IZET [KROBALJ

"UVRIJE\ENA ZEMLJA"

1

UVODNA

MOJA POEZIJA

2

U mojim pjesmama ponornica pjeva sunce se ra|a a ima i tmine u mojim pjesmam nema grijeha ima svjetlosti ima i vedrine

U mojim pjesmama zli vjetrovi pu{u pupoljci ni~u i listaju grane no}i se gnijezde u nemirnu du{u zora o~ajava pa ne}e da svane

Brzim su vlakom stigle iz Gor~ine stigle iz bespu}a i iz zave‘ljaja iz prodornog krika i no}nog vapaja stigle su iz vida u nevid mrkline

Dolaze iz osmijeha neukopnika i iz utrobe zemlje prepla{ene tiho poniru u san besku}nika i vrelu suzu ‘ene obna‘ene

Moji su stihovi saglasni sa zrakom i kro{njom jasena koji me ~eka moji su stihovi ro|eni sa mrakom i sa pobjedom pona‘enog ~ovjeka

Moji su stihovi zadimljena Smrt potopljen kamen i san u rijeku rasto~eni Prag su i prognani Srp i jedan nestali svijet u ~ovjeku

U njima pjeva i zebe vrijeme strast raspiruje pla{t svjetla i sjene mno‘e se zgari{ta, pla~ i anateme molitva i ‘e| tek su uspomene

U mojim pjesmama no} se ‘eni danom plima nadolazi a smrt umire osmijeh se suzom, a no} ‘eni ranom u stihove moje rijeka ponire

Moji su stihovi prostor zapretani zvukom su i stravom u ognju satkani probu|enim svjetlom i snom ovjen~ani u pjesmama mojim cvjetaju ljiljani

U pjesmam mojim kamen se kameni magla i{~ezava, a nebo propinje

3

otkosi tuguju rijeka se pjeni Opanak novi ‘ivot po~inje

I UVRIJE\ENA ZEMLJA

4

UVRIJE\ENA ZEMLJA "Ponesoh zvuke iz rodnog kraja i cio vijek ih ~ujem"

5

U oku si jutro i zemlja ranjena zaboravljena i potopljena Isto~na Hercegovina kamenom i ‘itom rodila sevdahom obudovila pa raspukla od poga{enog ‘ivota

Nevalne vode slutnjom me nose u zagrljaj svjetlosti i sjene pa skru{eno jezdim u otkose zemlje uklete, osaka}ene

U srcu mi kamen u kamenu legende o ^engi} Smail agi i besmrtnom Ljubovi} begu {to kazuju vrijeme u vremenu i platonsku ljubav sahranjenu

Gazije mi u snu i ajani muselimi i gordi arslani svi do jednog a napose arslan koji Trbi{njice hridi spoji

Progone me krici zemlje obna‘ene u svitanja i u modro ve~e pa kad suza kamenom pote~e vje~nost tamnovanja u|e mi u vene

Rascvala me ~e‘nja iskonski ponese u kro{nju jasena mog djetinjstva drugu pa sa suzom zasoljenom zemljom dijelim zore, radosti i tugu

Sabahom bih htio ispod zvijezda po}i okrunjen zelenim jasenom i rosom i kravljom se protegnuti stazom ponorom Mu{nice u djetinjstvo boso

Zato~ena zemljo neizreka!

^uvaj svjetlost usred slijepa zraka primi moju slijepu gitaru pa nek strune iz srebrnog mraka razodjenu moju tugu staru

U oku mi zemlja sjezerena spepeljena i okamenjena

6

zemlja urlik, zvuk i svetkovina posna Isto~na Hercegovina

SVEMIRSKI DIJALOG

Ka‘i babo {ta je Bosna? Krv je sine, krv je Bosna zemlja sveta i ukleta

7

dijaspora i planeta. [to zemlja Bosna ima amulet je sine Bosna reci zemlju koja Bosne nema.

[ta je babo pilot program {ta je distriht, {ta su entiteti? To je sine en ten tine majka djecu od sise odbila to su sine u vodi zrcala to je ku{nja, to su ogledala.

Ka‘i babo {ta je AJFOR? To je sine terapija najamnik je AJFOR sine najamstvo je tradicija najamnici pasu stada i ~uvaju od kurjaka eto sine, to je Bosna.

Ka‘i babo {ta su vijekovi ? Bosna sine, to su vijekovi hodo~a{}a i golgota Bogumili i u letu ptice sive magle nesanice od Kulina sve do Srebrenice

Babo, babo nestaje mi daha Reci sine: i mene {ejtana nalet |avola, nalet {ejtana

Nemoj sine, nemoj tugovati reci Bosna pa }e{ svetkovati

ZEMLJO BOSNO

U pjesmi si balerina a u srcu i grudima d‘ennet ba{~a rascvjetana hamajlija i ba{tina

8

Zemljo krika i uzvika neizreka i urlika obe}ana, zemljo snena bem ti zemlju koja Bosne nema

Ti si zemlja krijesnica europska raskrsnica ti si zemlja "ni", ti si zemlja "i" bosanska i Bosanaca

Zemljo svjetla, zemljo zvuka i bosanskih ak{amluka sevdalinke i gusala teferi~a, karnevala

Zemljo bunta i prkosa kra{kih polja, sjenokosa drvosje~a i rudara vodenica i brodara

Zemljo zemnih koridora vele‘upa i AJFOR-a balkanska si hrizantema bem ti zemlju koja Bosne nema

Bosansko je nebo tmurno kantonalno i azurno Hercegovci i Bosansci snove snuju, predskazuju:

Nek se hava ne pokvari nek se Mostar zamostari Sarajevo zakantoni nek se Bosna zabosni

Vrbas, Drina i Neretva molitva su i zakletva Posavina i Krajina bosanska je djedovina

Ti si duga i zjenica ti si zemlja ponornica ti si ni, ni..., ti si i, i ..... bosanska i Bosanaca

9

OKOVAN U VREMENU

Ja lulu imam al' mira nemam dim za dimom al' mira nemam ja lulu imam i pjevam o ratu nisam po propisu, rat me umirio. Ja lulu imam, al' kona~i{te nemam u no} padaju spomenici nevremenu

10

to se adrese kotrljaju u Rudarskoj je osvanuo Knez Vi{eslav ka‘u zaista je bio knez Bog da mu oprosti.

Ja lulu imam al' nemam gitaru pa oslu{kujem vrijeme i procese demokratske i procese demografske. Zaista, slobodno se razmo{lja i slobodno sastaje no} sa danom slobodno se i sahranjuje nazo~ovo sam sahrani uvelog lista.

Lula progoni moje sate u bijegu uronila je u dvije tisu}e devetke i pet

Osmatram i svjetlost i tamu a tuga la‘ laju u dvori{tu solitera djeca se igraju lopova i ‘andarma u kontejnerima UNHCR-a na postaji je javljeno: planina je rodila mi{a mora da su maske stigle sa planine te‘ak mi je razum na ramenu pa sam pijan od goleme praznine.

Ni{ta mi se ne doga|a jer ne ‘elim mijenjata planetu. Ja imam lulu i imam planetu ako saznate gdje sam otkri}ete {to sam!

SNOVI\ENJA

Vjetrovi me nose u zagrljaj no}i i {ibaju bi~em sile nepoznate ponizno i smjerno grcam u samo}i i prelistavam u‘asnute sate

Soba mi je puna oblaka i strave

11

o~ajan i slomljen pod te‘inom neba misli me ponesu s onu stranu brave gdje se neko liftom prikrada i vreba

Smrt mi je u dahu i smrt mi je u oku smrt u kusuru poru{enog stana i na poro|aju svjetlosti i dana ispunila sobu tamnu i duboku

No}i tamna vrela, tugo moje tuge umara{ me ratnim otrovom i zvukom a ja u rat po{o' strijelom i s lukom mu~na mrkla no}i moje tuge duge

VRTE]I SE UOKOLO

Izlazim kao iz kaznione iz ulice kneza Vi{eslava izlazim vi{eglav i stoglav zapu}ujem se put vasione

Izlazim svojeglav i bezglav iz ulice preina~ene gnijezdim se u cvrkutu ptica

12

ptice su pouzdano iskrene

Zaodjenut {arenilom dana iskradem se u oblake sive putujem i trajem pa nestajem lebdim kao pisak lokomotive

Srela me poruka transparenata i kosi pogled {to mr‘nju skriva svjetlost dana boje pergamenata srela me tuga {to nadu sniva

U ulici kneza Vi{eslava nepoznata sila me vreba vrtim se uokolo vrtoglavo prepla{en veli~inom neba

Silno me doima cvrkut ptice a rasr|ujem zapis na plo~i vrijeme }e znati da svjedo~i o‘iljcima na licu ulice

U PU^KOJ KUHINJI

Na uglu ulice kneza Vi{eslava neko} se zvala Rudarska kuhinja pu~ka

Na prilazu vjetar u topoli ‘ena u crnini iznemogli starac

13

na {takama

Na {alteru zvek i vreva smotra gladi i brojeva brojevi su Niko i Ni{ta

[alter troje o~i ima i glasove prijekora kruha svje‘a i opora ima, ima i repete za nervozne siluete

Kantar ima i sikterluk hljeba nema, kruha ima e tu ni{a i ne {tima

Kuharica plavooka i srdita i ljubazna i gojazna reskim glasom iz kuhinje na {alteru popminje

Gnjev i {apat u hodniku stvorio je Bog ~ovjeka prema svome liku

U kuhinji pu~koj sva godi{nja doba ista sparna i humanitarna a konzumenti Niko i Ni{ta

Zapadni dio Mostara, 1994. god.

IMAGINACIJA

Sam me|u samo}ama zaustavljen i zato~en u ~a{i napa}enog pasjeg ‘ivota skupljam sve svoje sahranjene boli, a Neretva - moj zeleni san pri~inja mi se kao Kijametski dan.

Poni‘en od svjetlosti i la‘noga sjaja u vrtlogu htijenja zastaje mi dah

14

ja sebe ~ekam i ho}u da znam kako se osje}am tamo gdje se ~ekam i kad do|em, ako do|em i{~upat }u srce ako sahranjenu ‘udnju za povratkom na|em.

A narod moj o povratku sanja i rijeci koja se poniru}i ru{i da na|e smrt koja ga ~eka u utrobi vreloj od kamenog tkanja.

Zagrljen u snu {to se nadom zove umoran od puta i od svoje sjene sabira svoje mrtva~ke pokrove i negdje u daljini oslu{kuje vrijeme.

Ho}e da na|e stazu drvosje~e i val svjetlosti kraj seoskog plota svitanje rijeke {to poniru}i te~e u slavu smrti ra|anja ‘ivota.

Potra‘it }e cvijetni miris sjenokosa i cvrkut u kro{nji pti~ijeg gnijezda izgubljeni osmijeh i djetinjstva bosa na pono}noj svadbi neba i zvijezda.

Sam me|u samo}ama zaustavljen i zato~en u ~a{i napa}enog pasjeg ‘ivota skupljam sve svoje sahranjene boli ja sebe ~ekam i ho}u da znam kako se osje}am tamo gdje se ~ekam i kad do|em, ako do|em i{~upat }u srce ako sahranjenu ~e‘nju za povratkom na|em.

ODA KAMENU Ako se pitate odakle dolazim moram re}i: Ponirem i uzdi‘em se Spreman sam da smrt dimom i tamom u olujnoj no}i natovarim, zore okrvavljene i blistave ljiljanima da okitim.

Moja domovina je srce od kamena a osmijeh uzvi{ena obala ponornice. Ponornca Mu{nica sje}anje krije

15

na zemlju smr}u preoranu i ~adorom {ehida, a ne silnika, ovjen~anu.

Moja sudba ja Hercegovina, a srd‘ba bezgrani~na. Zato ne ne pla{im svjetlosti nit' sjene, jer smo gotovo od ~istog kamena.

Svud naokolo prate me svjetlost i presje~eno srce zemlje a miris sjenokosaa i krvi tek sasu{ene sile me da vrisnem i odiseju poni‘enog ~ovjeka {to tra‘i vodu i zoru u sjeni istro{enog kestena istra‘im.

Do|oh od istoka istoku da utvrdim tragove u kamenu i rijeci koja upravlja mojim progonstvom u zidinama djetinjstva Ares mi pru‘i gran~icu pjesnika pa zato~en u slutnji i tami dana oslu{kujem vrijeme i grad opasan plamenom.

Eto tu sam da vrijeme u vremenu kazujem i molim za mir i mostove mir za neimara Hajrudina {to nas u korijenu pro‘e kmenom.

IN MEMORIAM RATU

Svud okolo rat je, rat je u ~ovjeku rat je na vidiku rat je i u mraku nije na rastanku niti na po~etku rat je i u glavi i rat u dimnjaku

Rat je na drumu i na telefonu rat je u rije~i i u trubi rat je rat je u sporazumu i u kantonu svud u nama ukrutan rat, rat je

16

Rat je daleko a vrlo blizu rat je (ne)sporazum u Dejtonu sporazum u Be~u i u Parizu rat je ratni sporazum u Bonu

Rat je u AJFOR - u i u Hagu rat je u jutru i u danu rat je u zjeni i na pragu rat je u Bosni - Bosna na megdanu

Rat je u ratu i u miru rat je u godini i u vijeku rat je nesporazum na papiru rat je mrkli suton u ~ovjeku

Rat je pale‘ i predaja grada rat su mahale bez grobi{ta rat je barut, himna i opsada rat su parkovi i ukopi{ta

Rat je logistika, rat su znamenja rat su postrojbe i jedinice rat je vre}a golemog kamenja rat su strojnice, kote i granice

Rat je progon, odmazda i plja~ka rat je mo},nemo} i htijenje rat je tunel, ali i ljulja~ka rat je korak urazgrani~enje

Rat je pjesni{tvo i zato~eni{tvo rat je zave‘ljaj i zbijeg u planini niti je bratstvo, a niti jedinstvo rat je uboga ‘ena u crnini Rat je u tvornici i u visini rat je vje~ita suza u oku rat je u bolnici i u blizini rat ostavlja ozljedu duboku

Rat je rat. Nekom rat, a nekom brat!

17

II FAZLAGI] KULA U SRCU

18

JASEN

Pru‘en u vremenu usidren i sam htio bih ne znati, al' sanjam i znam u kamenu rasto~eni prag i napu{ten u bijegu dom. To je moje ljubvi hram {to vreme{ni jasen ga kruni a ja u galopu oja|en i sam sapli}u}' se putujem i sti‘em zvijezdu na dlanu predskazanu.

Smaragdni jasene, ~uvaj uspomene, sa~uvaj svjetlost svoju, inicijale u korijen urezane,

19

a zelenih vije|a boju baci na zemlju udovicu, mirisom opojnim odijeni sinove i k}eri neukopane i molitve neiskazane. Motri n ponor i ru{evinu na zmijski san i moju djedovinu. Jasene, jarane, sretne ti rane, nek se pomlade odsje~ene grane, {to moje djetinjstvo zaklanjaju. Nek novi pupoljci prolistaju, a laste u kro{nji bar{unastoj trnovita gnijezda sviju, jer j svoju saviti ne}u.

Jasene, jasene, tebe du{a sniva u zelenom snu vidim tvoje niti i dok Mu{nicom mjese~ina pliva niko mi to ne}e i nikada skriti.

U ZBIJEGU

Vu~'ja bara u proljetnom sjaju razlistala {iprage i grane prognanima i na izdisaju ustala je da lije~i rane.

Zbog blije{ti slikom mravinjaka u nijemom, al' goru}em muku zapljusnute sjetom rastanaka uhva}eana ruka je za ruku.

Trudna no} je jedra razastrla crne snove u planini sniva a uzdah se iz hiljada grla u pono}nu melodiju sliva.

20

Vu~'ja Baro Zbirati te sjene k'o dva kipa suzom odjevena to je na{e vjekovno znamenje i zakletva tvda kao stijena.

U vrtlogu sedamdeset dana i zmijskome bezvodnome leglu kolona je srd‘bom osedlana kora~ala iz magle u maglu.

Na koljena nikad nije pala u svoju je vjerovala snagu a u srcu plamenom je sjala za slobodu i za Bosnu dragu.

Krhka nada roji se i leti vlakom zebnje pod okrilje no}i kroz okove i srme vrleti carstvu snova i svjetlosti do}i.

Vu~'ja Baro, goro udovico! Ti si svjedok golgote i kletve i grobnica uzdaha i sjene u ljiljane odijeni molitve za sinove mu~ki ubijene.

KLJU^ TVR\AVA

Ja pogiboh na dvoboju na dugom megdanu za vladara Hrani}a Sandalja pogubi me Anadolac Meho 1

Klju~ tvr|avo surih grebenova raskrsnico Mu{nice i Stoca kolijevko groma i orlova i viteza Mehe Anadolca.

Tuga mi se u grudima svila i u kamen isto~ila zjene mjese~ina otkala i skrila u tvr|avi snove izgubljene.

21

Ostado{e u grobnici dana praskozorja grada kamenoga Huseina klju~kog kapetana pa ih kvasi suza oka moga

Plamen ~e‘nja u sedlo me sjeda gdje Mu{nica jezdi i propada pa se srce umiriti ne da u naru~ju zato~enog grada.

Memorat uklesan na spomeniku vitezu Radonji u znak zahvalnosti koji je podigao Sandalj Hrani} 1415.

AMANET No}as mi nostalgija razdire vene a srce nestaje u plamenu. U ljiljanima se istro{i{e zjene, a suza skameni u kamenu.

I ~ovjek ma kud se djeo - -kamen u magli, u sjeni i u tmini, a pomomni miris snijega u planini isijava zvuk, memento i plamen.

Nepomo}an i sam u kamenu vrelom, usidren u suton, zebnju i u tminu, bukjim u grad obavijen velom, pretvoren u prezir, brut i crninu.

Razapet izme|u prostora i sjene

22

zurim u zemlju rasutu u prah, u ulici vreloj oslu{kujem vrijeme, slute}i amanet zastaje mi dah.

Amanet vje~nih {to u osvit jutra stajahu na oltaru domovine, amanet za zvjezdano bosansko sutra. Ustani da se rodi{ sa mnom sine.

No}as me prate magle, nesanice i olujni okus selidbene no}i, U slutnji u bijegu, sam u samo}i smirujem se u ponorima Mu{nice. U ovom ~asu kao da molim spokoj i povrat u dane minule. Htio bih, al' ne znam kako da prebolim izgubljenu svjetlost Fazlagi}a Kule.

Negdje kraj Mu{nice(pjesma naknadno uvr{tena)

23

NEMA ZABORAVA

Kad na Stocu sunce grane Fazlagi}a Kula zove odjevene u ljiljane svoje k}eri i sinove

Na popri{tu svih megdana sudba ih je Bosne srela vratit }e se jednog dana i dizati iz pepela

U srcu mi ~e‘nju svija Bora~ vala i Bistrica moja sevdah Metohija klju~ tvr|ava i Mu{nic

Gra~anica dok ‘ubori a tuguje Vu~ja Bara svjetlost Zivnja i Bahori

24

neuta‘no du{u para

Kad na Sopot ve~e padne u naru je Kula zove odjevene u {argane kr{ne momke sokolove1

GUBILI[TE KOTLINA

U zjeni se skrili Zlo~in i Daljina bradati grijeh, krv i ~istili{te svjedoci su Podne i potok Kotlina svjedoci su barut, krik i gubili{te Kolovoz je svjedok i noge bjegunca nestala je jedna obitelj u kriku niti milost nisu iskali krvniku samo pregr{t neba, samo pregr{t sunca

Mr{tilo se nebo u vrelini dana ubili su majku i oca i sina devet je u cvatu spr‘eno ljiljana ostala je kletva, san i Elmedina

U ~etni~koj du{i uragan se pjeni majka vrelu suzu poklonila sinu posljednji osmijeh na usnama minu zapali ga vrisak i rafal pakleni

1 Stolac je jedno od 12 sela legendarne Fazlagi} Kule

25

Vrelina je pucnja progutala suze navalno, duboko, sve u jednom nizu isto~ene sjene suhi barut grizu proklet nek je krvnik {to djetinjstvo uze Skamenjene sjene bar{unaste boje u oku im ~e‘nja plamti i izgara skamenjene, gorde pa uspravno stoje a iz svake zjene Bosna progovara

U sazvu~ju neba, vode i prkosa cerio se vrisak i cini~ni smijeh a suze se slile u djetinjstva bosa brdati sadizam odjenuo Grijeh

Daleko od Bosne, daleko od rata satkana u zvuke i ‘alosne strune bradate spodobe Elvedina kune uze{e joj majku i oca i brata2

2 Kotlina je mjesto zlo~ina, odnosno masakra koga su ~etnici izvr{ili 3. avgusta 1992. g. u Gata~kom polju na ~etvrtom kilometru asfaltnog puta iz gradskog centra prema Fazlagi} Kuli. Ubijene su dvije porodice iz sela Ba{i}i, ukupno devetoro ~eljadi: osam mu{karaca i jedna ‘ena. Krunski svjedoci zlo~ina su pre‘ivjeli sim i Nazif Ba{i}, koji su, iako te{ko ranjeni uspjeli pobje}i sa gubili{ta!

26

III POSVA\ANE OBALE

NOX

Kroz topovsku jeku i ~ipkaste sjene krvo‘edna jesen u crnini stupa raspolu}en Mostar u svjetlu i tami u olujnij no}i svoje lice kupa

Zurim u sjene na isto~noj strani dok Neretva sjetno jeca i ‘ubori oslu{kujem zvuke i sjene u tami a srce se ste‘e, zastaje i gori

Dok na zapadu svjetlost podrhtava ruku pod ruku bojovnik i kama sve je prividno u gradu behara tama je svjetlost, a svjetlost je tama

Svjetlost je farsa okovanog uma u vreloj no}i krvo‘edna sjena tama je zbilja ispraznog razuma i na plo~niku suza prolivena

Nox= no}

27

NERETVA

U oku si ranjenik i skela u srodstvu mi posestrima na izvoru Gata~ka u sevdahu Mostarka na izdahu lu~anka plavooka Hercegovka

Jutro si u kamenu i sunce na dlanu dama si u nanulama i biserna boja krvna grupa djedova i moja

Ranjena si i bez krila ptica povijesna vododjelnica.

28

STARI MOST '93

Neretva te pjeni i umiva a povijest umno‘ava dane i dok mjesec sokacima pliva kruni{ no}i tople, ozvjezdane Barbari ti salomi{e krila ali bljesak tvoj je trajnog sjaja Feniks ptico maurskoga stila {to Orijent sa Zapadom spaja

Ti si ~ista mjera ~ovjekova, alem kamen u srcu Mostara, a riznica svjetlosti i snova Hajrudina, slavnog neimara

Otkala te u |erdan Neretva gola sabljo Sulejman sultana, a grlila molitva i kletva

29

u pijesku Kijametskog dana

Sunovra}en u goru}em muku u korito zuri{, u duboko, a htio bi ko' ptica u luku bijelim skokom inut se visoko

Zablista}e{ u jo{ ljep{em sjaju pa svetkovat nebo }e i voda uz obale u tvom zagrljaju i vrijeme po~et }e da hoda

ZLO^IN U NO]I

No}i, no}i mrkla i jeziva kakav li zlo~in no}as krije zamagljena kro{nja tvoja ‘edne sablje bljeskaju na plo~niku solitera i krovovima bez broja

U ulici {to bljuje vatru a ri|ovka plazi jezik bremenu koprenu no}i razbija o~ajan krik

Jutro }e svjedo~iti: nevin je osmijeh izboden i bezumno preklan starac je beznadno i dugo

30

~uvao prognanog zeta stan

Posva|ane no}i i obale pa smrt siju maskirne sjene u ~etvrti solitera i nude istrebljenje

Raspolu}eni grade vrela no} u njedrima tvojim pohlepno i bezumno krade nevinost o~iju i vida

Kad tad obale }e se sresti niko ne}e zaustaviti svjetlost niti bijeg dana zrcala }e plakati od stida

ISPOVIJEST RANJENOG SRCA

Silno mrzim d‘elata i ubicu svoga ne{to manje d‘elata ubojice moga ja ubica nisam, ali srce vrije svi smo zulum}ari kasnije ili prije

Kada d‘elat nema kajanja nit stida a u srcu poriv osvetni~ki vrije kako na pu~inu sa ubice dvije kada si bez o~iju i o~injeg vida

Srce je misao ritam i spirala kad su dva d‘elata duboko u oku d‘elat u pri~uvi i d‘elat u skoku a u srcu poriv i spoznaja vrije

31

32

IV I N T I M E

SUZE (pjesma moje mladosti)

Oblak te danas skrio bar{unom svoje ivice i ~arobnim bojama duge pa nisam vidio isplakani smijeh sa bronzanih usana tvojih

Za mnom se prolio oblak suza

33

i crna strast tuge al' ja sam utro suze da ih ti ne osjeti{ i srce moje ti je trijumfalne spletove splelo od crvenih ru‘a svojih

U purpurnoj kro{nji jasena slomi me jesen puna plodova a u vene urasta umiranje ja bez tebe, ti u meni u pogledu {to raspli}e visinu nebeskih svodova

JESENJE NEVESELJE

U meni jeseni oblaci jezde vje~ni sam ponor nebeskog svoda no}i se i pjesme u meni gnijezde u meni jesen samuje i hoda

U meni jesenja magl drijema umire li{}e i mno‘e se grane

34

tebi pi{em pjesmu, tebi koga nema to nisu grane to su moje rane

Ja sam sjenka beskrajno nijema u no}i bez sna gubim se i kisnem ja sam onaj koga dugo nema tek ponekad do|e mi da vrisnem

Ja nisam flora, nisam dijaspora niti mogu sti}i gdje mi se ne ide u oku mi kvasa hljeb sa sedam kora ako mi se ide idem u {ehide

JESENJI PLA^

Jesen u Mostaru jesen u meni suzna, najsuznija

Ptica ranjena u letu

35

sve ptice su ranjene u molitvu {}u}urene isto~ile u Neretvu zjene

Vijekovi uru{eni jesen na sprudnom ‘alu ljubav u mr‘nja pokopani u istom ledenom valu

Ljubav mr‘nja tonu u olujno jesenje ve~e u krilu ranjene ptice Neretva jeca i te~e

Kojim }e d‘elat sokakom obali rijeke pri}i ho}e li kazna grijeh u novom stolje}u sti}i

Jesen u Mostaru jesen u meni tu‘na, najtu‘nija

U PODHAREMU

U haremu u haremu ti{ine susreli se tuga i vrijeme i uzdasi dublji od dubine u fatihi jedne sjetne ‘ene

36

Na ni{ane isto~ene zjene a u srcu: Mi}ko, Ekrem, Ra{id... uspomene i o~inji vid u o~ima jedne sjetne ‘ene

Trag ‘ivota urez je na plo~i ljubav i pla~ samo uspomene ostalo je nebo da svjedo~i sve ostalo zvuci su i sjene

Sanjam snove negdje usred strane bacaju bombe mud‘ahedini boj se bije i krvare rane tamo negdje na Vele‘ planini

Tugujem i sanjam dok Neretva pjeni misao mi u planinu luta a du{a puna magle i jeseni nisam umro jednom nego vi{e puta

Jadikovka ne}e a ne}e ni suze izbrisati gor~inu ‘ivota rat je mr‘nja, patnja i golgota {to moma~ka radovanja uze

U LISKA PARKU1

1 Liska park je popularan naziv za park uzdisaja koji je decenijama bio park ljubavi i intime mostarske mladosti

37

U parku vrele ljubavi i tuge gdje cvije}e svelo tuguje i sanja gledam humke kao spektar duge a korak smrti u srcu odzvanja

Vjetar zuji u stablima parka kr{i se i lomi s melodijom rata Sam! U olujnom vjetru sanjam: tamo u }o{ku neko me ~eka

U tamnom i igli~astom borju vjetar tu‘nu melodiju pjeva {utnjim zemnom {utnjom ukopnika o~ajna sm rije~ bez odjeka

S otrovom i suzom idem nijemo imena ku‘im: Samir, Admir, Kemo... golobrada ~eta u safovima a mosna u o~ima svima

O~i na stra‘i u Podvele‘ju na Kamenoj i u Zijemljima srce na dlanu i sveloj grni a gdje su ru‘e i jorgovani

Na svakoj humci misli mi se roje miris barute ulazi u vene u parku se sjedinile sjene pa uspravno na humkama stoje

Avaza nema caruje ti{ina stojim ukleto usidren u dan zemlja je san i humke su san i prostor sa ‘utim cvjetovima

U parku vrele ljubavi i tuge gdje svelo cije}e tuguje i sanja gledam humke kao spektar duge a kork smrti u srcu odzvanja

MO] VJETROVA

38

Vjetar u glavi vjetar u kosi vjetar ponekad puhne pa stane vjetar {to uvelo li{}e nosi nosi krovove i lomi grane

Vjetar na vodi vjetar u zraku vjetar {to uvelo li{}e mota vjetar na dlanu vjetar u mraku i vjetar pored seoskog plota

Vjetrovi pire vjetrovi pu{u vjetrovi zvi‘de ili urli~u vjetrovi ‘ivota lome du{u vjetrovi pokre}u vjetrenja~u

Vjetar ciklon i orkan na moru uragan u suton i u zoru ako te ponesu na pu~inu usidri se u vjetrometinu

PLATANI

39

Vitki platani smargdne boje putuju u oblake i visine putuju u no}i i u praznine a uvijek nepomi~no stoje

Samo}a me nosi u platane u ekstazu i cvrkut gnijezda na vjen~anje neba i zvijezda u djetinjstva bosonoge dana

Radobolja pjani se i pjeni ‘ubore}i miluje platane a platani vitki i zeleni stoljetno su razlistali grane

Platani su zapis i vrijeme aleja su, drvored i slika i naro~it pe~at krajolika stolje}e su i begovski vid nevrijeme i barbarski stid platani su nevid na{eg vida

Radujmo se s platanima i tugujmo s njima

40

[EHITLUCI [u{te ko{}ele i ranjene grane otu‘no gazim od humke do humke u~in Fatihu i ljubim ni{ane a vrelom suzom kvasim [ehitluke

Ne znam gdje sunce pravo sunce zna~i al' sunce koje grije [ehitluke umilno pada i toplinom zra~i i u }ilim veze humke i ba{luke

Ispreda }ilim bo‘anstvenih boja a d‘enet ba{~a stremi u visine mezar do mezara, heroj do heroja u sazvije‘|u zvuka, sunca i ti{ine U hramu se sreli i gor~ina ruku pod ruku Bosna i bespu}e sreli se orkestar i nadahnu}e Mithat Hujdur Hujka prva violina

U svetom hramu uzdasi i cvije}e tamo po~iva mladost ozvjezdana to je prvo svjetlo u osvitu dana linija prva i vje~no prolje}e

Nestajem u smoli i stablu ko{}ele u svjetlu boje {to se u zvuk sliva trajem u sjeni grane ogoljele gdje vje~ni osmijeh i suza po~iva

41

RATNOJ REPORTERKI Utonuh u bonacu glasa {to sa prigu{enog vala sti‘e na oku- piranu obalu

Okrutan rat je, svud {apat i sjene obale raspukle pod teretom uma sablasna no} molitve i {uma grli raport jedne tu‘n ‘ene Stalno me prate magle nesanice i ratne reporterke umilni glas uranjam u zvuke {to mi svaki ~as ~udesnom snagom izlu|uju srce

No} tamnu mre‘u raspli}e i ste‘e a uho mi na prigu{enom valu a obale lijeve na desnu obalu prijekorni krici dolaze i bje‘e

Neretve mi vali ulaze u vene a okov umara. Sam u sam}i tonem tamom krvo‘edne no}i u eterni glas zami{ljene ‘ene

Rat i mr‘nja {to obale uze srd‘bu su skrili u raportu ‘ene pa hurijski glas nerazorne pjene isrkri svjetlom najbistrije suze

Samo}a ubi sate bi}a moga a crne misli roje se i ni‘u tonem u zvuke {to u eter sti‘u prkosnom snagom srca ranjenoga

42

JA U MENI

Kad u srcu umiru prolje}a kad se suton useli u du{u kad nestane cvijet u beharu {ta je ~ovjek bez cvije}a?

Kad se ‘ivot pjeni kao rijeka i ostanu samo mamurluci kad nestane vijek u ~ovjeku {ta je ~ovjek bez vijeka? Kad pod suncem ne nalazi{ hlada i ostane{ putnik bez koraka kad se suza skameni u oku {ta ~ovjeku osta tada?

Kad postane nebo anatema kada svijet umre u ~ovjeku kad obale zaustave vrijeme {ta je ~ovjek bez vremena?

43

ZUB VREMENA

^udan je ljudski hod kad se zavjesa spusti budu}nost kad stigne u luku kad stigne brod No} krene prije dana no} se pretvara u dan ~ovjek ugriza vuka zec lovi lisicu ~ovjek je zec zec je frustriran

Kad budu}nost stigne na jednoj nozi ili na dvije planina rodi mi{a poezija procvjeta klju~ tra‘i bravu svoju

^udan je ljudski hod na remont kad stigne brod Budu}nost je imala pro{lost

44

BOL SJE]ANJA Htio bih da otpla~em ni{ane majke da zagrlim

Prati me osama, gr~ i nesanica seosko zgari{te, mezarje i sjene rasto~eni prag i harem Moljevica tamo su mi ostale isto~ne zjene

U zalivu suza daleko od oka skamenjen je osto' osmijeh majke moje progoni me ‘elja mu~na i duboka da na mezar pustim vrele suze svoje

Slamaju me molitva, san i htijenje zora bi da svane i ho}e pa ne}e java me vra}a u razo~arenje kad se su{a ra|a nestaje prolje}e

Vrela suzo moja i tugo daleka bez majke i jutro druk~ije {apu}e uspomeno stara ~etvrt moga vijeka nestaje{ pa traje{ kao nahahnu}e

Bez tebe me neko zgaslo sunce grije na stazi bez krov golgota me prati u snu i htijenju praznina se krije {to je jednom pro{lo vi{e se ne vrati

Moje je zore progutala tama srce mi ledeno le|e i od leda uspomena draga prati me i slama vrisnuti bih htio ali mi se ne da

45

HOMO HOMINI

Kora~am zaraslim stazama ‘ivota ranjenog srca sa iskrom u oku slomljena sam kap u vodoskoku ubi me nestala ljubav i ljepota

Upla{en sjenom no}i bez konaka ne tra‘im milost nit' oprost krvnika nestajem i trajem u magli oblaka u‘asnut zvukom zami{ljenog krika Upla{en i slomljen veli~inom neba tra‘im klju~eve zakop~anog dana uzalud molim za odgovor Feba no}na me mora umara i slama

U meni pla~u ogoljele grane a nisam {umarak niti sam {uma ispredam no}i a tavorim dane okru‘en bezumnom koli~inom uma

U oku ~ovjeka hipokrit se skriva nevjernici strasno prizivaju Boga ~ovjek se u tra~ i u Ni{te sliva htio bih da volim, ali ne znam koga

U mom ozra~ju sve je jednoumno fatamorgana tijela i duha sve je u transu i sve je bezumno povjetarac pu{e ja~e nego stuha

46

Bilje{ke o piscu:

Izet [kobalj, novinar i publicist, dugogodi{nji je prosvijetni radnik i pedago{ki rukovodilac. U poodmaklim godinama pokazuje nagla{enu sklonost poeziji. Pisao je i objavljivao kao gimnazijalac ali se sve zavr{ilo na skromnim poku{ajima. Kao da je trebalo da se desi rat i da sopstvenu i kolektivnu tragediju preto~i u stihove koji }e se smjestiti u korice knjige pjesama "Uvrije|ena zemlja".Ro|en je 1938. godine, u legendarnoj Fazlagi}a Kuli, nadomak Gacka.Mostar je grad njegovog dvostrukog prognanstva; najprije 1943. godine a, isto se ponavlja i pola vijeka kasnije. Bio je zatvaran u ~etni~ki logor u Avtovcu.Danas je prosvjetni radnik u Vogo{}i.

47

Recenzija

Izet [kobalj "Uvrije|ena zemlja" (pjesme)

Iz boli i `elje da iskustva rata prenese u "amanet za zvjezdano bosansko sutra" nastala je i ova zbirka stihova pod nazivom "Uvrije|ena zemlja" autor Izeta [kobalja.Rat je, tako, u bitnom odredio karakter ove zbirke i time pobudio pjesnika da iska`e svoj patriotizam i osje}aj pripadnosti svome narodu. Pjesnik }e stihovati: "Moja domovina je srce od kamena ... a Moja sudbina je Hercegovina" ("Oda kamenu"). On je, dakako, vezan za svoj zavi~aj i mostarski pejsa` {to njegovom emotivnom izrazu daje osobeni pe~at. U pozadini tih i takvih zavi~ajnih okrenutosti, u [kobaljevim pjesmama otkri}emo blage primjese tuge, usamljenosti i prolaznosti ljudskog `ivota. Tad je njegova du{a "puna magle i jeseni" i sjete za rodnim pragom sa kojeg je prognan. Pri tim refleksijama i on sam isti~e "Prati me osama, gr~ i nesanica".Kro{nja jasena podsje}a}e ga na djetinjstvo i on }e u ponorima Mu{nice tra`iti svoje smirenje. Tu romanti~arsku atmosferu [kobalj upotpunjuje i o`ivljava povremenim metafori~kim slikama. Uz to, on }e, poput romanti~arskog pjesnika i pasivno primati inspiraciju od Prirode i Boga. ("Neretve mi vali ulaze u vene").Poetski svijet Izeta [kobalja, pored reminiscencija na zavi~aj, ispunjen je svojstvenim patosom i tragikom. Za pjesnika njegovi stihovi su "ro|eni sa mrakom i sa pobjedom poni`enog ~ovjeka". Oni (stihovi) su i

48

"rasto~en Prag" i "jedan nastali svijet u ~ovjeku" (pjesma "Moja poezija"). Pjesme Izeta [kobalja su u mnogome konvencionalne i smirene. Jezik je jednostavan a metar i rime skladni. Selman Selhanovi}

49