Licemjerje. Mrana Opasnost. Bosnian ‘¾°½¸

download Licemjerje. Mrana Opasnost. Bosnian ‘¾°½¸

of 175

  • date post

    05-Jul-2018
  • Category

    Documents

  • view

    226
  • download

    1

Embed Size (px)

Transcript of Licemjerje. Mrana Opasnost. Bosnian ‘¾°½¸

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    1/175

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    2/175

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    3/175

    1

    LICEMJERJE: MRAČNA OPASNOST

    Adnan Oktar

    (Harun Yahya)

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    4/175

    2

    Predgovor

    Neshvaćeni islam 

    “Prihvatite moju ili umrite!” To je slogan fanatika. Koncept poput demokratije za njih ne

    postoji, sloboda mišljenja, ljubav, poštovanje, prijateljstvo, niti saosjećanje. Njeki ljudi misle da se fanatizam i njegova posljedica, radikalizam, mogu smatrati dijelom religije.

    Ipak, fanatizam je samostalna religija. Postoje predstavnici religije fanatizma u okviru

    svake ideje. Postoje fanatici u islamu, judaizmu i kršćanstvu, jednako kao što postoje u marksizmu, fašizmu i ateizmu. Svi oni zastupaju jednu te istu lažnu vjeru: “Ne sviđaju mi se tvoje ideje! Ili misli isto kao ja, ili umri!” 

    Naročito u posljednje vrijeme, fanatizam se pokušava izjednačiti sa islamom.  Zaista, pojedine grupe ovu religiju nazivaju fanatičnim islamom i svoje strahove od fanatizma ispoljavaju prema islamu u tolikoj mjeri da je islam, ibrahimovska vjera, postao je

    sinonim za “strah.” Islamofobija se zagovara širom svijeta. Ljudi su nesvjesn i da njihov

    strah potječe od fanatizma, a ne od islama. Oni ne shvataju da je religija fanatizma posebna religija koju su proizveli oni koji su skloni sujevjerju u islamu. Ni radikali koji

    tvrde da nastupaju u ime islama, niti islamofobi koji ih se pribojavaju nisu shvatili da

    islam nema ništa sa ovako fanatičnom, zastrašujućom, ljubavi lišenom i religijom prepunom mržnje. Radikali u islamu su počeli pričinjaati štetu cijelom svijetu, a najviše muslimanima.

    Fraza “umjereni islam” je izmišljena iz ovog razloga. Kao da postoji takvo nešto poput divljeg islama s jedne strane, i umjerenog mofela islama s fruge, pa se muslimani koji se

    protive divljaštvu radikala počinju oslovljavati sa “umjereni muslimani.” Oni koji se protive islamu dive se zagovornicima umjerenog islama, ali i smatraju slabijima u odnosu

    na radikale. Oni smatraju da pojedini ljudi koji preferiraju mir pokušavaju da smekšaju divlju religiju (sigurno je islam iznad toga). Čak su ovo nazvali i “reformom islama,” a zagovornike umjerenog islama “reformatorima.” Međutim, niko nije uspio da im pokaže da se ne radi o reformi, nego da je to zapravo istinski islam. Iako se protivnici islama dive

    “reformatorima,” lažna snaga radikalizma i nasilja prevladavaju i čine da se to smatra pravim islamom.

    Mirol jubivi muslimani ne pokušavaju smekšati, reformirati ili modernizirati islam. Naš glavni cilj kao miroljubivih muslimana jeste da intelektualno eliminiramo neistinu koja se

    propagira pod imenom islama već godinama. Cilj je eliminirati radikalizam, fanatizam i licemjerje koje se godinama predstavlja kao islam i da iskorijenimo tu besmislenu vjeru

    koja sa islamom nema ništa, te da opišemo istinski islam uz dokaze iz Kur’ana. Dakle, ciljse okonča najgore klevetanje islama ikada koje čine fanatici. 

    Ova knjiga  je odgovor na tvrdnje određenih zapadnjačkih protivnika islama koji su izgradili karijere na kritiziranju radikalizma, kao i na zastrašujući način razmišljanja fanatika. Ona otkriva neistinitost tvrdnji različitih izvora koji ovu fanatičnu religiju nastoje  podvesti pod islam, uz navođenje dokaza iz Kur’ana. Poseban razlog pisanja rada koji odgovara na ovakve tvrdnje jeste to što sve kritike upućene islamu dolaze iz ovog pravca i

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    5/175

    3

    da ljudi miješaju religiju radikalizma sa istinskim islamom. Zbog svega ovoga, krajnji cilj je da je tim ljudima koji su pogrešno informirani o pravom islamu, obezbjede informacije

     jer iznose neosnovane optužbe na račun islama, te da se te tvrdnje opovrgnu dokazima iz Kur’ana. 

    Problem s fanaticima je to što vjeru uče iz neprovjerenih sujevjernih izvora. Međutim, oni koji kritiziraju te fanatike su ponekad jednako radikalni kao i oni sami, re vjeruju u

    istinitost tih iajet sujevjerja. Što više navodimo dokaze iz Kur’ana, to se oni trude proizvesti više svojih izmišljenih pravila i sujevjerja koja slijede fanatici. To je ono u čemu najviše griješe. Ukoliko žele da spoznaju pravi islam i pronađu rješenje za fanatizam, moraju obratiti pažnju na pravo vjerovanje opisano ovdje. Ukoliko to ne urade, radikalizam će se nastaviti širiti svijetom, poput kuge.

    Poglavlje 1

    Dva osnovna koncepta koja zloupotrijebljavaju oni koji islam prikazuju nasilnom

    religijom: šerijat i džihad  Bog nam u Kur’anu objašnjava kako slijedi u ovom ajetu:  ... Ovaj Kur'an nije izmišljena besjeda, on priznaje da su istinite knjige prije njega objavljene, i objašnjava sve, i putokaz je i milost narodu koji vjeruje. (Sura Yusuf, 111) 

    Kao što Bog eksplicitno kaže u ovom ajetu, Kur’an “objašnjava sve,” ali to nije dostatno onima koji izmišljaju sujevjerje. Oni ne smatraju put na koji ukazuje Kur’an dovoljno usklađenim sa njihovim lažnim religijskim konceptima. Zbog toga, kroz cijelu historiju oni drže da neke odredbe Kur’ana “nisu dovoljne” (sigurno je Kur’an iznad toga) i da im je potrebno tumačenje. Iz toga su izveli ideju koja kaže da se Kur’an može razumijeti “jedino kroz hadise*.” 

    *Izreke i praksa poslanika Muhammeda (savs). Dozvolite da razjasnimo nešto ovdje: hadisi su se zadržali do današnjeg dana kao riječi poslanika (savs). Dok su pojedini potpuno povjerljive i tačne izreke i prakse, druge su se postepeno iskrivile i značenje im se promijenilo. Postoje dva načina da se razluči da li određeni hadis zaista čini riječi i praksu poslanika (savs), a to je da li je njegov sadržaj u skladu s Kur’anom, a drugi je da li se događaj već realizirao. Bez sumnje se kleveće naš poslanik (savs) uzimajući za istinite one riječi i prakse koje su u suprotnosti s Kur’anom, te tvrdeći da ih je izrekao naš poslanik (savs) jer se poslanik (savs) strogo pridržavao isključivo Kur’ana. 

    Ideja da se Kur’an “jedino može razumijeti kroz hadise” je donijela ogromnu štetu islamskom svijetu jer su neki muslimani, vodeći se ovom idejom, počeli izmišljati hadise u ime vjere. Čak su postepeno prestali koristiti Kur’an u potpunosti, uzimajući te hadise  kao jedini izvor vjere. U slučajevima kada se ti hadisi sukobljavaju sa Kur’anom, čak su bili toliko drski da ustvrde da su “ovi hadisi snažniji od Kur’ana.” Stotine izmišljenih hadisa su bili izvorima za različite vjere, a rezultat su bile četiri škole koje jedna drugu opovrgavaju u mnogim oblastima islama. Svi njihovi učenjaci sebe nazivaju muslimanima, ali se svi zalažu za potpuno različite stvari. Čak smatraju da su pripadnici drugih škola nevjernici.

  • 8/16/2019 Licemjerje. Mračna Opasnost. Bosnian Босански

    6/175

    4

    Naš poslanik (savs) se u Kur’anu žali Svemogućem Bogu na stanje u kojem se našao islamski svijet:

    Poslanik je rekao: "Gospodaru moj, narod moj ovaj Kur'an izbjegava!" (Sura al-Furqan,

    30) 

    Zaista, problem ogromnog dijela islamskog svijeta danas jeste da ljudi smatraju da je

    Kur’an prevaziđena knjiga. 

    Kada je Kur’an napušten, došlo je vriejme za “idžmu.” (Idžma: eminentni vjerski lideri koji u svakom period donose naredbe u vezi sa šerijatskim zakonom na osnovi deduktivne analogije.) s obzirom da Kur’an nije bio njihova vodilja, pritisnuti su hiljadama izmiš ljenih hadisa i konačno su odlučili da “ni Kur’an ni hadisi ne mogu ispravno objasniti obaveze.” Ovi “vjerski lideri” su počeli proizvoditi zakone u ime islama, škole su počele da se sukobljavaju jedna sa drugom, pa su se muslimanske zajednice počele sukob ljavati sa pripadnicima drugih škola. Svaki “vjerski lider” ima svoju interpretaciju koju smatra zakonom, svaka zajednica se zasniva na drugačijem setu praksi, pa se islam počeo raslojavati na sekte, klase i, u konačnici, male grupe. Kur’an, međutim, je os tao

    dekorativni predmet koji treba da je okači na zid u svojoj kutiji. Kao rezultat ovoga, ogramoan dio islamskog svijeta je “napustio i počeo ignosrisati Kur’an.”  

    Posmatrajući neke od protivnina islam, primjećujemo da je, kakve li ironije, njihov problem isti kao i kod zagovornika sujevjerja: ne crpe saznanja o islamu iz Kur’ana. Baš kao i zagovornici sujevjerja, oni se koncentriraju na izmišljene hadise, tradiciju ili tumačenja islama od strane vjerskih lidera koji su generalno neusklađeni sa Kur’anom. Po njihovom shvatanju, “islam” je stil života i praksa zagovornika sujevjerja. Po njihovom shvatanju “islam” je imaginarna moć historičara, a nen vjera objavljena Kur’anom. Oni nazivaju zakon ove izmišljene religije “šerijatom,” a ne propise Ku’ana. Potpuno su nesvjesni vrijednosti, koncepta i prakse predstavljene u Kur’anu, ali duboko poznaju

    prakse i pravila lažne religije zagovornika sujevjerja. Kritizirajući pravila te lažne religije, oni smatraju da kritiziraju islam. Toliko su vezani za relijiju zagovornika sujevjerja da

    prosto en vjeruju kada im se kaže: “To nije islam.” A to je iznimno ozbiljna greška.  

    Ovi ljudi bi trebali povjerovati u ovo, osim ukoliko se islamu ne protive iz izelološko - religijskih stavova