi jezik Kjiževo djelo, tkođe, itoešto zi, oo je pem tome ki zk ili susv zkov, p seosoitost kjiževosti može žiti i u zlikm meu tipovim ilivstm zkov Suveme ligvistik i semiotik u tkvim su

pokušjim odeivj pojm kjiževost postigle bez sumje utje cje ezultte, li z ost o kjiževosti uglvom j još uijek sklo

d zdži, bem u oijetciji, shvćje kjiževosti ko umjetostiNjvžiji je tome zlog što se smt d shvćje kjiževosti koumjetosti još uvijek jbolje uv utoomiju kjiževosti. Kjiževost, ime, može iti u službi odgoj, obzovj i zliitihuej, ko i posto zoode koj e ukjuuje ikkvu stvlkusudju ittelj. O i td ostje kjiževost, li jezi bitkcij, peošeje i izžvje iskustv koj se ie e i mogli oblikovti iti izziti, biv umje, ko e i potpuo izgublje.Čii se zto d tek oj pisup kjiževosti s kojg se kjiževost zmt pvestveo ko umjetost omogućuje d se o shvti i pouv u oome što je smo joj svojstveo, to je stvlštvo koje em smom sebi deđee svhe

Kko kjiževost ko umjetost peosi iskustv i zj ovjestv osobit, smo joj smoj svojstve i, o se može s jede ste odediti u okviim jezie komuikcije, s duge seste može odediti ko osobit vst spozje. o upozov su

dv odos bit z shvćje pojm kjiževosti: odos pem jezikui odos pem zbilji Ob su odos, međutim, juže povez: kjižev djel sdže eke živoo v že pouke, i te pouke postoje,i mogu se zumjeti, jedio zto što su osobit i peeseeKjiževost je tko istoemeo spozj i komuikcij, p se smozbog poeb zstvee ize može zm bilo petežo s jedogbilo petežo s dugog spek

1

NEVNOS I EZIK

d se kjiževost ziv »umjeost ijei, želi se glsti kk je upvo jezik o gđ od koje se gdi kjiževo djelo i kko jeijeic d se kjiževost ostvuje u jeziku bit z zumijevjejezie piode. ime je ujedo glše osobit položj kjižeosimeđu osim umjetostim. Kjiževost se služi jezikom ko slikstvobojom, kipstvo kmeom, glzb toovim, ecimo, li jezik ije

piod gđ, ego je već i sm izuzeto slože duhov tvoevi. Oblikujući jezik kjiževost, dkle, oblikuje ešto što je već obliko-vo; o e smo d se »gdi od jezik ego se »dogđuje

jezik. Zto bez zumijevj piode jezik em i zumijevj piode kjiževosti kjiževost je uvijek osobit jezi pojv.Kjiževo se djelo tko e može shvtii ko se jpije e shvti

ko jezi t voevi, što će eći d se mo petpostviti kko se oojpije zuijev ko bilo koj jezi tvoevi Zto ko oo što

je ekom jeziku zpiso, ili bilo koji dugi i utvđeo,zovemo t e k s t o m (pem lskom tetum kje, tki, svez ijei), kjiževo je djelo tekst koji vlj jpije shvtiti ko bilo kojitekst. Kko, međutim, zumijevje tekst ovisi i o k o t e k s t u(pem lt. ontetum skup tko, pepleteo), tj o ooj petpo-stvljeoj govooj ili misooj cjelii uut koje izeeo ili pisodobiv odeđeije zeje, tek kjiževi tekst zjedo s koteksommože dobiti siso kjiževog djel A to zi d je z shvćje kjiže vost i posebo vžo odediti kk se zbiv zumij evj e kjiževog tekst.

Uzimo, ecimo, eeicu: »Ubili su g ciglm. se eeic

može shvtiti ko izvještj o eko zloiu, i tko ćemo je zumjetiko smo je poitli p u Večeem listu tome će s, dkko,jiše zimti je li o istiit ili je izmišlje, ecimo di sezcije. kv š pvestv ei itees upvlj u velkoj mjei i smo -zumijevje, je kd se pitmo o tome je li to isti, mi se i u

zumij evju osl jmo tzv stvi kotek st, što poizl zi izijeice d m je jvžije u tom iskzu kko se o odosi pemekoj zbiljskoj situciji Ist eeic, međutm, etak je pjese IvSlmig i ujdo jezi slov. Čitmo li tu eeicu u pjesmi,

zumijeve postje dugije, je više ije vžo di li se o zbilj-skom zloiu. Pite o istiitosti postje besedmeto, p se še

1 3



razumjevanje v še ne može osont n na kakav stv kontekst. »bsu ga cgama« dobva značenje skjčvo u okvr pjesme a cjea sepjesma razumjeva opet na temeju cjene našeg skstva u kojem»ubjanje cgama« može zazvat čtav nz pms a ujedno prmjećujemo u tekst mnoge osobne koje ne bsmo n zapaz ako bse rado o zvještaju o bojstvu.

Tako kad čtamo:

b su ga cgama: crvenm cgamapod zdom pod zdom pod zdom

zamjećujemo da se pt ponavja gdje se »zočn dogodo« da se

kazvanje neprrodno gramatčk nepravno om zarezma. Takvaponavjanja brojn zarez ovdje npošto ns svšn. Naprotvponavjanje je posebno upozoo na neke rječ a zez su nas naveda pojedne rječ čtamo shvaćamo na nek načn sprekdano zdvojeno; one kao da se »nabacju« poput cg a sve zajedno dajedojam da je zrečeno vše no što b se stm rječma mogo zreć kadatakvh osobna teksta ne b bo Na taj načn »sožen« tekst kao danas pozorava kako ga vaja razmjevat drgačje no što razumjevamo bo koj tekst

Btna je pr tome kao što vdmo razka načnu čtanja; onauvjetuje razumjevamo rečence z stvog konteksta z kontekstacjene vasttog skustva To će reć da u nače postoj mogućnost dabo koj tekst počtamo kao knjževn tekst čm smo zbog ovh onh razoga phvat da ga ne razmjevamo na temeju stvogkonteksta. No občajen pojam shvaćanje knjževnost zahtjeva dasm tekst sadrž barem neke osobne koje barem sugeraju kako ga

vaja čtat. pravo zbog th osobna knjževna djea razkujemo odneknjževnh tekstova; pravo one pozoravaju da se knjževno djeosuž jezkom na osobt načn. ezk kao da svraća pažnju sm na sebe;on kao da se osamostaljuje sve u njemu prstne dmenzje smsamog se pojavt a razjevanje vše nje upućeno na stv kontekst.njževno djeo postaje samosvojna jezčna tvorevna pa ga pamtmotako reć zbog njega samoga. Zato se može reć da je svak tekst kojegzadržavamo pamćenju skjčvo zbog njegove osobte jezčne skture načeu već knjževno djeo Sv eement jezčne komunkacjepr tome ovoj ono mje mog doć do zražaja pa zvk značenje

14

ska nagovještaj mašta osjećaj m s kao da se na nov načnsklađuju stvara se dojam koj se često nazva »umjetnčkm dožvjajem« Istnsko razmjevanje knjževnost zato pobđje osjećajezazva razmšjanje redovno djeuje popt svojevrsnog otkrća nečegavažnog što ranje nsmo poznava.

Razčt s ptov načn na koje knjževnost uspjeva jezk na temeju jezka ostvat nova značea obkovat svojevrsn novzbju Jednom pretežno poezj to se zbva tako da ječ kao dazgbe svoje svagdašnje občno značenje pojavjuj se red namakao osobta »bća« koja maj vastt žvot vastte šroke mogućnosttumačea osobt smsao pravo kao same ječ Drug put pretežno proz to se zbva tako da nas ppovjedanje ops »prenesu« u neknov svjet dočarane zbje koj se na posve osobt načn odnos premastvom svjetu a treć put dramskm tekstovma kov djaozdočaravaj zzetn svjet pozoce u kojem se odjednom kao unekom čaobnom ogedau vd ono što u zbj nkada ne vdmo.vjek međtm nova je dmenzja razmjevanja jezka na ovaj onaj načn prstna vjek znamo da tako prenesene porke nemožemo razumjet ako se ne osono na cjenu vasttog žvotnogskstva.

Osobtost knjževnost tako se možda najakše može razumjet natemej čnjence koju su bezbroj pta nagašaval kako jževnc tako msoc koj s se bav knjževnošću: ono što je rečeno u knjževnmdjema ne može se nkada bezuvjetno zreć n na kav drgačjnačn. To će reć preprčamo mjtnčk vrjedne sthove unepovratje zgubjeno upravo ono što n njhovu vrjednost. Pjesmu ne čndosovno značenje njoj potrjebjenh rječ nt je čne ms kojesu njma zravno zražene nt pak osjećaj koj su recmo zazvanPjesmu čn kako dosovno značenje ječ tako njhov osobenporedak kao rtam zvk posebna skovtost samh rječ što sesve doduše može opsvat analzrat al se tme ne može ponovtNa sčan načn prozno knjževno djeo govo skjučvo cjenomsvojh eemenata pa se n u koje sčaju ne može svest na bo kojod njh recmo na dej koj je psac mao na um na prču koj jezravno sprčao. Roman se doduše može prepčat a ono btno štoje u nekom roman rečeno ne može se odvojt od cjene romana;»kratk sadržaj« stavov romanopsca o nekm probemma nštane govore o samom roman u kojem su zrečen

1 5



Na takv neponovljivost umjetničkog kazivanja upućuje, osi toga,i jednostavna činjenica postojanja književnosti kao osobite jezičnedjelatnosti. Kada bi se, naie, književno izražavanje oglo u potpunosti zaijeniti neki drgi, jednostavniji i točniji načinoizražavanja, književnost bi iščezla u povijesti ljudskog roda, jer bi sesve što ona ože reći izreklo sažeti i precizni jeziko znanosti ilinesredno razujivi jeziko novinskih izvještaja. Književnost tkopostoji naprosto zato što u ljudsko drštvu obava zadatke koje neože obaviti neki drgi način izražavanja; ona prenosi poruke koje seinače ne bi ogle prenijeti i uobličuje iskustvo koje ne bi bilo oblikovano, pa ne bi oglo ni postojati. Književnost sadrži takvu istinukakva inače ne bi ogla biti ni spoznata niti objavljena.

NJIŽEVNOST I ZBILJA

ko so ustvrdili da se književno djelo ne ože razujeti izstvog konteksta i da književnost u jeziku stvara novu zbiu, todakako ne znači kako se književnost ože razujeti a da se pri toenea na uu nikakav odnos prea zbilji Književnost je dakakostvaralačka djelatnost, ali nitko ne ože poreći da noga književnadjela podrobno opisuju zbiljske ljude i događaje, da su noga praviizvor noštva povijesnih podataka, a da se nogia čak i u najvećiuzletia ašte ože lako razabrati okosnica u posve određenoj zbiljisvagdašnjeg života. Tolstojev roan Rat i mir opisuje tako Napoleonovpohd na Rusiju, s nogi potankostia od kojih bare jedan dioodgova povijesnoj istini, a iz Hoerovih epova svakako ožeonaučiti kako su st Grci živjeli, kako su se odijevali, kako su ratovali,što su islili i osjećali, kao i u što su vjerovali Danteova ožansenaomedija doduše opisuje iagini svijet pakla, čistilišta i raja, alinea nikakve sunje da su Danteove vizije duboko ukorijenjene uzbilji ljudskog života i da brojne sudbine, koje on opisuje, pripadajuupravo zbilji njegova povijesnog vreena. Književnost tako na svojnačin uvijek i govori o zbilji, pa se njezina stvaralačka piroda očituje jedino u toe što njezi n odnos prea zbilj nipošto nije izravn ooponašanje.

Prvi je razlog takvog odnosa književnosti i zbilje što je taj odnos»posredovan« jeziko. Književna su djela, naie, prije svega jezične

16

tvorevine, pa su podložna zakonitostia jezičnog oblikovanja. Jezik je pak s, kao što so već napoenuli, izuzetno složena duhovnatvorevina, pa je i njegov odnos prea zbilji i s do danas dokrajaneriješen proble znanosti i lozoje. No, čak ako i ne ulazio usložena pitanja kojia se bave osobito ozoja jezika, lingvistika iseiotika, posve je jasno da se jeziko, recio, ne ože slikati, negose ora opisivati, te da se ne ože istovreeno govoriti o više događaja, koji se istovreeno zbivaju, nego se ora govoriti tako da seiskazi nižu jedan za drgi To će reći da se prikazati neku zbilju

jeziko ože jedino ako uvažavao teeljne ogućnosti jezika injegovu suktur, pa jiževna sktura ne ože napsto »preslikati«zbilju.

Nadalje, književno djelo ože zbilju opisati ili izraziti jedino uokvir neke književne konvence. K n j i ž e v n a k o n v e n c i j ap toe i nije ništa drgo do upravo onaj teeni postupak zbog kojegprihvaćamo jezk u književnosti ne razuijevao kao bilo koji drgi jezik. Konvencija je upravo tako reći prva »nadoadnja« na jezik ona je takva jezična organizaci ja koja je uvjet osobitog načina čitanjaodnosno slušanja. ek ako netko govori u stihovia konvencija stihaupozorava nas da se radi o književno djelu tek ako netko počinjegovoriti: »bio jedno jedan kralj i iao sina«, i nastavlja pripovijedati o zajevia i vješticaa, prepoznajeo da se radi o konvencijibajke, pa pstajeo da slušao o nestvo i krajnje neobično kaoda je stvo i obično. Bez ihvćanja ikakvh konvencija prkazivanja, jeziko se ne biso ogli služiti u ujetničke svrhe. Čovjek kojiuopće ne bi poznavao konvencije kazališta, recio, ne bi ogao pratitišto se zbiva na pozoici: njeu bi oglo biti sao siješno da kliseora zaisliti kao zidove sobe, sobu kao prostor oeđen sao s strane, a glučevo obraćanje publici kao iskazivanje intinih isli iosjećaja likova oglo bi ga sao zgranuti. Čitatelj koji ne poznajekonvencije lirike ne bi ogao razujeti zašto biso svoje isliiskazivali u ritički pravilni razacia, povezivali ih riaa iupotrebljavali stanke na neuobičajeni estia, a čitatelj roanastruje sijesti, koji ne poznaje konvencije tzv. unutjeg onologa,ne bi ogao ni shvatiti ni povezat značenje riječi koje čak nisu niodvojene inteunkcijaa.

Književno djelo razuijeo tako zato što, tako reći, već unaprijedprihvaćao određene konvencije, koje na oogućuju da neke načine

Teorija kniževnosti 17



govora prihvatimo kao osobit, umjetnički način govora. Konvencijesu poput neke vrste prethodnog sporazuma između autora i čitatelja;nema li tkvog sporazuma, nema ni književnosti, jer bi se svo jezičnosaopćavanje prihvaćalo jedino na onaj način na koji se prihvaća »obično«, svagdašnje jzično priopćavanje

Za razumijevanje odnos� književnosti i zbilje važno je tko prijesvega imati na umu »dvostrko posredovanje«: govoreći o zbilji,odnosno prikazujući zbilju, književno djelo najprije mora bem u nekojmjeri poštovati jezične konvencije, a zatim mora poštovati i određeneknjiževne konvencij, jer jedino one omogućuju da ga razumijevamoupravo kao književno djelo O važnosti jezičnih konenca i ne eba

posebno govoriti svome je jasno da književnost doduše u nekoj mjerimože čak i šiti gramatičke norme - pa s često spominje lientiapoetia, pjesnička sloboda, kao jedno od načela koje važi u književnomgovoru ali ao se pokušava u pounosti napustiti jezične konvencije,može se možda javiti neka nova umjetnost »slikanja« slovima ilizvukovima riječi, ali se ne može održati ono što nazivamo književnošću.

Što se pk če jiževnih konvencija, zanemrimo li njihov vžnostlko može doći do posve pogrešnog svaćanja načina na koji se književnost odnosi prema zbilji Književne konvencije, naime, zahtijevajuda sve u jiževnom djelu bude prije svega podređeno svojevrsnoj logiciupravo jiževnog izražavja Zmajevi u bajci nisu tko ostatak sjećnjana dinosaurse, nego su način na koji bajka prikazuje određenu zbiljuonog segmenta ljudskog života o kojem govori, a isprekidani govor upjesnišu ne proizlazi iz prvobiog mucnja, nego je, naprov, oenavisoko kultivirana književna konvencija, nastala kao rezultat dugog

razvoja Književne konvencije mogu zato vži i onda kada se povijesnazbilja promijenila, pa zato, pozivamo li se na jiževna djela kao nasvjedočanstva o tome kko se nekada živjelo, valja uvijek imati na umuda su životni problemi i shvaćnja prisutna u književnom djelu uvijekUključena u način na koji su upravo i jedino određene konvencijeomogućavae književnu iluziju zbilje Književnost je zbog nužnogosljanja na konvencije uvijek ilzija, pa čk i onda kada se, kao recimou realizmu, poziva na izravno oponašanje zbilje, i onda je način na kojise to ostvarje tkoer samo jedna konvencija.

Književnost tako uvijek na neki način govori o zbili, jer ni maštazbilju ne može napustiti. Književnost polazi od zbilje, u zbilji su

18

utemeljene teme o kojima ona govori, zbiljski su problemi kojima seona bai, zbiljska su pitanja koja se postavljaju u književnim djelimai zbiljska su ešenja koja se predlažu ili se osporavaju. No, vezanostknjiževnosti za zbilju nije tkve prirode da bismo književna djela moglishvatiti kao iskaze o stvom životu ili kao očuvana svjedočanstva opovijesnim okolnostima njihova nastanka. književnim se djelimazrcali život zbiljskih pojedinaca i naroda, u njima su opisani stviobičaji i navike, u njima se javljaju problemi koji bijahu karakterističniupravo za neka povijesna razdoblja, za neke nrode i za neke ljudskezajednice, ali ono što ih čine književnim djelima ne moe svesti nasačuvane podatke o nekim činjenicama i na već oblikovane stavove oživotu i svijetu, na zaključke koji bijahu već izrečeni u znanosti, u lozoji, u religiji ili u politici. Književnost se ne odnosi prema zbilj itako da iznosi već gotove i prije uspostavljene pojedinačne istine, negoona nanovo i na svoj način oblikuje uvijek svojevrsnu cjelinu ljudskogiskustva. Zato književna djela stvaraju vlastite svjetove, koji se premazbiljskom svijet ne odnose kao kopija prema originalu, nego kao jedanoriginal prema drgom originalu.

KNJIŽEVNOST KAO MJETNOST

Kada govorimo o osobitosti umjetnosti i o potrebi da se književnostu prvom redu razumijeva i proučava kao umjetnost, time naravno nijerečeno da umjetničku spoznaju i istinu umjetnosti treba strogo odvojitiod bilo kkve drugačije spoznaje i istine u smislu znanosti i lozofijenpr. Književnost, nravno, ne govori o nečemu što bi postojalo tek unekom posebnom »crstvu umjeos«, niti ona govori to njen jezkmogu razumjeti samo »posvećeni«, niti pk istina umjetnosti pripadanečemu što je sasvim osobito i nedohvao običnom životnom iskustvu,iskstvu odreen vidova znanos i isstvu isnske lozoje Naprov,književnost je sastavni dio svakidašnjeg života i kao tva ona govori oonom istom o čemu govori svki ljudski napor za osmišljavnjem zbilje.Rzlika je samo u tome što književno umjetničko djelo pojave životazahvaća na način koji u sogom sislu ipk pripada jedino umjetnosti,na način oblikovanja posebnog smislenog »svijeta djela«.

Kad kažemo »svijet djela«, time naravno ne mislimo da riječ»svijet« treba shvatiti u smislu svega što postoji. »Svijet« ovdje znači

19



SVRHA I ZADACI PROĆAVANJA KNJIŽEVNOSTI

vao svaralačezična delatnost kniževnost e sastavni dio svagdasnjeg žvota Knževnost se ne predae samo u školama i na sveučilišti�, niti e o a samo »vlasništvo« obrazovanih Svaki e čovekna ovaj onaj nač u neprestanom dodir s kniževnošću, er e životu društvu nzaislv bez ezika, a gde postoi ezik, postoi i kniževnos

.t rodn o e, meutim, da različiti oblici i načini kniže

nou mekog z ažavana dobivau načišći umetnički vid u knizevm dema ajnog značena i da u Široko skai kniževnih delamožemo ra likova dela mae i dela veće umetničke odnosno opće

tue v

edno

Također e asno da između zadovolstva u čitanu

slušanjU manje-više slučano oblikovanih kniževnih tvorevinasvakiašnice i zadovolstva u čitanu romana Thomasa Manna npr,

t golema razlika Stoga možemo reći da smisao za vriednosti ečnog st aralaštva doduše ne mora uviek odgovarati općem stupnuobrazovanja nekog poedinca, ali da e ipak kniževna kultura nera učivi

.dio opće kulture, te da se bez određenog poznavana navećih

knževh ostvarena vlast itog naroda i čovečans tva teško možezamisliti takva kniževna kulura kakvu ahtieva suvremeni život usvim svoim vidovima Kniževnost i obrazovane tako su neraskidivo

ov zi vo ludsko zaednici, a posebno u ono ludsko za dc ko !o e stalo do napretka u smislu obogaćivana sadržaaljudskog žvota svakog poedinca

Govorimo li na ta način o vezi kniževnosti i obrazovana i, premat me, � po bi pozava a niževnosti koa nužno ukučue i procavan kn

evnos, valja naprie upozoriti na razliku između prak-

tičnog I teoJskog odnosa prema kniževnosti Praktično se naime

niženo .šću bavi knievnik koi stvara kniževna dela, čita el koih ožvlava ao umjetnost i time čini da umetnost uopće bude

etn?st, a u šrem smislu i kniževni kritičar, ako se on zadovolava

canem nepo .sreno suda o vriednosti poedinih kniževnih dela,

ako na temeljU h djela stvara nova kniževna dela (što e zadataktzv stvaraačke kniževne tike odnosno kniževne itike kao zasebne� iževne vrste) Teorisk se kniževnošću pak bavi ona ko kniževnadjela pruč va kao posebne predmete za misaonu obradu, ona tko želisp .

nat1podu kniževnosi u celini odnosno prirodu poedinih

knzevh djela Na tu razliku između teoriskog i praktičnog odnosa

22

prema kniževnosti vala upozoriti i zbog toga što osim nihove uza amne uvetovanosti postoe i određene suprotnosti između ednoga idrgoga Premda nema uspešnog teoriskog bavlena kniževnošću bezsposobnosti neposrednog, praktičnog doživlavana kniževnih dela, ipremda e teško zasliti iole viši stpan mogućnost doživlavana

kniževnosi koi ne prati barem neka sposobnost teoriskog razišlanao kniževnim delima, teoriski odnos, nerietko se tvrdi, može razoritineposredno oduševlene poediim kniževim delo Teorečar, kažese, analizira, što će reći: razbia ono neposredno edinstvo umetničkogdela koe čini srž umetničkog dožvlaa; on nastupa tako kao ršitelzanosa stvaratela i zanosa lubitela kniževnosti

Protiv tvog suprotstavlana teoriskog i pričnog odnosa prema

kniževnosti, međutim, govori i naobičnie iskustvo svakog onog tkodoista želi neposredno uživati u kniževnosti Nerieko name, recimoprie svega, na put do doživlaa, koi e moguć tek o delo pravorazuiemo, stoe različite prepreke Mnoge rieči u kniževnim delimanastalim u bližo i dalo prošlosti, ili nastalim izvan užeg životnog

kruga u koem se krećemo, ne možemo neposredo shvatiti u onomznačenu koe im autor pripisue Nadale, mnoge poave opisane utakvim delima nemau za nas ono značene koe su imale ili imau zasvog autora; mnoge osobe i događae ednostavno ne možemo povezatiu clinu dela ako ih ne poznaemo toliko koliko e potrebno da seustanovi nihov smisao u okviru općeg smisla dela To će reći bezmogućnos d se prenesemo u shvaćane života i svieta koe nam ieneposredno prisutno nema ni mogućnosti razumievana, bez razumievana nema ni doživlaa, a doživla e preko potrebe za pravilnimrazumievanem nužno vezan uz neku vrstu teorskog odnosa prema kniževnim delima

Osim toga, tek poznavane velikog broa kniževnih dela različitihvremena i noda može izošiti oseća za stvo velike umetničkevrednosti, er samo takvo poznavane omogućue razviane svih onihsposobnosti za doživlavane kniževnosti koe svatko posedue,a koemože otkriti u sebi tek suočen s raznolikošću oblika i bogatstvomživotnih problema koe kniževnost sadržava Nitko ne može sva

kževna dela doživeti u svim nihovim vrednostima, i to to dauviek pronađe dio sebe, što e nužno da bi se kiževno delo doistarazumelo kao kniževno delo Zato treba tražiti da bi se našlo, a ažitise može tek ako smo upućeni u ono što zapravo tražimo Tko poznae

23



sao njževnos oja neposredno nasaje u egovu najuže rugune sao da će ograničii svoj zor i ie svoju vlasiu uluru, negoneće razujei ni ispravno doživje nii najolja osvarenja svojihsuvreena sugrađana, jer i a osvarenja nisu e zraz neposrednogžioa, nego su aođer izraz onog shvaćanja živoa svijea oje seoglo razv e na eelju nosa p rea neo shvaćanju zajedničesudne čovječansva

ve o uazuje da proučavanje njževns ea da popoogne,učvrs i oogući razujevanje i doživljavanje njževnh djela.Teorijs i praični odnos prea njiževnos ao se, doduše, ogui oraju razliovai, ali se ne ogu i ne siju suprosavlja Naravno,ie nije ope rečeno da proučavanje njiževnosi nea niave druge

svrhe osi da oogući ujenč dožvljaj u on slučajeva adase s pravo ože preposavi da ez neog vida znansvene analzeaav doživljaj zosao. Pojava njževnosi i njena nezajenjva ulogau ljudso dršvu, njeno značenje u ljudsoj povijes en ssaou oviru napora da se spozna i ossli ljuds živo, dovoljno govorei o pore da se njiževnos svesano prouči u sv njen aspeaao ilo oja ga drušvena il prrodna pojava. Posoji zao i opravdan saosalan znansven ineres za proučavanje njiževnosi znanoso njiževnos vođena je aođer on is ljudsi nereso oj

je vođena i svaa druga znanos Nea niavog načelnog razloga zašoi nas isažvanje eijsih procesa, ljnog ili živoinjsog svjeaili načina na oji su ljudi žvjel u prošlos npr., oralo na inodrugačiji način zana od israživanja njževnosi. To ujedno upozorava da i unaoč određeno supnj uzajane uvjeovanosi eorjsog praičnog odnosa prea njževnosi, sposonos za znansveni radna proučavanj njževnos ne rea iješai sa sposonošću za

njževno svaralašvo iževn ne ora nužno sručnja uproučavanju njiževnosi, ni sručnja u proučavanju njiževnosiora njževn.

ZNANOT O KNJIŽEVNOTI

Razgranao i susavno proučavanje njiževnosi u nas se najčešćenaziva z n a n o s o n j i ž e v n o s i (ili njiževna znanos)Ponead se u iso, ili u slično sslu, upoeljava naziv »nj-

24

ževna riia«, al ada valja upozor ao se ja njževne reu o slučaju prošruje u odnosu na uoičajen, adicionalan ssaoKnjiževna riia u nas najčešće označuje prosuđvanje vrjednosipojedinih njževnih dela, e se ao shvaća više ao poean doznanos o njiževnosi nego ao oi naziv za sve vrse eorijsogodnosa prea njževnos

Znanos o njiževnosi djeli se redovno n a p o v j e s n j i ž e v n o s i e o r i j u n j i ž e v n o s i K n j ž e v n a r i i a, ao šo reoso, aođer se česo shvaća ao reći sasavndio znanosi o njiževnosi, al pri oe valja ia na uu njen osoodnos prea eorj povjesi njževnosi, s jedne sane, e pračno njiževno svaralašvu, s druge srane Književna ria av

se doduše prvensveno ocjenjvanje njiževnih djela, e se u osslu ože donele odjelii od povjesi i eorje njiževnosi, al jeaj njen zadaa, ocjenjvanje njževnih vrjednos, olo sožen inogosro sprepleen sa svi oni či se avi znaos o njževnos da je za shvaćanje prrode iževne rie i uporee nazva»njiževna ria« neophodno upozor are na sljedeće

prvo redu ea sanu da njiževna riia nje sljučivozrcanje sudova o vrijednosi pojednh jiževnih djela opravdavanjeavh sudova. Knjževna ra avi se aođer upućivanje unjževne vrijednos, e ia ao i neu posredniču ulogu zeđudjela čaelja Analizo pa pojedinih djela, sineič sudova opojedini auoria, epohaa sl, oji su u njževni iaanerjeo prisun, ona u oj jei zadire u povijes i eoriju njževnosda ju je ešo očno u popunos razgranči od znanos o njževnosi u cjelin

Osi oga rea reć da njiževna riia nje ne ože i nea

jednosa vna prjena općh zaoni osi (oje su uvrdi le eorja ipovijes jiževnosi) na pojedinačan slučaj (pojedno njževno jelo).loženos vrednovanja pojednh njiževnih djela ao neponljivhindvidualno vrjednih vorevna zahjeva da odnos njievne riei znanos o iževnos ude nepresano uzajano davanje prianje;opć sudovi o zaonosia njiževne proizvodnje oslanju se najednačne zaljuče o vjednos pojedinih njiževnh djela i ou.

Na raju ea spoenui da njiževna ria ože ii i saosalna svaralača djelanos Ona je ada nea vrsa »njiževnosi onjiževnosi«, j ože se shvaii ao jedna njževna vrsa pored

25



thn, ujeće odnosno vještina pjesništva), što bijaše radicionalninaziv za sustavno učenje o načelima proizvodnje književnih djela.Naziv »poetika«, međuim, danas često ima i nešto drugačija značenja:njime se označuje sao dio suvremene teorije književnosti (učenje oknjiževnim vrstama npr.) ii pak učenje o pjesništvu kojim se rukovodepojedini jiževni pravci ii razdoja (poea humanizma i renesanse,poeika ekspresionizma, npr) odnosno pojedini pisac (poetika AntunaBranka Šimića, npr.). Poekad se poetikom nazivaju i načini oblikovanja koji se odnose samo na neke književne vrste (pka roana,poetika radidrame, npr.).

smislu koji odgovara nekim navedenim užim značenjima poeteupotrebjava se i naziv k n j i ž e v n a t e o r i j a. njiževne teorije,naime, znače neka povijesno odreena teorijska uopćavanja o svrsi izadacima književnosi te o odgovarajućim načinima kiževnog oblikovanja poedinih vrsta. Za raziku od opće sustavnosi kojom teorijaknjževnosti želi obuhvaii čitavu poznatu književnost, jiževne orijevezuju se za iskustva pojedinih razdoblja, pravaca ii uže određenihkniževnih pojava; u njima se nastoji naknadno odrediti i izraziti nekokjiževno iskustvo ili zactati određene pravce nekog budućeg razvoja.

ESTETIKA, LNGVISTIKA I SEMIOTKA

Kako suvremeno znanstveno israživanje na sv područjima pratidinamčna suradnja razičitih znanosti, isprepletanje njihovih etoda itzv. interdisciplini pristup pojedinim pojavama, ni znanost o iževnosti ne može se razmaai izvan šireg okvira onih znanosti koese izravno ili posredn također bave književnošću. To važi kako zaznanost o književnosti u cjeini tako i posebno za poedine njenediscipine kje su prirodno više upućene na ove one srodne znanosi.Povijest književnosti tako je očito upućena na povijesnu zanost,književna kritika - ovisno o vastitoj etod i orijentaciji oslanja seu manjo ili većoj mjeri na neko lozofsko učenje o vrijednostima iina neku teoriju kulure, a teorija književnosti se danas najčešće izravnopovezuje s estetikom, ingvistikom ili sa semiotikom. Prema tome,također, i mnoge ruge znanosti, kao siolgija, psihologija, etnologijaii matematika, npr., imaju često znatnog udjea u proučavanju književnosti, ali se razmaanje odnosa teorije književnosti i tih znanosti

28

još uvijek ograničava na samo neke pojedinačne metodološke orijenacije, o čemu će bi govora tek u posjednjoj gavi ove knjige. Estika,lingviska i semioika, međutim, do te su mjere danas vezane s teorijomknjiževnosti da na njih već ovdje vaja posebno upozoriti.

Različita suvremena shvaćanja prirode umjetnos i osnovnih načinanjena proučavanja, kao i razičita suvremena shvaćanja opsega u kojemlingvistika reba da zahvati i prolematiku znanosti o književnosti,onemogućuje pri tome da se odnos teorije književnosti prema estetici,s jedne sane, i odnos teorije književnosti kao i cjelokupne znanosti oknjiževnosti prema ingvistici, s druge strane, odredi unutar jasnoutvrđenih granica. Načeno možemo ustvrdii da se esteika bavi onimšto je zajedničko svim ujetnostima da se pita, dakle, o prirodi i

oblicima umjetnosti kao posebne judske djeanosti a da lingvistikakao znanost o jeziku razmatra, prirodno, i književno djeo u okvirusvog općeg napora oko utvrđivanja prirode jezika i načina na koje jezikkcionira kao sredstvo sporazuijavanja Ipak soženi odnosi izmeđuestetike i teorije književnosti, te između teorije književnosti i lingvistike, mogu se razumjeti tek ako barem okvio imamo u viduplodonosan, mada ne i jednosmjeran, razvoj kako estetike tako isuvremene lingvisike

E s t e t i k a (prema grčkom aisthtis osjetni, što se tiče osjećaja) ima korijene u ozofskom razmišjanju o prirodi umjetnosi veću grčkoj lozoji, ai je kao filozofska znanost, odnosno ozofskadiscipina, obikovana tek u okviru novije sustavne i znanstveno orijentirane lozofije Sam naziv, a također i nastojanje da se umjetnostshvati kao posebno područje sustavnoga ozofskog studija, potječeod Aexandera Gottieba Baumgartena (1714-1762), a u neku rukuobveznim dijelom svakog lozofskog sustava estetika posaje u o

zojama njemačkoga kasičnog ideaizma Tako, npr, Georg WihemFriedrich Hegel (1770-1831) estetiku obrađuje kao dio svog lozofskog sustava, shvativši wnjetnost kao ideju koja se pojavjuje uosjetilnom obiku. Razvoj esteike non njemačkog klasičnog idealizma, međutim, grana se, uzeto nešto pojednostavnjeno, u dva osnovnapravca. Ti se pravci doduše često pokušavaju međusobno upopunjavai povezati, ai se ipak načeno raziae ne samo u metodama i načinimaproučavanja umjetnosti, nego i u osnovnim ciljevima kojima težiproučavanje umjetnosti. S jedne sane postoji jasno izražena namjerada se umjetnička djela opišu, analiziraju i razvrstaju prema nekim

29



srodni osobinaa e da se ako usposavi neki susav svih pojedinačnih ujenosi i israže evenualne sičnos i razke eđu djeiarazličiih ujenosi. S druge srane ope razvija se lozofsko razaranje prirode ujenosi akvo razaranje koje izvan susavnihešenja i unaprjed određena shvaćanja o oe šo su ujenička djeažei iznova posavii probee načenog određenja ujenosi i razuijevanja njene sudbine u suvreeno svijeu. Dok se u prvosučaju ože govorii o neko uspoređivanju rezuaa eseike i eorijeknjiževnosi u drgo sučaju ozofsko razišjanje o književnosidodiruje se i prepleće više s književnokčki raspravaa o pojediniknjiževn djelia no sa znansveno probeaiko eorije književnosi No baš povodo og posljednjeg osnovnog pravca u eseici

valja reći da eorja književnosi svoje načene savove česo ueejujeu neko ozofsko shaćanju prirode književnosi u suvreenosvijeu e odnos ozofije ujenosi i eorije književnosi ne sijebii nikada popuno izvan obzora proučavanja književnosi.

L i n g v i s i k a (prea a lingua, jezik govor) akođer iaporijeko u lozofsko razaranju probleaike porijeka i bii jezikaTakva su razaranja uz porebu uvrđivanja pravinog načina govorai pisanja dovela do opsežnih znanja šo ih skupiše g r a a i k a (odgrčkog grammati thn vješina uijeće pisanja) i r e o r i k a(od grčkog rhtori thn govorničko uijeće) Na eelju ihiskusava obikovaa se u devenaeso soljeću lingvisika kao posebnaznanos koja se bavi jeziko preežno sa sajaiša njegova povijesnograzvoja i usporedbi izeđu različiih jezika devenaeso sojećueđui Wilhel von Hubod (7671835) razvija širu osnovicuza zv. opću ingvisiku koja reba da razara jezik prije svega kaoizraz »duha pojedinog noda« dok se u dvadeseo soljeću prije

svega unuar škole koju zasniva Ferdinand de Saussure (85793)ingvisika ueejuje kao znanos koja razaa jezik kao sredsvo sporazuijevanja i na o razvija široko zaišjeno proučavanje jeziakao specične srukure koja suži prenošenju obavijesi ingvisikudvadeseog soljeća odikuje od ada očnija siseaizacija posojećihznanja o jeziku proširenje kruga ineresa za proučavanje i suradnja snogi drugi posebni znanosia.

Prisupivš jezični pojavaa na nov način nasojeći da opiše iobjasni kako nkcionira jezik suvreena je lingvisika u nogo čeuplodno ujecaa na razvoj proučavanja književnosi. Velki dijelo

30

upravo pod ujecje ingvisike književno se djelo počinje razaraiprije svega kao jezična vorevina a ie se okrvaju posebne osobineknjiževnosi kao ujenosi i posebnos književnosi kako u odnosuprea drugi ujenosia ako i u odnosu prea znanosi ili ozoji. Razvijeni znansveni eodaa i novosvoreni pojovniaparao koji se služi u proučavanju jezika ingvisika je nadaljeoogućila brojne uvide u srukur književnog djela i u nači �e kakočiaej odnosno slušaej razuije poruku književnog djea. Sirina iobuhvanos odee ingvisike dovela je ako i do shvaćanja kakoeorija književnosi reba da bude izvedena u popunosi iz onih spoznaja do kojih je doša lingvisika. Takva se shvaćanja razvijaju jošuvijek u okviru pojedinih znansvenih eorja ii hipoeza pa eđusručacia znanosi o književnosi prevadava uvjerenje da eorjaknjiževnosi reba bii relaivno saosalna znanos odnosno bareposve saosana znansvena discplina akva discipina koja se ožei ora korisii rezulaia lingvisike ali koja u prvo redu oranasojai razvii vlasie eode proučavanja književnosi kao saosvojne pojave.

najnovije vrijee eđui sve su češća nasojanja da se probleaika eorje književnosi razara u okviria nove znanosi oznakovia i znakovni susavia koja se naziva s e i o i k a ilis e i o l o g i j a (prea grčko smeon, znak) Osnivačia seioike saraju se aerički ozof Chares Sanders Peirce (1839194)i njegov nasavljač Chares Morris (9011979) s jedne srane a većspoenui francuski lingvis Ferdinand de Saussure koji je u okvirusvoje srukurane ingvisike već naznačio porebu i osnovne eodenove znanosi o znakovia s druge sane. Odnosi ingvisike i seioike nisu ni do danas sasvi jasn određeni ai se bez daljega ožeusvrdii da se seioka izuzeno brzo razvija jer se njena eodaproučavja znakova i odnosa eu znakovia i znakovni susaviapokazaa izuzeno podonosno u anaizaa i objašnjavanjia svihpojava judske kuure.

Teejni je poja sei oike z n a k šo će reći osobi lju dskiproizvod koji se ože nešo označii znak »znači« nešo drugo nošo je on s on »preslikava« neki podaak ili pojavu a da ne oraiai nikakvu prrodnu vezu s i podako ili pojavo. Seioikase danas uglavno razija u pravcu anaize znakova odnosno u pravcuanalize saog odnosa označavanja nju zania kako je uopće oguće

3 1



označavanje kakve vrste znakova postoje i kako je moguće da znakoveprepznajemo tj kako je moguća komunikacija i koji uvjeti morajubiti zadovoljeni da se uopće ostvari komunikacija Zato je semiotikaredovno usko povezana s teorijom informacije i njene metode u pravilunastoje da se približe matematičkoj točnosti i provjerjivosti kakvuzahtijevaju prirodne znanosti

ako je književno djeo jezična tvorevina a jezik čini znakovnisustav prirodna je veza između teorije književnosti i semiotike prekoanaize jezika S druge strane opet i sama književna djela mogu seshvatiti kao znakovi osobite vrste pa se u tom smislu može govoriti os e m i o t i c i k n j i ž e v n o s t i koja eba metodama i pojmovimasemiotike obrađivati područje književnosti Takva su istraživanja

međtim nastala u okviru jedne orijentacije u proučavanju književnostikoja se naziva »salizam« pa će o njima biti kasnij govora akosemiotika književnosti još nije do te mjere razrađena discipina da bio njenim temeljnim zasadama i rezultatima postojao visok stupanj sugasnosti valja jedino reći da je utjecaj semiotike na suvremenu teorijuknjiževnosti izvan svake sumnje ali što se tiče odnosa teorije kiževnosti i semiotike uglavnom prevladava mišjenje koje odgovaraodnosu između teorije književnosti i lingvistike semiotička isaživanjateoretičari književnosti shvaćaju kao jedan od načina kako sama teorijaknjiževnosti pokušava izgraditi vastite metode i vastiti pojmovniaparat analize književnosti

Na kraju ovog poglavlja vaja reći da se u nas još uvijek porednaziva »ingvistika« upoebljava i naziv f i o l o g i j a (prema grčkom phios, prijatelj ljubitej i lgos riječ govor znanost) ali jeuobičajeno da se nazivom »oogija« označuje znanost koja na temeljujezika i kiževnos ali i ostalih manifestacija društenog života nekog

naroda proučava cjeokupnu kultur jednog naroda ii skupine srodnihnaroda (klasična ologija slavenska loogija) Treba također spomenuti da se naziv »ologija« upotrebjava često i u smislu svogproučavanja i tumačenja kultih činjenica koje se temelji na isaživanju pisanih spomenika (umjetničkih tekstova, dokumenata povijesnih zapisa i sL) te u tom smislu označuje i dosta široko ali uglavnom povijesno orentirano proučavanje književnosti

32

ŽA PODRČJA TEORIJE NJIŽEVNOSTI

Razgranat i zbog toga u mnogo čemu neodređen sustav znanosti oknjiževnosti složeni odnosi teorije književnosti s poviješću književnostii kniževnom kritikom te nogoska njena uvjetovanost razičitimučenjima razvijenim u okvir estetike ili lingvistike sve to onemogućuje da se jasno ograniči područje teorije književnosti i da seunutar tog područja strogo razgraniče neki sastavni dijelovi discipineii uža probemska poučja Tek uvjetno ako imamo u vidu i tradicijuproučavanja književnosti i razvoj nekih novijih pravaca u studijuknjiževnosti može se govoriti o nekim relativno zasebni užim podrčjima unuta teorije književnosti odnosno o takvim područjima

znanstvenog proučavanja koja se izravno mogu ukopiti u teorijuknjiževnosti kao znanosti o prirodi i obicima umjetničke književnosti

tom smisu središnji dio teorije književnosti čini učenje o analiziknjiževnog djela zajedno s učenjem o književnim rodovima i vrstamaKnjiževnost se naime razvija u nizu posebnih oblika književnih vrstate je proučavane načea obikovanja ojedinih književnih vrsta odpresudne važnosti i za razumijevanje književnosti u cjeini i za razumijevanje načina na koji se unutar svake vrste obikuju pojedinačnaknjiževna djela pravo taj di teorije književnosti s najviš e se pravanaziva poetikom jer poetika od svog osnutka bijaše zamišjena kaoučenje »0 pjesničkom uijeću kao takvo i o pojedinim njegovimoblicima« kao što je rečeno u uvodim rečenicama AristotelovePoetie Proučavanje književnih vrsta opet pretpostavlja određenonačeno razmatranje prirode književnosti a iz shvaćanja prirode književnosti prozlazi i shvaćanje osobina pojedinih književnih djeaodnosno prouavanje načia kako se književna dela mogu analizirati

Poetika se dakle može zamisiti u skladu s tradicijom kao učenjekoe se razvija od razmaanja opće prirode književnosti preko analiepojedinačnog književnog dela do razatranja njiževnih vrsta kaoonih posebnh oblika unutar kojih se ostvaruje svako pojediačnoknjiževno djl

ako je književno djelo međutim jezična tvorevina učenje oanalizi književnog djela uključuje posebno razmatranje jezika književnog djea S t i l i s t i k a (od riječi »stil« koja se objašnjava u odgovarajućoj gavi ove knjige) tako se može shvatiti kao poseban dio teorijeknjiževnosti kao onaj dio koji povezuje ingvistiku i teoriju književ

3 eoa knjževnos 33



ost. S obzrom a postoae mogh pravaca u gvsc u zaosto kževost područe ststke u ekm e slučaevma šre a u ekmuže određeo. Ststka ekad bva tako shvaćea da obuhvaća gotovoceokupo probematsko područe teore kževost dok premadrugačm mšema oa eba da zahvaća samo oa do teorskogproučava kževost ko se bav ezkom kževog dela.

Kko se u alz ezka kževog dela opet susrećemo s probemom obkovaa sthova kao posebog ača govora svostveogedom velkom deu kževost v e r s f k a c a (prema lat.vrsus, sth) se može shvatt kao poseba do stlstke ko se bavproučavaem ača a ko se oblkuu sthov. Buduć da e umećepravea sthova međutm važa do umeća oblkovaa poedh

kževh vrsta versfkaca kao proučavae prrode stha te ača oblka sthovog govora sthovh kževh vrsta ačešće uskladu s adcom proučavaa kževost e shvaćea kao doststke ego kao posebo područe teore kževost.

a krau ada e posede po važost treba reć kakozeađuuće bogat a u mogo čemu eedstve razvo zastveogproučavaa kževost posledh desetleća zahteva da se uutarteore kžvost razmoe eke avaže metode pravc suvremeog proučavaa kževost. M e t o d o l o g a p r o u č a v a ak ž e v o s t tako dodše zravo e do teore kževostal e problematsko podrče proučavaa ača svrha zastveogstražvaa kževost tako teso povezao sa suvreem zastvem radom a teor kževost da bez oretace u suvrememmetodama sredstvma clevma poedh pravaca u zaost okževost postae ezamslvo bo kkvo pozavae osova teorekževost sm toga mogostruke veze zmeđu razlčth učea u

okvru estetke gvstke semotke pa ekh drugh zaost kaopshooge socologe l etooge pr. s teorom kževostodoso sa zaošću o kževost u cel daas teško da se mogu razabrat a kamol ocet zv okvog pozavaa oh metoda cleva koe ud bogato razoko suvremeo proučavae kževost u šroko lepez razčth mogućost daeg razvaa užog apredovaa makar preko povremeh zabuda.

34

2 ANALIZA KNJIŽEVNOG DJELA

LOLOŠKA ANALZA TEKSTA

Kge koe tko e b čtao odoso koe tko e b mogao čtata tkav ač mu to omoguć razumevae hova ezka u smsuumetčkog dožvaa e bsmo mog azvat kževošću; kževost se ostvarue tek u surad autora dela publke; oa ekomukaca zeđu psca čtatela a kževo e delo svoevrsaporka kou autor upućue čtateu. Razumevae te porue ovs obrom uvetma čtatel mora razumet ezk a koem e deo psao

to razumet ga e samo površo (što e ugavo dovoo zasporazumeve u svakodevm stuacama); o mora shvaćat ekeokve amere autora koe prozlaze z prka u koma e deoastao; mora adae pozavat verovaa občae mšea arodakoem delo prpada mora mat a umu adcu kževog zražavaa poedh kževh vrsta; mora a rau posedovat čakodređe smsao za ase ezčog zraza za određee rtmčke glazbee efekte koma se delo često suž u većo mao mer.Sv t htev aravo retko su spue u potpuost te samo mabro kževh dea prhvaćamo eposredo odoso tek za ma bro

35



knjiženih djea uvjeti za književnu komunikaciju dati su čitatejuneposredno njegovi prirodni sudjeovanjem u nekoj društvenojzajednii. ećin vjeta za razuijevanje književnih djea šireobzoru va steći posebni brazvanje, a za brjna književna deaporebna j i posebna pretdna anaiza na teeju koje tek ivaoguće d ruk njiženog djea neko razumie kao dista književnuetičku poruk.

jedinstven sku atra, dea i puike anaiza knjževnogdea rirdno ia psebnu uogu, jer de čini izazište svih razmaana o kjiževnosti, pa i razatranja o autoru ii o pubii; deo,tako rei, sjedoči o svo autou i upućuje na načine kako ga pbikarazumijeva, rihvaća, čuva ii jednostavno odbacuje i zaoravja.

Anaiza de zato je poazište svake teorije književnosti, iako se vajačuvati da se u takvoj anaizi ne igube iz vida oni stvi odnosiknjiževne komuiacije u koia književnost jedin postji kao književnost.

Ko književno djeo čini pie svega tekst koji, tako reći, stoi prednaa kao predet pručavanja, u svrhu postizanja uvjeta za razu-mijevanje njiževnog djea oebno je prije svega s teks staviti uone odnos koji mogućuju njegvo razumievanje kao književnosti. anaizi teksta ogu s et razikvai pojedini postupci koji suženekj vrsti prpree za anaiz teksta kao književng odnosn ujet-ničkog djea. Ti s postupci tđivane pravog teksta tvđianjeatostva datirae el i ntar. Naravn da u bjni su-čaevia pedini od tih ii sv ti pstpci neće biti prebni; to susučajevi kada s naprije djeičn i u cjeini isunjeni uvjeti zarazeanje. gi sučjvia, eti, posebno kad je riječo dei daeni od nas u postoo ii vreensko sisu,

svi ii nei o psa bit će ugavo neopodni. t v r i v a n j e r a v g t e k s t javja se kao probem

kda zbog oog ii onog razga postje ng varijant teksta istgdjea, varijt kje se u vej ii manjj jeri raziuju, izaivajućite noic tme oja j od njih izvoa i kja je ajbojadnon uječi najrednia. I u noviji kjiženm ekstoviapostoje brojne razike kje čsto nastaju zbog tiskski pgešaka iiautovi naadnih promjen u pnovno tiskanom tekst, a št se tičestriih teksa često je eban goem napor i mijeće a se razaberešto vja shvatiti ka pravi izvi test nekog djea. Zbog važnosti

36

poznavanja izvoog teksa i njegovih varijanata, koje opet ogu bitičak i bje od izvoog teksta ii od ong teksta oj sa autor smaanajboji, pripeau se s mnogo da i uz pznave čest veasženih etoda tzv. k r i t i č k a i z d a n j a pjedinih jea, va,naime, izdanja u kojia se navodi snvni tekst naj t ji ssaa njboji, a uz njega i sve pznate ijante.

t v r i v a n j e a t o r s t v a i d a t i r a n j e od veie svažnsti za rzumijevanje književni dea u sučaeima kada pogrešku odreivanju vremena nastaka nekg jea, ii činjenica što se onpripisuje jednom a ne drgom autr, utječu na razumijevanje nogšto je u djeu rečeno. Treba reći da se pri tome ponekad važnstutvrđivanja autrstva precjenjuje, jer za bojna književna djea nije odveće važnosti da i nam je poznat njegov autor, ai iso tako vajaupozoiti da za razumijevanje pojedinih djea neće biti svejedno kmeih pripisujem.

K o m e n t a r o m prea atinskom cmmntarius, zapis, dnevnik) se nazivaju biješke, napomene i popratna objašnjenja kojima seneki tekst žei pribižiti čitateju. Koment je tako rezutat prethodneanaize teksta; u njemu se tmače riječi za koje se pretpstavja da ihčitatej ne može neposredno razumjeti u onom značenju u kjem su utekst upotrijebjene, upozorava se na priike u kojima je djeo nastalona određene sobine njegova obika ii na značenje njegove teme, anavode se obično i rezutati utvivanja pravog teksta, autrstva,datiranja te sporvi oko tih probema i s. Time komentar nerijetkoveć postaje sastavni di analize književng djea, ai je njegova svrhapretežno ipak u takvoj naizi koja tekst tek priprema za čitanje irazumijevane ka i za eventuan dajnju anaizu.

Proučavanjem navedenih postupaka u pripremanju teksta, prijesvega u srhu izdavnja, bavi se a psebna nauka u okvir znanstio književnsti t e k s t o o g i j a, a zbog orijentacije staije ioogijena izdavanje osobit strijih tekstova i njihovu anaizu u navedenomsmisu, ti se postupci mgu obuhvatiti i zajedničkim imenom lološkaanalia teksta. Sa stajaišta teorije književnsti fooška je anaizadonekle pripremni posao, ai pos koji je često od izvanredno veikevažnosti, a osim toga posao koji zahtijeva mnogo znanja, umijeća imukotrpnog rada, što se pnekd nepravedno zapostavja u odnosu naknjiževnoteorijsku anaizu ii književnoitičku ocjenu.

37



bičaj enih rečeničnih sklopova u kojima se oni redovno pojavljuju, taposlovica sugerira smisao koji će svatko prihvatiti s obzirom na vastitoiskustvo. Ona može značiti svojevrsnu pohvau mladosti baš kao ipokudu, jedno shvaćanje života u kojem »ludost« ima svoih čari i nijenaprosto nešto što zaslužuje osudu, kao i određenu mudrost veogživotnog iskustva koje bagonaklono, ali ne i s uvažavanje, gleda naneiskustvo mladosti. Takve široke mogućnosti razuijevanja bivajutvorene djelovanjem čitavog niza činiteja; zvukovna podudarnostdviju riječi, izostaljanje glagola, izbor dviju osjećajno različito »obo-jenih« predodžbi i stav koji je ujedno opća teza, a da ipak upućujesamo na konetno razuijevanje, pri tome igraju presudnu ulogu Sveto, naime, upozorava kako i oni elementi jezika, koje inače u svakodnevnom govor rijetko uzimamo u obzir mogu upravljati ssao uređenim pravcima A to znači da već u tom jednostavnom slučajuimamo posa sa skturom koja je tako reći »nadograđena« na običnujezičnu srkturu

Mnogo veća i soženija književna djea no što je spomenuta poslovica imaju dkako i mnogo složeniju struktur, pa njihova analizazahtijeva poznavanje čitavog niza analitičkih pojmova i temeljnespoznaje cjeokupne teorije književnosi Veliku pri tome teškoću činiraznoikost njiževnih djela, kao i raznolikost u pristupima njiževnoznanstvenoj analizi, koja je u tradiciji proučavanja književnosti bilaprovođena ne samo na razičite načine, nego i s različitim konačnimnamjerama Zato temeljne naičke pojmove valja uvijek uzei u nekojmjeri uvjeno; oni uvijek pripadaju samo jednoj orijentaciji i u praviusu pogodniji u primjeni na samo određene tipove književnih djea, doksu u drugim sučajevima manje pogodni ili se mogu primijeniti jedinoko pristajemo uz posve određeno, uže shvaćanje književnosti Ipak,nei su pojmovi temeljni za suvremenu teoriju književnosti, pa iakose često javljaju razlike u točnijim određenjima i u nazivima, suvremeneanaize najčešće polaze od razikovanja slojeva književnog djela i razike između pana izraza i pana sadržaja, a najčešće upotrebjavajupojmove motiva, teme, motivacije, fabue i sižea, kompozicije, pri-povjedača, ika i ideje.

ako teorija o s o j e v i t o j s t r k t u r i književnog djelanastoji opću sruktur književnog djea opisati tako što utvruje barem temejna soja, koji se mogu uvjetno razikovati ako želimo shvatiina koji se način neka jezična tvorevina razumijeva upravo i jedino kao

40

književno djeo o su soj zvuka, soj jedinica značenja i sloj svijetadjea

Z v u k o v n i s o j može se shva na melju jednostavne činjenice što riječi u književnom djeu zvuče na određeni način i što smzvuk izgovorenih riječi može bii neki samostalni eement značenjaBez podudost u zvučanju ječi »mladost« i »ludost« npr, navedena,posovica ne bi bila ono što jest. Čitav iz postupaka, koji su posebnočesti u poeziji (rima, ritam, meodioznost), upućuje kako u čitanju ilislšanju književnih djela svjesno ili nesvjesno moramo paziti i na»tijelo« riječi, a ne samo na njihovo značenje Stoga riječi kao određeneskupine gasova koji imaju vlasite međusobne sličnosi i razlike, tekoji stoje u nekom odnosu prema zvukovima ili šumovima u prirodinpr, odnosno prema gazbenoj organizaciji tonova ili nekom posebnomosjećaju ritma, igraju relativno zasebnu uogu u skturiranju nji-ževnih djela

S o j j e d i n i c a z n a č e n j a može se opet razlikovati natemelju isto tako prirodne osobine jezika: svaka iječ napose ima svojeodređeno, reavno utvrđeno značenje, tvo značenje koje omogućujenormano sporazumijevanje Čitajući ili sušajući književno djeonikada ne zapažamo riječi neovisno o njihovu značenju Riječi jezikakoji ne poznajemo tako npr. uopće ne možemo ni čuti ni prihvatitikao riječi, čak i njihove zvukove često čujeo različito od njihovastva zvučanja, povodeći se za unapijed poznam zvukovima odnos-no glasovima jezika koji znajemo Neko osnovno značenje pojedinihriječi nužno se zato javja u svakom književnom djelu kao soj koji semože posebno izdvojiti to je sloj razumijevanja značenja rječi, aitakvog razumijevanja koje nije ujedno i istovremeno i razumijevanjeumjetničke tvorevine

Za razumijevanje poke koja će biti shvaćena kao umjetničkaporuka, naime, potrebno je da značenja pojedinih riječi dobiju posebnozajedničko, opće značee, a to opće značenje sastoji se u tome što natemeju poznavanja značenja svake pojedine riječi i ostalih elemenatadjea postajemo svjesni svijeta što ga djeo prikazuje Čitajući tako,npr, Baad Ptric Krmpuha Mosava Krleže, zamjećujemo najpri-je zvuk riječi i njihov posebnu intonaciju. Posebno to možemo zapazitiako se ne služimo u svkodnevnom govor kajkavskim dijaektom, panam kajkavština tog djela neposredno svraća pažnju na zvukovni sloj.Drugi soj, sloj jedinica značenja, pojavljuje se onda kada razumijemo

4



značenje svake riječi, za što je, ako nismo kajkavci, potreban čak

ponekad i poseban napor odnosno objašnjenje. Ali ni značenje svake

riječi nije samo po sebi dovoljno da Balade Petrice Kerempuha shva

timo kao umjetničko djelo Značenje pojedinih riječi eba da se poveže

na kav način da se u našoj maši pojavi sviet koji pjesme u Baladama

oblikuju, osobit svijet sadanja, nepravde, oora i pobune; svijet ironije

i porge, užasa i ljepote istodobno, svijet koji može odgovoriti npr i

nekoj predodžbi o tome kako je živio dio hratskog naroda u prošlosti,

ali koji je isto ako upravo onaj svijet što ga čine jedino i isključivo

Balade Petrice Kerempuha. To je eći sloj, s l o j s v i j e t a d j e -

l a, sloj koji čini smisleni sustav svih onih značenja što smo ih prepo

znali u pojedinim riječima, u njihovi zvukovima i u svim ostalim

elementima jezične organizacije.Osim tih temeljnih slojeva, ponekad se u sklopu takve teorije

razlikuju i sloj ideja i sloj aspekta s kojeg je viđen svijet djela, a

postoji i učenje, razvijeno osobito u okvirima estetike, da je od od

lučujuće važnosti za razuijevanje umjetničkog djela razlikovanjeizmeđu prednjeg plana i pozadine. Za prednji plan bitno je što

književno, kao i svako umetničko djelo, biva ostvareno kao nešto

»zbiljsko«, u našem slučaju kao jezična tvorevina koja ima neko

značenje kao bilo koja jezična tvorevina i naprosto nešto opisuje ili

pripovijeda. Umjetnički dojam, međutim, nastaje pravo zbog toga što

je osobitost umjetnosi da nas taj prednji plan upućuje na sražnji plan,

na pozadinu, koja nije naprosto ono što je prikazano, nego upućuje na

jeda n drgi, dublj i smisao, na nešto što se ne može samo analizom

prednjeg plana, ili pojavnosti kao takve, doživjeti i razumjei.

Bez obzira na to kko je dalje shvatili i razvijali, teorija o slojevima

književnog djela u svakom slučaju upućuje na važnost određenih

odnosa između nekih elemenata književnog djela, pa omogućuje da seanalizira kako zapravo možemo razumjeti složene poruke koje amknjievnost prenosi A upravo u tome postoji i neka razlika prema u

tradiciji znanosti o književnosti često prisutnog razlikovanja između

o b l i k a i s a d r ž a j a.

Oblik i sadržaj, naime, pojmovi su kojima se nastojalo upozoriti

na činjenicu da književna djela »sadrže« određena iskustva i spoznaje,

koji su onda na neki osbit umjetnički način »oblikovani«. Odbljes

je takvog značenja pojmova sadržaja i oblika kada u svakodnevnom

govor kažemo da nam neo ispriča »sadržaj« nekog romana ili lma,

42

recimo I tada se, naime, pretpostavlja da postoji neka jednostavna

osnovica djela u priči i likovima, koja je onda na neki poseban način

ispripovijedana i obrađena u romanu ili filmu. Za znanstvenu analizu,

međutim, takva su shvaćanja u najmanju rku nedostatna, a teškoće u

razlikovanju između sadržaja i oblika tako su velike da su ti pojmovi

uglavnom napušteni ili su dobili posve osobito značenje unutar nekih

teorija. Zamisao da nekom već unaprijed poznatom sadržaju valja

pridai neki oblik, naime, odveć podsjeća na misao da književno djelonastaje tako što naprosto ono što želimo reći »odjenemo« u neki tobože

umjetnički oblik: poezija bi, recimo, nastala naprosto ime da rečenice

nižemo u manje ili više jednolične nizove i da ih povežemo rimama.Da se takvo shvaćanje ne može održati jasno je i zbog toga što danas

književna djela shvaćamo i prihvaćamo uvijek tako reći jedino preko

oblika, pa jedino oblik upućuje na ono što bi se moglo shvatiti i kao

sadržaj Zato su nam u analizi književnog djela poebne rge temeljne

razlike i drugačiji temeljni pojmovi. Binu ulogu tako danas igra prije

svega razlikovanje između izraza i sadržaja

IZRAZ I SADAJ

Razlikovanje između izraza i sadržaja preuzeto je iz skturalnelingvistike i semiotike, a u teoriji književnosti od velike je važnos,

jer omogućuje da se književno djelo sagleda s dva različita ključna

aspekta, odnosno da se analizira s jedne sane na p l a n u i z r a z a,

a s druge strane na p l a n u s a d r ž a j a U najširem smislu, premda

ne i u određenim lingvističkim teorijama, izraz i sadržaj odgovaraju

de Saussureovim pojmovima označitelj i označeno, kojima je ute

meljitelj strkturalne lingvistike želio opisati srukturu lingvističkog

znaka: u svakom lingvističkom znaku, recimo riječi »pas«, možemo

razlikovati između onoga što je naprosto glasovima oblikovano (riječ

»pas« nekako zvuči i možemo je rastaviti na glasove »p«, »a« i »s«)

i onoga što je tim glasovia označeno (što odgovara, recimo, pojmu

psa, kojega možemo zamisliti). De Saussureu je osobito stalo da zapa

zimo kako jedinstvo tako i razliku između označitelja i označenog: u

jeziku su označitelj i označeno nerazdvojno povezani, jer riječ »pas«

uvijek označuje psa, ali se isaono, u apstrkciji, mogu odvojiti, što

lako zapažamo ako se prisjetimo da se pas može označiti i latinski

kao canis ili engleski kao dog, a da unatoč promjeni označitelja

43



suvremenim analizama književnog djela ne gubi s uma činjenica da se

do plana sadržaja u književnom djelu ne može doći ako se ne analizira

plan izraza, a to znači ako se prije svega ne uoči na koji nam način

književno jelo uspijeva omogućiti razumijevanje nekoga smislenog

svijeta koji je samo u njemu sadržan, a ipak je važan za razumijevanje

smisla svega što postoji oko nas i u nama.

TEMA, MOTIV I MOTIVACIJA

Gledano s aspekta izraza, književno je djelo sastavljeno od riječi,

uključenih u rečenice, koje su opet uključene u neke veće cjeline poputstrofa, prizora, pjevanja i poglavlja, recimo Te su riječi uvijek na nekinačin izabrane i na osobit su način složene, tako da njihov izbor iredoslijed omogućuje da djelo prenese osobitu, samo njemu samom

svojstvenu poruku Gledano s aspekta sadržaja, riječi dobivaju odre-đenije značenje u rečenicama, a rečenice opet u većim cjelinama, nakraju u okvirima cijeloga djela, koje »predlaže« čitatelju određenusmislenu cjelinu, vlastit »svijet« koji on može uspoređivati sa zbiljskim

svijeto, a koji može zamisliti na temelju vlastitog iskustva Zbog togamožemo reći kako svako književno djelo, već kao jezična tvorevina,govori o nečemu, a kao jedinstvo svih svojih izražajnih elemenata onouvijek govori o nečemu što se može shvatiti kao jedinstvena cjelinaTo omogućuje da se t e m a (prema grčkom tMa »ono što je po-stavljeno«) odredi kao jedan od temeljnih pojmova analize književnog

djela.

U tradiciji proučavanja književnosti tema se uglavnom shvaćalapretežno s aspkta sadržaja, pa otuda proizlaze i određenja poput: »temaje ono o čemu se govori«. No, pri takvim određenjima teško je izbjeći

pomisao da tema u književnom djelu u potpunosti odgovara predmeturazgovora ili predmetu kojeg obrađuje znanstvena rasprava. Tako jetek u širem smislu tema doista ono o čemu se govori, ali uzmemo li uobzir i za književnost odlučujuće važan aspekt izraza, za temu knji

ževnog djela najvažnije je upravo ono na što djelo u cjelini upućuje, ato je ono što povezuje i čini relativno jedinstvenim sve dijelove ielemente književnog djela. Zato se tema u teoriji književnosti može

odrediti kao j e d i n s t v e n o z n a č e n j e d j e l a.

Takvo određenje teme, naime, već unaprijed upozorava da se tema

književnog djela ne može shvatt posve na ist način kao tema no

46

vinskog članka ili znanstvene rasprave, er književna tema nije naprosto

»uzeta iz zbilje«, nego je uvijek rezultat obrade. Možemo tako, doduše,

reći da je tema Shakespeareove tragedije Othelo ljubomora, ali nam

mora biti jasno da je slučaj jedne ljubomore, koji je Shakespeareobradio, ujedno i mnogo širi i mnogo uži od opisa i analize nekoga

zbiljskog slučaja ljubomore. Širi je, naime, nužno zato što je Othelova

ljubomora samo primjer u kojem se izražava i zrcali čitav jedan mogući

splet ljudskih sudbina, a uži je zato što su karakteristike ljubomore

opisane isključivo u sklopu jedne ljudske sudbine koja je na posve

osobit način izložena. Tema nekog književnog djela može se tako za

svrhu analize odrediti jedino zato što cjelokupno bogatstvo značenja

nekog književnog djela ipak kao da se okuplja oko jedinstvene okos

nice, koja se tako ipak može odrediti nekim općim naznakama, poputljubomore u navedenom prmjer.

Takve opće naznake dakako ne mogu imati posebno veliku važnost

za razumijevanje pojedinog djela, ali u velikom broju slučajeva mogu

poslužiti kao uporište za dalju analizu. Kažemo li, naime, što je temanekog književnog djela, Ukazujemo s jedne strane na određeni izbor

iz svekolike moguće tematike, koji može i sm biti uvjetovan na veoma

različite načine što opet može biti predmet zasebne analize a s

druge strane upućujemo na takvu obradu kakva je uspjela okupiti često

raznorodne elmente djela oko jedne jedinstvene okosnice Ako smo

tako naznačili da je tema Shakespeareove tragedije Othelo ljubomora,

odnosno razvoj i nužna katastrofa opsjednutosti ljubomorom, onda već

utvrđujemo da su svi dijlovi Othela nekako vezani enomenom u-

bomore, da ljubomora u određenom vidu biva ovdje predmet upravo

kiževne obrade i da se iskustva i spoznaje, koje Othelo prenosi,

svako mogu razmatrati prje svega s aspekta na koj upućuje osjećaj

ljubomoreKako n a s l o v često izravno i sažeto izražava temu, određenje i

analiza teme mogu biti usko vezani s analizom naslova, koji je u

mnogim slučajevima važan element stkture djela. Izbor naslva očito

je važan jer po naslovu djelo »prepoznajemo«, a njime nas pisac često

i upućuje kako bismo djelo barem okvio trebali shvatiti. Ako je tako

djelo naslovljeno Zločin i kzna, recimo kao glasoviti roman Dos

tojevskog tada lao razabiremo da će se raditi o tematici koja tako

reći već unaprijed povezuje zločin s kaznom, a ako je naslovljeno Srce

tame kao poznata novela Josepha Conrada tada naslov upućuje na

47



simbolku unutar koje očito vaja razumjeti i tematiku djela posvećenogopisu putovanja u prašumu. Izbor teme i naslova uvjetova je uvelikekjiževnom tradicijom, književnom epohom i književnom vrstom, aliu granicama takve uvjetovanosti, koju ponajprije valja rzumeti ipoznavti, otvaraju se široke mogućnosti. Upravo te ogućosti anlizaknjiževnog djela ora pokušati razumjeti i objasniti, kako bi upozorilana razoge zbg kojih književno djelo osi upravo određeni naslov iobrađue pravo određenu teu. Također, analiza ora razjasniti iosobito, samostalno značenje naslova i teme unuta smsla cijelog djela

Kako se tea odnosi na cjelinu djela, očio je da se ona možerazlagati, baš kao što se djelo ože razlagati na mnje cjeline i naplau izraza i na planu sadržaa Odredimo li to temu kao jedinstveno

značenje djela, jasno je da se ona može rzlagati na manje značejskejedinice. Tako se dolzi do pojma m o t i v a (od lat mv poetati;srednjovjekn latinski mtivum, poticaj, pokretač, razlog), koji semože odrediti kao a j m a n a t e m a t s k a j e d i n i c a Motivse tako može shvatiti kao najanji di književnog djela koji zadržavaneko relativno saostalno značenje u okvir teme

Uzmio npr. zapis na stećku:

StahBoga moleć

i zla ne mislećOvden ubi me grom

koji čini cjeovito književno djelo s temom tva enuk smrti u kojese ogeda čitav život Pokušamo li tematsku cjelinu ovog zapisa raz-lagati, dolazio d zaključka da svaki navedei redak možemo shvatiikao eku relativno sostalnu smislenu cjelinu unutar tee, dok bi

daljnje razlaganje, npr razbijae rečence: »Ovden ubi me grom«,dovelo do djelova koji s više ni po čemu ne bi mogli svatiti kaodijelovi urav ovog zapisa Naveei zapis na stećku, dakle, čine čeiriuzajamno povezana motiva zaustavljanje, 2. molitva Bogu, 3.odsutnost grijea u to trenu i 4 sr od groma.

Brojnost motiva u jedino kjiževno je i načini njihovapovezivanja vise uvelike o književnoj vrsti kojoj djelo prpada Očitoje pri tome da će važnost analize svih pojedinih motiva biti veća ukraći književnim vrstma (usp o tome analizu motiva u lirskoj pjesmiu poglavlju o strukturi lirske pjesme), dok će u većim književnim

48

djelima anliza nastojati zahvati samo veće cjeline ili samo tipičnemotive.

Motiv se, vlja međutim reći, u teoriji kjiževnosti često shvaća ina druge načine S obzirom na to da se on odnosi u pravilu izravnoprema izvanknjiževnoj stvosti, neki ga teoretičari smaaju tipičnomljudskom situacijom, tj određuju ga kao tipičnu životnu situaciju okojoj neko književno djelo govori S druge sae opet, s obzirom nato da se motivi u mnogim književnim djelima ponavljaju, neki teoretičari smaaju da motiv treba shvait kao ou tematsk jedinicu kojase može prepoznati u mnogim književnim djelima (tako se govori omotivu rastaka zaljubljenih, o motivu ugovora s vragom, o motivuprstena koji čini čovjeka nevidljivim i sL) Takvi motivi često se

nazivaju »lutajućim motivima«Motive očito tema povezuje u cjelinu, ali se izbor pojedinih motiva,

kao i načini njihova izravnog povezivaja u pojedinom kjiževnomdjelu, odvijaju prema nekim zakonitostima, na temelju kojih je izvedenpojm m o t i v a c i j a Termin »motivacija«, valja pri tome najprijenapomenuti, često se upotrebljava u smislu psihološke motivacije,pri čemu se misli na izravne ili eizavne poticaje zbog kojih likovi udjelu misle, govore i djeluju a određene načine Strogo književnoteorijski pojam motivacije, međutim, odnosi se isključivo na načinna koji su uvedeni i povezani motivi u književnom djelu U takvomshvaćanju najčešće se razlikuju vrste motivacije Prva je tzv realistička motivaija koja zahtijeva da se motivi u književnom djeluiabiru i povezuju prema načelu iluzije zbilje. Taj je način karakterstičn za epohu realizma kao i za neke književe vrste, recimokrminalistički roma, a zasniva se na načelu prema kojem se se štoje u književnom djelu opisano temelji na takvoj konvenciji prikzivanja

prema kakvoj ništa ne smije odstupati od onoga što je moguće ivjerojao u zbilji svagdanjeg života Očito je da brojna književna djela,kao brojne knževne vrste poput rcimo bajke ne poštuju reaistčkmotivaciju, ali je baš zato pojam realističke motivacije pogodan daukže kako je iluzija zbilje zapravo samo jedna od mogućih konvencija,koja, dakako, ako je izabrana, zahtieva da se poštuje određena zakonitost u načinima povezivnja motiva

Za razliku od ealističke, tzv. kopoiijska moivaija izuzeno jevažna u analizi brojnih i raznorodni književnih djela, jer ona upućujea nužan zahtjev ekonomičnosti u uvođenju motiva Temeljno je načelo

Teorja žeos 49



te vrste motvije d u književnom djelu ne sije biti suvišnih otivd svki motiv koji je u delo uveden mor imti neko oprvdnje u jelinidjel. Lko je zpziti piere u kojim se krši nčelo tkve motivijeu brojni osobito početničkim romnim neijetko se dog d piso d je zbrvio zšto se neki lik uopće pojvio brojne bi s epizodemoge lko izostviti d t ni u ojem slučj ne bi štetilo jeokupnojpoui romn Zntno je teže uočit još teže ntički obsnit svuslženost tkve vrste motivije u uspjelim djelim li vžnost nčelgotovo intuitivno pihvćmo: o n početku djel is pomno opisuječvo n zidu n krju će se djel glvni junk njeg objesiti kko jeto sžeto objsno teoretičr omizm Viktor Škovski

U nšt mnoj jeri no rve dvije upoebljv se i pojm umetničke motivaie, koji se zsniv n nčelu umjetničkog dojm zhtijev se motivi ovezuu i oprvdju rzlozim prihvćnjonih kovenij koje su priznte u nekoj kniževnoj vrsti ili pohi. Ubji tko reimo ne možemo opisti konketn predio i psihološkiobjšnjvti postupke likov Uvedemo li u nju reisičku motivijunećeo doživjeti d n spjel povezuje motive jer tkv moiviju bji nrosto ne postoji p i njezino uvoenje predstvlo šenjeumjeničog dojm Podjenko tko povezivnje motiv u bji nemože se oprvdti ni kooziijskom motivijom jer je gomilnjenekih otv u bji konveij vrste p ipk i u bji postoji zkonitost motivii; prekršio li tu zkonitost umetniči dom bjkebiv nrušen

Pojovi umjeničke i reističke motivije tko su očito izrzitoprikdni z nizu nčin n koji se povezuju i oprvdvju nizovimotiv u nkim jiževnim vrstm poj kompoziijske motivijeuvodi ns edno u poebu šireg rzmnj kompoziije književnogdjel.

KOMPZICIA FABULA I SIŽE

Govoreći o stuktui i o motiviji već smo uši i u problemenlize komoziije jer se kniževno djelo ito mož nzrti jedinoko prtpostvljmo d se ono sstoji od nekih dijelov koji su nsobit nčin slože Poj k o m p o z i i j prem lt. cmpost,

50

od cmpnr, složiti sstviti uskditi) zto se u teoriji književnostiupotrebljv njčešće z nčin n koji je književno djelo složenoodnosno sstveno od nekih svojih dijelov Pri tome se redovno nemisli n one strukturne elemente koji se mogu rzbrti jedino uproesu isonog rzdvjnj pln izrz i pln sdžj rzovnj slojev reimo nego n dijelove koji se mogu izrvno shvtitko mnje reltvno zsebne jene unut književnog djel o ćereći d u svkom književnom djelu već motivi ko nnje temtskejedinie nposto orju biti n neki nčin rsporeeni i složeni uveće jeine d kod opsegom većih književnih djel lko rzznjemod su nizovi motiv rsporeenih u nekim jelinm poput glv ipoglvlj npr. opet n neki osebujn nčin složeni u onu jelinu kojučini jelokupno djelo j je nčin veom vžn z nizu književnogdjel nprosto zto što i o njemu ovisi hoćemo i neku jezičnu tvorevinumoći rzumjeti i prihvtti uprvo ko umjetničko djelo. Kompoziijknjiževnog djel nime or se rzlikovti od kompoziije znstvenog djel ili od kompoziije političkog govor reimo jer je i onuvjet d književno djelo uspješno prenese uprvo mjetničke poruke.

emeljni nrt kompoziije književnog djel u prviu se možerzbrti već u nčinu n koji je književno djelo izgovoreno ili npisno U govorenom književnom djelu stnke intonij i dugeosobitosti usmenog govor upozorvju sluštelj d su neki delovizsebne jeline u tisknom djelu n to redovno upućuje već nčintisknj stihovi su npr. rsporeeni u nekom rsporedu bično nsredini strnie podijeljeni su često n soe p ztim o je djeloveće n pjevnj; romn je podijeen n glve i poglvlj dm nčinove i slike čk i opsegom ktk novel podijeljen je u prvilun odlomke oznčene obično time što svki počinje retkom uvučenimprem sredini stnie u odnosu prem prethodnim reim. Sve su tooznke koje upozorvju što pis želi d se shvti ko zsbni dionjegov djel p je očito d nčin kko se nižu odlomi poglvljglve i knjige« u romnu ili kko se nižu prizoi i činovi u drmi ilikko se nižu stoe i pjevnj u epu upozorv kko vj pije svegnlizirti kompoziiju. Pri tome je od velike vžnosti što tkvvnjskim oznkm oznčen struktu pojedinih dijelov i njihovrspored ne mor odgovti tzv. unutjem kompoziijskom plnušto će reći nekoj umjetničkoj logii prem kojoj se djelo rzvij. Autortko može nmjeo lomiti neke temtske ili duge smislene eline

5 1



vansim srdstvima razdvaana kako bi izazvao posve osobit učinaknapetosti il iznenađena. Poglavla može završit time što se ne zna

kako e pustolovina unaka završila; ona će konačno završii tekpočetkm drgog poglavla Nadale sthovi mogu loiti struktururečenice a tematske celine u esm često su posve drugačie aspo-ređene nego što bi se to moglo zaklučit na temelu rasporeda stihovai sofa. Sve to upozorava da analiza kompozicie mora pokušat shvatitonu logiku prema koo se razvia i slaže niz motiva koi će činiti delo

a da se ta logika razabire u složenim odnosima kako slagana ako iodstupana od načina na koi upozoravau vanski činiteli kompozicie

Jasno e pri tome da analiza kompozicie mora pre svega voditibgu o konvenciama kniževne vrste koo analizrano delo prpada

Priodno e da će biti reč o drgačiim dielovima i nihovim vezamakada se azmaa lirska pesma od nekolko sthova no kada se razmaa

roman koi zauzima tsuće stranica tskanog teksta. Također e asnoda će se uvelike razlikovati način kako vala analizirati kompoziciupsme koa e namenena usmenom prenošenu od načina kako valaanalizirat kompoziciu drame namienene izvođenu na pozoici iliromana koi izlazi u nastavcima. Zato se elementi kompozicie i nekeokvie zakonitosti načina na koe se analizira kompozicia ogu

odredit edino pmereno poednim kniževnim vrstama a načelnose može naglasiti samo sledeće analiza kompozicie mora poći odedinstvenog celovita značena poedinog kniževnog dela. Ona ebautvrdit koe kompoziciske elemente vala izdvoiti edino u skladu stim značenem te kako vala shvatiti ihov redoslied i nhov rasporedopet samo u okviru celine dela.

Naveću teškoću pri tome čini uočavane razlike između načina nakoi su izdvoeni i zatim povezani dielovi kniževnog dela te načinana koi se slažu i povezuu dielovi u bilo koo i bilo kakvo ezičnotvorevini er zbog prrode ezika svaka ezična tvorevina kou možemorazumeti ima neku kompoziciu. Upravo zbog uočavana te razlike uteorii kniževnosti uvedena e opreka između fabule i sižea.

Opreka doduše vredi samo za tzv. narativna književna djela

(prema lat. nartio ppoviedane) ali e od načelnog značena kakozbog činenice da naratvna dela čine opsegom velik skupinu tako izbog uloge kou ona ima u razašnavanu odnosa između kniževnostii zbile. p tome vala napre napomenut da se poam f a b u l e

(prema lat. fabula priča) ne upotreblava u teorii kniževnosti uviek

52

u posve istom značenu što može izazvai i zabunu. Tako se dostačesto nazivo »fabula« onačue naprost nz mova povezanih premanačelu »noga št se dale zbilo« Faula se zat u svagdašne

govou nerietko poistovećue sa » s drž jem«: prepričati sadržanekoga krimnalističkog romana to znači otprlike navesi niz do

gađaa koi su se zbili o ubostva do okana uce. eškoće takoneodređenog naziva eđutm bivau asne či se prseto a onošto e sadržano u kniževnom delu niko ne može iti edino slied

događaa. misli unaka i nihovi oseai i opisi su svakako ukiževnom delu na nek način prsutni a fabula se a kako e širokoodedili u svako slučau ipak odnosi edino na sled događaa

Zato poa fabule dobiva točnie kniževnoteorsko značene tek

ako ga suprotstavio omu s i ž e a rema ancsk sujet predmet razlog povod sadrža. Siže se nae ože odreiti kao iz

događaa onakav kakav e u kniževno delu dok fabula znači nizdogađaa povezanh i raspređenih onako kako bi se on ogli ogodit

u zbili. abula e tako neka vrsta izvniževne okosnice događaaprikazanih u poedinom kiževn delu T su događai povezaniuročnoposledičnm vezama i pretpostavlau vremenski slied onakavkakav e poznat i moguć u zbli. Siže kniževnog dela u praviluodstupa od tg redoslieda: roman koi oisue život unaka alokadzapoine upravo negovi rođenem kriminalisčk roman načešćepočine zločinom pa se tek onda u isazi vraća na događae oi sumu prethodili i zbog koih se zloin dgodio; ep ki opisue ratnačešće počne kad e rat već pre završetkom i sl. avo tkva

odstupana oogćuu da fabulu ožeo prečati zasebn sižeapa e zatim ože i uspoređivat sa sižeom. Nači na oi kniževnodelo uvodi vlastit re prpoviedana uspoređen s oni redm koi

bi pratio krnošk i uzrnoposledični slied događaa to bivavažni uporištm za uavane osobitos kniževne sre. U skladus oni šo sm već govorii ne reba ni poseno naglašavat da eanaliza sižea čest od izuzetne vanosi u analizi knievnog dela erupravo način ko e priča isprčana govor o toe što e zaa ukniževnom delu rečeno.

53



PRIPOVJEDAĆ, PRIĆA I LIK

Motvi se u književnim djelima mogu nizati prema načeima kojiugavnom ovise o konvencijama književne vrste. U lrskoj pjes onise tako nižu po mogućim spetovima asocijacija, u eseju po logicizakjučivanja, u putopisu po logici opisa pojedinih predjela, recimo.No, čk i u saim motivima naziru se razike koje se dalje razvijajuu načinima povezivanja i dovode do razike između nrivnh i nenra-tivnih književnih djea (kod mnogih teoretičara ta je razlika označenakao razlika između fabulih i neabuih književnih djela). Zbogtoga se motivi često dijee na statičke i dinamičke motive, pri čemuse smata da dinamčki motivi na neki način pokreću radnju, dok sestaički odnose na opis određene situacije. Prema takvim shvaćanjimanativna književna djea naprosto određuje prevlast dinamčkih moiva,što će reći da su narativna književna djea ona djea u kojima se sanjena završeku bino promijenio prema sanju na očeku.

Pripovijedanje bi tako bilo postupak nizanja motiva koji je bitnopovezan s vremenom i događanjem, pa kako svako djelo ima nekipočetak i neki završetak, struktura na nek način zatvorena izmeđupočetka i aja, a koja zbog toga prrodno ima i neku sredinu, nazivase najčešće p r i č o m. Očigledno je da priča govori o nečemu što sedogodilo u nekom vremenu, tijekom kojeg su se zbie neke pomjeneOčigedno je također da priča može bii ispričana razičitim sredstvima(tzv lmska priča nije isprčana samo rečima, recimo) i na različitenačine, ai da je uvijek netko mora ispričati. U suktu priče tako jeuoga p r i p o v j e d a č a nezaobilazna

Prpovjedača valja razikovat od autora književnog djela, jer prem

da je u nekom širokom smislu autor dakako onaj tko je ispripovijedaopriču u vlastitom romanu, pripovjedač je uvijek samo uoga koju zasasvim određenu priču autor dodjeljuje bio samom sebi bilo jednojosobi u djeu, bio posebno za tu svrhu izmišljenoj osobi. Pripovjedačse ne može poistovjetiti sa zbiljskom osobom autora čk ni tada kadanastupa kao da izravno pripovijeda prču o vlastitom životu, jer čk itada on piše umjetničko djelo, a ne pripovijeda o sebi s namjerom daga upoznamo ao stvu osobu; i tada on žei da sve što o njemusaznamo isključivo saznamo iz njegove umjetničke priče on izgrađujei tada određenu uogu prpovjedača kao osobe koja se može jedinorazabrat iz njegova djela. Zato valja srogo razikovat analizu autora,

54

koja se kako može provoditi, recio zbog ktuopovijesnih, psi-hooških, pa i književnoznanstvenih razoga, od analize pipovjedačakao književnoteoriske kategoje.

Važnost pipovjedača lako je razabrati već iz činjenice da mu se ubrojnim književnim deima posvećuje razmaanje koje obično već upočetku objašnjava kako pisac žei da shvatimo neku temeljn per-spektivu iz koje će, tako reći, proizaći riovijedanje. Tako su čestenaznake o nađenom rukopisu ili opisi čovjeka koji će prpovijedai, ilipak naznake o liku u djeu koji će preuzeti ulogu prpovjedača. Takopočinje, recimo, oman Dktr Faustus Thomasa Manna:

»Uvjeravam svom odlučnošću da nikako ne želi svoju osobuprogurati u vi red ako ova piopćenja o životu pokojnog AdrianaLeverkhna, ovu pu i zacijeo samo privemenu biograju genijanogmuziča koeg je subina tko strašn kaznia, koji se digao u visinei brzo se s nji smoglavio, započnem s nekoliko riječi o saomesebi i svojim prilima.«

Prjevod M Mezulića

U tom pimjeru vidimo i stav pipovjedača prema gavnom ikuromana, pa u tom smislu i prema priči koju će ispičai, a takav savnas omah i upućuje kko autor žei izravno upozoti na razliku kojaće postojati između »njegove vlastite priče« i »prče koju će ispričatiprpovjedač« u njegovu omanu.

Tko se vidi da je za analizu pripovijedanja važna razlika u načinuna koji se pipovjedač odnosi prema priči. Pipovijedanje tako može

biti izveeno kao i da nea pripovjedača, pa se u tom smislu čestopravi razlika između mimeze, što označuje neposredno prkazivanje, idegeze što označuje prikazivanje prepričavanjem, ii se pak ta razikanaznačuje engleskim terminima telling (pričanje, prepričavanje) ishowing (pkazivanje, dramatzirano prikazivanje). Ta razika možebiti važna za anaizu jer upućuje na načine kako se prča želi ispričati,no valja napomenuti da oa nema i vrijednosno značenje, u sisu daje jedan način u načelu boji ili lošiji od drugoga, što se ponekadpokušavao obrazagati.

Druga je važna razika priča li pripovjedač priču u prvom ii utrećem icu, što je očito važno, jer izravno pripovijedanje u prvom cu

55



sugerira neku subjektvnost, pa uloga prpovjedača kao da se namjeožei ukoniti, dok pripovijedanje u trećem licu dae neki ton veće

objektivnosti i, čini se, nužno ukjučuje pripovjedača. Da se ipak radiviše o tehničkim posupcima nego o nekim nužnim binm određenjima,međutm, pokauje primjer prpovijedanja u drugom licu, koje gotovoparadokslnom igrom uvlačenja čitateja u svijet djea pokauje svusloženost prpovjednog stupka u omanu tala Calvina Ak jedne

zimske nći neki punik:

��Počinješ čitati novi roman Itaa Calvina Ak jedne zimske nći

neki punik. Opust se. riberi se. Odbaci od sebe svaku drugu isaoPusti neka svijet koji te okružuje iščene u neodređenost. Vrata je

najbolje atvort; ia njih je uvek upaljen teevior Reci im odmah:'Ne, ne želim gledat teeviiju Podigni glas, ako te ne čuju: 'Čitam!

Neću da me ometate! Možda te nisu ni čui kad je tamo takva bukareci gasnije, vič: 'Počinjem čitat novi roman Itala Cavina! Ii, ako

nećeš, nemoj to reći, nadajmo se da će te pustiti na mru.«

Prijevod P avičića

Također valja upoor na raiku imeđu onoga »ko govori« i»ko vidi«, jer se može lako raabra da se prpovijedanje odigrava u

fokusu, žarišu jednog lika, be obia na to što se priča može pričatii u trećem licu, pa se čini da je priča pripovjedač Zato teoetičari čestogovore o fokalzac, koja može biti važan eement analie, jer postoje

i djela u kojima nemamo uvid u junakove misli i osjećaje, pa se tada

govori o »vanjskoj fokaliaciji«, kao što postoje i brojna djea u kojima

se ogu naći više unutjih žarišta, čije prepletanje i križanje ožedati iuetne dojmove.

S obirom na opću ulogu pripovjedača, nadalje, čest se praviraika ieđu poudanog i nepoudnog prpovjedača ada, naime,ppovjedač priča prču na takav način da povremeno iričito kaže, iibarem daje naslutiti, kko mu je ponat njein avršetak, pa čakauima nepsano stajaište prema likovma i bivanjima koje opisuje,radi se o pripovjedaču kojem kao čatelji uveike vjerujemo, u čije se

iskae na neki način poudajemo. To je tv. pouzdan prpovjedačkoji u nekim sučajevima nastupa i tako kao da u je sve ispri-povijedano, pa čak i ono što uvjetuje prčanje i bivanje, ponato u

cjelini do najsitnijih pojedinosti. Takav se pripovjedač onda čestoodređuje kao sveznajuć prpovjedač. Za raliku od poudanog i

56

svenajućeg pripovjedača, nepouzdan prpovjedač prpovijeda na

način koji se ne raikuje od načina kako bi pču mogao isprčati nek

od iravnh sudionika u bivanju Njegovo je pričanje određenougavnom njegovim gledištem, njegovi verovanjima i osjećajima dote ere da mu ne možemo vjerova više no bio ojem iku. Takvopričanju onda se ne može prpisati objekvnost, a dojam prče najčešće

uveike ovisi upravo o tome što čitatej sam mora aključit o svemu

što se bilo u prči, te kakvo to načenje apravo ima u cjelini knji-ževnog djea.

Pripovijedanjem, opisima te iravnim inošenjem misi i osjećaja,u književnom se djelu obikuje l i k kao nositej određenih prepo-

naljivih ičkih i psihičkh osobna. Lik je torevina književnog djela,kojega smo iravn svjesni u procesu čitanja, jer gotovo neposrednomožemo amisl tko su i što su likovi ostvaeni u književnim djelima,

kao Othelo, Raskojnikov, Petrica Kerepuh ii gospođa Bovry,recimo. Kao ralučivi element analie književnog djela ik se takonaprsto nameće, ai to nipošto ne nači da ga je u kniževnonan-stvenom smsu ako odredii. Štoviše, upravo ato što su ikovi takoiravno preponatjivi u knjževnim djelma, čni se da ih je naj

akše odrediti tako da se usporede sa stvim jdima, pa se analialika često svodi na preprčavaje onih osbina koje bi mogao imatineki »mode« prema kojem je kniževni ik oblikova. Za raliku odtakvog stajaišta, valja međutim napomenuti, suvremena teoria knji-ževnosti uvijek nanovo nagašava da je ik reultat onih kniževnih

postupaka i načina na koje je u književnom djelu obikovan, pa knji

ževni ik postoji upravo i jeino u jiževnom djeu. Zato ako iskjučivoanaiiramo sve načine na koje nas djeo samo upućuje kako možemo

amisliti neki lik, moemo akjučti kako i ašto neki lik u djeushvaćmo kao određenu osobu, koj onda, dakako, možemo uspoređi-

vai čak i sa bijskim osobama.Određenu teškoću pri tome može činiti što se k nerijeko mješa

s t i P o m jer bojna književna djea opisuju i oblkuju odeđene ve

judi U konvencije pojedinih književnih vrsta tako ulai i to što sunek ikovi uvijek i tipovi: u nekim vrstama komedije tako je ponattip škrt a ii hvaisava, u epici postoje tipovi junka, u krimina-lističkom romanu redovno se javlja tip detektiva a u basnama je

recimo, lisca tip ukavca koji svakoga žei prevariti Tipovi, međutim,imaju samo neke preponatljive opće osbine, a u književnim djeima

57



vezi sa svi sali eeeia čii dje uspjei ii aje uspjeisvareje. Nek kjižev dje, aie, je dbr aprs zaš izriči zaspa isie eze ii pravi pičk predejeje. Kada bi bi ak, kjiževs upće e i bia preba, je bi sve š a gvri g bii izreče bje i razujivije u zasveiraspravaa ii piički gvria

Shvai i ideju ka jeda sruui eee kjiževih djea,aaiza idejih savva gih kjiževih djea že bii d veikevažsi: ači a kji pjedi dje uspijeva u svije išjeja uijeii e eeee kji iače saju skrivei za zfsk ii zasveazaraje uveike gućuje zuijevaje djea i bgaćuje ašeshvaćaje kjiževsi Tak, pr., bez aaize sisa savva Ras

kj ikva edva da će bii guće aalizirai ra Zočin i kana.N, reba reći da se isvree vaja čuvai da se a siča ači eki isai sav prea dree j prbeaici asi e uvrđuje« pr u ekj iskj pjesi, u kj je ideju ka eeju isa, iika eku isa kju dje zasupa, aps eguće izdvjii kazasebi srukui eee

U drug sučaju, �ada se ideja shvaća ka bi kjiževg djea,aaiza ideje u kjižev djeu redv se pkušava uspsavii ukviru ekg zfskg susava ii ekg cjevig pgeda a svije.U akvi aalizaa, ak su e vđee s dvj dsedsi i sasis za sbis kjiževsi ka ujesi, ideja se e žeizučii ka jeda srukui eee pred saih, eg a eba dapržia dje cjeii. Kjižev se dje u kvi aalizaa ipakra a bi kji ač svesi a aj ideji »sadžaj« kji dje presičiaeju. Uvijk dduše psji pass da se u akvi aizaaizgubi iz vida prirda ueičke kjiževsi, e da se š pjedi

kjižev dje gvri svede a eku aje-više pzau isa (pr. a ezu da je sisa djea Zočin i kana uži s idividua epbue priv drušvee epravde), ai, s druge srae, e eba zearii čijeicu da akve aaize sadrže ežu za praažejedeđeih sieičkih pjva kjia se pkušava izazii cjevismsa kjiževg djea. Neke zfske aaize pjediih kjiževihdjea gu u pgedu g pridijei i razuijevaju pjediihdjea, i razumijvaju sisa kjiževsi ka ujesi kja se dsiprea cjeii pvijesg smisa judskg živa

S bzr a veike razike u shvaćaju g š reba vrijediika ideja u ek kjižev djeu, ds ka ideja u kjiževsi

60

upće, prikads uprebe pja ideje u aaizi kjiževsi vajadjeri u dsu a sve svrhe i zadake pjediih aalizaRazgraa i razik suvree pručavaje kjiževsi e sije

bii pdr eđe sheask j uprebi pjed iih pjva Uprebagzačg eria »ideja« za se ra pravdai i brazžii usvak pjediač sučaju apse.

ZANTEKSTON ODNOS

Pjedii sjevi kjiževg djea zai: ea, ivi, fabua,pripvjedač, karaker, ideja sve su eeei sžee srukurekjiževg djea, eeei kje aaliz uvrje a eksu kjiževg djea i kji zai i sami diježu aalizi Takđer žespeui i g r a đ u ka pja kji začuje š eksbrađuje, pjedia s r e d s v a j e z i č g i z r a ž a v a j a kjasu u eksu upijebjea, a kjia se pseb bavi siisika, zais r u k u r u s i h a ak je riječ sihvai vreviaa, a akđer i dređee kvire p s u k e u b l i k v a j up j e d i i h k j i ž e v i h v r s a. U akv raščaj ivajukjiževg djea e sije, eđui, iada zabravii da srukurukjiževg djea e vaja zaisii ka eki saički raspred pjediiheeeaa, ka eš š že przrei prađe i eki i acri raspred pjediih čvrsh i salih dijeva jižev je dje , aie,d i a i č k a s r u k u r a; u jeu e psje eki sali eeeids dijevi kižev je dje susav dređeih dsa. e

ije d dučujuće važsi sa da pjedii eeei kjiževg djeapsje iskjučiv u uzajai dsia i da, prea e, svakieee epsred visi dsia prea sa i prea cjeii, eg i da sruke eeee djea valja uvijek razaai u dsuprea čiaeju, jegvu iskusvu i jegvu ačiu prihvaćaja kjižev si. Kjiževs e čie eksvi Oa je ds aura i čiaeja, eza je razuijevaje, ka i za aalizu, už valja uzei u bzir kadse eeeaa uuar eksa ak i zv. i z v a e k s v e d s e.

Određe ip izvaeksvih dsa uspsavja i lška aaiza kjj s već gvrii. Bez pzavaja ksi asaka ekg

6



djel čes nem nikkvih mgućnsi dnsn peduvje z njegvzumievnje N, izvneksvn dnsi, kje nliz književng djeleb ii u vidu, nisu sm dnsi pepznvnj« neke pvijesnezbie kj djelu služi k ksnc N slžn i mngsuk uvjevnnčin dnsi se svk književn djel pem diciji, i ne smpem diciji u sislu cjelkupng kulug nslijeđ nekg nd,kulg kug p i čivg svije, neg i pem diciji u užemsmislu, j pem književnj tdiciji vk književn djel svujese u dnsu pem dugim književnm djelim; n je nsl u nekmdnsu pem sičnim djelim kje pnš ili kjim se supsvlj,n se bć čielju n kv nčin d ujedn čekuje i pe

pznvnje« i iznenđenje, n svuje upv n š je čekivni iznevjev čekvnje iznenđenjem kje je bini elemen njegveiginlnsi Tk nliz eb imi u vidu i u eksu uvdivesuktue elemene i nčin kk se i elemeni dnse pem pepsvljenm čieljevu iskusvu Čiv susv književnih vs nekgveen, cjelvi dns pem tdiciji i psebn pem nekim dicinlnim svvim k neki nčin m bii pisun u svkmpkušju d se književn djel nlizi u svemu nm š g činiknjiževnim djelm

62

Uzmim, np, pjesmu Evađisti Ivn lmnig:

Ti dn ljud: gible, plgiji jedn dk, zkučsi, si,s ml kse i s ml zub; među njim jedn zvks mli,š sve je knjige pze d šub

bm, š peči ih np,kkvidni i zbzdnih ukpisli su Mej, Mk, Luk; nm pvm uspjel je dečkuzpis Riječ je bil u pčetku

I ni su se mlm čudili, n se pe im čudi,i su se čudili

Dk ni su z Kism bludili,n Kisu se nslni n gudi,

i dk su dugi Kisu bili sienimen kvih, kvih i men,n bi nježn, djeinjs ćudii kuži je Isus k žen

Z zumijevnje ve pjesme nužn je, pije sveg, ds iscpnpznvnje Bii, i Nvg zavta. Tk ne zn niš snvnimkkesikm Evanđa, neće mći zumjei ni emu pjesme, nnjen snvnu stukuu, nii pk bjne luzije n imen psl,njihve sbine, dns pem Isusu i sl (k, np, sihve: 1 dk sudugi Kistu bili sijen imen vih, kvih i en« - š se dnsen ime psl Pe, pem gčkm pt (i pts, sijen, i njemu

upućene Kisve iječi u Nvm zavtu Ti si Pe - ien, i nj sjeni sgdi ću Ckvu svju.. «). li j hisijski kneks nećebii ni izdlek dvljn z zumievnje i nlizu ve pjesme kumjeničke vevine Odns pem bibljskj dicii np. vdje činije ni nčeln nj isti kji mže imti jesm kj je nsl, np,u sednjm vijeku; v pjesm nije eligizn pjesm, li is k nijenieligizn pjesm kj bi, np, inijm ili nekim mlisičkimsvm, supnim d kšćnske mlke bil upeen izvn pivubičjene dicije kšćnskg shvćnj Nvg zavta. T je nps mde pjesm kj vlsiu emiku cpe iz dicinlnepblemike dns Kis i njegvih psl, zvijući u emuisključiv u skldu s blikvnjem jedng umjeničkg sve, kji jenvn nezumljiv bez dns pem svj diciji n kju sednsi, li kji je is k d e mjee vlsi i iginln d se nemže nps svsi u kve nekg znnsveng, lzfskg, eligizng ili nieligizng pgled n svije

I sm uvđenjem iječi kje pipdju dijleku ili zv sudenskmdnsn sednjšklskm žgnu (gible«, zvks«, kuži«)psiže k n djm nvg dns pem diciji. Peični nngh eligiznih pjesm, kkvim biluje hsk književns, bivvdje ndmješen s lkćm svgdšnjs, nepeećene bil kkvim piiskm usljene književne ili idejne dicije. I upv hijev d u nlizi ve pjesme ne uzmem u bzi sm njn pćikului kneks (dns pem Nvm zavtu, kšćnsvu i eligiji),neg i njen dns pem cjelkupnj hvskj i sbi hvskjpslijetnj liici, j njen dns pem emskim i izžjnim knvencijm hvske pezije, i pezije njsijeg db k i pezije

63



sislom ceine određeni kao neni dielovi. Stoga aniza i sinteza ovdeuviek na neki način idu rku pod rku. Smisao svakog elementa deauedno e sisao celine delak to e sisao ceine dela uavo sisaosvih poedinih elemenata i nihova posebnog rasporeda u dinaičnomnosu pma čitatelu koi uviek uspieva na temeu vasta živoogiskstva ostv tek dio onog to e u deu sadržano

A upravo zbog toga ot to čital odnosno sluatel razuieva tekodređen dio onog to e u delu uoe mogće razume i phva svakae analiza iževnog dela nužno netpuna i na ne način nezavrena.To naravno ne znači kako aniza ne smie dovesti do pokuaa da sesisao dea ne izzi u celini bem koiko e to navie moguće u skladus zuievanem života i sveta koem deo pripada i koem i pripadamo. Jer ne siemo zaboraviti da kniževnost čini dio života i daobanee kniževih dea nema svog sisa ako ne pridonosi upravorazuievanu kniževnih dea na ona način na koi to aži vrieme ukoem živimo. U iževnim delima sadržano e iskustvo poedinacanaroda i čovečanstva isstvo koe nie bilo moguće ieći ni sačuvatigačie nego to e to učinia upravo kniževnost. Analiza kniževnogdea mora zato uviek bi i anaiza tog iskustva; ona eba uviek biti idoprinos razuievanu života i svieta. Uviek e zato iznova poebnoproučavati i analizra iževna dea prolos i sadanos kao to euviek i iznova poebno anaizira i pokua razume vlastit osobu isviet u koem živimo. Tradicia naime nie neto to se usvaa z nara;samo uviek u novom i novom nar oko evana isaone dicievlastitog naroda i čovečanstva moguć e i napor oko razuievanabudućnosti koa e sržana u sadanosti kao ono to nas eke akosmo to u stanu shvati ne kao rezutat nego kao zadatak

Sisao iževnog dea koe se na ta načn nosi prema naemrazuievanu sisa života i svieta u anizi kniževnos međtim ebato o ednom namenuti ne može se valano zahva z zmievanasvih onih načina obikovana koima se suži iževnost kao umetnost.A kako e iževnost umeost rieči i ko se ostve na teeuosobite strkture koa nastae na osnovi ezične sukture za anaizukniževnog dea nužno e i teQelie znavati osim navedenih osnovihpomova i one načine ezičnog obikovana u deu koima se bavi osobitosliska i shovani govor kom se bavi versia kao i sebne obkeu koima se kniževnost ostve a koima se bavi teoria kniževnihrodova i vrsta ii poetika u naužem smisu rieči.

66

3 STILISTI

STI I STIISTIKA

Kažemo li npr. svom priateu u igri »Ne nada se svome spasenu priateu!« ta rečenica može značiti da očekuemo kako će onuskoro izgubiti partiu aha. Ista e rečenica međutim prvi stih pesmeSavka Mihalića. Pouno ista rečenica dle može pripadati svagdanem govoru i kniževnom deu; razika e edino u tome kako ćemoe u ednom a kako u drgom slučau shvatiti. Dok ćemo e u prvomsučau vezati za određenu stvu sitaciu drgi put ćemo e razumeti

u kontekstu naireg iskustva života i svieta. Ipak iako se radi o istimrečenicama veroatnie e da ćemo reći kako smo stih »Ne nada sesvome spasenu priateu« upotriebili kao iskaz običnog govora noda ćemo pomsiti kako e pesnik iska obična govoa upotiebio kaostih ako e naime zaietiti da e navedena rečenica doneke ipakizuzetna. Ona reki bismo bez mnogo razmiana dobro zvuči.Ćitamo li pak pesmu koo pripada navedeni stih dale nen nastavakMnogo e lovaca na tvome tragu / oni će te siguo pogoditi« ovie ukazue da se redovno ovako ne izražavamo u svagdanemgovoru niti pak npr. u znanstvenim raspravama Upozoravamo ipriatea da su mu lovci na tragu onda u namanu ruk ili rieč

67



»prijatelj«, ili riječ »lovci« ne može imati obično, svakodnevno značenje. To će reći da su ječi u književnom djelu uporijebljene na načinkoji i sam sobom zahtijeva da razumijevanje upravimo u drugompravcu od uobičajenog; jezik u književnom djelu na neki način odstupaod jezika u običnom govoru, a da to odstupanje nije naprosto pogreškaNaprotiv umjesto da smo izrekli ono što biva izrečeno otprilike istomkoličinom riječi u običnom govoru (odnosno, kao što je to slučaj kodpogreške, još i manje), mi na neki način izražavamo više no što je tomoguće u običnom jezičnom saopćavanju Taj »višak obavijesti« nepripada doduše samo tekstu, nego ovisi i o načinu na koji je neštoshvaćeno, ali je ipak upravljan načinom kako smo se služili jezikomTakav način pisanja odnosno govorenja naziva se »stilom« u širemsmislu riječi, a on je uvjetovan, rečeno također veoma općenito,izborom riječi i načinom na koji su one složene Stihovi pjesme SlavkaMihalića stoga nas osobitim stilom upozoravaju da ih valja shvatitikao dio umjetničkog djela

Pojam sila, međuim, ipak je mnogo složeniji no što se to možepomisiti na temelju jednostavne tvrdnje da je stil način pisanja. Izvooje doduše riječ »stil« izvedena od latinske riječi stius, koja je označavala štapić kojim se pisalo na navoštene tablice, a zam je označavalanačin pisanja, te je ouda prensena i u drga podrčja ako danas»stil« znači i način na koji se obavlja neka djelatnost: govorimo o stiluu plivanju, stilu nogometne igre, o stilovima u arhitekturi ili glazbi Svremenom značenje riječi »stil« postaje sve obuhvatnije, te se pojavljuju razlike u shvaćanju pojma stila, razlike koje proizlaze iz razvojashvaćanja književnosti i umjetnosti i iz različitih teorija o prirodiknjiževnosti Načelno se ipak stil danas obično shvaća na dva donekle

oprečna načina S t i l znači dobar način pisanja odnosno govorenja,ili pak takav način govorenja odnosno pisanja koji je svojstven nekojknjiževnoj epohi, nekoj književnoj školi, nekom piscu ili nekompojedinom djelu O stilu se stoga govori, s jedne srane, u okvirurazmatranja o relativno dobrom odnosno ispravnom načinu pisaa,dok se, s druge srane, razlikuju vrste stilova (npr razgovoi, znanstveni stil) i raspravlja stilu na razini individualnog iraa (stilMatoševe pjesme Maćuhica, stil Miroslava rleže, stil ekspresionizma,barokni stil)

Sve ove razlike u shvaćanju pojma stila odražavaju se i u silisticiModea s t i l i s t i k a, kao znanost koja se bavi slom, polazi od

68

shvaćanja stila kao izraza pojedinca ili kolektiva i zanimaju je uglavnom sredstva i postupci kojima se postiže osobita kvaliteta iskaza, takvakvaliteta kv gramaička anaiza ne može uoe, ili ne može dovoljnozahvaiti. Kako je, međutim, porijeklo modee stilisike u staroj retoricii u staroj poeici, u takvim znanostima koje su obrađivale književniizraz sa stajališta da je stil dobar način pisanja odnosno govorenja, itakvo se značenje pojma sla do danas održalo. Dobro pisai odnosnogovoriti za star je retoriku značilo ujedno stvarati književna djela, i utom smislu između modee stilistike i stare retorike odnosno poetikepostoji bina razlika Modea stilistika nastoji opisati sredstva i postupke jezičnog izražavanja koji su karakteristični za pojedina djela,

autore ili razdoblja, dok je stara retorika utvrđivala obvezna sredstva ipostupke jezičnog izražavanja, tva sredstva i pospke uporeba kojihje, prema njenom mišljenju, morala nužno dovesti do vrijednih književnih djela

STARA POETIKA I REORIA

Bez obzira na načelne razlike u pristupu proučavanju književnosti,staru poetiku i retriku povezuje sa suvremenom stilistikom nastojanje se književno djelo analizra u skadu s općim načelima analize jezikaPremda se shvaćanje jezika u mnogim bitnim elementima izmijenilood vremena stare retorike i poetike, mnoga su se osnovna zapažanjazadržala do danas, te se i danas, u novoj stilistici, služimo mnogimpojmovima i nazivima koje stvoriše stari poeičari i retoričari Zato se

poznavanje suvremene stilistike ne može zamisliti bez razumijevanjanjenih temelja u učenjima stare retorike.R e t o r i k a je nastala u staroj Grčkoj kao učenje o govoištvu,

a u ijeku srednjeg vijeka i kasnie, sve do osamnaestoga stoljeća,razvijala se kao znanost koja je obuhvaćala uz učenje o govoištvu iučenje o jeziku, o proznom izražavanju uopće i o načeima kritičkogocjenjivanja pojedinih književnih djela U njenom temelju nalazio seideal kultiviranog govora, odnosno uvjerenje o tome da je vještinadobrog govorenja i pisanja ne samo uvjet nego i svrha književnogstvalaštva ako je učenje o tome kako valja lijepo i pravilno pisaiodnosno govoriti za staru retoriku istovjetno s učenjem o tome kako

69



valja svaai kjiževa djea. Učeje o pavilosi i ljepoi govoa ipisaja zasivao se pi ome a uvjeeju o posojaju edosiživihuzoa: ko je žeio dobro i lijepo govorii i pisai ebao je govorii ipisai oako kako je govoio ii pisao eko od glasoviih pisaca iligovoika. Vijedos kjiževih djea dakle ije mjeea mjeiomizažavaja idvidualosi i origialošću ego mjeiom auoiea.

Učeje o ome kako vaja dobo pisai odoso govoii sai sueoičai azadii a emeju učeja o kjiževim vsama učeja opojediim siovima učeja o kompoziciji i učeja o guama.

njiževne vrste saa eoika e shvaćala oako kao šo daasshvaćamo kiževe vse. Učeje o kjiževim vsama bijaše izga-đeo a uvjeeju o uglavom saim i čvsim uzocima pema kojimaje vajao pisai Svako ko se aća pisaja smarahu sai eočariuapijed za šo žei pisai a o šo želi pisai ajbolje će izrazii akouapijed oded osove okvie u kojima će se keai jegov sasavak.Budući da su pema jihovu mišljeju posojali uzoi za svaku vsupisaja akvi uzoi bijahu dai i za svaku kjiževu vsu posebo.Tako je učeje o epu ii agediji p. uapijed pružao odeđeuokviu upuu o ome kako se može uobličii odeđei slijed herojskihzbivaja ii pa pojedii ragiči događaj koji pisac želi izazii.

Učeje o pojedinim stilovima bilo je ajuže povezao s učejemo vsama a jegovu osovicu čii uvjeeje o posojaju ekoikoemeljih ačia pisaja ekoiko siova ii oova koji se međusoboazikuju po emama koje se obađuju po ikovima koji su obađei is. Najčešće je sara eorika azikovala visoki, srednji i niski stilVisokim silom obađivahu se eme iz raičkog živoa likovi koji suu jima govoii bili su juaci kao osioci epezeaivih svojsava

cijelog aroda a osove misli u djeu moae su bii od opće važosii sadžavai određee eičke ideale. Zbog oga su se samo odeđeeiječi smjele uporebljavai Neki se pojmovi uopće isu smjeli spomijai a drgi su se ope mogi ozačii samo ekim riječima Niskimsilom pisao se o običim judima eme su se smjee uzimai izseoskog pasiskog ili običog gađaskog živoa a odgovaraa mu jeosobio iroiča ii saiiča amjea. Tako su se u ekom smisu ipso mogl u mu upoblva. d s mo jkao šo mu samo ime kaže eki sedji položaj između avedeih.Ako bismo odose među im silovima žejeli objasii primjeommogi bismo eći opilike ovako: odeđei pojmovi svi i iječi imaju

70

pisup u svaki sil: p. »saac« »kuća« »koj« Ai dok u sedjemsilu spomeui pojmovi bivaju ozačei upavo avedeim riječimau visokom silu rebao bi ih ozačii uzvišeijim iječima p. »saia« ii »Neso« »dom« ii »dvo« »ha« ili »vaac« u iskom silubile bi zabajee iječi iz visokog sia moge bi se eveuaoupoijebii oe iz sedjega a edovo bi se upoebjavale p.»sakelja« »kljuse« »kućica«

Učeje o kompoii obađivalo je ači a koji se aspoeđujuodeđei sasavi dijelovi svakog kjiževog djela. Posebo bijašeazađe ači a koji se kompoia govo a sudu pa se a osoviazlikovaja dijelova govoa p. uvod, potvrđivae, odbianje iaključak zljučivao kako i svako dgo jiževo djelo eba shvaiikao odgovaajući iz a odeđe ači poedaih biih dijelova.

Kjiževe vse silovi i ačii kompozicije uzjamo su se uvje-ovali: svakoj vsi odgovaao je određei si i odeđei ači kom-poiaja a uz o i određee pjesičke gue. Učeje o pjesničkimfigurama, međuim eba posebo izložii zbog važosi igua ijihovih aziva i u suvemeoj aalizi kjiževih djela.

POAM FIGUR

Sž sare eorike i poeike bilo je učeje o ukrašenom govorukao bioj osobii kjiževosi. Budući je kjiževos shvaćea prijesvega kao doba odoso lijep ači pisaja smaralo se da se jepoaposiže a aj ači šo se uporebljavaju oi ačii izažavaja kojisami po sbi sadže kvaieu ljepoe. Gamaika se biula kao šo se

i daas brie za dobro j ispravo pisaje a eoika se bavia posebiceakvom upoebom riječi i ečeica koja ije uvjeovaa ek poebomšo očijeg i ispavijeg ačia govoa ego i poebom izuzeeizažajosi. Sari eoičari uvelike su se bavili popisivajem i razvsavajem akvih sedsava ijepog pisaja koja su azvai guama ai u suvemeoj silisici zadžali su se azivi pojediih gua. Figuese daas azivaju i osnovnim stilskim sredstvia. Pri ome vajauv uu da su gu ok shva o v sdsvakjiževog izažavaja koja su doba sama po sebi i kojih uporebasama sobom doosi umjeičku vrijedos dok modea silisika kadaupoebljava azive pojediih gua i uvđuje posojaje adicioalih

7



gura u nekm književnm djeu, vdi računa funkciji pjedinihfigura unuar svakg pjeding književng djea Mgi bism zareći: za sru reriku figure su apsuna sredsva književng izraza,a suvremenu stiisiku su reaivna sredsva kjima se književniizraz krisi u većem brju sučajeva.

Figure dnsn snvna stiska sredsva mgu se nakše uvrdiiu književnim djeima pripazim i na način kak izraz u književnmeksu redvn u većj ii manjj mjeri dsupa d ubičeng načinaizražavanja T je čigedn u peziji, ai i prza akđer uveikedsupa d nih načina izražavanja kjima se redvn sužim ubičnm gvr, u znansvenim raspravama ii u sužbenim spisimaUzmim, npr, kratki dmak iz rmana Kikp Ranka Marinkvića:

T mršav ije! T mršav vje ije priaji se u svmskeeu, sakri se, uvuk u ksi i u sjei sigus puža, miša urupi, ježa pd bdjama. Jednsavn prgasi ije: mene nema! zaim, u m sknišu, u m predahu između dva straha, pčea jenicai zamisa anrpfagima i brdmcima, zabavn i vedr, igv bijesn ka d prezasićensti kd se darežjiv razmećemhranm«

U bičnm gvr ešk da ćem pnavjat ršav je«, nagašavai kk se n pritaji u svm skeeu« ii k je prgasimene nema«; jedva da bism prnaši sve e red: sigs puža«,miša u rpi«, ježa pd bdjama«; nećem nizai zabavn«, vedr«i gv bijesn«, a kđer je vjerjan da bism za pis nečegsičng upijebii u bičnm gvr i zna više riječi n š je vdjeupijebjen. Gvr je vdje saže i bga isvremen; svaka je riječ

uptjebjena u sbim smisu, a taj ssa dređen cjeinmdka, pa i cijeg rmana, u kjem riječi dbivaju svja psebnaznenja Ak, međuim, e načine izražavanja izdvjim, ak psebnuvrdim pnavjanje, uspredbe, nabrajanje, činjenicu da ije gvi s., uvrdii sm neka snvna siska sredsva kja Mrinkvić uptrebjava, a kja se mgu usanviti i u brjnim drgim književnimdjeima A k m sredsvima dajem samstanu važns i psebnnazive (npr persnkacija« za činjenicu š tije gvr, k razabirem š zaprav znači gura: pjedine figure su uvrđeni načiniizržavana, kvi način izražavanja kji se mgu izdvjit i psebnznačiti zahvjujući dsupanju d ubičajeng načina gvra.

2

Razvrsavanje figura dsa je sžen psupak Sari reričari ipeičri nisu se sagai ni k brja gura, nii k shvanja pjedinihfigura, nii k grpa u kje bi se mge skupiti srdne gure. pak,d veikg brja figura kje su se nekad razikvae, nazivi ktrideseak njih i danas se čes uprebjavaju. Š se iče razdibefigura u pjedine grpe, uvjen se mžem krisi akvm pdjemkja je najbiže suvremenm shvaćanju jezika Prema njj ćem gurepdijeii na gure dkcje, gure rječ ii rope, gure konstrukcei gure msl, s napmenm da a pdjea nije ppuna i da nekepznae gure u njj ii nemaju pravg mjesa ii se mgu saviti sisim pravdanjem u više grpa

FGURE DKCE

Figure dikcije (prema a diti gvr, gvrenje, izraz, izgvrnazivaju se akđer i g a s v n e f i g u r e ii z v u č n e f i g u r e, jer se njihv djevanje zasniva na učinku dređenih gasvadnsn zvukva u gvru Tk pnavjanje dređenih gasva iiskupina srdnih gasva, pnašanje dređenih zvukva ii šumva uprirdi, ii pak dređeni ipvi pnavjanja čiavih riječi, sbi usihvima, uprajaju pzs na sm jezik, j. na n š čini tijeriječi« a ne njen značenje, i ak mgućuju da ezični izraz dbivana inenzieu, bgaćujući smisene sadržaje rečeng i psebnimemcinanim djmvima me vaja reći da zvukvne efeke ukniževnm djeu nikada ne prihvaćam dvjen d značenja riječi,neg da zvuk riječi uvijek mže sam upzravai, j. pjačavati iismanjivai dređene dimenzije njena značenja Takđer vaja upzrii

da pnavjanje pjedinih riječi u peziji nije nikada prisun iskjučivsam zbg zvučnih efekaa Pnajanje je vr sžen siski psupak,u kjem redvn pjedina riječ dbiva svaki pu nv značee zbgsvg nvg dnsa prema prehdnim i prema idućm riječima. Pnvii se u pjesmi neka riječ, npr.:

sam sunce, sunce, suncei gaebvi svrae u eu

1 Kašean San u kamnu

3



svak put rječ »sunce« dobva unekolko novo značenje. Stoa seponavljanje nkada ne smje shvatt kao pjesnčka ura data u jednojjednoj dmenzj ponavljanje je redovno ura koja osm furamadkcje prpada u nekoj mjer dum rupama fura.

Danas se najčešće spomnju sljedeće ure dkcjeA s o n a n c j a (prema lat. assnare, zvučat uza što zvučat u

skladu) nastaje ponavljanjem sth samolasnka rad postzanja odreena zvukovno uoaja l lasovnh efekata. Javlja se u nekmzrekama (npr. » «) u poezj de često slu kaosredstvo za zazvanje tzv. eufonje (prema rčkom euphn{a, uodanlas) tj. blaoasja odnosno blaozvučnost npr. u naslovu Matoševepjesme Jesene veče l u njenoj prvoj sro

Olovne teške snove snvajuOblac nad tamnm orskm sanamaMonotone sjene rjekom plvajuŽutom rjekom meu olm ranama.

A l t e r a c j a (prema lat. aiterati, što je nastalo od k itter, slovo) označava ponavljanje sth sulasnka l lasovnhskupna u rečencama odnosno sthovma l pak ponavljanje sthsulasnka l sloova na početku vše ječ osobto u sthovma. Čestoje povezana s asonancjom dajuć jednstven efekt. Npr.

Vjavca. Vjetar vjeČovjeka n vuka nje.

J. Kaštelan Tsari

O n o m a t o p e j a (prema rčkom nma, me pi, čnmstvaram) ura je u kojoj se lasovma oponašaju odreen zvuc z

prode votnjsko lasanje l nek zvuc koj nas podsjećaju na nekpredmet. Svak jezk spontano stvaa takve rječ (u našem jezku npr.»kukavca« »šuštat« »raktat« »mat«) a pjesnštvo ostvaujeonomatopeje kombnacjom onomatopejskh rječ te ponavljanjemodnosno takvm poretkom sustavom vše rječ koj daje učnakodreenh z prrode poznath zvukova. Tako npr.

O monotona naša zvona bonaA G. Matoš Kd kuće

Osm ovh ura u ure dkcje mou se ubrojt fure ponavanja u sthovma. Prema tome da l se ponavljaju rječ na početku

74

na kraju stova na početku na kaju l na počeu jedno na krajudruo stha razlkuju se sljedeće fure koje se zbo česte upotrebeu lrc nazvaju zajednčkm menom »lrsk para1elzm«.

A n a f o r a (prema rčkom anaphr nanošenje ponavljanjeznač ponavljanje rječ na početku sthova

I nema sestre n brataI nema oca n majkeI nema drae n drua

T. Ujevć Svakidašna adikvka

E p f o r a (prema rčkom epiphr, dodatak) ura je u kojoj

se ponavaju rječ na kaju sthovaČujem u snuSanjam u snuVdm u snu

J. Kaštelan Livade izguenih vaca

S m p l o k a (prema rčkom sympk, spletanje sjednjenjeupletanje) zapravo je ujednjenje anafore epfore tj. ponavljanje napočetku na kraju sthova

Otkud zlato koj ruha nema?Otkud zlato koj kruha nema?

I. Mauranć Smrt Smaiage Čengića

A n a d l o z a (prema rčkom anadsis, udvosručenje) uraje u kojoj se jedna l vše rječ s kraja stha ponalja na počeku dućestha

Vnorad je moj svenuo neveseoNeveseo ja venem

D. Tadjanovć Tužaica za vingrdm

FIGURE RIJEČI ILI TROPI

Sta retorčar djell su pjesnčke ukase redono na dvje velkeskupne ure ope (prema rčkom trps, obrat oet). Tek tjekomrazvoja retoke op su shvaćen kao rupa ura nazvan »urama

7



riječi« zbog spomenutog usvojenog redoslijeda koji više odgovaranovije shvaćanju jezika igure dikcije igure riječi igure konskcije i fgure misli Ipak se donekle izuzetno značenje fgura riječizadržalo do danas kako u nazivu »opi« koji je čak i češći no »igurerječi« tao i u suvremenim analizama književnih djela koje redovnoopima posvećuju osobiu pažnju. Imena pojedinih opa i danas seširoko uporebljavaju premda se teoretičari književnosti uvelike razlikuju kada trope određuju prema radiciji prema ostalim igurama ilikada ih razvrstavaju.

Tropi nastaju promjenom osnovnog značenja pojedinih riječi; oudai njihov noviji naziv »fgure riječi« Takve promjene zapažamo već u

svakodnevnom govor: »lav« znači vrsu životinja ali »lavom« nazi-vamo i hrabra čovjeka kažemo da netko »gori« od želje za osvetomsol i stolice imaju »noge« kao živa bića i slično. Ipak u običnomgovoru akva prenesena značenja riječi najčešće ni ne zamjećujemo:prenesena značenja posala su sasvim uobičajena i često je potrebnopoznavanje korijena riječi da bismo posali svjesni promjena u značenjima do kojih dolazi razvojem jezika (npr. »umoran« je zapravoropjer dolazi od glagola »umoriti« šo će reći »ubii«). Tek u književ-nosi redovno se teži da preneseno značenje riječi na neki načiniznenadi čiaelja odnosno slušaelja kako bi se njegova paža usmje-rila na sasvim osobie odnose među riječima i njihovim značenjimaTako igure riječi ili tropi na svoj način izrazito upozoravaju nabogastvo mogućnosi upotrebe jezika.

Većina teoretičara svrsava u rope sljedeće fgureM e a o r a (od grčkog mt, preko i phr, nosim: odatle mta

phr, prjenos) vjerojano je najpoznatija i u analizama najčešćespominjana pjesnička fgura uopće Mnogi je teoreičari opisuju kaoskraćenu poredbu j . kao akvu poredbu u kojoj se ne kazuje što se sačime poređuje nego se jedino iskazuje drugi način poređenja. Umjesoda kaže: »sok koji je crven kao krv« pjesnik će reći:

Iz rasprsnuih šipaka u vrukrv se cijedi

A B Šimić: Grn

Drugi teoretičari ope nisu skloni da meaor razmatraju kaoenošenje značenja nego je radije shvaćaju kao zamjenu značenja jedne

76

rječi značenjem drge riječi. Metaora je na taj način shvaćena kao fgurau kojoj se jedna rječ upobljava umjesto ge nosno čk kao sebnameoda opisivanja koja izjednačuje jednu svr s drgom na aj način štot prvu stvr uzima kao da je drga U tom smislu ipak se najčešće gubezike između metore i osih opa, se pk rzvijaju učenja u kojmaosobito metora i metomija dobivaju nova značenja tkva značenja kojasu neovisna o susvu fgura retoke (usredi glavlje o opci metaorei metoniije). Ovdje se međum mormo zadovoljit shvaćnjem me-o koje odgovara brem ovio susavu stre reoke jer aj sustavutemeljuje i suvmeno shvaćanje fgura premda on no nije istovjesa svim orjenacijama osobito u okvr novije sliske.

Meorom se po načelu sičnos prenose jmovi i nazivi iz jednogpodrčja života i svijeta u ga počja povezuje s ono što svagdašnjigovor jetko povezuje i uspostavljaju tkve veze i osi među pojavamai svrima kkve jezk svkodnevice ii znsveni jezk u pravilu teškouočavaju To je vidljivo iz prmjera:

I lete u nebo oblaciPurpui sanci dana

V. Vidrić: Sn

Suton je danas crvni akvarM rleža: Crvni sutn

Ozmjila me prm tijelaD. Ivanišević: Psaica

Uporeba meaora zv m e t a o r i k a prpada općim osobi-

nama književnoumjetničkog jezika jer novo osobio značenje riječina koje upozorava navedeno prenošenje značenja redovno povezujespoznaju svijea i života s osjećajima koji prae svako istinsko otrićesmsla pojedinih ljudskih postupaka stvari osobina ili misaonih pred-mea.

M e t o n i m i j a (grčki mtnyma, zamjena imena) prema nekmje išljenjima samo podvrsta meaore dok je drgi eoretičri smaajusamosalnom igurom. Popu metaore i metonimija označuje upoeburiječi u prenesenom značenju ali za razliku od metaore gdje seznačenje jedne riječi prenosi na drugu po nekm sličnotima kodmeonimije značenje se prenosi prema određenim svim odnosima.

77



del Tak eptet slže kao sta stalne krasne kakteace takekaakteace koa se dae na osno tradconalnog pesnčkog raaa sha o e nstane na nekm općm osobnama naspot onmosobnama koe slže a stcane nddalnost U našm naodnmpesmama tako e emla ek »ca« be oba da l se o no goomaka s naećm odšelenem a »lba« e »ea« čak ondakada napšta sog dagana U Homeoo adi tak s eptet np»divni Ahle« »ljepokosa Leta« »sjenovite planne«

Poed oh fga koe se načešće spomn grp ga ečodnosno opma st se gp mog bot neke fge koedonekle ppada gp fga msl e se nma peneseno

načene eč odnos na še msaone sklopoe Ipak kako e tmfgama osno peneseno načene eč možemo h bot ope To s glanom

A l e g o a (pema gčkom s, dg agr, goom)može se shatt kao podžena metaoa t kao poteba eč penesenom smsl s tm što se pa smsao otkra tek ako odeđenepesnčke slke celn ameno pomoma stano š tako našto se one apao odnose Tako se čtaa edna knžena sta basna, asna na alegor Žotne no nastpa kao tpo ld odeđenh kaakteh staleškh l moalnh osobna I smsao poednogdela često opće ne može bt shaćen o se ne me ob negooalegosko načene Tako np stho pesm Dobše CesaćaNa nvu pvidu, koa se odnos na sdbn čoeka:

Ved se nebo Snce se ađaPlo lke edna lađa

Jedna što dgo staaše dokSa bena s anama na bokMoe ko mat če e na kloLla e šapće Nšta ne blo

S m b o l (od čkog smn, nak) e amenane neke ečžotne poae l poma negoom etnom alegoskom onakomT staln smbol ko se naa emblemma (pema gčkommma, nak) potreblaa se celokpno klt pa knženost Tako np »kž« nač kšćansto »sp čekć« saeadnka selaka »aga« pad sl Za alk od th stalnh smbolapesnčk smbol osobto noem pesnšt pć na načene

80

koe e shatlo tek okr poednog dela l opsa nekog pesnkaNa tako poteb smbola posebno s nstal pesnc smbolmapaca knženost ko e pao pema smbolma dobo lasttome Gotoo sako knženo delo oble smbolma ednom dgom smsl pr čem e često teško alčt opće smbolčkonačene od nddalnh pesnčkh smbola e se pesnc slže ednm dgm a osobto često kombnacama ednoga dgoga

ak složen poeb pastah smbola kamene pstne gromako ne pat kša neplodnog peščanog tla benadnog ptoanapoeb smbola ko stoemeno ma opće načene al se odnose na stac semenog čoeka a takođe ma posebno nd

dalno načene ok edne pesme možemo ako apat sthoma glasote poeme Pusta zma Thomasa Stesa Elota

Ode nema ode eć samo kamenKamen nema ode peščana cestaCesta što ga goe plannePlanne što s od kamena be odeKad b blo ode stal bsmo počel ptAl' sed kamena ne može se stat n pomsltKad b samo blo ode sed kamenaZno e sh stopala s pesk b Plannskh mth sta što ne mog plntOde ne možeš stat n leć n sestnema čak n tšne plannamaSamo sh alo gom be kše

Peod A Šolana I Slamnga

FIGURE KONSTRUKCIJE

U fge konstrkce sta s etorča baal one ge koenasta osobtm aspoedom eč ečenc l neko dgo ećoceln knženog teksta (np odlomk sth l s) Fgre kon-skce tako s apao fge aspoeda l poetka eč a s obomna to da se do gamatke ko se ba analom ečence naasntaksom take se fge često naa s n t a k t č k m g a m a

6 Teorija književnost 8



ako je apaiti da svako odstupanje od prodnog reda riječi urečenici mora iavati određen učinak na čitatelja odnosno slušatelja.Mjesto pojedinih riječi u rečenici nije nipošto slučajno Značenje nekeriječi ne ovisi samo o onome što ona nači kao samostalna riječ, negoi o mjest koje ona ima u niu ostalih riječi. Stoga su retoričri idvojilibojne postupke slaganja riječi u rečenici, postupke koji ne govarajuu cijelosti gramatičkom i logičkom rasporedu, koji, štoviše, naršavajuprirodni poredak, ali baš time uspostavljaju nova načenja i ostvarujunov smisao Od brojnih postupaka u tom smislu, kojima se danas bavistilistika, stari su retoričari najčešće spominjali sljedeće

I n v e r i j a od latinskog invrsi okretanje, iskretanje) načiobranje reda riječi ili dijelova rečenice, red obut od onog koji jegramački najispravniji. Kao fgura onačuje tkav poredak riječi kojimse naglašava ono što se u normalnom poretku ne može naglasiti, tetko iražava i ono što se u normalnom poretku riječi i dijelova rečenicaapravo i ne može iraiti. Kao prier inverije u smislu pjesničkefgure možemo navesti

Ni apadno neboi i rasprsnutih šipaka u vru

se cijediA. B Šmić Grn

Postupak inverije u pjesništvu toliko je čest da se mogu postićiodređeni eekti čak i namjeim odustajanjem od očekivane inverije.

R e t o r i č k o i t a n j e onačuje posebnu potrebu upitnihrečenica, takvu u kojoj se upitne rečenice postavljaju, a često i nižujedna a drugom, be namjere da stvo onače pitanje. Upitne

rečenice, naime, služe apravo kao ijavne rečenice, naglašavajućisvojim upitnim oblikom određen osjećajni stav Npr.

82

Tko me poniio k rijeci,mene koja sam voda?Tko mi je dao udes ivora i ušća?Tko mi je rekao smrt,meni, koja sa beskrajna?

V. rmpotić Gas vd u rici

E l i p s a (pema grčkom ipsis nedostatak, iostavljanje) nastajekada se i rečenične cjeline iostavljaju pojedine riječi na takav načinda se smisao cjeline ipak može raabrati. Eliptički način iražavanjaprimjenjuje se i u svakodnevnom govoru bog sasvim praktičnihraloga. Dovoljno je kažemo npr. »kiša« ili »vaa«, pa da i sitacijeu kojoj su riječi irečene bude sasvim jasno da mislimo kako je palakiša ili planula vatra. U književnosti elipsom se postiže osobito gusnutost i snaga u iražavanju stanovitih misaonih stavova, npr uposlovicama (»Krsti vuka vuk u gor«), ili određene dramatičnesituacije

Sveraoi će ritam po ulici da ori

Gori! Gori!M rleža Pamni vtar

A s i n d e t o n (prema grčkom asndtn nepoveano) fgura jeslična elipsi Nastaje nianjem riječi be njihova gramatičkog poveivanja. Npr.

Topovi, bombe, džemije, torpedi,Sistemi suhi, kumiri od mjedi,Plemići lažni carski svodnici,Mračnjaci tusti, vragu srodnici ..

A G. Matoš Mr

P o l i s i n d e t o n (prema grčkom pysndtn mnogo veano)igura je surotna asindetonu, a nastaje nianjem venika be gra-matičke poebe Svrha polisindetona apravo je uglavnom ista kao isvrha asindetona posebno isticanje pojedinih riječi, odnosno poseban

način gomilanja predodžbi, što sugerira osobit smisao. Npr.I nema ga sua, ni prekosutra ne,I vele da bolestan leži,I nema ga mjesec, i nema ga dva,I ima je već,I sniježi .. .

D. Cesarić Baada iz prdgrđa

83



FIGURE MISLI

Već je spomenuo da se nee fgure msl jedva mogu odjel odfgura rječ odnosno ropa I jedna druga grupa fgura odnose se naznačenje rječ, jedno šo se u fgure rječ ubrajaju občno one gureu ojma se neposredno mjenja značenje rječ a u grupu fgura mslubrajaju se fgure oje se odnose na šr smsao onog šo je rečenoTešoće u razvrsavanju gura upravo u ovoj grup fgura najvšedolaze do zražaja Tako, ne samo da alegorja npr može b shvaćena ao op ao fgura msl nego nee snače fgure odnosnofgure onsrucje npr reorčo panje, mogu akođer b shvaćene

ao fgure msl S poečar reorčar soga nsu bl jednsvenu ome oje fgure reba shva ao fgure msl e se jedno uz neapojednosavnjvanja može usvrd da u u grpu spadaju uglavnomsljedeće fgure

p o r e d b a l o m p a r a c j a (prema lansom cmparatiuspoređvanje nasaje ada se nešo s nečm poređuje na emelju nehzajednčh osobna oje redovno nsu neposredno uočljve Kao meaora oju ao šo reosmo, nek shvaćaju ao sraćenu poredbu,poredba upozorava na osoba svojsva svar, pojava osoba, or-vajuć slčnos razle oje česo zmču neposrednom susvuznenađuju uzbuđuju čaelja l mu p uazuju na određen posebanaspek promaanja oredbama vrv svakodnevn govor (»gladan samao vu«, u nem epohama njževnos u nekm njževnm vrsama one su ao reć usaljen oblc zražavanja (»ljepa ao vla« unašoj nodnoj njževnos a najčešće, pogoovo u suvremenjempjesnšvu one eže povezvanju razlčh sera žvoa zapažanju onh

slčnos oje ao da upozoravaju na nek »dublj« ssao poređvanhpojava Npr

A ada je plamen lznuoKo da senje, o da gne;Ko saane preo podaSrugnule su sjene njne

V Vdrć Jzuiti

A n e z a (prema čom antthsis, suproos, suposavanjeposebna je vrsa poredbe oja se zasnva na oprec odnosno supronosNa oprema se emelj čav jezčn susav jer upravo uzajnm no

84

sma suprosavljanja pojedne rječ dobvaju određena značenja; anezaje u om smslu jedn meljnh obl jnos jezka S orčshvaćal su anzu ao pjesnčku f, ao zžajn posp supro-savljanja pojednh rječ unuar rečence, l suprosavljnja čavhrečenca Sažem anezama obluju poslovce (»S gladnu ne vjeruje« poznae zree svodnevna žvoa (»Žu žuuju, a crven putuju« a ubjnm njževnm djelma suosavljanjem se sžu zvanredn eena ojma se česo ad cjelopna s djela onead aneza aoda ažava sažma cjeloupn auoov opus, o npr u pjesm niud J olća Kamova

Tjesan m bjaše vje, a velebna bješe m duša

U našm nnm pesmama česa je sebna vrsa aneze oja sessoj od panja negacje og panja govora Kko se va anezačeso pojavljuje u usmenom pjesnšvu slavensh nroda, nazva ses l a v e n s o m a n e z o m Usp ek glasove Hasanaginic:

Ša se b'jel u gor zelenoj?Al' je snjeg, al' su labudov?Da je snjeg, već b oopnoLabudov već b polejelN' je snjeg, n' su labudovnego šaor age Hasanage

H e r b o l a (prema grčom hypr prejervanje aođer jesvojevrsan načn poredbe To je gura preuvelčavanja rad nagla-šavanja određena emoconalnog sava prema predmema pojavama lradnjama Hperbolama se služmo u svakodnevnom govoru ada god

sčemo vlas odnos prema onome šo želmo reć »Reao sam suću pu« »Ćeam e cjelu vječnos« Zbog sh razloga hperbolesu čese u svm vrsama njževnh djela Npr

Imao sam glas ao vjearrue ao hrdne

J. upačć Tri ma ta

L o a (prema grčom itts, ublažavane, umanjvanje fguraje suproa hperbol Umjeso preuvelčavanja, ona umanjuje odnosnoublažava jer prav zraz zamjenjuje slabjm o negavnm supronm Ćeso u občnom govoru zraz »Ošl se malo predaleo«

85



koj ne odgovrju diciji retorike Pri tome se osobito pojm metfore korisi u veom širokom smislu ko ponekd obuhvć gotovosve proene u znčenju riječi učenj o metfori rzvijju se nerijeko u teorije metafore Tkve teorije njčešće u objšnjvnjumetfore i metforičkog izržvnj pokušvju pronći uporište zrzumijevnje književnosti u cjeini

Teorije metfore u prviu polze od problem veznih z teškoćetrdicionnog shvćnj prem kojem se u metfori prenosi znčenjejedne rječi n drugu rječ ko i od teškoć uvjerenj prem kojemmetfor znči neko odstupnje od običnog normnog nčin govorNije nime teško primijetiti d se metform zprvo neprestnoslužimo u svgdšnjem živou (ko što smo spomenuli u pogvju ogurm) d govorimo kko smo pli« n ispitu kko je tešk«knjig koju čitmo kko je nš prijtelj prvi v« ii je mgrc«i sl Osim tog premd to uglvnom ne primjećujemo mnoge susvgdšnje riječi očito nse ko mefore u riječi vrijeme« vrt«tko ne osjećmo više ihovo porijeklo od ggo vrtjeti« u riječiumorn« recimo ugvnom zborvljmo d potječe od ggolumoriti« u smisu ubiti« Brojnost tkvih primjer nvele mnogeteoretičre n zključk d je jezik u cjelini gedno metforičn pd je zto njegovo porijeko uprvo u pjesničkoj ne u običnojupotrebi

S druge srne gledno opet prijenos znčenj u metfori očito jeteško točnije objsnii jer kko možemo izdvojiti znčenje riječi lv«i ond g prenijeti« n ječ rnk« o i zšto se tkvo prenošenjemože rzumjeti jer je očito d se riječim možemo sužiti uprvo ijedino zto što lv« znči v rtnik« rtnik Objšnjenju tkvog

soženog proces koji omogućuje d se u jezičnoj komunikciji uobičjen znčenj riječi mijenjju i međusobno zmjenjuju posvećenesu mnoge rsprve pri čemu se ugvnom pokzlo kko je njvećiproblem rzlikovti običn« odnos između oznčitelj i oznčenogod onog neobičnog« koji se pojvljuje u metfori Ako je recimoriječ plmen« u kiževnim djelim epohe ksicizm često znčilljubv ond mormo pretpostviti d je došlo do nekog novog odnosmeđu smim oznčitejim gdje su se povezli ljubv« i plmen«dok su obični odnosi između oznčitelj ljubv« i plmen« i njihovihoznčenih pojmu jubvi i pojmu pmen osti nepromijenjeni Tjnovi odnos neki teoretičri nzivju simbolizcijom« i predlžu d

88

g se rzikuje od uobičjenog odnos između oznčitelj i oznčenogkoji rzbiremo kod prevođenj hrvtsk riječ jubv« znči isto štoi frncusk amou p se prevođenje može shvtiti nprosto kozmjen oznčitelj u kojem oznčeno ostje isto

Rzličite teorije metfore ne slžu se međusobno ni u opisu smogfenomen metfore niti u upotrebi određenih pojmov i nziv i sumnoge od njih sustvnom rzrdom probem unpredie mogućnostinlize pjesničkog jezik U tom se smislu osobito oprek metfore imetonime koju je rzrdio Romn Jkobson pokz ko mogućepodonosno nčeo nize

Jkobson nime upozorv d se povezivnje između motivsmih riječi i i većih temtskih cjelin može shvtiti n dv temejnnčin Te nčine možemo rzumjeti ko prihvtimo d se u procesumišjenj i jezik upotrebljvju dv temejn nče prem prvompovezujemo ono što je s nečim slično ii mu je izrvno suprotno prem drugom povezujemo nešto što je blizu nečeg drgog što se sprvim dodiruje« u prostoom ii vremenskom smislu To ko zpžmo već kod slijed socijcij uz riječ kuć« pomislit ćemo ili ndom zgrdu obitvlište što će reći n nešto što je slično« kući ilićemo pomisiti n vr ogrdu cvijeće što će reći n nešto što ide uzkuću« Veze po sičnosti Jkobson nziv metaforičkim veze posusjedstvu« metonimijskim. To su smr on dv temejn postupku mišjenju i govoru prvi se svodi n izbor iz sičnih mogućnosi (žeimli reći kuć« stoji mi n rspognju čitv niz riječi sličnog znčenjko dom« ii zgrd« recimo) drugi se svodi n povezivnjeizbrnih riječi s onim koje će ih slijediti (govor o kući može tko

krenuti u prvcu opis onog što je prostoo u bizini kuće ii pk uprvcu onog što je kući prehodilo ko recimo izgrdnj« ili onogšto je moglo sijediti recimo rušenje«)

Metforu metonmju povezuje tko Jkobson s izborom znkovi njihovim uklpnjem u određeni niz p tko i s vžnim pojmovimstrukturne ingvisike p r d i g m i s i n t g m Prdigmje pri tom niz zmišjenih jedinic ko sredstv izrz sintgmje stvm vez među im jedinicm njihov niz odnosno sijed u nekomizrzu N tj nčin smtr on dobivmo zprvo dvije moguće osirzmrnj svk se rečenic može nliziri s jedne strne tko dpzimo n onj izbor riječi kojim se koristimo s druge sne tko

89



da pazio na nain kako s te rijei eđsobno poezane da ine nekirazji iskaz Razaao i isto sisl cjeine eće reeiceopet ožeo paziti na izbor tih cjelina ii na nain na koji se oneeđsobno poezj pa tako i knjiženi djeia ožeo razlikoati izeđ naina na koji s izabrani otii i onog naina na kojise otii poezj cjelin djela Obje s osi razaanja pri toepodjedno ažne, jer izabrani otii dobiaj sisao tek nainna koji s poezani ali s drge strane gedano izbor otia itekakoje žan za razijeanje cjeine jer se sisao ostje dko i zatoto so izabrai prao određene otie, a ne neke drge

Kako akobson satra da etafor alja odrediti kao izbor po

sinosti a etoniij kao nizanje sintagi, on prtpostalja da seože razabrati kko neki djeia pa zati pojedini knjiženirstaa pa ak i knjiženi epohaa doinira naeo etaforedok drgia doinira naeo etoniije Pretežno etaforika bitće tako irska poezija kojoj se doja ostarje prao neprestanizajenjianje rijei po n slinosti a etoniiji će biti skonrecio realistiki roan jer se nje »nizanje« zbia tako dapreadaaj opis i pripoijedanje, pa tako i slijed po nae tradicionano shaćenih etoniija i sinegdoha: nkon otia kće doazitako oti recio njezinih zidoa pa soba najetaja, poijestnjezine izadnje i sl

Pojoi etafore i etoniije takoj potrebi oito neajznaenje koje oi iaj staroj retorici i proirenje njihoa znaenjakao i doođenje ez s pojoia paradige i sintage, oogćjekako razrstaanje i analiz određenih knjiženih postpaka tako i

ide nain na koji fnkcionira jezik knjiženo djel

NOVO SHVĆNJE STIL

U teej enja o graa stroj retorici bila je ideja o opće-prihaćeno dobro stil o tako nain izražaanja koji sa posebi znai jedno i jetnik rijednost te je ita ssta figrazajedno s enjia o jiženi rstaa kopoziciji i rstaa stiloazaprao ssta nori prea kojia je trebalo pisati ii gooriti kakobi se postigao željeni ink Zbog toga retorika daje eliko znaenje

90

kako opis gra kao pozitinih naeno rijednih aina izražaanjatako i opis odnosno pozorenjia o rijeia ii ezini konstrkcijaa koje alja izbjegaati ko se žee postići istoća stila njegoajasnoća i prijerenost predet o koje se goori odnosno ogćnostia razijeanja onoga koe se goori Tako npr, retorikapozoraa na obike rijei i reenine konsce koje aja izbjegaati dobro sti na »arhaize« (od grkog arhas, str) koji znaezastarjee rijei i izraze »proincijaize« (od latinskog prvincia,pokrajina) koji se poebjaaj sao određen pokrajinaa teog doesti do nerazijeanja kada se njia koristio izannjihoa ga »neologize« (od grkog ns, no i gs, rije) koji

oznaaaj noostorene rijei, te »barbrize« (od kog rars,stranac tđinac) koji oznaaaj sane rijei ii konskcijeTaka nonatini poja stila eđti, neogće je zadržati

anaizi sreenog jezika i knjiženosti naprosto zato to sreenaknjiženost teži indiidalnosti i originalnosti izraza, i to indii-dalnost i originalnost izražaanj danas satrao saostanorijednoć Shaćanje knjiženosti staroj retorici ezano je sashaćanje cjeokpne oge ojeka kltri Dboke projene shaćanj žiota i sijeta, projene koje s izraz razoja jdskogdrta ogedaj se tako i shaćanj jezika i stia, te sreenaingistika i stilistika ne og naprosto poja stia prezeti od streretorike Ujesto noratine stilistike i shaćanja stila kao općeajanog n aina izražaanja razija se zato o p i s a s t i i s t i k ai shaćanje s t i a kao i z r a z a i n d i i d a n o s t i

Noo shćnje sa je osobito sena ngiska na eljrzkonja jezka i goo jone i fekne rijenos enja

o sls jta i enja o ažnos slskog sredsa Razlika, naie izeđ j e z i k a kao sstaa koji oogćje

sporazeanje i g o o r a kao pojedinanog jezinog ina otorilaje ogćnost proaanja jezika s aspekta sstaa koji pripada koek-ti i s aspekta onog naina kako se ti sstao koristi pojedinacTo je doelo ako do proaanja sih sredstaa izraza kojia sekoristi jezik radi sporazijeanja tako i do proaanja naina kakose pojedinac jezino in sži oni opći sredstia izražaanjakojia raspolaže Tkođer je predet proaanja postao nain na kojipojedinac izabire iz jezika prao ono to je potrebno trentkkada žei prenijeti nek pork

9



ljava e za različite vrhe a tim vrhama odgovaraju različiti načiniodairanja izražajnih redtava koji e mogu do nekih granica kla-iicirati. Tako e utvrđuju tipični tilovi: ragovorni stil nanstvenistil i administrativni sl npr. K n j i ž e v n o u m j e t n i č k i t i ltada e može opiati nekim uvjetnim ooinama izraza ooinamakoje e javljaju u književnoti u većoj mjeri no u drugim načinimaizražavanja pa ukazuju na namjere koje u u književnoti izrazitijenego npr. u znanoti. Tako e oično upozorava na slikovitost ikonkretnost umjetničkog tila kao ooine koje ga donekle uprottavljaju pojmovnom i aptraktnom tilu znantvenog jezika; zatimna emoionalnost koja znači da e književnot ne oraća amo

razumkom hvaćanju nego i ojećajima (što iva vidljivo i u izoruizražajnih redtava) te na ritmičnost kao ooinu koja poenopripada tihovnom govor kao jednom načinu književnog izražavanjaali koja i u umjetničkoj prozi igra određenu veću ulogu no u prozirazgovoog tila npr. Valja međutim reći da ve te ooine knji-ževnoumjetničkog tila ne trea hvatiti u milu općih ooinaprema kojima možemo razlikovati umjetnički tekt od neumjetničkogtekta. Izor i upotrea redtava izraza u književnoumjetničkomtilu makimalno u loodni i do te mjere elatični da književno-umjetnički til najolje razlikujemo otalih tilova upravo poloodi korištenja vim jezičnim redtvima loodi koja dopušta čakkršenje određenih normi književnog jezika što u otalim vrtamatilova redovno nije dopušteno.

Analiza tilova oavlja e u opinoj tilitici oično na temeljurazlikovanja između pojmovne vrijednosti, ekspresivne vrijednostii impresivne vrednosi izraza Te je razlike uveo ancuki lingvit

Charle Bally maajući da e vaka ideja koju jezik prenoi otvarujeu određenoj aektivnoj ituaciji. Pojmovna vrijednot izraza označujeneko ojektivno opće logičko značenje poruke; ekpreivna vrijednotoznačuje nevjeno oilježje izraza takvo oilježje koje proizlazi izprirode onog ko e izražava a impreivna vrijednot vjenu težnjuda e na određeni način djeluje i amim izrazom a ne amo onim štoje izraženo na onoga kome e govori. Samo poljednje dvije vrijedntipredmet u itraživanja tiltike koja e tako avi u najširem miluriječi onim aspektom i kvalitetom iskaa koji proilai i iborasredstava iraa određenog prirodom ii namjerama onog tkogovori ili piše.

94

S ozirom na podjelu gramatike na onetiku morologiju intakui emantiku i opina tilitika može e podijeliti na fonostilistik, tj.liu koja e avi tilkom vrijednošću glaova morflistik kojae avi morologijom jezičnog izraza u miu tilkih vrijednotisintaktostilistik koja e avi tilkim značenjem rečenice i semantostilistik koja e avi tilkim izorom na razini značenja. Kako eu lingvitici rae termini za oznaku određenih jedinica na nekoj razinijezične trukture (onem morem) upotreljava e i termin t i l e mza oznaku jedinice pojačane izražajnoi jezika te odgovarajući nazivifonostilem morfostilem sintaktostilem i semanostilem oziromna navedenu podjelu tilitike.

STISTIĆA KRITIKA

Novo hvaćanje tila plodonono je utjecalo na razvoj proučavaajezika književnog djela. Uočeno je kako individualan izor jezičnihredtava izraza ima golemu važnot za proučavae književnog djelai kako ona opća tališta kojima e u analizi književnoti rkovodilatara poetika i retorika mogu lako krenuti pažnju od onih vrijednotiknjiževno koje e dana nviše cijene individualno i originalnoti.ndividualnot i originalnot pojedinih djela počela e tako proučavatii u onim apektima djela kojima ranije nije povećeno dovoljno pažnjei koji zog pojmovnog aparata tare retorike četo niu mogli itidovoljno analizirani. Stilitika je oogatila miao za jezičnu tranuknjiževnog djela i upozorila na takvu mogućnot analize u kojoj ćepretežna važnot iti data upravo jezičnim kvalitetama djela a ne amo

općim idejnim ili tematkim vrijednotima. Otkiće važnoti indi-vidualne upoee jezika međutim dovelo e tilitiku i do pokušajada e analiza jezika književnog djela ikoriti kao odlučujući uvjetvrijednonog uda te e tako analiza jezika književnog djela razvijedo te mjere da potane i kritičko oruđe vake književnoteorijke analizei vakog uda o vrijednoti književnog djela. U tom e pravcu razvijatzv tilitička kritika.

Stilitička e kritika urzo urela prolemom točnijeg određenjapojma tila. Ako naime ne potoji općenito vrijedan til nego je tlamo izraz individualnoti kakva e to individualnot izražava u tilui u čemu je vrijednot te individualnoti? Polazeći od hvaćanja tila

95



kao izbora sredsa izraza, saki se eks može razmarai i analizirais obzirom na silsku razinu izraza i saki eks ima so si, pa

umenički sil mora imai neku kalieu porh one kou ima bio kka

sil. U čemu e kaliea umeničkog sia? - o posae emelnopiane siisčke kriike

Nemački lingis i kniženi poesničar Leo Spizer razio e u

om smislu meodu koa dae oa odgoor: riednos e sia u pe

sničko osobi koa se slom izražaa. Sil e u Spizeroo siisici izrazpoedinca, a amso za riednos sia dae inuicia, poseban umenički dožila u koem nam se okria ona edinseni smisao koiomogućue da se deae izraza poežeo u edinsenu ceinu i akosiisičke ariane »odmerimo« s obzirom na srsishodnos onog šose izražaa Nadubli emel do koeg dolazi siisička analiza, poaknua i ođena inuiciom, za Spizera e ako pesnička osoba auorashaćena kao duhoni profil edne iskusom i oseliošću bogae

se osobe.Siisička meoda Lea Spizera ubrzo e podrgnua kriici. Vežući

si uz osobu auora, ne možemo obasnii zašo isi auor sara bola,lošia i bezriedna dea, a poziaući se na inuiciu kao isklučioamso rednosi, poam sila posae do e mere neodređen da sena osnoi nega ne mogu izršii nikaka isažiana od opće ažnosi.Zbog kih iika sil se pokšao ezai uz poedino delo Umesopesničke osobe, ada e posalena eza si izražaa edinso iindiidualnos poedinog umeničkog dela Sl e ako shaćen kao

ona posebni slad unur koeg se osarue pesnički sie daog dea.U om smisu osobio Wolfgang Kayser i Emi Saiger raziau meodeknižene inepreacie, ake meode koe rebau na emelu pro

binog dožilaa siskom analizom urdii edinsenos i skladkniženog dea kao indiidualno redne umeničke oreine. O mmeodama, međuim, bi će oš goora u posebnom pogau oeknige, koe goori o inerpreacii kniženog dela u okir me

odoogie proučaana kniženosi.Poezuući ezičnu analizu sila s anaizom osalih eemenaa,

silisička krika eć zaprao u neko meri napuša meode praetk, poun ocnn knno d n obiše edino s aspeka načina na koi se anaizom isklučio ezičnog

izraza proučaa knieno delo, nego se na emeu inuicie urđuei negoa riednos. Osim oga, siisička kriika kao insmen ene

96

ednosi poedinog dela nie ni u im pokušaima uspela obasni

indiidualnu riednos kniženog dela, er se odeć orieniralaisklučio prema siskim rednosima eksa, zaposalaući načinena koe se delo prihaća, odnosno z. izaneksone odnose. Usoženom odnosu: auor - deo čiael ona e pridala iskučiu

riednos delu, pa ime i sm ezik dea doneke izolirala iz onesiuacie u koo se ezik poalue u »seooo« funkcii .

Take eškoće siisičke kriike, međuim, iše su rezula nekihnenih isklučiosi i pokušaa da se silisika proširi izan asiog

područa nego nekh načelnih eškoća silisike kao diea suremeneingisike ii ednog aspeka proučaana ezika Ne samo opisna

siisika, nego i pokušai silisičke kriike, nesumnio su poolnouecali na razo eorie kniženosi. Uprao zahaluući razounoie siisike, posalo e nedobeno da eoreičar kniženosi nemože ni prisupii analizi kniženog dea, ili sdiju kniženih rsanpr., a da ne poznae ezik kao medi u koem se osarue kniženos.Skura kniženog dela di se na suk ezika soga e ezičnusrukuru eksa nemoguće odoii od nene knižene skure. Bezpoznaana elemenarne siske analize i razumieana problemasuremene silisike danas e analiza kniženosi naproso nezamislia.

7 era nžens 97



4 VERSIFIACIJA

PRIRODA STIHA

Kako proza pripada svagdašnem obinom govoru a stihove upravilu susrećemo u kniževnosti lako se nameće zakluak da eupravo stih do te mere svostven kniževnosti da e samo govor ustihovima doista pravi govor kniževnosti U staro e poetici takavzakuak redono na neki nain i prihvaćen; poezia e shvaćena kao»govor u stihovima« i lako uoliva razlika između proze i stihovamogla se smaati razlkom zmeđu umetnike i neumetnike kiževnosti Ostaci takva shvaćana prisutni su ponekad i danas u naivnomuverenu kako e dovolno govoriti u stihovima da bismo »stvarali«umetnika dela Kako međutim prema suvremenom shvaćanu oblastumetnike kniževnosti obuhvaća i prozu i stihove teoria kniževnostismaa da e stih svostven samo ednom velikom dielu kniževnosti ida neposredno uoliva razlika između proze i stihova upućue na dvatipa podednako vriednog kniževnog izražavana Stih i proza takoine samo dva govoa sustava koi se esto međusobno ispreplećuali koi su ipak do te mere razliiti da se mogu bem s obzirom naneka organizaciska naela razmatrati odvoeno.

98

Neposredno razlikovane između stihova i proze pri tome samodelomino upućue na prirodu stiha Danas naime stihove od prozenaešće razlikuemo na prvi pogled zbog naina pisana; stihovi zarazliku od proze prekrvau u nekom rasporedu tek edan dio stranicea proza se koristi uglavnom svim raspoloživim prostorom za pisaneI nazivi »stih« i »proza« (prema grkom stikhs red vrsta i latinskompsa prsus, što znai da eba pisati »napried« do kraa sranicebez prekida) kao i latinski naziv za stih vrsus (okretane vraćanepera na novi red) odakle e izveden i naš starii naziv za stih »verz« nastai su zbog takvih zapažana o grakom obliku odnosno o nainupisana

Nain pisana ipak ima samo s edne strane presudnu važnost zarazlikovane stihova od proze i za takav nain pisana kakav sam posebi zahtieva da neki tekst shvaćamo kao stihove S druge strane nainpisana stihova i sm e izraz određena naina organizacie govora koise upravo preko osobita grafkog oblika lako iskazue Naveći brostihova prepoznaemo naime kao stihove ako ih i samo uemo anain pisana u odvoenim recima tek e izraz onoga što osećamo usamom itanu Tako graki oblik može biti edan od naina na koise govor iskazue kako bismo ga prihvatili kao stihove ai se prirodastiha ne može obasniti grakim oblikom

To lako zapažamo ako usporedimo neke vrste stihova Slušamo linpr: »Sluge zove Smailaga usred Stolca kule svoe a u zemlihercegovo : 'Ate amo sluge moe « gotovo e siguo da ćemorazabrati kako u tom teksu postoe etiri stiha koe vala pisati edanispod drugoga

Sluge zove Smailaga

usred Stolca kule svoea u zemli hercegovo:»Ate amo sluge moe«

I Mažuranić: Smrt Smaiag Čngića

Ove stihove vaa tako pisati er upravo na ta nain izražavamo igrafiki ihovu prirodnu govou organizaciu t inenicu da senavedeni odlom i kada e izgovoen lako raspada na mane dielovekoi su određeni uestalim pravilnim izmenivanem naglašenih inenaglašenih slogova maneviše nužnim stankama i odgovaraućomsintaktkom i semantikom celovitošću Slušamo li međutim: »Srt

99



do srti. Smrt do sri. Smr su stope moe Svaka ide svome grobu«,veroatno bismo također mogi osetiti da su to stihovi, ai teško dabismo mogi zaučiti kko ih vaa pisati upravo ovako:

Smr do srti Sr do smri.Srt su stope moeSvakaidesvomegrobu.

J Kaštean: Tsari

U ećem pk sučau, ko čuemo: U sobu uđe moa maka, sednei geda u me niemim pogedom. Ja puštam knigu, izazim iz kuće«,teško da ćemo moći neposredno zakučiti kako se tu radi o stihovimaiz pesme Tški zrak Antuna Branka Šimića koe vaa pisati ovako

U sobu uđe moa makasedne

i geda me nieim pogedomJa puštam knigu, izazim iz kuće

Ovde tek grački obik posebno upućue na stanoviu organizaciu;baš on veroatno presudno upozorava da navedene rečenice vaapročitati i shvaiti upravo kao stihove. Premda i ovde postoi izrazitritam, bez vansih signaa, t. grafičkog obika, ako bi nam promakaona organizacia tog govora zbog koe ta tekst prihvaćamo kao stihove.

Ti primeri uedno pokazuu s kakvim se probemima susreće svko

učene o stihu odnosno svaka teoria stiha. Prema tradicionanomverovanu da e teoria stiha zapravo nauka o tome kako se pravestihovi, nauka o stihu naziva se i danas v e r s i f i k a c i o m (premaatnskom imenu za stih), a zbog na antičkom iskustvu zasnovanoguverena da se stihovi prave prema neko stano meri«, odnosnorazmeru«, versifkacia se često naziva i m e t r i k o m (premagrčkom mtn mera, metar) Ova tradicionana uverena, međutim,teško e uskadii s iskustvom novieg pesništva (samo u našem prvomprimeru možemo govori o pravinim izmenama nagašenih i nena-gašenih sogova i o potpuno istom brou sogova u svakom stihu, naprimer), pa raziku između stihova i proze, koa bi vredia u svim

00

našim primerima, možemo shvatiti samo ako veoma široko odredimou čemu e osobitost stiha u odnosu prema prozi ožemo zato tek rećida ipak u svim našim primerima, bez obzira na nihove razike, postoineka osobita z v u k o v n a o r g a n i z a c i a.

Bez obzira, naime, na koi e način postignuta, organizacia ritmaipak se razabire u tome što ni ednu rieč, ni namani pored rieči,pa čak ni bio kakvu inteunkciu, ne možemo izmienii a da se pritom ne izgubi doam stiha. Stih se tako od proze razikue osobitimrtmom, ritmom koi nie samo izraz prirodnog rima govora nego seautorovom namerom mada zacieo na temeu prirodnog rima koiugavnom siedi proza obrazue novi ritam Zahvauući upravo

takvom posebnom ritmu, ezik se u stihovima okriva u oš ednoposebno dimenzii. Ne samo da on ostvarue određen umetnički sviet,kao što e to suča u svakom kniževnom deu, nego i negova ritičkaorganizacia postae osobit nosite sisa Tako neka isao izrečenau stihovima nikada nie potpuno istovena to iso misi izrečeno uprozi. Svi eementi ritmičke organizacie, isti bro sogova u svakomstihu, raspored nagaska, podudarane u zvuku rieči i sično, unose uizraz novi smisao, tkav smisao kakav se bez pomoći nabroenih, kaoi svih ostaih eemenata ritmičke organizacie, nikada ne bi mogaopoaviti.

Bez obzira na raznoikost načina rtmičke organizacie siha, unavećem se brou stihova ipak poavuu neka stana načea orga-nizacie, takva načea prema koima se svesno ravnau pesnici poe-dinih epoha, poedinih naroda ii poedinih pesničkih škoa. Na temeuusporednog proučavana razvoa kniževnosti europskog kuturnogkruga razvio se stoga uverene kako postoe neki čvrsti sustavi

versikacie razvio se uverene o tome da postoe takvi načinipravena sihova u koima se ritam organizira prema nekom osnovnomeementu nečeg što se stano ponava u stihovma Kako su takvieementi ugavnom imena dugih i krakih sogva, bro sogova ustihu i nagasak, razikuu se načešće versikaciska sustava prvise naziva kvantativnom (ii antičkom ii klasičnom) versikaciom,drugi silabičkom a eći akenatskom (ii tonskom) versikaciom.Dva posedna sustava obično se kombinirau u silabičko-akenatski(ii silabičko-tonski) sustav versikacie Mnogi teoretičari veruu dasustvi versikacie odgovarau prirodi poedinih ezika u okviru koihsu se razviai, dok drugi smaau da e za prirodu stiha navažnia

0



nkcija razjenačavanja običnog o stihovanog govora koja se osiževođenjem neih osebnih načea zvkovne organizacije »nao-građenih« na zvkovn organizacij običnog govora onosno roze

KVANTITTIVNA VERSIFIKACIJA

Kvantitativna versifkacija razvia se staroj grčkoj a njegovana je i atinskoj oeziji. Ona se temeji na činjenici a s se stihovijevai ii govori na tkav način koji je omogćavao a se osta točnomog razikovat gi i kratki sogovi. Dgi sog trajao je vosko

že o kratkog soga a ravina izmjena gih i kratkih sogova bia je temej ritmičke organi zacije Untar roča vanja takvog načinaravjenja stihova razvia se terminoogija koja je o anas ostaa osnovi znanstvenog ročavanja stiha a čak i ročavanja takvihstihova koji vie nemaj nikakva onosa rema način na koji s sestihovi ravii čtai jevai i sai antici

Džina ajanja izgovora kratkog soga nazvana je m o r a (remaatinskom mora zaržavanje boravak trajanje) i oređena je kaomjea jeinica gi sog ajao je vije more Dgom sog ato jeneto kasnije ime ara (rema grčkom rss izanje) a biježio seznakom koji se zove »makron« (rema grčkom makrn go) ok je kratki nazvan teom (rema grčkom thss ostavjanje stanjeoaganje noge na to) a biježio se znakom »breve« (atinski: kratko) Osim gih i kratkih s ogova ostojai s i sogovi koji s o oebimogi biti i gi i kratki a biježii s se znakom !

Osnovna rtmičkomeoijska jeinica zvaa se s t o a Stoa sesstojaa o va ii vie sogova rsoređenih nekim stanim onosimagih i kratkih sogova Prema tim onosima razikovao se o tri-esetak vrsti stoa o kojih s najvažnije ove:

02

pirihij

trohej ii horej:

mb spondej daktil:

ambrah

anapest tribrah

molos kretik

bakej: -

palimbakej: - -

Najčeće je na rvi gi sog stoi aao rtmički ar koji senazivao »ikts« a biježio se znakom ' Prema broj i vrsti stoaoređivah se vrste stihova nazvane gavnom rema broj stoa(trimetar, stih o tri stoe tetrametar, stih o četiri stoe pentametar, stih o et stoa).

Najoznatiji i najgasov itiji stih bio je h e k s a m e t a r (stih oest stoa »estostoac« ii »estomjer«) za koi metričari antikevjerovh a je najstarji stih oće otiven jima o boga AoonaSastojao se o est stoa s o četir more ri čem je rvi sog svakestoe morao biti g i na njega je aao ikts Stoe s ake bieakti soneji a osjenja stoa moga se zamijenit i trohejemShema se heksametra može rema tome označiti ovako:

, I ' I ' I I ' I

Heksametar je stih gasovitih eova Ilade Odsee i VergieveEnede a brojni s ga jesnici i revoiteji oebjavai i okairagoi gim jezicima (ne samo čkom i anskom) i tkvom načinčitanja koje ne osanja n ge i e sogove O tome ćemo međmreći neto vie ovoom naeg heksame a ovje smo namnjemo izvo heksametr može shv jino ko hvamo načea rema kojima s se antici izgovrai shovi To bijae naime mjetni načingovora (koji govra cimo jevanj ii sebnom način recitnjatzv. skanranj) a rav žb heksamea ne možemo obi natemej m i najjeg rijevoa Smo oneke bi nas na to »kakozvči« heksametr mogao i sh Enede rijevo Kaićako bismo ročitai masno osnte sogove vat je o ostaih:

De iz mrskih je va izrnia rjasna zra

No i t vaja ozoriti a sijeimo rrone akcente a a se antičkom heksametr akcent i ina nis morai okaati i a je

03



izeđu prirodnog čitana i izgovarana stiova postojala bitna razlika,koa je baš upućivaa na osobitu prirodu stiova za razliku od proze

Heksaetar je u antici često vezan s pentaetro (stio od petstopa u dvosti koji se nazivao eegijskim distihom. Također vajareći da su povezivanje stiova u veće ceine nastaale strofe (preagrčko strph, što e prvotno značio okretane u plesu, a kasnie irieči koe su se pri to pevae ajpoznatie su antičke stroealkejska strofa, nazvana prea pesniku Alkeu, i sačka strofanazvana prea pjesnikinji Sap.

SIABIČKA I AKCEATSKA VERSIFIKACIJA

Od sredneg veka nadae stiovi se više ni na latinsko jezikune prave prea načelu izenivanja dugi i atki sogova, a u živiezicia europski naroda teško je takvo pravino izenivane izaisiti, naprosto zbog toga što dužina i ratkoća u ti ezicianeau ono isto značene i ulogu kao u staro grčko ii atinskoOtada u ritičko organizacii stia dobivaju veiku, a načešće ipresudnu uogu dva načela: načelo istog broja slogova u svako stiui načelo pravilne izene nagašeni i nenaglašeni sogova a teeusvaćanja prea koeu je upravo broj sogova u svako stiu pre-sudan za stvarane stiova (rita stiova ostvaruje se na ta način štose nižu stiovi s isti broe sogova stvoren je silabički (prea atin-sko sllaba, slog sustav versikacie, a na teelu uverena kakoje za sti od bitne važnosti pravilnost u izjeni naglašeni i nena-

glašeni slogova stvoren e akcenatski odnosno tonski sustav ver-sikacie Oba se sustava često povezuu u takav sustav u koe i brojsogova i raspored nagasaka igrau odlučuuću uogu u pravlenustiova

Silabički sustav versikacije vrste stiova razikuje prea brojusogov Tako šestera osmera desetera jedanaestera ii dvanaestera npr označavaju da e u nekoj pesi stiovna ezična orgni-zacija postignuta jedino na ta način što e govor razdjejuje na pavindieove od šest, osa, deset, edanaest ii dvanaest slogova. Takvojednostvno načeo organizacie, eđuti, rijetko e dovojan razog danešto pivaćo kao stiove Stoga će u siabičkoj versikacii veiku

10

ulogu odigrati r i a srok, tj. glasovno podudane na kraju stiova,koje na neki način potpoaže ritičku organizaciu, stvarajući nekustlnu karakteristiku izgovora na kraju svakog stia te tako istodobnopovezuući i razdvaaući stiove U isto sisu važna e c e z u r a(prea atinsko caesura, usjek kao stalna granica eđu riječia izanekog soga, provedena u svi stiovia, koa dieleći sti na anjedijelove prionosi privaćanju rita kao pravine izene neki staniani »ednica« odnosno članaka. Tako ćeo, npr, čeaesterce:

I tanice, o ce, gde nogi plač se gubi,Kad takovi su judi: il' uri il' ubi!

S S. rančević: El! El! a azvtan?!

osjetiti kao stiove ne sao zbog činenice što se u cijelo pesiugavno ponava raspored od čeaest slogova u stiu, nego oš višezbog re, u naše sučaju »gubi« »ubi« Deseterce, opet:

Če i si dvore poarao?Čije li si roble porobio?Čiju l' jubiš pod čadoro ljubu?

Banovć Strahna

razabireo kao stiove ne sao zato što se ponala raspored odpo deset slogova, nego još više zbog toga što razabireo stanke izačetvrtog sloga:

Čie li si dvore poarao?Čije li si I roble porobio?Čiju l' lubiš pod čadoro jubu?

Za razliku od siabičkog, akcenatski sustav versikacie uzia uobzir iskučivo bro i raspored neglasaka u stiu, a broj slogova u su,što će reći broj nenaglašeni slogova, ože varirati Kako u takvoversikacii sog nea ere u sao sebi, svi su sogovi načelnoravnopravni, a tek i nagasak de osobitost na teeu koe se postižeravnoeost u ponavljanju, neopodna za čvrstu organizaciju ritaSvi se slogovi tako označuju isti znako, obično znako anagašni ogovia pridae se oznaka acenta x Stihovi se ne dijelena stope nego na akenatske mjere (ili: akcenatske jedinice, ili:taktove, pri čeu akcenatska ra, odnosno takt, označue rasponod petka jednog ritičkog signala do početka drugog Pojedini sti

105



j on intgralni io. Stoga za raščanjivanj stihova i organizaciju ritmavalja imati na umu i organizaciju prma stroama Pjsma j, naim,stihična kaa s sastoji samo o stihova koji s raju jan izarugoga (takva j npr. vćina naš usmn pozij), a stročna j akosu stihovi poijljni u nk vć grup koj su mđusobno razijljnprij svga gračkim oblikom

S t r o a ili k i t i c a j, prma tom, orđna vća sintaktičkacjlina o stiha. Kaa ta cjina biva narušna tim što s iz jn sosmislna cjlina prnosi u rugu strou, takav postupak naziva sprijenos So s razikuju prma broju stihova koj sarž. Najčšćsu distih (soa o va stiha), teret stiha), katren (čtiri stiha),

septima (sam stihova), oktava (osam stihova), a nšto su đ soo pt, sam, vt i st stihova.Organizacija stihova i stroa, onosno organizacija stihova unutar

stro postiž s čsto i r i m o m. Rima, srok ii slik, kao što smovć upozorili, gasovno j pouaranj na kraju stihova ii, rjđ, nakraju čanaka u stihu. Rima označuj kraj stiha, istovrmno povzujtaj stih s rugim stihovima, a osim toga ima uogu u stvaranju zvukovnih kata, povzujući rijči sičnog zvuka. Rima ima tako uogui u načinu na koji ćmo shvatiti rimovan rijči u pjsmi, a tim i čitavupjsmu.

Svrha rim, njna unkcija u knjižvnosti, njna uloga i značnjrazičiti su u različitim pohama knjižvnosti i u različitim pjsničkimškolama ii pravcima. Rim s obično naaz u posovicama i uzrčicama, a u srnjovjkovnoj knjižvnosti čšć su u prozi ngo ustihovima. O kraja srnjg vijka, mđutim, rima s razvija u nogim uropskim knjižvnostima u jnu o voćih osobitosti stihova

nog govora. I anas nrijtko počtnici u pjsništvu i nupućni čitatjismatraju rimu bitnom osobinom pjsništva ili barm hitnom osobinomstihova. Dovoljno j, smatra s, govoriti tako a s nk rijči rimuju,pa a govorimo u stihovima.

Rčno ponšto uopćno, rima prij svga povzuj stihov, organizirajući njihov raspor u stro. Na taj način ona čsto organizirastrou. Tako npr.

108

Crvn požar ana na zvoniku vitomPlanuvši još jnom poagano gasnProvian j zrak na pojm i na žitom

Sv nam stvari ođu nobično jasn.

Lj. Wisnr lago veče

gj upravo rim ujinjuju sva čtiri stiha u cjinuOsim toga, kao što s vii i u navnom primjru, rima značajno

sujuj u stvaranju orđn mloioznosti stihova Njom s ističzvučnost pojinih rijči i tim svraća pažnja na njihovu gasovnustrukturu. Tako j rima važan činiac tzv zvukovnog soja pozij tom j, mđutim, o olučujuć važnosti, barm u pravoj poziji,smantička uloga rim kao činioca u ostvarivanju cokupnog sisapjsm. Kaa, naim, npr. A G. Matoš u pjsmi vda rimuj sunica bunica lunica bunica, ona i n prihvaćao jino vzu tih

rijči onako ko j ona prisutna u običnom čitanju »rijč po rijč«, ngo,bz obzira što s izravno govori najprij o sunici, a zatim o Othlu kaoosuđniku i njgovom sjćanju na Dzmonu, koju naziva bunicom

U žutom sahu ton su i sunica,A osuđnik, kobni sin Sata,U očaj zuri, Othlo, bz kotua,I vli Ljubjah, ubih bjš blunica,

osjćamo a postoji nka unutja rugačija vza izmđu sunic,bunic i unic, a to nam onosi orđnu poruku koju j nmogućizrći izvan upravo ovako strukturirana govora, takva govora u kojms osovni sisao isprpć s prostavkama i asijacijama nastalimzbog zvukovn sličnosti

Rim oaz u stroama u različitom rasporu. Uobičajno joznačavati njihovo ponavljanj malim slovima abc tako su par

ne rime on koj vzuju va uzastopna stiha (označavaju s aa, bb,cc), krštene oaz naizmjnc u stihovima (abab), obgrene prmashmi abba, nagomilane kaa s jna rima ponavlja u viš stihova(aaa, aaaa), t isprekidane kaa nma čvrst shm npr abcb, abcac).

Prava ili pravilna j rima ona u kojoj s pouaraju nagašniglasovi i svi glasovi koji slij iza naglašnih (srma jma, zvno no), a čista rima zov s u nas ona rima u kojoj s pouaraju ivrst nagasaka (va glva, tma sma) Nečista j rima u kojojs n pouaraju svi naglasci ili svi sugasnici (va krva, sokla kkoja), a nepravaj ona rima u kojoj gasovno pouaranj počinj

109



i nšeno so r mjh). Bogata je rim ko sepoddrj i sovi ispred nšeno bdnic dnic).

Teoretičri onekd ovore i o mškim rimama kd se rimipoddr jedn so pt skt) ženskim rimama ko se poddrjpo dv so vrn n) i sredim, dječjim ii daktilskim mama

ko se poddrj tri so dnic sdnic)Uo rime mo imt i ričit sovn ponvjnj npr on

koj smo obrdii povj Fgure dkce vi o stiistici.

TAM

Učenje o sstvim versikcie rekosmo sniv se n vjerenjd postoje neki retivno stni eementi orniciji sthovno ovori d je jedino prvin rspored tih eement presdn stvrnjestiov. U ntičkoj versifikciji imjen dih i krtkh soov sibičkoj broj soov kcentskoj imjen nšeni i nenšenisoov bijh tko presdni eement ostvrenje ritm stih djisživnj i postpci prvjenj stiov novim književnostimkjčiše osobito i rim i sovn ponvjnj odčjće činiocepjesničko ritm Svi tkvi činioci ritm metim rijetko se pojvjj modeoj poeiji n tj nčin d prvo njiovo često ponvjnjeosirv jedinstven prvinost koj bi d dojm dobro stih.Nprotiv mjetnički vrijedni stihovi modernoj poeiji njčešćenmjeo krše bio kkv čvršć prvinost koj bi se mo iritishemm. P j e s n i č k i r i t m svjesno se žei sprotstviti prirodnom ritm snovnom n ponvjnj isto. ko je time i sm

nčin opisivnj pjesničko rtm nekim stjenim orcim odnosnometričkim shemm doveden pitnje vedeni s novije vrijemepokšji d se tvrde tek m e t r i č k e k o n s t n t e ko osobinestih koje se vijek pojvjj n očekivnim mjestim m e t r i č k ed o m i n n t e ko osobine koje se pojvjj s veikom čestošći r i t m i č k e t e n d e n c i j e ko osobine koje se pojvjj smopovremeno s nekim stpnjem vjerojtnosti predviđnj. Odnos tiheement prke se občno drmom ko ržv nčešćepostotk nšenosti pojedino so stih.

No i čenje o meičkim konstntm i dominntm mnoim jepmjerm modee poeije nedosttno bio kkv ni osobitos

0

pjesničko ritm pojedinoj pjesmi. U tkvom čenj je nime nekoj mjeri ipk sdržno vjerenje o tome d se rtm stih rdi ntemej nekih p r o v o d n i h č i n i c r i t m tj. tkvih ornicijskih eement stihovno ovor koi se često ponv čitvoj pjesmi. Svremeno pjesništvo međtim njčešće ostvrjepjesnički ritm n osnovi m j e s n i h č i n i c r i t m tj. tkviheement ir koji se ne ponvjj tijekom čitve pjesme neo teknekim jedinstvom nšeno ritm Umimo npr. pjesm JedanputAntn Brnk Šimić:

Ženošto i bijede nše svdnje život

očje i krotke oči dižeš k meni

Sv ovj život... o sv ovj životženo

jednpt j odsvirt ć n

I kd posije hrfe

proovore ćtke nše dše

nš i što će ovoriti?

ko bjesmo srećni. ko bjesmo srećni

U toj je pjesm ritm tko irit d on nprosto »ovor i vstitimritmom« i on nije orniirn n temej neke stroe prvinosti čestom ponvjnj bio koje pojedinčno eement ir. očinioci ritmičke ornicije pojvjj se i osobit ibor riječi red riječi

i ponVjnj i pjesničke re i nčin pisnj stiov sve to jedinstv s nčenjem riječi odnosno s socijcm koje one iiv osjetjiv čittej Bš to se ni nčin n koji s rđenistiovi ovoj pjesmi teško može odvojiti od opće nie njenesktre.

N temej tkvi kjčk teori stih često se pokšv irditi ko čenje o posebnom nčenj koje se može ostvriti jedino stovnom ovor. Osobtost vkovne ornice stiovnoovor td se rmj i tmče s obirom n one specične porkekoje može prenijeti jedino stiovni ovor jer jedino njem vkriječi ponvjnj ritm i osobit sintks mo postti eementim



koji presudno djeluju na ostvarivanje smsla u svijesti čitatelja. S drugestrane, međutim, mnogi teoretičari drže da učenje o stihu mora zanemriti značenje i umjetničku vrijednost stihova, jer se samo tako možedoći do zaključaka o takvoj zvukovnoj organizaciji koja je osobitoststihovanog govora, dok se pitanje o značenju i vrijednosti oblikovanihstihova mora razmatati u okvir sasvim drgačije upravljenog istraživanja od onog koje je potrebno da bismo ustanovili zakonitostipravljeja stihova

U oba ova slučaja, tj i u slučaju da se učenje o stihu razvija u najužojvezi stihovanog načina govora i ssl a stihova, i u slučaju da se umjetnička vrijednost i sisao stihova manje ili više odvajaju od proučavanja

oblka u kojem se pojavljuju stihovi, adicionalno učenje o versiisve se češće napušta U novijim isaživanjima uvode se nove metodeopisa stha zasnovane na egzaktnim znanostima, nova terminologija inov način pristupa stihu kao posebno organiziranom govor To možestvorti dojam da je adicionalno učenje o stihu potpuno neprmjerenonovom azujevanju prode stiha, te da je ono zapravo tek nepotrebanostat prošlosti Nasuprot takvom dojmu valja istaći da tvrdnje oneprmjerenos adicionalnog učenja o stihu stvoj prirodi stha ebaipak uzeti samo uvjetno Premda nema nikkve sune da se pojmovikvantativne versikacije jedva mogu primijent u našoj poeziji, takođervalja imati na umu da je odnos antičke versikacije i pokšaja stvaranjanovih načina opisa stha usporediv s odnosom stare retorke i novijestilistke: i novija teorja stha gradi se u velkoj mjeri na temeljima streversie, čak i onda kada se izrazito supotstavlja adici Zato iproučavanje naše poezije nije zamslivo bez poznavanja kako antičkeversikacije tako i onih pokšaja koji su činjeni u dugim razdobljima

povijesti hrvatske književnosti da bi se pronašli kompromisi izmeđuzahtjeva ančke dicije i osobitost našeg jezka Baš zbog toga i učenjeo pojedinim ustaljenim vrstama stihova i sofa u našoj književnosti,učenje o tzv s t a l n i m o b l i c i m a - tj nekim obcima shovanogizražavanja koji se ponavljaju u velikom broju slučajeva čin važninaputak za razuijevanje ne samo književne tradicije nego i životaknjiževnosti, koji se zbiva u okvir kako prihvaćanja tko i osporavanjatradicije, ali uvijek u obzor koji zacrtava određena adicija

112

VRSTE STIHOVA I STROFA

Zbog adicije, ugleda nekh pjesama, pjesnika ili pjesničkih škola,jedn sthovi, sofe pa i čitav raspored sthova i sofa unutar pjesme,dobivaju s vmenom značenje karestičnih oblka nekh nacionalnhknjiževnosti, zje u nekim epohama i zdobljima, pa čk i značenjeneh uzorka prklih obradu ređenih ili đaa stava (nprhumostičkog) u obradi teme Poznavnje tkvih vsta sthova i sofaneophodno je za razujevnje adicije svke književnost, jer mnogesthovne jiževne tvorevne možemo prao razuje k ako imamona umu i adiciju stihovanog načna izražavanja na svim razinama i

Neke vrste stihova i strofa u hrvatskoj književnosti imaju takvoznačenje samo u okvi njezine tradicije; druge pak preuzete su izadicije međunarodnih stalnih književnih oblika, takvih oblika koji suse razvili u nizu nacionalnih književnosti, zahvaljujući zajedničkojtradiciji svih književnosti europskog kultuog kruga, ili p zahvaljujući pojedinačnim uzajamnim vezama i utjecajima pojedinih nacionalnih književnosti, pa čak i vezama između književnosti različitihkultih krgova U preuzimanju, međutim, nekih klasičnih, romanskh, ili čak indijskh, japanskih i perzijskih stihovanih oblika, svakaknjiževnost unosi određene elemente vlastite tadicije i prilagođavanjashema i uzoraka nastalih u jednom jeziku i književnosti osobinamajezika i situaciji u onoj književnosti koja ih preuzima

U rvatskoj književnosti od stihova i strofa karakterstičnih upravoza nju valja spomenuti ove:

D e s e t e r a c je prema nekim teoretičarima najstarji s tih našeusmene poezije, stih kojeg je porijeklo indoeuropsko, iako je zapisanrelativno kasno. Tzv eps desetera određen je brojem stihova Stalnacezura non četvrtog sloga dijeli ga na dva dijela, koji zajedno čineredovno neku završenu cjelinu te sth ne može završiti s rječima kojene bi mogle biti na kraju rečenice Četvti i deseti slog redovno sunenaglašeni Npr:

8 Ter žes

Hio ga je mat poslušala,Skne njega s konja pomamna,Pa ga um studenom vodicomI zali ga vinom crvenijem

Smrt Senanna Iva

113



o e krakerisičan sih usene eske oezie ime se obrađueemaika bika i odviga narodnih unaka Zao e osa riedak u iriciu koo se oavue zv lirski desetera sa cezurom nakn eogsoga U isano oezii irski i esk deseerac reuzei su iz usmeneoezie i redovno su u većo mano meri romieneni bično sihnie zavorena ceina czura nema i kraker sanke kao u ravomdeseercu ava se okoračene i rima a česa su i znana odsuanaod sheme

D v o s r u k o r i m o v a n i d v a n a e s e r a c sih od dvanaes sogova s izraziom cezurom nakon šesog soga i im rimamarvih dieova siha i kraeva shova koe se osim oga mogu nasavai

i na krau rvih čanaka idućg dvosiha vadaući e sih nasariehrvaske isane kniževnosi Počeno i emeno deo hrvaske kniževnosi Marićeva Judta (1501) isana e im sihom koe osobinenaboe okazue nen oček

Dike er hvaena resveo Judiisina ne svorena hoću govoriza o ću moii Bože vou sviosne hi i ai u om unu os

S i m e r i č n i o s m e r a c akođer e vro sari sih hrvaskekniževnosi Zhvauući Gunduićevu ugedu osao e osebno učesaim sihom hrvaske kniževnosi i u sariem dobu i u razdobu odiirizma do Šenoe Negova e bina osobina osam sogova i cezuranakon čevrog soga ri čemu sog na krau siha i sog re cezurenikada nisu nagašeni Porieko e og siha u usmeno oezii adubovački esnici vežu obično osmerce u sroe od o čeiri siha s

rimama u nčešćem rasoredu abab ii abba NrDosoi i voa madosvoa vera va ioau gorčinu od živoanu rocini voa rados?

M Peegrinović: Jeđupka

S i h b u g a r š ć i c e si e s riično nesalnim broem sogovanačešće enaeserac ii šesnaeserac s cezurama iza sedmog odnosnoiza osmog soga Česo iza rvog i iza svaka daa dva siha doaziriev od šes ii e sogova ki međuim izosae iza osedneg

114

siha Java se u osebno vrsi naših esama u bugršćicama (odgagoa bugrii« naricai ii rema drgim mišenima od »Bugarin« šo e bio ime i za Makedonca i za Srbina) Nr

Dva mi sa siromaha dugo vrime drugovaaio i sa drugovaa i io se dragovaaio inke diia i io se razdiaai razdiiv se oe sazivaa

Marko Kevć brt mu Andraš

sim ovih broni sihovi i sroe u hrvasko kniževnosi nasaukao rezua reuzimna odnosno određena uskađivana međunrodnih

kniževnih obika s načinom ravena sihova na našem eziku Veikusu uogu u ome odigrai i rievodi oni su česo snagom uzora iadicionanog auoriea znano deovai i na originano svaraašvo

ako e bio bronih okušaa da se u rvasku kniževnos uvedeh e k s a m e a r akvi su okušai vezani kako s robemaikomrevođena ko i s okušima rimene ceokune kasične mekeu nas šo e nr oduzeo Maia Pe Kaančić (151825). U noviukniževnos heksamer nausešnie uvodi omo Mreić revodimaade (1882) i Odsee ( 18 8). n e nasoao siedii uzor kasičnogheksamera zamenuući duge i krake sogove nagašenim i nenagašenim s im šo dozvoava da i rohe može saai na msusondea I akav se heksamear esnicima činio iak suviše »ukočenim« a Vadimir Nazor Sivie Srahimir Krančević i MianBegović izgrađuu osobi sih koi se načeš će nazia s e u d o h e k s a m e r o m er zadržava neka svosva kasičnog heksameai Mareićeva uzorka ai e nešo sobodnii cezurom odsea nanrodnu oeziu a česo se suži na kraevima siha i rimom kouMreićev heksamear u raviu ne oznae Nr

Srebi saovi buče na ragu omamne KrkeRuše se vode brzice s daekih grebena gorskhŠumore zeene grane sred savonske rašume rke

V Nazor: aa pesma

Kao u navećem brou drugih euroskih kniževnosi i u hrvaskonaviše su se roširii i naviše su negovani sihovi i sroe romanskogorekla Neki od ih obika oeču iz rovansaske kniževnosi avećina se roširia ugavnom zahvauući ugedu narie aianske

1 15



renesansne knjževnost, a zam ugleu utjecaju ancuske poezjeNajpoznatj su ov:

T e r c n a ( terza rima) je osth sastavjen o jampsk ntonranh jeanaesteraca s karakterstčnm rasporeom rma Rmuje seprv eć sth, a rug sth se zatm rmuje s prvm sthom uće soeNa kraju pjesme, neke veće cjene u pjesm (npr pjevanja), oazjean samostaan sth kako b se završo rmovanje Shema je tercne,ake, s obzrom na rme ova: aba, bcb mnm n U tercnama je nprM. Kombo preveo Danteovu Božanstvenu komediu za koju je Dante stvoro tercnu, zahvaljujuć kojoj je ona obla ugle, populost stanovto značenje pjesnčkog obka prklanog za oređen tp

naratvne poezje Za obk tercne u nas stoga je obr prmjer početakDanteove Komedie u Komboovu prjevoU:

Na poa našeg žvotnoga putau mračnoj m se šum noga stvorjer s ravne staze skrenuvš zalta

Ah, kakva bješe, mučno se zbor,ta vja šuma gje rač staze krje!ka je se sjetm, još me strava mor

Tercna se osobto uomaća za vrjeme moee (A Tresć Pavčć, M Begovć V Nazor)

S t a n c a (l ottava rima) tpčna je stroa tajanskog epa petnaestog šesnaestog stojeća, koja se prošrla zahvaljujuć ugeuassova epa Oslobođeni Jeruzalem Arostova epa Mahniti Orlando.Kao epsk oblk javja se u rancuskoj, porugaskoj, engeskoj nje

mačkoj knjževnost, a u hrvatskoj knjževnos ogrančena je uglavnomna evetnaesto stoljeće, pr čemu ma nešto vše rsko no epskoobježje Stanca je, međutm, u hrvatskoj knjževnost stroa kojomsu preveen spomenut epov oomc osth glasovth epova psanhu stancama Tako npr Oslobođeni Jeruzalem u prjevou Đ vankovća:

6

Oružje pjevam pobožno, vojvou,grob koj sln Krsta oslobo,mnogo u savnom prerp pohou, mnogo umom, rukom jelo vo,

zau se ako že, mač narouAzje zau, Lbje a ško;Bog a mu most, po svete znamenerugove skup svoje rastepene

Stanca je sastavljena o jeanaesteraca, češće jampsk ntonranh,s rasporeom rma abababcc

S e s t n a je nazv za va obka: sestina rica je pjesma o šeststroa sa po šest shova jenm oatkom o tr stha, a sesta rimaje epska soa o šest sthova, ugavnom jeanaesteraca, s rmamaababcc Ovaj rug oblk sestne, sesta rima postao je karakterstčan

oblk hrvaske uže pjesme kraćeg spjeva, o Gunulćevh Suzasina razmetnoga sve o poeme Jama vana Gorana Kovačća, koja jeosm nešto kaena, psana u ovakvm sestnama:

O, bono svjeto, nka to jako ošo nka ns snuo u zor,

U strjel, ognju; kao a sam pakoVatrene suze s kojh upje gor:

A kroz taj pk bjeskov su pek,Vrskov rugh mučenka sjekl

Osobtu uogu populost u sanm oblcma romanskog porjekama sonet, kojemu zbog toga eba posvett posebnu pozoost

SONET

Naš nazv »sonet« stvoren je prema tajanskom sonetto. Porjekotaljanskog nazva, prema kojem su stvoren nazv u većn europskhjezka, nje okraja razjašnjeno Smaa se uglavnom a potječe o rječsuono zvuk, gas; l a je posuđenca z provansalskog gje je većrano označavaa jenu vrstu pjesme

Preosavlja se a je sonet provnsaskog porjeka, a a je u oblkuu kojem je anas poznat nastao u talj na počeku rnaestog stojećaPoseban uge utjecaj stekao je zahvaljujuć Kanconieru FrancescaPetrarke, jelu koje je zapravo prva veka zbrka soneta Već upetnaestom stoljeću prore u španjolsku, a zam, u šesnaestom sto

7



le u francsk e oš nešo kasne u englesku nemačku sveosale eopske knževnos s m šo u englesko knževnos dobva

poseban oblk. Ve kraem šesnaesog solea mnoge eropske kn-ževnos kao da su zasene sonema pa neres za sone opada al gaponovno obnavlau romančar. Nakon romanzma se sone s po-menvom sudbnom prhvaan s odševlenem al db an zadržao

do našh dana.Osnovn oblk sonea e zv. talanski l Ptrarkin snt, sas-

avlen od dva karena dva ercea l od edne srofe od osam drgeo šes shova. Raspored e rma abba abba u karenma dok za erceeposo vše občaenh kombnaca pr čemu e edno važno da se

ercee ne prenose me z karena da on bdu nekako međsobnopovezan rmama npr. cdc cdc l cde cde Smara se da u pravomsone karen za sebe erce za sebe rebau čn neke celneodvoene po smsl e da nhov odnos reba b nek okre obrademe. U ercema avla se poena l se na nek načn sče supronosprema relavno monoon rma karenma.

U englesko knževnos rzvo se osob oblk sonea od kaena ednog dvosha s načešm rasporedom rma abab cdcd efef ggTa e oblk nazvan elizabtanskim l Shaksparvim sntm

U hrvasko knževnos sone e redak do devenaesog solea.Tada posže zzean ugled osobo na prelazu zmeđ devenesog dvadeseog solea. Sv značan pesnc ada pš sonee pr čemse nazre odnos prema alanskm francuskm zorma. kase sone

ma velk ugled mog ga vrsn pesnc poreblavau s manm lvem odspanma od srogog pravla rasporedu rma od oga dashov morau b edanaeserc l bar sog broa slogov od oga da

karen erce mora b zasebne smslene celne sl Tko edanod naveh masora sonea hrasko knževnos Ann GsavMaoš smaa da za sone ns od navee vžnos navedene pravlnosu rmama brou slogova al da e od zzene važnos čsa neobčna rma. Maoš e svoro p sonea ko e mnogo čem uzorhrvaskm pesncma sonea sve do našh dana e se prmer soneamože naves z Maoševa opusa

1 1 8

Ueha koe

Gledo sam e sno. U snu. Tužnu. Mrvu.

U dvoran kobno dl cvea

Na vsokom , agon sveaGoov da predam žvo kao žrvu

Nsam plako. Nsam. Zapanen sam saoU dvoran kobno, puno sm krasneSmna da s amne oč asneOdakle m nekad bol žvo sao.

Sve baš sve e mrvo? Oč dah rkeSve šo očaanem hedoh da ožvm

U slepo srav u sras muke

U dvoran kobno mslma u svm.

Samo kosa voa oš e bla žvaPa m reče: Mu! U smr se snva

Sone s česo vezan u ckluse. Sntni vnac e nazv akvogcusa od penaes sonea u koem se uvek posledn sh ednogsonea ponava kao prv sh deg a penaes e napraven odpočenh shova prh čeaes sonea Ta penaes sone nazva semajstrski snt l magistral, a ponekad negova prva slova čneosh ko kaze me osobe koo e sone posveen. Glasov eako oblkovan Prešeov Soneni vienac slovensko knževnos

SLOBODN STH

Vena svremenh pesama ne psana ako da se zravno pošublo kakva usalena pravla u gradn shov sofa l u rasporedurma U akvm pesmama nžu se shov redovno razlče džne

pravh rma nema l se poavl ek povremeno a ram e organzranzahvau preežno mesnm čnocma na načn ko e uglavnompoednačan prpada upravo edno pesm u koo e osvaen Npr.

a sam vrđava sa ednom zasavom srca.

Nevdlv bedem sazdan od rana.Uspavakomodolevam naezdaPeobražen u oklopu sna

Na svm klama bdu zvdnce a na oba skrvene

119



brodice od rske i amarisaVjerokai gedaju gvodene daeke vojske gdje bruse seiceujem mažu bedra i mišice i roinju se na im konjimaod kosira i vare

J. Kašean Tvrđava koa s e n e predae

Uobičajeno je da se akav sih naiva s o b o d n i m s i h o miako je aj naiv dosa neodređen i može iavai nesoraume Nemanaime rije svega ouno sobodnog siha siha koji uoće nijeniko »vean« nekim načinom rmičke organiacije Pouno »so-bodan« sih resao bi bii sih i osao bi roa Osim oga nijedansuvremeni sobodni sih ne može se amisii be nekog odnosa remaradicionanom »nesobodnom« sihu mada se aj odnos osvaruje naraičie načine od iravnog svjesnog i namjeog rbijanja svih ihnori nekog ia versikacije ii nekih sanih obika a do namjeogkombiniranja eemenaa i čiavih sihova reueih i onaih a-dicionanih iova. Prema ome aravo osoje raičie vrse sobodnog siha koje je međuim eško raikovai i ravrsai bognjihove ežnje a individuaiiranom rimičkom organiacijom

Oćenio bi se mogo reći da je sobodni sih nasao u drugojoovini devenaesog sojeća kao ira obune roiv adicionanihmerčkih obika e se u dosovnom smisu može uorjebii samo jesme nasae unuar akva odnosa rema radiciji U francuskojknjiževnosi a obuna ugavnom se odnosi na jednak broj sogova usihu i sanu ceuru e na rimu Prema anaogiji međuim i mnogisriji obici sihova mogu se smaa sobodnim shovima a su akviobici česo rimijenjeni i u oei mnogih modeih jesnika ako oni

bijahu doneke ivan usajenog gavnog ijeka ravoja sihovanoggovora ako se smara da je biblijski verset rema aijanskomversetto savak u Bbl) bio uorom američkom jesniku WauWhimanu kojeg mnogi smaraju rvim ravim jesnikom modeogsobodnog siha birka Vlat trave 1855)

Neke jesničke škoe u rvoj oovini dvadeseog sojeća fuuriam eskresioniam) osebno su njegovae sobodni sih ravivšiao i ekoiko eavno asebnih adicija u njegovom obikovanjubjegavanje rime okušaji da se one nadomjese aieracijom i aso-nancom skonos rema nekoj imičkoj organiaciji koja odsjeća naobičan govor e nagašavanje važnosi gračkog obika koji reba bii

120

resudni činiej rmičke organiacije ri ome su možda najvažnijeoće karakerisike Neke od njih revadavaju u jednim a druge udrugim iovima sobodnog siha ri čemu vaja uvijek imai na umui oseban odnos svake jesme rema nekim radicionanim obicimasihovanog govora književnosi kojoj ona riada

U hrvaskoj književnosi na široku rasrosanjenos sobodnog sihadjeovahu kako sani uori ako i domaća adicija ako ima veomasrih jesničkih djea koja su naik suvremenom sobodnom sihu ese može vrdii kako svojevrsan vid sobodnog siha osoji usorednos veanim sihom u čiavoj radiciji hrvaske književnosi ak ekjesnici nakon Prvoga svjeskog raa osvarii su svoja najboja djea

uravo u sobodnom sihu ri čemu israživanje ujecaja nekih sarijihobika sihovanog iražavanja i raikovanja iova sobodnog sihakoje obikuju nr Anun Branko Šimić Mirosav Kreža GusavKrkec Draguin adijanović Jure Kašean Ivan Samnig SavkoMihaić i drugi još uvijek soji kao adaak red našim israživačimaeorje i ovijesi hrvaskog siha

121



5 KASIFIKACUA KNIŽENOSTI

ZADAC KLASFKACJE KNJŽEVNOST

Kada svagdanjem žvot govormo o knjževnost, rjetko nampada na pamet kako je knjževnost zapravo raznovrsna, sveobhvatna raznolka, kako goleme razke postoje međ knjževnm djelma kako često nje nmalo lako odvojt one osobne knjževnost kojeprpadaj svm knjževnm djelma od onh koje prpadaj samo nekmvrstama, tpovma knjževnost l pojednm knjževnm oblcma.

Knjževno je djelo, name, kako golem roman koj tskan knjzobhvaća tsće stranca tako poslovca l pjesma od samo jednejednce rečence Knjževno je djelo bajka koj kazje narodn prpovjedač kao scenarj na osnov kojeg je stvoren lm; tekst dramskepredstave poneka spjelo sprčana dogodovštna; neko spjelo napsano ljbavno psmo kao sthov koje je nekad spjevao svećenk čast svojh bogova; mjetnčk oblčena rasprava o nekom znanstvenom ptanj kao ponek nas na nadgrobnom spomenk mamol na m, osm toga, čnjenc da s knjževna djela stvorena narazlčm jezcma (na onm jezcma koj se danas govore, a na onmakojma danas vše ntko ne govor nego h poznajemo glavnom pravo

22

preko na njma napsanh knjževnh djela), važmo l kako snastajala raznm vremena kltrama, zadovoljavajć razlčte(često nama danas mnogome sane ljdske potrebe, bva jasno daje neko razvrstavanje knjževnh djela pojedne grpe slčnh djelal pove nžno pr blo kakvom pročavanj knjževnost. U sprotnomse opće ne bsmo mogl snać raznokom bogatstv knjževnh djela lako bsmo zapal neopravdan skljčvost, smatrajć da tekneznatn do svekolke knjževnost treba da vrjed kao jedna pravaknjževnost, kao tava knjževnost prema kojoj se treba ravnat svešto je opće rečeno o knjževnost kao knjževnost cjeln

Al, dok je poeba raspoređvanja knjževnost po nekm vrstama,razredma, klasama, oblcma sl zvan svake smnje, zadac klaskacje knjževnost tao s složen, a teškoće klaskacj tako velkeda to dovod do brojnh nesglasca međ teoretčarma kževnostDo teškoća klaskacje lako je pokazat sporedmo l npr znanosto knjževnost bologj svjet žvh bća, name, ssrećemo sesa slčnom raznolkošć kao svje knjževnh djela, a osm togaknjževna djela se po nekm svojm osobnama mog čak spješnosporedt sa žvm organzmma ona, kao žva bća, na nek načnžve određenoj sredn koja h stvara čva; ona djelj na sredngdje s nastala sredna jelje na njh p, klaskacja žvh bća,premda ona bolozma čn određene teškoće stavlja bologj vjekpred nove nove zadatke, relatvno se lakše može provest prema nekmopćeprhvaćenm načelma. Žva s bća sa stajalšta bološke klaskacje skljčvo predstavnc određenh vrsta razreda; njhovapojednačnost, ndvdalnost svake jednke, može se sa stajalštaklaskacje potpno zanemart Knjževna s djea, međtm - na

slčan načn kao ljdske osobe knjževna djela pravo zbog svojendvdalnost orgnalnost Svako knjževno djelo neponovljva je orgnalna tvorevna pravo to je tno za njegovo shvaćanje kaoknjževnost. Klaskacja knjževnost tako nje sočena samo sproblemom određvanja slčnost razlka zmeđ pojednh grpa djela,nego ona treba vjek vodt brg o posebnom odnos zmeđknjževne vrste pojednh djela koja prpadaj toj vrst Neko knjževnodjelo nje knjževno djelo zbog toga što je ono npr roman, al snjegove karakterstke romana, opet, na određen načn vezane s onmnjegovm ndvdalnm karakterstkama koje ga čne knjževnmdjelom Tako složen lozosk probem odnosa općeg, posebnog,

12



ojeinačnog na neki način vek mora biti riješen rije, i onosrema književnosti, no što se risti kasifkaciji književnosti.

Teškoće kasifkacije književnosti ri tome, akako, ne znače aje svaka njena znanstvena kasifkacija narije osđena na nesjeh,jer je svako književno jeo toj mjeri različito o svakog rugogknjiževnog jea a njihove sličnosti oće nis važne za shvaćanjeriroe književnosti aa je bio i takvih mišjenja, mišljenja remakojima je svka kasifkacija književnosti neoebna, štoviše štetna akoje riječ o ravoj mjetničkoj književnosti, valja reći a inivianosti originalnost svakog ojeinog književnog jea ne smije biti takoshvaćena a bi to onemogćavao razmatranje onih osobina koje

aaj čitavim klasama književnih jea. Inivialnost i originalnostknjiževnih jea, naime, ne onemogćj klasiikacij, nego jeinoozoravaj a svkoj klasiikaciji književnosti vaja osebno imatina m oređena načea klasifkacije. To će reći a svki ostakrazvrstavanja književnih jela i njihova rasoređivanja ntar nekihgrua ii tiova mora vijek bit svjestan vlastite reativnosti i onihosebnih vjeta koji moraj biti isnjeni a bi se kasiikacija oćemogla ozeti Nijean način klasifkace ne može ogovarati svimzaacima koji se mog ostaviti klasifkaciji književnost, ii, rgačijerečeno, nijean ostak klasifkaciji književnosti ne može, zet samza sebe, obaviti sve zaaće koje se nameć kasifkaciji književnosti

NAČELA LASIFIACIJE

Sočeni s otrebom razvrstavanja književnih jea s jene strane,i s teškoćama ronaaženj oćeg i jeinstvenog načela razvrstavanja

književnih jea, s ruge sane, moramo aziti na činjenic a se či načini klasifkacije književnosti, načini koji se rimjenjj ntsvakog teorijskog bavjenja književnošć, mog onekle razvrstatirema onim zahtjevima koje neki asekt znanstvenog ročavanja književnosti smatra rvenstvenim. Povjesničar književnosti tako ćeoređena kasifkacija ogovrati više nego teoretičaru književnosti iiknjiževnom kritičr onom tko se bavi komarativnom kjiževnošć ogoarat će više rgačija kasifkacija nego onom tko se bavi o viješć jene nacionane književnosti književnom itičar svremene književnosti bit će bliža jena klasiikacija, a kasičnom foog, nr., :

rga it. Iako to, naravno, ne znači a teorja književnosti ne mož

124

ni okšati a reoži nek kasifkacij koja bi moga zaovojitisvkoga, to iak znači a teorja književnost mora zimati obzirsecifčne otrebe različitih iscilina znanosti o književnosti i anačela kasiikacije književnosti mog biti, s jene strane, vođenatežnjom za što je mogće većom obhvatnošć, a s rge strane mogbit oređena iskljčivo nekim osebnim asektom stija književnosti.

Imamo li to na m, možemo najrje rmijetit kako je možao najoćenitijeg značenja razvrstavanje književnosti koje se rovoi r e m a j e z i c i m a. Jezik je, kao što smo već stvrii, građaknjiževnosti, i stoga je sasvim rirono a ostojanje različitih jezikaomogćje razvrstavanje književnih jela rema toj građi, tj. rema

onom jezik na kojem je ojeino književno jelo ostvareno. U tomsmis govorimo o ancskoj književnosti kao književnosti na ran-cskom jezik, o književnosti engleskog jezičnog izraza, o atinskojknjiževnosti it. Srono tom razvrstavan je i razvrstavanje knji ževnosti r e m a n a c i o n a l n i m k n j i ž e v n o s t i m a, rzvr-stavanje koje je vođeno s vjerenjem a se oređeno nacionano zaje-ništvo izražava književnosti na takav način a to može imatirenost čak i re zajeništvom jezika U tom smisl govorimo nro engleskoj književnosti i o književnosti SAD kao o vjema knji-ževnostima. asifkacija o nacijama, međtim, znatno je soženijao klasiikacije rema jezicima, jer se ntar takvog načea klasifciranja jalja niz robema vezanih kako s oređenjem nacije takoi s rvenstvom koje nekom sčaj treba ati ovom ii onom je inr. književnost isana latinskim jezikom ntar rvatske književnostisronija atinskoj književnosti (načelo jezika) ili rvatskoj njiževnosti(načelo nacionalne rianosti)?

Drgo je načelo razvrstavanja jiževnos r e m a a t o r i m a,ama atora ii o nečem sronih atora Ator je, naime, »jeatnizrok« nastanka književnog jela te je rirono a književna jelajenog atora nose neke zajeničke karakterstike, tkve karakteristikekoje mog biti važne za oređen ti znanstvenog ročavanja Go-vorimo stoga o Matošev os (rema atinskom opu jeo), oGoetheov os, o os Miroslava reže it. kaa želimo nagasitia se sva raznovrsna književna jela tih atora iak mog staviti jen gru Na sičan način mog se atori iste generacije, nekeknjiževne škoe ii narosto istog vremenskog razoblja shvatiti kaosrona gra koja čini ovojno načelo kasifkacije. Taa govorimo

125



npr o književnosti izgubjene generacije, o književnosti simboizma,o književnosti hrvatske modee i s, premda se u tim sluajevimaedovno u kasifkaciji pojavjuju i neki drugi kriterji razlikovanjapored kriterija djelatnog uzroka«.

reće je naeo razlikovaja književnih djela klasifkacija p r e m an a m j e n i, tj svrstavanje književnih djea u pojedine grpe premanekoj njihovoj zajednikoj svrsi koju žee ostvariti. Naravno da je,doduše, najdubja namjena sve književnosti ostvarenje umjetnosti, aito ne znai da nije moguće razikovati i neke posebne namjene po-jedinih književnih djela, takve namjene koje ipak ne iskjuuju bitnuujetniku namjenu i ne ine ta djela neim što spada u druge jezine

djeatnosti, a ne u književnost Prihativši to naeo, uvjetno možemogovoriti napose o pounoj književnosti, o kiževnosti namijenjenojdjeci, o zabavnoj književnosti i sl.

I konano, etvrto naelo je naelo razlikovanja književnih djea .

odnosno svrstavanja književnh djea u pojedine grpe p r e m a n a j š i r e s h v a ć e n o m o b l i k u. Oblikom se razlikju ep od pos-lovice, dramski tekst od lirske pjesme, stihovi od proze itd, bez obzira na jezik u kojem su ta djela ostvarena, bez obzira na vremensko razdobje u kojem su nastaa bez obzira na autore koji su ih stvorii bez obzira na neke posebne namjene radi kojih su nastaa. Naravno rje oblik« ovdje valja shvatiti veoma široko. Obik ne znai tek nekivanjski nain izražavanja, nain kako je nešto reeno, nego se oblik duboko prožima i s onim što je u djeu reeno No, upravo zbog teškoć� u tome kko vaja tono odredt što zapravo ini oblik književnih djelai kako valja shvatiti oblik kao naelo razvrstavanja, a također zbog posebne važnosti koju za teoriju književnosti ima obikovno naeokasifkacije književnosti, kasiikacija kiževnosti prema obicimamora biti temejitije prikazana

Osim tih općih naea klasifkacije može se uvesti i razlikovanj

između s i n k r o n i j s k e i d i j a k r o n i j s k e kasiikacije, u skladu s razikovanjem između sinkronije i dijaonije koje je uvea

·

strkturana ingvistika. Sinkronija se, naime, odnosi na razmatranj

pojava prvenstveno sa stajališta njihova istovremenog postojanja U

nekom sustavu, a dijakronija na razmatranje sa stajališta njihovog sijeda i razvoja u vremenu. ko se u teoriji književnosti kasifkacijknjiževnosti obavlja sa stajišta cjeokupne književnost, koja se uzim

126

u obzir kada se raspravja, recimo, o nekim temeljnim književnimrodovima i vrstama, dok se u povijesti književnosti razvrstavanjeprovodi s aspekta koji se odnosi na slijed pojavjivanja književnh djelau vremenu Dakako, dijakronijska i sinkronijska perspektva ne moguse posve odvojiti, jer i teorija književnosti mora voditi rauna opojavjivanju i razvoju pojedinih kiževnih vrsta u vremenu, a razvr-stavanje književnosti u književne epohe, razdobja i pravce itekko jeupućeno na književnoteorijsku probematiku određenja prrode knji-ževnosti, te na analize i tuaenja književih djela. Ipak, uvođenjerazlike izmeđ sinkronijske i dijakronijske kasifkacije može pomoćijasnijem sagledavanju cjelokupnog problema kasifkacije književnosti,pa ćemo najprije razmotriti pojmove vezane prvenstveno za jednu, aek nakon toga za drgu perspektivu

USMENA I PISANA KNJIŽEVNOS

Iako se ne može povezati dokraja ni s jednim od navedenih naelaklasifkacije, razikovanje između usmene i pisane književnosti trebaposebno razmot zbog važnosti koju ono ima za stdij naina na kojise književnost razvija u pojedinim drštvenim sredinama i u pojedinipovijesnim razdobljima. U s m e n a k n j i ž e v n o s t, kao što i samarje kaže, prenosi se i razvija u srednama koje ne poznaju pismo iise pismom zbog bilo kkvih razga ne služe radi prenošenja književnihdjela S obzirom na izuzetnu važnost koju ima nain na koji se knji-ževna djea prenose od autora do ubike za nkciju književnosti udruštvenom životu, za njen razvoj i za njen život« u svako smislu,

usmena se književnost može umnogome suprotstaviti onoj književnostikoja se iskljuivo ili pretežno suži pismom, koja se ne govori nego sezapisuje, koja se ne suša nego se ita.

Usmena književnost, treba prje svega istaknuti, doživjea je svojnajveći prvat u vremenima kada pismenost bijaše nepoznata ii veomarjetka te ona u neku rku prethodi pisanoj književnosti, ai se usmnaknjiževnost zadržava i razvija i u pojedinim sredinama odnosno zajednicama gdje je pismenost rjeđa nego u drgim sredinama (npr useoskm sredinama nasuprot gradskim) Ona, zatim, tođer postoji i sredinama odnosno zajednicama gdje je pismenost razvijena, ali tadakao neki drgi vid književnosti, takav vid književnosti koji, za raziku

27



od pisane književnosti, zadovoljava ponešto drugačije potrebe nprsuvremeni vicevi, anegdote i s) Prirodno je da je pri tome najvažnijaza proučavanje književnosti ona usmena kjiževnost koja u životusvakog naroda izražava prvotno narodno stvaralaštvo, stvaralaštvovelikih zajednica u kojima pismenost bijaše izuzetno rijetka upravose takva književnost u nas najčešće naziva narodnom književnošć).Ali i proučavanje suvremenih oblika usmenog književnog stvaralaštvamože baciti mnogo svjetla i na studij književnosti u cjelini, jer baš i titzv. niži kiževni oblii u mnogo čemu omogućuju razumijevanjenačina na koji se književnost pojavljuje u nekom svom temeljnom vidui obliku kao sastavni dio ljudskog života

Usmena književnost nastala u zajednicama gdje je pismenost nepoznata ili gdje ona pripada tek rijetkim pojedincima razvila se na načinkoji je veoma različit od načina na koji se razvija pisana književnostuglavnom zbog osnovna razloga: 1 . jer se odsutnost pisma kojimse zapisuje jednom stvoreno književno djelo prirodno odražava čak ina sm pojam onog što će vrijediti kao književno djelo, 2. jer književnost namijenjena isključivo slušanju mora uvažiti posljedice zarazumijevanje koje proizlaze iz pretežno jednokratnog slušanja i . jerje uloga, zadatak i značenje onog što se isključivo pripovijeda, pjevaili recitira, u određenoj društvenoj sredini drugačije od uloge, zadatkai značenja knjige

Što se tiče prvog razloga, treba reći da usmena književnost nepoznaje tekst u onom istom smislu u kojem govorimo o tekstu pisaneknjiževnosti Usmena književna djela, osobito ona većeg opsega, kaoepovi, epske pjesme ili pripovijetke, poznajemo danas većinom u viševarijanata, što upozorava kako pjevač ili pripovjedač govori određeno

književno djelo ne smatrajući posebno važnim da li od riječi do riječiponavlja dosovno napamet naučen tekst, nego tekst do određene eremijenja prema prilikama izvedbe i stupnju vlastita umijeća, ne umanjujući time načelno umjetnički učinak njegova izlaganja To je opetmoguće zato što se usmena književna djela oblikuju velikim dijelomna temelju određenih formla, formlaičnih iraa i okvih oraka za koje nisu bitna manja premještanja, gomilanja, promjene urasporedu i slično, nego je bitno što određenim temama odgovarajuodređeni načini izražavanja, koji se do neke mjere mogu sasvimslobodno slagati i premještati unutar nečeg što je zapravo, okviorečeno, jedno te isto djelo To, naravno, ne znači kako u usmenim

28

bajkama npr., nema boljih i lošijih varijanata, niti to znači da nekepojedinosti pojedini pripovjedač uspješnije, a neki manje uspješnoiskorištava i uvodi u tekst. To znači samo da osnovna stvaralačkatehnika u usmenoj književnosti nije istovjetna s tehnikom stvaranja upisanoj književnosti, te da za razumijevanje usmene književnosti valjaimati na umu kako je cjelokupna civilizacija zasnovana na pismenostirazličita od civilizacije u kojoj pismenost nema odlučujuću ulogu esmiju se tako jednostavno prenositi kriteriji civilizacije pismenosti, štose odražavaju i u proučavanju pisane književnosti, na usmenu kiževnost, koja vlastitu izvanrednu ulogu u onoj sredini u kojoj raste icvjeta dobiva upravo zato što odgovara pretpismenom komuniciranjui time određenom, tome odgovarajućem, razumijevanju svijeta i života

Drgi razlog govori o tome da čak i ono književno djelo koje bibilo napisano, ako bi bilo napisano da se isključio usmenim putemprenosi publici, mora uvažavati određene razlike koje proizlaze naprosto iz razlika između usmenog i pisanog govora Stvaratelj usmenihknjiževnih djela naprosto mora uvažavati tu razliku, jer u suprotnomnjegovo djelo slušatelji neće prihvatiti i prenositi dalje To on i zbogtoga mora uvoditi npr određena ponavljanja il već ponate ormulekoje olakšavaju shvaćanje i pamćenje On, nadalje, mora izbjegavatiodređene originalne izraze i složene postupke književnog oblikovanjakoji se teže usvajaju u jednokratnom slušanju, mora paziti da mukompozicija bude pregledna i tradicijom već utvrđena, da stihove praviprema shemama koje su naprosto »u uhu« slušatea i sl

Treći razlog svodi se ponovno na razumijevanje cjeline društvenihuvjeta u kojima izrasta i razvija se usmena kniževnost. Usmenaknjiževnost velikim je svojim dijelom dio obreda ili je bem u najužojvezi s obredima: u strogo određenim prilikama slušaju se pjesme ilibajke, govore se poslovice, postavljaju se zagonetke i sl Zato je unekim kulturama, osobito onima koje bez prava razloga nazivamoprimitivnim, usmena književnost u ijelosti uključena u odvijanjedruštvenog života Uloga knjige pjesama koja stoji u biblioteci naraspolaganju ljubiteljima poezije, ili pak učenicima kojima je književnost nastavni predmet, u tom je smislu prrodno raličita od ulogepoezije koju pojedinci čuvaju u pamćenju da bi se njome koristili uonim životnim prilikama kada to nepisani zakon kolektivnog odvijanjaživota zahtijeva e treba, doduše, misliti da je usmena književnost

9 eorja knževnos 129



neka naodna knjževnost u smslu da je ona sključvo kolekvnatvoevna, kko je to smaao omantizam, a da je psana knjževnostsključvo voevna pojednaca, namjenjena pojedncma, al tebamai na umu da je usmena poezja uvjeovana zažavanjem dgačjeg, svakko ve kolekvnog, načna žvota no to je žvo modeog, unogo čemu naglaeno ndivdualizianog doba. Žvot knjževnosti kojaposoj u knjgama žvo knjževnost koja postoj sključvo u žvomgovo, pa nema utvđenog teksta, ne mogu b st.

Zbog toga danas peeže shvaćanje kako su usmena psana knjževnos dva posve azlčta vda jezčnog svaalava. No, to dkakone znač da se njhov uzajamn dodii, veze utjecaj mogu zanem,a u nogm slučajevma nema azloga da usmenu psanu knjževnosne azmatmo s aspekta koj m je zajednčk, a aj se pje svegaodnos na moć jezčnog stvalava. o doputa da u općoj klasfkacjusmena knjževna djela često azmaamo u okvma odova vsakoj su zveden pema psanoj knjževnos, p čemu ne smjemozgub z vda da usmena knjževnos u cjeln, pa ako usmeneknjževne vse, postoje, azvju se djeluju uvelke dugačje no oje to slučaj u psanoj knjževnos.

POJAM NJŽEVNE VRSE

Razvstavanje knjževnh djela pema oblk, ekosmo, najtež je ujedno najvažnj zadatak klaskacje knjževnos. Bez azujevanjaknjževnh odova vsta, name, nema azumjevanja knjževnos, jesu oblc u kojma se pojavljuju knjževna djela česo od pesudnevažnost za shvaćanje dožvljavanje knjževnos. Suočen s knj-

ževnm teksom m ako nkada ne pihvaćamo taj ekst naposto kaoknjževnost M ga uvjek čtamo kao oman, kao novelu, kao one lkao damu ukatko čamo svako knjževno djelo u okvu nekogshvaćanja knjževne vste kojoj ono ppada l kojoj smatamo da onopipada.

o, dako, ne znač da knjževne vse valja shvatii onako kakoh je shvaćala staa eoika, j. kao odeđene unapjed zadane uzokepema kojma se »pav« knjževno djelo. eoije pema kojma sukževne vse neto poput kalupa koj služe za oblkovanje knjževnhdjela ppadaju polost. Suvemen knjževnk ne sva knjževnodjelo majuć na umu uzoe knjževne vste, ni suvemen čaelj

0

ako ča knjževno djelo da u njemu až sključvo načn kako je psacuspo osvi nek od pije poznati utvđen knjževn oblk. pak,odeđen zakoni oblkovanja knjževnh djela nsu danas manje pisutnl manje djelotvo nego u polos. Razlka pema polosti samoje u ome o danas knjževne vste ne pedstavljaju unapjed odeđene uvđene, tj. popsane oblke u kojma se jedno može ostvaitknjževno djelo, nego o knjževne vste pedsavljaju oko adaneuvjete unua kojh se stvaaju nova ognalna knjževna djela.njževna djela danas nasaju u nekom odnosu pema zadanoj tadcjknjževne vste, s jedne sane, u odnosu pema poeb ognalnost,uz cjenu enja oblkovnh načela tadconalnh vsta, s duge sane.

njževne vse mogu se danas do neke mjee mjenja spepletat,al pi ome neki okvi knjževnh vsa pak ostaju. Relatvna samosalnos knjževnh vsta može se tako zapaz ne samo u polosi nego u suvemenoj knjževnoj pozvodnj. No upavo zao ptanje Štoje zapavo knjževna vsa? nje ek teojsko panje klaskacjeknjževnos nego ono zade u azumjevanje pakse suvemeneknjževne pozvodnje.

Sguo je samo jedno psac, čtatelj, teoeča knjževnosičak posve neposedno azlkuju ep od omana, lsku pjesmu od komedje, vc od agedje, novelu od soneta. o znač da ppadnost odeenh knjževnh djela nekoj gup slčnh djela nko ne može ospo-ava, al ta čnjenca, čnjenca da postoje gpe slčnh djela, jo negovoi o tome kakve su e slčnost jesu l one dovoljan azlog da seuvde oblkovna načela pojednh jževnh gpa.

Jedan od mogućh odgovoa na panje o pod knjževnh vstazasnovan je na okom pilčno neodeđenom pojmu slčnost. On

glas knjževna je vsa g u p a s l č n h d j e l a, takvh knj-ževnh djela u kojma se ponavljaju neke manjeve stalne osobne.njževna su djela dugačka l katka, psana su u sthu l poz,namijenjena su pikazvanju l pk posjeduju nek staln vanjsk oblkkoj s može np. zaz tskom. Pema tm osobnama, smaa se uom okv, sudimo je l neo oman, novela, ep, agedja l sonet.aj je odgovo u odeđenoj mje točan, al on ostavlja ovoena daljaptanja o pod slčnost pema kojoj svsavamo knjževna djela uodeđene gpe. u je lako zapazt da govoeć o knjževnm vstama,edovno zapavo mamo na umu azlčte vste slčnosi. Na dgačjemnačelu zasnva se slčnos onh djela koja okupljamo u zajednčku vstu

1



sonet na drugačijem pak onih koja okupljamo u grpu tragedija.Nadalje, teško je zaključiti kako eba dalje obaviti klasikacu u nekeveće skupine: što grpe sličnih djela obuhvaćaju veći broj djela, toone njihove osobine koje ujedinjuju postaju neodređenije Ako romannpr. treba značiti samo veliko prozno djelo, od svih osobina ostala jesamo »proza« i »veličina«, a prema tim se osobinama ne razlikujeroman, npr, od znanstvene rasprave

Drugi je odgovor da književne vrste treba razmatrati kao nekei d e a l n e t i o v e u o b l i č a v a n j a jiževnh djela. Dok se uprvom slučaju olazi od pojedinačnih njiževnih djela koje razvrstavamou pojedine g sličnih djela, pa zatim te g u još veće skpine, utom gom slčaju lazimo estavke o nem velm skpinamajiževnh djela koje čne neke meljne načine knjievnog obovanja,pa zam te spne dijeimo na jedine književne vrste. Teoriji jiževhvrsta u smislu skpina slčnih književnh djela zat se u nekoj mje možesuprotstavi teorija jiževnih rova.

Valja, međtim, još upozoriti i na različite nazive kojima se označuje iževna vrsta, jer to često izaziva nesporazume U nas se uglavnomknjževna (ili žr) razlkje od književnog roda tako da se »rod«smaa širm pojmom od »vrste« (književni rodovi tada se dijele napojedine književne vrste u skladu s teojom rodova, koju ćemo objasniu idućem poglavlju). U tom okvir upoebljava se i naziv »podvrsta«za pojam uži od vrste epka je npr. rod, man je vrsta, a povijesni romanpodvrsta romana. Ponekad se pak naziv »književni rod« upoebljavaistoznačno s nazivom »žanr« i tada se ne prihvaća stupnjevanje rod,vrsta, podvrsta, nego se govor samo o knjievnim roovima (odnosnožanrovima) u koje spadaju, npr. ep, roman, novela i sl., pa i povijesni

roman, roman suje svijesti i poema, npr., pri čemu nazivi »proza« ili»poezija« označuju samo grpu sličnih rodova odnosno žanrova. Uznačenju koje je teško odvoji od značenja jiževne vrste uebljavajuse često i nazivi »oblk« (npr. »jednostavni oblik« ili »stalni oblik«) te»p«, s me što njiževni oblik nešto više naglašava vanjsk organizaciju(sonet je npr. salni oblik), a p redovno preostavlja neka opća načelaoblikovanja kao što će to biti objašnjeno u idućem poglavlju povodomnjiževni rodova.

12

KNJIŽEVNI RODOVI

Učenja o književnim rodovima najčešće se zasnivaju na uvjerenjuo postojanju nekih temeljnih načina književnog izražavanja, odnosnonekih osnovnih mogućnosti jezičnog oblikovanja, ili pak na uvjerenjuo postojanju nekih tipova mogućeg odnosa prema svijetu i život. Takoje posebno u njemačkoj ozoji i književnoj kritici u osamnaestom idevetnaestom stoljeću široko razvijeno učenje o osnovna književnaroda, o e p i c i (prema grčkom po riječ, pjesnička pripovijest),l i r i c i (prema grčkom , lira, vrsta glazbenog instrmenta) id r a m a t i c i (prema grčkom dma radnja) J. Goethe smaaoje npr., da su ta književna roda »prirodni oblici pjesništva«, a G. F Hegel povezao je liriku s izražavanjem subjektivnosti, epiku sobjektivnošću, dok je dramatiku smaao sintezom obojega. Epika tako,smatra Hegel, objektivno prkazuje određene događaje, lirika izražavasubjektivne osjećaje i msli, a dramatika preko prikazane cije povezuje vanjsko, objektivno događanje sa subjektivnim ljudsim ciljevimaodnosno namjerama.

Na temelju takvih shvaćanja razrađeno je učenje koje je u novijevrijeme preuzeo, i na svojevrstan način razradio, njemački teoretičarknjiževnosti Emil Staiger. Prema Staigerovu mišljenju lirika, epika idramatka, svaka na svoj način, izražavaju temeljne ljudske mogućnostjezičnog izražavanja Svakoj od njih u temelju je određeni stil. Lirskomstilu pripada određeni sklad između zvuka riječi i njihova značenja;lirka se u neku ruku približava glazbi i njena je osnovna odlika takavnačin izražavanja u kojem nestaju razlike između pojedinca i svijeta,između izvana i iznutra, između subjektvnog i objektivnog, između

»ja« i »ne-ja«. Epici pripada objektivnost i širina pripovijedanja, kojesvoj smisao i svrhu nalazi u opisivanju čitavog jednog svijeta, dok sedramatika zasniva na sukobu između dređenih stavova pojedinaca ilisukobu između onog što jest i što treba biti. Epika, lirika i dramatikaodgovaraju zato, prema Staigerovu mišljenju, poručju osjećajnosti,slikovitosti i logičnosti; one, također, izražavaju nešto što se moženačelno izraziti ili slogom (lirka), nešto što se može izraziti najmanjerečju (epika), ili pak ono što se može izraziti tek rečencom (ramatika). I sami slogovi, naime, zbog igre zvuka i smisla imaju u liricipresudno značenje; riječ, opet, kao nosilac određene slike bitna je zaepiku koja »slika svijet«, a za dramu je potrebna rečenica kao izraz

1



nečijeg smislenog stava, koji se u drami može sukobiti s nekim dgim

stavom, i tako ostvriti izaz sukoba pojedinih kaktera ii izraz sukoba

čovjeka i njegovih moanih načela npr. s društvom u cjeini.

Takve i sične teoije književnih rodova pretpostavljaju, dkle, da

se cjelokupno područje književnosti može razvstati prema navedenim

rodovima, ai ne na takav način da bi svako književno djeo moralo

bez iznimaka prpadati jednom književnom rodu, nego na takav način

što postojeća književna djela ostvaruju najčešće samo jedan, ai pone

kad i dva, pa čak i sva tri temejna obika književnog izažavanja.

Lika, epka i dramatka u okvir takvih teorija shvaćene su kao ideani

tipovi književnog izažavanja, kao takvi tpovi koji omogućuju snala

ženje u crstvu književnih djea, ai ne ujedno i bezuvjetno svrstavanje

svakog pojedinog književnog djea. U okvi takve tpologije najčešće

se ipk svki od navedenh rodova daje djei na pojedine manje pe,

koje se zatim opet dijee na pojedne književne vrste. Tko se podrčje

epike djeli na epiku u prozi i epiku u stihu. U epiku u prozi svsta

vaju se onda pojedine prozne vrste: roman, novea i pripovijetka npr.,

a u epiku u stihu ep i epske pjesme np. U iriku svrstavaju se pojedne

irske vste kao eegija, oda, i himna npr., a u dramatiku uglavnom

tragedija, komedija i drama u užem smislu riječi (iječ »drama« upot

rebljava se i za oznaku damatike)

Mnogi suvemen teoetičari književnosti poed navedena t knji

ževna roda spominju i četvti, d i d a k t i k u (prema grčkom didak-

tik6s poučan). Didaktika kao poseban književni od, odnosno, po

nekima, kao posebna skupina književnih vrsta, trebaa bi okupit ona

književna djela koja su na prjelazu između književnosti i znanosti,

odnosno ona književna djea koja pored uetničkih kvaiteta imaju i

posebnu namjenu ona žee poučavati. Drgi teoretiči dže da didak

tiku ne valja smaati posebnim književnim rodom, pa n nekom općom

skupinom književnih djela, ai upozoavaju na postojanje tzv. k nj i

ž e v n o - z n a n s t v e n i h v s t a. Među takvim vrstama danas se

posebno ističe esej, te se često i čitava skupina književnoznanstvenih

vrsta naziva esejistikom. Pored toga upotebjava se često i naziv

p u b i c i s t i k a (pema atinskompublicus, javn) kojim se označuje

paktična, pimijenjena djeatnost pisanja adi informianja javnosti,

odgoja ii zabave. U pubicistiku u užem smslu ubaja se azgranata

književna djelatnost koju prenose novine, te bošure i knjige koje

zadovojavaju ugavnom potrebe trenutka. U šem smislu, međutim,

134

u pubicistiku se ubrajaju i književnoznanstvene vste, te brojne

književne vste koje su doduše nastale i razvijaju se u okvr dnevnog

tiska, ai koje tkođer na odeđeni način nadilaze poebe tenutka i u

manjoj ili većoj mje predstavjaju ostvrenja umjetničke književnosti.

Razičita učenja o književnim oovima nesumnjivo obogaćuju

azumijevanje književnosti i pužaju oge važne spoznaje za kasi

fikaciju u književnost. Poznavanje osobina lirike, epike i dramatke

često je korsno za analizu književnih djea, a povezivanje književnog

izražavanja s nekm općim mogućnostima judskog izažavanja pro

širuje shvaćanje priode književnosti. Ne smije se, međutim, zaboraviti

da pojednostavnjeno dijejenje književnost na t ii četir roda, koji

se zatim daje dijee na književne vste, može skrenut pažnju s prou

čavanja bogatstva književnih vrsta, tkvog bogatstva koje je mnogoveće no što se to može činti s aspekta bilo kakve općente klasikacije.

Poučavanje književnih vrsta stoga teba imati u vidu kako aspekte

odova, tako i aspekte obikovanja pojedinih književnih vrsta unutar

klasikacije koja ne ide samo za utvrđivanjem ideanih tipova; unuta

takve kasifikacje, naime, koja želi ustanoviti obikovna načela poje

dnih književnih vrsta u sustavu svih pojedinih vrsta nekog vremena,

ii pak u azvoju svake pojedine književne vrste napose.

POEZJA, PROZA I DRAMA

Osim razikovanja pojedinih književnih vrsta, u poučavanju knji

ževnosti izuzeu vžnost ima i azlika između p o e z i j e i p r o z e.

Na prvi poged čini se da je ta razika istovjetna s azlikom između

poze i stihova, na što uostalom upućuju i same rječi, kao što smo to

objasnii u glavi o versikaciji. Razikovanje između poezije i poze,

međutim, ipak se u cijeosti ne može poistovjetiti s razikovanjem

između proze i sthova. Proučavanjem stihova st oga se i bavi teoija

stiha ili versifikacija, a razlikovanje poezije i proze jedan je od pro

blema kasifikacije književnosti.

Dakako, pri tome nije nipošto sučajno što se poezija ostvaruje

ugavnom u stihovima; što je stih, tako eći, priodni obik poezije i

što poetska književna djela koja nisu pisana u sthovia nazivamo

piično neprikadnim i protsovnim nazivima, kao »poetska proza«

ili »pjesma u pozi«. Ti su nazivi nastai ugavnom zbog shvaćanja da

35



se samo eda odree ači pravlea sihova može smaa poeziompa su poezia i proza dva odvoea susava bez mogućosi prelazaRazlika između poezie i proze međuim ie apsolua pravo kaoi u razlikovu umeičke i eumeičke kiževosi oa se e možeuvrdii isklučivo aalizom eksova Svaki eks osi u sebi u ekomeri mogućos da bude shvaće i kao poezia i kao proza premdaaravo eki eksovi uvelike upućuu a eda eki pak a drugisusav a posoe akođer eksovi koi se mogu prihvaii podedakoa oba ačia Zbog oga ek ako imamo a umu kako određeekrakerisike eksova ako i okvie mogućosi ihova prihvaćaakod čiaea možemo razliku između poezie i proze shvaii kaorazliku između dva ipa umeičke kiževosi

Poezia e akav ip u koem posebo pazimo a oe osobiosiezika koe proizlze iz čieice da rieči osim oga šo ešo ozačavau imau eku samosalu »vriedos« kao reči koe ekako»zvuče« ekako »izgledau« kada su apisae i ešo »esu« aprosokao reči Ako se rieči orgaizirau a akav ači se međusoboe povezuu islučivo vezama ihovih izravih začea ego i ekimsvoim zvučim osobiama (pr rmama) ekim rimičkim vezamakoe isu ovise o prrodom rimu govora e a a ači upravlaurazumievae u pravcu asociacia euobičaeih u svakodevomsporazumievau užo se poavlue poezia Poezia ako kao daahieva da se popuo oslobodimo avike svakodevog služeariečima Oa aži da smisao rečeoga e bude osvare a emeluizravih smisleih veza između rieči kao pukih ozaka ego da seosvare a aširem područu domova i sugesia koe izaziva eziku svim svoim dimeziama Zao i amae iase u rasporedu riečiu pesmi imau u poezii česo odlučuuće začee zao riam i glazba

govora posau sigali smisla; zao e poezia eda ači govora ukoem se izražava eka vrsa »poeske isie« kou e emogućeizdvoii makr i samo uveo od »ačia a koi e oa rečea«ako pr shove

16

Ćoveče pazida e ideš male

ispod zviezda!A. B. Šimić Opomena

e možemo »prepričai« u smislu da »svoim riečima« kažemo šooi sadržavau Sa saališa doslovog začea reči oi su aprosobesmislei oi e zače iša ako ih vala shvaii kao eko upozoreepr da pazimo kako reba hodai u oći bez mesečie Svo smisaooi dobivau ek uur pesme koa govori akođer rimom i zvukom»premešaući« ako uobičaea začea rieči i upućuući akočiaela a ašire asociaive sklopove vezae s egovim iskusvomo sudbii čoveka kao ludskog bića svesog vlasie veličie i vlaseezaosi pred beskoačošću prrode

Drugi e ip proza oa u koem doduše edako ako pazimo aposeba svosva ezika u koem akođer e osvaruemo smisaorečeog a emelu eke svare siuacie ego a emelu celie

vlasiog iskusva ali ipk rieči prvesveo prhvaćamo preko ihovaizravog začea e isom a emelu ihova izravog začeazamišlamo određei imagii svie kiževog dela Prozu aimečiamo ako da am ie eophoda koceracia a sve iaseezičog izražavaa Jezik proze bliži e oom eziku koim se svakida služimo a akođer i oom eziku koim izražavamo zasveoiskusvo sviea Proza se dela ko do eke mere mogu prepričaiNaravo preprčavae prozih dela e smiemo shvaii kao da emoguće ekako drugačie »svoim rečima« a primer izrazii sveoo šo kiževo delo izražava ali u preprčavau ipak se krećemou okvima sviea umeičkog dela Zbog oga se proza do eke meremože sasvim uspelo prevodii dok e poezia ačelo eprevodivaspeli prievod poeskog dela samo e prepev kao ovo umeičkodelo asalo a emelu ekog drugog dela er se iase o koimabio ovisi razumievae poeskog ezika aproso e mogu prevesis edog ezika a drugi Proza dela zbog avedeih osobia e

morau užo mogo izgubii u prevodu; pr prevod Braće Kamaova može sačuvai goovo sve vriedosi origiala

Shvaćeo a kav ači razlikovae između ezie i proze kaodva ipa kiževog izražavaa prrodo se povezue s čieicom dase poezia osvarue uglavom u sihovima a i s čieicom da prozakao ači izražavaa suprosavle sihovima odgovra pored umeosi i običom govoru i zaosi odoso lozofii A o ope omogućue da se poezia shvai kao velika skupia kiževih dela koaposeduu određee opće krakersike zamelive i a eksovimaodoso kao skupia sličih kiževih vrsa ako shvaćei azivi

1



umjetnost te zaban teksto njeguju određen tp zražaanja koj nezahtjea n elk napor n osobto obrazoanje nt pak naročtosjetljost za umjetnčk načn zražaanja Djela zabane knjženosttko nastoje da sključo pod saku cjen zabaljaj čtatelje

Načn na koj se u zabanoj knjženost zabajaju čtatelj podređen je koć čtanja potreb da se čtatej ne zamra n u msaonomn u osjećajnom pogedu te poeb da se zbjegne dosada ujetoanaslčnošć s mnješe sljenm rom sagdašnjeg žota Zbog togase u sm tekstoma ganom ponajaju občajene sheme karakteh osobna koa njhoh postpaka tež se logčk jasnomzapetu raspetu koj se mog pratt bez udbljnja u djeo nzanjuonh scena koje su nekoj suprotnost prema sagdašnjem žotu Iodređen stupanj nanost poreban je u sm djema zabane knjženost Bez njega jeda da b bo tako ako osojt mnogobrojnu raznolku pubku Izraz te nanost dlj je kako u polost dobra zla s obeznom pobjedom dobra tako u neumtnom tobožnjemrješenju sh žotnh ptanja u jednom skučenom obzoru u kojem sed čtaa stost judskog žota Junac zabanh romana proazezgode nezgode žota kao lakoje trst na krstarenj; stjudsk žot kao da m je samo pozadna

Na temej takh osobna ne eba međutm naprečac donjeti sudo bezrijednost sake zabane knjženost a još manje sud o tomekko tka »nža« rst knjženost nje n od kkog nteresa za stdjknjženosti Prje sega tba staknut da unutr zabane knjženostipostoje djea koja se zdžu znad općeg prosjeka rijednosti praokao što unut akozane ozbljne knjženosti postoj ne ma broj djeakoja n jednom osobnom osm tobožnjom lasttom namjerom ne

nadsuju prozode zabane produkcje Osm toga shematčnostposebn zbor neobčnh tema određena nanost tođer nisu osobnekoje b same po seb obezrijede nek tip knjžene prozodnje unekm prmjerima z ozbjne knjženost prošost sadašnjost onensu smetale da se ostr nz dobrh djela A što se opet tče poebeza proučaanjem zabane knjženost ona npošto ne smje btujetoana skljčo rijednosnm krterijma mada se on naranone mogu ne moraju u potpunost skljčt Proučaanje strukturezabanih knjženh djela oge koju zabana knjženost ma u žotsuremene knjženost u cjen može mora pokazati kako zašto seodređen d knjženost ostruje prao na taka načn te koj se

140

ujet djeluj na prhaćanje odbjanje knjženh djela nutarodređene suprotnost zabane ozbjne knjženost Ipak eba reć to da pročaanje zabane knjženost nje neka zuzetno ažna zadaćaznanost o knjženost Znanost o knjženosti prensteno se ebabat onm što je nostej mjetnčke rijednost a stražanje zabaneknjženost u tom je smsu ažnje u sklopu socologje kuture nprnego sklop znanosti o knjženost

Zabana knjženost u cjeln l jedan do zaane knjženostkoj nema osobte mjetnčke rjednost naza se često t r j a l n a k n j ž e n o s t (prema latnskom triili občan prost)U zrazto obescjenjujćem smslu rabe se naz šund (prema nje

mačkom chund, otpadk nerjedna roba) kič (prema njemačkomitch što je zedeno z engeskog ketch skca) koj se uglanompak upotrebljaaju skjučo za onaj do zabane knjženost kojnema nkake mjetnčke rjednost

Kko zabana knjženost u cjeln tež za kom sakom smisljenom razonodom neke rste zabane knjženosi najakše se moguodredt prema nekm tpoma razonode Tako p s t o l o n r o m a n zabaja čtatelje znenadnm neobč nm pustoonama junakasmještenog nesagdašnj prostor (strane daeke zemlje zamšljenaprošost) pustolonama koje obkuje razgranata abua abula razjena na račun sh ostalh srktuh osobna romana K r m n a s t č k r o m a n nameće opet zagonetku o ubojc načnu njegoa otkranja koja zabaja čtateja kako naedenm osobnamapstolonog romana tko postpnm ritmom prbžaanja praomrješenj koje je občno skreno ještm doođenjem čtatelja za

bdu Jedna od podrsta pstolonog romana jest roman Divljegapada s tematkom žota na američkom zapad za rjeme prhdoseljenka dok špijunski roman opet kombnra elemente psolonog krmnalsčkog romana razradom temake z žota špjna njhoh podga razotkrnja njhoe djelatnosti P o r n og r a s k r o m a n (prema grčkom om bdnca gh pšem) nastoj zabat čtatelja opsanjem tz sobodnh scena zspolnog žota a s e n t m e n t a l n r o m a n tematku ljubaobrađuje na zrazto sadunja naan načn Z n a n s t e n o a n t a s t č n r o m a n (u nas se upotrebljaa čest o engesknaz cience ction), opet staja redono junake zamšjen sjet

141



bdće, tehčk razvjee cvlzacje, dje o zabavjaj čtateljasvojm podvzma pstolovama.

Vaja, međtm, reć da ačel sprotost zmeđ zabave ozbje kjževost e treba shvatt tako da aprjed obezvrjedmoeke kjževe vste da skjčmo moćost zajamo djelovaja,pa prepletaja jede dre vrste kjževost reba prje sveapozorit da tar ekh tematskih obkovh zoraka zabavhkjževh vrsta erijetko astaj jževa djela koja daeko adlazefkcj zabave kjževost. o se osobto odos a krmalstčk zastveofatastč proz. Ć se, ame, da shema zloča,zaoetke sae, kakteistča za kriastčki oma, omoćje

stvaraje veoma vrijedh kjževh djea, a da zamšjaje bdćestaja tehčke cvzacje, s zraztom probematkom praodbečovjeka a radkalo promjejee vjete žvota, s optmstičkim lpak zrazto pesmstčkim zakjčcma što je karakteristka zastvee fatastke e zazva samo veko zamaje eo često zadre te pobleme svremeo žvota. pak, valja apometi da ajbojadjela kmiastčke zastveofatastče kjževost redovoastaj tek sčajevma kada se većoj majoj mjeri aršavajtpč zorc takvh kjževh vrsta vode kjžev postpc temekoje zlaze zva okvra takve pojedostavjee, često se kaže »kofekcjske, prozvodje.

DJAKONJSKA KLASFKACJA

Pojmov kao poezja, proza, kjžev rodov, kjževe vrste,smea kjževost trvjaa kjževost ačel prpad skrojskoj klaskacj kjževost, što će reć da se pretpostavlja kakose za jhova bta određeja mo zaet promjee do kojh doaz povjest kjževost ep, traedja epram, recmo, zadržavajprepozatjve osobe od atke do ašh daa. me, dakako erečeo da povjesa dmezja je veoma važa shvaćaj takvhpojmova smea kjževost daleke pošlost očto se veoma razkjeod svremee smee kjževost, kasoatčk roma ema moebte osobe modeo romaa, a svremea eeja jedva da se možepovezat s pojom imske eeje. Osm toa, ek tpov kjževosti,

42

kao recmo tivjaa kjževost, kao moe kjževe vrste, postojeskljčvo pojedm povjesm razdobjma e mo se shvatt opsat zva kjževopovjesh okvia kojma s astale ajae.pak, problematka skrojske kaskacje, kojoj tako reć pretpostavljamo stovremeo postojaje odeđeih spa kjževh djela,bez obzra rad l se o pretpostavc o stodobo razmjevaj cjelokpe dosadašje kjževe tradcje o »vremeskom presjekeko razdobja, velke se razlkje od d j a k r o j s k e k l a -s f k a c j e za koj j e presd čtelj razvrstavaja raspored vreme.

Jaso je p tome, kako smo već apomel polavlj o ačema

klasfkacje, da je djrojska kaskacja pijeko potreba povjest kjževost, da zapravo je šta dro do k j ž e v o -p o v j e s a k l a s f k a c j a, da je aprosto pokšaj razvrstavaja kjževost vremeskom sljed koj č povjest kjževost Može se dodše čt da takvo razvrstavaje je eophodo,jer sjed jževost vreme možemo razmatat kao razvoj kojem aprosto kroooja ma o kasfkacje opsjć povjestkjževost možemo tako ovort o stoljećma, l o ekim majmvremeskim razdobljma, kao desetak oda što s e poekad zmakao tajaje jede eeracje pa se problem klaskacje prvdo e postavlja. No, tom slčaj problem se zapravo samo zaobaz,jer se opet mo postavt ptaja zašto baš stoljeće l eeracja, kao ptaja o tome odovara l takva kroološka klaskacja dostapovjest kjževost.

azvrstavaje kjževost vreme tako je žo ko zbopraktčkih tako i zbo ačelh razoa. Zbo praktčh zato što bbo kajje epreledo opsvat povjest kjževst kottetod početaka do daas, bez kakvh, makar samo vajskih formahrazdob, a ačelo zato što se e može osport kako je emoće razmjet, a kamol opsat aazrati, eko djelo astao recmo sredjem vjek, ako emamo kakav prethod vd osobtostkjževost toa doba, ako e prhvatmo da je tada kjževostdračje shvaćaa da s kjževa djea a de ače psaa razmjevaa o što je to slčaj daas. A ako je to tako, osobtostodređeh vremeskih razdobja kojma je kjževost mala baremokvo zajedčke karaktestke, ameće se kao prvestve zadatak

4



dijakronijske klasiIkacije Kako se dakle prije svega radi o nekimvremenskim razdobjima u kojima se mogu razabrati veće sičnostimeđu njiževnim djeima načinima na koji se ona pišu i načinima kakose čitaju i razumijevaju probem dijakronijske kasikacije u praviuse svodi na probem p e r i o d i z a c i j e povijesti književnosti.

Probem periodizacije nije ništa manje sožen od probema razvrstavanja književnosti na rodove vrste ii tipove u njemu se ogedaniz otvorenih pitanja o načinima na koje shvaćamo i određujemoprirodu književnosti pri čemu se ako može razabrati da je u povijestiknjiženosti izuzetno važno odrediti kako se odnose književnost ipovijest Priznamo i tako njiževnosti autonomiju kao što smo točesto isticai to još dakako ne znači da se ona razvija neovisno opovijesti i da se književna djea nastala u nekom povesnom razdobjumogu shvatiti i anaizirati bez poznavanja i često sožene anaize togpovijesnog razdobja Pri tome i opća načea shvaćana povijesti imajuveiku uogu jer zamisi o napretku ii nazadovanju o kontinuiteturazvoja ii o »razvojnim skokovima« te o pokretačima povijesnograzvoja nužno imaju posjedice na način kako se shvaća i sama povijestknjiženosti te kako se zamišja što čini osobitost pojedinih književnihrazdobja O svemu tome postoje danas razičita obrazožena stajalištano i u tom pogedu prevadava uvjerenje da i u probemu periodizacijevaja prihvatiti reativnu autonomiju književnosti što će reći da seknjiževnost razvija samostano prema vastitim zakonima ai nipoštoneovisno o zonitostima povijesti. ako je između znanosti o književnosti i povijesne znanosti nužna suradnja ai književnopovijesnakasifikacija ipak ostaje jednim od bitnih zadataka upravo i jedino uznanosti o književnosti.

Kao što smo to vidjei i u drugim obastima znanosti o književnostii u periodizaciji osim načenih probema odeđenja onoga što će važitikao književno razdobje ii epoha postoje i brojni soženi i dokrajaneriješeni terminooški probemi ako se u hrvatskoj znanosti oknjiževnosti ugavnom ustaio naziv k n j i ž e v n a e p o h a za duževremensko razdobje u kojem postoji okvia reativna stabinost unačinu kako se književna djea pišu i razumijevaju kao i u tome kakose shvaća što je svrha i temejna funkcija književnosti Za kraćavremenska razdobja upotebjavaju se najčešće nazii k n j i ž e v n or a z d o b j e i k n j i ž e v n i p e r i o d p ri čemu se ponekadizmeđu ta dva naziva pr avi i razika. reći je nazi v k n j i ž e v n i

144

p r a v a c koji se pije upoebjavao i u smisu razdobja ai danasnčešće označuje tip njiževne proizvodnje u nekom vremenu prepoznajiv po prihvaćanju nekih općih zamisi o svrsi književne djeatnosti i o književnim posupcima koji se smaaju bitnim za obikovanjeumjetnički vrijednih književnih djea. Uz naziv »pravac korisi seponekad i naziv »književni pokret« kod kojeg je eđutim redovnoviše nagašeno zajedništvo pisaca oko nekih posebnih zamisi o književnom stvaraaštvu ii o književnoj tehnici

S obzirom na veiku važnost pojma stia u novijoj znanosti okiževnosti često se književne epohe nazivaju i sskim epohama aupotebjava se i naziv s t i s k a f o r m a c i j a kojim se žei nagasii kako su upravo i jedino stiske osobine književnih djea presudneza određivanje većih vremenskih razdobja.

alja međutim upozorti da se stiske epohe ii formacije ponekadmiješaju s nazivom s t i o v i koji se upoebjava u takvom smisukakav ne mora nužno biti vezan s periodizacijom. Postoje naimeodređena shvaćanja o tome da se u književnom obikovanju mogurazabrati nei opći temejni načini da se mogu utvrditi neki temejnitipovi književnog izražavanja otpriike na sičan način na koji se unekim teorijama shvaćaju književni rodovi. ako je bio pokušaja dase baok i renesansa ii realizam i manirizam ii reaizam i romanzamshvate kao neki temejni siovi u njiževnosti koji se onda u povijestiknjiževnosti s manjim ii većim varijacijama neprestano pojavjuju.akve stiske tipoogije ipak vaja sogo učiti od stiskh epoha usmisu periodizacije književnosti jer je u periodizaciji uvijek nagasakna osobitosti pojedinih epoha ii razdobja bez obzira na to što se možeprimijeiti da se neke od siskih osobina u nekim razmacima doista

često i ponavjaju.Naziv »stiovi« tako je ipak boje koristiti u okvirima određenihtipoogija književnosti a književne epohe razdobja i pravce vajapokušati pojmovno odrediti unuta okvira povijesti književnosti eškoće koje pi tome nastaju proizaze ugavnom opet kao i u sinkronijskoj kasifikaciji zbog toga što se razičita načea kasifkacijenerijeko međusobno kržaju pa je ideana klasifkacija koja bi biapimjenjiva na svim razinama proučavanja i koja bi odgoaraa svimraznoikim potrebama čini se nemoguća. ako prije svega nije teškozapaziti da probemi peiodizace pojedine nacionalne književnosi nisunikada posve isti kao i probmi periodizacije opć povijesti knji-

0 Teor kževo 45



ževnosti. Pojmovi nasai u pokšajia dijakronijske kasikacie vijekiaju oeđeno kako veensk tako i postoo začenje: nacioaneknjiževnosti nipošt se e razvijaj jedoliko i sporeno, pa seodređne osobine og uvijk razabrati ranije u jednoj, a tek kasnije drgoj nacionalnoj književnosti. Baš zato za eđunarodu peiodizaciju koparativo poučavanje književnosti ia velik važost, aupravo oo i otvrđuje brojnost i složenog uzajanih tjecaja, nateelj kojih se i spostavja ono zajedništvo koje karakterizia kjiževnu epohu. Ni jedna euopska književost nije se razvijala saostao, kao što i jedna nije shatjiva ako je e razaao i u njeziojreativnoj autonoiji. Povijest hvatske kjiževosti, tako, recio,sijedi astiti saosta razvoj, koji uVjetuje i potrebu njezine posebneperiodizacije, ai taj azvoj veza je i za razvoj nogih drgih književnosti, pa se epohe i razdobja nutar hratske književosti ne oguodrediti neovisno o epohaa i razdobjia eropske književnosti.

KNJIŽENE EPOHE

Preda su nazivi i točnia određenja pjedinih književnih epohauveike spoi, a rasprae se o eejni načeia periodizacije vijeknanovo otvaraj, suvreenoj znanosti o književnosti prevadavaišjenje da se bez pojmova veikih eđnarodnih književnih epohau naanj rku teško ožeo orijentirati proučavanju kjiževnosti .Teejni su tome razlozi što se književost daleke prošosti u nogoče bino razikje od suvreene književosti, što se ako ožezapaziti da su književna dja neki vreenski razdobjima eđ

sobno sičnija no kjižena djela u drgi razdobjia i što se ožerazabrati da su neki način književnog obikovanja, kao i okviashvaćanja o toe što je zapravo književnost, zajednička u nekovreeu nogi nacioani kiževostia. Toe alja dodatičinencu - koj so već napoenui - da povijest književnost pripadapovijesti kture aroda i čovječanstva, pa se prirodno književnst neože ni shatiti ni proučavati povijeso sijedu a da se ne uze uobzir i sve oo što na oznato o poijesni epohaa.

Poja enarodne knižene epohe proizazi tako iz kutuogzajedništa jednog broja zaa i naroda koji čine tzv. eropskikltrni krg. Kjiževosi eropskoga kutuog krga razvijaju se

46

na teelia grčke i biblijske itoogije, pa se ogu razlikovat odknjiženosti drugih kulh krgova, kao reio kineske knjiženostii književnosti Indijskog potkontinenta. elokupno učenje o velikiknjiževni epohaa tako je zapravo učenje o epohaa književnostikoje pripadaj europsko klo krgu, a oo pretpostaja da senatoč svi eđusobi posebnostia i razikaa u veiko brojeuropskh književnosti ože razabati isa teeja razvojna oksnica,koju potvrđuje činjenica da s svi ti narodi prihvatili kršćanstvo i dasu proazii neke iste ii sične povjesne proene, koje s doee, naraju, do civiizacije kakv danas poznajeo.

Pokušaji da se sve veike knjižene epohe oede prea posve isnačeia nisu spijevai; čii se da s razike izeu epoha koje suna reenski biže i onih koje s na dajene tako eike da ih je najanju rku neprikadno zaeariti. Zato ugavno vrijedi onošto so istaknu i kod sinkronjske klasikacije: razdioba po epohaapragođuje se aspektia s kojih joj prstupao, a redono je rezutati ogih koprosa Nea razdiobe koja bi vrijedia kao nepijeposusta; svak vaja uzeti sao kao jednu oguć orijentaciju, pa i uzto treba napoenuti da su naziv, trajanje epohe i reprezentatvnakjiževna djela pojedinih epoha vijek podložni dali prosdbaaZato jedino uvjetno, kao okvu azaku kojoj oraju sijediti beneka važnija objašnjenja postojećih nedoica, ožeo odreditisjedeći sijed književnih epoha eropskog kutog kruga: antika,sredi ek, renesansa, barok, klasiizam, romantizam, realizami modernizam Te se epohe u najkraće opis og ocrtati ovako:

A n t i k a (prea at antquu, star, starinski) prva je teejnaepoha europske književnosti. Određena je prije svega kultrnopo

ijesni činjenicaa, od kojih je ajvažnija što kltre stare Grčke iRia čine povijesi početak i teelj na koje se, ajveći dijeoizravno i ugavo kontnirano, razvijala europska kultura, pa tako injiženost, sve do danas. Obično se uzia da ta književna epoha ajeod početaka grčke kuture, što će rći od kakvih tisuć godina prijeKrista, pa do podjee Riskog Carstva, ili nekih drugih važnijihpoviesnih data, u svako sčaju otpriike do poovine petogstojeća. Obhvaća zaprao dvije eke i razvijee književnosti, grčki rsk, pa je posve jaso da z tako veliko bogatstvo i raznolikostkjiževnih djea jedva da ožeo govoiti o tako strktrnojedinstvu knjiženost kakvo se zatjeva određenj književnih epoha

14



novrna književno da ju je goovo nemoguće opiai kao ukuojedinvenu cjeinu, a razvojne promjene u hvaćanju književnoi i uobikovanju književnih djea ako u veike da e uobičajio unurednjeg vijeka razikovai dva veika, po nekim oobinama doarzičia razdobja pvo do orike iućie godine, a drugo nkon oga.Prvo ugavnom karakerzira popuna dominacija reigiozne književnoi, manja raznoiko i manji ujecaj aničke radicije, a drugo znanoveća proizvodnja i veća raznoiko, e naajanje mnogih nacionanihknjiževnoi.

Srednjovjekovnu književno bino uvjeuje kršćanvo, crkva kaoiniucija koja preuzima i obrazovanje e oobio u amoanima čuvai daje razvija radiciju aničke kuure, zaim ainki jezik, koji je

međunarodni jezi k kuure, i na raju feudaizam kao oobio drušvenouređenje koje određuje cjeokupni način živoa i državnu organizaciju.

Srednji vijek druga je emejna epoha europke književnoi, jer eza vrijeme njena ajanja zbiva proce meunarodnog uvajanja adicijeaničkih književnoi i njihovog vojevrnog prožimanja kršćankimučenjem i Biblom a iodobno započinje proce naajanja i razvojapojedinih nacionanih književnoi. Srednjovjekovna književno akoe jedne rane izgrađuje na kuuom zajednišvu kojem i amabino pridonoi - brojnih naroda, a druge rane unu og zajednišva - omogućenog ainkim jezikom i jedinvenom reigijom unjoj započinje proce naajanja pojedinih nacionanih književnoi,kojih daji razvoj, zahvajujuć razičiim jezicima i oobiim radicijama, dovodi do one raznoikoi i bogava koja karakeriziraeuropku književno do naših dana.

Tijekom cijeog rednjeg vijeka ako pooji, a u prvom razdobju

do iućie godine i daeko prevadava književno na ainkom jezikuNajvećim dijeom ona nije vjeovnog karakera, pa današnjeg gedišanjezina funkcija i nije rogo književna, ai ona akođer i uvajaobikovnu radiciju aničke književnoi, pa ovaruje i djea koja oimreigioznih imaju i vioke umjeničke vrijednoi. Tako e oobio uhimnama radicija aničke irke obogaćuje dubokim reigioznimdoživjajima, a egende varaju novi idea živoa, obikovan u ikusveca, vjk ju udbinu u ppuni drđu vvnj igijkih vrijednoi.

Svjeovna pak književno, piana najčešće na pojedinim nacionanim jezicima no i na ainkom jeziku, obikuje idea vitea, kojeg

50

čeo ujedinjenje a vecem predano viokim kršćankim vrijedoima, ai ga od veca razikuje izravno ukjučivanje u kivni žioi određeni ranički ideai, popu neuašivoi i vjeoi onome komee zaeo da će ga užii. Takvi ideai izrazio u priuni u viteškoepii, kojoj ripadau akva književna dea kakvima prkički zapinjumnoge nacionane književnoi. Takva u djea Beowu (8 uengekoj, Pema o Rolandu (12 u francukoj, Pema o idu(oko 1 140) u španjokoj, loo o oni Igoreo ( 12 . u rukoj iPema o Nibelungima (oko 1200) u njmačkoj književnoi. U dugomrazdoju rednjeg vijeka idea viešva razvija e i u idea viteškeljubavi, koja oobio doazi do izražaja u zv. tubaduskoj liiiTrubaduri u uajući pjenici i izvođači vaiih pjeama, kji u vojoj

irici njeguju kult dame, aveći ženku jepou i vrine i opiujućivaiu zajubjeno u širokoj ojećajno kai od izravne enzuanoido imboične duhovnoi, koja e može, prema mišjenju mnogiheorečara, dovei u vezu kuom Bogorodice.

Srednjovjekovnu književno u cjeini odikuje nagašen onoprema ancendennoj voi: ona je u većoj ii manjoj mjeri konada vrijedno vagdašnjeg živoa odmjerava prema apuim reigijkim vrijednoima U kadu ime najčešće e uži aegorizmom,prikazje konkrene jude i događaje ako da e oni mogu hvaii kaoimboi oeđenih ideja, bem prdaže akvu mogućno umačenja.Ona je akođer kona poučavanju i moraiziranju, ai u najbojimovarenjima upijeva pomri konkrenu ikovio i miao za individuano judkih udbina općim ideaima koje žei izrazii i učiiiih vidjivim na način koji upijeva jedino u umjeoi Takve e njezineodike najboe mogu razabrai u Božanteno komedi anea Ai

ghierja (1265132), djeu u kojem je kuura rednjeg vijeka na vojnain izražena i obuhvaćena govoo u cjeini, oriike kao šo je ničkakuura veikim dijeom izražena i obuhvaćena u omerovim epovima.

Na kraju rednjeg vijeka javja e pokre humanima, koji ežiemejiijem poznavanju, proučavanju, pa i nekoj obnovi anike, uproavjajući e ako rednjovjekovnoj radiciji. To je naveo mnogepovjeničare književnoi da humanie maraju preečama reneane,p gv predrenesans k pnm knjivnm r

dobju, koje bi e binim oobinama vezao za reneanu. U om emiu auori kra rednjeg vijeka, kao Franceco Perarca (13041374) i Giovanni Boccaccio (33-1375) maraju prema rukuim

5 1



osobinama mnogih svojih djela više renesansnim no srednjovjekovnimpiscima Ipak valja reći da su mišljenja u ome pogledu podijeenakada se radi o cjelini njihova opusa, jer premda Pearkina lirika doisaznači počeak novovjekovne lirike, i premda Boccacciova glasoviazbirka novela Dekameon doisa odgovara mnogo više renesansnomnego srednjovjekovnom shvaćanju živoa, mnoga djela i jednog idrugog auora imaju i srednjovjekovnih karakerisika.

Srenjovjekovna književnos nije jednolika ni na planu izraza niina planu sadržaja, pa su ako, recimo u lrici, osim badurskih pjesamai himni, sačuvane u zbirci Carmina Burana (oko 1230) i visokovrijedne pjesme koje karakerizira izrazio ironičan odnos prema srednjovjekovnim vrijednosima. Takva se lirika naziva vaganskom lirikom, prema »vaganima ili »golijardima, kako su se nazivai puujućiđaci i kerici lualice Također i u srednjovjekovnoj drami posojeraziči načini na koje obredi prelaze u svojevrsnu dramsku književnos,pri čemu osobiu ulogu u razvoju europske drame imaju miser i, ukojima se obrađuju događaji iz biblijske miologije, e živoa Krisovaili živoa sveaca (usp. poglavlje o razvoju drame.

R e n e s a n s a (prema franc. renaissance, preporod, obnovaključna je epoha za razumijevanje novije povijesi europskih književnos, je r su u njoj prije uposavljeni odnos umjeničke jiževnosii drugih ljudskih djelanosi, kao i susav dominannih književnih vrsa,uvrđeni i određeni ako da čine nedvojbeni počeak od kojeg seuglavnom neprekinui razvoj može praii sve do naših dana. Anika isrednji vijek, naime, premda u mnogo čemu emeljne književne epohe,ipak se po shvaćanjima književnosi i umjenosi, kao i po važnosi iznačenju koje daju pojedinim književnim vrsama, uvelike razlikuju

od našega doba Renesansna književnos u om nam je smislu i kaocjelina i u pojedinim osvarenjima bliža i razumljivija ona isiče inaglašava one vrijednosi koje su se do danas u goovo isom oblikuzadržale, a književne konvence, koje je ona prihvala i razvila, i danassu do e mjere prihvaćene da nam se čine same po sebi razumljivimMnoga djela nasala u renesansi možemo, ako reći, čiai bez eškoća,kao da su jučer napisana.

glavnm kv uma da rnana raj d kraja pnagdo počeka sedamnaesog soljeća, ali se priom javlja izrazio problemkoji i inače prai razvrsavanje književnih epoha. Prosuđujemo i, name,književnu epohu po nekim barem dominirajućim osobinama književnih

52

djela, renesansna se djela u Iaiji javljaju znano prije nego u osaimeuropskim zemljama. Tako smo već napomenuli kako glasovii anconer Francesca Pearce ili Dekameron iovannija Boccaccija mogushvaii kao u popunosi renesansna djela, dok se mnoga druga djela,koja kronološki soje na prijelomu srednjeg vijeka i renesanse, moguuvrsii bilo u kasni srednji vijek bilo u ranu renesansu, već premaodređenjima koje pojedini auori pridaju im dvjema književnim epohama.

Kada je, u devenaesom soeću, usposavljen kluopovijesnipojam renesanse, isicala se u prvom redu supronos između srednjegvijeka i renesanse, pa je ako i sama renesansa shvaćena kao prijelonaepoha, kao epoha u kojoj dolazi do preporoda i procvaa znanosi iumjenosi, preporoda koji se zbio u povijesnim okvirima goovoodjednom. Smarao se da se kulra naglo, goovo nekim prevraom,oslobađa okvira srednjovjekovne dogmaike i oblikuje novi idealslobodnog svaralačkog pojedinca Novija israživanja u mnogo čemusu izmijenila akvo sajališe, pa je opreka srednjeg vijeka i renesanseuvelike ublažena Pokazao se da već krajem srednjeg vijeka posoje uzačeima mnoge osobine koje su se pripisivae isključivo renesansi,no neka emeljna određena renesanse kao književne epohe u kojojpočinje razvoj mnogih nacionanih književnosi, i u kojoj književnosne samo slijedi nego i usposavlja nva, modea shvaćanja svijea ičovjeka, razvijajući se oada usporedo sa znanosima i s novijomlozofijom, nisu se bino promijenila

Renesansnu književnos uvjeuju promjene u drušvenom živoukoje se očiuju u posupnom jačanju gradova i građanske kulure, zampromjene u shvaćanju znanosi i lozofije, koje se očiuju u bino

novim lozofskim orijenacijama i bino novom shvaćanju znanosi,e promjene u religijskom živou, koje se očiuju kako u procesimasekularizace ako i, osobio, u pojavi proesanizma, koji subjekiviraodnos čovjeka prema Bogu i vodi do slabljenja doada jedinsvenogauoriea crkvene organizacije.

skladu s ime renesansnu književnos odlikje naglašeni individualizam. Za razlku od srednjovjekovnih ideala sveca i vieza,rnanna knjvn ravja da vjka kj u vmaljkmživou mora razvii sve svoje sposobnosi, koji se reba kovodiiisključivo vlasiim uvjerenjima, osjećajima i sasima, e koji rebaživjei vlasi živo bez obzira na sve prepreke, ukanjajući sve šo ga

53



sutava u namjeri da istakne uravo ono što ga čini neonovljivomo sebi vrijednom osobom. Istdobno renesansni individuaizam vezanje s novim shvaćanjem univerzalizma ojedinac ako nosi u sebistvaralačku moć treba se stvariti i otvrditi na svim oljima ljudskedjelatnosti a je tako univerzani genij ideal renesansne kiževnostia zbiljski lik eonarda da Vincija (1452-1519), koji je bio genijanislikar skultor znanstvenik na nizu odručja te izumite može seshvatiti kao uzor renesansnog duha i renesansnog čovjeka.

Književne konvencije u renesansi tako također ističu određenistuanj veće slobode u obradi a se u renesansi rvi ut jasno obrazlažu stajališta o individualnosti i originalnosti književnih djela. Konvencije književnih vrsta ostaju tako okviri unutar kojih se može izraziti

osebnost autora i njegova načina oblikovanja života i svijeta arenesansa i kada reuzima ustaljene književne vrste uvodi u njih iknjiževne ostuke koji dotada nisu bili uobičeni. Tako u talijanskojknjiževnosti e odovica iosta (1 474-153 3) Mahniti Orlando dodušeslijedi adiciju velikoga viteškog ea ali srednjovjekovne vitezoveoblikuje kao karaktere s renesansnim strastima i osjećajima riovijedajući o njihovim ustolovinama s određenom sutilnom ironijom.

U renesansnoj se eskoj oeziji redovno isreleće kršćanskatradicija i simbolika s odeđenim naglašavanjem individualnosti likovauočavanjem tada suvremene roblematike te usvajanjem i razradomosenih tradicija ojedinih naroda kao što je to slučaj u rvovelikom autorskom djelu hrvatske književnosti Marulićevoj Juditi(naisana 1501 rvi ut tiskana 1521)

Također roman koji već ima određenu tradiciju u kasnoantičkomljubavnom romanu i srednjovjekovnim viteškim romanima tek urenesansi ostaje rerezentatvnom književnom vrstom cjelokuneeuroske književnosti jer Gargantua i Pantagruel Fran�oisa Rabelaisa(oko 1494-1553) i Don Quiote Miguela de Cervantesa Saavedre(1547-1616) čine dva u mnogo čemu neremašena uzora a ujednodva tia na temelju kojih će se uz narazličitije načine reoikovanjarazvijati riovjedna književnost sve do najnovijeg vremena

U drami oet barem jedan dio stvaralaštva najvećeg svjetskogdamaa Wllama Shakaa (56-66) blj uuuje narenesansno shvaćanje čovjeka i znači najveće domete renesansnedramske književnosti remda se Shakeseareovo cjelokuno djelo naneki način izdiže iznad mogući eohanih karakterizacija a nogi

154

smatraju da ono u najmanju rku riada i idućoj velikoj književnojeohi baroku Osobito u komediji ak renesansa razvija novu tehnikuoblikovanja komičnih karaktera i satiričke analize društvenog stanjaa su autori kao Nicolo Maciavei (1469-1527) kao i najveći hrvatskikomediograf Marin Držić (1508-1567) izuzetnom originanošću tevještinom u stvaranju zaleta i komici kako riječi tako i situacijezacrtali utove kojima se kreće i suvremena komedija

U renesansnoj lirici osjeća se otor rema srednjovjekovnoj oezijiali i traženje uzora u antici i zalaganje za razvoj narodnih jezika štonaglašava škola lejade (rema zviježđu Piade, kje se u nas zove»Vlašići«) čiji su najglasovitiji redstavnici Joachim Du Bellay (1221560) i Pierre de Ronsard (1524-1585)

U eohi renesanse također Michel Eyqum de Montaigne (1533-1592) svojim djelom Eei zasniva esej kao zasebnu književnu vrstukoja će u razvoju euroske književnosti odigrati veliku ulogu (usoglavlje o književnoznanstvenim vrstama)

B a r o k (rema šanjolskom baruecco, ortugalskom barocc, štoje izvoo značio neravilan neobrađeni biser) književna je eoha kojaslijedi nakon renesanse a rema nekim se osobinama može i surotstaviti renesansi. Kako barok naime nastaje u vrjeme tzv. katoličkeobnove kada se osjeća u mnogim zemljama reakcija na rotestanzama se iževnosti može zamijetiti određena jača sklonost remareligioznosti u mnogim slučajevima i misticizmu što je u nekoj orecirema u renesansi naglašenoj svjetvnosti. U stilskom ogledu akbarok je sklon naglašenom ukrašavanju i određenoj rekomjernostiizraza što ga surotstavlja renesansnoj težnji za jasnoćom u izlaganjui skladom u komoziciji Izrazito zaokuljena književnim izrazom kojiostaje sam sebi svrhom barokna književnost razvija smisao za neobično tajanstveno bizo i aradoksalno a svojevrsna sklonostovratku na srednjovjekovni alegorizam ovezuje se u njoj s nanovousostavljenom i često na osobite načine rodubljenom simbolikomRaznolikost simbolike i raznovrsnost u načinima na koje se književniizraz katkada stilizira do krajnjih granica razumljivosti kao i čestonastojanje da se izražavae i oblikovanje razvija unutar neriješenihrotslovlja oteava da se barok shvati i oiše kao konzistentna eohaIak uravo naglašavanjem vrhunske vrijednosti književnog stila kaoi sklonošću da se subjektivnoj stvosti mašte snova i vizija umjetničkim oblikovanjem daje kaakter nove umjetčke zbilje barok uvodi

155



u europske književnosti upravo ona shvaćanja i one književne tehnikekoje će uvelike slijediti i razvijati modea književnost.

Trajanje se baroka dosta različito određuje no preteže uglavnommišljene da bi se okvio moglo uzeti vremensko razdoblje između1570. i 1670 s time da se počeci mogu zamijetiti već polovinomšesnaestog stoljeća a završetak uvelike ovisi o pojedinim zamljama inodima. Teškoće u vremenskom određivanju nastaju i zbog činjeniceda se barokna književnost u katoličkim zemljama kao što su ItalijaŠpanjolska i Francuska dosta razlikuje od one u protestantskim zem-ljama kao što su Nizozemska Njemačka i Engleska

Mnogi teoretičari smatraju da se u epohi baroka može opisati jednajaka stilska tendencija koju nazivaju maniriam, a koja se često smaabilo temeljnom stilskom oznakom cijelog baroka bilo pak nekomvrstom stila koji se može razabrati bez obzira na vrijeme u kojem sepojavljuje Manirizam se najčešće smaa pokušajem da se uspostavinaglašeno neprirodan način izražavanja kao umjetnička konvencija pase uglavnom u takvom sslu manirizam u talijanskoj književnostičesto zove mariniam, prema književniku Gmbattistu Marriu (15691625) čiji opus karakterizira tako naglašeno stilsko pretjerivanje. Uistom smislu u španjolskoj se književnosti rabi naziv gongoriam

prema pjesniku G6ngori a u rancuskoj književnosti preionostprema likovima iz Molireovih komedija Precioe i Učene ene, ukojima se autor izruguje maniri neprirodno kićenog načina izražavanjaU širem smislu međutim manirizam ne odlikuje samo neprirodnost iprenaglašana stilizacija nego i mnoge drge osobitosti koje se suprot-stavljaju renesansnoj racionalnosti i objektivizmu kao što su uvođenjeisključivo subjektivne perspektive nršavanje prirodnih odnosa dije

lova i cjeline jako isticanje etalja i sklonost prema obrtanju svihuobičajenih vrijednostiPremda u raznovrsnosti barokne književnosti prevladava subjek-

tivizam hipertrofja stila i sklonost prema izobličavanju ona je takođeru mnogim ostvarenjima sklona poučavanju moralizmu pa čak i na glašenoj tendencioznosti Tako se glasoviti ep Olobođeni JerualemTorquata assa (15441595) može upravo zbog tih osobina u nekojer suprosaviti riostovom Mantom Orlandu, a negova e pas tirska drama Aminta primjer za u baroku omiljelu književnu vrstu ukojoj se u imaginom svijetu idile i pastira vode učeni razgovori o 'flozoskim religioznim i estetskim temama Razvijen smisao za knji

156

ževno oblikovanje i visoko kultiviran književni izraz odlikuju baroknukjiževnost bez ozira na to teži li ona moralizmu i poučavanju ili seokreće prema subjektiviranom izobličavanju zbilje i dojmovima kojeizaziva preokretanje uobičajenih načina shvaćanja p čemu se zbivamiješanje sna i jave istine i fkcije mudrosti i ludosti.

Barok je osobit o u španjolskoj književnosti izuzetno bogata i važnaepoha za koju se često rabi naziv »zatni vijek« a u kojoj dramatičriLope de Vega (15621635) Tirso de Molina (pravim imenom abrielllez oko 15711648) i Pedro Calder6n de la Barca (16001681) tepjesnik Luis de G6ngora y rgote (15611627) stvaraju djela od kojihsu mnoga reprezentativna ostvrenja ko upravo brone tako i visokovrijedne književnosti cjelokupnog europskog kultuog krga.

akođer i u hrvatskoj književnosti barok je plodno razdoblje ukojem se prije svega djela Ivana Gundulića (15891638) ali i Junij aPalmotića (16071667) te Ivana Bunića Vučića (15941658) kao inogih drgih mogu mjeriti s ostvrenjima najboljih književnika togadoba ostalih europskih naroda.

K l a s i c i z a m (prema lat. claicu, koji pripada vom reduprvo izvrstn) može se shva kao veka mna jiževnaepoha samo uvjeo uz noga dodaa objašnjenja i uoavnja jer aja sednaestog etka deveaestog stoljeća u europskim knji-ževnosma usporedo stoji nekolko podjednko važih pvaca razvojaTeške počinju već sa sim nazivom jer se pridjev »klasičn« upoebljava oznk ntičkih jiževnosti pa su nogi znnstvenici sklonida epohu koja teži prema oponašanju kasičh djela osobito onih rimskejiževnos nazovu neoklasiam pk pseudoklasiam kko bise naglasila razlika prema epohi antičke književnosti S drge sane

gledno ot u osnaestom stoljeću naste jk kl pot koji senaziva prvjeteljstvo, a koji dolazi do velkog izraža i u jiževnospa se epoha često naziva i određuje dvojnim nazivom: klasiiam ipvjeteljo. S će sne gledno pk u oaestom stoljeću jsnose rzab eci onkve jiževnos ka ć do u idućoj velkojepoi u epohi romnzma pa se jiževni rzvoj teško može razumjeko se ne uvedu i jmovi kao predromanam, kojim se žele odikjiževne pojave što vmensk prethe epohi kojoj sls već gotovo ucjelini ppadaju Zbog svih teška nogi su teoreči skloni knji-ževnu ehu izmeđ broka i romantizma označiti naprosto onološkikao književnost osamnaestog stoljea

157



Određen ralo da se klascam pak shvat kao posebna epohamog se nać velkom kltom teca ancske knževnost togadoba na gotovo sve ostale erpske knževnost, te klascstčkopoetc, koa e svom raconalmom, rarađenm čenem o kn-ževnm konvencama o načnma knževne provodne delovala na atore ko se deno stlsk dosta ralk od pravog klascmaBe obra tako što se klascam često određe kao samo edna akaknževna orentaca, l kao edan knžev pravac, negova epohalnavažnost može se ramet glavnom na temel negova sprot-stavlana s edne sane baok, a s drge rmantm Premda, namebarok osobto nekm knževnostma gotovo postpno prela klascam, naglašen klascstčk raconalam težna prema stlsko "asnoć pak se posve asno sprotstavla baroknom smbolm negovo težn prema taanstvenom, kao prema stlskm pretervan ra U oprec prema nadolaećem romantm, klascam na-glašava or atortet antčkh knževnost, knževnost sam shvaćakao delatnost podvrgnt određenm pravlma, ahteva da se pošteprrodnost stl kompoc te da se nadahnće, maštovtost osećanost mog ravt sklčvo na takav načn kakav se ramom šene može skadt s dealma ednstva dobrote, leote stne ,

U sklad s poetkom, a ko e repreentatvno delo Peničkoumiee colasa BoleaDespraxa (6367) , klascam spostavo herarhsk organran sstav knževnh vrsta, koposto vek određen sklad međ tematke, vrste stla načna ražavana (sp poglavle staro retorc) Tako ep trageda pr pada, recmo, vsokom stl navše s cenene knževne vste a Ikoede korste nsk stl, slad s nm s veden određen lkov

ko na određen načn mog govort sl Za svak vrst, a osobto a •aged, postoala s strogo tvrđena rarađena pravla (sp po-glavle o vrstama drame), a knževnost celn morala e bt počna •

osobto smsl gaena vsokh etčkh vrednostVsoko vrednovane tragede osgralo e tako da se Perre Co

nelle (60-684) Jean Racne (639-699) smaa om ato� rma klascma, a Molreove (pravm menom JeanBaptste P-qeln, 622673) komede klapa se šre okvre epohe svoooštrom satčkom krtkom konvenconalnh laž, neprrodnost z bli- čenost karaktera ponašana etno pak bogat ranolk knževnops koem se sprepleć knževne osobtost klascma s floo

58

fom prosvettelstva, prožet slobodomlem verom drav ram,čn Voltarea (pravm menom FrancosMare Aroet, 694778)ratm predstavnkom celokpne knževnost osamnaestog stoeća,predstavnkom koem se ogleda ne samo sve odlke, nego mnogaprotslova te epohe Voltare prpada prosvettel stv, kltompokret prema nekm teoretčarma knževno epoh če seosobne nabole ogleda pothvat davana Enciklopede kngekoa e sadržavala pregled sv ldskh nana veštna, obrađenhprema temelnm načelma skstva rama g psaca, flooa nanstvenka, navanh eniklopedistima, ravao e nanostmametode koe načel odgovara svremeno nanstvenom stra-žvan, floof ktk svakog dogmatma, pa tk relgekoa e avršavala bo ahtevom a tv prrodnom relgom što ćereć relgom koa b se mogla ravno skladt s ramom, bloatemom U poltc pak encklopest rava dee koe s doveledo Francske revolce nena temelnog gesla sloboda, ednakost bratstvo Takva klta orentaca prošrla se, osobto drgopolov osanaestog stoleća, na većn eropskh emala

U tom vremenskom radol o knževnost posebno evažan ravo romana, ko osobt Englesko, ahvalć delmaDanela Deoa (660-73), Henrya Feldnga (707-754) Larencea Stea (73-768) ne samo da osvaa mnogobron pb-k, po socalnom stats, obraovan ks ralčt od prethodne,nego savršenom knževnom tehnkom, novm mogćnostma pronoga etnčkog raa, te novo ranovrsnom tematkom, postaeetno cenenom knževnom vrstom nove eropske knževnost

stodobno osamnaesto stoleć nasta dela koa kao što smo

već napoenl po btnm strktm osobnama, kao po deamakoe astpa, prpada gotovo potpnost dćo velko kževnoepoh, romantm Tako, recmo, JeanJaqes Rossea (72778)astpa prevast mašte osećanost, oštro krtra raconalstčkorentran cvlac, te vod knževnost tehnk poetske s-krenost, ko će tek romantam gat ravat Posebn pk teškoć klasfkac knževnost po knževnm epohama čn naveć ne-ačk knženk Johann Wolgag Goethe (749823) č velk ranovrstan ops kao da nadla mogćnost takvog ravrstavana, pase tm okvrma može opsat edno tako kao da rpada klascm, romantm, pa čak neko mer realm Goethe se tako osobto

5



romanom Patne mladog Werthera (1774) smatra zraztim pretečomromantzma, dok njegovo epohano djeo Faut I. do 1808 . do1833) kao da sntetzra brojne motve stske postupke europskeknjževne adcje od antke do romantzma.

Utjecaj kasczma osjeća se osobto u engeskoj, njemačkoj rskojknjževnost, al se pr tome redovno deje klascstčke poetke spre-peću s dejama prosvjettejstva, kao s dejama nadolazećeg ro-mantzma U hrvatskoj knjževnost neke se deje prosvjettejstvanaaze u djelma Matje ntuna Rejkovća (17321798) ndrjeKačća Mošća (1704-1760).

R o m a n t z a m prema ranc. romantme) knjževna je epoha

čje se btne osobne velkm djelom mogu najlakše shvatti kao oprekelasczu Klacstčkom stcanju razuma, mere pravla, romantzamtako suprotstavja osjećajnost, mašt sobodu stvaralaštva njegovanjutradcje oponašanju uzora suprotstavja ndvdualzam pobunuprotv autorteta; strogoj podjel na rodove, vrste stlove suprotstavjandvdualnost orgnanost zraza koja u načelu može kršt svaprava, a morazu vsoko stizranom zrazu suprotstavja načeloneposredne srenosti. Umjest deala večne jepote, uobičene u antič-koj umjetnost, romantzam tako uvod u knjževnost deju povjesnemjene razvoja, uzore traž u srednjem vjeku u pučkoj knjževnost,a načeo ndvduazma razva u smislu posebnost svake nacje, štoće reć u smslu osobtost naconalnh tradcja posebne, samosvojnevrijednost svake pojedne naconane knjževnost.

Romantzam je teško mnog smatraju čak nemoguće opsatkao jednstvenu knjževnu epohu u nekom odeđenom vremenskom

razdobju, jer se romantčarske knjževne teorje međusobno dostarazlkuju, a knjževnost s naglašenm osobnama romantzma ne javjase u pojednm zemljama n prblžno stovremeno, nt pak u svakojod njh domnraju uvjek posve ste osobne Tako dok u nekmzemjama, kao u Francuskoj, prevladava opreka borba s klasczom,u drgma je vše nagašen element ndvduane pobune recmo kodByrona u engeskoj knjževnost) , kod nekih određenh pesmizam tzvsvetske bo često u nemačkoj nževnosti), a kod nekih je nagasna naconanim vrijednostma kao u češkoj, madžarskoj hrvatskojknjževnost npr) Ipak, zahtjev za neposrednom srenošću ugavnomsvugdje dovod do nagašenog rza, što će reć da lrska poezja n

160

zauzma u sustavu knjževnh vrsta samo veoma vsoko mjesto, negose smatra da ona mora prožet svako njževno zražavanje. Eementilrskog zraza bt će tako prsutn u epu, u dram u romanu

Romantizam uvjek naglašava zražavanje subjektvnh raspooženja pretpostavja emoconanu recepcju, tj očekuje da se čtatelj užv uknjževno djeo da se postovjeti s prpovjedačem l s junacmaRomantčarska emoconanost, pr tome, nje skona zražavanju uobčajenh čuvstava raspoloženja, nego vo pretjerivanje strast, pa se uknjževnost može zapazti hperbozacja, a nzstranje na emocona-noj recepcj također omogućuje razvjanje sklonost prema neobčnom,čudnovatom antastičnom, kao užvljavanje u svjet mašte snaRomantčk kov pri tome djeluju kao zuzetn jud, krajnje sustrastven skon pretjervanju bo u poztvnom bo u negatvnomsmislu, a prkazan svjet u njževnm djeima redovno je na neki načn»pomaknut« od svagdašnjce, blo u prostoom smisu daek rajev,egzotčne zemje), bo u vremenskom smisu daeka prošlost) bo usmslu zravnog osporavanja zbje san, vzja, antastka).

Trajanje je romantzma, zbog spomenute razlke u vremenu poja-ljvanja knjževnh djela romantčrskh osobna, teško odredt, pase uzma tek okvrno da romantzam domnra otprke od prvogdesetljeća pa do nešto za polovne devetnaestog stojeća najčešće sesmatra oko 1860). S obzrom na spomenut predromantzam, nekpovjesnčar knjževnost skon su pojavu romantzma utvrdt već uosamnaestom stoljeću, pa se tako recmo drame Friedrcha Schera(1759-1805) kao Goetheov roman Patne mladoga Werthera (1774)smatraju već reprezentatvnm romantčrskm djelma.

Romantzam je postupno zahvato sve europske knjževnost, a u

mnogm zemjama upravo u toj epohi djeluje nz knjževnka čj ugled značenje kudkamo preaze okvre svake pojedne naconalne knj-ževnost Praktčk je zato nemoguće nabrojat sve glasovte psceromantzma čak n u najužem zboru, pa se samo okvo može spomenut da osm Sciera Goethea možda najveće značenje za tu epohumaju Est Theodor madeus Homann (17761822) Novas pra-vm menom Fredrich von Hardenberg, 1772-1801) HenrchHene (7786) u nemačkoj knjževnost, rancos Ren deChateaubrand (1768-1858) phonse de Lamartne (1790-1869)red de Vgny (1797-1863) Vctor Hugo (18021885) u ancuskojnjževnosti, Walter Scott (17711832) Georg Gordon Byron (1788

Teora nževos 161



824) Percy Bysshe Shelley (928) u elesko kiževosti,Edar Alla Poe (809-849) u američko kiževosti te Alessadroazoi (85-8) i Giacomo eopardi (988) u taliaskokiževosti U rsko kiževosti posebu ulou imau AleksaderSereevič Pušk (99-8) i ihail Jurevič ermotov (84-84) u ukraisko aras Ševčeko (8486) u Polsko Adamickiewicz (98-855) a u hrvatsko kiževosti to su avećipredstavici hrvatsko preporoda. Pri tome se može apomeuti daek teoretičar zapažau razlike između uveto rečeo »slavesko«i »zapado« romatizma, er u druom kao da prevladava idivi-dualizam, dok su u prvom alašei elemeti acioalo idivi-

dualizma, što će reći osobitost i samosvoosti svake acie.R e a l i z a m (prema latiskom reali, stvara, istiit) kiževae epoha u koo domiira mimetička kiževa teora, u koo surazrađee kiževe kovecie s alašeom težom za postizaemiluzie zbile, pa roma određeo tpa postae reprezettvom vrstomi svoevrsim modelom prema koem se u veliko meri i upravlacelokupa kiževost. Za razliku od eposredo izricaa subektvih domova i raspoložea, koe domira u romatizmu, realizamse zaaže za obektivost i uverlivost prikazivaa, izuzete likovekoi deluu u izuzetim okolostima zameue prosečim ludimakoi deluu u svadašici, romatičarskom oduševleu, maštovitostii skloosti prema taastveom suprotstavla epristrasu kritičkuaalizu, opisivae čieiče stvosti i razotkrivae zakoitostidrštveo života Roma se u epohi realizma u skladu s tim razvio uosobitu kiževu vrstu, u koo se likovi oblikuu u ačelu tako damou biti reprezetati drštveih tipova, razrađea abula prikazue

te likove pretežo u ihovu delovau, a pripoviedae e tehikakoa kao biti čiitel iteracie dela prevladava ad iskazivaem,opisom, dialoom i zakučivaem.

Načešće se smatra da realizam trae otprilike od sredie do predsam a devetaesto stoleća, premda se roma oblkova po ačelimareaističko romaa avla i zato raie, a vala apomeuti da tipreaističko romaa e samo da postoi i daas, eo se prema emuoblikuu i daas kiževa dela visoke umetičke vriedosti. o eavelo moe teoretčre da poam realizma prošire a tip kiževosti,o realizam takvom začeu vala razlikovati od realizma kaokiževe epohe, er o aprosto e pripada diakroisko klasifkacii

62

emela teškoća određea reaizma kao kiževe epohe pri tomeupravo e u domiacii romaa, er roma to epohi ie samovrhuski cieea kiževa vrsta poput traedie u klasicizmu,recimo eo se i otovo sve osobie, kakve zahtieva opis i teorareaizma, mou izravo dokraa izvesti edio iz romaa, i mou seedio a ea u celii primieiti U zato mao meri te suosobie primeive kada se radi o oveli i drami, a teško ih e, akoe i emouće, primieiti a poeziu. ako se čii da se poezia uepohi realizma razvia druačie o proza, i to bilo u smislu koiulavom odovara romatizmu, bilo u smislu koi već otovo upotpuosti odovara idućo epohi, modeizmu. Upravo zato se i

pesici Charles Baudelare (82-86) i Arthur Rimbaud (854-89) smatrau e samo pretečama eo i osvačima modee poezie,bez obzira a to što se hova dela avlau vremeski u epohi realizma.

eora umetičke proze i drame u epohi realizma temeli se asvoevrso razradi staro učea o umetosti kao opoašau zbile,s time što e zbila shvaćea kao određeo stae društveo života, koekiževost mora opisati i izraziti a ači uvelike ispirra metodamatada vladaući zaosti. Romaopisac to sebe shvaća u veliko merii kao zastveika koi umetičk oblikuući uedo i otkrva društveo važe istie o životu i svietu, pa roma teži da obuhvat u većimili maim celiama sudbie karakterističih poediaca, čitavihporodica, pa čak i čitavih društveih sloeva. Namera e pri tome dase ulavom obektvistčkim opisom preesu eke bite živote istie.o e treba shvatiti kao izravu tedeciozost premda ima mooi takvih realističkih dela er u abolim kiževim ostvareimarealizma poruke ipošo isu edozače i e mou se i u koem

slučau svesti a eke edostave zaklučke i idee akve porkevala shvatiti kao pokuša da se u romau oblikue oa uiverzalostsvekoliko iskustva kakvu e ekad izražavao e. Ciklus romaaLudka komedia Hoor de Balzaca (99-850) u tom e smisluaboli primer, er e već i u samom aslovu prisuta aluzia aDateovu Božanenu komediu

Zbo domiacie romaa ulavom se romaopisci smaau a-lasovitiim predstavicima epohe realizma, pa se po moim oso-biama do daas eadmašeim prvacima realističko pripoviedaasmaau Stedhal (pravim imeom Hery Beyle, 8824) i Gustavelaubert (82-880) u acusko, Chrles Dickes (82-80) i

6



Wiiam Makepeace Thackeey (18111863) egeskoj GottfiedKee (18191890) i Theodo Fotae (18191898) jemačkoj teNikoaj Vasijevič Gogoj (1809-1852) rskoj kjiževosti. Posebopak mjesto kjiževosti eaizma zazimaj omai Fjodoa Mihajeviča Dostojevskog (18211881) i Nikoaja Vasijeviča Tostoja(18281910) je jima doaze do izažaja osim visoke mjetičkevijedosti i eke ove kjiževe tehike što ih čii petečamamodeog omaa.

U hvatskoj kjiževosti tom azdobj astaj omai AgstaŠeoe (1838-1881) i Ate Kovačića (1854-1889) kojima počijebogata i azoika tadicija ovovjekovoga hrvatskog romaa

M o d e i z a m (pema facmodee,

ov sveme kojiodgovaa ajovijem ks) se gavom shvaća kao posjedja veikakjiževa epoha pemda se vode još vijek ezavšee aspave ojezi pikadom aziv o jezi ajaj i o samoj mogćostida se opiše i odredi oakva kjiževost kakva bi kaakteriziaa posjedjih stotijak godia. Spoo je pri tome pije svega mog i seazoiki kjiževi pavci tom dosta dgom vemeskom azdobjobhvatiti ekim zajedičkim osobiama te je i ta epoha već zavšiaii se možda aazimo već a početk sjedeće još eodređee aizamjetjive epohe postmodema. Naziv »modeizam osim togačesto se potrebjava i kao ozaka za jedo azdobje ta epohe(ajčešće za azdobje od dvadesetih do tridesetih godia) a zbogmoštva često međsobo sprotstavjeih kjiževih pavaca abi sepoekad i aziv pa »modeizmi Mogi teoetičai i povjesičai kjiževosti skloi s pavo zato cije t posjedj kjiževepoh odediti aposto koooški kao književnost dvadesetog

stojeća Poekad se takođe pavi i azika izmeđ moderne i svremene kjiževosti a često se ističe kako se kjiževosti od kajapošog stojeća do daas okvo mog azkovati kjiževa azdobjapa se mjesto jedistvee epohe pedaže sjedeći iz azdobja odkojih eka pema mogim shvaćajima imaj i kaakte epoheestetiiam, avangarda, modeiam i postmoderniam (sp. idćepogavje o kjiževim azdobjima i pavcima) pak vjeto i samoza poebe epohaih odeđeja cjeokpe povijesti kjiževosti e opskoga ktog krga aziv »modeizam za veik kjiževepoh koja još vijek aje može se zadžati je se baem eke osobiekjiževosti posjedjih stotijak godia mog baem vjeto azaba.

164

Modeizam se tako okvio može odediti pije svega a temejspotstavjaja eaizm pemda pi tome vaja apometi kako setime doeke zaemje azvoj ta same epohe kojoj sprotstavjaje eaizm ije ipošto vijek podjedako agašeo a ekimse azdobjima osjeća čak i eko asavjaje a kasi eaizam. Ipakmodei oma ecimo astpa kao svojevsa kritika kovecijeealističkog romaa pa se svim svojim obicima pa čak i kada se ekoj mjei vaća tehici eaističkog pipovijedaja e može shvatitiaposto kao podžavaje eaističke tradicije ego prije kao ekavsta siteze izmeđ eaističkih tehika i tehika koje se opir eaističkoj adiciji Nešto sičo zbiva se i drami gdje veika azoikost tehici sadrži često i jak eaističk tradicij ai s ipak pavidamska djea pisaa a ači koji se e može shvatiti bez sožeogodosa kako prihvaćaja tako i odbijaja tadicije devetaestostojetedramske kjiževosti. U poeziji pak kao što smo već pozoii bdćida ema eaističke poezije azvoj ide od Badeaiea do daas gavom koiao (sp. pogavje o modeoj irici gavi o poeziji)

Sve to govori da se epohi modeizma može azabati azvoj kojipije svega kaakterizia veika azoikost ačiima obikovaa aii vijek jedistvea staa težja da se admaše pethodici da seistake idividaost i origiaost te da se adicija ii ospori ii aposve ov ači svoji i tmači Modeistička se kjiževost takoodikje vek ekim pojektom koji sadrži i koji žei ostvaiti a kojije vijek veza s oviom i s orićem s ečim što eba tek »stvoritiTi modeistički pojekti dodše ajčešće kao da se iscrpjj jesvako ovo djeo kao da svem moa admašiti pethodo pa pavozato eijetko modeizam zavšava bio a rb eazmjivosti bio odicaj ooga što je sm pije potvđivao. Ipak čii se da pavoto vodi som kretaj epestao ovim pavcima azvoja ekojvsti otvoeosti pema čitatej. Upavo zato »otvoeo djeo azivje i pojam koji se često potrebjava da se pozori a »ezavšeostmodeih djea takvih djea koja kao da koač potvrd taže i moći mašte i posve osobitom azmijevaj svakoga pojediog čitateja.

Baš ta otvoeost dovodi i do agašeog kršeja kovecija pa skad s tim i do miješaja tradicioaih kjiževih vrsta kao i dosožeih kombiacija k jiževih postpaka zahvaljjći čem je teškoazabati a koji ači eba pojedio djeo shvatiti. U roma se tako

165



avlau elemeti ake eea ii epotaže kao i poezie; o e poekadi ilozoka apava ai poekad i poema. Novela može iti pema upozi ali i pikaz zilkog događaa koi kao da e uzet iz ovia adama e pua epkog pipoviedaa ili pak ilozokih apava aie poekad i čita kazališa iga koa a pozoici dae liku apudihvidova vieta u koem živimo. Pi vemu tome čii e da dolazi dopošiea ukua kakvom ema ava u aiim kiževim epohamadela veoma azličitih tedecia azličitih ooia i azličitih kiževih tehika piaa aazličitiim vhama i zamišlea ilo amokao iga ilo iklučivo kao zatvea politička ili kakva dugapouka ivau tako podedako pihvaćea ako amo zadovole odeđeu vituozot u olikovau i izvedi a koo modeizam uviekizitia a koa e čii e poala gotovo ediim meilom viedoti.

Pemda e izo epezetativih autoa vetkog modeizmaemoguće veti a ekoliko imea e to uvelike ovii i o ačiuko zapavo hvaćamo i odeđuemo celokupu epohu uveto emože eći da u a poduču omaa tu epohu vakako oiležili ledećipici Macel Pout (1871-1922) Jame Joyce (1882-1941) FazKaka (1881924) Ad Gde (18691951) Alet Camu (1911960) JeaPaul Sate (1905-1980) homa Ma (1875-1955)Hema Boch (1886-1951) William Fauke (18971962) MihailBulgakov (1881-1940) i Jaolav Hašek (188-192). U dami pakvala i u takvom aužem uvetom izou pomeuti ledeće autoeLuigi Piadello (1867196) Samuel Beckett (1906-1991) EugeeIoeco (1912) i Betold Becht (18981956).

Kko e pak poezia već više od polovie pošlog toleća azviau milu koi mo već opiali možemo pomeuti tek ekoliko imea

koa u teka izuzeta vetki ugled Fedeico Gaca Loca (1898-196) Raie Maia Rilke (1875-1926) homa Ste Eliot (1888-1965) Paul luad (1895-1952) Boi Leoidovič Patak (1890-1960) i Palo Neuda (1904-979)

KNJIŽEVNA RAZDOBLJA I NJIŽEVNI PRAVCI

Velike kiževe epohe kako mo već oaili veoma u važeu peiodizacii opće povieti kiževoti a omogućuu i uvid u šiipoviei kotekt kao i hvaćae okvih kiževih kovecia koe

166

u ekom dou ivau pihvaćee i uuta koih e i ziva tvakiževa delatot. U peiodizacii povieti poediih acioalihkiževoti međutim oe mogu imati edio ulogu opće oietacikeheme e e vka acioala kiževot azvia uvelike a vopoei ači pa čak i epohe u o e moau odgovaati epohamaopće povieti kiževoti. Oim toga epohalo azvtavae uvieti acioalih kiževoti četo i ie apikadie zog odvećvelikog uopćavaa pa u poveičai acioaih kiževoti kloiveću važot u peiodizacii dati kiževim azdolima a poekad ikiževim pavcima. vo azvtavae a kaća vemeka az-dola te a kiževe pavce pokete škole ili geeacie piacameđutim očito e auže povezao tumačeem i kiževopo-vieom oadom vke poedie acioe kiževo pa e i možeedio zmaati u okviima polematike povieti poedie acioalekiževoti.

Ipak ooito kada e adi o kiževoti poledih totiakgodia epohalo odeđee kko mo ga opiai u pošlom poglavluočito teško može oiguati maka i amo okviu oietaciu e većkaem epohe ealizma dolazi do velike azolikoti u kiževimteoiama i u amo kiževo poizvodi a i zog količie umetičkiviede poizvode kao i zog toga što am e ta kiževot ve-meki lika pa ema tzv. poviee ditacie teško e ako e iemoguće utvditi koe oietacie i koe ooie domiiau Zogtoga e uoičailo da e o ekim oviim kiževim azdoima iekim kiževim pavcima govoi i u ilu opće kiževozatveeoietacie e tako tvoei pomovi u amau uku olakšavauokvio alažee u azolikim azovim i četo međuoo

potulovim poavama modee kiževoti.Naveću važot za opću poviet kiževoti pa i za teoiukiževoti dakako pi tome imau oa azdola i oi pavci koi uod međuode važoti i koi doivau začee koe adilazi okvievake poedie acioale kiževoti. Vala pi tome eći da ekiževi poveičai i teoetičai kiževoti četo e lažu i uazivima i u odeđeima iti u aau poediih azdola ali eu okviu apava koe e i daa epetao vode o ačiima kakovala peiodiziati kiževot ašeg toleća ačešće pomiu ova

E t e t i c i z a m e može hvatiti kao azdole u koem zaazliku od epohe ealizma pevladava izazito aglašavae iklučivo

167



estetske funkcije književnosti Takva su shvaćanja na neki načinpripreljena već kajem devetnaestog stoljeća, kada mnogi književnicii teoretičari ističu načelo I'ar por I'ar (»umjetnost zbog umjetnosti«), kojim se naglašava ko umjetnost ne smije biti u službi biločega osim nje same. Takvo naglašavanje čistoće uetnosti dovelo jedo svojevrsnog »kulta ljepote«, pa umjesto dominacije realističkogromana i težnji za kritičkom nlizom drštvene stvosti novnojača zanimanje za poeziju: nastaju djela u kojima se sve više težiisključivo virtuoznoj umjetničkoj obradi, kojoj je uzor upravo poetsinačin izražavanja Književnost u cjelini kao da je pr tome sve višezaokupljena istaživanjem svih izražajnih mogućnosti jezika, a sve semanje bavi problematikom koja bi je povezivala sa znanošću, lozojom ili polikom U romanu se tko napuštu reaisčke konvencijei nastaje novi tip romana, u kojem nema jasno razvijene fabule ipouzdanog pripovjedača, a koste se nove književne tehnike, kaounutarnji monolog, esejistički dijelovi i poetski način iskazivanjaNapušta se temeljno načelo realističkog romana, oponašanje zbilje, akao prava zbilja shvaća se sada umjetnost, kao što je to izravno rečenou Proustovom ciklusu U traganu a igubenim remenom (1 91 31928) Ideal poetizacije zbilje vodi to u prozi do prepletanja poetskh,esejističkh i pipovjednih dijelova, kao recimo u Rikeovom romanupici Maltea Laurida Briggea (1910) a u drami do obliovanjatzv poetske drame, u kojoj je najpoznatiji predstavnik Maurice Maeterlinck (18621949) ili do dramskog prkazivanja kojim dominirajuraspoloženja, osjećaji i ugođaji nad radnjom, kao u dramama AntonaPavlovič a Čehova (1860190) U samoj pak poeziji osjeća se jakutjecaj simbolizma, njiževnog pravca o kojem ćemo kasnije govot

Književno razdoblje estetcizma moglo bi se okvo oediti negdjeizmeđu 1890 i 1920, ali kako je osobito krajem pošlog stoljeća došlodo dominacije takve orijentacije u teoriji i u samoj književnosti,povjesničari književnosti često govore o fn de se (kraju stoljeća)kao nazivu za razdoblje u kojem se izrazito može prmjetiti istodobnopostojanje dost rzlič itih, pa ča i međusobno izravno suprotstavljenhknjiževnih škola i pravaca, pr čemu je esteticizam samo jedna, premdadominrajuća ojentacija

A v a n g a r d a (prema franc l'aant garde, predstraža, prethodnica) shvaća se kao razdoblje u velikom broju nacionalnih književnost koje nastupa nakon esteticizma i aje do modeizma, shva-

168

ćenog u užem smislu, ili pak kao zajednički naziv za neke tendencijeu nizu nacionalnih književnost, koje su jko izažene od početka našegstoljeća pa sve do otpilike nakon Dgoga svjetskog rata Avangrdnase književnost u načelu može odrediti kao pokušaj radikalnog osporavanja tradicije, pa se ona u tom smslu izravno suprotstaVlja esteticizmu U njoj, naime, dolazi do osporavanja »kulta ljepote«, jer seZahtijeva da književnost obuhvati one pojave, načine izražavanja,oblike i književne vrste koje adicionalno nisu shvaćene kao »visokaknjiževnost« Ujedno avangda osporava i sm adicionalni pojamljepote, kao i shvaćanje književnosti u cjelini kao jedne od »lijepihumjetnosti« Avangardisti pri tome teže čak i uspostaVljanju posvenovog tpa cjelokupne kulture, u kooj ne smo da će se ijenjati sveknjiževne konvencije nego će nestat i sm pojam konvencionalnosti,kojeg avangardisti povezuju se tradicijom i konfomizmom Avangardna je književnost to u načelu sklona svakom antiadicionalizmui svakoj vrsti pobune protiv konfomizma, a redovno pretpostavlja dase potpuno nova književnost može izgraditi jedino u supotnosti premasvim vrijednostima postojeće kultre, jedino osporavanjem i pobunomprotiv svega što je vrjedilo kao ideal u kultui, čak i u drštvenomživotu u cjelini Avangrda je tako često skona kltoj, a ponekadi političkoj, pa čak i dštvenoj revoluciji

Brojne i veoma raznolike avangardne tendencije pojaVljuju seuglavnom u okvirima nekoliko književnih pravaca početkom našegstoljeća, kojima je zajednička tek poetika osporavanja i težnja da serazore sve književne, pa čak i jezične konvencije, da se eksperimentiras književnim izrazom i da se parodijom, naglašavanjem apsurda, cimhumorom i odstupanjem od logike u jeziku, u izgradnji sižea i u

oblikovanju likova, istakne kako svijet i zbilja nisu ni razumni, nipihvatljivi u onom obliku u kojem su nam poznatiAvangada tako pošava pronaći novu vezu između umjetnost i

života, smaajući da umjetnost može pomijeniti i sm život u cjelini,jer će upravo ona upozoti na vijednosti koje u svagdašnjem životuostaju nepmijećene zbog ustaljenih navika Avangarda baš zato neijetko želi zaprepastiti; ruga se postojećem načinu života i postojećimknjiževnim konvencijama, pa uvodi u poeziju s jedne stane i običanjezik i jezik znanosti, a s druge strane i takve složene književnepostupke kakvi vode do nerazumljivosti i odbijaju publiku Ona je takosklona da s jedne strane osporava svaku racionlnost, obrazovanje, pa

169



i književni ukus, a s druge strane proizvodi djela koja se naprosto nemogu razumjeti ako ne raspolažemo visoko razvijenim ukusom itemeljitim poznavanjem upravo one tradicije koja se žei osporiti.Jednom riječju: avangarda se zbiva u neprestanom protusovju sasamom sobom, pa je nogi teoretičri i shvaćaju kao pojavu koja senajbolje može odrediti jedino paradoksima. Zbog njezine raznoikostitako ju je možda najakše shvatiti i opisai u okvima nekih književnihpravaca, kao što su futurizam, ekspresionizam i nadrealizam, o kojimaćemo poslije govorti.

M o d e r n i z a m, kao što smo već upozorili, shvaća se ugavnomkao književna epoha, ali se može odrediti i kao razdoblje unutar teepohe, koja tada dakako biva nazvana drugačije. Ako se shvati kaouže razdoblje - što je često u povijestima pojedinih nacionanih književnos - onda ga vaja razumjet prje sve ga u nekoj opreci premaavangardi, jer se doista može zamijetiti kako se avangardno pretjervanje u osporavanju svke tradicije postpno iscpljuje već negdjenakon rideseth godina, pa se pojavuju djela koja kao da pomirujunepoiljive tendencije esteticizma s jedne, a avangarde s druge saneTo će reći da najveći broj autora koje smo spomenUi kao reprezentativne autore cjeokupne epohe modeizma u širem smisu, kaooyce, Kaka, Bulgakov, Gide, Sarre, Faukner, Camus, Pirandello,Beckett, T. S Eliot, recimo, stvaraju djela koja kao da istovremenokoriste i pozitivna i negativna iskustva avangrde oni doduše osporavaju radiciju u tom ssu što raže nove načine književnog obikovanja i veoma se kitički odnose osobito često prema kjiževnostrealizma, ali istovremeno oni ne prelaze granice razumjivosi i ne želenipošto sruši svaku adiciju; prije bi se moglo reći da teže određenoj

sintezi u umjetničkom obikovanju. Tako je upravo u tom razdbljuzapravo uspostaven tip romana, koji se često nziva modei roman,a koji doduše ne karakteriziraju uvijek isti tehničk postupci, ai kojine samo da se uvijek suprotstavlja adiciji realisičkog romana, negoi uspješno izgrađuje nekoliko novih mogućnosti da roman, kao veikaprozna vrsta, zahvati i izrazi svu soženost našeg doba u svojevrsnojcjelovitosti Slično vred i za dramu, koja se upravo u tom razdobljurazgranava u niz pravaca, ali je upravo u svakom od njih uspjea stvorinepremašene uzore osobitoga scenskog izraza U poeziji pak stalnaadicija modee lirke u tom razdobju dobiva nove potcaje i u težnjiza svojevrsnom obnovom kasicizma, što će reći da pored avangardnih

170

tendencija postoje i jki pokušaji određene obnove tradicije, koji seujedno obogaćuju avangardnim iskustvima pretjerivanja u eksperimentiranju s mogućnostima pjesničkog izražavanja.

P o s t m o d e r n i z a m shvaća se ug lavnom ili kao književnorazdoblje koje nastupa nakon modeizma u užem smislu riječi, ii kaonova književna, pa čak i kultua epoha, koja tek nastupa, pa još nemani pravo ime, niti se može točnije odrediti. Ponekad se, osim toga,postmodeizam shvaća i kao književni pravac koji je po nekm osobinama u književnoj teorji i u samoj književnosti prepoznatlji v u nizunacionalnih kiževnosti posjednjih desetjeća.

O postmodeizmu vode se već dva desejeća žive rasprave, ali dodanas nema jedinstvenog stajaiša n o njegovom značeju, niti o načnu

kko ga valja vai, pa teočri i povjesniča jiževnos najčešćek upozoravaju na neke osobne koje se sve češće, učestaje i nagašeijepojavljuju u nogim nacionalnim književnosma, a koje se teško moguopisati unu epohe modezma tome redovno ostavjaju otvorenimpianje radi se doista o novoj književnoj epohi, ili o nekoj vsti zavšnefaze modezma, u kojoj su jedino neke tendencije dovedene do posljednjih kozekvencija. Bez obzra, međum, na to da li se smaa kakoje posmodezm izraz nove kule epohe (koja se tada obično nazivapostmode), ili se anziraju samo neke izrazite tendencije u suvremenoj kjiževnos, preteže uvjerenje da posmodeizam razkujeod modeizma napuštanje i onh književnih konvencija koje je modeizm sačuvao iz radcije, ii koje je ponovno uspostavio u pojedinimknjiževnim vrsama. Sklonost prema poeici ospoavanja približava prtome postmodezam avangard, ai za razku od avangadista postmodeis ne žele kjiževnošću mijenja svet, a prema cjelokupnoj

književnoj adciji redovno se odnose na osobit način: on književnuradiciju izravno unose u vastita književna djela, upoebljavaju i adicionalne književne postupke te voe i citirati, ali pr tome agmente,uzete književne adcije, vezuju s razlčim mogućnosma. tomese koriste različim književnim hnikama, i to kko onim preuzemaiz ranjih književnih epoha, pa čak i iz daleke prošlos, tako i onimakoje su razvijene i koje su nastale u našem stoljeću, a vro često iposupcima svojstvema isključivo vijaoj književnosti. Neriješenapotuslovlja, prekomjeo opisivanje deaja na račun cjeine, prekdanjesjeda ppovijednja bez obrazloženja, te igra neazlučivog isprepletajamašte i zbije, pri tome redovno igraju veliku uogu.

1 7 1



Postmodezam voli osporavati ustajene razlike među njiževnmvrstama, čk i one koje su utemeljene na razikama između zbije i kcije:voli zbiju prikazivati kao kcij, a kciju kao zbiju. Osim toga, sklonje dokinu u potpunost raziku između trivijane i visoke književnosti,koju je modeizam ipak održavao postmodesčka djea često izravnoupoebljavaju književne tehnike tematiku i likove koji pripadaju isključivo trvijalnoj njiževnosti, ai još češće kombiniraju trvijane ikove ipostupke s ikovima i postupcima visoke njiževnost sugerrajući da senjhova djea mogu čitat i tumači bilo u skadu s konvencijama ivijaneknjiževnosti bio u skladu s poebama i zhtjevima obrazovanih čitatejaMnogostrke mogućnosti čitanja i tumačenja, bez naznake o tome kojeje čitanje i tumačenje boje ii prihvatljivije od drugoga, tako je jedna od

izrazitih osobina postmodeističke književnostUglavnom se smaa da su Jorge Luis Borges (899986), Samuel

Beckett (90699) u kasnijim djelima, te Vadimr Nabokov (899977, također u kasnim svojim djeima, utemeljitelji postmodeeknjiževnosti, premda mnogi smatraju da i njihova djela valja shvatitiviše kao modeistička ostvarenja u kojima jedino doaze do većegizražaja neki književni postupci koji su tek kasnije shvaćeni i obiježenikao iskjučivo postmodernistički književni postupci. Vrijeme kadapostupno prevadava postmodeizam također se razičito određuje, nočini se da su neki autor, kao Itao Cavino (923986), Umberto Eco(932), Julio Cortzar (94), Gabre Garca Mrquez (928), PeterHandke (942), Milan Kundera (929), Michel Butor (926), AaiRobbe-Griet (922) i John Fowles (926), na prmjer, tek u posljednjihpetnaestak godina steki široko međunrodno prznanje i velku pubiku,pa su teoretičari sve skloniji smatrati ih predstavnicima ako već nenove epohe, a ono svakko jedne prepoznatjive nove književne orjentacije.

Teškoće u određenju postmodeizma ujedno upozoravaju kako jepraktički teško razikovati između književnih razdoblja i književnihpravaca. Premda se načeno gledano može ustvrdit da književnepravce određujemo pretežno prema književnim teorijama koje ne piscizastupaju i nastoje primijeniti u proizvodnji, dok je pojam razdobaisključivo rezultat njiževnopovijesne perodizacije, u raznolikoj književnosti proteklih stotinjak godina veoma se često nazivi i pojmovipravaca i razdoblja isprepeću i međusobno zamjenjuju. Ipak, okviose može reći da se u znanost o jiževnosti danas šroko upoebljavaju

72

nazivi i pojmovi barem nekoiko književnih pravaca, od kojih sunajpoznatiji sljedeći

N a t u r a l i z a m (prema at. natura, prroda) nastaje krajemepohe reaizma, kao radikani izraz nastojanja da se njiževnost povežes iskustvom i metodama nekih tada dominirajućih prirodnih znanostiRomanopisac i teoretičar romana mle Zoa (840902) zasniva utom smisu učenje o eksperimentanom romanu koje zahtijeva daroman bude shvaćen kao svojevrsni eksperment, jer je njegov gavnicilj da doslovno opiše i anaizira takve judske sudbine kakve poput»kiničkih sučajeva« omogućuju da se shvate temejni razozi judskogponašanja. Ćovjek je pri tome shvaćen kao nagonsko biće, rastrzanočuvstvima i sastima koje dovojno ne poznaje, ai koja njime upravljaju, pa je i njegova sudbina koju roman eba opisati u biti sogoodređena naslijeđem i izravnim utjecajima društvene sredine.

Nasčka književna orja tko zstupa sogo imečko shvaćje književnos njiževno djeo eba p »isječak života«, pa ujiževnoj tehnici prevadavaju kovi i teme uzeti iz svagdašnjice, izravni detaljni opisi judskog ponašanja, skonost prema isticanju i anaizinasijeđeh skonos, nagona i osobito negvnh, razo ssti, kojepostupno uštavaju pojedince, cijee rice, pa čk i društvene sojeve.Tva književna tehnika, prema mšjenju naturista, omogućuje da seknjiževnost izravno ukjuči u raspravu o tekućim društvenim i počkmpbemma, pa je u njihovim djeima često prepoznatljiva tendencija,najčešće osuda, pa i zje nad degradacijom udske oso koju čuređene okolnosti života, kao siromštvo, nem pred vašću, prskkoekvnh predrasuda il urođene zičke i psihičke bolesti Zbog nagašavanja važnost reaističke motivacije, skonost prema nekoj vrsti

gotovo znnstvene nalize i težnji da aspravja o društvenoj oblematiciprrodno je da se nazam može jasno razabra jedino u romnma,novelama i drmama. Tko se kao reprezentatvna naturalstička djeasmaaju uglavnom brojn Zoln romani, novele Guy de Maupassanta(850893) te drame Gerhrta Hauptmanna (862946) i HenrkaIbsena (8289) U tjnskoj jiževnos uobičajen je naziv veam(prema at. ves, isnit) ređenu vijtu nazma, koje je gavnpdstavk i osnvač Giovanni Verga (84922), a u hrvatskoj jiževnosti Eugen Kumčić (850904) teorjski obrzlže naturalizam ipiše nastičke romane, a neke osobine naturzma prmjee su i unovelama Josipa Kozrca (850906).

73



Valja napomenui da u najboljim nauralisčkm osvarenjima kaoo su Zolini romani Čoek er Nana ili Geinal recimo ili drameHenika Ibsena Lutkina kua i ablati koje su najvie ujecale nasuvremenu književnos doslovno shvaćena nauralisička eorja i nijeod odlučujućeg značenja Umjeničke kvaiee oblikovanja ljudskihsudbina preežu nad zahjevima određene poeike koja je čini se bila u većoj me izraz određenog vremena o se vrijeme uvelikepromijenilo dok se umjenos u om smislu nije promijenila

S i m b o l i z a m (prema grč ymbolon znak simbol) književnije pravac po oobinama vezan za razdoblje koje smo označili kao»eseicizam a za razliku od nauralizma s kojim se okvio vremenski podudara obuhvaća uglavnom poeziju i ek u nekoj mjer dramuSimbolizam u književnoj eoriji i praksi počinje već u razdobljurealizma o se može književnoeojsk objasnii kao o smo većnapomenuli - činjenicom da se srukurni opis realizma može primijenii isključivo na prozu i dramu Simbolisi smaraju Baudelaireane samo svojim preečom nego i uemeljieljem akvog ipa poezijekakvog žele njegovai i dalje razvijai a Arhura Rimbauda (1854189) Sphanea Malarma (1842-1898) i Paula Verlainea (18441896) nepreaenim uzorma kvog ipa pjesniva Korjene vlasiogshvaćanja i uzore za poesko svaranje aže čak u romanizmu pa akoisiču poeziju ovalisa Poea i de Vignyja Osim u poeziji književnaeorja i praksa simbolizma izrazio se može razabrai u Maeerlinckovim simboličnim dramama Simbolizam je bio izrazio jaka orijenacijau francuskoj književnosi ai se posupno proiro pa se u njegovekvie obično svrsavaju i Rainer Maria Rilke (875926) i SefanGeorge (1866-1933) u njemačkoj William Buler Yeas (8651939)

i Oscar Wilde (8541900) u engleskoj e Andrej Beli (pravim imnomBois Bugajev 18881934) i Aleksandr Aleksandrovič Blok (1880-192) u ruskoj književnosi U neo irem smislu ujecaj simbolizmamože se razabrai i u goovo svim europskim književnosima pa akoi kod Anuna Gusava Maoa (1873-1914) i Vladmra Vidrića (875-909), recimo u hvaskoj književnosi

aziv »simbolizam uze je zbog naglaene uporebe simbola (usppoglavlje o pjesničkim gurama) i svojevrsne eoije pjesničkh simbolakoju aj knjiženi pravac nasoji razvii i primijenii u književnomsvaralavu Temeljna je pr ome zamisao da pjsnivo mora govoriijezikom veoma udaljenim od jezika proze a da aj jezik karakezira

174

sugesivnos umjeso izravne razumljivosi zvučnos umjeso izravnogoznačavanja i simbolika umjeso izravnog opisivanja Kul ljepoe izaaganje za načelo »umjenos zbog umjenosi pr ome su povezanis idealom »čise poezije koja se po miljenju simbolisa osvaruje unajužoj vezi poezije i glazbe e u posebnom doživlaju smisla koji sene može izrazii nkako drugačije no posebnim pjesničkm kazivanjemU akvom kazivanju zvuk am i melodija siha do e mjere nadvladavaju uobičajena značenja rječi da pjesnički iskaz posaje simbolom u kojem se isprepleću čiavi spleovi mogućih asocijacija

Važnos izbora eme u simbolizmu biva u nekoj mjer poisnuano isodobno se može reći da simboizam i proiruje emaiku književnosi jer osobio pjesnivo umjeso uobičajenih emocija i pjesničkihslika bira posve osobie osjećaje moive i siuacije Pjesnivo akonije izraz uobičajenih čuvsava nego je svanje u jeziku ono ne služiome da izaziva i pojačava poznaa čuvsva nego služi ome da okrjemo i u čuvsvenom i u razumskom smislu ono o nam prje čianjapjesničkog djela nije bilo poznao aglaavanje osebujnosi poezije iovladavanje ehnikom siha do vrhunske viuoznosi kao i pravaobuzeos osvrivanjem svih mogućnosi koje upravo i jedino pjesnivoomogućuje u jeziku pi ome su one osobine koje su simbolise učinileprvacima i uzorima goovo cjelokupne modee poezije

u u r i z a m (prema la turu budući) književni je pravac uokviru avangarde shvaćene bilo kao književnog azdoblja bilo kaozajedničke oijenacije nekoliko književnih pravaca pve ećine naegsoljeća Osnvač e fuurzma ilippo Tomaso Marne (8761944)u čijem su Manetu turima (1909) izložena načela urisičkog shvaćanja cjelokupne kulu kao i po urisčke poeke Ta je poeika

avangardna zbog naglaenog zahjeva za radikanim raskidom s književnom radicijom i zbog suprosavljanja eseicizu Umjeso ideaaljepoe i »čise poezije fuurzam pokuava odredii novi umjeničkiidea u kojem bi doao do izražaja dinamizam i kivizam nove indusjske civilizacije Smjelos pobuna drskos i zanesenos sojevimae brzinom i borbom shvaćene su pi ome kao akve osobne koje bimorale požei književnos i cjelokupnu umjenos U skadu s im naplanu izraza fuurzam predlaže svaranje popuno novog pjesničkogjezika ukidanje ineunkcija isicanje imenica e inniivnog oblikaglagola regisraciju vanjskih zvukova i umova uvođenje popunoneeseskih znakova kao o su brojevi i oponaanje rma sojeva

75



Osim u taijanskoj književnosti tuzam je uz neke peinake došaodo većeg izažaja i u uskoj književnosti gdje su ga zastupali pjesniciladim Majakovsk (893-930) i eimi Hljebnikov (885-1922)Posedno uglavnom onim osobinama koje su mu zajedničke s cjelokupnom avangadom tuizam je utjecao i na mnoge duge euopskeknjiževnost.

E k s p e s i o n i z a m (pema at. expreio izaz) književni jepavac koji se može shvatiti u okvima avangade ai ga se ponekadpoistovjećuje s avangadom ponekad se odeđuje čak i šie od cjelokupnog azdobja avangade a dosta često se azmatra kao zasebniknjiževni i umjetnički poket koji se tek u nekm elementima možepovezati s avangadom. U svakom sučaju međutim ekspesionizamje kao umjetničk pavac pepoznatjiv u sikastvu glazbi kazalištu imu kao i u njiževnosti prve ećine našeg stojeća odnosno između910. i 930 a njegova se načela mogu azabati i kao odeđenaknjiževna teoija i kao kaaktestike takvoga književnog obikovanjakakvo je ostavilo trag koji se jasno octava u književnosti i umjetnostisve do naših dana.

Kao i avangada u cjeini i ekspesionizam nastaje pije svega izotpoa književnoj adiciji. Kako tu tradiciju u njegovo vijeme činiusvojeno i još veoma živo naslijeđe eaizma on je prje svega izazitoantieaističk i antiimetičk književni pavac. Ekspesionizam naglašava isključivu važnost izaza pa se itčk odnosi kako pema idejisustavnog i metodčnog oponašanja zbilje kakvu zastupa natuaizam tako i pema ideji sobodnog phvaćanja svih osjetnih utisaka kakvu zastupa u slikastvu ai i u književnosti tzv impresioniam(pema at. impreio, utisak). A kako se pak ono što valja izaziti u

umjetnosti shvaća kao subjektivna stvost pojedinca kojeg odikujejedino njegova duhovna stvaalačka sloboda ekspesionist će odbacitiideju jepote kao skada i ostvaenog jedinstva vanjskog i unuašnjegsvijeta zalažući se a snagu izaza koji lomi sve konvencije i pojavjujese kao vapaj kao kik i kao duhovni oblik čiste potebe za izažavanjem oslobođene svakog sadžaja i svakog vanjskog utjecaja.

U takvom petjeanom naglašavanju izraza kije se i odeđena novazamisao o bitnoj funkciji umjetnosti ne želi se više da umjetnost budenanovo uobličena stvost života i svijeta neka usavšena i dotjeanakopija pa čak ni neka nova stvost izgađena na temelju one stvanosti koja nas okužuje. Umjetnost se smataju ekspesionist moa u

176

pounos okenut pema unuašnjosti kako bi azabaa otkuda izviemoć oblikovanja i ko se subjektvna unuašnja stvost uopće možeizazit. Njezina je svha tako da uzbudi da izazove osjećajni odzivda uspostavi izavno i neposedno azumjevanje kakvo kaakteziauzvik uzdah i kik mnogo više no azgovo i obazaganje. Ekspesionisti su zato skloni azbijanju logičnog eda mšljenja i govoakajnje sažetim ečenicama jakim zvučnim efektima metafoici ihipebolama te odeđenoj fagmentianosti u obikovanju oni volesamo jako nešto naznačit samo sugeriati bez daljeg objašnjavanjate nakon nekoiko poteza od izuzetnog dojma pepustiti konačnodovšee slike ka i piče čitateju

ijeme tajanja ekspesionizma azičito se odeđuje već pematome u kojem se smisu sam naziv upotebljava i kako se pojamobjašnjava ali se najčešće smaa daje azdoblje između 910. i 1930.doba njegova najvećeg utjecaja a njemačk i ausijsk pjesnici GeogTakl (18871914) Gottied Benn (18861956) i Fnz Werfel (1890-945) njegovi su izaziti pedstavnici U dami se smaa da su nekadjela Geoga Bchnea (1831837) već pisana u slu ekspesionizmaa dame Augusta Sindbega (18491912) izaziti su pmjer ekspesionističke damatike. Mnogi teoetičai smaaju da se i Kakniomani u najmanju uku mogu najuže povezati s ekspesionističkomnjiževnom teorijom i paksom.

Ekspesionizam se šio ugavnom utjecajem njemačke književnosta valja eći i da poezija hrvatskog pjesnika Antuna Banka Šimća(18981925) može ući u kug najbojih ostvaenja koja su u okvimatog književnog pavca napisana u euopskom kontekstu.

N a d e a i z a m (pema anc. nazivu urrealim koji upućuje

na dmenziju iznad ealnost kao i na pevladavanje eaizma) izavnose nastavja na poket nazvan dadaiam (pema oponašanju dječjegtepanja »da-da«) koje su nekoicina književnka i umjetnika posjednjihgodina tajanja Pvoga svjetskog ata istaknui ka simbo kajnjegotpoa pema bilo kakvim acionanim konvencijama u književnosti iumjetnost. Dadaizam kojeg je teorjsk obazožio umunjski pjesnikTrstan Tzaa (1896-1963) za vrijeme boavka u Zchu 1916 izgađen je na adikaizianim avangadnim zamisima o rušenju adicijepa upotebljava sva sedstva od tzv cog humoa ironije i porugedo ospoavanja vrijednosti svakoga smsenog gooa ne pezajući čakni od toga da sm sebe ioniza i sm sebe ospo kao mogući književn

1 2 Teoija kniževnost 177



pravac ili bilo kakav oređeni živoni stav. U veličanj besmislice naglašenoj neobiljnosi mjetničkih i živonih pospaka skanalimai iaivanj pogra i ogorčenja »obiljnih« građana aaiam je ipaksaržavao i veoma obiljn imenij raočaranja koje prelai bntovno očajanje. Narealiam je preeo osobio posljenjosobin ali je i igraio svojevrsno čenje koje je pospno preraslo književn eorij pa čak i klui pokret.

Uemeljiteljem narealima kao pokrea smaa se Anr Breon1894-1966), koji je nekoliko programskih članaka navanih »narealističkim manifestima« osobito Manetu nadrealima i 1924najcjelovitije iraio narealistička shvaćanja živoa ršva i književnosi te acrao okvire narealističke poeike Avangna amisaoosporavanja raicije pri ome je poveana s Freovim čenjem oposvijesi sp poglavlje o psihoanaliičkoj iici) s kriikom građanskog živoa i njegovih institca e s poivanjem na pobn protivposojećeg morala i posojećeg shvaćanja mjetnosi i ljepoe Sve seo može svesi i na oređeno shvaćanje stvosti Realiam je naimesmatrao a je prava stvost stanje rštvenog života koje valjaanaliira i opsai; ekspresioniam je kao prav svost shvaio čistnrašnjos pojeinca koji mjenik mora iraiti be obira kako seona onosila prema vanjskoj svosi živoa a narealiam nasojikao prav stvos oreii najblji nesvjesni temelj svekolikogapsihičkog života pa vjeo bilježenje svega onoga šo se »probije« svijes i akve preostavljene bine posvijesi ostaje jeinim pravimaatkom mjenika.

Na emelju takvog shvaćanja stvosi igrađena je i oređenameoa koj s narealisti navali »aomasko pisanje«. Time se

mislilo na potreb bilježenja svega što olai i posvijesti sa šomanjim sjeovanjem ramske obrae sa šo manjim stpnjemnaknanog mačenja i sa šo manjim sjelovanjem svega onoga šoje prihvaćeno načeno bog navika i običaja Takva je meoa nalikraikaliiranoj amisli romantičarske inspiracije a narealisti s jeravili i primjenjivali osobio poeiji ali i pronim ekstovimaKako je pri ome ipak nemogće okraja osljeno osvariti tehnikiravnog apisivanja svega šo nam pane na pamet jer ime akakone bi nastala nikakva književna jela narealisti s nekom mogćemskla s vlastim eorijskim načelima ravili tehnik koja se možepreponai po nianj ojmljivih slika i etalja be običajenih načina

178

kompoicije te po neobičnim onosima imeđ ealja i cjelineimeđ važnog i nevažnog te imeđ pjesničke slike i njeine poainekao i po sklonosi prema obrtanj običajenih i očekivanih onosameđ moivima likovima i ogađajima.

Obično se ima a je narealiam najjecajniji vaesetih iiesetih goina našeg stoljeća kaa ga prihvaćaj recimo i pjesnicimeđnaronog glea kao Lois Aragon pravim imenom Lois Anrien 1897-1982) i Pal lar 1895-1952), ali s iraiti tragovinarealističke književne ehnike preponatljivi i jelima Kafke iliJoycea a sklonost prema nekim književnim pospcima ravijenim narealim amjetljiva je čak i posmoeim

E g i s t e n c i j a l i a m prema la. exitentia, posojanje opstanak) apravo je loofskoknjiževni pravac sp. poglavlje o egistencijalisičkoj kriici) a iskljčivo kao književni pravac nastao je poiravnim tjecajem looje koj je jenoj fai ravoja raraio JeanPal Satre a koja je na svoj način ošla o iražaja prije svega njegovim vlastitim romanima i ramama a nešo širem smisl možese raabrai i jelima Alberta Camsa U strogo književnom smislegisencijaliam je osta teško oeii jer je preponatljiv više premaloofskim savovima koje astpa ali je već i samo poveivanjeoređene loofije s književnošć kao i sklonos a se iraito loofska problematika ravija ramara i oblikje i ramama i romanima najčešće ovoljna a se može govoriti o osobinama pravogaknjiževnog pravca Tako egisencijalisička književnost sgerira ilirarađje karakteristične eme i savove egistencijalisičke loojeo koj s najvžniji potpna osamljenost pojeinca apsola sloboaljskog ibora i sočavanje sa smrć e osporavanje običajenih

načina života koji se prema mišljenj egisencijalisa skoblavaj sosjećajem popne i konačne ogovoosti pojeinca a vlasii životU književnom oblikovanj egistencijaliam je tako skon rekivnojtehnici svođenja čovjeka na njegov oživljaj postojanja koji se smarajeinom binom činjenicom. Egisencijaliam ato ne voi aicionalnefable bliža m je psihološka analia i iravno obralaganje loofskihproblema kao i jaka polariacija likova oni s ili egisencijalisti ilis lji koji egisencijaln problematik ne ramij pa žie privigrađanskog živoa i hoimičnoj ii nehočnoj slžbi raličiih ieologija.

179



6 POEZIJA

LIRSA I EPSA POEZIJA

Poezijom se u svagdašnjem govoru nazivaju književna djela ustihovima U najširem smislu takvo shvaćanje i nije pogrešno, ali gazacijelo valja točnije objasniti, upotpuniti i djelomično ispraviti sobzirom na nesporazume koje može izazvati odveć usko shvaćanje stihaili poistovjećivanje stihova i poezije. Stih, naime, kao što smo većgovorili u glavi o versifikaciji, ne znači samo tzv vezani stih nego i

slobodni stih koji se u nekim slučajevima može uvelike približtiproznom načinu izražavanja, dok se proza opet može ritički čvršćeorganizirati tako da ju je teško razlikovati od slobodnog stiha. Postojetako, znači, i neki prijelazni oblici, te stih i proza ne čine dva uvijekodvojena i strogo razgraničena načina književnog izražavanja S drugestrane, opet, poezija može imati i šire značenje od osobitog, ritmičkičvrsto organiziranog načina izražavanja koji nazivamo stihom, pa serazlkovanje zmeđu poezje i proze, o kojem smo govorli u glavi oklasikaciji književnosti, ne može dokraja izjednačiti s razlikovanjemizmeu proze i stihova To će reći da poezija ima i drugih osobinaosim stihovane organizacije koje ju čine različitom od proze, ali te

180

osobine nisu stane ni potpuno iste u svim vremenima i svim nacionalnim književnostima Shvaćanje poezije kao velike skupine književnih djela u stihovima valja zato uzeti uvjetno; ebamo imati naumu sve one suprotnosti i razlike izmeu poezije i proze koje smoanalizirali u poglavlju Poea proa i drama, ali zbog jednostavnostiovdje ipak uzimamo u obzir samo tvrdnju da su sihovi »prirodni oblikpoezije«, pa poeziju razmatramo i klasiciramo prije svega kao grpuknjiževnih djela u stihovima

Pednost takvog, nešto pojednostavnjenog shvaćanja poezije, u tomeje što možemo lako razlikovati velike i male književne vrste u stihovima, a to razlikovanje olakšava dau analizu i uočavanje i onihosobina poezije koje variraju u pojedinim povijesnim razdobljimapojedinim nacionalnim književnostima Veličina i kratkoća poetskihdjela, naime, u ovom, kao uostalom i u drgim slučajevima kada seradi o književnosti, nije tek neka vanjska, slučajna osobina književnihdjela: o dužini odnosno kratkoći književnih djela u stihovima ovisi nizbitnih osobina, tako da duge književne stihovane vrste i krake književne stihovane vrste čine dvije u mnogo čemu sasvim različite skupineknjiževnih djela. Tu različitost analizirali su teoretičari književnosti nanogo načina, a jedan je njen izraz i podjela književnosti na lriku,epiku i dramu, točnije rečeno, takva podjela književnosti u kojoj jelirika poseban književni rod (od koji okuplja kratke stihovane vrste),a epika čini drgi književni rod, koji pored dugih stihovanih vrstaokuplja i prozne vrste Kako je ta podjela po rodovima ipak neštoprimjerenija književnosti ranijih epoha nego stanju u suvremenojknjiževnosti i suvremenim shvaćanjima prirode književnih vrsta, ićemo u okviru poezije razmotriti zasebno lirsku poeziju, kao grpu

kratkih stihovanih vrsta, a zasebno epsku poeziju, kao grupu dugihstihovanih vrsta Pritom ćemo, naravno, uzeti u obzir i one rezultateproučavanja lirske poezije i epske poezije koji su proizašli iz shvaćanjalirike i epike kao dva književna roda

Kratke stihovane vrste upravo zbog dviju bitni osobina, sihova ikratkoće, ostvaruju tip književnog izražavanja u kojemu tek nekemogućnosti jezičnog kazivanja najlakše, pa prema tome i najviše,olz o zažaja Zog kako kao rj, vka napo, isasvim posebni, neuobičajeni odnosi meu riječima postaju izuzetnovažni, a zbog stihovane organizacije govora ritam i odreeni zvukovniodnosno melodijski efekti imaju često za razumijevanje važnost čak i

1 8 1



veću od važnosti uobičaenih značena poedinih rieči Otuda se akozapaža odreena srodnost izmeu irske poezie i gazbe Tako i samarieč i r i k a prema sarogrčkom gazbenom instrumentu ly) upućue na iesnu vezu izmeu tog tipa kniževnosi i gazbe Lirskapoezia nastaa e po svo prici u svoevrsnom sinkretimu premagrčkom ynkretim, sapane, sedinavane) govora, pesa, gazbe,gume i kniževnosti, . niza eemenata od koih se kasnie razvi šezasebne umenosti. ao i prihvaćane irskog govora, odnosno razumievane irike, nosi u sebi široke mogućnosti edinstvenog razumievana svih vidova izražavana ezika, pa čak i n samo ezika,takvog razumevana u koem e gotovo nemoguće odiei oseća zaram i gazbu od shvaćana značena poedinih rieči

Lirska pesma govor čitateu, odnosno sušaeu, svoevrsnimednstvom zvuka i smisa Ona pobuue nadube osećae, a spoznauneposredno povezue s im osećaima u edinsvo koe ispunavaizvanrednim domom kako stvaraoca ako i čitatea Ta e doam čestoi sm ono o čemu irika govori Tako, npr, u poznao Uevićevopesm ouo

Noćas se moe čeo žari,noćas se moe vee poei moe misi san ozari,umriet ću noćas od epoe.

Duša e sasna u dubini,ona e zuba u dnu noćipačimo, pačimo u išini,umrimo, umrmo u samoći

bog sažeos ezičnog izraza, zbog nagašavana osećanog doma,zbog inzisiraa na rmu i zvuku odnosno na edinstvu rima i zvukarieči s nihovim značenem, irska se poezia odikue i posebnimodnosom prema onom o čemu se u no govori Sve o čemu irikagovori izraz e neposrednog, enunog i osobnog iskusva u koem segube sve razike izmeu subektivnog i obekivnog, vaskog i unueg, poedinačnog i općenitog, a i sviea bog toga se irskapoezia smara subekvnom za raziku od obekivnosti epske poeziei proze, čime se žei nagasii da rka ne može opisivai dogaae niizricai općenito važne misi, nego može tek govoriti iskučivo o

182

neposrednom osobnom iskusvu I kad opisue nek dogaa, i kadnaizged govo samo o nekim općim misaonim stavovima, prava lrkapronaazi poseban, vastit aspek pristupa zbii, takav aspekt s koeg iuobičaene svari, dogaai i misi dobivau sasvim nove smisenedimenzie

Epska se poezia može suprotstavii irici zbog toga šo duže izage u sthovima nužno umanue mogućnost koncenacie na poedinerieči, nihov zvuk i posebne zvukovne efekte, zadržavaući pr omeizvesnu meodioznost i osobiu, redovno ednoiku rimičku organizaciu. Epska se poezia prhvaća i razumieva znano drugačie odirike Sušate, odnosno čitate, epske pesme biva obaviešten o česoveoma bronim dogaaima i razmišanima koa prae odreene udske

postupke ii sudbinu poedinca, e se egova pažna uprava premaširoko sici sviea U epsko se poezii osim oga oseća neko odstoane izmeu onog ko govor zv epskog pevača) i svieta o koeme rieč Prastari simbo epskog pesnika, uteoven u zamisi o tomekako e izgedao Homer, u tom smisu veoma dobro ukazue na sanovie odike epske poezie siepi starac, koi neomeen varivimvidom i gedanem onog što e neposredno prsuno, duhovnim očimageda i opisue sve šo e bio, kao pouku i užiak onima koi praenegove shove, sušaući o svemu što e bio, kako bi znali što est išo će biti bog toga se često govori o obekivnosti epike odnosnoepske poezie napose Iskustvo koe ona izražava, naime, u neku eruku ipak posredovano Ono se zasniva na reeno životno mudros,akvo mudrosti koa se, za raziku od mudrosti u ozoi, zadovoavasikanem svieta i živoa

STRUKTURA LIRSKE PJESME

bog krakoće i sažeosi izraza irska e pesm naizged veomaednosavna U no se obično ek u nekoiko rečenica iznosi nekidoživa, nek pezaž, predmei i osoba, ii se pak izražava neka misaoJednostavnost uspee irike, meuim, rezuta e sožene srukure,akve sukture u koo čitav niz eemenaa nerazdvono sudeue uisto svrsi osvarenu posebnog doma bog nene savršene ceovitosiiriku e veoma teško anaizirai U svako anaizi, t pokušau rasavana na sastavne eemene odnosno dieove, posoi opasnost da se

183



cjelovit dojam izgubi unepovrat i da se zbog lakše uočljivih osobinaprevide sitn detalji o kojima najviše ovisi mogućnost prhvaćanja tekstapjesme na taj način da se njegov ssao ostvaruje u cjelokupnu iskustvui tako omogućuje da pjesmu shvamo upravo kao pjesmu. Ne valjapr tome zaboraviti da stvo razumjevanje lirke možda još u većojmjeri no što je to slučaj u epici, u drami ili u prozi, ovisi o nekimpreduvjetima: o sposobnosti čitatelja odnosno slušatelja, o njegovuobrazovanju i osjetljivosti upravo za lrsk izraz, o poznavanju adicijeunutar koje je pjesma napisana, o poznavanju jezika i književne problematke izraza. Na raju, osim toga, treba reći lirika se ne možeuvijek i svugdje prihva i razumjeti kao lirka

Osnovnu srukturu lirske pjesme, takvu srukturu na temelju kojemožemo govorti o osobitostima lirike, posebno u odnosu prema epskojpoeziji, možemo najlakše zapaziti ako razmormo temu, kompoziciju,jezik i ritmčku organizaciju pjesme

Što se tiče tematike, može se reći da su teme lirskih pjesama,doduše, načelno neograničene - lirika govor o svemu o čemu se uopćemože govor - ali se poredbenom analizom ipak može ustvrdi 1 pokušaji da se lrski izraz pouno odvoji od značenja nisu doveli douspjelih ostvarenja, te, prema tome, svaka lirska pjesma ipak govor onečemu. To Će reći da rječi u njoj zadržavaju neko značenje, premdaje to značenje često veoma različito od uobičajenih značenja (zato setema lirske pjesme uvijek mora uzeti kao element u analizi) i 2određene se teme odnosno grupe tema u lirci javljaju češće od ostalhTipično lirske teme mijenjaju se, doduše, tijekom vremena; one varrajuod epohe do epohe, ali zadržavaju barem u lirci europskoga kultuogruga sklonost prema izražavanju nekih odlučujuće važnih i tipičnhljudskih situacija i takvih odnosa u kojima je čovje okrenut vlastitojunutrašnjosti. To su teme vezane s ljubavlju, smrću odnosno susretomsa smrću, prolaznošću zavičajem, s onm što je čovjeku božansko isveto i, posebno u najnovije vrjeme, sa samm pjesništvom.

Da bismo pokazali raspored motva i tipične načine njihova povezivanja u lirskim pjesmama, možemo se poslužiti primjerom. Uzmimopjesmu Antuna Branka Šimića Penici

184

Pjesnici su čuđenje u svijetu

Oni idu zemljom i njihove očivelike i nijeme rastu pored stvari

Naslonivši uhona ćutanje što ih okružuje i muči

pjesnici su vječno reptanje u svijetu

Tema je te pjesme donekle tipična za noviju lrku pjesnici, odnosno neke osobine pjesnika Obrađuje se u sedam motva 1 pjesnci sučuđenje u svijetu, 2. oni idu zemljom, 3 . njhove su oči veke, 4 njhoveoči njeme rastu pored svri, 5 on slušaju šuju, 6. ta ih šunja ožuje

i muči i 7 pjesnici su vječito eptanje u svijetu. Svi su ovi movi,navno, vezani zajedničkom mom, osobinama pjesnka, a raspoređenisu u cjelinu na takav način što se prvi motiv najprije razvija daljimslijedom opisa osobina pjesnika, a zatim zaključuje ponavljanjem prvogmoiva odenu varjacu u početku »pjesnici su čuđenje u svijeu«,na aju »pjesnici su vječno epanje u svijetu« Nešto pojednostavnjenorečeno, to je jedan od tipičnih načia na koje se vezuju moivi u lci.U lirici nema pripovijedanja n dugih opisa, pa prema tome cjelina nemože bi postignuta zatvaranjem »između« počea i završea onogašto se prpovijeda, ni pak nekom iscrpnošću opisa koji zahvaća cjelinuopisanoga. Lirka zato redovno navodi niz asijacija uz glavni motivJedan motv razvija se bilo nizanjem paralelnh moiva s manjim varjacijama, bilo pak određenim konastma, p čemu logika istovjetnostii suprotnos u značenjima biva neprhvatljiva i neshvatljiva ne uvažimoli određena ponavljanja u zvuku i određenu zvukovnu organizaciju, atkođer izuzea značenja do kojih dolazi kko zbog rtma i zvuka takoi zbog osobita rasporeda riji u shovima i osobita rasporeda sthova upjesm.

Jezk i riička organizacija lirske pjesme pri tome, kao što je vidljivoi u našem primjeru, ne mogu se uopće razmaai odvojeno od teme ikompozicije. Način na koji je u lirskoj pjes obrađena tema popunoovisi o uspješnom pronalaženju jedinstva rtma, zvuka i značenja rječi,takvog jednstva kakvo omogućuje da sve komponente sture pjesmeravnopravno djluju u ostvarivanju onog ssla koji na čitatelja ostavljanajdublji dojam, naravno, ako je on uspio da sve izražajne elementeprhva u vlastom iskustvu i poveže h tako kao nosioce značenja.

85



LIRSKE VRSTE

Budući da liriku možemo shvatiti kao grupu kratkih stihovanihvrsta, u razvrstavanju lirskih pjesama često se uzima u obzir vrsta stihaodnosno raspored stihova i strofa, te tzv. stalni oblici, o kojima je većbilo govora, označavaju često i lirske vrste. S druge srane, postojepokušaji da se lirika razvrsta prema tematici ili prema nekim općimnačelima klasikacije književnosti, te prema stavovima koje pjesnikzauzima u odnosu na svrhu vlastite poezije Prema uobičajenim temamalirika se tako ponekad dijeli na ljbavn, rodoljbn, relion,pejažn i soijaln liriku tom odlučujuće načelo takve podjeleovisi zapravo o shvaćanju određenih tematskih područja Takva je

podjela lirike uvjetna i neodređena, jer se grpiranje tema oko ljubaviili socijalne problematike jedva može opravdati s obzirom na maluvažnost teme u lirici, gdje je, tako reći, sve u jedinstvu teme i njeneobrade Osim toga, područja grupiranja tema mogu se dalje nizatiunedogled: zašto ne i gradska lirika, seoska lirika, prigradska lirikaitd. Također i podjela lirike na smen i pisan npr., te na didaktičk,satiričn i prav lirik ne pridonosi mnogo razumijevanju lirike, jertakva načela podjele ne izražavaju ništa što bi odgovaralo upravo lirici.I često navođena podjela lirike na reeksivn (misaonu) i emotivn(osjećajnu) teško se može primijeniti u analizi lirike i u njenoj klasikaciji, iako ona ipak upozorava kako je lirska poezija upravljenaprema izražavanju ljudske unuašnjosti, a misao i osjećaj čine dvijeosnovne maniestacije osobnog iskustva tome reba napomenutida se u pravom lirskom izrazu misao i osjećaj teško mogu odijeliti, ida misaona lirika nema mnogo toga zajedničkog s šljenjem u smislulozofskog odnosno znanstvenog mšljenja. Dok mišljenje u lozojiili znanosti teži da postupno savlada i obradi zadani predmet, msaonalirika teži iznošenju cjelovita misaonog iskustva svijeta i života; onateži misaonom odnosu prema cjelini iskustva, a ne prema analizi isintezi određenih misaonih predmeta, odnosno prema rješenju nekihzadataka

S obzirom na povijesni razvoj lirike, meutim, mogu se razlikovatineke lirske vrste koje su određene adicijom. Neki se, naime, načinilirskog izražavanja pojaviše već u zori kulture europskoga kultogkrga te određenu tematiku, osjećajni stav, pa i neke formalne osobinenametnuše kao načelo razlikovanja lirskih pjesama Odlučujuću ulogu

186

u tom razvrstavanju lirike imaju tako određeni uzori prema kojima seu nekoj mjeri ravnala lirika sve do najnovijeg vremena. Od takvihradicionalnih lskih vrsta do danas zadržaše odreeno značenje uglavnom sljedeće

H i m n a (prema grčkom hmno, pjevanje, pjesma) znači pjesmuposvećenu nekom ili nečem što čovjek smatra vrijednim najvećegpoštovanja, divljenja ili obožavanja. Takvim pjesmama obiluje svakatska kultura himne bogovima izraz su religioznog odnosa čovjekaprema onom što on smatra apsolutnim. Himna se redovno s mnogopoštovanja obraća onome kome je posvećena, ona teži uzvišenom tonukoji se izražava i svečanim, polaganijim ritmom, a njen sklop motivasastoji se uglavnom u nabrajanju i potenciranju osobina onoga kome

je himna posvećena te naglašavanju i ponavljanju emocionalnih odnosapjesnika prema onome o čemu himna govor. U novije vrijeme himnese pišu i o temama koje nisu izraz općeg stava poštovanja, divljenja iobožav�ja nego sadrže neki poseban pjesnički odnos prema nečemu.Tradicija himne ipak danas najviše živi u državnim himnama, nacionalnim himnama, himnama određenih pokreta, drštvenih organizacijai sl. Tako npr. A Mihanović Liepa naša C. J. Rouget de Lisle:

Marelea.O d a (prema grčkom d ili aoid pjevanje, pjesma) pjesma je

grčkog porijekla koja se vjerojatno razvila iz korskih pjesama Njenaje tematika prilično široka Uglavnom je posvećena nekoj osobi ilinečem prema čemu se osjeća određena privrženost, ljubav, poštovanjeili neka druga vrsta sklonosti Grčki pjesnici Pindar S st. pr Krista)i Alkej (oko 60 pr. Krista), te rimski pjesnik Horacije ( 1 st prKrista), uglavnom stvoriše uzorak ode koji vrijedi u nekoj mjeri dodanas, premda se uzvišen i patetičan ton, kojim su ranije pisane ode,kasnije primjenjivao i na veoma široko tematsko područje, i premdasu se pojavile i šaljive ode koje neprmjerenošću izmeu stila i predmeta o kojem je riječ izazivu dojam koke U hrvatskoj književnosti poznati su autori oda Petr Preradović (npr Bogu mrti NadaMaci) i Ivan Mažuranić.

E l e g i j a (prema grčkom lego, tužaljka) bila je u stroj Grčkojsvaka pjesma pisana u elegijskom disihu U rimskoj književnosti izvanredno se razvila ljubavna elegija Međutim, zahvaljujući osobito pjesničkoj zbirci pjesnika Ovida Ex Ponto Cog mora u kojoj suelegijskim distisima opisane tuga prognanika i čežnja za domovinom,

187



elegija sve više postaje naziv za pjesmu u kojoj se izražava tuga, bol ižaljenje za nečim nedostižni. Ovaj osjećajni ton pjesme tako je na krajuprevladao nad ustajenim obikom eegijskog distiha, te se danas eegijepišu u najrazičitijim vrstama stihova, pa čak i ritmičkom prozom Uhrvatskoj književnosti eegija se javja već u sarom Dubrovniku, a unovijoj književnosti poznate su elegije Silvija Sahimira ranjčevićaUkočke elegie Vadimra Nazora Topuke elege i drgih

D i t i r a m b (prema grčkom dithrambo što je bio jedan odepiteta boga Dioniza, a kasnije je postao oznaka pjesme u Dionizovučast) pjesma je u kojoj se naglašeno iznosi oduševjenje i radost, pjesmau kojoj se slave tzv. životne radosti tonom koji je podignut do zanosaNastaa je u Grčkoj kao pjesma u savu boga Dioniza. U počeku jeimaa obredni karakter, obik dijaloga i narativne umetke koji jepribližavahu epici, a tek kasnije je počea označavati vrstu lirskepjesme. Prema tematici ditiramb pripada grupi zv. a n a k r e o n t s k i h p j e s a m a, nazvanih prema grčkom pjesniku Anakreontu (6st. pr risa), u kojima se save živoe rados, a naročito vino i vinskoraspoožee. U hrvatskoj književnosti gasovit je tako Crčak Vadimira Nazora

E p i g r a m (pema grčkom ep{gramma natpis), označavao jeprvotno u Grčkoj natpis u kamenu, a zatim vrlo kratku, redovnoduhovitu i satiričnu pjesmu u kojoj se krajnje sažetim izrazom ineočekivanim zakjučkom iznenađuje čitatej. Grk Simonid (5. stpr. Krista) i Rimljanin Marcija (. st) su osnovne uzorke epigramakoje radicija do danas razvija. U hrvatskoj književnosti najpoznatijeepigrame pisai su Stanko Vraz, Antun Gustav Matoš i, u novijevrijeme, Gustav rklec

E p i t a f (prema grčkom epitphio nadgrobni, pogrebni) označava nadgrobni natpis koji kao pjesničk oblik izražava određen jezgrovit izraz odnosa prema proaznosti živoa i ljudskoj sudbini. Ćestoje duhovit i satirčan, ai sadrži i izvanredne prmjere koncizne msaonelirike. Naši su najboji epita zapisi na stećcima. Poznat je MatoševEpitaf be trofea pisan u obiku soneta.

d i a (prema grčkom eidllion sičica, pjesmica) naziv je zairsku pju i i o knjino djo tmom i og ivoau prrodi, posebno na selu Tvorac je idile grčki pjesnik Teokrt (oko00oko 250. pr. Krista), koji je u kraćim pjesmama prkazivao prizore iz seoskog života, razgovore i prepirke pastira, njhove jubavne

88

izjave i njihova natjecaja u pjevanju. Zahvaljujući glasovitom pjesničkom djelu Rmljanina Vergila (709. pr. Krsta) Bukolikama idilekoje opisuju pasrski život nazivaju se kasnije bukolskim pjesmama(prema grčkom buklo, govedar) i postaju omiena književna vrstasve do novijeg vremena Kako su Vergilijeve Bukolike kasne urukopisima nazvane Ekloge (prema atinskom eclogae izabrane pjesme), naziv e k l o g a upotrebjava se također za oznaku pjesme stematikom iz pastirskog živoa, takve pjesme u kojoj se izravno iliposredno savi život u prirodi, pri čemu se pjesnici najčešće služeambijentom pasirskog života i konvencijama ljubavnih izjava pasirai pastirica za izricanje najrazičitije problematike. U hrvatskoj književnosti poznate su ekoge starih dubrovačkih pjesnika Džore Držića,Dinka Ranjine i Nikoe Naljškovića

MODERNA L

Premda je lirska poezija prirodno stara koiko i ljudski govor, ipremda lirika postoji u svim vremenima i kod svih naroda, za teme iobik irike europskoga kuluog krga od najvećeg su značenja grčkai rmska te irski odlomci Bible npr psmi (od grčkog ,udaranje u žice, pjesma, hvalospjev), posebne vrste pjesama o ništavnosti života i odnosa prema Bogu, ili gasovita Pema nad pemama zapravo epi (od grčkog epithalmion) tj svadbena pjesmau čast mladenaca Srednjovjekovna lirka ugavnom slijedi te uzore,razvijajući osobito reigioznu iriku, a u renesansi, zahvaljujući prijesvega utjecaju pjesnštva Francesca Pearke (0474), dolazi u irici

do određene promjene u tematici i u izražajnim sredstvia. Umjestoranije više objektivistički orjentirane lirike, pojavljuje se subjektivan,osoban i izrazio emocionalan ton irsh pjesama, zapravo onaj tonna temeju kojeg je i nastao pojam o lirici koji i danas imamo na umukada općenito govormo o lirskoj poeziji Za shvaćanje suvremenelirike, treba upozoriti da između onog ipa irike koji vada europskomknjiževnošću od renesanse do romantizma i modee irike našegstojeća postoji određen prjeom, taav prijeom koji, naravno, nijepotpuni raskid s tradicijom, ai koji ipak vaja imati na umu u proučavanju lirskog izraza. Danas, naime, irka često zbunjuje čitatejepa i teoretičare, jer nesumnjivo velika djela biske ii daje prošosti

89



kao da govore na posve drgačiji način od najvećeg broja modeihpjesama.

Meupri tome ne smijemo shva kao ne tvorevinu modesljednjih desejeća. Već uvelike usavršen modei irski iz javujese u ncuskoj jiževnos u drgoj polovici devetnaestog stojeća, apjesnici Chles Baudelaire, Arur Rimbaud i Steph Ml njegovisu prvaci i uzori, tkvi uzori koje slijedi niz pjesnia drgih nroda Udvadesetom stoljeću, pak, ma irka postaje vadajući način irskogizraza i zato njene osobitos mora uvažiti svaa teorija lirske zije, zobzi što se još uvijek pišu i čitaju vjedna lirsa djela koja nisu mea.

erise modee lirke ne ba p tome shva kao niz osobina

koje sva modea lirska pjesma mora zuvjeno posjedova, ni kaoposebnu kvaiteu, niti kao niz osobina koje se u irici pojavljuju tek udeveaestom dvadesetom stoeću. Individuaan i onaln jedinačniiaz od bie je važnos u meoj kao i u svakoj irici, a samo radibojeg razumijevanja jednog pa suvremenih lirskih pjesama valja reći dareene osobine, koje su se i u prošos eropske rke često pojavljivae,susrećemo u modeoj ici sa znao većom učestošću i intenzitetom.Tako je moderan irski izraz zapravo ppoznatjiv zbog određenih tendencija koje u pojedinim pjesmama dolaze do većeg izražaja, i uvijekna av način da, rečeno ponešto uopćeno, svaku modeu irs pjesmumožemo u nekoj mjeri suprotstaviti strijoj lirici. Mnoge tendencijamogu se zapaziti i na jednom jedinom pmjer. Uzmimo stoga pjesmuĆuk Tina Ujevića.

190

Um na mjesec putuje,mi smo mesečariu transu ceste na mjesecVjeverica u dupku se vri,unuašnji odnosi atomajesu na boovnoj crtivioglavi i polumrvi.

Duša vreba u busijikraj;a to je stvost i obmana,tama i sjajvka da se može bez laži,ravnodušan beskrajan zagrjaj

Ako t pjesmu usporedimo s pjesmama naših pjesnika starijih odUjevića, ii s pjesmama koje prema svom nastanku nisu starije, ali ipakpripadaju drgom tipu irike (npr. pjesmama Vadimira Vidrića iliDobriše Cesarića), nije teško zapaziti goeme razike, tave razike koje,međutim, nisu razike u umjetničkoj vrijednosti, nego su razlike u tipuirskog izražavanja. Ta Ujevićeva pjesma, naime, namjeo ne težirazumljivosi u uobičajenom smislu riječi. Umjesto razvijanja odreeneteme koju bismo mogli točno odrediti ona iznenađuje povezivanjemriječi i pojmova iz veoma razičitih sfera judske djelatnosti, odnosnoprirode i života. Ona kao da namjeo zbunjuje, odvraća pažnju oduobičajenih sika i osjećaja i upućuje nas na smisao koji se jednostavnone može do raja odgonetnuti. Ujevićevu pjesmu čini niz slika i tezaorganiziranih u nekim ritmičkim cjelinama. Ona sugerira umjesto daobjašnjava, ona samo upućuje umjesto da govo, zjevajući pri tomemaksimalnu koncentraciju i masimanu suradnju čitatelja. tomeona računa na čitatejevu osjetljivost, koja je bez sumnje poebna dase čudnovati spet riječi, gdje mjesečarstvo, atomi i duša, te obmana,istina i až dolaze, tao reći, u istu razinu, prihvati u okvirima novog,pjesničkog jedinstva

Ujevićeva pjesma Ćuk tako upućuje da modeu iriku vaja čitatii razumjeti ponešto drgačije od poezije prošlosti, ii od one poezijekoja, iako suvremena, ipak više čuva tradicionane vrijednosti irskogizraza Modea irika zahtijeva pri čitanju najveću moguću koncenaciju, aži neku vrsu prisne suraje pjesnia i čitatelja, preostavjai poznavanje pjesničke tradicije te neku osjetljivost za onaj načinizražavanja koji izbjegava komunikaciju preko ustaljenih, uobičajenihputova Ona traži razumijevanje pojedinih riječi i njihovih sklopova

radi otkrića posebne pjesničke kvalitete riječi zasnovane na izrazitomodnosu ritmova, zvukova i značenja, tvom odnosu u kojem »obična«značenja riječi imaju veoma malu ulogu.

Ne reba pri tome pomisiti kko veiki zahtjevi koje modea irikapostavja čitateju znače udajavanje te irike od svagdašnjeg života injeno pouno zatvaranje u uži rug odabranih. Mada unutar modeelirke postoje i akve tendencije, ip ona u cjeini izražava upravo nekojedinstvo umjetnosti i života zasnovano na jedinstvu modeog životai modernog načina izražavanja tog života Moderni život, naime,svojom složenošću i ne maim protuslovljima upravo kao da izaziva umnogo čemu protusovan i masimano osjtljiv izraz Zbog toga treba

191



rei da modea lirika u mnogim svojim ostvarenjima znači i eksperiment i lutanje i namjei poaj da se iznenadi čitatelj a pokatkadi namjerno zavaravanje čitatea da se ona kree u mnogim suprotnostima - od pokuaja potpune nerazumljivosti do pokuaja da seizraz svede na »čistu logiku« od igre do pretenzija da se nadomjestireligija i lozoja da ona u svemu tome na svoj način slijedi pau nekom smislu i uspostavlja nae vlastito doba doba nesluenihotvorenih mogunosti kako pozitivnih tako i negativnih

Modea lirka tako vie sugerira no to izrčito govo vie upuujeno to objanjava vie fascinira no to izaziva estetski užitak u tradicionalnom smislu riječi. jena je tematika često biza i ona kaoda se trudi da izbjegne sve one osjeaje i misli koji na bilo kakav načinizazivaju dojam od uobičajenog i osrednjeg tome joj je ipak sanazanesenost osjeajnou kakvu je volio romantizam; često je onahladna misaona i na poseban način daleko od svake sentimentalnostiČini se da je obuzeta jezikom i otkrivanjem često nesluenih mogunosti koje jezik krje u sebi kao posrednik između svijesti i zbilje.jen susret s publikom zato je uvijek neko otkrie. Ako ponekadizaziva i nesporazum i to je dio njene uloge ona izuzetno snažno potičena takav odnos prema životu i svijetu na kakav može potaknuti jedinoumjetnost

KAAKTEISTIKE EPSKE POEZIJE

Za razliku od lirike koja se služi takvim načinom izražavanja kojibismo mogli nazvati »izricanje« epska poezija služi se uglavnom

pripovijedanjem i opisivanjem Pripovedae označava nizanje motiva prema načelu »onog to je dalje bilo« Pripovijedanje obuhvaaneki događaj odnosno niz događaja na takav način to obuhvaa njihovslijed u vremenu ono »ide« od početka do kraja nekog zbivanjaOpisivanje pak označuje nizanje motiva prema zakonu asocijacije pomjestu odnosno po sličnosti navode se dio po dio osobine nekogpredjela stvari ili osobe I iriae misli može se pojaviti u epskojpoeziji odnosno u nekim njenim vrstama ali tada to izricanje nemakarakter neposrednog lirskog zahvata u cjelinu nego se razvija postupno slično miljenju u lozoji ili znanostima Zbog te osobine imogu postojat epska pjesnička djela koja su na samoj granici izme

192

lozoje i književnosti (npr ep O prirdi rimskog pjesnika LukrecaPripovijedanjem opisivanjem i razmiljanjem kao vladajuim nači

nima veza među motivima služi se i umjetnička proza (zbog toga sečesto epska poezija i proza stavljaju u isti književni rod epiku aliza razliku od proze ti postupci u epskoj poeziji izvode se u stihovimai to uvjek u jednoj određenoj vrsti stiha koji potpuno dominira celimepskim pjesničkim djelom dajui mu osobit karakter svečane ravnomjeosti Stih pri tome nije samo neka formalna manjevie slučajnaodlika epske poezije stihovani izraz daje pečat svemu to se u epskojpoeziji izražava Zbog toga i tematski slična djela epske poezije iumjetničke proze rijetko imaju mnogo toga zajedničkog.

Pripovijedanje i opisivanje zahtijevaju p r i p o v j e d a č a koji seobraa sluateljima odnosno čitateljima. Za razliku od lirike u kojojizraz na neki način ve unaprijed pretpostavlja jedinstvo pjesnika ičitatelja epska je poezija unekoliko posredovna Postoji neka distancijaizmeđu pjesnika odnosno pripovjedača i čitatelja kao i neka distancijaizmeđu onog to se pripovijeda odnosno opisuje i samog pripovjedačakoji govori o nčem to mu je ve unaprijed otprije poznato a o čemuon obavjetava vlastitu publiku Publika pri tome s određenim poznavanjem očekuje ono to e se ispričati to joj biva unaprijed nagovjeteno a također mora biti prisutno određeno potovae premapjesniku tj. pripovjedaču kako bi se sluatelji odnosno čitatelji mogliprepustiti njegovu izlaganju Odmjeren ritam jednoličnog stiha kao inačelno poseban način izvođenja (uz glazbenu praju skandiranjemstihova i sl. u posebnim okolnostima pridonosi prihvaanju epskepoezije i njenom shvaanju kao govora koji ima neku vezu sa svečanou. To se očituje i u tematici epske poezije reativno čista epska

poezija (ona u kojoj nema u veoj mjeri lirskih elemenata obrađujenačelno teme od izuzetnog značenja za neki narod ili kakvu druguljudsku zajednicu (pleme grad državu. Te su teme rat putovanja iotkria od ope važnosti odnos čovjeka i Boga sudbine izuzetnovažnih ljudi odluke i postupci bogova te onih koji vode narod i sl

F a b u l a i l i k su pored pripovjedača konstitutivni elementistrukture epske poezije. Fabule su kao to se može razabrati i iztematike uglavnom opepoznati događaji iz povijesne ili mitolokeprolosti naroda kojemu pripada epska pjesma a likovi su uglavnomjunai odnosno heroji koji predstavljaju osobine čitavog naroda okojem je rječ S obzirom na građu epske poezije tj određene povijesne

eoa knjževnost 9



situij i dogđj koji s opisuju, psk pozij njčšć odstup odistin u smislu provjrnih činjni, opisujući oično pod povijsnimimnim oso koj su njn vlstit tvorvin, i djući povijsnimdogđim posno mtsko znčnj, vžnost i smiso koji j u skldus nrodnom prdjom ili rligioznim uvjrnjim Epsk pozij rpitko svoju grđu njvćim dijlom iz mitologij, pri čmu on izržvpostojć mitsk shvćnj, vjrovnj i mitski orgnizirn životnod, li i stvr vlstit mitološk prdodž, p čk i čitv mitskisustv

Pripovijdnjm rojnih dogđj, opisivnjm junk, njihovihsudin i njihovih pustolovin, njihovih mđusonih odnos i rz

govor ko i čstim širokim opisim prdjl odnosno prostor ukojmu s odigrv zivnj, psk pozij dočrv čitv jdn svijton rdovno dj široko zmišljnu i dtljizirnu sliku život nkognrod Epsk slik svijt« sdrži tko niz prdodži i vjrovnjkoj krktrzirju kko mitologiju pojdinih nrod tko i odrđntipičn uzork odnos ljudi i ogov, junk mđusono i pojdinunutr situij koj nstju u sukou pojdinih nrod ili u sukou

čovjk s prirodom čin n koji j u pskoj poziji prikzn tkvslik svt očituj s u nizu izržjnih postupk svojstvnih uprvopskoj pozi Tkvi s postupi čsto nzivju p s k o m t h n i k o m

EPSKA TEHIKA

Epsk thnik očituj s prj svg u posnoj k o m p o z i i j i

koju zhtjv duljin, tj rojnost, ogtstvo i rznovrsnost motiv štosdrži svko psko djlo Kompoziiju pskog djl pri tom nmožmo rzmti smo ko rspord i vzu pojdinih motiv, košto j to ilo u lirii, ngo ko rspord pojdinih vćh dlov unutrjlin pskog djl Svko psko djlo mož s, nim, podijliti npojdin rltivno smostln dijlov Tkvi su dijlovi ponkdoznčn zsnim imnim, su oznčni smo rojkm, nlnos uvijk mogu odijliti iz jlin po smislu. On ko osni odlomisdrž nki rltivno zsn opis, izvjštj, rzgovor ili, njčšć, dioul Dijlovi unutr psk pjsm uvijk su mnogo smostlniji odijlov npr lirsk pjsm, što osigurv d s psk pozij mož,

94

viš ngo u mnogim drugim knjižvnim vrstm, čitti dio po dio, svki s do mož u nkoj mjri rzumjti i doživjti i izvn jlinkojoj pripd

Epsk pozij prikzuj nko zivnj u širokim potzim, prtpostvljjući d znimnj čittlj odnosno sluštlj nij orijntirnoisključivo prm zvrštku, tj prm rzulttu zivnj, ngo prmsmom tijku i osoitostim zivnj Kko djl psk pozij prtpostvljju d nm j nčlno poznto zivnj koj ć s orđivti,on rdovno n počinju s izlgnjm od vrmnskog počtk zivnjo kojm j rijč, ngo s služ uvođnjm in media re (ltinski u»srdišt zivnj, tj on počinju s iznošnjm nk situij vć

zntno rzvijn rdnj, odnosno opisom situ u kojoj j zivnjvć lizu zvštk, tj rsplt Tkvom postupku prthodi rdovnosmo krtk uvod u kojm s zziv pomoć ogov i iznosi osnovntm pjsm Tko poči, npr, ada:

Srdžu mi, oginjo, pjvj Ahilj, Plju sin,Pogunu, kojno zd Ahjim tisuću jd,Snžn j duš mnogih junk on k AiduPosll, njih j sm učinil plijn d uduPsim i ptim goz Zusu s vršš volj,Otkd s jhu onomd rzdvojili poslj svđAtrjv sin, junim krlj, i divni Ahilj

Zivnj koj opisuj psko djlo n rzvij s urzno u prvursplt protiv, kko j zvrštk zivnj vć unprd pozntpulii, pjsnik s služi usporvnjm odnosno zdžvnjm rdnjTkv s postupk nziv r t r d i j o m, njčšć srdstv

rtrdij su digrsij, pizod i ponvljnjD i g r s i j (prm ltinskom digreio, udljvnj od prd

mt usporv pripovijdnj zivnj n tj nčin što prkid nitizlgnj dužim opisom nkog prdmt, oso ili dogđj koji nulzi izrvno u kontinuirni prikz tmljn ful. E p i z o d (prm grčkom epe{odo, pridolzk, dodtk, umtk vć j tmtskzokružn digrsij, tkv digrsij koj s mož izdvojiti iz jlindjl, d s pri tom sčuv njn vlstit jlovitost počtk, srdini zvrštk U nkim izrzito vlikim pskim djlim pizod nrstjudo gotovo pouno smostnih knjižvnih djl Poznt j slučj tkvihpizod u gomu stroindijskom pu Mahabhaata, gdj pojdin

195



epizode čine otovo samostane epove rađene opet na temeju brojnih

diresija i epizoda P o n a v l j a n j a pak u epskoj poeziji imajudruačiju svrhu od ponavljanja u lirii: ona su sredstvo usporavanjaali i sredstvo povezivanja između pojedinih dijeova epsko pjesničkodjela Ponavljaju se pojedine riječi i lasovi ali i pojedini stihovi irpe sthova čak i čitave sitaije kako bi se ponovno dovea u svijestsušateja prvobitna situaija kako bi se pojedine diresije ii epizodelakše uklopile u daje kontinuirano izaanje

Posebne vrste ponavjanja i gradae, tj. varijaija osnovnih situaija iikoji se neznao ijenjaju i upounjuju sve novim i novimpojedinostima očituju se i kao formulaičan način iražavaa, takavnačin izraavanja koji karakterizira napose usmenu ali pod njenimutjeajem i pisanu epsku poeziju. Stihovi naime rade se u epii premaodređenom meičkom uzork koji ujedno nosi sa sobom i stanovitzaihu već otovih utvrđenih izraza za određene česte situaije iidoađaje. Stani epiteti isti uvodi u radnju isti ii sični počei opisa teisti završei omoućuju u velikoj mjeri jedinstvo djela Epska djelaupravo zbo takva formulaična načina izraavanja posjeduju osobitostono načina pjesničko sikanja ivota i svijeta koji karakterizira jelinuepske poezije neko naroda. akav formuaični način izraavanja čini 'da se epska tehnika odikuje tradiionaizmom i konzervatizom uizraavanju što međutim upravo odovara onim porukama što ihadiionana epska zija ei prenije slušatejima odnosno čitateljima.

TPOV VRSTE EPSE POEZJE

Epska se poezija moe razvrstati prema općim načeima azvrstavanja knjievnosti. Mou se unutar nje razlikovati određeni tipovknjievno obikovanja i neke knjievne vrste koje određuju čvršćekonvenije u obradi tematskh sklopova Tako se usmena i pisanaepska poezija mou razlikovati prema navedenm načelima oblikovanjusmene i pisane knjievnosti a prema veličini koja je ovdje od velikogznačenja mou se razlikovat epske pjesme kao epska poetska djelmanje obima i epovi kao epka poetska djela veće obima. Takođerse ponekad ovori o epsko-irskim vrstama pri čemu se redovno im na umu kako relativno manji obim tako i još više shvaćanje o epii lirii kao o dva knjievna roda koja su u epsko-lirskim pjesmama nneki način ujedinjena ii barem povezana

196

Kao posebne knjievne vrste teorečari najčešće spominju epopejuii tzv. herojski ep u kojem sve osobne epske poezije dolaze najvišedo izraaja a čija je tematika od posebno značenja za društveni ivot

naroda u nekoj povijesnoj epohi zatim neke tematski određene epovekao religioni ep s tematikom iz područja reliije idilski ep s tema

tikom iz smireno ivota u prirodi i životinjski ep u kojem su likoviivotinje Osim toa mou se razlikovati komični ep sa šajivim ilisatiričkim pristupom tematii didakički ep koji epskom tehnikomuobličuje znanstveno-lozofski odnosno neki drui poučni sadraj te

romantični ep koji je ulavnom određen pripadnošću epohi romantizma odnosno romantičskom tendenom prema miješanju eemenata

epske i lirske poezije. Ponekad se i nazivi »epska pjesma« i »poema«shvaćaju kao oznake određenih knjievnih vrsta mada oni izvoo

imaju široko i neodređeno značenje. Osim toa balada i romanasmatraju se često epskim vrstama iako ih neki teoretičari smatraju

irskim barem preteno lirskim vrstamaSve to upućuje na prilično nesređenu terminooiju i nejasne kri

terije razvrstavanja epskih pjesama Zbo toga ćemo posebnu pozoost

posvetiti samo onim epskim vrstama koje imaju unekoiko okvoznačenje u tradiiji knjievnosti europskoa kultuo kra tj . koje idanas vrijede kao relativno ipak određene skpine sličnih knjievnihdjela

E p (prema rčkom po riječ priča) i kao tip i kao vrsta epskepoezije od osobita je značenja jer u najčistijem vidu sadri sve navedene karakteristike epske poezije. Naziv »epopeja« ponekad se zamjenjuje nazivom »ep« dok se u druim slučajevima kao što smoveć upozorili epopejom smaa upravo takav ep koji daje najširu sliku

ivota običaja, misi i vjerovanja neko naroda. Homerovi epovi lada i Odea u tom su smisu uzori pravo epa ili epopeje takviuzori prema kojima s umnoome ravna epska poezija europskoakultuo krua a određene sličnosti tih epova sa sumersko-babionskim epom Glgameš, te indijskim epovima Mahabhata i Ramaana upućuju kako na određeno šire kuturno zajedništvo u praosnovama judske kuture tako i na osobitosti jedno tipa pjesništvavezano za određene stpnjeve u kutuom razvoju.

Najpoznatiji svjetski epovi imaju zuzetnu ulou u mnoim naionanim knjievnostima U njima je uobičeno jelovito iskustvo ivota

97



svjeta na načn koj u mnogo čemu čn temelj svakoga daljnjegaknjževnog zražavanja odnosno barem nekh vdova kultvranogaknjževnog govora Tako je Homer zahvaljujuć svojm epovmaučtelj cjelokupne grčke kulure a preko e kulture čtavoga europskoga kultuog kruga. Verglev ep Eneida sabre opet cjelokupnoskustvo rmskog pjesnštva tako čn jedno od temeljnh djela čavoglatnskog srednjeg vjeka a Boanstvena komedia Dante lgherjasadrž umjeničk uoblčuje cjelokupno skustvo srednjeg vjeka. Irenesansn epov u Italj od velke su važnost za aljansku kževnostrenesanse a važnu ulogu u formranju njemačke knjževnost maPesma o Nibelungima Šroka slka žvota naroda zahvaćena prekoreprezentatvnh heroja događaja sudbnskh za opstanak razvočtavh narodnh zajednca kao već uvelke dotjeran zgrađen kultirvran knjževn zraz ako su btne odlke sve epopeje odnosnosvakoga velkog herojskog epa

Uspoređene s herojskm epom odnosno s epopejom ostale vrsteeva manje su važne za razvoj pojednh knjževnost. Ipak pojedndlčn epov l romančn epov nasal u novje vrijeme maju važnuulogu u razvoju pojednh knjževnost jer epsk zahvat u totalnostžvota nroda uvjek omogućuje ostvarenje djela zvanredno velkogznačenja za svaku knjževnost. Tako npr u poljskoj knjževnostMckewczev ep Gospodin Tadia, a u hrvatskoj knjževnost npr.nakon Marulćeve Judite Gundulćeva Osmana novj ep IvanaMažuranća Smrt Smailage Čengića, zauzmaju veoma važno mjestou cjelovtom jek njezna razvoja.

E p s k a p j e s m a obmom je manja od epa al osobto cklus

usmenh epskh pjesama maju često za knjževnost pojednog narodne manju važnost nego što je maju epov. Epske pjesme nameobrađuju redovno nek pojedn događaj a ne cjelokupno sudbonosnozbvanje za žvot naroda u cjeln al njhova epska tehnka tematikkoja h povezuje s epovma pokazuje kko zmeđu epopeje pojednepskih pjesama odnosno grupa tematski oblkovno neobčno srodnepskih pjesama nema btnh razlka Postoje štovše teorje o tomda su velk epov nasal povezvanjem epskih pjesama u jednstvencjelnu al eba reć postoje takva shvaćanja prema kojma su nekcklus danas poznath epskih pjesama zapravo ostatak ranjh epovaU svakom slučaju primjer naše narne epske poezje upućuje nedvoj

98

beno na mogućnost povezvanja epskh pjesama na velku ulogu kojujedan tp epskh pjesama ma u žvotu naroda. Zahvaljujuć stražvanjma američkih učenjaka M. Pryja Lorda usporedba zmeđunaše narodne epke Homerovh epova nametnula se kao jedno važnopodručje proučavanja skture tehnike stvaranja epske usmene poezjeu cjeln

P o e m a (prema latnskom poema, pjesnčka tvorevna) nazv jekojm se u nas u novje vrjeme označava nešto kraća sthovana vrstau kojoj se sprepleću mnog element tpčn za lrsku poezju s elementma koj karkterzraju epsku poezju. Točnje rečeno poema jetaka knjževna vrsta u kojoj se fabul element sprepleću s neposrednm lrskm zrcanjem a motv povezuju osm fabulmvezama asocjatvnm nzanjem karakterstčnm za lrsku poezju.Neodređenost nazva poema« omogućuje da se dosta raznorodnepjesnčke tvorevne označe kao poeme a to opet pokazuje da pojmupoeme najvše odgovaraju pjesnčke tvorevne nastale u epoh romantzma u takvoj epoh u kojoj se zrčto nastoje mješat ustaljeneknjževne vrste razbt ustaljen uzorc pojednh vrsta U tom smslunazv poema« najvše odgovara većm pjesmama Byrona PušknaLjermontova l Mckewcza U suvremenm poeama većnom nemamnogo tradconalne epske tehnke; u njma je najčešće prsutan naporoko ostvarvanja takve knjževne vrste koja b omogućla da većasthovana knjževna vrsta preuzme nasljeđe epske poezje ujednvšga s modem lrskim zrazom (T. S Elot Pusta zemla, E PoundPevana). U nas su prmjer tvh djela Tsari Jure Kaštelana JamaI vana Gorana Kovačća.

R o m a n c a (prema španjolskom el rmance što je označavalo

španjolsk narodn jezk za razlku od latnskog) pjesma je koja seslobodno može uvrstt kako u lrske tako u epske pjesme jer makarakterstke jednh drugh. Njeno je porjeklo u Španjolskoj pa jeodređen odnos prema španjolskom folkloru zadržala u knjževnostimadrugh nroda. Njena je tema redovno ljubavna romanca zahvaća nekdogađaj koj žvo opsuje često ubrzanm rtmom s prevladavajućmosjećajem vedrne premda su starje romance često opsvale agčnedogađaje Glasovte su Harambašćeve Kranjčevćeve romance uhrvatskoj knjževnosti

B a l a d a (prema provansalskom balar, plesati) u mnogo čemu jeslčna romanc što osobto vrijed za provansalsk tp balade lrsko-

199



epske pjesme naodnog porijekla nastale kao plesne pjesme u Provancipokrajini današnje Francuske u rinaestom stoljeću Drgi ip baladetzv. sjevejačka balada nastala je po svoj prilici u Škotskoj kao plesnapjesma a od romance se razlikuje tematikom i tonom Balada pjeva osradanjima i nesrećama polaganijim ritmom koji nosi tužnu intonacijuNeka unuja nelagoda redovno prožima njene junake a agična smrtjunaka njen je uobičajeni završetak. U hrvatskoj književnosti glasovitesu mnoge narodne balade a pisali su ih i mnogi pjesnici kao StankoVraz Petar Preradović August Šenoa i drugi

RAZVOJ EPSKE POEZIJE

Spomenuta važnost herojskog epa unutar pojedinih književnosti iu okvir cjelokupne književnosti europskoga kultuog kruga pa i uokvirima svjetske književnosti čini se kao da je u nekoj suprotnosti sodređnim nepovjerenjem suvremenog čitatelja prema epu Ćak iobrazovan suvremeni čitatelj često nerado a redovno samo s teškoćamačita ep dok su mu drug književne vrste ponekad bliže premda i onemogu pripadati dalekoj prošlosti i u mnogo čemu njemu stranimživotnim običajima Razlozi su tome mnogostruki ali bez sumnjeupućuju ne samo na činjenicu da je epsku poeziju nužno čitati irazumjeti u okvirima poznavanja vremena u kojem je nastala nego ida ep zahtijeva određen način čitanja i razumijevanja koji se dostarazlikuje od danas vladajućeg načina čitanja i razumijevanja književnihdjela. Te razlike kao i posebne okolnosti u kojima se razvijala epskapoezija može donekle objasniti makar i letimičan pregled njena razvoja

Veliki epovi kao Gilgameš u babilonskoj Ilijada i Odiseja u grčkojknjiževnosti stoje na početku poznate nam književne tradicije. S njimau neku rku započinje književna radicija ali se zbog mnogih značajkioni mogu smatrati ujedno i kao rezultat neke ranije veoma dugeknjiževne adicije. Oni su zato barem u onakvom vidu u kakvom ihpoznajemo završetak dugog procesa razvoja vrhunac tog razvoja iujedno poček onono emelj noog zvoja U nekom mlu onstoje na kraju jedne i na početku druge kulture Također indijski epoviMahabhata i Ramajana imaju u indijskoj književnosti izuzetno važnuulogu iako se oni već uvelike naslanjaju na dugu književnu tradiciju

200

otvorenu Vedama opsežnom zboku raznorodne književnosti s kojimpočinje cjelokupna radicija književnosti indijskoga kultuog kruga.

S pravom možemo pretpostaviti da je epski stihovani književni izrazezul uge umene je knjženog zžvnj ke ajekoja se razvija u uvjetima bitno različitim od uvjeta u kojima se razvijasuvremena pisana književnost Tako formulaičan način izražavanja nosiu sebi tradicionalizam mitskog načina života i mitskog shvaćanjasvijeta. Pjevači epskih pjesama u početk vjerojatno i sami ratnici akasnije posebno obrazovani a e d i prema grčkom aodis, pjevač) ir a p s o d i (prema grčkom rhapsods, pjevač onoga što je sastavljeno)bili su neki posrednc između prastarog iskustva naroda koje su

poznavali i svakodnevnog života koji se odvijao slijedeći ili barempokušavajući slijediti mitske uzore u svim onim situacijama kada ječovjek kao pojedinac ili narod u cjelini bio pred sudbinski važnimodlukama. Tako pogled na svijet sadržan u najstarijim epovima zajednos načinom kako se taj pogled na svijet umjetnički oblikuje nužno sadržielemente koj nam danas mogu biti strani Ali uživimo l se u teelemente epovi otvaraju bogatu riznicu svih onih znanja i iskustavakoja gledamo li s druge sane stoje upravo na početku one kulturekoja se razvila nakon raspada mitske kulture a to je kultura kojoj idanas pripadamo.

Zahvaljujući izuzetnom mjestu i važnosti koju epovi zauzimaju uknjiževnosti pojedinih naoda i kultih krgova kao i slavi najstaijihepova kasniji epovi koji nastaju kao proizvod stvaralačkog radapojedinaca i koji su u tom smislu prilagođeni kulturi što se služipismom slijede u velikoj mjeri oblikovnu radiciju prvotnih epova

čuvajući tako konzervativizam zraza i određen intenzivan odnosnasljeđivanja prethodnika. Tako Vergilev ep Eneida slijedi /adu iOdiseju a Eneidu će opet kasnije pisci epova sve do romantizmasmaati savršenim uzorom onog što ep uopće može biti Tako trebatumačii kontinuitet u izrazu i oblikovne konvencije epike a to čini epdjelom kojeg razumijevanje pretpostavlja široko poznavanje kakoadicije pojedinih naroda tako i tradicije cjelokupne poezije europskogakulog kg p čk dje koj e uemeljuje zvn og kgNijedn ep nacionalne književnosti kakvi su riostov Mahniti Orlando(56) i Tassov Oslobođeni Jeruzalem (575) u talijanskoj književnostiMiltonov Iubeni j ( 667) u engleskoj Camesovi Luzitani (572)

20



u portugalsoj njiževnosti npr a taođer Marlićeva Jdta (1501)ili Gundulićev Osan u hrvatsoj njiževnosti ne može se dobrorazumjeti izvan cjelovita obzora te radicije.

U osamnaestom i devetnaestom stoljeću međum ep preste bitreprezentavna njiževna vrsta. Roman u mnogo čemu preuzima uloguepa te se time uvelie mjenja cjeloupni stariji sustav dominantnihnjiževnih vrsta odnosno reprezentativnih načina njiževnog izražavanja Ep se oada onstuira u neom odnosu prema romanu s jednesrane i prema lirci s drge strane izgubivi uglavnom osobine ojeproizlaze iz nasljeđivanja tradicionalnih vodećih epsh djela europsenjiževnosti. Pojedini epovi epohe romantizma tzv romantični epovinpr Miciewiczev ospodn Tada (18324) ili Mažuranićeva SrtSalage Čengća dodue nastavljaju tradiciju junačih epova usmislu ireg zahvata u život pojedinog naroda ali uvode mnoge ele

mente lirsog izraza te ompozicijom vrstom stiha i većom raznolioću u služenju svm obliovanim sredstvima predstavljaju sasvimosobite njiževne vrste Javlja se taođer i tzv r o m a n u s t i h o v i m a npr Puinov Jevgen Onegn) ao vrsta oja ujedinjujestih ao tradicionalno sredstvo epse poezije sa zapletom ompozicijom i individualnoću aratera oja je svojstvena romanu

Naon romantizma ep pratiči ičezava u europsim njiževnostima ali se zadržavaju i razvijaju na nov način pojedine epse vrsteao poema T Eliot Psta zea) i pouaji popuno novih ostvrenja oja ujednjuju reriste modee lire s epsom duljinomi elemenma naracije P Nerda Sveopć spev). hovani se njiževniizraz tao danas čini se reće uglavnom u ovirima modeog lirsogizraza a epsu opost iro zahvat u totalnost života i nee elemente

epse tehnie preuzima umjetniča proza

202

7. PROZA

PORJEKLO RAZVOJ UMJETNIKE PROZE

Umjetniča proza u suvremenom smislu riječi razvila se znatnoasnije od poezije To naravno ne znači da su sve jezične tvorevineoje danas shvaćamo ao prozna umjetniča djela nastale doistavremens naon onh tvovina oje shvaćamo ao ptsa umjeičadjela Umjetniča je proza samo ao cjelovit sustav umjetničogizražavanja sustav oji obuhvaća niz njiževnih vrsta i niz odgo

varajućih postupa u njiževnom obliovanju nastala naon poezijeoja se ao cjelovit sustav obliovala već u zor europse ultueradicije Poezija je nme zhvaljujući shovanom oblu već veomarano suprotstavljena svaom proznom izražavanju naprosto zato tose ona već samim obliom očigledno odvojila od proze svaodnevnoggovora pa tao i od onih jezičnih tvorevina oje su zbog svoje vrijednosti sačuvane u pamćenju oletiva ili su zapisane ali nisu smatraneupravo umjetničom prozom tj nečim to bi se razliovalo od regiozne njiževnosti znanosti ili filozofije npr Umjetniča proza aocjelovit sustav njiževnog izražavanja nastala je tao te onda adasu se počeli razliovati različiti načini proznog izražavanja ada se

203



razvila napose znanstvena proza kao takav način ezičnog izražavanakoi oblikue određeno iskustvo života i svieta, ali ne upravo umetničko iskustvo Zbog toga pučavane umeničke proze treba da uviekima u vidu osobit razvo umetničke proze u europskom kultuomkugu U suprotnom možemo lako zapostaviti činenicu da, hteli mito ili ne, prozna kniževna dela iz daeke prošlosi, shvaćamo i razumevamo s aspekta našeg vremena, a to će reći i s aspekta našegshvaćana o tome što e priroda prozne umetnosti

Porieklo umetničke proze eba ažiti s edne strane u itskimtvorevinama usmene kniževnosti, u koima se već rano oblikovaoezični izraz koi nie stihovan te ga e često teško označiti kao poeziu,a ipak ima posebnu kvalitetu, a s druge strane u starogrčko filozoi,govoštvu i historiograi. Grčka lozofska poza, npr ona Platonovihdiaoga, historoaa Herodota i Tukidida, te zatim ona RimaninaTacita, govorništvo mnogih grčkih govornika, i zatim ono rimskihgovoika, pie svega Cicerona, čine, naime, uzore za prozno izražavane u europsko kniževnosti sve do renesanse, a takav doterani inegovani izraz, koi se razviao u pravcu strogosti razumskog dokazivana i uveavana, crpio e, s druge strane, teme i nadahnućatakođer i s izvora usmene predae Zato proza noviih kniževnih vrsta,koa se kao prava umetnička proza odvoila od znanosti, zadržavaizvesne značake svog dvosrukog poriekla: u no se očitue skonostprema razumskom razmatranu života i svieta prema raščlanivanupoava određenim uzročnoposledičnim vezama i prema oblikovanutakve slike svieta koa se odlikue određenim stupnem obektivnosti,a usporedo s time također i skonost prema oslananu na mitskepretpostavke o sudbinsko povezanosti svih poava u svietu i o su

dbinskom tiek ludskog života koi se zbiva negde »između slučanosti i nužnostiOdlučuuću ulogu u razvou umetničke proze ima uspon r o

m a n a Shvaćen naprie kao neka niža kniževna vrsta, kao štivo koeuglavnom služi zabavi i koe nema mogućnosti ni poeba za umetničkim savršenstvom i viednošću poetskih tvorevina, roman šesnaestog stoleća, a osobito u osamnaestom i devetnaestom stoleću,postae takva kniževna vrsta prema kakvo se u veliko meri ravnacelokupna kniževna proizvodna u koo tek otada proza nastuparavnopravno s poeziom Širene pismenosti i posebno oiće i širenetskarstva, koe omogućue veću pristupačnost iževnih dela našrm

204

sloevima publike, u tom svetskopoviesnom prodoru romana, i uopćem razvou umetničke proze, također ima nesumnivo veiku uloguUmetničko prozi, odnosno barem nenim reprezenativnim vidovima,odgovara takav način širena i prenošena kniževnih dela kakavomogućue upravo i edino tisak elastičan prozni izraz, nesputan nekimopćim formalnim pravilima, nalakše se prihvaća čianem, i to takvimčitanem u koem poedinac posedue knigu kou može po žei čitatiu samoći, neometen duštvom i prepušten vlastito maš koa se »hran«napisanim

Postupni raspad tradicionalističke mitske kulture, kakva biašeeuropska kulura do novog vieka, igra u razvitk umeničke prozetakođer nesumnivu ulogu, ulogu koa, međutim, ni do danas nie niizdaleka dovolno ocienena i protumačena Lako e primietiti da urelatvno kontinuranom razvou europske kniževnost od Grčke i Rmaumetnička proza, napose pak roman, predstavla novu poavu od izuzetnog značena s obzirom na nen uteca na sve vidove života i nanačin shvaćana života i svieta modeog doba Umetnička proza zatonema posve istu radiciu kou imau mnogi oblici poezie; ona seneprestano iznova pokušava upostaviti u sustavu svih kniževnih poava; ona e u neprestano novom odnosu prema poezii i mitu s ednestrane, a prema znanosti kao vladaućem odnosu prema svietu našegdoba, s druge sane. Možda upravo zato i postoi tolika raznolikost uproznim kniževnim delima i neprestan brzi razvo u smislu mienanakonvencia izraza i sve dae i dae diferenciacie proznih kniževnihdela, razvo koi znanstveno proučavane kniževnosti edva da uspievasliediti na takav način da sudbinu umetničke proze zahvati analitičkimi uedno sintetičkim pomovima A edino takav zahvat, pomovima

koi bi obuhvatili i opće karakteristike umetničke proze i ne karakteristike koe pripadau poedinim vrstama, mogao bi dovesti doobašnena onih bitnih osobina umetničke proze unutar koih seostvaruu prozna kniževna dela u različitim kniževnim razdoblia,u poedinim delima i unut mnogih suprotnosti kakva e, na pimer,ona između zabavne i ozbilne kniževnosti

205



STRUKTURA PROZNOG KNJIŽEVNOG DJELA

Opća je odka poze obkovanje umjetnčkog svjeta sedstvmakoja uzeta sama za sebe nsu nkakva osobtost skjučvo knjževnogodnosno umjetnčkog načna zažavanja umjetnost u umjetnčkoj poznačeno može bt ostvaena na načn koj se fomalno nčm ne az-lkuje od poze občnog govoa poze ozofske aspave l pozneznanstvene stdje np. To naavno ne znač da pozno knjževno djeonema okvo ečeno vastt st da se taj stl ne može opsat azlkovat u nekm elementma od stlova dgh knjževnh djea np.od znanstvenog sta l novnskog stila. To samo znač da se poznoknjževno djeo može obkovat da se mnoga pozna knjževnadjea tako obkuju da se u njemu skoštava maksmalna soboda uzbo jezčnh sedstava. U poznom jževnom djeu čk se adco-nano nejževnim edstvma može sć zvnedan umječk dojm.

Za azlku od poezje poza se suž ječma petežno kao zna-kovma tako na nek načn »slka« svoj posebn svjet (što je većobjašnjeno u glav o klaskacj knjževnosti) Zbog te odke za shva-ćanje stuktue poznog knjževnog djela od znatne je važnost zbot e m e zatm g a đ a pa čak z v o odake je psac cpo gaza knjževno djeo. Šok aspon mogućh tema umjetnčke pozezahtjeva da se vod bga o nteesu čtateja to onh čtatelja kojmaje djelo namjenjeno a zbo teme gađa eventualn zvo sa svojestane uveke uvjetuju obadu Gađom se p tome nazvaju svelement djela koj se mogu zamslt u zbj zvan knjževnog djea(događaj lkov zbvanje) a zvoma se nazvaju već pje knjževnogdjela nekako zabežena skustva o gađi (zaps o čnostma dnevnc

povjesn sps l legende).Tako Thomas Mann np za oman Dktr Fautu zabe teukoja b se moga označt kao sudbna umjetnkakompoztoa u gađanskom duštvu našeg stoljeća gađu cpe z bogafje ozofaFedcha Netzschea z gazbenog stvaalaštva odnosno poblemasuvemenog stvaaaštva u glazb koje je potakao od Sch6nbeg z egende o dokto Faustu Netzscheova Sch6nbegova bogaja legenda o Faust tako su zvoi tog omana koj s e obaća obazovanojpubc takvoj publc koja poznaje elementu pobematku gaz-benog stvaaaštva našeg doba koja ma skustvo Dgoga svjetskogata. Ćtav se oman tako oblkuje u spepletanju motva legende o

206

Faustu ađanja popast deoogje fašzma poblematke gazbenogstvaalaštva agčne sudbne zuzetno nadenog pojednca u vemenukojem nedostaje zvo odnos pema umjetnost.

Izbo teme važan je za analzu skte poznog knjževnog djeazbog mogućnost da se pozno umjetnčk obkuje gađa koja u nekojmje ppada zapavo znanost (u eseju putopsu) da se oblkujegađa koja tako eć već unapjed posjeduje neku fabulu stktu(tzv fabula poza). U nefabum poznm djema kompozcjaće ovst o načnu uspješnog povezvanja logčkh asocjatvnh vezapojednh motva s takvm njhovm znošenjem koje daje ne samoznanstven nego umjetnčk dojam dok će u fabulm poznmdjema kompozcja bt pagođena kaaktestkama tematke kolkoje to najvše moguće je je ona zbog elastčnost poznog zaza odsutnost svh pava u velkoj mje sobodna od svh tadconalnhuzoa. Baš zbog te sobode petežnu važnost u analz mat će ulogappovjedača odnos sžea pema fabul tehnka znošenja pče tehnkaoblkovanja kaaktea načn na koj se pojedn djelov djela ukjučujuu cjenu (usp. o tome u ovoj knjz odgovaajuća poglavlja u gav oanalz knjževnog djela)

S obzom na azlčte mogućnos odnosa ppovjedača pema fabu kaaktema možemo azlkovat tzv. objektivno pripovijedanje ukojem ppovjedač nastoj da njegova osoba uopće ne dođe do zažaja da zadž nepstan stav pema svemu spičanom s jedne stane azčte načne subjektivnog pripovedana u kojma se pipovjedačzjednačuje s nekom osobom u omanu komenta događaje sa svogposebnog stajašta nastupa kao tzv. ktivni pripovjedač l se pakpripovjedačevo gledište pomče s jednog lka na dg s dge stane.

U svakom slučaju analza pipovjedačeva gedšta njegove poudanosti odnosno stupnja njegove objektvnost tzv. svenalaštva skojm opsuje kove događaje ukazuje kako se u azčtm poznmvstama u pojednm poznm djema pstupa komponanju

Kompozcjsk je najjednostavnj sučaj kada tobože sveznajućppovjedač pča događaje edom od početka do kaja aspoeđujućh na taj načn da pethodn uvjek objašnjavaju duće mada se osjeća nejetko daje na znanje čtateju da sam pipovjedač zna unapjednjhov zavšetak Takav slučaj koj je veoma čest u eastčkomomanma devetnaestog stoljeća u modeoj se poz sve češće zamjenjuje složenm sustavom azčth ppovjedačevh pespektva

207



kvh perspekv koje se mjenjju tokom prpovjenj Is seogđj t prikzuju s rzčth spekt, pri čemu čej posupnoobv sve šr obuhvtnj, m nk ne končn sveobuhvn,uv u cjenu spričnog.

Prpovjenje, ko postupk kojm se motv povezuju premnčelu »onog što je lje blo«, conno je njvžnij zržjnpostupk proznog knjževnog je, l o p s, r z g o v o r m o n o o g mju u kompozcj proznog jel vžnost koju svaknz treb mt n umu. Posebn je oblk monolog tzv unutamonolog, akv nčn znošenj ms pojenog krker u kojem senstoj posć potpun stovjetnos prpovječ krkter, ok zl-gnje slje struju svjest, j. sve ono šo preposvjenoj osob p

n pme, privno bez kakv zbor bez kkvh npor se čeljuolkš rzumjevnje. Oređen tp romn vesetog sojeć, tzv.romn struje svjes, tkvu je ehnku uveo u suvremenu prozu, poku-švš trconlnu ehnku prpovjenj zmjent nekom vrstomnlze svjes onosno sržj svjes Pore tog, u prozn knjževn je ko ulz zv. zvnknjževn grđ, j. znanstven, o-zofsk l poltčk rzmrnj, zvještj o stvm ogđjm s.,jer prozn umjeos m šroke mogućnost se koris svm vovmjezčnog zržvnj, ostvljjuć h u onkvom oblku u kkvom suprisutn u proz svkonevnog govor u znnstvenoj proz, jućm smo posebnm rsporeom smislom u okvru cjene ono znčenjekoje prevv njhov osovn smiso.

Uprvo o posljenje njbolje pokzuje je z rzumjevnjesukure proznog knjževnog jel o presune vžnost pronlženjeonh jenstvenh nče prem kojm su sv element proznog jen nek nčn čvrso povezn u zjenčku cjenu. Tkvo načelontegracje, međutm, može se rzbrt tek n temeju nlze općegnčn n koj je ostvren jenstven svjet jel Z rzumjevnjeog nčn, opet, poebno je nlzr kko nvualn svjet je,ko one opće konvencje zržnj koje prpju pojenmproznm vrsm, tek n temelju kojh se može osvrt nvulnorignnos svkog pojenog jel.

208

PROZNE VRSTE

Iako se mnog prozn knjževn je mogu ako svrst u knj-ževne vrse koje prepoznjemo prem nekim krkeristikm u zborueme (npr krimnlstičk romn l povjesn romn), u nčnu kkose tem obrđuje (npr bjk), rznolkos proznh knjževnh je,osunost nekh općh formnh osobn brojnost prijelznh oblk,oblk u kojm se kržju prepleću krkterske mnogh vrs,uvelke otežv očnje rzgrnčenje pojenh proznh vrst njhovoshvćnje unur cjelov sustv svh vrs umječke proze oređenvremenskog rzoblj l knjževnos europskog kutuog krug ucjen. Teškoće u oređvnju pojenh proznh vrs u shvćnju

njhovh osnovnh krkersk prozlze, osm og, z ost so-bone upoebe pojenh nzv proznh vrs, kko u svgšnjemgovoru ko u eorj knjževnos. Tko se npr. nzv »romn«uporebljv ko oznk z jenu pronu knjževnu vrstu (romn zrzlku o novee esej), ko skupno me z čtv nz pojenhvrs povrs romn, o kojh svk m krkeriske zsebneknjževne vrste (npr. pusoovn romn, romn suje svjes, restčkromn). ko se, kođer, u opsu pojenh vrs nerjeko upo-rebljvju nzv koj prpju povjesnom rzmanju knjževnost(npr renesnsn nove, relstčk romn) usporeo s nzvm kojoznčvju zprvo zvnvremenske pove knjževnh jel (nove,bjk), z rzujevnje općh nčn n koje se občno provorzvrstvnje umjetnčke proze z oređvnje pojenh proznhževnh vrst mogu njboje posluži nek opć nel rzvrsvnj

em jenom o tkvh nčel mogu se rzlkov, p jeomčno suprostvt, j e n o s t v n s l o ž e n o b c . enos-

tvnm oblcm, prem nzvu koj je uporjebo njemčk teorečrAnr olles, mogu se, nme, nzv tkve knjževne vrse kojezvoo pripju usmenoj knjževnos, onosno, boje rečeno, usme-nom jezčnom stvrlštvu, tkvom svrštvu u kojem se oglestvrčk moć smog jezk, onosno kzvnj koje obkuje, nes-vjesno zvorno, neke pojve lkove svgnjeg žvot. Tkvjenostvn obc, npr. m, egen l bjk, mogu se uvjetno sup-rostv složenjm tvorevnm umjenčke proze kkve su romn novel om jenostvnos, nrvno, nje nkkv oznk mnjevrijenosti, nego prje oznak z spontanost zvoos akvh oblk,

14 Teorija književnosi 209



oblika koji su zbog tih osobina ipak redovno i nešto jednostavnestrukture od strkture pisanih djela prozne umjetnosti Analizom semoe utvrdi da su jednostavni oblici sastavni dijeovi nogih složenihoblika. Ve oblikovano iskustvo mita, bajke, legende ili zagonetke npr.,nerijetko ulazi u roman, te suprotnost jednostavnih i složenih oblikamože plodonosno poslužiti i u razlikovanju pojedinih vrsta i u analizipojedinih književnih djela. oe valja rei da jednostavne oblikezapravo tek uvjetno možeo smatrati ujetničko prozom Mnogenjihove karakteristike zahtijevale bi da ih ili smatramo poetskimtvorevinama, ili da ih barem izdvojimo iz opreke poze i poezije, jersu oni u bti takve književne vrste tek na temelju kojih su proizašlebrojne suvremene vrste kako poezije tko i proze ednostavni oblicise tako mogu shvatiti i kao pretknjievne vrste (naravno, u smislusuvremenog pojma književnosti), ili kao vrste na razmeđu poezije iproze.

Drugo načelo razvrstavanja proznih književnih djela može se us-postaviti na temelju surotnosti m a l i h i v e l i k i h k n j i ž e v n i h o b l i k a Dužina odnosno katkoa proznog teksta, kao što jeve rečeo povodom poetskih tekstova, nipošto nije neka osobina kojabi pripadal tek vanjskom obliku Opsegom veliko književno djelozahtijeva poseban raspored i uzajamnu povezanost veih dijelova, temukoja se lako ne iscrpljuje, fabulu koja privlači i uspijeva zadžati pažnjučitatelja i sl S drge pak strane, kratkoa traži sažetost u izrazu,poseban način čvrstog vezanja motiva, izuzetnu koncentraciju adetalje, što opet atijeva osobit izbor teme itd. Zato su mnogi teo-retičari književnosti skloni da područje umjetničke proze podijele nadva temeljna tipa: novelu i roman Pri tom novela označuje mali aroman veliki oblik, dok se svko dalje proučavanje osobitosti pojedinihpodvsta novela i romana razmaa u okvir takvih zakona kompozicijekkve izravno nameu dužina i katkoa

Tree načeo razvrstavanja moe se uspostaviti s obzirom na određenu srodnost u izrazu izme umjetničke proze i lozoje odnosnoznanosi Neke prozne vrste približavaju se tako znanosti, ujedinjujuinačela znanstvenog izlaganja s umjetničkim oblikovanjem, dok dugevrste možeo relativno lako odeliti od znanstvenih rasprava Zatobismo na jednu sanu u takvoj podeli mogli staviti vrste koje pipadajupravoj umjetničkoj prozi to su fabule vrste, prije svega novela iroman a na drugu sanu one vrste koje na određeni način stoje na

210

razmeđu umjetničke proze i znanosti, kkve su, npr., esej, putopis ilimemoari Načini komponiranja, tematika i odnos prema stvostipirodno su u tkva dva tipa umjetničk proze dovoljno različiti damožemo uspostaviti posebne zkonitosti oblikovanja u jednom i posebne u drgom slučaju

Osim ovih načela može se uvesti i načelo razlikovanja izmeđuzabavne i ozbine umjetničke proze, o kojem smo govorili povodomnačelnih poblema klasikacije književnosti, ili pk razlikovanje izme-đu usmene i pisane proze. Sva ta načela, međutim, teba shvatiti samokao pomona sredstva u analizi pojedinih književnih proznih vrsta, jernam jedino takva analiza omoguuje da lkše i preglednije shvatimokako se zapravo oblikuju pojedine prozne vrste u složenu sustavunačina i oblika proznog umjetničkog izraavanja, takvog izraavanjakkvom danas prema broju publike i količini proizvodnje pripada prvomjesto među svim grpama ili tipovima književnosti

JEDNOSTAVNI OBLICI

Svi jednostavni oblici mogu se shvatiti kao jezične tvorevine kojezahvaaju, oblikuju i izražavaju određenu životnu pojavu Zbog svoječvrste jezične organizacie i krakterističnih odnosa prema stvosti,oni su prepoznatljivi kao zasebne smislene cjeline bilo u svakodnevnomgovoru, gdje se čuvaju i pojavljuju unutar neprestane stvaralačkedjelatnosti jezika, bilo u književnim djelima, gdje čine elemente slo-ženijih suktura ili se pak javljaju kao poseban način razvijanja onetematike i onih zakona oblikovanja koji su u njima prisutni ve i u

izvoom, spontanom obliku Pojedini jednostavni oblici određuju senajčeše temom, a zatim i ostalim suim osobinama, te odeđenimkarakteističnim stavom prema životu koji u njima dolazi do izražaja.Pi tome je ipak teško postii potpunu suglasnost u razlikovanjupojedinih jednostavnih oblika i u svrstavanju mnogih djela koja po-sjeduju krakteistike nekoliko takvih oblika Teoretičri u jednostavneoblike najčeše ubrajaju sljedee

M i t (prema grčkom myths, govor, jezik, kazivanje, priča) možese shvatiti kao jednostavan oblik o se ima na umu jedan odeđennačin govoog izražavanja mitskog iskustva To e rei da »mit« kaoizraz kojim označujemo poseban način odnosa prema životu i svijetu,

2



takav način koji razlikujemo od filozofije i znanosti npr. ne smijemoez daljnje poistovjetiti s mitom u smislu jednostavno olika odnosnoknjiževne vrste Mit kao književna vrsta označuje takvu jezičnu tvo-revinu koja na temelju mitsko iskustva olikuje određenu pričuredovno vezanu s porijeklom i nastankom svijeta u cjelini ili pojedinipojava osoa ljudski tvorevina ili čitavi nroda. Mit tako na poseannačin nešto ojašnjava. Postavljajući određen sustav odovora na nekaživotno važna pitanja noda i čovječanstva on ujedno otvara i takvapitanja utemeljujući time čitav dalji razvoj svi moući pitanja koječovjek uopće može postaviti i koje postalja u neprestanom pokušajuda na ovaj ili onaj način odredi smisao i sudinu vlastito postojanjau svijetu.

Mitovi o postanku svijeta čovjeka ljudsko društva jezika ili nekipojedinaca kao aljeva eroja i narodni vođa utkani su u kulturusvi noda. Zato iovo proučavanje kao jednostavni olika imadvosk smisao. S jedne sane pojedini mitovi čine izvor za razu-mijevanje cjelovita sustava mitoloije koji je u temelju svake kulturei ez koje nema razumijevanja ni jedne književne pojave a s druestrane mit kao jednostavni olik pripovijedanja kojim se ojašnjavaneko životno važno pitanje čini element koji upotreljava umjetničkaproza u otovo svim svojim vidovima

L e e n d a (od latinsko legenda ono što se ima pročitati štivo;odatle naši stari nazivi za leendu »čtenija« »čtenja« ili »štenja«)srodna je mitu a svoj najčistiji izraz nalazi u opisu života nekočovjeka čiji životni stav i ponašanje čine uzorak jedno tipa ponašanjaodnosno jedno stava prema životu i svijetu Tako su leende unajužem smislu riječi opisi života kršćanski svetaca. Otuda i njiovoime koje izvoo označuje ono što se čitlo u crkvi plkom oosluaU nešto širem smislu o leendama se ovori i kada se misli na sveknjiževne vrste u kojima je zavaćen opis ponašanja neki pojedinacakoji služe kao uzor za određeni način života. To su lasovite leendene samo one koje orađuju živote svetaca (leende o Franji Asiškomo pojedinim apostolima o kršćanskm mučenicima npr.) neo i onekoje preuzimaju iskustvo iz nekršćanski mitoloija (leende o Budiili o rčkim erojima npr) te one koje na posean način orađujupovijesne likove (leende o Aleksandr Velikom ili o Karlu Velikomnpr.) ili pak tipove čija se sudina uzima kao posean primjer izuzeo

212

ljudsko karaktera i izuzetno životno iskustva (leende o Faustu odon Juanu o Tristanu i Izoldi npr)

B a j k a (od laola »ajati « što znači: vračati čarati premaistoznačnom laolu »atati« postoji i danas zastarjeli naziv »atka«)osoita je književna vrsta u kojoj se čudesno i nadnavno prepleće saziljskim na takav način da između prirodno i natprirodno stvoi izmišljeno mouće i nemouće nema pravi suprotnosti Sklo-nošću prema formulaičnom načinu izržavanja te prema ponavljanjimai varijacijama isti motiva ajka se u mnoo čemu priližava poezijia niz njeni ostali stilski osoina kao što su odsutnost psiološkekarakterizace ustaljeni tipovi ponašanja i ustaljeni likovi svojstvo

čudesno da niko ne začuđuje i plaši polost dora i zla te nes-putana moć mašte i želje nad stvošću npr. čini je soo određenomknjiževnom vrstom tj. književnom vrstom s relativno soo utvrdivimkonvencijama izražavanja.

Ćvrste konvencije vrste omoućuju da se na temelju izvornenarodne ajke razvila i umjetnička ajka koju se mnoi autori (C.Andersen O. Wilde u nas I BrlićMažuranić npr) razvili u složeneolike umjetničke proze.

S a a (naziv u nordijsm jezicima označuje naprosto nešto rečenoodnosno ispričano; u nas se upotreljavaju i nazivi » k z « i »predaja«)svojevrsni je olik skandinavske priče o nekom doađaju napose izporodično života. U sai se iznosi neki doađaj sačuvan usmenompredajom odnosno priča se najčešće cjelokupna sudina porodice kojasluži kao primjer porodično života u sklopu života naroda Saa imaviše vrsta npr sae o strim vremenima sae o kraljevima Islandske

sae. Različite su duljine i različita odnosa prema povijesnoj istini aliredovno dosta osoito zajedničko stila određeno prije svea kronološkim kazivanjem doađaja. Namjere da se slijedi tav stil i odnossae prema prošlosti mou se zapaziti i u nekim suvremenijim djelima(npr. Galswory: Saga o Forsyema)

V i c (riječ je preuzeta iz njemačko Wz; upoeljavaju se i nazivi»šala« i »dosjea« ali oni oično imaju i nešto šire značenje) kratkaje jezična tvorevina koja služi izazivanju komično dojma sažetozacrtavši neke situacije doađaje ili karaktere i otkrivši u jezičnomizrazu smom ili u osoinama izrženo suproosti i protuslovlja kojaizazivaju smije. Struktura je viceva često veoma složena U njima se

213



u najvećj mjer iskištavaju dvsmslenst pjedinh riječi i živtnaptuslvlja kjima biluje svagdašnjica a nepsedni kntekst čestima u njihvm aujevanju dlučujuću ulgu

a g n e t k a je pseban blik pstavljanja pitanja na takav načinda se nepsedn navde skrivene nebične ili s psebng aspektaviđene sbine nekg predmeta sbe ili pjave pi čemu se čekujebr jasan i nedvsmislen dgv kji dnsi neku vstu rarješenjaStrutua je agnetke veana s namjeim skivanjem pravg dgvra a njen je prijekl u itskm ispitivanju pripadnsti pjedinihčlanva nekg klektiva deđenim dbnim ili staleškim gpama. aaumijevanje agnetk pebn je pnavati kntekst u kjem se ne

pstavljajup s l v i c a u bliku tvdnje ili upute sažet iražava nekebičn na pvi pgled skivene sbitsti ili aknitsti živtnihpjava ljudskih ili prdnih akna pk načina pnašanja Pslviceimaju najčešće petsku skturu u smislu jeične ganiacije kjase služi svim elementima jeičng iržavanja npr tam ma i sl(usp naš primjer analie pslvice u glavi analii književng djelaali p nekim svjim sbinama ka št su utvđivanje aumskih veai dnsa među stvim pjavama mgu se ubrjit i u pu. Pemanekim sbinama veanim a pjedinačnu sktur ili a vijeme kadasu nastale pslvice se naivaju i aforimi, senenije, maksime,gnome ili krilaie. Pri tm neki teretičai pave deđene alikemeđu tim naivima a dugi ih smatraju raličitim imenima a istuknjiževnu vrstu

NOVELA

Shvatim li nvelu i rman ka malu i veliku prnu vst teškje ralikvati nvelu d nekih jednstavnih blika svrstati neke prjelane književne vste kje p veličini stje imeđu nvele i anate jednnačn dediti rman kji se pjavljuje u niu ranlikih vstai tipva Ipak a književnterjsk maanje prikladn je naive»man« i »nvela« uptrebljavati upav u tm šikm sislu jert mgućuje da se najlakše uče i analiiaju snvne alike unjihvj suktui tm naavn ne biva isključen dalje avrstavanje na pjedine vste nvela i vste mana. A št se pak terminlgije tiče a naku manje prne vste u nas se pred naiva

24

»nvela« uptrebljavaju i naivi »pripvijetka« »prpvijest« »priča«i u nvije vijeme - bg prjevda engeskg naiva hort to -vema čest i »katka piča«. Ti se naivi ne mgu tčn drediti se ijetk uptrebljavaju ka sinnimi Najčešće »pripvijetka« apnekad i »pripvijest« načuje srednju p velčini pnu vst nekuvstu kja bi p dužini bila imeđu mana i nvele a »atka piča«mže biti shvaćena i ka vrsta kraća d nvele Pstje aličitipkušaji da se neki d tih naiva pijene sam na neke strg užeknjiževne vrste da načuju dakle nešt u sslu vrsta (ili pdvrstanvele ali u tm pgledu nema među teretčrima veće suglasnstipa se u analii atke pne vrste mam adžat sam na pćem

naivu »nvela«.N v e l a (naiv stvren vjerjatn pema latinskm novellunv a raliku d jednstavnih blika ka igađen književni blikafimia se u enesansi iak se u njenm temelju acel mgu učitdređene nake usmeng pripvijedanja Ibr je teme u nvelislbdan Širkim pdčjem udskih sudbina karaktera dgađajadživljaja pjedinih sba i apažanja živtnim pjavama kisti sena ka građm kju međutim bg kratkće u ilaganju mrabaditi na sbit način Kncentacija pažnje sažetst i animljivstispipvijedang ma bit u nveli u prvm planu kak bi se uspistvariti djam jedinstvene cjelvitsti bg tga nvela edvnpčinje sažetim inšenjem sbina lika ili dgađaja kji će se brađivat na tkav način da t u čitatelja iaiva nek čekivanje Tknp nvela Gttieda Benna Mozak pčinje na taj način št se uneklik ptea crtava uvdna situacija i nanačuju ne sbineglavng junaka kje su važne a pisane dgađaje

»Rnne mladi liječnik kji je mng secia vi se JužnmNjemačkm pema Sjeve Psljednje mjesece pve je bespslen;anije je bi dvije gdine namješten u patlškm institutu. T načida je k dvije tisuće leševa nepsredn pšl k njegve ruke i

t ga je na čudan nebjašnjiv način iscpil«Prijevd B. Ppvića

S bim na ptrebu da se kratk i sažet pripvijedanje na nekinačin »atvr« kak bi se pstiga djam cjelvitsti i kak bi seispunil čekivanje čitatelja dnsn pstga djam da je upravdvljn n št je ečen i d a je ečen uprav tlik klik je

215



potbno ć nva občno zavšava s poentom tj. s nag stcanj nčga što j osobto važno za ono što nova obađuj. akvas ponta postž nag uvođnj nočkvanog događaja obata uadnj l pak odđn stsk fkta. ako sponuta Bnnovanova zavšava jča adog jčnka koj gub azu opsjdnutsupotnošću zđu ozgovn tva koju j tako čsto džao uukaa pko scanja tajn žvota šjnja koja j u toj tvasadžana. su jč svojo odđno nsuvslošću potskzaaho u jakoj supotnost pa o opsno pozačnotonu počtka novl

»Što j dakl s ozgo? a sa uvjk hto uztjt kao nka ptca

z klanca! Da jdno sada opt žv van u jasnoć sjaju kstaa.Pa o v sad osobodt put ja ću opt poltjt bo satako uoan na ka d ovaj hod s oj pav ač dosada u podnvn pono svjta u azvanaa uga u aspsnućčla spal za sljpog oka «

Nova j od nsans do danas pošla azvoj u skadu s azvojcjokupn knjžvnost Boccaccova zbka Demen (348-53) baj ostaa uzo za jdan tp nov koja zanjv događaj usnopdajo vć oblkovanu gađu vtuozno obađuj u sažtoj stlskdotjano obku. oantza nastoj novlu povzat s bajko aalstčk ojntan novlst np. Guy d Maupassant tž da zdtaja svakodnvc zvuku što jač doja Pshološku podubljnost nzstanj na osobtoj atosf azvja u novl osobto A. P. Ćhova od novlst vo osobt stlsk fkt upotbu aznolkh čsto sasv osobth thnka ppovjdanja.

hvatskoj knjžvnost novla najpj nastoj pvuć pažnjučtatlja znošnj nobčnh događaja z naconan pošost Kaozgađn ujtnčk vjdan knjžvn oblk posbno j njguju nogppovjdač poh aza (Đask Kozaac Novl takođ zuztnupažnju poklanjaju nk auto poh hvatsk od (Matoš Šunovć kao nz suvnh psaca (Klža Mankovć Kalb BožćŠoljan.

Mnog s novl povzuju u ckus to najčšć na taj načn štojdna okvna novla objašnjava povzanost ostah (tako u zbcnova bajk Tsuću edna noć nova o Šhzad koja pčanjodlaž zvšnj stn psud suž kao onaj okv u koj uaz sv

26

osta novl l pak tako što uzajanu vzu pojdnh novla čnjdan lk st ppovjdač koj s pojavljuj u sv novlaa (npnovl o dogodovštnaa Ptc Kpuha. Na tlju takvh pja stvon j poja okvirene novele, odnosno okvirene pripovijesti koj s označava obuhvaćanj nkog nza gup novlajdno vš okvh novla. akav postupak nk totč sataju jdn od zvoh postupaka u kopozcj ujtnčk poz.Kada s opt novl čvšć vzuju đusobno (np. tako što s unja postupno zahvaća obađuj cjovta sudbna nkog kaaktacklus nova paz u oan. o j potako nk totča knjžvnost na zaključak da oan nastaj povzvanj nova. aj jzakjučak đut opavdan sao utoko ukoko s u nogslučajva zasta ož pokazat kako povzvanj novla nastajnov knjžvn oblk oan Povjsn nastanak oana njgovaposbna ujtnčka suktua pak s n ogu zvst z novla nova oan nasta su uspodo njhova j ovsnost obosana. Ako snog oan ogu lakš shvatt ao u vdu povzvanja novla azvoj novl u nogo ču j uvjtovan azvoj oana tnajpopuj nsunjvo najutjcajnj knjžvn vst našg vna.

OMAN

I »oan označavao j pvotno svak sps psan na oanskojzku (u sslu pučkog jzka za azku od latnskog. Pojkooana nj dovoljno objašnjno. Nk ga totča zvod z hl

nstčkh poznh knjžvnh djla koja obađvahu ljubavnu poblatku nk z sdnjovjkovnog tzv viteškog romana (u kojsu s opsval dožvljaj vtzova z pikarskog romana (u kojs opsvahu dožvjaj ca posbnog ka pobsvjta ugusuzadok nk ukazuju na vzu zđu oana lozofj t vć Patonovupču o Atantd sataju pv oano u uopskoj knjžvnost .Bz obza na ta nsaganja koja su zutat azlčtog shvaćanja oanakao knjžvn vst pvladava šljnj da j oan u pavo ssujč tvovna novog vjka da s u nju javja nov odnos pažvotu svjtu takav odnos kakav s u povjst ljudskog duha pojavjuj s nsanso.

27



Usporemo roman s epom takav novovjekovn karakter romanapostaje mnogo jasnj. Prema ormuačnost sthovana zraza tra-conazmu u obra u shvaćanju kva te općem nteresu za pojavežvta koje su općenaronog značenja povjesne vrjenost romanje sobonj u zrazu kompozcj skon krtčkom onosu prematracj oenut prema pojencu njegovoj osobnoj subn. Takvausporeba navo njemačkog teoretčara Woganga Kaysera o tvrnjea je roman »pra o prvatnom čovjeku u prvatnom tonu ok se epoređuje onosom prema javnost.

Osobtost romana međutm ne smjemo promatrat samo u onosuprema epu nego u onosu prema cjeokupnoj knjževnoj acj u kojoj

se roman pojavjuje kao nosac novh umjetnčkh srestava ob-kovanja novh shvaćanja čovjeka svjeta Tako prv roman zuzetnevrjenost u europskoj knjževnost Cervantesov Don Quote ( 1605165) već uveke otkrva sve one oke koje će roman ouše uraznm pravcma razvjat njegovat sve o našh ana U Don Quoteu name junak nje jenoznačno oređen heroj nego protusovan pshoošk sožen karakter prkazan u svom razvoju u svom sukobusa svjetom. Tragčna je večna junaka tako u nesporazumu (onQujote s a žv u rugom vremenu nego što stvo žv) a cjenaromana zahvaća šrok totaltet rštvenog žvota prkazan bez mtskepozane koja b neumtno uvjetovaa juske subne. Don Qujote jeujeno osamjen pojenac pojenac koj je smješan uzvšenstoobno a njegove osobne oaze o zražaja prje svega u suprotnostma prema rgm karakterma osobto prema njegovu pratocuSanchu Panz što omogućuje proubjenu pshoošku anazu. Fabuaje pr tome neraskvo vezana s karaerzacjom a čtavo jeo posže

zuzetan uspjeh ko svh sojeva pubke zbog mogućnost razum-jevanja tumačea na vše razna takvh razna o kojh svaka zao-vojava jean tp zanteresranost (komčne zgoe Vteza tužna kasmješne su zanmjve sme po seb jer zazvaju eju a se v štoje aje bo Vtez njegov perjank ujeno su smbo razčthjuskh tpova razčth staleža on Qujote utjeovjuje sukob easa zbjom t.)

Šroke mogućnost koje u seb nos proza kao načn zražavanjasoboa u kompozcj mogućnost uvođenja neknjevne građe tekrtčk onos prema tracj ove su o toga a se roman razvjanakon Don Quotea u raznm pravcma osvajajuć smpatje pubke

28

opće prznanje u svjetu knjževnost na razčte načne al zvansvake sunje zuzetno uspješno. Povjest romana zbog toga je teškozacrtat u nepreknoj crt a se nek roman kao međaš u razvojuromna ne mogu moć. Tako Robinon (1 19 ) Danea Dea stvaračtavu jenu acju posebnh pustoovnh romana Steeov TistmShandy ( 176067) otvara nove vrozne mogućnost u soženom kom-ponranju koje namjeo zavrava čtateja Goetheov Wilhelm Meiste(182 1829) uzorak je tzv ogojnoobrazovnog romana roman Honora e Bazaca skupjen u ckus po nazvom Luds komedia(82942) pothvat su bez premca u pokušaju a se ostvar najšramoguća ska rštvenog žvota a reastčk roman kao Faubertova

Gospođa Boa (857) Tostojev Rat i mi (186469) Bća Kamaoi (87080) Dostojevskog npr. još su uvjek prmjer najvećhostgnuća u porčju tzv. reastčkog romana.

Oređen rask s tracjom reastčkog romana u razvoju roman-sjerske umjetnost čne roman Franza Kake (Poces 19145 ob-javjen 1925 Doac 922 objavjen 1926) ckus Marcea ProustaU taganu a igublenim emenom ( 19128) Uliks (1922) JamesaJoycea Ta reprezentatvna jea moee proze rše mnoge ustajenekonvencje obkovanja veke prozne vrste otvaraju nove načneumjetnčkog proznog zražavanja prkane a se ostvare snažneumjetnčke »ske suvremene u mnogo čeu ezorjentrane cv-zacje. Roman otaa na nove načne pokušava obuhvatt zrazt svusoženost suvremenog ruštvenog žvota sukobe pojenca rštvapshčke krze karaktera uvjetovane nagm promjenama u načnurštvenog vota novu fozosku probematku otvorenu proorommoee znanost u sve sere juske jeatnost Eement Kana

»znenađenja koje nkog ne znenađuje oyceove »strje svjest Proustova »zbrušenog sta kojm se ožvjava vastta prošost spre-peću se u moem romanma s eementma traconane naracje s eementma znanstvenog onosno flozoskog zraavanja najčešćeu nerazučvu spetu organzranom sključvo nvuanom stvaraač-kom moć pojenh autora Nek o njh pak ugavnom nastojeobkovat roman kao nepreknut nz asocjacja jene nekokoosoba (V Woo: Gospođa Dalloway 1925 W. Faulkner: Kik i bes1929 H. Broch: Vegilea smt 1945) Drg opet teže sobonjemubokom prožmanju traconane romansjerske tehnke sa znan-stvenom ozoskom probematkom (J.P. Se: Mučnina 98

29



Mann Doktor austus 947) , dok neki osaj više vjei radicijirealisičkog romana svajajći ipak neka sredsva i eme modeeproze (M Šolohov Tihi Don 192840 B Paseak: Doktor Živago957) ili pak kombiniraj elemene realisičke proze fanasike iposebne vrse alegorije koja se ne može jednoznačno odred G Grass:

Limeni buban 1959 M Blgakov Mastor i Margarita 1966-67napisan ideseih godina)

S obzirom na iznimn poplos i vrijednos romana razvojsvih eropskh književnos prono je da roman ima velk log i hrvaskoj književnosi Izgrađen mjenički oblik posiže on već devenaesom soljeć a njegj ga posebno Ags Šenoa i AneKovačić U dvadeseom soljeć on zazima izzeno mjeso opsmnogih aora kao Miroslava Krleže Mirka Božića Ranka Marnkovića Ivana Aralice Pavla Pavličića i mnogih drgih

Raznovrsnos romana dovodi mnoge eorečare do zakljčka kakose roman zapravo opće ne može odredi kao posebna književna vrsa

U akvom zakljčk ima ponešo isine premda ne eba zaboraviikako roman i pored sve raznolikosi i pored razvoja mnogim pravcima ipak ima nekoj mjer jedinsven sdbin kao velika vrsamjeničke proze Teškoće pak vrđivanj onih konvencija književnom izražavanj koje zapravo određj pojedine književne vrsena podrčj romana jednosavno se mog svladai ako prihvaimo dase brojne podvrse romana pojavljj zapravo kao književne vrse eda analiza akvih vrsa romana može izbjeći on neodređenos kojlako zapada eorija književnosi kada govor općenio o roman

VRSTE I TIPVI RMANA

Nijedna klasikacija romana ne zadovoljava sasvim poreb da sepojedine vrse ili povi romana opiš i objasne kao književne vrse sasogo određenim binim osobinama Razlog je ome kako spomanaovorenos romana ako i eškoće svakog pokšaja da se vrdi samojedno jedino načelo prema kojem bi bilo mogće razvrsai glavnomsve posojeće romane i odredii njihove bine osobine Zao eorjaknjiževnosi na današnjem spnj razvoja mora prizna da posoji višemogćih načina klasifikacije romana i da svaki od njih zahvaća samoneke ipove ili neke vrse e ako poiva ek dio podrčja romana

220

Ipak o porebi i korisnos klasikacije romana nema nikakve smnjena s jedne sane omogćje lakše razijevanje cjelokpnog ssavamjeničke proze ssava kojem se pojedine vrse romana javljajkao relaivno čvrso određene zasebne književne vrse a s drge sraneolakšava načeln analiz romana kao velike prozne vrse akve vrsekoja svoj konkreni oblik dobiva niz pojedinačnih osvarenja narkojih prrodno posoje velike međsobne sličnosi kao i znane razlke

Najsarja i najpoznaja klasikacija romana je e m a s k a klasikacija Prema oj klasikaciji kao vrse romana najčešće se spominjdruštveni, porodični, psihološki, povijesni, pustolovni, ljubavni,viteški, pikarski i kriminalistički roman Takva je klasikacija neodređena: ona se s jedne srane može proširvai nedogled (zašo da nedodamo psihijajski bolničk živoinjski i s) a s drge srane brojniromani isim pravom mog pripadai više skpina (npr Braa aamazovi mog se svrsa dršveni porodčni psihološk lozofski kmnalisčki roman) Ipak i emaska klasikacija može pojednimslčajevima bii korisna posebno onda kada se oko izbora eme svai niz konvencionalnih pospaka njenom oblikovanj pa emomodređen naziv za vrs romana dobiva i šire oblikovno značenje (akavje slčaj npr s kriinalisičkim romanom)

Drgi je način klasikacije romana vezan sa s a v o m a o r ai o p ć i m o n o m romana U om smisl najčešće se govor osentimentalnom humorističkom, satiričkom, didaktičkom i tendenionom roman Premda o razvrsavanje zacijelo ima smislanar nekih pojednačnih analiza lako je očii da navedene kaegorjene prpadaj pravo roman nego se mog primjenii na sva književnadjela e akva klasikacija nije klasikacija romana nego način kla

sikacije književnosi cjeliniZa razlik od akvih pokšaja razvrsavanja posojećih romanarazličie ipologije romana pokšavaj vrdii neke emeljne ipovekoji se mog razabrai način komponranja ili nekim drgim elemenima skre romana Tako Wolfgang Kayser predlaže ipologij romana prema vladajćim č i m b e n i c i m a i n e g r a c i j es v i h e l e m e n a a pojedinog romana n drži da svaki romankao i svako epsko djelo govori o nekom zbivanj koje se događa nanekom prosor i kojem sdjelj određeni likovi Tako razlikjeroman bivaa kojem opisano zbivanje jedinjje sve ono šo roman oađje (većina krinasčkih i psolovnh romana npr) zam

221



roman lika u kojem jedan l nekoko uzajamno povezanh lkovadomnra strukturom romana, ostvarujuć jednstvo svh ostalh elemenata u mau (npr Don Quiot Gospo Bova ovtak FilipaLatinovicza te roman prostora u kojem nek magn l stvprostor čn btnu vezu zmeđu svega onog što roman opsuje (Andrćeva Na Drini ćupria Zoln Trbuh ariza

Rusk formalst pokuša su opet razvrstat romane prema n a č n m a z g r a d n j e s ž e a, smatrajuć da postoje i temejnatpa na koja se novele kao djelov romana povezuju lančan l stupevit roman prstenasti roman paralelni roman U prvom tpuroman se zgrađuje na taj načn što se novee kao djelov romananadovezuju jedna na dugu, s tme što je završetak svake novee ujednopočetak duće ovezvanje se postže razčtm stlskim sredstvma, kaošto su npr odaganje stvog završetka, prvdn l lažn završetak s.(takv su najčešće pustoovn roman) U prstenastom tpu jedna okvanovela obuhvaća sve ostale poput prstena na taj načn što nek događaj(npr. okada u romanu Jules Veea ut oko ml u 8 dana omogu-ćuje onaj okvr unuta kojeg se zatm priča čtav roman araeln romangrađen je tako što se nekoko fabulh nzova razvja usporedo (nprjubav Levna Kt te Ane Vronskog u Tostojevoj Ani Karnino.

ostoje mnog drg pokušaj da se roman klascraju s obzromna ' o d n o s p r p o v j e d a č a p r e m a p r č Tako npr. aus-trjsk teoretča Franz Stanzel razkuje i tpa autorski roman ukojem je prpovjedač najblž auto prča prču sa stajašta koje jeu neku ruku na pragu romana zatm jaroman« u kojem je jedan odlkova prpovjedač, te personalni roman u kojem kao pripovjedačnastupaju sključvo pojedn lkov u romanu Za primjer prvog tpa

možemo navest Stendhaov romanCrno i co

za drg tpDmon

Dostojevskog, a za eć tp Faulknerov Krik i bisKada je rječ o takvm tpoogjama romana, ne sme se, naravno,

mslt da tpove romana treba tako shvatti kao da se većna napsanhromana mora bezuvjetno svrstat upravo u ovaj l onaj tp. Ne samoda postoje brojn mješovt tpov, ne samo da postoje brojna djela ojazapravo zravno ne prpadaju nedno tpu, nego sama vrjednosttpoogje nje u tome da se sljučvo bez ostatka razvrstaju postojeadjea Vrijednost je tpoogje romana u tome što ona omogućujeshvaćanje nekh temeljnh načea prema kojma se oblkuju roman, atek se određen tpov, npr roman lka, mogu shvatit kao zasebne

222

vrste romana Najvažnje je pr tome sljedeće tpogja romana ebaolakšat anazu pojednih romana, jer na temelju poznavanja tpovaromana možemo akše utvrdt konvencje unutar kojh se ostvarjesvak roman odnos koj prema tm konvencjama zauzma svakoojedno djelo Načea ntegracje, načn zgradnje sžea gledštapripovjedača to mogu u mnogo čemu pomoć u analz pojednhromana

Osm navedenh mogućnosti kaskacje valja spomenut da se ustudju romana, osobto u studju povesnog razvoja romana, upot-rebljavaju nazv za neke vrste l tpove romana koj su ugavnomnastal na osnov karterizacje romana prema p o j e d n m e p o

h a m a k n j ž e v n o s t Tako se realistčki roman može su-protstavt modeom romanu, jer se u omanu epohe reazma razvonz konvencja prkazvanja koje reastčk roman upoebljava do temjere da ga se može shvatt kao poseban tp vsta romana. Rea-stčk roman, name, karakterzra čvrsta fabula, pshološka analzakaratera, nastojanje da se sljed prrodn tjek zbvanja da se aei njhov postupc tumače prije svega uzročnoposjedčnm odnosmazmeđu stvar pojava, te reatvna pouzdanost pripovjedača. Modese roman može shvatit kao svjesno namjeo odustajanje od onhkonvencja koje karterizraju reastčk oman. Na sčan načn govorise o već spomenutom romanu struje svijesti kao o posebnom tpuromana te o romanueseju, tj. takvom romanu u koj zravno ulazznanstvena probematka, koj se komponra prema načelma logčkog razvjanja pojednh ms Strktura tog romana, međutm, bvajasnja tek ako mamo na umu suprotnost zmeđu knjževnoumjetnčke znanstvene proze, te prijeazne oblke koj također omogućuju

uvd u jednu moguću klasfkacju umjetnčke proze

KNJIŽEVNOZNANSTVENE VRSTE I UBLICISTIKA

Odnos umjetnčke proze prema znanstvenoj proz važan je za teorjuknjževnost kako zbog porjeka umjetnčke poze u poznm oblcmaknjževnog zražavanja onog vremena koje još nje poznavao znanostu današnjem smslu rječ, tako zbog suvreenog prodora znanost znanstvenog načna zražavanja u sve obast judskog žvota sve

223



načine izražavanja. Osim toga, sogu granicu između znanstvenih djelai djela umjetničke proze zapravo je nemoguće povući Brojna znanstvena djela mogu se čitati i kao umjetnička djela i obuto, jer samou određenom broju slučajeva, i tek u nekim književnim epohama,možemo utvrditi nesumnjive karakteristke znanstvenog ili nesumnjivekarkterstike umjetničkog načina izražavanja Drge epohe, kao štoje npr naša, velkim dijelom teže izrazu koji ujedinjuje, ili br pokušavaujediniti, znanost i književnost, odnosno neke vidove znanosti i nekeknjiževne vrste Tako sustav suvremenih proznih vrsta ne možemo nizamisliti ako osim jednostavnih oblika, te romana i novele, ne uzmemou obzir i one prozne vrste koje se konstituiraju u nekoj vrsti prjelazaprema znanstvenim djelima, i to prje svega prema djelima koja pri

padaju ozoji, psihologiji, povijesti, etnograji i antropologiji, a unekim slučajevima i drgim posebnim znanostima Ti prijelazni književno-znanstveni oblici, odnosno vrste, to su važniji za analizu umjetničke proze što više imamo na umu osobitosti modee proze u kojojnerijetko dolazi do izravnog uvođenja znanstvene građe u roman i dopokušaja, s drge strane, da se književnoumjetničko iskustvo iskoristii za lozofske i za znanstvene svrhe

Od književno znanstvenih vrsta danas je najvažniji e s e j (premaancuskom essa pokušaj) o g l e d Esej je, nime, takva književnavrsta u kojoj biva ujedinjena znanstvena namjera u obradi određenogživotnog ili znanstvenog pitanja s težnjom da se ta obrada ostvar naumjetničk konkretan, živ, uvjerljiv i stlski dotjeran način, takav načinu kojem dolaze do izražaja i sposobnosti pisca da ostvar umjetničkedojmove. Esej je kao poseban književni oblik odnosno kao književnuvrstu stvorio ancusk lozof i književnik Michel de Montaigne (533-592) iako se porijeklo takvog načina pisanja može naći i kod nekih

grčkh i rmskh autora Za uspjeh te vrste već u renesansi ima naročithzasluga također engleski lozof Francis Bacon (56626) Esej seposebno njeguje u engleskoj književnosti osamnaestog stoljeća Udevetnastom stoljeću on se sve više šir i postaje prkladna vrsta ukojoj se govori pretežno o književnim pitanjima, da bi u dvadesetomstoljeću postao omiljena književna vrsta u kojoj su se okušali mnogiknjiževnici i ozo našeg vremena. Tematsko podrčje eseja ostaloje veoma široko, ali se najpoznatiji suvremeni eseji ipak bave pitanjimaanalize pojedinih književnih i umjetničkih djela, te pitanjima analizeodređenih životnih pojava zapaženih upravo preko načina kako su t

224

pojave prkazane u mjeičkm djelima Tako j esej danas najčšćioblik tzv književnosti o književnosti, tj književne krtke koja odnosprema jiževnom djelu i vrdovanje književnh dea, odosno čitvhepoha književnosti, izgrađje prije svega na aniz vlasttog doživljaaili na određenim aspektma djela koji autora esea posebno zanmaju.

Kada uetnička obrada na neki način potpno nadvlada znanstenenamjere, esej prelazi u roman, odnosno određeni tip nefabulaogromana, tzv. roman-esej. A kada znanstvena vrjednost prevlada nadumjetničkm oblikovanjem, javljaju se znanstveni prozni oblii kao štosu stda ili traktat, oblici koji, doduše, ne prpadaju umjetničkoprozi, ali ih valja u analizi proznh djela imati na umu s obzirom naspomenutu težnju našeg doba za jednstvom umjetičkog i znanstvenogodnosno lozofskog izražavanja

B i o g r a f i j a, opet, m e m o a r i odnosno u s p o m e n e, ted n e v n i k takve su književne vrste koje ujednjuju povijesnoznanstveni interes s umjetničkm oblkovanjem U njima može bit istaknutapoeba da se izraze i opišu kako drštvena, politčka, umjetnička iliznanstvena djelatnost pojedinaca, tako i njihova razmšljanja odnosnodogađaji u kojima sudjelovahu, uglavnom na načine koji vriraju odtežnje za umjetničkm dojmom do želje da se točnije razjasne određenipovijesni događaji

Među takvim književnoznanstvenim vrstama od posebne je važnosti također p u t o i s Putopis može biti naprosto doprnos geograji ili etnograji, ali on predstavlja također osobitu književnu vrstuu kojoj je putovanje i opis proputovanih predjela ili zemalja povod zašre umjetničko oblkovanje zapažanja, dojmova i razmšljanja o svemuonom što putopisca zaokuplja tjekom putovanja Nerjetko se tako

putopis prbližava eseju ili pak romanu u kojem je fabula organizranakao slijed događaja koji se zbivaju tekom putovanja nekog lika iliskupine likova

Te vrste, zajedno s esejom, uključuju se često i u pojam p u b l i c i s t i k e, kako je već objašnjeno u poglavlju o književnim rodovima, osobito ko su pisane na relativno jednostavan, lak i prstpačn način, s pretežnom namjenom da zabave i pouče šroke slojevečitatelja U užem smslu, međutm, publcistkom se nzivaju književnadjela kojih je postanak i razvoj vezan sa sve većom ulogom novina ujavnom i kultom životu

5 eora knževnot 225



U okvir novinstva razviše se tako i pojedine književne vrste, odkojih s najvažnije f e j t o n p o d i s t a k i r e p o r t a ž aU fejton se na živ i popan način obraj pitanja mjenosti,znanosi i ozoje, te pitanja koja s trentno od općeg drštvenogznačenja U okvr novinskog fejtona razvio se i poseban tip zabavnogromana, roman-feton s zbdjivom tematikom i osobitom kompozicijom podreenom izaženj nastavcima Reportaža opet izvještavao nekom doživjaj, dogaaj, drštvenoj djeaosti ii prirodnoj pojavina način koji se može većoj ii manjoj mjeri pbižiti mjeničkomnačin izaganja, jer pisac reporaže, reporter, izaže i vastiti pogedna predmet rertaže, koristeći se vastitim dojmovima i živoim iskstvima

ejton i reportaža jedinjj, ii barem mog nekim sčajevimajediniti, istinitost i vjerodostojnost zapisa o pojedinim jdima ipojavama, osobito o aktanim zbivanjima i jdima za koje se javnostposebno zanima, s mjetničkim interesom da se iza proaznosti pojavai kratkoajnog efekta izvještavanja prodre do one srži pojava koja ihčini važnim za oejdsko iskstvo života i svijeta Njihova je važnost,osim toga, i tome što neki tipovi modee proze izričito teže tzvreportažnom sti, tj sti izvještavanja o nekom dogaaj na načinkao da se žei jedino i iskjčivo točno i pozdano izvijestiti o stvarnosti

226

8 DRAMA

DRAMA I KZLIŠE

Naziv d r a m a (prema grčkom drm radnja) poebjava se koza oznak veike skpine kjiževnih djea odnosno književnog roda(»dramska književnost« ii »dramatika« za razik od epike i irike)tako i za oznak jedne dramske vrste ntar dramske književnosti(drama se tada razikje od tragedije i komedije) Upoeba tog nazivaveike ovisi o shvaćanj prirode književnih vrsta Kako je već objaš

njeno pogavj o kasikaciji književnosti, pojmom drame mi ćemose sžiti najširem smis: zajednikim imenom »drama« nazivamoknjiževne tekstove osobite vrste, takve tekstove koji s izravno iiposredno namijenjeni izvedbi na pozoii

Takoer je već napoento da odnos dramskog književnog djea ikazaišne predstav ne treba shvatiti sviše krto, tj smis izravnei potpne ovisnosti teksta o predstai i obto, predstave o tekstDrasko je književno djeo, dodše, vek nekom odnos preaizvdbi na pozoici, ai se njegova vrijednost, recimo prije sega, neiscjje kazaišnoj predstavi Ono se može čitati ii sšati kao iokoje književno djeo, kao ep, roman ii irska pjesma npr Mnoga

227



vrijedna aska kniževna djela teško je, ii čak nemguće, izvestina pozoii zog tzv. ehničih razga, tj. zičkih zaknitosti kojeora štivati izvedba, do ih deo ože zaeariti. S drge strane,t, nogi ipovi kazaišnih pedstava ne oraj odčno ovisiti ovrijednsti književng teksta na tee kjeg se izodi pedstava.raski tekstovi, naie, ppadaj jednoj enosti, jetnosti riječidnosn književnos, a k a z a l i š t e odnsno t e a t a r (prea čk thatron gedaište) dga je vrsta jetns, oso reztatzajedničkog deovanja nekoik etnosti: njiževnsti, ge, ikovih jetnosti, pantoie, pesa i gazbe. Sožen odnos drae ikazaišta zato je prvi prbe s koji se ssreće kako t e a t r o - g i j a, znanost o kazaišt, tak i onaj dio teorije književnsti kojise bavi pročavanje draskih tekstova kao osobih književnih vrsta.

U teoiji književnsti postje, najopćenitije rečeno, dva sprotnastajaišta odnos draske književnosti i kazaišta. Prea prvodraatičnost je posena kvaiteta nekih književnih tekstova. Nastajekao kniževni izraz dređenih živtnih sitacija kojia se nagašenopojavje skob sprotstavjenih htijenja i išljenja, izazivajći napetost koja raste i težnj da se skob na bio koji način razrieši. raskaknjiževna djea, pea to išjenj, čine tkav tip književnih djeakoji najboe obikj draatičnost života, a njihova pikadnost zaizvođenje na pozici tek je reztat činjenice št kazaišna predstavaraspoaže sredstvia koja još više oživjj i tako potenciraj djaobikovane draaičnosti pojedinh životnih situacija. Draatičnost se,eti, prea takvi shvaćanjia, izazito javja i roania ii nveaa npr. draski tekstovi sa s ogćnost ii doneketipičan nin izražaanja daatičnosti Izva daatičnost saase okvir takvih stavova nek rk vjetje sceničnost, tj.rikadnost prikazivanja amskih tekstva na scni, a ne but.

Prea drg stajaišt sv osobine drasih tekstva rztat sknjiževng stvaranja naiejenog izvođenj na sceni. raatičnostka posebna kaiteta nekh tekstova roizazi, prea toe, iz poebasenskog ivođenja. Tehni pisana draskih tekstova, saa to,ne može odvoiti d zahtjeva kje postavja činjenice što draskitekst izgovaraj gci na nekak uređenj pozici Draska književnost, prea takvi mišjenjia, potpno zavisi d izvedbe napooici, i jedin onaj obk koji draski pisa daje svo knjževnodje da bi se ono ogo izvsti na pozoici pravi je bik koji

228

karakterizira dr kao posebn skpin književnih djea. O draatičnsti roa ii novela npr. ože govriti tek prenesenoss, naie to sis što se određene književne konvencie, kojesvaja pisanje za scen, nekoj jeri og koristiti i djeia kojanis naijenjena scensko izvođenj.

Iak se na prvi poged potpno iskjčj, oba va stajaišta ogse nekoj jeri zeti obzir teoriji književnosti, jer bitne njihoverazike proizaze iz načina na koji se prispa draatici, odnosno izrazika pitanjia koja žee postaviti Prvo od njih povezje probeatik drae s zofski pitanjia o biti drae i teaa, s pitanjia koja se navećoj jeri tič zapravo estetike odnosno ozojejetnosti. rgo pak razatra dra kao način književng obi

kovnja ređenog broja po neče sičnih tekstova. Ono ostaje sogo kviria anaize načina na koji se bikj pojedine književne vrste,a to je okvir sceničnost nesnjiv ona osobina kja najvećojjeri razikje draske tekstove od tekstova drgih veikih skpinaknjiževnih djea

Osi toga, bez obzira kako tačii izv draatičnost i dnsdrae prea život, zajana ovisnost raskih tekstova i kazaišnihpredstava najanj je rk toika da bez njene anaize ne žeoopće govoriti o toe što se ože shvatiti kao zajedništvo svih draskih tekstova Odnos draske književnsti i kazaišne jetnosti takoponovn pozrava da se književnost ni s tog stajaišta ne žerazaa iskjčivo ntar anaize saih tekstova Sktra draskihdjea ože biti jasna tek ako se dovede odnos s kazaišno predstavo, a to znači kako eba prije svega pozoriti na dređene bitneeeente kazaišne predstave.

KALŠNA PRSTAVA

U najšire sis riječi kazaišna predstava je svaka radnja kojgci izvode s određen svrho pred gedatejia. Proetna nesreća na cesti tk nije predstava, ez bzira na gedateje koji čestookržj jesto događaja Ona, naie, nije izvedena sa svrho danešto predstavja, niti je gci izvode, jer gci ne sij biti izravničesnici zbivanja, nego predstavjači odnosno tači osoba koje nisistovjetne s njihovi vastiti osobaa. Na sičan način kazaišn

229



predstavu možemo razlikovati i od obreda, mada se u obredu, premamišljenjima nogih teoretičara kazališta, nalaze izvori i temelji kazališne umjetnost. U magijskim ili religioznim obredima, naime, izvođačinisu u pravom smislu riječi glumci odnosno predstavljači, nego suučesnici u zbivanju kojemu se pridaje poseban ssao (npr. djelovanjena prodne pojave, išćenje grieha i slično). O b r e d r i t u a l(prema latinskom ritus obred) zato u pravom smislu riječi n poznajepubliku, nego samo aktivne i pasivne učesnike. Kazališna predstava,meutim, zhtijeva g l u m c e odnosno predstavljače, neki p r o s t o rna kojem se izvodi igra, odnos no ono što se predstavlja, i p u b l i k ukoja prati predstavu, sudjelujući tako u njenoj izvedbi na osobit način,na takav način koji nije ni neposredno sudjelovanje, niti pak potpunopasivno, nezainteresirano promatranje.

Kazališna predstava ne mora se, dakle, nužno zasnivati na nekomknjiževnom tekstu koji glumci gvore i koji određuje pravac radnje,njene etape te broj i osobine uoga koje glumci predstavljaju. Glumcine moraju uopće govoriti (npr. u baletu), a mogu u nekom oviruslobodno izvoditi radnje koje im se čine prikladnim, ili pak govoritišto im u okvir zadane opće teme padne na pamet (tzv. improvizacije).Mogu, nadalje, prikazivati vještine (npr. u cirkuskoj predstavi) ili pkmogu pokušati prema rekciji publike izvesti nešto što nastaje upravou odnosu njih kao glumaca i pojedinaca iz publike. Ipak, za razmaanjeodnosa dramskog djela i kazališne predstave u okviru teorije književnosti bitan je samo onaj tip kazališne predstave u kojem se predstavaostvarje na temelju nekog književnog teksta, tj. u kojem neki tekstsluži kao bitna osnovica za realizaciju predstave. A upravo takav tippredstave ujedno preteže do najnovijeg vremena u tradiciji kazalištaeuropskoga kultuog krga.

Kko se, dakle, za teoriju književnosti vžan tip kazalšne predstavestvaruje na temelju književnog teksta, za razumijevanje strukturedramske književnosti od odlučujućeg je značenja i sm proces preobrazbe teksta u predstavu, odnosno okvii načini i sredstva kazališneizvedbe dramskog književnog djela U tom smislu od najveće jevažnosti zadaća r e d a t e l j a odnosno r e ž i s e r a Kako dramsitkt m v avd t glum gv, i tk kv djkrakteristike likova i prostora na kojem se radnja zbiva, redatelj ebaodlučiti kojim će glumcima dati pojedine uloge, na koji će se načinzapravo prikaza radnja i kako će se na temelju napisanog teksta doista

230

ostvari živi govor. Redatelj tko izgrađuje vlastitu zamsao ostvarenjadramskog djela na pozoici, oslanjajući se doduše, u većoj ili manjojmjeri, na ono što je u samom tekstu sadržano, ali upotpunjujući onošto je u tekstu neposredno rečeno vlastitom vizijom načina kako setekst pomoću glumaca i pomoću ostalih sredstava kazališne izvedbemože najbolje »predati« publici. Prirodno zato redatelj na određeninačin i tumači dramsko djelo, te i između kazališnih predstava istogdjela mogu, u skladu s redateljevom djelatnošću, nastati velike razlike.

G l u m a c takoer, kao i redatelj, ima vlastti udio u ostvarenjuteksta na pozoici. On, doduše, sam tumači lik u skladu s onim štood njega zahtijevaju s jedne strane sm tekst, a s druge strane redatelj,ali u pretvaranju napisanog teksta u živi govor, te u pstupcima kojisu potrebni da čitavu vlastitu osobu stavi u službu predstavljanjadramskog lika, njegovi vlastiti stvaralačk napori ne mogu se zanemariti. Tumačeći vlastitu ulogu, glumac na određeni način uvijektumači i čitavo djelo u kojem igra.

Određenu važnu ulogu u pretvranju teksta u predstavu imaju, osimtoga, i s c e n o g r a f i j a (od grčkg sn pozoica, i grcrtam, slikam), tj. umijeće opremanja prostora u kojem se zbiva drama,zatim · k o s t i m i, tj . odjeća u kojj će glumci nastupati, r e k v i -z i t i, tj. predmeti na sceni i oruđa kojima se glumci služe prilompredstaVljanja i r a s v j e t a, zajedno sa svim tehničkim sredstvimakojima se postižu iluzije npr. izmjena dana i noći, oluje, kiše, vjetra isl

Na kraju, eba posebno istknuti p u b l i k u kao u mnogo čemuodlučujuće važan činilac kazališne predstave U kazališnoj se, naime,predstavi ostvruje poseban odnos između glumaca i publike, tkav

odnos koji jedini omogućuje da zaisli autora drame i redatelja postignu kvalitetu umjetnosti. Jedino kad publika razumijevajući prati sveelemente kazališne predstave, kaa ona uspostavi takav kontakt sglumcima da može i najmanje nijanse njihove igr pa tako i svevrijednosti izgovorena i tako oživljena književnog teksta shvatiti kaonosioce određenih umjetničkih poka, kazališna predstava može ucijelosti ispuniti svoju ulogu kao nezamjenjiv način umjetničke komukij. P tm vm bt klktv udjlvj vih pjdinaca koji čine publiku, njihovo emocionalno uzbuđenje i misaonasposobnost shvaćanja bez sumnje imaju i veliku važnost za razumijevanje dmskih književnih djela. Jedino je, naime, sudjelovanjem

231



publke bašnv čeu teže damsk tekstv, tekstv k su stven da budu zveden na scen, edn čnlac kazalšne publkepkazue zašt nek damsk tekstv napst ne mgu bt pavlnshvaćen cenen ak se ne pave u blku kazalšne pedstave.Damsk tekst k ne namenen zvedb, tzv d a m e z a č t a n e, tak se blkm damskg teksta služe pak sam zbg azlgak nsu pesun za ppadnst th tekstva upav damsk kn-ževnst Stukua tekstva damske knževnst dgvaa nmnačnu »penšena« knževng teksta publc ke mgućue tekkazalšna pedstava.

STRUKTURA DRAMSKOG TEKSTA

Damsk se tekst sast d delva namenenh publ delvanamenenh sam edatelu dnsn glumcma. U tskanm tekstvmat se delv azlkuu načešće vstm tskaskg slga. Np

KRALJCA Dđ am, dag Hamlete, sedn d meneHAMLET Ne, daga mak vde e magnet k me vše pvlač.

(Kree prema eii)POLONJE (tiho kralu): Oh! Čuete l? (Oi šapuu i motre

Hamleta)w Shakespeae: Hamletpevd M. Bgdanvća

Delv k su namenen publc, ka št e vdlv, sadže nšt glumc gve (u našem pmeu značen su bčnm slgm)

Delv namenen edatelu glumcma sadže nazve lkva (Ka-lca, Hamlet, Plne), k služe za znaku ng tk zgvaa tekst, upute tme št glumc tebau adt (np. Kree prema ei) kak tebau gvt (np tiho ku) T delv, k su bčn, ka u našem pmeu, u zagadama, zvu se d d a s k a l e (pemagčkm didasia nauk, uputa glumcma)

Temeln ednstv damskg teksta zasnva se na ednstvu celvtst ng št glumc gve ddaskale mau načeln spednuulgu. T znač da e aut dame psln zazt se pek ng štlkv gve. Ops ppvedane u dam d spedne su važnst avlau se s zuzetn Fabula se u dam ne pveda, neg se

232

nen dvane pstže zmenm d a m s k h s t u a c l J a, t.dnsa zmeđu lkva u nekm enutku, nhvm gvm k sedns na n št e bl, št će bt, l št est kak unuta tak zvan psta scene. S bzm na t da e ps lčnst pstagde se zbva adna nepeban, e gledatel vde glumce ka ped-stavlače scenu ka tbžn zblsk pst dgavana, aut dam-skg teksta mže se kncentat na btne fabule dene elementeke del sadž T pet mgućue da dama bude elatvn katka,a katkću uedn zahteva paktčna pteba nena zvđena Unekm slučaevma, međutm, dgađa se da aut pebu da se zazsklučv pek gva lkva, pak aću, džv ka gančeneTada mgu nastat dela ka se služe ddaskalama ad pstzanaumetnčkg dma, al na već ppadau spmenutm damama začtane

Jedn na pčetku damskg dela nalaz se d teksta k nezgvaau glumc, a k pak ne namenen sam edatelu glum-cma neg pulc. Ta d naslvlen e bčn sbe«, dnsn»lca«. Pčetak damskg teksta načešće zgleda plke vak:

Jean Racne: FD

Tageda u pet čnvaOsbe:

TEZEJ, sn Egea, atenskg kalaFEDRA, Tezeeva žena, kć Mna PasfaeHPOLT, sn Tezea Antpe, kalce AmaznkARCJA, dvetak atenske kalevske btelTERAMEN , Hpltv dgtel

ENONA, Fedna dadla puzdancaSMENA, Acna puzdancaPANOPA, žena z Fedne patneSTRAŽA

Dgađa se u pelpneskm gadu Tezen.Pevd T Ppća

Takav d damskg teksta pedčue se publc pek kazali�nogoglasa dnsn pogama, k sm tga sadž mena glumaca kau navedene sbe, me edatela scenafa, a čest mena

233



rugih učesnika u pripremanju i izvebi presave (npr. kosimograašea rasvjee i s) Poneka sarži i neka druga upozorenja o presavikoja se smaaju važnim za veći posje ili bolje razumijevanje jela

Taj io ramskog eksa nema samo propagannu namjenu nego ivažan sruki io samog ramskog jela On naime ne samo apriprema publiku za ono šo će vijei na presavi ego i uvoi uranju e uvelike i omogućuje pravilno razumijevanje jer upozoravana ramsku vrsu (npr ageija) na broj likova i na one njihove onosekoji su presuni za razumijevanje ranje (npr sin žena); zaim nanjihovu salešku pripanos ili zanimanje (npr kraljica sraža) e naosale njihove osobine koje auor smara važnim a akođer i na mjesoranje. Sve o služi kao nužna priprema za razumijevanje aljeg eksaonosno njegove izvebe jer pruža oslonac za okvo očekivanje onogšo će jelo osvarii a bez og očekivanja eško se može zamislii onavrsa komunikacije u kojoj olazi o izražaja razumijevanje izrečenogi prikazanog ek na emelju cjelovia živonog iskusva

Kako je akle ramski eks u načelu samo eks koji izgovarajglumci na pozoici asno je a iaskalije nisu o presune važnosi a se može zamisli ramski eks i bez iaskalija i bez naznakalikova koji govore) lako je razabra na koji se način njegova srukurabino razlikuje o sukure poeskih ili o srukure proznih jela.Izosaje prije svega pripovijeanje iz opće perspekve pripovjeača aprirono nisu poebni opisi glumaca ni scena jer je o viljivo Kakoprema ome nužno izosaje i opis karakera onosno analiza njihovihosobiosi sa sajališa objekivnijeg o sajališa pojeinih likovaramske karakere bino oređuje njihov vlasi govor o sebi i još uvećoj mjeri njihova akcija S ruge srane ope način povezivanja

moiva koji smo razmorili u glavi o poeziji jeva a se ikako možeproegnu na čiavu ramu jer aa ne bi bilo razloga a eks izgovaraju različii glumci ok iso ako relaivna uljina ramskih eksovane bi opusila popunu koncenraciju na sve elemene izraza kojuzahijeva lirska poezija ao ramski eks samo u pojeinim manjimijelovima i u nekim izuzenim slučajevima može saržavai i oneelemene izraza koji karakeriziraju poeziju ili koji karakerizirajupripovjednu prozu U njemu se mogu ek izuzeno javii i lirski elemenkao izraz razvijene subjekivnosi pojeinog karakera poneka kraćiopis kojim jean lik prenosi svoje iskusvo rugome ili za isu svrhuneko kraće pripovijeanje U osnovi ramski eks ipak presuno

234

povezuje oređena ranja akva ranja koja se sukcesivno prikazujeo počeka o kraja i unuar koje govor pojeinih likova biva shvaćenkao elemen cjeline Na oređeni način ako ogovarajuća emaikarame ne može bii ni ogađaj šo nosi sve one koji u njemu sujelujuu pravcu koji oni ne mogu izmijenii ali ni osjećaj ili misao Prava jeema rame uvijek neka ranja j. akvo zbivanje koje ima svoj izvori pokreač u ljuskim mislima i osjećajima ali akvim mislima iosjećajima koji nisu osali u unurašnjosi onog ko ih posjeuje negokoji su se voljnim naporom prevorili u jelanos.

DIJALOG I MONOLOG

Kako ramski eks onosi zapravo niz siuacija koje su izraženegovorom glumaca i iaskalijama o olučujuće je važnosi za cjelovios ramskog jel a i moivacijski susav j opravanje šo sepojavljuju novi likovi i novi moivi e njihovo uzajamno povezivanjeKako je abula rame načelno akcija koja se razvija zbog volje karakera moivacijski susav rame zasniva se prije svega na opravavanjuposupnog ovijanja ranje prema nekom cilju O ome ovisi i kompozicija ramskog jela a i karerisični načini na koje se jezični izrazoblikuje a o pogouje neminovnom razvoju ranje Kako ranja usmislu bilo kakve ranje naproso »uzee iz svosi ne bi bila nužnocjelovia ramsko jelo razvija se načelno rečeno o nekog počekaprema nekom završeku u smislu o z a p l e a o r a s p l e a Usilu pak ramsko jelo olikuje n a p e o s koja proizlazi iz nekihsupronosi akvih supronos koje posupno rasu a bi se nekakorazriješile u očekivanom ili neočekivanom završeku Supronosi urami reovno su ili supronosi između misaonih savova koje zasupaju pojeine isaknue osobe kolekiv nasupro osobama ili pakjena e isa osoba u različim enucima svog živoa

Najpriklanije je silsko sresvo za izražavanje supronosi izmeđukarakera onosno supronosi misaonih savova u drami i j a l o g(prema grčkom dlogos razgovor) u kojem vije osobe neposrednoizražavaju različia sajališa opravavajući vlase a osporavajući uđemisli ili osjećaje. Tako se npr u Sooklovoj rami Atgoa Kreoni Aniona spore o porebi a se pokopa i me iskaže počas An

235



gonnom brat koj je pogno borb potv vlastta brata o načelmana kojma se zasnva Kreontova vladavna

KREON Odvajat se od svj zar te nje std?ANGONA N std n sram kad svoja pošje se

KREON A nje l' sta onaj drg brat?ANIGONA Dako ste majke stog oca snKREON voj bezbožn b čn osdo onANGONA o ne vjerjem ja o brat pokojnomKREON poštjć onog ovom gazš častANIGONA Ko brat je pao on a ne ko nek robREON No ovaj kao dšmann onaj kao štt

ANIGONA A pak st zakon za sve traž HadKREON Zar jednako za zlog ko za česttog?ANIGONA A znamo l što boz msle o svem tom?REON I rtvog dšmanna mrzm srcem svmANIGONA A ja za ljbav samo na taj dooh svjet

Prjevod Klaća

Ovaj prmje jedno pokazje kako damskom djalog napetostredovno raste na taj načn što se sprotnost stavovma l karakterma postpno prodbljj do stpnja kojem vše nema pomrenjanego je nžan skob katastrofa l razešenje na nekoj drgoj raznradnje Kada je sprotnost zme Kreonta Antgone dovedena dosprotnost ljav mržnje jasno je da nema mogćnost nekogpomrenja Draa se dalje mora razvjat kao prkaz posljedca neešvh protslovlja koja s to veća što je osnovn skob obhvatnj važnj za žvotna načela svh ljdskh postpaka

Pored djaloga dram se poebljava m o n o l o g (premagrčkom mn sm jedan g rječ) kojem jedan akter drameznos vlastto stajalšte raspoloženje namjere sl nkcja monologačesto je slčna nkcj djoga jer on predstavlja nek vrst razgovorasa samm sobom te njem redovno dolaze do zražaja ntjakolebanja pojednca l njegov skob s občajenm shvaćanjma sdštvenm navkama p s cjelokpnom dhovnom atmoseromkoja ga ožje Ipak monolog većoj mjer no djalog oogćjeznošenje općh dejh svova kojma osoba opravdava vlastte postpkel ne shvaća saa sebe tek sprotnost prema nečjem pojednačnom

236

stav nečem nego sprotnost pema shvanj žvota svjeta cjeln ako npr glasovt Hamletov monolog Shakesareov djel

HAMLE t l ne bt to je ptanje !Je l dčnje sve sece metkeSlovte sdbne srcPodnost l' zgrabt oržjeOdpret se mor jada krajUčnt? Umrjet snt nšta všeI snvš dokončat' srca bolI prrodnh još tsć' potresaŠto baštna s tjel o je kraj

Da žvo ga poželš rjetI snt! Usnt pa snvat moždaDa to je smetnja sva Jer snov štoU smrtnom tome sn nas mog snaćZemaljske kada mke stresemoDa to je što nam rk stavljaI to je azlog što je nevoljaDgovječna

Prjevod M ogdanovća

Izmjenom djaoga monologa dram se postže raznolkost govor lkova koj čn osnovno sredstvo zražavanja atora a zmjenama mjest odgravanja radnje lascma zlascma glmaca terazltm načnma na koje se mjenjaj dramske stacje ostže seraznolkost tok razvjanja radnje Jednstvo toj raznokost opetse postže sogom ekonomčošć motva Drama name zahtjevastrog koncentracj na najbtnje elemente onog što se žel zrećodnosno prkazat Njeno e vrjeme ogrančeno vremenom tkvezvdbe kakv će gledatelj moć pratt bez zamanja oje b dovelodo smanjenh mogćnost koncenacje pažnje a rostor na kojem sezbva radnja ogrančen je vlkoj mje ozoco Dramska knjževnost zato tež ntenztet zraza a tom ntenztet mora bt podena posebna daska komozcja

27



KOMPOZICIJA DRAME

Kako je drama načeno namijenjena izvoenj na pozoici, tjgedanj onog to gmci rade i sanj onog to gmci govore, njenokompozicijsko jedinstvo zasniva se prije svega na jedinstv govora izbivanja, tj na jedinstv akcije koj drama prikazje Zbog toga većje Aristote, kao prvi i najvažniji teoretičar drame eropskoj povijesti,izrazio tvrdnj o potrebi j e d i n s t v a r a d n j e drami, tvrdnjkoja kjčje shvaćanje drame kao oponaanja jedinstvene i cjeoviteradnje«, tj shvaćanje da je strktra drame odreena cjeovitoćtakvog zbivanja koje nžno ima svoj početak, sredin i zavretakJedinstv radnje kasnije s teoretičari dodai jedinstvo mjesta i vremena,te je tako stvoreno čenj o t r i m a j e d i n s t v i m a, koja s vrijedia nekim razdobjima kao pravio prema kojem treba stvaratidramska književna djea Tri jedinstva, metim, vrijede samo zaodreene tipove drame i ne mog se shvatiti kao ideani zahtjev kojemmora Udovojiti svaki pravi dramski tekst Samo jedinstvo radnje oodreenom irem smis može se shvatiti kao izraz one kompozicijskestrktre drame koj mora potivati svaki tekst koji s pnim pravommožemo vrstiti dramsk književnost

Na temej jedinstva radnje to kjčje i potreb da se radnjakontinirano razvija bez epizoda i digresa dramska se kompozicijarazvija od početnog odnosno vodnog dijea, tvog dijea koji stvaravjete za razvitak radnje, preko sredinjeg dijea koji razvija radnjpostpnim ai ipak brzanim rastom napetosti, do zavrnog dijea kojem radnja dobiva nžan i ogičan zavretak Mnogi teoretičari zatosmatraj da se ideano zamijena drama sastoji od pet osnovnih

dijeova, koji č ine etape razvoj radnje To s e k s p o z i c i j a,z a p e t, k m i n a c i j a, p e r i p e t i j a i r a s p e tEkspozicija vodi radnj i objanjava tako zapravo njen nžni

početak Njoj sži spomenta kazaina ista, odnosno ogas ii program, a nem tipovima drama i p r o o g, j vodni dio kojemse objanjavaj dogaaji koji vremenski prethode radnji, vjetjći je,ii se pak na neki drgi način objanjavaj opća svrha drame, poticajiatora da je napie i sično Najčeće je ekspozicija neki razgovor kojipoznaje pbik s početnom dramskom sitacijom

Zapet nastaje kada se jaVjaj dinamički movi koji pokreć radnjizazivanjem odreenh sprotnost, protsovjima idejnim stavovima

28

ii skobima karaktera Kminacija nastpa kada napetost poraste donžne poebe se razrjei, a jo nije jasan pravi pravac razeenjaPeripetija, odnosno preokret, nastpa kada radnja odjednom skreće odreenom pravc, a raspet kada se napokon pokaže razrjeenje svihsprotnosti, protsovja i skoba

Dakako, svaka drama ne mora imati nžno sve te kompozicijskedijeove, niti oni moraj bit sogo odijejeni jedan od drgoga, nitise moraj razviti pravo navedenim redom Ipak, svaka drama morabiti podijejena na neke dijeove, od kojih s neki vodni, neki sredinji,a neki zavrni Izraz toga je i formana podjea drame na č i n o v e,s i k e i p r i z o r e odnosno s c e n e Takva podjea omogćjeda se radnja drame ake organizira, ai ne mora nžno postojatiistovjetnost izme bitnih dijeova drame i činova ii sika Takoerprizori, koji s odreeni askom ii izaskom osoba, ne moraj bitiistovjetni s dramskim sitacijama, jer se dramska sitacija, tj odnosikova nekom entk, može promijeniti i bez obzira to s na sceniostai isti ikovi jetina dramskog atora pravo je tome da teformane dijeove drame, činove, sike i prizore, tako rasporedi da oniodgovaraj ntjem smis djea i razvoj cjeovite radnje premanače raznoikosti jedinstv Kompozicija pri tome, dakako ovisi io svim ostaim sktim eementima drame, a odgovara prrodno ionoj dramskoj vrsti kojoj pojedino djeo dramske književnosti pripada

DRAMSE RSTE

Dramska napetost kao izraz najdbjih sprotnosti razičitih karak

tera, njihovih htijenja i njihovih ideja, sprotnosti izme pojedinacai drtva, ii pak protsovja izme razičitih etičkih stavova, načenomože zavriti samo na dva načina: katastrofom odnosno smrć jnaka,tj najvećom mogom nesrećom, ii raspetom smis neke vrsteopćeg pomirenja, takvim raspetom kojem se čitav skop životnihprotsovja prevadava voenje novog aspekta s kojeg se jskestrasti i nevoje čine zapravo smijenim Zbog toga se nače mograzikovati dvije temejne dramske rste tragedija i komedija U tomsmis tragedija prikazje odnosno obikje ozbijn, a komedijasmijen radnj, a svi ostai eementi drame, npr karakteri ii faba,podreeni s jednom sčaj jednom a dgom sčaj drgom

2



načelu j pređeni su ili agici ili kici. Tragedija i kmedija prime su ujedn dvije najanije blikvane dramske vrse u vijesiknjiževnsi eurpskga kulg krga.

T r a g e d i j a je dramska vrsa u sihvima kja se razvila u sjGrčkj psignuvši najveći prcva u . sljeću prije Krsa. PremaAriselvu mišljenju (kje je i danas uglavnm prhvaćen) nasalaje iz breda psvećenih bgu Dinizu na aj način š se krvđa ukrsim pesmama dvji d ka pče gvrii samsalne shvei vdii razgvr s krm Osnivač je ragedije prema grčkj predajiTespis a najveći su grčki ragičar Eshil (525-456 pr. Krsa) kji jedda drugg glumca Sfk (496-406. pr. Krisa) kji je dda

rećeg glumca i Euripid (8506. pr Krisa) Naziv »ragedija«pječe d grčkih riječi tgos jac i d pjesma a d njega je dšlvjerjan zbg ga š su u najsarije vrijeme članvi kra bilizagui jarčjm kžm predsavljajući ak miske praice bgaDiniza.

Sar9grčka agedija imaa je bredni smisa. Njezina je emaikauzea iz miva a u izvedbi kr ia važnu lgu. Izvdi su je psebndjeveni glumci kji su nsili maske. Njezini su glavni dijelvi biliprolog (prema grčkm pogos riječgvr na pčeku predgvr)zaim epizo (d grčkg epeisdion naknadni ulaza glumaca kakr) kji je značava dijalški di između krskih pjesama stasim(prema grčkm stsimon sajaća pjesma kra) j krska pjesaizmeđu dijalških dijelva i eksod (prema grčkm ksodos izlaz)kji značava izlaznu pjesmu kra na kraju ragedije Dijalzi su se uragediji reciirali a pjesme su se pjevale uz ples i glazbenu pranjuku je kmpnira sam pjesnik.

U rzvju dramske književnsi agdija je izgubila bredni ssaulga kra s vremem e manja ili je kr ppu napušen kmp"zicija je psla slbna a isključiv misku emaiku zamjenjujpvijesna eaika ili emaika akuanih dušvenih sukba Osajmeđui ip neke karakersik na emelju kjih se mže gvri ragedi ka psebnj dramskj vrsi u svim književnim razdbljimTe su pće kakerisk ragedije tagički junak, tragička krivatračan završetak i uzviše stil

Tragčki je unak u najširem smislu rječi žrva vlasie nesenesudbine. On se sukbljava s drgim krakerma ili sa svjm klin

240

zbg nekh ideala kje suprsavlja zbilji zbg vlasie plemenisivjes nekm mralnim načelima ili zbg sbia sjecaja živnvažnih klns. Njegva agička rvnja za nije njea pgreškaili ršenje zakna neg je rezula sudbinske zablude neminvngsukba ideala i zbilje ili pak njegve unuje mrane nadmći naddrgima kji pak zasupaju jedn mguće eičk sajališe ali npr. nkje se dnsi na pršls dk agiči jun zasupa načela nvgmrala budućnsi Tragični završeak je ak knačna cijena kju junakplaća za vlasiu dsljedns a njegva je žrva najveća žrva kjučvjek mže dai vlasii živ Uzvišnim slm pak naziva se akavizbr jezičh sredsava izraza u kjem prevladavaju elemen svečangdsjansveng gvra i kak s bzirm na n čemu mže bi

riječ ak i na izbr uprijebljenih riječi i izraza

Arisel prvi ereičar ragedije smara je da ragedija rebaizazivai srah i sažaljenje e ak prčisii sjećaje gledaelja Tprčišćenje zve n katarzom (d grčkg kthasis prema kathačisim). Na emelju Arselva mišljenja arzi razvile su se kasnijemnge erije kaarkičkm djelvanju ragedije ili drame u cjelinipa i akve erje kje svrhu cjelkupne njiževnsi umače u smisluprčišćenja dnsn plemenjivanja sjećajnsi.

K m e d i j a se ka i ragedija razvija iz pučih breda na šupzrava i sam grčk naziv kmda nasa d kmos veseli phdi d pjesma I na je u Grčkj imala u nekj mjeri bredni smsaizvdila se prilikm svečansi a d najvećeg prcvaa dšla je udemkraskj Aeni zahvaljujući prje svega Arsfanu (445-385. pr.Krisa). Arisfanva je kmedija p nekim vanjsm srkurnim

elemenima nalik agediji . I u njj važnu ulgu ima kr kji međumpredsavlja za razliku d ragičng kra neku fanasičnu skupinu(pice žabe blaci) U njenj kmpziciji važnu ulgu ima parabaza(prema grčkm paasis supanje renu prema kmu; prekrači-vanje ršenje) središnja pjesma kra upućena publici i agon (grč.agn, bj kmičenje rasprava) najecanje dvaju era drame u kjemjedan bičn zasupa mišljenje aura.

Književni je bl kmedije elasičnji d lia agedije. Kmedijau rznim ephama jiževnsi i u svrenjima pjedinih aura dbivaraznlike sbine e je ešk gvri nekm zajdčim sbinamakmedije bez bzira na njen pvijesni razvj. Ta je mžda jedina

6 Teorja njževno 24



bitna karakterstika svih komedija sceni priagođeno književno obikovanje svih varijanata i svih nijansa smešnoga. Smješno, međtim,kao ono što iaiva smijeh, pojavjje se život širokoj skaimognosti; komčno je samo jedan tip ostvarenja smiješnog dimeniji mjetničkog doživjaja. Smješno život i drami ne morase nžno pokapati; komčno dramskoj književnosti ne mora nžnoneposredno iavat smijeh, a ono što iaiva neposredno smjeh nemoa bit prkadno a prkaivanje dramskoj jiževnosti. Ipak, nemasmnje da se komedija veike korsti neskadom, iobičavanjem,neramjerom i odstpanjem od običajenog kao eementma na kojimaobično nastaje smješno stvosti, ai ona te eemente podređjemjetničkim svrhama. Komedija prenosi takve porke kojima se napetost, iavana smješnim raešava opem irončnom stav premanekm jdskm osobinama ii težnjama, prema tobožnjim ideaima iiveikm sastima, ii prema život i svijet cjeini

Tematski je komedija bže svakodnevnom, bananom i običajenomno što je to tragedija, a to nači da ona i potrebjava irae isvagdašnjeg života, da je nekoj er »reaistička« i da s njeni ikovinačeno optereeni nekom opom saboš, nedosjednoš ii nemoida vastite probeme sagedaj i shvate opejdskoj perspektivi. Kadakomedija krtiira neke pojave ii kaaktere jetko ih ismjehji i oštroih osđji, govormo o satiri a kada se prema jdskim sabostimai manama odnosi s ramijevanjem i be žeje da ih osđje, rječ jeo humoru kao neposrednom književnom odnosno mjetničkom prkaivanj smiješnog be drgih pretenija. Također se često povodomkomedije govori o grotski, kojoj prikaivanje teži iobičenosti,neprirodnom, fantastčnom i nakanom, što djeje na granici imeđ

gorko obijnog i smiješnog. Pri tome vaja napomenti da se hmor,satira i groteska ne odnose samo na dram, nego s to opi estetskpojmovi kojima se mog karakteriirati kako noga književna djeakoja ne prpadaj dramskm vrstama tako i mnoga djea drgih mje�tnosti.

S obirom na široke mognosti potrebe smiješnog, koje joj stojena raspoaganj, komedija se može ravrsta književne vrste, odnosnopodvrste, prema btnim načnma stvaranja komčnh domova. Komedja karaktera tako gradi komične efekte na tipovima karakterakoji s smješni bog neke mane ii pretjeranosti nagašavanj jednogtipa osjeaja karakteog neskada. Komedija intrige opet, stvara

242

efekte na apetima proiašim i neramijevanja, nesporama,nepažnje ii s., a komedija situacje na temej neobičnih, neočekvanih, nepredviđenih, pa čak i nemogih, poožaja koje doaeikovi tijekom radnje. Komedija koneracije pak bitne eementekomičnog asniva na dhovitim ragovorima, verbanim dosjetkama isičnim eementima ntar onoga što ikovi govore na sceni Ovepvrste, međtim, ne treba shvatiti kao vek jasno iražene vrstekomedije; to s tpovi koji se najčeše javjaj kombinacijama. Kaoknjiževne vrste smis skpine sičnih književnih djea ntar komedije akše se mog odrediti neke vrste komedije koje s se ravie pojedinim književnostima i pojedinim književnim radobjima.

Ovo posjednje još veoj mjer vrijed a d r a m ž e ms m i s r i j e č i , koj mnogi teoretičari smatraj treom temejnomvrstom dramske književnosti Sprotnost imeđ tragičnog i komičnog,naime, prirodno nije apsotna. Zato dramska književnost može težititakvom rarješenj dramske napetosti koje ne žei ivesti krajnjaoštrenost agične sdbine, a nastoji ipak adržati određen obijnostcjeokpne radnje. Drama je tom sms, kao posebna književna vrsta,biže tragediji no komediji, ai ona ne teži nžno višenosti sta nitikonačnom tragičnom avršetk, tj. smr jnaa kao jedinom mogemešenj.

Pored drame žem smis spominj se često i neke osobitedramske vrste koje se mog shvatiti kao podvrste drame ii komedije,ai također i kao sasvim posebne književne vrste. Tako se f a r s a iv o d v i j shvaaj obično kao posebne vrste ntar komedije. Farskarakteriira grbi i VUgi hmor, karikirani ikovi, apet na nesporam i česti eementi grotesknog, a vodvij je aka komedija

kojoj se i pjevaj pope meodije . M e o d r a m a je osobita vrstadrame kojoj gaba neprekidno, ii na važnijim mjestima, prati govorgmaca, a tematika joj e redovno nagašeno sentimentana. P a s t o r a a sadrži eemente koji je povej s idiom odnosno ekogom(sp. pogavje o vrstama irske poeije); njena je tematika idiičnosentmentana, a gavni s ikovi pastir i pastirce koji dijaoima ipjevanjem inose jbavn probematik. Posebno je scensko djeoo p e r a u kojoj na temelju lbret, dramskog eksa, vokana

instrmentana gaba obikje soženo mjetničko djeo, češedrame, gme, baeta i scenografije.

243



RAZOJ DRAME

Kak srkura dramskg knjievng djela uvelike visi načinuna kji se djel izvdi na seni, prirdn je da su različii ipvipzrnie, različia senska sredsva i različii zahjevi pulike upjedinim pvijesnim razdljima uvjevai i različie ipve dramaRazvj kazališa ak uvjeuje razvj drame, e se pjedine pvijesndređene dramske vrse mgu razumjei jedin u kviru jelkupngkazaišng iva, dnsn svih ipva i lika kazališnih predsavakje dminiraju u nekm vremenskm razdlju i na nekm gegrafskm prsr Kak je, sim ga, drama ipak knjievn djel, ese ka knjievna vrsa naazi u nekm dnsu prema saim knjievnim vrsama (npr epu, rmanu, lirskim pjesmama) nekg vremenai narda, razvj dramske knjievnsi mra se razmaai u slenmspleu razvja drušveng iva, njegva speičng izraza u kazališnim predsavama, e razvja iskjučiv knjievnih sredsava izraavanja

Grčka tragdija i komdija imae su u mng čemu presudanujeaj na razvj drame u svim eurpskim knjievnsima Predspmenuih prvaka ragedije Eshila, Sfkla i Euripida, e klasikakmedije Arisfana, na rimsu dramsku knjievns djelvala jesi zv nova grčka komda kje je najznačaniji predsavnikMenandar (k 42292 pr Krisa) Takvu kmediju, u kjj nesajekra a emaika se rijenira iskjučiv prema privanm ivu, pnašalaje i rimska komda kja si prek Plaua (k 25484pr Krisa) djeluje na razvj kmedije sve d naših dana Takav ipkmedije svara niz ipičnih karakera škra, zajedljiva, zavidljiva,

hvaisava, ljuavnik) i ipičnih dnsa (svađa a i sina, zaljuljenssara u mladu djevjku) kji se razrješavaju na ipične načine (lukavir pri me ima ičn veliku ulgu) Rnsansna komda u alijislijedi velikj mjeri u radiiju, a na nju se slanja i naš najvećikmedigra Marin Drić (1508-1567) čije kmedije Nvela d StancaSkup i Dund Mare čine vrhune e knjievne vrse u jelkupnjeurpskj knjievnsi g vremena

Nevisn grčkj i rimskj tradiiji u srednjem ijeku razvija sepsean ip drame kji nasaje na snvi kršćanskih vjerskih redaCrkvena liurgija diva psupn dramski lik u dijazima, pjevanjui u izmjenjivanju dramskih siuaija, dnsn pjedinih prizra, i

244

psupn se dvaja d reda u samsane dramske predsave Takvepredsave nazivu se m i s e r i j i (taker: mirakuli pasi mora·litti) a u nas p r i k a z a n j a ili s k a z a n j a U njima se rađujudgađaji iz ilijske milgije, si iz Krisva iva, ili sednsn dgađaji iz iva pjedinih svetaa i mučenika Pstpn uakve drame ulaze i prizri iz svagdašnjie, a čes i kični elemeniKmpziija je redvn laava, radnja nije knenrirana, a eksvisu pnekad tak pseni da je izveda trajala i neklik dana

U renesansi akva dramska knjievns dlazi u dugi pla, a predkmedije p uzr na Plaua javlja se i psean lik dramske umjensi, zv m m e d i a d e ' a r e U prei prea dvećučenj drami, rađenj p uzr na grčka i rimska djela, akva kmedijagradi se na imprvizaiji glumaa kji se ek kvi prdravajuuvrđeng razvja radnje Likvi imaju salna imena i karakerisike(npr sari ša Panane, lukavi Pulinella, phlepni Harlekin)

rhuna dramske umjensi u renesansi, čak i u jelkupnjdramaurgiji erpskih knjievnsi, vezan je za svaraašv WilliamaShakespearea (1564-66) S h a k e s p e a r e v e r a g e d ij e ik m e d i j e razlikuju se i emaski i likvn d aničh uzra,ali u knenraiji radnje, izvj dramskj napesi i duini ljudskeprlemaike, kju dramski likuju, ne zasaju za aničkim kasiimaOne su pisane i u sihvima i u przi, rj je sa načeln negraničen, u dramske siuaije uvde čes pred tragičnih i kmičneelemene, a kmpziija im je mng sldnija d kmpziijeaničkih drama Širk raspn sagledavanje prlemaike ljudskih sasii psihlšk prduljivanje karakera čini Shakespeareve drame nepremašenim uzrima dramske knjievnsi, kja svu puninu ljudskg

iva zahvaća i likuje uprav i isključiv nim sredsvima izrazakjima rasplau drama i kazališeTakđer i španjlski dramaičari: Lpe de ega (1562635) Tirs

de Mlina (1571648) i Cader6n de la Bara (600168) lakćmu svaranju zaplea i jednsavnim raspleima, e vješim dijalzima imnlzima, čine jedan d vrhunaa u razvju eurpske drame

Psean ip drame razvija se, zaim, u ephi zv f r a n u s k gk l a s i i z m a Pkušaj pnašanja aničkih drama dvdi d akveerije drame u kjj se psavljaju čvrsa pravila načinu pisanja,prij svega načinu pisanja ragedije ka knjievne vrse kja senajviše ijeni Klasiisička ragedija ak mra ii pisana u sti·

245



hoima je sti je užo uiše karakteri su plemeiti, a kompoicia određea razvojem radje u pet čioa. Zahijeva se osimoga poivaje ačela edista rade, mesta i remea, a srogoje propisao o se doikue prikazivaju a scei. Najveći fracuskiragičari og vremea ierre Coreille 1606-1684) i Jea acie1639-1699) pridržavaju se, međuim, ih pravila samo relaivo, aliprodubljuju psiholoku karakerizaciju i izvaredim oblikovajemsukoba između osjećaja odoso strasi i dužosi svaaju dramskadjela izuzeog dojma. Fracuska je klasicisička drama u cjeliiracioala, jer raži jasoću izložeih ideja i srogo razumsku moivaciju, didaktiča je jer želi poučii gledaelja, i u ekoj je mjer

moraistička jer osuđuje zlo i porok, a hvali vrliu i pobjedu dužosiad saću ajveći komediograf og vremea Molire 16221673),odmjere je, racioala i didakiča, ali u svojim brojim komedijamazao odsupa od klasicisičih ideja o porebi opoaaja aike ipridržavaja usaljeih kompozicijskih i silskih pravila. Njegova djelado daas su uzor ekim ipovima komedije običaja i karakera jer oasvojom umjeičkom uvjerjivoću, dubiom aalize ljudskih slabosii poroka, e razolikom komikom, daleko prelaze okvire vlasiogvremea i slučajih okolosi vlasiog asaka

a z d o b l j e r o m a i z m a otro se suprosavlja racioalizmu, odmjereosi i ežji za ormama lasicisičke drame, isičućiprije svega osjećajos, zahjeve za prirodoću i porebu da se apozoci prikaže sv živo« Takva romaičaska ideja realizma«a scei, međuim, ije ala u jihovim vlasiim djelima pravi izraz,prevorivi se u seimealos i aglaeu reoričos u iskazivajusrasi. Njihovo geslo prirodosi i isie, soga, ek u devetaesomsoljeću doživljava svojevrso osvareje u a u r a l i s i č k o jd r a m i, prije svega u djelima Herika bsea 1828-1906) i GerhaHaupmaa 1862-1946), koja čie vrhuac kvog kazalia izoejem produbljeih psiholoki sukoba i moralih dilema građaskogčovjeka.

Krajem deveaesog i počeom dvadeseog soljeća javlja se iačeiz ipova dramske kjiževosi pored auralizma jalja se elja zaobovom romaičarske drame (pr. Edmod osad, 1868-1918),psiholoi odoso lrs eaa Aoa avloviča Čehova 1860-1904),simboli sički eaar (pr. Maurice Maeerlick, 1862-1949), ekspresio

246

isički eaar i drugi silski pravci U om složeom razvoju, u kojemje već eko govorii o bilo kkvim općim silskim začajkama, možemo posebo spomeui ek Luigija iradella 1867-1936). Njegovedrame, aime, čie izvanredno uspjela osvareja u kojima je već uvelikoj mjeri dovedeo u piaje ačelo dramske iluzije i same emeljemogućosi da se živo i sudbia građaskog čovjeka prikaže prekoisiskog dramskog sukoba To je veoma važo, jer u kazaliu aegvremea posoje izrazie edecije razaaja usaljee dramske sktre i pokuaji svaaja akvih drama koje se radikalo odupiu glavojtradiciji europske drame koja ide od aičke ragedije i komedije. Takopr Euge Ioesco i Samuel Becke u okviru tz v. a i e a r a

pokuavaju razbii sve kovecije dramske kjiževosi, izražavajućiizgubljeos, osamljeos, jeskobu i srah modeog čovjeka oblikovim sredsvima koje je iače europska drama rijeko uporebljavala(pr elogiča razvoj radje, esuvislos riječi i posupaka likova,odsuos akcije, ekoziseos kakera).

Drgačiji tip odsupaja od adicije, o o je o slučaj u aieatru,u ae vrijeme čii zv e p s k i e a a r Beroda Brecha 898-1956) Brechov eaa pokuava prilagodii dramsku srukuru aemdobu zaosi« a aj ači o aoko pirode, a zapravo druveouvjeovae, pojave i kaakere prikazuje u ekom eprirodom aspekui ako izaziva riički sav prema prikazaom a scei Takva dramaiže slike i prizoe, preidajući radju razim vrsama komeaa (prposebim pjesmama, zv onovma). Ne dopua se ako popuoužiVljavaje gledaelja u oo o je prikazao i poiče se isovremeojihov kriički sav

Ovakav boga, slože i ploda razvoj europske drame aao je,dako, izraz i u hvaskoj kjiževosi . eć je spomeuo da su djelaMaria Držića svojevremeo predsavljala domee euopske dramaurgije Hrvaska je drama akvu kvalieu posigla zahvaljujući dugomrazvoju od crkveih prikazaja peaesog soljeća, preko etraovićai Lucića, do dubrovačkih auora, koji su dramsku kjiževos uspjeorazvili u irokoj i plodoosoj razmjei ujecaja s alijaskom reesasom pasirskom dramom i komdijom

Novo plodooso razdoblje hvaske dramargije počije u dvadeseom soljeću Ivo ojović, osip Kosor, Mila Begović, MilaOgrizović i drugi svorili su vrijeda osvareja, koja preko Miroslava

247



Krleže najvažnijeg nvijeg hrvaskg dramaičara čine i danas živudmaću radiciju na kju se slanjaju rjni književnici npr. MarijanMakvić Rank Mrinkvić Slavk K Mirk Bžić i drugi.

ILM RADIODRAMA I TLIZIJSKA DRAMA

Suvremena nička civiizacija vrila je nve mgućns umjeničkg izržavnja U deđenj mjei te mgućns djeuju i na književnst našeg vremena svajući uvjee u kjima jiževni eks sajevažn čimenk u nem pvima kve umjeičke kmunikacije kkvuranije ephe nisu mgle ni zmisiti. Radi m i elevizija nime k

zv sredsva masvne kmunikacije mgu se prirdn iskrisi i zaprenšenje umjeičkih pruk a t znači da i umjeičk izržavanjediva sasvim nva izržajna sredsva kja pe sa svje sne i e kkdjeluju na tive smh umjeički pruka. Drska književnst pk kajiževnst kja je dicinn vezna scens izvedu i tk uvijekp utjecajem sredstava izražavanja p je najliže i nvim mgućnsma umjeičkg vnja kje vaju i u teničm uvjedređenu sklns pema »prikazivnju stvs« me ipk ea na umu ms eks k predlžk eme činic u svrenjuradi dme lma eevizijske e nužn nema nu istu skju imaju drms eksvi nmijenjeni izđenju na pzci

Najsličniji je drami naravn tekst r a d i d r a m e akve dramekja je namijenjena izvđenju prek radija tj kja je lišena vizuangsvrenja i upućena iskjučiv na slušanje Zvuk u njj svara djamkji rea mgućiti zamišjanje pzice e rjni zvučni efeki i

šumvi kji prate gvr gumaca mraju iti ak izarani i rganizirani da snažn djeluju na mašu sušaeja rijednst načina nakji glumci izgvraju tekst sim tga izrazi je pjačana a uvđenjeglazene praje psenih ipva mdulacije i razičih efekaa kjise mgu pstići psenm primenm mifna psavlja piscu radidrame neke site zadaće. Zg ga je prakički gv nemgući kji dramski teks prenijei prek radija ez itnih preinaka.rijednst radidskih eksv visi k iskjučiv kjievnimvrijednsima izraza tak i uspjelj primjeni ehničkih mgućnsiradija e prikldnsi izvede kja svedena na akusičke efeke zhijeva veliku suradnju maše slušateja.

248

Za raziku d radidrame u m j e t n i č k i f i m već u likjmjeri zhijeva siu suradnju knjiže�ng eksa u stvenju umjeničkg djela da uspreda s kazaišem mže zavesti na pgrešnezaključke. imvana dramska predstava nema niša zajedničk sumjetničkim mm; ak i na mže pnekad ii nsitelj nekihvrijednsti te vrijednsti ne mraju ii imske vrijednsti. ilmnaime pruža sasvim drugačiju iluziju zije n št t čini kazališeGedaej ma ne sudjeluje u nekm predsavljanju radnje neg ivasredstvima lmskg izraza na neki nčin ključen u imagini prsrima. ilm nije graničen na pzicu i na nužnu udaljens s kjegedaej prati radnju. Zahvaljujući pkretnsi kamere i najširimmgućnsima izra prikazang e kminaciji sike pkreta i zvukan se i zičkm prisutnšću glumca ka i njegvim gvrm krisina sasvim si način. Dsvni književni ekst zat sam u nekimipvima lma ima veću ugu. Pkrena slika širke mgućnsikminacije izražajnih vrijednsi slike gvra i glaze dnsnšumva tak su temeljni eementi sukure umjeničkg nskg maa lmski redaej ka najvažniji krdinar ranije datih elemenata ireaizar ne njihve kminacije kja zaprav čini film pravi jesvratej umjeničkg ma

i m s k i s c e n a r i j pri me je naj psen ikvanieks na kjem se izgrađuje m Relaivn je nalik dramskm teksujer sadrži pis sredine kju fim prikazuje ikve i njihve itnekarakterisike fauu i n št gumci izravn gvre. Zg tga unekim slučajevima jedin scenrij mže sadržavai i neku samsanuknjiževnu vrijedns j. scenrij se mže shvaii i ka psean književni lik akav lik kji se mže prenijeti čitateljima i ka i kjedrug književn dje npr drama za čianje Scenrij nasaje na emeljusiosisa sažetg nacrta ikva i radnje lma a na njegvm temejuizrađuje se kjga simaa. knjzi snimanja nije pisan sam šće se u lmu prikazai ( priike čini scenarij) neg i kk dnsnkjim će se sredsvima t prikazai. Knjiga snimanja ak navdiredsijed i reativnu duljinu kadroa (dmak filma dređen neprekinutim radm kamere) ugve snimanja zvučne i vizualne efeke isičn. Snimljen maerijal pdiježe zaim mnaži vema važnmtehničkm i svraačkm psupku u kjem redaej daire kadrvei zaim ih spaja na dređene načine

249



T e e v z j s a d r a m a je drams dje je se svarujepsredsvm evzje. Š re jš edvj sražee mgućseevzje, a sredsva je mgućuje sb p umječe mu-acje, dpušaju da se eevzjsa drama prbž s jede sraeumječm mu, a s druge srae azašj predsav. Daas je jšeš reć hće u jem pravcu, evzjsa drama uspje srsšru ppus eevzje, dređe djam epsredg zvješavajads prešeja g š se uprav u m reuu zbva, djamj vežem s pjmm eevzje, gv sve eemee mseumjes je jj sje a raspagaju. Dsadašje susv, č se,pazuje da maj razmjer erana, uvje u jma bč gedaejprae eevzjsu dramu čevaa epsreds reua, j se

bže zrav pres a ean, pgduje emac z svadevgžva, majem brju va, sažes mm ugđaju. Ipa je ešreć jesu e sbe eevzjse drame rezua pgds ee-vzjsg medja avm dređem žvm sadržajma svjesmds esvjesm prhvaćaju g š veća pube čeuje.

250

9. METOOLOGIJA PROČAVANJA

KNJIŽEVNOSTI

METODOLOŠ KI ROBLMI ZNANOTIO KNJIŽEVNOTI

Zansve pručavaje jževs, resm a pčeu vejge, asj bjas prrdu jževs mguć ppurazumjevaje pjedh jževh djea. Uga jževs u judsm drušvu, ds jževs jeza e ds jževs premasvs, mgućs umačeja jževh djea ač a vaja

aazra pjeda jževa djea a b se bjasa jhva umječa sruura, pr me če ajčešća va ujed jučapaja jh se razrađuje cjeupa prbemaa zas jževs. Razvj zasveg pručavaja jževs, međum,e eba shva a epreu, pravcr apredvaje u gmajusve vh vh spzaja, je b se epresa susav uppujavae, svarajuć eprusvu jedsveu zasveu »su«književnoti. Kao što je to, uostao, slčaj i u svi rugi zna-

sma, zas njževs razvja se u zu če ča prusvhhpeza pjedačh erja, avh erja je e u epresam,uvje vrem međusbm raspravama uzajamm pbjaju

25



upounjavanju ostvarju odeđen napredak u spoznaj Znanost o knjževnost osm toga za razlku od nekh drgh osobto prrnhznanost razvja se u neprestanom zravnom odnosu prema fozofj nekm temejnm drštvenm znanostma posebno u odnosu premalngvstc socolog anopoogj pa se njen rezutat kao btnapodručja njena nteresa uveke mijenjaju u skadu s duhovnm orijentacjama pojednh razdobja pojednh najšre shvaćenh dejnh orjentacja pojednh vladajućh »pogeda na svjet«

Sve to upozorava da suvremenu teoriju jževnost kao do znanosto knjževnost ne možemo razumjet kao nek sustav znanja o knjževnost ako ne uzmemo u obzr razlčte pravce u kojma se dnasuglavnom keće poučavae knjževnost odnosno tumačenje pojednhknjževnh djea Dakako skustva th pravaca već su ključena u sveono o čemu je blo dosad govora u ovoj knjz a zbog boljeg razumjevanja pojednh problema od kojh smo neke ostav otvorenmdopustvš vše mogućnost njhovh ešavanja u dajem tjeku razvojaznanost o knjževnost nužno je upozoti na btne razlke u pojednmpravcma Te se razlke odnose kako na svrhe proučavanja kževnostna cjeve koj se žee postć studjem knjževnost tako na metodeproučavanja koje se smatraju pkladnm za primjenu na cjeokupnompodrčju znanost o knjževnost

Metodoogja znanost o knjževnst tako zahvajujuć stanju ukojem se danas naaz proučavanje knjževnost postaje neodvojvdo teoje knjževnost Štovše eba reć da je upravo metodološkimprobemma posvećen zravno posredno vek do suvremenhznanstvenh radova o teorj knjževnost; u povodu sasvm poednačnh ptanja najčešće se na ovaj l onaj načn vraća opća probe

matka rasprave o metodama proučavanja knjževnost To se premanekm mšjenjma može shvatt kao zraz određene krze u znanosto knjževnosti al se sto tako prema drgm mšjenjma može shvatt kao zraz podonosnog bog razvoja takvog razvoja u raznolkostkakav jedn može dovest do pravog znanstvenog napretka

Pregled osnovnh metodooškh probema suvremene znanost oknjževnosti, međutm, jedva da je moguće zacrtat zvan okvra poje-dnih vladajućh učenja. Svako od th učenja, naime, ma vlastt pogedna metodoogju znanost o knjževnost svako na svoj načn postava tek neke metodološke probeme poučavanja knjževnost, dok ostalezanemarje, ili čak odbacuje svaku mogćnost da se o njima raspravlja

252

kao o stvo važnm probemima Zato bsmo najopćentje rečenomogl ustvrdt jedno sjedeće

Kao prvo razgrančenje zmeđu razlčth pravaca u proučavanjuknjževnosti te tako kao jedan temeljn metodološki problem možemouzet ptanje s a m o s t a n o s t znanost o knjževnost Načelnose tu javljaju dva moguća stajašta: je znanost o knjževnosttpuno samostalna znanost l je ona samo ana neke drge znanostte kao takva u metodološkom pogledu tj zbor metoda cljevaspoznaje ovs u cjeln o nekm drgm znanostma npr o ngvstco socoogj o estetc Praktčk ovaj probem jedva da je gdjerješen u oblku l l Najčešće se danas susreću mšjenja kojatek nagnju jednom drugom rješenju postavljuć skalu ovsnostznanost o knjževnost o drgm znanostma: otplke od reatvnesamostalnost uz jak utjecaj npr ngvstke l ozoje do reatvneovsnost uz neku uvjetnu samostanost Uz to postoje obrazloženamšljenja koja tek jedan do znanost o knjževnost smatraju samostalnom znanošću dok druge djelove tradconalnog proučavanjaknjževnost smatraju ovsnm o nekim drgm znanostma o pogeduna svjet o umjetnčkom ukusu s Tako se npr teorija knjževnostmože shvatt kao samostana znanost povjest knjževnost može seshvaćat u ovsnosti o povjesnoj znanost a knjževna ktka možebt uzeta kao sključvo umjetnčka stvaraačka djeatnost

Drg je temeljn problem metodologje znanost o knjževnostvezan s t p o m z n a n s t v e n o s t koj se uzma za uzor u znanost o knjževnost bez obzra bla ona zamšljena kao potpunosamostalna posebna znanost kao do neke obuhvatnje druge znanost Taj se probem može najakše ovako objasnt : prirodne znanost

npr zka čne jedan tp znanost u kojma je znanstvena sogostvezana s određenm shvaćanjem stne određenm shvaćanjem provjerjvost stntost drštvene znanost čne drg tp znanost kod kojhse znanstvena strogost zasnva na drgačem shvaćanju stntost nanemogućnos skstvene provjere u onom smsu u kojem je provjeramoguća u prrodnm znanostma Bez obzra što postoje radkalnaučenja koja s jedne sane nastoje drštvene znanost uspostavt nateeju načea pirodnh znanost ona koja s dge strane nastojedštvene znanost potpuno razdvojt od prodnh ta dva tpa znanstvenost mogu se u nekom stupnju uvjek razkovat a znanost oknjževnost može se pokušat uspostavt po ugedu na jedan l po

253



mnoge uzaludne pokušaje da se uspostavi jedna jedinstvena sustavnaznanost o književnost

Proučavanje književnosti razvijalo se, prije svega, u sklopu f i l o -z o f s k i h p i t a n j a o s m i s l u k n j i ž e v n o s t i i u m j e t n o s t i, o odnosu izmeu književnosti i lozoje, o temeljnimnačelima i o svrsi književnog oblikovanja. Tako već Platon (427-347.

pr Krista) postavlja takva pitanja o odnosu lozoje i umjeost kojaostadoše do danas atualna, a Aristotel (384-322. pr Krista) u svojojPoetici utvruje načela filozofske analize književnog oblikovanja,zasnivajući tako poetiku kao znanstvenolozofsku teoriju prirodeknjiževnosti i književnih vrsta, napose tragedije Platon svojim razmišljanjem o smislu književnosti, o njenoj ulozi u društvu, o prrodiknjiževne spoznaje i o graničnim mogućnostima književnog izražavanja, te Aristotel svojom razvijenom znanstvenofilozofskom teorijom kniževnih vrsta i mimetičkom (od grč mfmsis oponašanje) teorjom umjetnosti, čine dva tipa mišljenja o prrodi književnosti i o njenim oblicima, koje na ovaj ili onaj način slijedi lozoja književnostisve do naših dana. Platonove i Aristotelove ideje kao i njihov načinmišljenja o književnosti, sačuvale su se u teologiji srednjeg vijeka, razvili su h renesansni mislioci, a cjelokupna lozofska estetika slijedilaje njihove podsticaj e sve do najnovijih pokušaja u kojima estetika ebanapustiti lozofsku problematiku i postati prrodna znanost. Filozofskaproblematika proučavanja književnosti zato je, prje svega preko estetike, snažno djelovala i danas djeluje na znanstveno proučavanjeknjiževnosti, osobito na teoriju književnost i na književnu krik. Jer,teorijska razmaanja, osobito ona koja nastoje objasni prrodu književnosti, nerjetko crpe svoje temeljne postavke iz tradicije lozofske este

tike, a lozofsko tumačenje pojedinih književnih djela, posebno u nekim vrstama književne kritike, oslanja se uvelike i danas na tradicijuonih brojnih lozoa koji književnos posvetše mnogo isaonih napora.

Za razliku od takve filozofske adicije mišljenja o smislu književnosti, sasvim drugačiji tip proučavanja književnosti ima svoj izvor un a p o r i m a b i b l i o t e k a r a h e l e n i s t i č k o g r a z d o b l j a da sačuvaju i srede književnu baštinu UAleksandriji i Pergamu,naime, postojale su velike biblioteke u kojima su se čuvali brojniknjiževni radovi starog svijeta Zbog sasvim praktičnih razloga potrebe da se osigura snalaženje u rukopisima, da se zbjegnu krivotvorenja i da se tako uredno sredi i sačuva književna baština ti su

256

bibliotekari sastavali popise djela s komentarima (tzv. pfnakes ipopise najboljih djela po odreen književnim vrstama (tzv. noni),

a u neko obiku radili su i na tmačenjia vrjednih književnih djela.S tim radovima počinje p o v i j e s t k n j i ž e v n o s t i Njihovapraktična svrha nipošto ne uanjuje veliku i teorijsku važnost: jezapočet onaj rad kojemu je cilj čuvanje i razumijevanje književnebaštine, a stvoreni su i temelji za njegovo sustavno nastavljanje Radhelenističkih bibliotekara nastavljen je tako u nešto drugijim okvirimai u srednjem vijeku, osobito pak u renesansi, da bi umnogoe upravonjegova tradicija bila najčistije sačuvana u f i l o l o g i j i sve donaših dana.

I kao eći izvor adicije proučavanja književnost eba navestir e t o r i k u, o kojoj je bilo mnogo govora u glavi o stilistici. Retorikaje bila, treba to ponoviti, obuhvatna znanost, takva znanost koja jeuključivala brojne spoznaje o jeziku, o književnosti, o govoištvu i onačelima ocjenjivanja književnih djela. Sustav retorike bio je jedan odtemelja na kojima se zasnivalo znanje i obrazovanje starog svijeta, ttradiciju retorike u nekoj mjeri slijedi svaki, pa i najsuvremeniji,pokušaj razmišljanja o književnosti kao kultiviranom govor kaotakvo načinu jezičnog izražavanja koji je podvrgnut odreenimpravilima. U tom pogledu nije samo stlistika u užem smslu nasljednicastare retorike I svi modei pokšaji, npr. da se književnost razmaakao komunikacija izmeu pisca i čitatelja, imaju svoje podrijetlo uretorici. I ni, doduše na različite načine, ali ip u jednom pravcu,slijede neprekinutu tradiciju proučavanja književnosti s aspekta načinana koji se književnost služi ezikom.

Tu trostruku izvou tadu proučaaja knižvosti Qra iatiu vidu svako razvrsvanje suvremenih ravaca i oijentacija u znanoso knjiženosti, jer su mnoga modea nastojanja oko pronalaženjajedinstvene metode, i p posebnih metoda znanstvenog proučavanjaknjiževnosti, i oko toga da se ograniči i točno acrta predmet znaostio njiževnosti, objašnjiva jedino kao pokušaji da se svi ti tradicionalnipravci ujedine, ili pak da se edan od njih uspostavi na račun ugihNesumnjivo je da danas živi i razvija se ako lozofsko razišljanjeo kniževnosti tako i poijest književnosti koja se svjesno odričelozofskih pretenzija, a i stilističko odnosno retoričko istraživanjepojedinih djea.

17 Teorja knjževnosti 257



jedinjj neke ajedničke ideje o prirodi poeije i načinima kako valjaanaliirai književno djelo U širem pak mil Nov kritik brajaje četo i Thoma Ste Eliot, vor Armrong Richard, WilliamEmpon i drgi predtavnici engleke i američke književne itike kojedonekle jedinjj lične tendencije analii književnih djela, načelimavrednovanja i hvaćanja prirode poeije Ponekad e, oim toga, naiv»Nova itika« potrebljava i tako širokom mil da obhvaća niknjiževnih kritičara odnono teoretičara književnoi i ivan englekoggovoog podrčja, ali tom lčaj on onačje apravo tek dotaopćenite tendencije iražene nekoliko pravaca modee njiževnekritike odnono nanoti o književnoti.

Nove kritičare, hvaćene žem mil, anima prije vega analiatekta književnog djela i takva ocjena književnih vrijednoti koja etemelji ikljčivo na književnim vrijednotima apaženim tekt, ane na onim vrijednotima a koje e pretpotavlja da potoje djelna temelj biogrih podataka o ator ili na temelj analie njegovihidejnih tavova odnono njegova pogleda na vijet. Književne kritikeT. S . Eliota ivršile tom mil velik tjecaj na njih kao,otalom, i na cjelokpn njiževn kitik englekog govoog podrčja jer e Eliot ima alaže prije vega a i m p e r o n a l n o t j e n i š t v a, a novo hvaćanje t r a d i c i j e i aodređeni tip k l a i c i m a poeiji . Eliot e, naime, prottavljahvaćanj da poeij treba čitati i analiirati kao iražavanje nekihojećaja pjenika Ne pojavljje e pjemi, matra on, pjenikovaooba, nego jedino amo pjeništvo, pjeništvo kao poeban načiniražavanja koji djelje na čitatelja, pa je potrebno renti pažnj od

pjeničke oobe ikljčivo na pjeničko djelo Tradicij pjeništvpravo i bog toga ne treba hvatiti kao nataljanje rada onih koji nam iravno prethodili. Tradicija je određen tav književnih vrijed-noti, i prema tom cjelovitom tav odnoi e vako novo velikoknjiževno djelo, koje i amo lai taj tav, mijenjajći ga nekommil, jer nove viednoti građje tav tarih, već prije ponatihi prinatih vrijednoti. toga Eliot ljčje da je klaično ono djelokoje ima pavo av odo pema adicii, tkvo djelo koje potvlja vlatiti njiževni red i poredak vrijednoti na temelj vega onogšto je prošloti neke književnoti, ili celine više rodnih književnoi,predtavljalo otvarenje onih vrijednoti koje i dana prinajemo.

266

Za ralik od Eliota, koji je voje hvaćanje poeije i adaćapročavanja književnoti ravio oblik književnokritičih apažanjai pojedinih kraćih eeja, A. Richard raradio je knjii Načelaknjževne krtke ( 1924) čitav etetki tav anovan na analiipihičkih poticaja i vjerenj o tome da pjeničko djelo prenoi čitateljiktvo o organiaciji i koordinaciji poticaja Novi kritičari odtali od njegovih ambicija da e tvori pihološka teorija mjetnoi, odnjegova načina ralikovanja imeđ dvije poebe jeika on je, naime,pokšao trogo odijeliti nantven i pjeničk potreb jeika), ali natan tjecaj na njih ivršile oobito analie djel Praktčnakrtka (1929). T je Richard, naime, analiom tdentih radova otrinaet nepotpianih pjeničkih tektova vjerljivo pokaao kako jeteška, i kako je jedno neophodna, adaća književnog kitiča tvrditipravo i jedino ono što je tekt adržano. Analiom brojnih abldakoje nataj projiciranjem književni tekt onog čega tekt nema,on je natojao poorii kako je potrebna koncentracija čitatelja naikljčivo književne vrijednoti tekta, na one vrijednoti koje date amoj temi pjeme i njenom ira. Četo, naime, pretpotavljamoda potoje određene vrijednoti amo ato što namo npr. da je pjemadjelo pjenika čij biograj ponajemo, ili čiji pihički život nalćjemo, pa na temelj takvih pretpotavki avim ikrivljeno »doživljavmo« pjeničko djelo.

Na temelj Richardovih i Eliotovih ideja novi kritičari ni ravilineki poeban književnoteoriji tav Od rkih ormalita tom ihmil ralikje relativno manji intere a opća teorijka pitanja i aigradnj neke cjelovite, tavne pedmetno tvrđene nanoti oknjiževnoti, takve nanoti o književnoti koja bi e trogo mogla

ragraničiti od drgih nanoti. Tako oni natavljaj tradicij pro-čavanja književnoti na englekom govoom podrčj, koje, a ralikoobito od pročavanja književnoti Njemačkoj, nije težilo da tvoricjelovit tav nanja o književnoti, tav koji bi e mogao obhvaitijedintvenim načelima, čvrtim metodama itraživanja i rarađenimodnoom prema drgim nanotima S drge ane, međtim, oni e ošo prottaili adiciji tv. akademkog pročavanja književno vlatitim emjama.

Stavivši redište animanja tekt književnog djela, novi kritičriahtijevali tv p o m n o č i t a n j e (cloe readng). Time poorili na potreb da čitatelj avjeno i koncentrirano pai na ve

267



dealje izraza odoso a sve oe elemee koje eks sadrži a kojilo izbjegu pažji u čiaju orijeiraom isključivo prema razumije-vaju riječi u smislu svakodevog govora ili jezika zaosi. Naemelju akvog čiaja kjiževi kriič reba se bavii prema jihovumišljeju aalizo kjiževih vrijedosi eksa a e oih kuluihvredosi a koj eveualo eks može upućivai. Zao su vlasiukjiževu kriik smaali doisa k j i ž e v o m kriikom za rzlikuod msaoe »sadržaje« kriike koja se smarahu oi bavila svimvrijedosima eksa pri čemu je kjiževa vrijedos običo bivalazaposavljea.

U aalizi kjiževih djela i u posupku jihova ojejivaja ovisu kriičri česo razvijai vlasie složee susave prisupa kjiževim

djelima aglasak je pr ome uvijek bio a udubljivju u kjiževo-umjeičke vrijedosi pojediog djela a pojmovi susav aalize iojee uglavom su shvaćali kao pomoćo sredsvo kao sredsvo kojeek uvjeo može vrijedii u svim slučajevima i ko bii uporijebljeoza pravi zasvei susav. Zao su i jihove zasluge za eoriju kjiževosi više u svraćaju pažje a eks i u okrivaju pojediih biihosobia ekih kjiževih vrsa ego u izgradji ekih emeljih ačelazasveog proučavaja kjiževosi. Oi su međuim uvelike obo-gaili sposobos doživljavaja kjiževosi razvili smisao za kjiževevrijedosi i upravo ime omogućili plodoosiji i razovrsiji rad adaljem proučavaju kjiževosi kao umjeosi.

UČENJE O INERPREACIJI

U jemačkoj zaosi o kjiževosi osjeća se ako Drugoga

svjeskog raa sve jači ujeaj silisike a akođer određei ujeaj Novekriike i ruskih ormalisa. Pod ujeajima ligvisičke silisike ili čaku okviru silisičke kjiževe kriike (usp. odgovarajuće poglavlje uglavi o silisii razradilo je ekoliko eoreičara kjiževosi posebaip aalize kjiževog djela i kjiževokriičke ojee koji je azvai e r p r e a i j o m. Učeje o ierpreaiji kjiževog djela osla-ja se s jede srae a bogao i razoliko iskusvo jemačke eseikei jemačke kjiževe kriike a isodobo s druge srae o iskusvovlasie radiije povezuje s edeijom aalize eksa i samosalosikjiževog pročavaja koja je prisua i kod ruskih ormalisa i uNovoj kriii u Egleskoj i Amerii. Za razliku međuim od ovih

268

kriičara jemački se eoreičari ierpreaje izravo oslajaju asilisiku a česo asoje osim oga povezai učeje o ierpreaiji slozoskom meodom eoeologie (o kojoj će bii govora kasij)ili s eseskim učejima o iuiiji (pr sa spomeuim učeje BCroea)

N razviae meod iepraije kao vog ačia uačejakjiževog djela u kojem se pokušaaju poveza sv elemei kžev-og djela u skladu jeliu ujeala je možda ajviše silisčka krikaea Spizera jegovo učeje o zapžajima pojedih dealja jeziogzraza kojih čije umačeje a ker i jegovo učeje o iuiijikoja garara da je kiževo dlo doisa sklada silski jedisvea

jelia. Sliču meu lžeja jedič deala izrza pmijeioje a širokom području razvoja europske kjiževosi i Erih Auerbahu glasoviom djelu Mimesis (1946). Poleći od ekih odlomka važihdjela europske kjiževos o a osovi sudioze slske lize oivaačie a koje obikovala svos u pojediim iževim razdob-ljima i jediim kjiževim djeima. va je mea uspješo vezaaalizu silskih osobiosi izraza s uvidom u probleaiku povijesihepoha i s aalizom ačia a koji se vijesodršvea problemakaizražava upravo u kjiževim deima.

Za razliku od Aurbaha meuim osobio radovi WolgagaKaysera i Emila Sigera razrađuju učeje o ierpreaiji ka meodikoja se zasiva isključivo a aalizi koja e želi »zavirvai i lijevoi deso a ajmaje iza kjiževog eksa« držeći se ako srogoumačeja jedio oog šo je u eksu prisuno o je ačelo zv.i m a e e i e r p r e a i j e ipak samo polemički agla-šavalo opor prem pozvizmu Prakičk iepreaije služe sim

relevaim poaima jelu i auu asojeć jedino da izvjereosovu misao o oe da je kjiževno delo uvijek epoovjiaidividualo vrijeda jedisvea i prje svega jeziča orevia.

Učeje o ierpreaiji siče poebu da se u kiževokriičkoanaizi pođe od e m e o g u m j e i č k o g d o j m a djelaj. od ujeičkog dožiljaja ek ak koeg je moguća saka za-svea aliza ava aaliza koja se eće zausavii samo a arajajupodiih elemeaa kjiževg djla go će uspjei pokazai i ačikako su i dijelovi povezai u jeliu da bi omogućili umjeičkidoživlaj. Svi eleme jezičog iza u djelu iaju zao samo rlaivuukiju. ako pr. pjesičke gure komoziija djela ili poedii

269



dej savov aaea sam po seb e zače za mječ vjedosša. emogće je govo o vjedosma vaos jevhelemeaa zva cjele djela. Samo fcja djelova odoso elemeaa djela osvej jedsveog s l a d a d j e l a ma vaosza epeacj. Tao pojam s l a bva poše do e mjee dasl ozačje zapavo mječ svje djela, j. oaj jedsve ača oj je djelo ogazao z svh svojh elemeaa. Aalza jezajevog djela p ome, podo, ma ajveć log Ne samo daava aalza zač aalz jede aze zaza poed osalh (poedp zboa emae aaea) ego oa eba ljč sebe sveosale elemee. U om smsl osvaee s elavo ajspjelje

meodološ ajčsje epeacje ada se epealo eo aćepjesčo djelo, ojem s epeao poazval jedsvo ma,zvka začeja ječ. Iepeacja većh jevh djela, pozh damsh, poazala se ao zao ea zadaća za sogo povođejeačea epeacje, mada s a om podčj jemač eoeča pč eeacje dal zvaede pmjee spješog povezvajaemash ompozcjsh elemeaa s pojedm elemema jezčogzaza jedsve začejs cjel.

Slčo ao jevoče aspave ovh čaa, pojedeepeacje jevh djela mogome s obogale smsao zazapaaje oh dealja zaza oj s česo od pesde vaos zaazmjevaje mječe vjedos jevog djela. Nešo je majespješa pošaj se a emelj čeja o epeacj zgad cjelovssav zaos o jevos, al om pogled djelo WolfgagaKaysea Jezična umjetnina (98) pedsavlja mogo čem daaseadmaše pohva. Kayse je, ame, om djel ssemazao

doadašje ssvo sls ojeaog počavaja jevos,zamslvš zaos o jevs ao ssavo čeje o ačmajezčog oblovaja jevom djel, azvjeo od pojedh ele-meaa zaza (gađa, mov, fabla, ompozcja, sh), peo čejao sl ao zaz mječog jedsva djela, do čeja o pojedmjevm odovma vsama Vdljvo je da p ome povesjevos e shvaća ao sasav do zaos o jevos. Upavoa odsos povjese dmezje zao je zazvala moge opavdaee

ml Sage je, ope, pošao meod epeacje sos zazasvaje čeja o jevm odovma ao emeljm pojmovma

270

zaos o jevos U djel Temeni pojmovi poetike (96 oao zvsm aalzama lsog, epsog damasog sla pošavavd emelje začaje jevh odova zam a ome zgadčeje o jevm odovma ao dealm povma evogzaavaja (sp. poglavlje o jevm odovma) U pogled zamslda se jev odov emelje a čej osovm mogćosmaljdsog zaza, međm, Sageova jga zlaz z ova čeja oepeacj.

Posljedjh goda č se da je čeje o epeacj apšeo svom sljčvom vd, al s ssva epeacjama pojedhdjela a odeđe ač sadaa goovo svm svemem as

ojajma zaos o jevos

PSIHOANAITIČKA I ARHTIPSKAKNJIŽVNA KRITIKA

Usporedo s navedenim pravcima u znanosti o književnosti koji suinzisrali na načelu oblikovanja književnog djela, u dvadesetom sto-ljeću razvijaju se i tipovi književne kritike, odnosno znanstvenogproučavanja i književnosti u cjelini, koji se bave pretežno tematikom književnih djela, ali uglavnom na posve nov način. Jedan od takvih tipova temelji se na p s i h o a n a l i z i, pravcu u psihologiji i odre-đenom postupku u istraživnju psihičkog života, odnosno na metodiliječenja psihičkih poremećaja koja se s vremenom razvila u cjelovito čeje o čovje.

eć osvač pshoaalze Sgmd Fed (85699 zazo sezamao poblemma jevog svaalašva, e s ea jegova djelaposvećea aalzama pojedh jevh djela l eh jevhvsa. Fed je azvo čeje o osvm elemema pshčogvoa (oo«, ja«, adja«) ojma odgovaj odđe pshčssav zmeđ ojh e posoj vje oodacja slagae Tao jeosobo sob zmeđ agoa, oj ee sljeo zadovoljej, svjesesfee osobe oj se pooava dvem aoema zoma, sedš egovh savaja jevos. Umjeos, ame, pemajegov mšljej, sl fom azješej ajh apeoszmeđ podsvjesh pocaja svjese djelaos pojedaca, je oa

27



simboličko obliku predstavlja i ako na neki način osvješćuje prie ljudske nagone. o sislu on razvija učenje o na posean

nin shvaćenoj atarzi (usp. objašnjenje poja u glavi o draskivrstaa), a ujedno otvara široko područje pročavanja uobičajenih iučesalih tea i otiva u književni djlia.

Freud nije satrao da njegova psioanaliza rješava pianje vrijed

nosti ujenosti i književnos, ali je stvorio uzorak tuačenja činjenicešo su neki oivi u književosi veoa učesali, a i pokušao jeodgovoriti na pianje zašo pojedini sklopovi otiva djeluju na publik.Publika, naie, prea njegovu shvaćanju, nesvjesno prepoznaje

vlastie psihičke sukobe u književni djelia. Pojedini Freudovi

nasavljai i sljedbenici pokušali su i u šire zahvatu iz Freudovihshvaćanja izvesi cjelovito ojašnjenje prirode ujetnosi, ili su pakpokušali prijenjivati Freudove spoznaje u književnokriički anali

zaa. Pri toe, čini se, strogo doktrina psihoanalitička književnakritika nije iala nogo izravnog ujecaja na znanstveno proučavanje

književnosti, ali je ipak, posredno, pridonijela bolje razuijevanjupojedinih karaktera i eatskih sklopova. Osi toga, Freudove analize

tehnike sna u knjizi Tumačene snova 9) i analize tehnike svranjaviceva, u djelu Vc negov odnos pema nesvesnom 905) sadrže i

danas poicajne uvide u zakoniosti procesa onog šo u najšire sislunazivao ujetnički stvaalaštvo

Treba, ođer, reći da je psihoanaliza znatno djelovala na razvojposebne znanstvene discipline, p s i h o l o g i j e k nj i ž e v n o s i,

koja se u naše soljeću uspješno razvija, bilo u skladu s psihoanalizo, bilo pk u oštroj kritici i suprotsavljanju psihoanalitičkistavovia. Psihologija književnosti proučava psihičku zkoniost knji

ževnog stvaralašva, kak s oziro na književnika koji svra djelo,ako i s obziro na čitatelja i način njegova prihvaćanja književnog

ostvarna.Osi toga, psihoanalizo poanua pobleatika proučavanja

učestaih otia i ea književnih djela utjecala je na pojavu i razvojtkvog tipa proučavnja književnosi koji se zania analizo usajnih

slika, likova i uzorka ponašanja u knjižvni jeia, nastojeći da utkvoj analizi pronađe eelje za rzuijevanje cjeokunog njiževnog

svralaštva. Freuov učeni Carl Gustav Jung, koji je kasnije razviovlastito učenje u nogo čeu različito od psihoanalize, pri je upo

trijebio i obrazložio eeljni poj ve orijenaije u proučavanju

272

književnosti a r h e t i (prea grčko akhaos star i pos oblik).

Baveći se, naie, proučavnje veze izeđu itova i podsvijesti, on

je poja podsvijesti shvatio i u sislu kolekvne podsvijesi, j. kvog

psihičkog sloja koji je zajednički svi ljudia, jer na određeni način

sadrži kolektivno iskustvo čovječansva. To iskustvo sao posre

dovano, preko sibola, dolazi do svijesi pojedinca, a ono sadrži niz

nediferenciranih oblika, ipova i endencija Arhetipovi su tko za Junga

neki oblici podsvjesne psihičke energije olici koji se nifesiraju usiolia sna, iova i ujetnosti.

Kako je Jungov poja arheipa iesno povezan sa siolia,

nogi književni kritičari koji se bave proučavanje siola u knji

ževni djelia i sibolične funkcje književnosi preuzeli su ga udoslovno ili u nešto izijenjeno sislu. U novije vrijee razvijeno

proučavanje tzv priitivnih kulura, susavno isaživanje itova i svih

osalih oblika siboličkog ljudskog izražavanja, te psihološa is

raživanja i zanianje za proučavanje sibola u okviru lingvisike i

lozoje jezika, poakli su i književnu itiku da se susavno pozaavi

sudije načina na koji se u pojedini književni djelia, ili u

književni epohaa, oblikuje praso iskustvo čovječanstva. U to

pogledu knjiga aeričkog učenjka Norropa Fryea Anatoma ktke957) predsavlja najobuhvatniji i najsustavniji pokušaj

Frye, za razliku od Junga, hetipovia naziva sibole odnosno

slike koje se u književnosi ponavljaju dovoljno često da ih ožeo

saati eleentia književnog iskustva. Shvativši ko rheipove kao

eleente književne strukture, on razvija složen susav znanosti o

književnosi u koje bi proučavanje teatike pružlo eelj za rzu

ijevanje eleene književne srkture, takve srukure na teelju

koje i se, zati, ogli objekivno studirai i svi ostali književni

eleeni, tj. sredsva jezičnog izražavanja, književne vrste, karakteri isl. Mnoga su pianja pri oe ostala ovorena. Frye izgrađuje svoj

susav logično, ali se često nogo ne obazire na znansveno-lozof

ska ačela konstiuiranja jedne sasvi nove znanos i, a upravo to

zapravo želi, jer ošro kritizira goovo sve šo je na polju znanosti o

književnosti do njegove knjige učinjeno. Anatoma ktke tako nije

nogo djelovala na razvoj susavne znanosi o književnosi, ali je

potakla ineres za inenzivniji studij eatike književnih djela i za

povezivanje iskustava drugih znanosi, osobito psihologije i enologije,

8 Teoa knževnosti 273



s iskustvima kiževe kritike koa se poekad, pr. u Novo kritici, isuviše zatvaraa u vastite okvire.

UTJECAJI FENOMENOLOGIJE I EGZISTENCIJALIZMA

ako u lozoi ašeg stoeća f e o m e o l o g i a (premagrčkom painmenon, oo što se vidi, poava, i lgos rieč, zako,zaost Edmuda Husserla (1859198) zauzima izuzto važuuogu, prirodo e što oa deue i a proučavae kiževosti u svimvidovima. Uteca feomeolgie, međutim, treba reći prie svega,teško e edozačo odrediti i edvosmisleo ozačiti u svakompoediom sučau. Razlog e tome što se feomeologia shvaća i kaoeda lozofskozastvea metoda, i kao eda tip ozoraa, i kaoceovito ozofsko učee odoso eda lozoa. od Husserla svisu ti aspekti shvaćaa feoeoogie prsuti u edistvu. Negovisledbeici, kao i ozofi koi su egovu flozofiu delomce ili uceii ugradili u vlastite sustave, međutim, razilaze se u shvaćaufeomeoogie do te mere da se i svak od avedeih aspekata možeshvatiti odvoeo. Time e odos proučavaa kiževosti premafeomeologii mogostruk i teško odrediv. U ekim slučaevimapokušava se izravo preuzeti feomeooška metoda, u ekim se radio posredom delovau feomeološke lozofie a teoriu ki-ževosti ili kiževu kritiku, a u ekim čak o povremeom esu-stavom i erietko oše obrazožeom »posuđivau« ekih tema iitermia iz feomeooge i o ihovu korišteu u razmatrau ki-ževosti.

Načeo začee za uteca feomeologie a proučavae ki-ževosti, ipak, može se reći, ima feomeooška metoda kou vaarazlikovati od empiriske metode. Empiriskom metodom, aime, svise predmeti proučavaa, pa i kiževo delo, razmaau s različitihaspekata. Sa svakog aspekta predmet se drgačie »vidi« i a emuse uočavau drgačie osobie, oe osobie koe smo aspektom razmaaa stavil u »prvi pla« promatraa. Načelo, za empirskueod postoj bebroj ogćh spekt prstp on s tkođer

ačelo rečeo, međusobo ravopravi. Feomeološka metoda,međutim, drži da se u misaoom razmatrau predmeta može dosećioo što se u okviru feomeoške ozofie aziva b i t (em

274

Wesen ada se u razmatrau poava dođe do ihove biti, što e izrazihove poediačosti koa se dae e može »razbiti« er bi tada tepoave prestale biti oo što esu, doazi do oog temea a koem semože zasovati nanos o binom Umesto aspektualosti empiriskemetode, feomeooška metoda tako pretpostavla mogućost da sespozau oi temeli a koima se izgrađue svako skustvo, pa tako iisstvo o kiževim deima.

Na eda e ači feomeoošku metodu izravo upotriebio uaalizi kiževih dela poski lozof Roma Igarde. Naprie ukizi Kniževno umetničko delo (19), a zatim i u kasiim broimradovima, o e razvio teoriu o soevima kiževog dela (usp.poglavle o strkturi kiževog dela u glavi o aalizi kiževogdela, a temeu koe se kižeo delo mora razmaati kao orgaskoedistvo sloeva koi međusobim odosima i uzaamim delovaemomogućuu k o k r e t i z a c i u. oetizacia, rži o, astae kaddelo čitamo, a eba e razikovati od dea, koe e u biti shematskatvorevia i koe sadrži tzv. m e s t a e o d r e đ e o s t i, t. tkvamesta koa dopuštau da čitatel »ispui« vlastitom maštom oo štoeposredo ie rečeo. Razlikovaem između kiževog dea iegovih kokretzacia Igrde e tako a osobit ači rešio problemodosa dela i čitatea, razvivši pri tome izvrse aalize ačia a koise kiževo deo prihvaća Aaiza oog što azivamo »doživaemkiževog umetičkog dela« tko e u egovim radovima provedeas izuzetom zastveom strogošću.

Na drgi ači Husserlova feomeologia deue a iz suvre-meih ozofa, pa tako i a ozofski pravac koi e popuo azvae g z i s t e c i a l i z m o m (ma at. existentia, stoe. U užem

sislu egzistecilzom se aziva smer u ozoi u kiževosti koiaboe izržava eda faza stva acuskog ozofa i kiževkaJeaPaula Sa. Se se posebo bavio i problematkom iževogstvraštva, pa egovi esei o gažrao iževos pr., i o kževcima, veoma uteču a acusk kiževu it. I Seovaozoa u ceii, svoim zaagaem za apsoutu slobodu čoveka,učeem o tome čovek sobodo izabire u vlastitom životu oo što ćeb čenje o projek ko sobodno ncr vlsog bdeg

stoa, deovaa e a tematku i teologu edog pa kiževektke koi e kiževa dela uglavom astoao aizra u kotekstozofske probemake koa e u ima sadržaa

27



U širem smislu meutim, egzistencijaizmom se naziva i jednasuvremena lozofska orijentacia tzv. f i l o z o f i j a e g z i s t e n -c i j e, u koju se uvjetno može ubrojiti i Martin Heidegger čija jeiozofija najjače utjecala i na proučavanje književnosti. TemeljnoHeideggerovo djelo Bitak i vrieme (1927) već je zacrtalo problematskiobzor analize čovjekova postojanja takve analize koja se razlikuje odsvih tipova znanstvenofilozofske anaize čovjeka kao predmeta društvenih ili pirodnih znanosti jer čovjeka promatra kao biće koje jeuvijek u svijetu. Egzistencija je ako poseban način postojanja čovjekaa analiza tog načina postojanja otkriva remenitost čovjeka i njegovposebni odnos prema bitku svih bića. Kasniji Heideggerovi radovi

posvećeni su isključivo pitanju o bitku pa to pitanje na poseban načinobrauju i oni radovi koji se izičito bave prirodom pjesništva ilipojedinim pjesničkim djelima.

Vlastite radove o prirodi pjesništva i one o pojedinim pjesničkimdjelima, Heidegger ne drži prilozima izgradnji estetike niti pak prilozima književnopovijesnom odnosno književnokritičkom pristupu pjesništvu U okviru svog lozoranja on, naime, razvija vlastito stajališteo odnosu fiozofije i pjesništva. Njegovi radovi isključivo nastoje

pokazati kako pjesništvo nekih pjesnika govori isto, mada na druginačin što govori i velika lozoja, štoviše da pjesništvo prodire, takoreći, dublje od lozofe jer se tek u obzoru pjesništva otkriva onaistina bitka na kojoj se zatim razvijaju ozofija i znanost Osobitimstilom, originalnošću stavova i lozofskom relevantnošću pitanja kojapostavlja Heidegger je tako razvio poseban tip lozofske interpretacijepjesama koji tematski i problematski stoji po strani od književnoznanstvenog studija, ali koji dubinom uvida u suvremenu lozofsku

problematiku i izvoošću privlači ne samo suvremene lozofe nego imnoge književne kritičare

Utjecaj Heideggerovih radova na suvremenu znanost o književnosti,odnosno na suvremen književnu kritiku, zato je mnogosuk i u mnogočemu protuslovan S edne sane bilo je dosta pokušaja da se izravnosledi onaj način tumačenja pojedinih pjesnika koji je prisutan posebnou Heideggerovim esejima o Hlderlinovim, Traklovima i Rilkeovimpjesmama. Ti pokušaji meutim rietko su uspjeli zadržati nešto odHeideggerove lozofske dubine i lucidnosti Najčešće su preuzeti tektermini njegove lozoe nejetko u sasvim novom pa čak i u izravnopromašenom smislu S druge strane postoje pokušaji da se Heideg

276

gerovi radovi o pjesništvu ili njegova lozoja u cjelini shvate kaotemelj na kojem vaja izgraditi neki tip filozofski zasnovane znanostio književnosti. Takvi pokušaji opet nisu uvijek slobodni od navedenihpromašaja prisutnih u izravnoj primjeni Heideggerove metode, ai sene može poreći da su negdje djelovai na bolje razumijevanje lozofskeproblematike znanosti o njiževnosti, koja se često ne razabire dovoljnou ranije navedenim pravcima azvoja suvremene znanosti o književnosti

Osim toga, upravo je Heidegger razvio suvremenu metodu ozofske h e r m e n e u t i k e (prema grčkom hermneutik tkhnvještina tumačenja), koju kao vještinu razumijevanja i tumačenja

tekstova poznaje već srednji vije ali je u novije vrijeme posebnoobnavlja Wilelm Dilthey. Problematika hemeneutike kao lozofskediscipline koja se bavi temeljnim uvjetima i načelnim mogućnostimarazumijevanja te načinima na koje je uopće moguće tumačenje tekstova postala je na odreen način sustavni dio svake teorije interpretacije Tako mnogi teoretičari intepretacije često koriste iskustvafilozofske hermeneutike primjenjujući ih na tumačenje pjesničkihtekstova. Odreen sukob izmeu ilologije i hermeneutike koji senazire u radovima nekih suvremenih teoretičara pri tome ostaje jošuvijek jedno od otvorenih pitanja budućih npora oko sigije izgradnje temelja znanosti o književnosti

I na kraju, mada niako ne i namanje važno treba reći da upravoiz primjene fenomenoogje danas dolazi najviše poticaja za razvojf i l o z o f i j e k n j i ž e v n o s t i, koju valja razlikovati od znanostio književnosti jer se njezini problemi, doduše, mogu križati i isprepletati s problemima znanosti o književnosti, ali ipak zadržavaju odre

enu samostalnost. Filozofija književnosti treba se baviti studemtemelja znanosti o književnosti i studijem književnosti s aspekata njenepovijesne sudbine, proučavanjem temeljnih uvjeta i mogućnosti spoznaje kjiževnih djela i shvaćanjem srhe književnosti kao umjetnostiu obzo lozofske problematike koja nadilazi problematiku svakepojedinačne znanosti i svake moguće kombinacije nekoliko znanosti.

277



SOCOLOGJA KNJŽEVNOST

Kak se znanst književnsti razvija u intenzivnim dnsima sdrugim znanstima mnga pdručja i mngi načini pručavanja knji-ževnst pdjednak tak pripadaju lingvistici semitici ili scilgijinpr. ka i znanst književnst Tak je i u kviru scilgije kultureka psebna disciplina razvijena i scilgija književnsti kja semže pdjednak ta shvatiti i ka književnznanstvena disciplinapremda je uglavnm dreena kvirima nekih scilških učenja ilise upravlja pretežn metdama scilškg istraživanja Kak meu-tim shvaćanje društveng živta uvelike visi i pćim lzskimstajalištima mnge je radve takve rijentacije tešk razlučiti s jednestrane lzije književnsti s druge strane d strg scilškihistraživanja a s treće strane d znansti književnsti u užem smisluriječi Kk pri tme ipak nije sp da su rezultati tkvg pručavanjaknjiževnsti uvijek važni za znanst književnsti mnga se razraenaučenja dnsu književnsti i duštveng živta svkk mgu shvatitii ka psebne književnznanstvene rijentacije.

Razvijen i razgranat pručavanje književnsti s tg aspektauglavnm se kreće u dva kva pravca Na jedan način književnstse čit mže istraživati metdama iskustvenih znansti naprst ka

'

i svaka drga društvena djelatnst. Tak rijentirana scilgija knji-ževnsti danas rasplaže metdama kje služe prikupljanju relevantnihpdataka njihvj klasikaciji i utvrivanju dreenih zaknitsti kakknjiževne prizvdnje tak i načina na kje se književna djela čitaju irazumevaju. Tak recim Rbert Escarpit u mngim radvimanaglašava kak suvremena scilgija književnsti mže utvrdti

pravilnst pa nda i zaknitsti kje vladaju u književnj prizvdnjidistrbuciji knjiga i književnih časpisa te u načinima na kje književnst zaprav biva čitana pretpstavim li jedin svakme pznati azumljiv pjm književnga djela i književnika ka prizvačaknjiževnsti te pjam čitatelja ka pšača književnih djela. Statistički se zatm mgu istražiti tk su književnici kakav je njihv plžaju društvenm živtu klik i ima u nekj zajednici i kakvih suzanimanja ka št se mže isražiti taker kje i kakve se knjigetiskaju gdje se tiskaju tk ih čita i št njima misli. Time se držiEscarpit nipšt ne zanemarje peba daljeg istraživanja i pručavanja književnih struktura i njiževnh vrjednst čime se mgu

278

baviti drugačije rijentacije ali je mgućen prikupljanje dreenihčinjenica i takva znanstvena brada kkva u svkm slučaju mgućujei utvrivanje ka i analizu mngih važnih zaknitsti književngživta u jelini.

U drugom pravcu razvija se proučavanje književnosti koje književ-

nost razmaa kao izraz određenog načina drš tvenog života i nastoji

analizirati složenost odnosa između književnosti i društva. Prirodno je

da s e u takvim okvirma mogu postaviti brojne i raznolike hipoteze,

kao i da se samo proučavanje može razvijati na mnoge načine. Ovisno

o tome kako se shvaća što je predmet i što su temeljne metode socio

logije, ali i ovisno o tome ko se shvaća priroda same književnosti,

obrađuju se bilo problemi analize druš tvenih okolnost u kojima određeni tip književnosti zapravo nastaje, bilo sociološki orijentirano

proučavanje pojedinih stlova, zatim osobito proučavanje književnog

ukusa, odnosa književnih suktura prema druš tvenim strukturama u

pojedinim povijesnim razdobljima, pa sve do pokušaja da se književnost

u cjelini shvat, opiše i analizira kao odeđena dštvena djelatnost

sbite vrste.

Osbit u kviru marksizma shvaćeng meutim na vema različite načine razvijena je tak i razraivana prblematika dnsaizmeu književnsti i društveng živta. tme su pstjale uglavnm dvije temeljne rijentacije. Prva se razraivala pretežn unutarplitički uvjetvanga dgmatskg shvaćanja prema kjem je knji-ževnst svrstana u drštvenu nadgradnju pa se istraživanje bavildnsm izmeu nadgradnje i eknmske snvice ili pak načinimana ke književnst kja je ujedn dreena ka idelgija slikavai izražava tendencije unutar društveng živta. Tk rijentirani radvi

uspijevali su tek pnekad zahvaljujući iscrpnj analizi pjedinihaspekata pvesne zbilje nadići kvire idelgije ali su i tada pred-stavljali više svjevrsnu razradu stre pzitivističke metde n nekunvu književnznanstvenu rijentaciju.

Za metdlgiju znansti književnsti zat je mng važnijadruga temeljna rijentacija u kviru kje je marksizam shvaćen pre-težn u ilzijskm smislu pa su se pjavila različita tumačenjaMarxva shvaćanja književnsti i umjetnsti d kjih su neka m-gućila i razradu pjedinih važnih aspekata dnsa književnsti i drš-tva ka i sbite metde tumačenja vijesti književnsti i pjedinih

279



knjievnih dje U tkvo okviu neki su utori, koji su djeovi

uvno izvn okvir sfere utjecj bivše Sovjetsko Svez, koGyry Lukcs (osobito u rniji rdovi), Heri Lefebvre, Teodor

W Adoo, Herbe Mrcuse i Est och, rzvii uveike sosvojnučenj o pirodi knjievnosti i o teejno odnosu kjievnosti i ruštveno ivot, koj su utjec i n noe sukuristički orijentine

utore i n teoretičre recepcije

U tvoj orijentciji njčešće je rzrđivn pobetik otuđenjčovjek u rđnsko društvu, p su knjievnost u cjeini, oređeneknjievne epohe ii pojedin knjievn dje, nizirn i učen prje

sve u speu krike indusijske civiizije, ko i kriike ostojećih

drušvenih insucij, pri čeu nerijeo nije izuzet iz itike ni tkvštven ornizcij kkv se poziv uprvo n rksiz u sisuodređene ideooške dokine Knjievnost pri toe redovno nije shvćenko ivno oponšnje ruštvene zbije, te su proučv soeni odnosi

izeđu knjievnih i drušvenih sr, noije i korespondencije

izeđu knjievnih suktu i struktur povijesnih epoh, često jenšvn i nizirn utopijski eeent u knjievnosti, koji se ejeonsiti kko u knjievnosi doze do izj određene sutnje budućihpovijesh proces i dubokih tenji čovječnsv z sobodo i prvdo

Neke interpretcije rksističke ozofije ooućie su i d sepovijest knjievnosti pokuš obrđivti n nčin u koje će se zdrtiuvjetovnost knjievnih suku teejni drušveni odnosi, i

se neće ni zpostviti stvrčk osobitost knjievne djetnosti, niti će

se pojedino knjievno djeo nstoti svesti n okonosti vstito nstjnj u određenoj društvenoj situciji Tie su otvoreni oi probei koji se osobito bvi ozoj knjievnosti, u noi su

rdovi i rzrđene vrijedne nize odnos izeđu tzv visoke iivijne knjievnosti ko i nize recepcije knjievnosti u pojedinidruštveni sojevi toe se njčešće upozorvo n uou knjievnos u cjeini društveno ivot, p su noe tkve nize oboeproučvnje svih odnos izeđu knjievnosti i štv

I u ue sisu rzrde stroo knjievnoznnstvenih i knjievnoitičkih probe neki su utoi tkve rksističke orijentcije koWter enjin, Lucien Godnn, Tery Eeton i Pierre Mchereyrzrdii noobrojne poticjne tee z poučvnje knjievnosti i

njezine društvene uoe, osobito s obziro n pooj knjievnosti usuvreenoj civiizciji

80

TEORA RECEPCE

Znnost o knjievnosti, rekoso, or iti n uu činjenicu dje knjievnost kounikcij izeđu utor i čittej ii suštej

Tročn struktur: utor djeo čittej, n e sje se tko nipoštozneriti, i to ne znči d se u tučenju knjievnih dje, ko i uobjšnjvnju knjievnosti, ne oe pozii preteno ii iskjučivo od

so jedno činitej te sukture Tko pozitiviz očito stvj utoru središte zninj; on vjeruje d se knjievnost ne oe objsnii

ko prije sve ne isrujeo osobine onih koji je pišu, d se

knjievn dje ne ou tučiti ko se ne utrdi ono znčenje kojeje vstito djeu knjievnik eio dti i koje u je, zbo niz okonosti,

jedino i oo dtiOd prvih kritik poziiviz, eđuti, preko ruskih forist,

Nove kritike i učenj o interpretciji, sve do nekih, osobito rnijih

rdov strukturist i seiotičr, teište znnstveno zninjprezi od utor n so knjievno djeo toe s redovno pozio

od uvid, koji u nčeu i nije sporn, d s knjievn dje činebitno predetno područje znnosti o knjievnosti, d uprvo on

»povezuju« utore i čitteje i d jedino u nji vj triti ono

znčenje koje se u knjievnoj kounikciji ostvruje Ipk, tkvonšvnje vnosi ievnih dje nipošto ne or znčiti d vjzneriti kko utore tko i čitteje, jer bez odovrjuće pubike,

koj knjievn dje čit i rzuijev uprvo i jedino ko knjievnost,ne knjievnosti. Tko se probeo recepce i knjievnosti, osobito

preko niz pubike, već uveike bvi sociooij knjievnosti, uokviu fenoenooije i hereneuike noi su rdovi upozorvi n

porebu nize rzuijevnj, što je vodio do se već zninj z

uou i vnost čittej Određeno preještnje zninj prečitteu tko se zp u ksniji rdovi strukturist, u sisupor isiče osobito teora recepce, koj se ksnije rzvi iu svojevrsnu discipinu nzvnu estetika recepce

Uteejitej je teorije recepcije nječki ronist ns Rober

uss, osi njeovih su i rdovi Wof Iser njviše pridonijeirzrdi učenj o nčinu proučvnj knjievnosti u koje je čittej usredištu zninj Sične ideje, pred često i u poeic i s sero,

rzvij i u eričkoj knjievnoj kritici Stney Fish S obziro nčinjenicu d su Juss i Iser, ko i neki njihovi sedbenici, djeovi n

81



sveučilištu u njemačkom gradu Konstanzu, takva orijentacija često senaziva i škoom iz onstanze

Teoretčari recepcije pozivaju se i na tradiciju proučavanja književnosti, jer je važnost recepcije književnosti zamijećena i analizirana veću Platonovim i Aristotelovim djelima, u veikoj ju je mjeri imaa uvidu i stara retorka, a u novije vrijeme, osim spomenute hrmeneutikei sociologije književnosti, razrađivao ju je i u okvirima ruskog ormaizma osobito Jurij Tinjanov. Nastavjajući se na takvu tradicu, Jaussdrži da se mnogi problemi znanosti o književnosti mogu spoznati irješavat na posve nov način ako pođemo isključivo s aspekta čitateja.On tako kritizira pretjerano nagašavanje anaize i tumačenja pojedinihknjiževnih djea, koje je dovelo, prema njegovu mišljenju, do određenekrize povijesti književnosti Sustavna znanost o književnosti, drži, nemože se ograničiti samo na poetiku i interpretaciju, nego mora obuhvatiti i tradicionano područje povijesti književnosti, koje kao da jeostao prepušteno zastarjeim pozitivistčkm sintezama, ii je osaosvedeno na prkupljanje podataka, za koje se ne može nikada potpunoustvrdit čemu zapravo suže i koja je o njih korist za razumjevanjekako književnosti u cjeini tako i njezine osobite povijesti. rizapovijesti književnosti, naglašava Jauss, mogla bi se razrješit jedinoako bi se razvilo sustavno i iozoski utemejeno proučavanje načinakako književnost biva prhvaćena i shvaćena onih kojima je namijenjena.

Teorijski je pr tome važno poazište koje je već razradio RomanIngarden (usp. poglavlje o utjecajima enomenologije i egzistencijalizma), upozoravajući kako je knjižvno djelo shematska tvorevina kojasadrži mjesta neodređenosti, koja čitatej zapravo konkretizra, pa je

tek njegova konkretizacija zapavo ono što zovemo književnoumjetničkim djelom. Time čitatelj više nije shvaćen kao manje ii višepasivni promatrač književnoga djea kao »estetskog objekta« u kojembi uživao, nego njegova uoga postaje izuzetno važna, gotovo da bi semoglo reći odučujuća: on na temeju nikada dokraja konkretnih izavršenih opisa, nagovještaja, nacrta i sugestija, koje mu djelo samopredlaže, ostvaruje smisenu cjelovitu tvorevinu koja i jest književnodjelo. Čitatej tako zapravo sudjeluje u stvaranju, pa u tome bitnu uoguima ono što on očekuje, kao i ono što je za njega neočekivano, a štoipak može razumjeti. Jasno je pr tome da se sve ono što je novo ineočekivano mora javiti jedino u nekoj mjeri u kojoj ga čitatej može

282

prhvatiti, jer u suprotnom književno djelo mu više ne omogućujekonkretizaciju, pa za njega i ne postoji kao književno djelo.

U tom najširem teorijskom okviru teorja recepcije najprije nagašava potrebu da se uoči i sustavno anaizira sam problem. Probem,naime, nije jedino u tome da se u načeu shvat uoga i važnost čitatelja,nego je bitan problem u tome kako da se anaizira čitav skop odnosau kojem povijesno konkretni čitatelj razumijeva određeno književnodjeo, koje može prpadati njegovom vremenu, ali i vremenu daekeprošosti. Upravo za tu svrhu kjučni je pojam cjelokupne takve orijentacije h o r i z o n t o č e k i v a n j a.

'

Pojmom horizonta očekvanja, naime, žei se obuhvatiti okvire

mogućeg razumijevanja književnosti, jer se pretpostavja da čitateljijedino ako se radi o trivijanoj književnosti prihvaćaju iskjučivo onošto očekuju. Ako se radi o umjetničkoj književnosti čitateji prihvaćaju,čak i očekuju da ih se iznenadi neočekvanim, ai uvijek samo do nekemjere koja se ne smje prekoračiti. Ta mjera čini nek »krug« očekvanoga, a granice tog kruga ne smju se prekoračiti jer čitatei takvadjea više neće moći razumjeti, pa ih ni autor neće pisati. Uvijek tako,smatra teorija recepcije, postoji neka okvia granica. Ona je u nekimknjiževnim epohama, kao recimo u klasicizmu, bia reativno uska istrogo određena, ai u nekma, kao što je naša, ona je veoma široka ineodređena; ona ipak uvijek postoji i nikada, pa čak ni u postmodeizmu, ne može se pretpostaviti da će čitateji baš sve prihvatitikao književnost.

Analizi i pokušajima rekonstrukcije očekivanja teoretičari recepcijeposvetili su najviše radova, smatrajući da valja pomno razraditi kakvisve ključni elementi djeluju na književnu recepciju. U tom smisu oni

predažu da se razmotri odnos publike prema ranijim književnimdjeima, zatim prema određenim književnim normama, koje utvrđujepriznata poetika, te prema praktičnoj unkciji jezika, jer čitatelj stanouspoređuje različite unkcije vastitog jezika. Što se pak tiče razradecjeokupnog skopa odnosa književnog djea i čitatelja, oni smaajuda se može razikovati kako se suvremeni čitatej odnosi prema djeuprošosti, kako prema suvremenom djelu, pa zam kako se prošli čitatejodnosi prema pošlom djeu, a čak u nekoj mjeri i kako se prošli čitateljmože odnositi prema suvremenom djeu. mamo i na umu takvemoguće podjele i odnose zaključuju teoretičari recepcije možemopokušati ne samo utvrditi u svakom pojedinom slučaju horzont očeki

28



vanja, nego i utvrditi uvjete pod kojima se zbivao povijesni slijed ipovijesni razvoj književnosti, što će reći da se i poviest književnostimože sagledati i pisati s jednog potpuno novog aspekta.

Istraživanja teoretičara recepcije dovela su do mnogih važnih izanimljivih rezultata, ali je teško reći jesu li uspjeli dosta raznorodnepojmove, preuzete iz nekoliko različitih književnoznanstenih rijentacija, posve uskladiti i uobličiti potpuno jasnu i određenu književnoznanstvenu orijentaciju U svako slučaju, međutim, zanimanje zaulogu čitatelja, što takva orijentacija ima kao programsko načelo, bezobzira na to koliko je doista uspjelo obuhvatiti cjelinu znanosti oknjiževnosti, danas je u porastu i velikim se dijelom osjeća i u književ

noznanstvenim orijetacijama o kojima ćemo govoriti u idućim poglavljima.

STRUKTURALIZAM

Nziv »sralizam« upoebava se najčešće u širem smislu kaookvia oznaka za određenu orijentacu u mnogim znanostima i zaprimjenu svojevrsne mete u znnstvenom isživju. Uže i određenijeznačenje dobio je samo u nekim znanostima, među kojima su osobitosktalna lingvistika, sktralna anopologija i strkuralna poetikarazrađene kao uglavnom cjelovita učenja, s jasno određenim načelima idosljedno provedenom metodologom. U nizu ostalih znanosti, kao i ulozoji, skturalizam se, međutim, može bolje prepoznati po zaokupljenosti određenim problemima i okviim načinima na koje seprovodi analiza, no prema čvrsm načelima, prihvaćanju edinstvenih

metoda i temeljnim stavovima. Temeljna se orijentacija u tako širokomokvir može zato jedino razrabrati u tome što se strralizam uvelikeoslanja na učenje strukturalne lingvistike, što se prenstveno zanimaskturama - koje oređuje kao odnose, a ne kao supstncije i štonastoji pronaći opće zakonitos u sm odnosima koji pripadajuljudskoj svijesti, a mogu se utvrdi u svim kulm djelastima Kkose, međutim, salisti ne slažu međusobno ni u točnijem određenjupojma sktre, ni u tome pripadaju li utvrđene sukture samim pojavama ili su tek pomoćno sredstvo za istraživanje pojava, niti u načinuutvrđivanja sa u lturi i prirodi, jednoznačno se pojam skturalizma i ne može rediti.

284

U znanosti o književnosti »strkuralizam« je tkođer dosta neodređen naziv, jer se uglavnom odnosi na samo jednu fazu u radunekoliko istaknutih francuskih teoretičara i književnih kritičara, kaošto su Ronald Bhes, Tzvetan Todoov, AJ. Geimas i ulija Kristeva,te na školu iz Tartua u Estoniji, kojoj su pripadali kao najvažnijipredstavnici urij Lotman i oris Uspenski. Među tim autorima, međutim, postoje znatne razlike, a osim toga, kako se strktralizampostupno sve čvršće poveziva sa seiotikom, s e m i o t i k a k n j i ž e v n o s t i danas se često ča i poistovjećuje sa skturalizmom uznanosti o književnosti Ipk, strkturalizam se zadržao kao nešto širii obuhvatniji pojam, jer semiotika književnosti sve više prerasta uodređenu i mnogostruko razrađenu znanstvenu disciplinu unutar proučavaja književnosti

Strkturalizam u znnosti o književnosti dijelom nastavlja i razvijaučenje ruskih formalista, ali se izravno utemeljuje na strukturalnojlingvistici Ferdinanda de Saussurea, od kojeg preuzima postavke ipojmove bitne za shvaćanje i analizu kako jezika tako i književnosti.De Saussureove razlike, naime, između jezika i govora, oznaitelja ioznaenog te akrone i inkrone omogućile su da se shvati prirodajezika kao sredstva sporazumijevanja i da se njegova analiza provodina više odvojenih razina ezik je tako shvaćen kao sustav dogovorenihznakova koji omogućuju komunikaciju, a govor kao poruka ostvarenana temelju poznavanja jezika; označitelj je onaj pol lingvističkog znakakoji se sastoji od određenih glasova i koji uućuje na drugi pol, naoznačeno, koje obuhvaća ono što je označitelj om zahvaćeno ( usp.poglavlje o izrazu i sadržaju u glavi o analizi književnog djela). Sinkronija je shvaćena kao perspektiva u kojoj se pojave vide i razmaaju

u istodobnom postojanju unutar nekog sustava, a dijakronija kao perspektiva u kojoj se pojave razmaaju u vremenskom slijedu. Te razlikeomogućuju, prema de Saussureovu mišljenju, da shvatimo kako jezikfunkcionira kao sredstvo sporazumijevanja, te da ga tako proučavamoda analiziramo neovisno jedan o drgom svaki pojedini aspekt, kojeonda znanstvena sinteza povezuje u cjelovito objašnjenje

Razlikujući u tom sislu plan izraza od plana sadržaja, salistinastoje dosljedno analizirati književnost kao komunikaciju izmeđuautora i čitatelja, pa uvelike koriste iskustva i spoznaje teorije informacije Upotrebljavaju zato često pojmove pošiljaoca, primaoca ikanala, kojim se prenosi poruka, te pojam koda kao sustava znakova

285



koi omogće komnkaci. Tako su azadili i čene o dinamičkosukti kniževnog dea, pozorvš kako na važnost zvantekstovnhodnosa azumievan kniževnosti tako i na važnost azmatranaunkcie ko ma ezik knževnosti. Učene o fnkcama ezika pritome e azvo već lngvist Roman akobson, koi e bio edan odzačetnika škoe fomaista, a kasne s osobto pedstavnci tzv.raškoga kniževnoznanstvenog strukturaizma, pie svega anMukaovsky, pezli i azadili pročavane posebne estetske unk-cie, nagašavaći kako se estetska unkca kniževnom delu moapočavati u kontekst i drugih, neestetskih fnkcia, e tek takav šikontekst omogće azlikovane kniževnih od nekniževnh tekstova.

Za azvo stuktuazma posebno s oš važni adov fancskogantopologa Claudea LvStaussa, ko e na oignaan način peniometode strktuane lingvstke na područe poučavana mtova iobičaa. Shvatvš mtove kao svoevsne poruke, LviSauss utvuenamane značenske edince mta, koe nazva »mitemi«, pa zatimanalzira način na ko se izažava penosi mitsko skstvo Seekca kombnacia pri tome su btne opeace, e svakom nzu, ko činnek mt, možemo azikovat ko s mitemi izaban z mogućih slčnihmitema, pa zatim na koi s način međsobno povezan. Analizomizboa utvđe se tada paadigmatsk niz motiva mitsko priči, aanalizom načna na ko se zaban motvi povezu uspostavla sesintagmatski nz (sp. poglave o opeci metafoe i metonmie u gavio stilistc), pi čem vala posebno paziti na čnenc da se poedniitov klapau sustav, pa se poruke koe on penose mogu azmetiedino ako h čitamo kao gazben pattr, što će eći stovemeno ivetikano i hoizontano. Takvo čtane mtova navod zatm na za

kčak kako se u teme mtskog mšlena a pripoviedane mitovasamo e zaz takvog načina mšlena nalaze klučne binarne oozicie, poput života i smti, doba zla, kute piode, koe mitdoduše ne azešava, ali h na svo načn želi u namanu ruk blažti,kako bi omogućio da se o tome može msliti i govoriti.

Ne teško pietit da se LvSassova analza može prmienit na še poduče no što e mtoogia, pa se deomično upavo podnegovim izavnm utecaem, a delomčno na temelu sth il sčnhnačela, azvio učene o strkti svih naatvnh tekstova, nazvano»naatologia«, o koem ćemo, međtim, govoti idćem poglavl.

8

U azvo fancskog kniževnoznanstvenog strktalizma na-tecanii e ato Roland Bathes, koi e u bronim deima, kao Nuiupan piana Mioogie Kriia i iina O Racineu Eemeniemioogie i dovovo u eu np., zahvato širok krg tema i sastruktastičkog staašta obado nekoliko bitnh pobemskih po-druča znanosti o kniževnosti, kao što s analize knževnog teksta,odnos atoa i čitatea, odnosi viesti kniževnost i kniževn krikete uteca semiotike na znanstveno počavane kniževnosti Negovae kniževna tika pi tome dosta aznoika po tematci i po metodama,skon e da miena staašte i pema pedmet kom se bavi skads vastitim azvoem, pa e gotovo nemogće negov ops opisatednstveno i celn. Mnogi zato govoe o azičtim fazama negovom ad, e se može pmetiti da se u nekim kasnim demapribližava teorii ecepce, a nekima e već potpuno na staaištimatzv. poststrktaizma Ipak, okvio ečeno, navažnim deimaBathes polazi od temelnih zasada stktuane ingvistike i semiotike,poeblava i neietko dae na oginaan način azvia metodologikoa poizazi z stuktuastičkih načea, koristi se uglavnom pomovima i termnima semiotike, a često e sklon i povezvan sktazma s drgm kako tadcionanim tako i novim orentaciama počavan knževnost.

Za spoment »Tatusk škol« Eston, opet, navažn sadovi ra Lotmana, kao Predavana iz ruurane poeie Sruura umeničog ea i Anaiza peničog ea. Te adove povezes ancskim suktuazmom temena oentaca, ai se u nma višenagašava shvaćane knževnosti kao svoevsnog ezka nadogađenogna podn ezk, pa se tom smsl kniževnost analizira shvaća

kao posebn znakovni sustav. P tome se poazi pe svega odzapažana da se knževnost koist onm elementma ezčne oganzacie ko občnom govo nema nkakve, il nemau većevažnost (sp glav o anaz knževnog dea). Kniževno delo tos edne stane izazito upozoava na sam suktuu ezka, a s dugestane ezične elemente čini nostelima posve osobtih, novih značena,što će eć da penos posve nova iskstva pavo tme što stvaa natemeu ezčne sukte novu, knževnu stktu.

Takvo shvaćane kniževne stuktue doveo e Lotmana do analizeonih veta ko su potrebn da se nek tekst shvati azumieva kao

87



njiževno djelo, pa on uvodi i anaizira azliu izmeu teta i umjet-ničog djela, pri čemu tet daje amo mogućnoti, oje te čitateljrazvija u ladu vlatitim iutvom, poznavanjem tradice te ipu-njenim ili iznevjerenim očeivanjima Kao e uvjeti, opet, pod ojiae tet može jedino razumjeti ao umjetničo djelo mogu analizirati jedino uz pretpotavu da vao njiževno djelo, a o zn aovni utav, pripada znaovnom utavu cijele ulture, jer je jano da e njiževnot prepoznaje prije vega na razliama izmeu nje i znanoti, flozofje,religije i iaza vagdašnjeg ivota, emiotia njievnoti oe eodgovarajuće razviti te na temeljima obuhvatne semiotike kulture.Tao e šola iz Tartua zapravo razvijaa od probitne zamili i razradetrturalne poetie prema emiotici njiževnoti i, na raju, emioticiulture

Slična lonot razvoju, oji ide od poušaja izgradnje trogoznantvene poetie, ograničene vlatitim predmetnim poljem itra-živanja i metodama truturalne lingvitie, prema ve širim zahvatimau problematiu cjeloupne ulture, pa i u fozofju, može e primijetitii od mnogih drgih predtania trtralizma u proučavanju jiževnoti Taav razvoj plodotvoo je djelovao oobito na interdi

ciplina iaživanja, oja dana uvelie aateriziraju uvremenuznanot, ali valja reći i to da e u njemu ponead izgubila jana

prepoznatl jivot načel a, pa ča i miao za trogo znan tven o zaljučivanje, što je bilo oobina najboljih ranijih truturalitičihradova. ini e tao da truturalizam nea očeivanja u miluizgraivanja trogo znantvene ptie nije pove ipunio, što je jednetrane dovelo i do reacije na trturaizam oja e ojeća u poturalizmu, a druge trane do uvremenih natojanja da e proučavanje njiževnoti razvija u trogo odreenim podrčjima emiotienjiževnoti, razgranate na neolio užih područja

U cjelini gledano, meutim, trturalizam je vaao u znanotio njiževnoti izvršio veli utjecaj uvoenjm novih metoda, preuzetihiz lingvitie, teorije inormacije i eiotie, te uvoenjem i pmjenomnove znantvene terminologije Uviajući pri tome ao je jedan odtemeljnih metodološih problema cjeloupne znanoti o njiževnotiupravo i način ao ćemo govoriti o njiževnoti, trutraliti inzi-tiraju na razlici izmeu prirodnog jezia, ojim govormo u običnomživotu, ali ojim e u širem milu luži i njiževnot, te metajezia,ojim govorimo o prirodnom jeziu i o jeziu u njiževnoti. Velia

288

je preprea z nantvenom proučavanju njiževnoti, maaju ta o oni,što i teoretičari, ritičari i povjeničari njiževnoti četo govore onjiževnoti prirodnim jeziom, pa u njihove raprave odveć naliamoj njiževnoti Želimo li potići opću uglanot, objetivnot iznantvenu točnot, trebamo phvatiti jezi oji je što više udaljen odame njiževnoti, jezi oji ima oobine znantvenog metajezia.Taav jezi valja izgraditi na temelju znantvenog iaživanja i znantvenih metoa, a to e želi znantveno baviti proučavanjem njiževnot, naproto ga mora naučiti, ao bilo oji drugi metajeziZnanot o njiževnoti tao e, zahaljujući veliim dijelom upravo iradu tturalita, razvija ao bilo oja prirodna ili društvena znanot,a njezinim e rezultatima i poznajama ne može ovladati bez ovladavanja onim »oruem ojim e ona luži u »radu na poznajinjiževnoti

NARATOLOGIJA

Naratologija e, ao teorija pripovijedanja, azvila u zaebnu znantvenu diciplinu uglavnom u ovirima trturalizma Ona dodušedonee natavlja adiciju proučavanja narativnih njiževnih djela ojae moe pratiti od Aritotela do novijih teorija proze, ali pretpotavljanove i drugačije ovire temeljne problematie i predlaže ao novemetode tao i nove hipoteze unutar ojih bi valjalo proučavat amčin prpovijedanja. Temeljna je pri tome zamiao da bez obzira nanačine ao e pripovijeda i na redtva ojima e pri tome lužimo

pooj ea prpvedna tura, oj ma latit nitot, p e

uvj že pnati i nizirat. raziu adiconali čna,u ojima e pripvijedanje razmatralo prtežno ao epa thni, iliod ovije trije proze, u ojoj e pventveno rzmarala tehniaromana, naratlogiju zanima pripovijedanje bz obzira na to u jemobliu i na oje e načine pojavljuje Naatološe analize ne odnoee tao amo na umetniu niževnot, nego i na trivijalnu nji-evot, na običn govor, na f i na trip, reio, što e ći da eodoe na niz znaoa u ojima e mož razaznati nei lijed

promjena i elementa tutur pče.Mnoge važn uvide u tehniu prpoviedanja aatologija dugue

angloameičim teoretiia omana, ali e izravnim petečom, pa u

19 Teorja kjževot 89



do naratvnh razna pa čak do tpova mplcranog čtatelja. Pokšajsnteze u smslu da se zahvat objasn cjelokupn sustav naratvnogteksta čn se da su barem do sada manje uspješn od analza klaskacja koje su međutm bez sumnje donjele teorj knjževnostnz pojmova uvda od velkog značenja za shvaćanje prrode načnana koj funkconraju prpovjedn knjževn tekstov

POTTRUKTURAAM

Naziv »poststrkturalizam« podsjeća na naziv »postmodeizam«,jer kao š to se posljednje razdoblje u povijesti književnost još uvijekne može odrediti drugačije no da se naglasi jedino kako se radi onečemu š to dolazi nakon modeizma, tako je i za jednu od najnovijihoijentacija u znanosti o književnosti teško bilo š to reći ako se neposlužimo neodređenom oznakom » poslij salizma«. Podjednako tako, naime, kao što postmodeizam ukčuje istovremeno i nas-tavljanje ali i suprotstavljanje modeizmu, postskturalizam u nekojmjeri nastavlja onaj način shvaćanja književnosti i analize književnih djela koji bijaše oblikovan i razvijen u skturalizmu, ali također oni dovodi u sumnju temeljna skturalistička načela, osporava struk-turalistčku metodu i tako se i suprotstavlja skturalizmu. Osim toga,valja reći da između postsukturalizma i postmodeizma postoji nekoslaganje u temeljnim stavovima i u svojevrsnom nepovjerenju prema»konačnim istinama«, kao i prema znanstvenom napretku, š to se u kUlturnopovijesnom smislu može tumačiti i tako da je poststruktraia sjvri kjižeosk zaz posoim. Ipa, taav e zaklak u najmanu ruku pretjera, i je are odvećpojednostavljen, jer n postoeiam nit poststrktralzam nisu niu kojem slučaju dovoljno jasno određeni pojovi, pa se i e jane že uspostavii jasan i nedvosmislen ods.

Pstsralizam; valja pe vega agasiti, obhvaća međusobno dosta rličite radove mnogih autora od koih su eki, kao RolanBathes ii Jlij Krsv, recio, u nek dugi svojim radviaizraziti strtualisti, neki ot, kao acqus Lacan, pripadaju aprav psihoanalizi, a ek su opt, kao Mi Faault ili · JeanFan90isyotard, posve samosvji mislioi. Tako e uobiajno da se pd-savnicim postsrukturaliza u kjižeo kriici u užem smilu

29

smatraju zapravo samo prstaše škole tzv. dekonstrkcije, koju jeutemeljo Jacques Derrda Osm Derdae najglasovtj predstavnk teškole je Paul de Mann.

Poststrukturalzam povezuje sa strukturalzmom prvenstveno zan-manje za funkconranje jezka u knjževnom djelu usvajanje temeljnhpojmova nazva strukturalne lngvstke kao model strkturalneanalze jezka koj je međutm u njhovm radovma uvelke prošrenuvdma pojmovma preuzetm z lozofske adcje a osobto z feno-menologje egzstencjalzma Temeljna njhova metoda tako vše njesogo znanstvena u sms lu jedne posebne znanost lngvstke kaošto to bjaše slučaj kod strukturalzma nego u pravlu polaz odnajšrh kultuolozofskh teza poblema koje onda nastoj p

mjent u pojednačnm analzama tumačenjma knjževnh djelaU samom postupku analze tumačenja poststrkturast polaze

redovto od stnh detalja pojednog djela nastojeć upravo njhovomanalzom doć do uvda koj maju btne posljedce za shvaćanjecjelokupne knjževnost pa čak cjelokupne europske kulture povjest. Polazna je pr tome zamsao o jezku koj po njhovu mšljenjuobuhvaća utemeljuje cjelnu ljudskog skustva al koj vše njemšljen samo kao znakovn sustav određen pravlma zakontostmakoje se mogu u načelu sznat objasnt. Jezk je u njhovm radovmashvaćen kao beskrajno kretanje svojevrsna stalna »gra u kojoj seodnos označtelja označenog stalno mjenjaju starajuć pr tomesamo prvde čvsth značenja. Nšta u jezku nje konačno utvrđenont se može konačno utvrdt jer jezčn znakov dobvaju značenjatek u cjeln svak znak ovs o značenju svh ostalh znakova pa sejelna samo prvdno može oslanjat na neke tobože temeljne pojmovekao što su stna sloboda btak l ljepota. am t pojmov međutmtakođer nsu nkada dokaja utvrđen objašnjen jer se značena njhsamh konstturaju jedno u stalnom procesu mjen pa se nkada nemože utvrdt nek sustav koj b se zasnvao na poznatm nepr-jepom »jedncama značenja strogm pravlma njhova pove-zvanja.

U takvm okvrma shvaćanja jezka temeljn postupak dekonstkcje upravo pretpostavlja to beskonačno retanje promjenuznakova kretanje u kojem se ne može nkada dokraja jednoznačnoshvatt pravo značenje a baš se to može pokazat na pmjer knjžev-nog djela. Jezk u knjževnos name smatra Derrda upravo je

29



primjer načina na oji jezi uopće djeuje i omoućuje issvo pa sebaš na njiževnom esu može poazai ao su sad oičnosjednoznačnos i susavnos uvije samo prividni Prai i se pomno aose u bio ojem njiževnom esu jezi upotrebjava da bi priazaoneu zbiju i istnu uvije se može zapazii da posoje mjesa u ojimase javjaju nei preidi obože nužno sijeda nea prousovja i»prebacivanje« s jedne razine na druu pa se baš anaizom ih mjesamože razoriti ao ni u jednom jezičnom djeu zapravo nema sadani cjeoviost nii smisa oji bi bio nadređen druom višem i dubjemsmisu. Svai se es ao može razotriti jedino u onome šo a činirezuaom djeanosi oja je u načeu nedovršena nesusavna i necjeovia. Posupa avo razoivanja i nije niša dro do »razradnja«

deonscija oja se ao može shvaii ao najviši supanj misaoneinerpreacije jer se upravo tao doazi do ono sjednje smisa dooje se uopće može doći a o je onačno isusvo nesustavno jeziau sanom reau šo je ujedno i onačno isusvo svijea i živoa.

U mnoim su primjerima predsavnici posstruraizma posupedeonsrucije dovei do viruozne izvedbe pa se poazao aoadicionane inerpreacije njiževnih djea oje dovio bijahu rađeneupravo sa supronim preposavama s preposavama o saduoherenciji i cjeoviosi umjeničo djea mou bii veoma uspjee iao se rade u posve dračije svrhe s posve dračijim preosavamai na oovo bismo rei posve suprone načine. S dre pa sraneao edamo sa stajaiša općih eorijsih načea osstruuraizamje mnoim uvidima i važnim raziama oboatio razumijevanje odnosaizmeđu jezia i zbije ao i osobio jezia i ideooije uočavajući ipomno anaizirajući ao binu povijesnu uvjeovanos mišjenja ojeziu o i načine na oje se ideooši savovi proizvode i na svojnačin »onzerviraju« u jeziu Obrazoženi sepicizam i nepovjerenjeprema »onačnim isinama« pri ome je i meodooši djeovao aopodonosna sumnja u ponead odveć naašeni znansveni opimizamsuraizma.

Ipa vaa reći i o da se posstruraizam do danas nije razvio unjiževnoznansvenu orijenaciju oja bi moa zamijenii najbojadosiua suuaima i semioi njiževnosi pa se i meodadeonstrcije može najboje odredii e ao još jedna zanimjiva ipoicajna moućnos u suvremenom raznovrsnom i razranaom prou-čavanju njiževnosi.

94

LITERATRA

UVODNA NAPOMENA

Ovaj je preged iterature namijenjn prije svega čitatejima koji se žeešire i temejitije uputiti u proučavanje književnosti, a ne raspoažu većimsučnim znanjem, pa je donee ograničen u izbo na djea koja imaju erpregeda koja su akša i pstupačnija, ii su pak temejna za neku općenitijuii užu pobemati; z čitateje koji se žee daje znanstveno baviti renimpodručjem zato je uvijek na raju djea upozoreno sadrže i ona i iscpnubibiograiju Djea su razvrstana prema područjima koja u načeu odgovarajugavama u knjizi a kada je u pojedinim gavama obrađena veoma šioka pobematika uveno je zbog pregednost i razvrstavanje prema užim tematskim

područjima Navedena su prije svega djea hrvatskih autora pijevodi važnijihstranih djea na hvatski, a ako takvih nema, i na srpski jezik, dok se naoginanim svjetskim jezicima navode jedino ona djea koja smaam posebnovažnim kada ne postoji odgovarajuće domaće ii prevedeno djeo izuzetnevažnosti bio za odgovarajuću probematiku bio za stajaišta koja ova njigazastupa u širem smisu

95



1 RIRODA KNJIŽVNOSTI ROUĆAVANJ KNJIŽVNOST

O p ć p r o b l e m t i k i p r i r u č n i c i

Aristotel: O pjesničkom umeću Zgreb, 1983.Biti, Vldimir: Pojmovnik suvremene književne teorije Zgreb, 1997 (bi-

bliogrfj)Beker, Miroslv (ur): Povest jiževnih teora greb, 1979 (bibliogrfj)Beker, Miroslv (ur) Suvremene jiževne teore Zgreb, 1999 (bibliogrfj)Doležl, Lubomir: Poetike zapada Srjevo, 1991 (bibliogrfj)gleton, Terry: Književna teorija Zgreb, 1987 (bibliogrfj)

co, Umberto: Kultur. Ioaca. Komunica Beogrd, 1973.Flker, Aleksndr Škreb, Zdenk Stilovi i zdoba Zgreb, 1964Fncus nova kriti Srjevo, 1981 (bibliogrfj)Kyser, Wolgng: Jezično umetničko delo Beogrd, 1972. (bibliogrfj)Kmec1, Mtjž: Mala litea teora Ljubljn, 1976Leić, Zdenko: Jezik i književno djelo Srjevo, 1971.Lotmn, Jurij M . : Predavanja iz struktulne poetike Srjevo, 1970Mode tumačenja književnosti Srjevo, 19 8 1 (bibliogrij)Olsen, Stein Hugom: The End of Liter Theo Cmbridge, 1987eović, Svetozr: Priroda kritike Zgreb, 1972.Rečnik književnih termina Beogrd, 1985 (bibliogrij)Rus književna kriti greb, 1966.Seidler, Herbert: Die Dichtung Stuttgrt, 1965 (bibliogrfj)Seden, Rmn: Contempora Litera Theo Brighton, 1985 (bibliogfj)Solr, Milivoj: Filozoja književnosti Zgreb, 1985Solr, Milivoj: Ideja i priča Zgreb, 1980 (bibliogrfj)Solr, Milivoj: Književna kriti i lozoja književnosti Zgreb, 1976.Solr, Milivoj:

Pitanja poetikeZgreb, 1971

Solr, Milivoj: Teora proze Zgreb, 1989.Stmć, Ante: Ranjivi opis sustava Zgreb, 1996 (bibliogrfj)Stmć, Ante upp, Vjern (u.): Nova evropska kriti Split, 1968-

1972Tomevski, Boris: Teora književnosti Zgreb, 2000.Škreb, Zdenko: Stud književnosti Zgreb, 1976. (bibliogrfj)Škreb, Zdenko: Književnost i povesni svet Zgreb, 1981Škreb, denko Stmć, Ante (r): Uvod u književnost Zgreb, 1986

(bibliogrfj)Umjetnost riječi čsopis z znnost o književnosti Zgreb, od 1956.

296

Živković, Drgi: Teoija književnosti Beogrd, 1 94Žmegč, Viktor: Književno stvalaštvo i povest društva Zgreb, 1976.Žmegč, Viktor: Književnost i zbia Zgreb, 1982

s t e t i k

Bense, x: Esteti Rijek, 1978Croce, Benedetto Estetika greb, 1960Ćčinovićhovski, Ndežd: Estetika greb, 1988 (bibliogrij)Grlić, Dnko: Esteti N greb, 19479 (bibliogrfj)Nova lozoja umjetnosti Zgreb, 1973

L i n g v i s t i k

Chomsky, Nom: Jezik i pblemi znanja greb, 1991Hjelmslev, Louis: Prolegomena teori jezi Zgreb, 1980.Ivić, Milk: Pvci u lingvistici Ljubljn, 1 970 (bibliogrfj)Ktičić, Rdoslv: Jezikoslovni ogledi greb, 1971Minović, Milivoje: Uvod u nauku o jezku Srjevo, 1974 (bibliogrfj)Škiljn, Dubrvko: Pogled u lingvistiku Zgreb, 1980. (bibliogrfj)

S e m i o t i k

Beker, Miroslv: Semiotika književnosti Zgreb, 199 1 . (bibliogrfj)co, Umberto: Theo of Semiotics Indin University ress, 1976. (bib

liogrfj)Guirud, ierre: Semiologa Beogrd, 1975 (bibliogrfj)Škiljn, ubrvko: Osnove semiologije komunikace Zgreb, 1979 (bib

iogrfj)Škiljn, Dubrvko: U pozadini zna Zgreb, 1985.

K o m p r t i v n k nj i ž e v n o s t

Beker, Miroslv: Uvod u komparativnu književnost Zgreb, 1995 (bibliogrfj)

Flker, Aleksndr: Književne poredbe greb, 1968.Kogoj-Kpetnić, Bred: Kompaativna istraživanja u hrvatskoj književnosti

u Rdu JAZU, br. 350, Zgreb, 1968 (bibliogrfj)ichois, Cl Rousseu, A M: Kompativna književnost Zgreb, 1973

(bibliogrfj)Solr, Milivoj: Suvremena svjetska književnost Zgreb, 1982 (bibliogrfj)

297



2. ANALIZA KNJIŽEVNOG DELA

Bii Vladiir (u.): Suvemen teoij pipovednj Zagreb 992. (bib-liografja)

co Umbero: Kutu Infoc Komunic Beograd 197Ingarden Roman: Ds liteische Kunstek alle 1931.Kayser Wogang: Jezično umetničko delo Beograd 1973. (bbliografja)oman Jurij M: Pedvnj iz stuktulne poetike Sarajevo 1970.Richards I A: Pcticl Citicism 929.Solar Milivoj: Idej i pič Zagreb 1980. (bibliografja)

Soar Milivoj: Pitnj poetike Zagreb 1971.Soar Miivoj: Teo poze Zagreb 989.Tomaševsi Boris: Teo književnosti Zagreb 2 Soar Milivoj: Vježbe tumčenj Zagreb 1997.žarevi Josip: Kompozic liske pjesme Zagreb 1 99 . (bibliografja)

. SILISIKA

S a r a p o e i a i r e o r i a

Arsoel: O pjenikom umeću Zagreb 983.Beer Mirosav: Kt povest ntičke etoike Zagreb 1997. (bibliograja)Boileau Nicoas: Pjesničko umijeće Zagreb 1975.Curius Es Rober: vops jiževnost i ltinsko sednjovjekove Zagreb

1971 .Kvinilijan Maro Fabije: Obzovnje govoi Sarajevo 1967.ausberg einrich: Hndbuch de iteischen Rhetoik ll Mnchen

1973.Pseudo ongin: O uzvienom Zagreb 1980.Š

ian ubravo: Antičke gue i topi i znnost o jeziku u njizi Dlog sntkom Zagreb 1992. (bibliografja)Zima ua: Figue u nem nodnom pjesnitvu Zagreb 1980

N o v i j a s i l i s i a

Anoš Anica: Osnove lingvističke stilistike Zagreb 972. (bibliograija)Frangeš Ivo: Stilističke stude Zagreb 959.Guud ee tiiti Sjevo 196. (bblogfj)Kravar Zoran: Polegomen književnoznnstvenoj teoiji top i gu u

časopisu Umjenost eči br Zagreb 1979.eši Zdeno: Jezik i književno djelo Sarajevo 971.

298

Pranji Krnoslav: Jezik i književno djelo Zagreb 968.Ricoeur Paul: iv metfo Zagreb 19 8 1 (bibliograa)Spizer eo: Linguistics nd Lite Histo New Jersey 967Sama Ane: Teoij metfo Zagreb 978 (bibiografja)Topi i gue Zagreb 995.

4. VERSIFIKACIJA

Franičevi Marin: Rspve o stihu Spi 1979.Kravar Miroslav: Ti stoeć hvtske klsične metike u časopisu Cotic

God VI sv 6, Zagreb 1975.Kravar Zoran Tem »stih« Zaeb 993.oman Jurj Pevnj iz stuktune poetike Saajevo 1970.Majnari Nio: Gčk meti Zagreb 58. (bibiografja)Pavliči Pavao: Stih i znčenj Zagreb 1993.Perovi Sveozar: Stih u njizi Uvod u književnost Zagreb 986. (bib

iografja)Perovi Sveozar: Pobem sonet u stoj hvtskoj književnosti u Rdu

JAZU br 350 Zagreb 968. (bibiografja)Slamnig Ivan Diciplin mte agreb 1965.Samnig Ivan: Hvtsk vesc Zagreb 1 98 1 . (bibliografja)

5. KLASIFIKACIJA KNJIŽEVNOSI

p i p r o b l e m i a s i i a c i j e

Arisoel: O pjesničkom umeću Zagreb 1983.Bii Vladiir: Bj i pedj Zagreb 198.

Flemming Wili: pik und Dmtik Be 955.Fowler Aasair: Kinds of Litetue Cambridge 1982.emper Klaus W: Gttungstheoie Mnchen 1973. (bibliografja)egel G. W F: stetik Beograd 1970.irsch E : Nčel tumčenj Beograd 983.Jolles Andr: Jednostvni oblici Zagreb 1978.Pavliči Pavao: Književn genolog Zagreb 1983.Solar Milivoj: Pitnj poetike agreb 97.Solar Miivoj: Teo poze Zagreb 1989Saiger Emi: Temeni pojmovi poetike Zagreb 996.Tomaševsi Boris Teoij književnosti Zagreb 20.

299



s m e a j ž e v s t

BšvćStul, Maja: Usmena knjževnost o umjetnost eč Zageb, 1975Keez, Js: Usmena knjževnost u jz Uvo u knjževnost Zageb 986

(bblgaja)Ld Albet B: Pevač pča , Nv Sad 1990Mu Matja: Tgom spskohatske naone epke I I Zageb, 1951

Usmena knjževnost Zageb 1971

Z a b a v a j ž e v s t

Dat Bam: spoen govo l egzot svakonevnog Zageb, 1970Lasć, Sta: Poetka kmnalstčkog omana Zageb, 1973 (bblgafja)

M Edga: Duh vemena , Begad, 979 (bblgaja)Sla, Mlvj: Suvemena svjets knjževnost Zageb 1982 (bbgaja)Tvalna knjževnost Begad, 1987 (bblgaja)Umjetnost ječ b 2 sveće tvjalj jževst, Zageb, 1973

K j ž e v e e h e, a z d b l j a a v

Bee Mslav (u): Povest knjževnh teoja Zageb 1979

Cutus Eest Rbet: Evps jževnost latns senjovjeve Zageb1971 (bblgafja)

lae, Alesada Stlske foace Zageb, 1976lae, Aleasada Šeb Zde: Stlov azoba Zageb 1964edh Hug: Stuktu moee lke Zageb 1969 (bblgafja)Hause ld: Socalna stoa umenost jževnost , Begad 1962

(bbgafja)He Gustav Re: Manzam u knjževnost Zageb, 1984

Ldge, Davd: ačn moeog psanja Zageb 988

Oać-Tlć Dubava: Teoa ctatnost Zageb, 1990 (bblgafja)Pavlčć, Pava: Poet manzma Zageb 1988Postmoea l boba za buućnost Zageb 1993Povest svjetske knjževnost I V Zageb, 9741982 (bblgaja)Sečć Všja: Klasc moezma Zageb, 1996Samg Iva: Svjetska knjževnost zapanoga kuga Zageb, Sa, Mlvj: ka teš knjževnost Zageb 1995Sa, Mlvj: Mt o avanga mt o eenc Begad 1985

Sla Mlvj: Suvemena svjets knjževnost Zageb 990 (bbgafja)Wele, Re: Dscmnatons New HaveLd, 1970Žmegač Vt: Knjževno stvalaštvo povest uštva Zageb 1976

300

Žmegač, Vt: Knjževnost zblja Zageb 1982Žmegač Vt: Knjževn sustav knjževn poket u zbu Uvo u

knjževnost 19 86 (bblgafja)

6. POEZIJA

L s a e z j a

edh, Hug Stuktu moee lke Zageb 969 (bblgaja)Kayse, Wlgag: Jezčko umetnčko elo Begad 193 (bblgafja)ava, Za: Lska pjesma u Uvou u knjževnost Zageb, 1986 (bb-

lgaja)Pavletć, Vlat: Kako čtat poezu Zageb, 988

Pavlčć Pava: Sth značenje Zageb 1993Sa Mlvj: Vježbe tumačenja Zageb, 1997žaevć, Js: Kompozca lske pjesme Zageb 1991 (blgafja)

E s a e z j a

Bwa, C M: Heoc Poet Ld, 1952emmg Wll: Epk un Dmatk Be 1955Lessg, G E: oon Zageb 1950Ld Albet B: Pevač pča I Begad 1990Pavčć Pava: Epsko pjesnštvo u Uvou u knjževnost Zageb 1986

(bblgafja)

7. PROZA

Bt Vladm (u): Suvemena teoja ppoveanja Zageb 1992 (bblgafja)

Javć, Ma ovela u čkoj kjžvnot aa, 97 (blga

Jlles, Ad: Jenostvn obl Zageb, 1978Lasć, Sta: Poblem natvne stukte ageb 1977Lus Gygy: Roman povesn zblja ageb 986Modea teoa omana Begad 19�Shlles, R Kellgg R: The atue ofatve New Y 966 (bb-

gafja)Sla, Mlvj: Ieja pča Zageb 180 (bblgafja)Sla, Mlvj: Teoa poze Zageb 1989Šlvs Vt Usksnuće ječ Zageb 1969Vda, Iv: epouzan ppojea ageb, 970Žmegač, Vt: ovesna oetka omana Zageb 1988

301



8. DRAMA

D r a a i a z a l i š e

Baušić Slavo Uvod u teatrologu Zagreb 1991D 'Aico Silvio Povjest dramskog teat Zagreb 197Kral Vladiir Uvod u dramaturgu Novi Sad 1966 (bibliograiaLešić Zdeno Teora drme Saraevo 1977 1979 (bibliograaPingarre Rober Povjest kazalšta Zagreb 1970Pser Manred Dma Zagreb 998Sabla Toislav () Teatar X stoeća Spli 1971Selenić Slobodan Dmsk pravc X veka Beograd 1979 (bibliograaSener Boris edatesko kazalšte Zagreb 1977Švacov Vladan Teme damaturge Zagreb 1976

F i l i e l e v i z i a

Balzs Bela Flmska kultu Beograd 1968Fise John Harley John Čtanje televzje Zagreb 199 (bibliograaPeelć Ane Pojam struktura lmskog vremena Zagreb 1976Peerlić Ane Osnove teore lma Zagreb 1 98 (bibliograaTurović Hrvoe azumevanje lma Zagreb 1988 (bibliograa

9. METODOLOGJA PROUČAVANJA KNJŽEVNOST

O p ć i e o d o l o š i p r o b l e i

Beer Miroslav () Suvremene knjževne teore Zagreb 1999 (biblioaaBii Vladiir Pojmovnk suvremene knjževne teore, Zagreb 1997 (biblio-

graiaDleže Luoir Poetke zapada Saaevo 199 1 ibliograia

Eagleon Terry Knjževna teora Zagreb 1987 (bibliograiaFrye Nohorp Anatoma krtke Zagreb 1979Har Dierich Gebhard Peer (ur Erkentns der teratur Theoren

Konzepte Methoden der teraturwssenscha Sugar 198 (bibliograa

Hauser Aold Flozoja povest umjetnost Zagreb 1963Loan Juri M Predavanja z srukturalne poetke Saraevo 1970Modea tumačenja knjževnost Saraevo 1981 (bibliograiaOlsen Sein Haugo The End of t Theo Cabridge 198Peović Sveozar Prroda krtke Zagreb 19

Polann Leo teraturwssenscha u Methode FrarM 197 1

302

Solar Milivo Flozoja knjževnost Zagreb 1985Solar Milivo deja prča Zagreb 1980 (bibliograaSolar Milivo Knjževna krtka lozoja knjževnost Zagreb 1976Solar Milivo Uvod u lozoju knjževnost Zagreb 1978Šreb deno Stud knjževnost Zagreb 1976 (bibliograaŠreb Zdeno Saać Ane (ur Uvod u knjževnost Zagreb 1 986

(bibliograa

P o z i i v i z a i r i i a p o z i i v i z a

Dilhey Wilhel Das Erlebns und de Dchtung 1905Lanson Gusav Metode store knjževnost u časopisu Putev Bana Lua

1966

Wa1zel Osar Gehalt und Gestalt n Kunstwerk des Dchters Darsad 1957(bibliograia

Wlin Heinrich Osnovn pojmov z store umetnost Saraevo 1958

R u s i o r a l i s i

Abrogio Ignazio Formalzam avangarda u usj Zagreb 1979 (bib-liograa

Erlich Vicor ussan Foalsm New Haven 1955 (bibliograaJaeson Fredric U tamnc jezka Zagreb 197 (bibliograaPoetka ruskog foalzma Beograd 1970 (bibliograaŠlovsi Vior Uskrsnuće reč Zagreb 1969Toaševsi Boris Teora knjževnost Zagreb 0

N o v a r i i a u E n g l e s o i A e r i c i

Beer Miroslav Modea krtka u Engleskoj Amerc agreb 19 (bib

liograaEagleon Terry Knjževna teorja Zagreb 1987 (bibliograaElio Thoas Seas Trdcje vrednost i knjževna krtka, Zagreb 1999Nova krtka Beograd 1973 (bibliograiaRichards I A Načela knjževne krtke Saraevo 196

U č e n e o i n e r p r e a c i i

Kayser Wolgang De Vortragsrese Be 1958Kayser Wolgang Jezčno umetnčko delo Beogad 1973 (bibiograaSaiger El Temeljn pojmov poetke Zagreb 1996Šreb Zdeno nteetaa u Uvodu u knjževnost Zagreb 1 986

03



P s h a n a l t č a a r h e t s a r t a

Durand, Glbert Antrplške strukture imaina Zagreb, 1991 (bb-lgraja)

Freud, Sgmund Tumačenje snva Begrad, 1969Frye, Nthr Anatma kritike Zagreb, 199Frye, Nthr Mit i struktura Sarajev, 199Jung, Carl Gustav Čvjek i njevi simbli Ljubljana, 193.Slar, Mlvj Edipva braća i sinvi Zagreb, 2000

t j e c aj e n m e n l g j e e g z s t e n c j a l z m a

Bett, ml Hermeneutika pšta metda duhvnih nauka Nv Sad,19

Fran Manred Iskaiv i neisiv Zagreb 1993.Hedegger, Martn O biti umjetnsti Zagreb, 1959Hunagel, rwn Uvd u hermeneutiku Zagreb, 1993Ingardn, Rman O sanavanju književn umetničk dela Begrad, 191Slar, Mlvj Uvd u lju književnsti Zagreb, 19

S c l g j a n j ž e v n s t

Bastde, Rger Umjetnst i društv Zagreb, 191Blch, st O umjetnsti Zagreb, 191.scart, Rbert evlucija knjie Zagreb, 192scart, Rbert Scila njiževnsti Zagreb, 190 (bblgrafja)Jamesn, Fredrc Marksiam i rma Begrad, 194Lu!cs, Gyrgy man i pvesna bia Zagreb, 196Macherey, Perre Terija književne privdnje Zagreb, 199Marcuse, Herbert Estetska dimena Zagreb, 191.Sr, lv ja njižest agre 19.

Svijet umjetnsti Marksističke interpretace Zagreb, 196

T e r j a r e c e c j

Beer, Mrslav (u) Suvremene iževne tere Zagreb, 196 (bblgrafja)Wng, Raner Hermeneutika semitika i recepcina estetika Begrad,

19

S t r u t u r a l z a m

Beer, Mrslav Semitika knjižvnsti agreb, 1991 (bblgrafja)Jamesn, Fredrc U tamnici jika Zagreb, 19 (bblgaja)Lv-Strass Claud Struturalna antrpija Zagre, 9.

0

Ltman, Jurj M redavanja i strukturalne petike Sarajev, 190Ltman, Jurj M Struktura umetničk teksta Begrad, 196.Muavsy, Jan Književna struktu na i vrijednsti Zagreb, 1999Struktuliam Zagreb, 190 (bblgrafja)Umjetnst reči br. 2-3, sveen češm struturalzmu, Zagreb, 192sens, B. A etika kmpice Semitika ikne Begrad, 199

N a r a t l g j a

Beer, Mrslav riča i njeina bda u čassu Književna smtra br. 4-4, Zagreb, 192.

Bt, Vladmr Suvremena tera pripvijedanja Zagreb, 1992 (bbgrafja)ramar, Zlat Uvd u naratliju Osje, 199. (bblgraja)

Peleš, Gaj riča i načenje 199. (bblgrafja)Pr, Vladmr Mlija bajke Sarajev, 1990Rmmn-enan, Shlmt Nartive Fictin Lndn and New Yr, 193

(bblgrafja)

P s t s t r u t u r a l z a m

Culler, Jnathan O deknstrukciji Zagreb, 1991 (bblgrafja)Derrda, Jacques O matli Sarajev, 196agletn, Terry Književna tera Zagreb, 19 (bblgrafja)

Lacan, Jacques Spisi Begrad, 193

20 eoa knjževnost 305



PREDMETNO AZALO

gon 241legoij 80 84liecij 74 20ndiploz 75no 75nik 03 42 47149 149 152

245 246niklimks 86nie 247niez 87heip 273sindeon 83sonncij 74 120vngd 64 68 76 300

jk 49 50 122 129 166 209210 23 290 299

bld 97 199bok 145 147 155-156 157 158bsn 57 80beleisik 11biogfj 225 258bgšćic 114

ez 105 107 1 3 1 14 120commedi dele 245

dizm 177dekonskcij 293 294deseec 113 14didskij 232 234 235digesij 195dkonijsk klsifkcij 126 143

62dijlog 235 236 237 240diimb 188dnevnik 225dm 51 34 38 161 163 165

166 70 173 74 77179 81 227-229 264 302

dmik 133-134dh vemen 154

gzisencijlizm 179 274 275276 282 304

eklog 189eskpozicij 238

* Maso osua boka upozoava da se a om mesu poam defa

307



eksod 240ekspresionizam 28 68 20 176

77 78elegija 34 42 187 88elipsa 83ep 70 3 32 34 42 48

54 6 196 97-20228 227 244

epifora 75epigram 42 188epika 32 133 34 5 8 83

88 92-202epitaf 188epitalam 189epitet 79 96epizoda 196 238epizod 240epska pjesma 198epski teata 247esej 55 66 207 224 225 267

275estetika 28 29 30 34 256 260

275 276 297 299esteticizam 64 67-69 72eufemizam 79

abula 40 52 53 4 68 7993 207 20 28 223232 235 239 263 270

farsa 243feljton 226fenomenologija 269 274 28 282

304fgura 70 71-72 73-9 I O

262 270lm 76 249 289 302flologija 32 257 277

lozoja književnosti 277 278280 296 304

formalisti 50 261265 268 28282 303

futurizam 20 175

adacija 86 96graa 61 206 208 25 26 28

263 270groteska 242

heksametar 103 5ermeneutika 277 304imna 34 50 187

08

iperbola 85 77orizont očekivanja 283umanizam 28 151umor 242

deja 5 40 5960 6idila 188 89impresionizam 176intepretacija 38 96 26827 277

28 282 303intuicija 260 269inverzija 82ironija 86 54 77

ednostavni oblik 209 2024

arakter 58 59 6 34 58 20723 28 223 234 264 270

karakaterizacija 58 246katarza 241 272kazalište 7 38 76 244klasicizam 88 47 157 58 60

63 70 245klimaks 86književna epoa 48 90 144 45-

48 5 2- 66 70 7 223 226 264 28 00

književna konvencija 17 8 4952 57 52 54 65 9 7 72 229

književna kritika 22 25 225 256260 265 266 268 27-276 287

književna teorija 28 62 73 76296 300 302

književna vrsta 33 34 35 48 52

70 84 90 23 '27 130131 33-38 42 4854 58 62 63 658 203 204 205 2092027 220 22 242243 257 264

jiževni stupak 54 262 263 2književni pravac 27 44-45 66

73 300književni rod 66 27 30 133-

134 34 44 45 607 28

književno razdoblje 145 46 66-72 269 300

komedija 57 3 48 58 239242 243-246

komparativna književnost 26 24297

kompozicij a 40 45 5051 52 707 58 94 207 235 239245 270

kontekst 13 4 6 24kulminacija 238

egenda 50 206 209 212lik 40 49 50 54 55 5657 58

40 6 62 72 7377 79 93 209 2522 222 225 230-235

245 247 249 29lingvistika 7 28 29 3031 32252 253 255 262 273284 285

lirika 4 133134 35 5 65 70 8 9 3 94 96

lirska pjesma 52 54 3 8286-88 227 244

litota 85

anirizam 45 156 3melodrama 243metafora 76 77 78 84 8790

264 299metodologija 34 96 25 252 253

284 287 302metonimija 77 78 286metrika 100 5 299misterij 49 240mit 48 49 209 20 211-212

240 23 286 290

modeizam 47 6572292monolog 68 208 23 235 236

237mora 102motiv 48 49 50 54 89 90 75

79 85 92 207 235238 270 272

motivacija 40 49 50 73 263

adrealizam 177 7879naturalizam 74 76 246naratologija 286 289 290 29

305

nova kritika 265 266268 27428 303

novela 3 32 34 38 6366 73 209 214-217 229

blik l l, 22 26 42 43 23 7 8 20 2326 28 30-32 80 8203 2022 2 6 228 259262-265224 253 257260

oda 187oksimoron 87onomatopeja 74opera 243opkoračenje 107osmerac 114označitelj 43 44 45 88 285 293označeno 43 44 45 88 285 293

arabaza 241paradigma 89paradoks 87pastorala 243riicija 1 45 46 72peripetija 238personikacija 72 78plan izraza 43 44-48 5 52 285plan sadržaja 43 4448 5 52 285poenta 216poema 32 66 199poetka 2 27-28 33 66 69 98

58 7 74 75 256298 302

poezija 5 4 72 98 0 2 3 4 20 2932 135-137 138140 42

63 65 68 70 7478 80-204 205 2023 234 296 30

polisindeton pomno čitanje 267poredba 85 86poslovica 39 40 4 87 22 214povijest književnosti 25 26 27

27 42-46 66 67257-26 282 2 84 292

postmodeizam 64 171 7279 292

poststrukturalizam 287 288 292293 294 305

09



poziivizam 25, , 259-261, 269,281, 303

prebacivanje priča 15, , 55, 56, 177, 207, 215,

286, 289, 290, 3pripovijeka 79, 13, pripovjedač 0, , 59, 60,

61, 161 , 193, 207, 216 23,262, 2911 29, 157, 189, 190,20, 213, 230, 257, 285

prolog , 20proza 15, 72, 98-102, 132, 135-138,

, 12, 163, 180182,193, 202-226, 25, 289, 301

psalam psihoanaliza , 272psihologija književnosi pblicisika , 225popis 207,

adiodrama , 29rapsod rasple 10, 195, 235 239realizam 18, 9, 15, 17, ,

163-167, 17, 176, 177,216, 223, 261

renesansa 28, 15, 17, , 153155, 189, 20, 257

reporaža reardacija reorika 30, , 70, 71, 77, 87, 88,

9095, 19, 158, 257, 298reoričko pianje 82rima 3, , 106-110, 11, 1 17-

121, 136, 21riam 100, 101, 10110, , 136,

175, 181, 185, 193, 199,21, 270

roman 1 5 , 7, 5 2, 5 8, 60, 6 5, 72,87 90, 122 123, 131139,11, 12, 15, 159162,16-173 , 179, 2021 1, 21 ,, 218223, 227, 229,2, 263, 26, 289, 301

romanca 197, romanizam 1 18, 130, 17, 157,

158, , 161, 162

adržaj , 3-6, 53, 60, 259, 263-265

1 0

saga saira scenarij 122, semioika 12, 28, , 285, 287,

288, 29, 297sesina simbol , 17simbolizam 8 1 , 12 6, , 1 75simploka sinegdoha sinagma siže 0, , 207, 223, 263slobodni sih , 121slojevi književnog djela 1,

61sociologija književnosi

, 279-280, 30sone , 119, 131, 188, 299srednji vijek 13, 17, ,

151-153, 160, 256, 257sanca sasim sih 1 7, 3, 5 1 , 6 1 , , 1 0 1

121, 131, 137, 175, 180,181, 185, 186, 193, 25,26, 262, 270, 299

sil 26, 33, , 69, 70, 90-96, 133,158, 206, 20, 23, 26,260, 263, 270, 276

silem silska omacija silisička kriika 93, , 96, 97silisika , 61, 66-69, 77, 82,

87, 90-95, 110sopa , 103106sroa , 107-109, 113, 186

srkra 30, , 51, 53, 61, 63,66, 97, 10, 206, 211, 2 1,223, 230, 232, 23, 238,2, 27 251, 260262,275, 278-281, 28-287, 289-291

srkralizam 32, , 285289,292, 293, 30

earologija eks , 35-37, 61, 97, BO 138,

18, 210, 227, 229, 232,23, 28, 29, 260, 266,267, 286, 287, 290, 292, 29

eksologija eleviijska drama 28, ema 0, , 7, 61, 113, 128, 173,

18, 186, 191, 193, 206,215, 221, 259, 263

endencija eorija eorija književnosi 25, , 30, 32-

39, 59, 87, 93, 97, 12,126, 127, 220, 223, 229,230, 252, 253, 268, 292,299

eorija recepcije , 282-28, 287,30

ercina agedija 70, 131, 12, 163, 23,

, 2023, 256rivijalna književnos , 12, 171,

280, 283, 289, 300rop 73, , 80, 8

mjenos 9, , 12, 13, 1821, 29,

31 , 60, 168, 17-176, 207,260, 268, 271, 277

smena književnos 10, ,130-132, 12, 196, 20,209, 3

erizam versikacija 3, 66, 98, , 101-

106, 110, 112, 135, 180,299

vic 128, 131, , 272

abavna književnos 21, 126, , 11, 12, 205, 3

začdnos , 263zagoneka 210, zaple 10, 235, znak 12, , 32, 285, 287, 293, 297znanos o književnosi 12, ,

26, 33, 3, 125, 11, 1,251-258 260-265, 267, 271,273, 276-285

1



AZALO ENA

doo, . W. 28Alkej 04 48 87Amogo, I 303Anakeont 48 88Andesen, H Ch. 23Andć, I. 222Antoš, A. 298Aagon, L 79Aalca, I 220Aosto, L 6 54 56 20Astofan 48 24 244 244

Astotel 20 33 49 238 240240 24 256 280 289296 298 299

Aueach, E 269

Bacon, F. 224atušć, S 302alzs, . 302all, Ch 94alzac, H de 63 29athes, R. 285 287 290 292astde, R. 304audelae, Ch 63 65 74 90aumgaten, A. G. 29

1 2

eckett, S 66 70 72 247egovć, M 6 247eke, M 296 297 298 300 302

303 304 305el, A. 74enjamn, W 280enn, G 7 7 2 5 2 6ense, M 297ett, E 304t, V 296 298 299 30 302

305

loch, E. 280 304lok, A A. 74occacco, G 5 52 53 26ogdanovć, M. 232 237oleauDespaux, N 58 298oges, J. L. 72oškovćStull, M 300owa, S. M. 30ožć, M. 26 220 248echt, 66 247eton, A 78lć-Mažuanć, I. 23och, H. 66 29ooks, C. 265

chne, G. 77ulgakov, M. 66 70 220unć Vučć, I 57uto, M 72on, G G. 60 6 99

alden de la aca, 57 245Calvno, I. 56 72Cames, L. de 20Camus, A. 66 70 79Cevantes Saaveda, M de 54 28Cesać, D 80 83 9Chateauand, R. de 6Chatman, S. 290Chomsk, N 297Cceon Tulje, M 49 204

Conad, J 48Coelle, 58 26Cotza, J 72Coce, . 260 269 297Cutus, E. R 298 3

ačnovć-Puhovsk, N. 297Čehov, A. P 68 26 246

D'Aco, S. 302Dante Alghe 6 6 5 63

98Defoe, D. 59 29Demosten 49Deda, J 293 305Desnca, V 87Dckens, Ch 63Dlthe, W 259 277 303Doležal, L 296 302Donat, . 3Dostojevsk, F M 47 58 64

29 222

Džć, Dž 89Džć, M 55 244 247Du ella, J 55Duand, G 304

Đalsk, K Š. 26

agleton, T. 280 296 302 303305

Eco, U 72 296 297 298Ejhenaum, 262Elot, T. S. 8 66 70 99 202

266 267 303luad, P. 66 79Empson, W 266

Escapt, R 278 304Eshl 2 48 240 244Eupd 48 240 244

aucault, M. 290Faulkne, W 66 70 29 222Feldng, H. 59Fsh, S. 28Flake, A 296 297 3Flauet, G. 63 29Flemmng, W 299 30Fontane, 64Fowle, A. 299Fowles, J. 72Fangeš, I. 298Fančevć, M. 299

Feud, S 78 27 272 304Fedch, H 300 30lFe, N 273 302 304

alswoth, J 23Gaca Loca, F. 66Gaca Mquez, G. 72Gennete, G. 290Geoge, S. 74Gde, A 66 70Goethe, J. W 25 33 59 6

29Gogolj, N V. 64Goldmann, L. 280Gngoa Agote, L. de 56 57Gass, G. 220Gemas, A J 285 290Glć, D 297Guaud, P 297 298Gundulć, I 4 7 57 98 202

andke, 72

Haamašć, A. 99Hat, D. 302Hašek, J 66Hauptmann, G 73 246Hause, A. 300 302Hegel, G. W F. 29 59 33 299Hedegge, M 276 276 277 304Hene, H. 6Hempfe, K W 299Heodot 49 204Hsh, E D 299 293Hjelmslev, L 297Hljenkov, V. 75Hocke, G R 3

1



Hoffmann, E. Th. A. 161H1dern, F 276Home 16, 51, 148, 180, 188, 197,

198, 199Hoacje Fak, Kv 148, 187Hugo, V. 161Humodt, W von 30Husse, E 246, 274, 275

sen, H. 173, 174Ingarden, R. 275, 298, 304Ionesco, E. 166, 247Ise, W 280Ivanševć, D. 77Ivankovć, Đ. 116Ivć, M. 297

akoson, R. 89, 90, 262, 286ameson, F 303, 304ankovć, M. 301auss, H. R 280, 282oes, A 209, 299, 301oce, . 166, 170, 179, 219ung, C G. 272, 273, 304

ačć Mošć, A 160Kaa, F. 65, 78, 166, 170, 177,

1 79 , 21 9Kae, V. 216Kaštean, 73, 74, 75, 100, 120,

121, 199Katančć, M P 115Katčć, R. 297Katu Vaeje, G 148Kase, W 96, 28, 221, 269, 270,

296, 298, 301, 303Kekez, . 3

Kee, G 164Kać, 103, 236Kmec, M 296Kogoj-Kapetanovć, . 297Koar, S. 87, 248Komo, M. 116Koso, . 247Kovačć, A. 164, 220Kovačć, I G. 117, 199Kozarac, 1 73 , 21 6Kozačann, I. 107Kamać, Z 305Kanjčevć, S S. 64, 87, 105, 106,

107, 116, 188, 199

34

Kravar, M 299Krava, Z 298, 299, 301Krsteva, . 285, 292Kkec, G 121, 188Keža, M. 41, 64, 68, 77, 78, 83,

87, 121, 128, 216, 220, 248Kmpotć, V 82Kundea, M. 172Kumčć, E. 173Kvntan, M. F 149, 298

acan, 292, 305Lamatne, A de 161Lanson, G. 303Lasć, S 300, 301Lauseg, H 298

Lefeve, H. 280Leonado da Vnc 154Leopad, G. 162Lessng, G. E. 301Lešć, Z 296, 298, 302Lv-Stauss, C. 286, 290, 304Lodge, D. 3Lope de Vega <arpo, F 157, 245Lod, A 198, 300, 01Lotman, . 285, 287, 296, 298, 299,

302, 304Lucć, H. 247Luks, G. 80, 301, 304Lukecje Ka, T. 193Lotad, .-F. 290

emontov, M. . 162, 199

achee, P 280, 304Machave, N. 155Maetenck, M. 168, 174, 246Majakovsk, V. 175

Majdak, Z. 86Majnać, N 299Maam, S. 174, 190Mann, P de 293Mann, Th 22, 55, 166, 206, 220Manzon, A 162Marca, M. V. 148, 188Macuse, H. 280, 304Maeć, T. 115Manett, F. T. 175Mankovć, R. 72, 216, 220, 248Mano, G. 156Mauć, M 114, 154, 198, 202Mar, K. 279

Matkovć, M 248Matoš, A G. 68, 74, 83, 109, 1 18,

125, 174, 188, 216Maupassant, G. de 173, 216Mažuanć, I. 75, 78, 99, 187, 198,

202Menanda 244Mckewcz, A. 162, 198, 199, 202Mhać, S. 67, 68, 121Mhanovć, A 185M1ton, 201Mnovć, M. 297Moe 156, 58, 246Montagne, M. E. de 155, 224Mon, E 300Mors, Ch. 31

Mukaovsk, . 286, 305Muko, M. 300

aokov, V. 172Naješkovć, N. 189Nazo, V. 115, 116, 188Nerda, P 66 202Netzsche, F 206Novas 161, 174

gzovć, M. 247Osen, S H. 296, 302OaćToć, D 300Ovdje Nazon, P. 148, 187

amotć, 157Pa, M. 198Pasteak, . 92, 166, 220Pavetć V 301Pavčć, P. 56, 220, 299, 299, 300,

301, 302

Pece, Ch S. 31Peegrnovć, M. 114Peeš, G. 305Peteć, A. 302Petrarca, F 117, 151, 153, 152, 189Petovć, S. 296, 299, 302Pchos C 297Pndar 148, 187Pngae, R 302Pandeo, L 166, 170, 247Paton 59, 149, 204, 217, 256, 259,

280P1aut 148, 244, 245Poe, E. A 162, 174

Poć Kamov, 85Pomann, L. 302Popovć, 215Pound, E. 199Pranjć, K 298Preradovć, P. 187, 200Pešeen, F. 119Popp, V. 290, 305Poust, M. 166, 68, 219Ppć, T. 233Pseudo Longn 298Pupačć, 78, 85Puškn, A. S 162, 199, 202

aeas, F. 154Racne, 158, 233, 246

Ranjna, D 189Ransom, . C. 265Rejkovć, M. A 160Rchads, I A 266 267, 298, 303Rceou, P. 299Rke, R. M 166, 168, 174, 276Rmmon-Kenan, S. 305Rmaud, A 163, 174, 190Roe-Get, A 172Ronsad, P de 155Rostand, E. 246Rousseau, . 159

apfa 104, 148Sate, -P 166, 170, 179, 219,

275Saussue, F de 30, 31, 43, 285Schee, W. 259Sche, F. 161Schneg, A. 206Scott, W 161

Sede, H 296Seden, H 296Sepčć, V. 300Shakespeare, W. 21, 47, 118, 154,

232, 237, 245, 264Shee, P. . 162Smond 188Samng, I. 13, 62, 81, 121, 299,

300Sofoko 148, 235, 240, 244, 262Soka 87Soar, M 296, 297, 298, 299, 300,

300, 301, 303, 304Sptze, L. 96, 269, 299

3 1 5



Staiger, E. 96 33 269 270 27299 303

Stamać, A. 296 299Stanzel, F. 222Stendha 63 222Stee, L. 59 29Strindberg, A. 77

enoa, A. 64 200 220Ševčenko, T. 62Šimć, A B. 20, 28, 76, 79, 82, 1,

2 36 7 7 84Šimunović, D. 26Škiljan, D. 297 298Šk1ovski, V. 50 262 30 303Škreb, Z. 296 303

Šolohov, M. 220Šoljan, A. 8 26Švacov, V. 302

acit, K. 204Tadijanović, D 75 2Taine, H 259Tasso, T. 6 56 20Tate, A. 265Teokrit 88Tespis 240Thackerey, W. M 64Tinjanov, L. 262 265 282Tirso de Molina 57 25Todorov, T. 285 290Tolstoj, L. N 6 64 29 222Tomaševski, 262 296 298 299

303Trakl, G. 77 276Tresić Pavičić, A. 6Tukidid 204

Turković, H 302Tzara, T. 77

3 1 6

Ujević, T. 64 75 79 86 82 909

spenski, . A. 285 305žarević, J. 298 30

erga, G. 73Vergile Maron, P. 03 48 89

98 20Verlaine, S. 74Vee, J. 222Vetranović, M 247Vidan, I. 30Vidrić, V. 77 84 74 9Vigny, A de 6 74Vinogradov, V 264 293

Vojnović, I 247Voltaire 59Vraz, S. 88 2Vrkan, I. 86

ing, R. 304Warren, A 300Wellek, R. 300Werfel, F. 77Whitman, W. 20Wiesner, Lj 09Wilde, O. 74 23Wlfin, H 260 303Woolf, V 29

Yeats, W. 74

ima, L. 298Zola, E. 73 74 222

Žirmunski, V 264

ivković, D. 297megač, V. 297 300 30

SADRŽAJ

Predgovor prvom izdanju . . . 5edgovor šesnaestom, prerađenom i dopunjenom izdanju 6

. PRIRODA KNJIEVNOSTI I PROČAVANJEKNJIEVNOSTI

Naziv i pojam književnosti 9Književnost i jezik .. .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... . ... .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... 3Književnost i zbilja 6Književnost kao umjetnost . . . . . . . . ... .... . . . . . . ... .... . .... . .... . . . . . . .... . .... . . . . . . . . . . . . . . . 9

Svrha i zadaci proučavanja književnosti 22Znanost o kiževnosti . . . ... ... .... . .... . . . . . . .... . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . 24Estetika, lingvistika i semiotika . . . . . . . . . . ... ... .... . . . . . . . .... . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . 28ža područja teorije književnosti 33

2. ANLIZA KNJIEVNOG DJELA

Filološka analiza teksta 35Struktura književnog djela 38Izraz i sadržaj .. . . . . . . . . .... . . . . .... . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... . .... . .... . .... . . 43

317



Tema, moiv i moivacija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 46 oezija proza i drama 135Kompozicija fabula i siže . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 50 Zabava kjiževos 1 39ripovjedač, priča i lik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 54 Dijakroijska klasikacija 142Ideja 59 Kjiževe epoe 146zvaeksovi odosi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 6 jiževa azdoblja i kjiževi pravci 66Smisao kjiževog djela . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . .

6 OEZIA3 STILISTIKA

Lirska i epska poezija .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 180Sil i silisika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 67Sara poeika i reorika 69

Srukura lirske pjesme ................ . . . . . . 183Lirske vrse ... . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 186

ojam gure 71 Modea lirika..... . . . . . . . . . . 189

Figure dikcije 73 Karakerisike epske poezije . . . . . . . . 192Figure riječi ili ropi 75 Epska eika ... . . 194Figure kosrukcije ............................................... . .. 8 1 Tipovi i vrse epske poezije ..... 196Figure misli 84Opreka meafore i meoimije 87

Razvoj epske poezije 2

Novo svaćaje sila . . . . . . . . . . . . . . . 90Opisa silisika.... . . . . . 93Silisička kriika .... . 95

7 ROZA

orijeklo i razvoj umjeičke proze 203

4 VERSIKACIASrukura prozog kjiževog djela 206roze vrse . 209

riroda sia 98Kvaiaiva versikacija ...... . . . . . . . . . . . . . . . . . . 102Silabička i akceaska versifikacija . . .. . .. .. .. .. ... ..... ... .... 104Raščlajivaje sia srofa i rima 107Riam 1 10

edosavi oblici . . . . . . . . . . . . . . 211Novela .. . . . . . . . . . . . . . . . . . 214Roma 217Vrse i ipovi romaa 220Kjiževo-zasvee vrse i publicisika 223

Vrse siova i sofa 1 13

Soe 1 17Slobodi si ... . 119 8 DRAMA

Drama i kazališe . . . . . . . . . . . . . . 2275 KLASIFIKACIA KNIEVNOSTI Kazališa predsava . . . 229

Srukura dramskog eksa . . . . . . . . . . . . . . 232Zadaci klasikacije kjiževosi 22 Dijalog i moolog . . . . . . . . .. 235ačela klasikacije 24 Kompozicija dame . . . . . .. . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 238smea i pisaa kjiževos 127 Dramske vrse 239ojam kjiževe vrse 130 Razvoj drame . 244Kjiževi rodovi 133 Film, radiodrama i elevizijska drama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 248

3 1 8 319



9 METODOLOGIJA PROUČAVANJA KNJIŽEVNOSTI

Metodološki problemi znanosti o kniževnosti 251Tradicija proučavanja književnosti . 255Pozitivizam i itika pozitivizma . 258

Ruski foalisti 261Nova kritika u Engleskoj i Americi 265Učenje o interpretaciji 26Psihoanalitička i arhetipska književna kritika 271Utjecaji fenomenologije i egzistencijalizma 274Sociologija književnosti 28· ,Teorija recepcije 28 {

Strukturalizam 2�:

Natologija 28 Poststrukturalizam . 29;

Literatura . 29

Predmetno kazalo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . ... ....... .. 307

Kazalo imena . . ....... . .. ... ...... . ....... . ... . . . ... . . 3 12

ŠKOLSKA JIGA, dd

Zagreb, Masarykova

Za zdavačaANE ŽUŽU prof.

Tiskanje završeno u sečnu



FLOZFK FAKULTETU PLT

82.0

SOL

t

.,

HJ3867

Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti

Documents

Transcript of Milivoj Solar - Teorija Knjizevnosti