PJESME RAJMUNDA KUPAREA

U uglatim zagradima naznaena je godina kad je pjesma prvi put objelodanjena, ako iz naslova ili pjesnikove biljeke nije oito kad je nastala.Prvih 258 pjesama objavljene su u knjizi SVJETLOZNAK / Rajmund Kupareo, Zagreb : Izazov istine, 1994., a ovdje je zadran njihov tadanji raspored u 12 poglavlja.Zadnje poglavlje (Umjesto oporuke) tj. preostale dvije pjesme uz komentar prvi su put objavljene u dnevnom listu VJESNIK 6. lipnja 1998.: Posljednje pjesme Rajmunda Kuparea / Petar Marija Radelj, Vjesnik (Zagreb), LIX (1998.) 18,179 / 6. VI., 20.elim ti, plemeniti tioe, da uiva!

U Zagrebu, 31. kolovoza 2005.P. M. R.SADRAJI. Boini pjesmokrugII. Korizmene elegijeIII. Uskrsni slavopojiIV. Pjesme o IsusuV. Marijanski hvalospjeviVI. BlagosloviVII. Terra mariqueVIII. Domoljubna lirikaIX. IntimaX. Portreti i sjeanjaXI. Iz moje pjesmohraneXII. Moj mali psaltirXIII. Umjesto oporuke

I. Boini pjesmokrug

EKSTAZA PRIRODE U SVETOJ NOI

Cuius vultum desiderat universa terra(Za Njegovim licem ezne sva zemlja)I. Veernja na Boi

Nemojte lomiti noas samotne hridine gora,Ni smjelo gaziti travu stazama rosnih dolina;Nemojte kidati noas iglaste granice bora,Ni radom muiti tekim umorna plua ivina;Nemojte grabiti noas vodu iz rijeka i mora!

Jer Bojom spiljom su noas postale hridine brijega,I rosna trava sva je za Njegove mekane jasle,I svaki daak ivina samo je, samo za Njega,I sve su grane za ogrijev Njegovih ruica rasle,Za Njegovu kupelj je svaka kapljica vode i snijega.

Rijeke i hridine noas rast e ko ivotne klice,A tihe trave i ume bijele e motriti ete,I radost boinu svud e priat ivine i ptice:Samo ih nemojte budit svu no iz ekstaze svete,Jer noas sva zemlja gleda Njegovo boansko lice.

[1936.]

MOLITVA ZA SVJETLO BOINE NOI

Podaj nam Tvoje svjetlo koje si iz raja povuko za sobomKao to meteor vue kosu zlatnih prama,Da kroza nj naemo pukotinu neba koju si napravioSilazei k nama.

Podaj nam Tvoje svjetlo koje je srce ubogih pastiraPriljubilo uz jaslice, ko magnet mira i sree,Da za tvojim blagoslovom hladne ispruimo ruke,Kao to ih nad badnjakom pruamo ovu dragu vee'.

Podaj nam Tvoje svjetlo koje je glave neoutnih ivina Zadralo netremine, pune toplih uzdisaja,Da oslijepimo zauvijek zemlji, da u svojim zjenamaZadrimo lik Tvoj prepun sjaja.

Podaj nam Tvoje svjetlo koje je rastaljeno bjelinomIspunilo u spilji otre raspukline,Da se ispune provalije plemena i klasaDa se ne izrane koji e k Tebi doi iz daljine!

Podaj nam Tvoje svjetlo da nam od njegova araPreplanu ela i ruke i oi,Da nam dlanovi zadre naslage zlataKad se budemo s Tobom rukovali ove svete noi.

[1939.]

PSALAM HRVATSKIH PASTIRA U SVETOJ NOI

Ti koji si ove noi Svojim pogledom rastvorio neboI Svojim plaem skupio oko jaslica milijarde anela,Noas pogledom svojim otvori vrata naih kolibaI Svojim oima raspori srca koja Te ekaju:Da ulije u njih Svoj blagoslov,Jer i mi uvamo vatru na ognjitu hrvatskom,Poput onih pastira to uvahu vatru Izraela.

Bjelina Tvojih vlasi punih injaSjetit e nas ovaca koje nam izjedoe;Pljesak Tvojih ruica i tiho Tvoje gukanjeOivit e pjesme i frule to nam ih zakopae;Bosoa Tvojih nogu i studen Tvoga tijelaIzbrisat e tragove iba to nam ih zadadoe.

Leaj Tvoj je sijeno jaslica,A tih jo ima u svakoj kui;Ogrijev Tvoj je daak ivina,A tih jo ima u svakoj staji;Hrana je Tvoja mlijeko ovaca,A tih jo ima u svakom toru.

Tebe bogati ove noi primiti nee,Jer si siromah.Sjeti se izrovanih stijena betlehemske spiljeI ledenih svijea na njezinu svodu,Pa se skloni kod nas da uje pjesme nae,Pjesme Tvojih vjernih hrvatskih pastira.A Tvoji aneli nek zataknu svuda stjegove nae,Stjegove pravde koju si donio s neba!

[1937.]

BOI

Svake Svete Noi On doe ko dijeteI legne u jasle na bijelom oltaru,A kad ga kroz crkvu o ponoi nose,Rado gleda bake kako suze taru.

Veselo se smjeka kad mu ljube noge(One to na kriu bijehu popljuvane),On, zacijelo, znade tlapnju nae djece,Da poljubac majin lijei srca rane.

U jaslama dri ruke raireneKao da mu duu elja mori neka,Kao da bi htio da Ga netko digne,Kao da povratak jo neiji eka.

O, te ruke drage, ruke rairene,Na zagrljaj sveti svaku duu sile.Niti jedan as se sklopit nisu htjele,Pa ni onda kad su ute, mrtve bile.

Nepomian tako lei kroz dva tjedna,A narodi k Njemu sa svih strana stiu.O, zato On uvijek nepomian leiU jaslama, na oltaru i na kriu?

[1938.]

PONOKA 1971.

Nije to onastarih, njenih uspavankiuz pratnju orgulja i sveanih zvona.Ova je razgovor tiina ispod ledato varati se vie ne da,lien sanjai pustih obeanja.

Ponoka to je kad plaljive srnei progonjeni pjesnicistare pronalaze stazei zaboravljene rijeito nae osvjetljuju miljokazei slutnje uguuju crne.

Ponoka to je vaa,probueni aneli,vjesnici nove sree!Budnice vae nitko vieuutkati nee.

PONOKA 1974.

Boii dolazeu utnjigodinama...

Borovi rasvijetljeniekaju uz prozoreda proe tamai patnje dozore;da aneli na lutnji snovaprolost veseljem oviju,a promrzlu nadu povijuu odijela nova.

Boii dolaze i prolazes namagodinama...

RIBARI SU NALI MALENOG ISUSA

(Legenda)

Kad izvukoe drugi put mreu u uvali blizu sela,zapuhnuo je vjetar nanosei lie s borovih grana,pljusak je kie smraio vid drhtavicu vabei tijela.Potrae do kolibe vukui ribu Badnjega dana,a lae se skuile na moru ko krila galeba bijela.

U kolibi naoe enu i starca duge, sijede bradei lijepo, maleno dijete gdje na suhom liu slatko spava.Ono se od njihova glasnoga drhtaja buditi stadete isprui nevine ruke za ribama srebrenih glava.A kada dohvati jednu, pobono joj poljubac dade.

Zamolie ribari enu da im daruje udno dijete,jer svaki sirotan postaje ove noi Isusom Kristom(kako govorahu njihovi djedovi puni vjere svete).I kada se izdadje nebo i zapad ovi zlatnim blistom,noahu ga u selo, motrei ptice kako za njim lete.

Dooe sretni u predveerje, ba kad se Angelus moli,i naoe u svakoj kui ono dijete gdje lei na sijenugrlei njihovu djecu kao da ih neizmjerno voli.Shvatie zato je dijete poljubilo ribu ulovljenu,jer riba je znak Isusov - uio ih je parok u koli.

Od onda Gospa prolazi selom u noi Badnjega danai zaviri kroz okna da vidi kako je njezinu edu.Nae ga uvijek u krugu djece vedra, nasmijanasluaju pjesme to ih pjeva ila mlade uz baku sijedu.Proe sva sretna to vidi kod ribara svoga sirotana.

[1937.]

BLAGOSLOV KUA

Jo dru po zidu kapljice vode blagoslovljene,I koluta se tamjana dim ispod kreveta i stolova:Maloas su sve sobe u svetoj vodi umivene,Raskuena je kua opojnou mirisa tamjanova.

Razlio se blagoslov sveti ko tamjana pramenPo svim dijelovima kue,Zatvoreni su prozori, da njegova mo i znamenOstane to due ko neko odahnueU svagdanjoj borbi i uzdisaju.

Sveenik je sazvao mirNad sobe,Nad vatru,Nad staju,Da vlada u srcima, dok budu u alosti,I dok se bude slavio pir.

Jer svatko znade, da on milost svetih kraljeva iri,Kojima je tamjan Isus blagoslavio ruicom bijelom,I da sveenik raznosi njihove darove selomU tamjanu, zlatu i mri:Zdravlje, blagostanje i sreu.

A ministranti - ti mali pastiri -Skupljaju darove siromanom Boiu,Koji svima obilno vraa.Odlaze kliui i vukuu za sobom vreuJabuka, smokava i kolaa.

Jo dru po zidu kapljice vode blagoslovljene,I koluta se tamjana dim ispod kreveta i stolova:Maloas su sve sobe u svetoj vodi umivene,Raskuena je kua opojnou mirisa tamjanova.

[1938.]

NJEGOVA ZVIJEZDA

Ona nije s plavog jo nestala neba.Kao magnet ljude privlai i zove.Otkad je Mudrace dopratila kui,Neprestano vodi k jaslicama nove.

Lijepa je i svijetla ta Njegova zvijezda(Svatko ima zvijezdu pod kojom se raa)Al Njegova blista kad druge ne sjaju,I samo se po njoj moe ravnat laa.

Koliko li puta mi zaboravimoDa postoji nebo gdje se zvijezde smiju!Navikli smo da nam strop mozgove titiI arulje da nam oi blijede piju.

Jer Njegovu zvijezdu moe samo naiKoji na nju budno ko astronom vreba,Koji zna da zvijezde arulje su raja,Koji pomo eka od zvjezdanog neba.

A teko je poi za zvijezdom u spiljuI prignuti glavu uz jaslice svete.Sva je srea da su zvijezde tako sitne,I da Bog se raa ko maleno dijete!

[1938.]

S BOIEM PO SNIJEGU

Noas Te blato dirnuti neePrljavih cesta i naih grijeha.S kosa e Tvojih runiti zlatoIznad snjenih lijeha.

Koraci Tvoji tako su topli,Da bi se mogla razmrznut rijeka.I uma zapalit ko obrazi Tvoji,I snijeg uzavrijet poput mlijeka.

Al nemoj se udit, ako ove noiMnogi se Tebe jedva i sjete:U bjelini snjenoj opazit e stopeI grene i svete.

[1940.]

PASTORALE

O, kad bi nam, Isuse, anelak mioTvoga djetinjstva tajne odao,Znali bismo odmah koji dan je bioKad si prohodao.

I koje veselje Tvojih je bilo,Dok si od radosti buio;I dok se nestalan iz krila u kriloHodati uio.

Zacijelo si pao kao svako dijete,Al se nisi htio jadati;Tada si ve znao da e prepun sjetePod kriem padati.

Kada Ti odraste, mi emo bit stari...O, da zna kako e nam goditiDa nas Ti (prosjake za koje nitko ne mari)Moe za ruku voditi!

[1942.]

PROLJEE ETA S ISUSOM

Bi li tko, Isuse, jutros pogodioZato ptice slatko pjevaju u cvijeu?Jer imale nisu radi zime sreuZapjevat Tebi kad si se rodio.

Gle, kako se grana cvjetna uzbibalaOd smijeha pastira to se na njoj njie!I Tebe je majka u zipci zibala,I bio si nasmijan ko nikad vie.

Ne zamjeri grijehu blaga razrijeenato se po livadi u kvar zaletilo!Ta, ono se ipak u spilji sjetiloOstaviti Tebi jasle pune sijena.

[1941.]

BOINI MOZAIK

Oi su vola i magarcadalekozorikroz njih se moe nazrijeti nebo.

U Njegovu spilju smiju uniiukroene ivine i djeca.

Mrnja je pocijepalaNjegove jaslice.On je pokupio trijeei neugasivu zapalio vatru.Zagreb, 1975.

NA BOI

Padajte, snjegovi, pokrovi bijednika!Padajte, pahulje, suze sirota! U raskoju vaem sii e neujnoSiromah najvei.

Padajte, padajte i prekrijte noasPukotine misli!Padajte, padajte i sakrijte noasGarita srdaca!Jer On je njean i bos,A zemlja je naa opora.Padajte, padajte, tihi snjegovi,Tiho bez zamaha!

U jednoj pahulji sakrit u sebeKo sveti tat.Na Njegovu licu da se zaustavimKo bijeli cvijet.A tad u nestati u toplini licaKo suza radosnica.

[1945.]

BOROVI

Vjeno su zeleni ko da je proljee!Ispili su boju svjeih morskih trava.Uz brijeg se penju, otkud mjesec dolijee,Poneki na hridi suna se i spava.

Iz njihova rebra lae se raaju,A mree se bojom ponose od kore.O, zar se igdje ptice slae svaajuNego na tebi, crni na bore?

Na Boi se utke do sela dovuku...Stari se ko badnjaci uz eravu griju,A mladi se u srebro i zvijezde obukuI s djecom se radosno nad jaslama smiju.

[1945.]

SJEANJA [II.]

Sjea se, Isuse?Bili smo mali, malii sjedili uz ognjite.Nai su obrazi kao rue cvali.Bura je ibala svom estinom,a djed je blagoslivljao badnjakuljem i vinom.Izgledalo je da mu brada gorii nestaje u plamenu(gdje arobne poinju prie).

Danas vie badnjaka nema,ni ognjita zidanih u kamenu.Na njima veeru nitko ne sprema.Sve je pusto, sve tjeskoba mri.(U potkrovlju se make ganjaju i krie.)

Sjea se, Isuse,kad s tatom smo drvce birali u boriku,da bismo ga unijeli dok se sputa tama?(a kad bi se zvona pomakla u zvoniku,Ti bi slatko zaspao u jaslicama).

Danas vie nema ni bora, ni tate,ni prijatelja da se k nama svrate.Nestaju pomalo sva naa sela,borike je vatra na garita svela.

Sjea se Boia u dalekom svijetu,kad lijekove gutah da usnem to prijei ponona ne ujem zvona?Tua popijevka umnaa sjetu, duu ne grijeko domaa ona to ljubavlju die.

Na povratku srce obuze mi zima:veine najdraih nema vie.Otioe zauvijek. Valjda ni njimaovakav Boi ne prija.

A prijatelji?Rasprili su se.Za starim ognjitemudimo noas Ti i ja,moj mali Isuse!

[1993.]

VJENO DIJETE

Svake Svete Noi vraa se ko dijete,Da tunima obnovi nadu.I da se umorni od ekanja povratka sjeteDa e doi konac jadu.

O Slatki, budi milostiv, pak veeras legni poput sjeneU prazne kolijevke naih gradova i sela,Nad kojima snatre u tunom ekanju eneKojima je zloba mua oduzela!

Budi bratac seki koja drugog ne moe imati brata(A toliko o njemu priala je mama)I onoj drugoj, kojoj dodue jo ivi tata,Ali u tuini, s nama!

O Prasliko enja djevojakih zjenaZagrli nae sestre kojima rat sve nade srui,Da mjesto vlastitog eda, u srei povijena,Nose Tebe u dui!

O Vjeno Dijete, ove nam obeaj noiDa e vjenom stvorit hrvatsku nam mati,Da e joj djeca sretno kroz oluju proi,Da e nam ognjita opet proplamsati!

Boi 1947.

SILVESTROVO 1975.

ivot je pravi krabuljni ples:krinke se mijenjaju, uvijek ista lica.Nove boje, stara razglednica.Umjesto valsa poskakuje dez.

Srce se razdire u kavezu elja,neukrotiva ptica.Vrijeme, sveiskusna velja,prekraja staro, nudi kao novona Silvestrovo.

POUKA SVETIH MUDRACA

Svaki je uzdah pramen tamjanova kdaI svaka suza mirisne mire mjeraA zlato - to je vrijednost ljudskoga jdaKojim se otkupljuje vjera.

I uvijek iznova Krista trait treba,Premda ste bili vini Njegovu liku.Tajna to je nad kojom je mnogi umjetnik nebaNjegovu novu pronaao sliku.

Vi ne trebate zvijezda da vam Ga kau:Sreli ste anele koji ga tuju.Ne zaboravite da avli i kada lau,Njegovu blizinu oituju!

Priajte djeci, kad stignete zaviaju,Da Tri Kralja vojsku po svem svijetu diu,Da im vrsi tapova u zvijezdi ne sjaju,Nego u kriu...

1947.

SAVJETI SVETIH MUDRACA

Recite nam vi kojima je srceneobina postala zvijezda:Kako razbiti dane to se uanie u mjesece,a mjeseci u dugih godina gnijezda?Kako izii iz zaarana krugai prevariti vrijemeto nam oi pijeskom straha zasu?

- Nadom, samo nadom!Karavana nije duga,moete je prijei u laganu kasu.

Recite nam vi, koji ste ipak bili ljudii na as u uspjeh svog puta kolebali:Kako oaje odaleit iz grudito na nas su od mladosti vrebali?Kako srce nadi, a nadu drugima predati?

- U zvjezdano nebo gledati,samo gledati!

Zagreb, 1976.

TRI KRALJA

Do nas nisu stigli...Carinici su im zaplijenilismirnu i zlato.Tamjan im nisu digli,jer su ga za smolu zamijenili.Izvjestitelji su njihovu pratnjudugo snimalina pograninoj postaji.Kraljevi su zatoostali na granici,a ni propusnice nisu imalida bi do nas stigli.

Zagreb, 1975.

USPAVANKA HRVATSKOJ NEVINOJ DJEICI

Kako bih vam mogao uspavanke skladati,kad se jo niste ni rodili?i kad su udesi vai i odvie skroviti?Samo se mogu jadatina vaa tjeleca bjelija od dana,koja ni jedna majka nee poviti?

Mnoge sam od vas, dodue, sreou dalekim zemljama svijeta ovas kosama crnim, utim, kovrastim (kao da ih je neki aneo pleo)ali niste znali rei slatko ime mati,nego Mom, Mutti, Mamita.Gurnue vas u ivot bez jezika pradjedova.O neznana djeco moje domovine: Budite sretni iako nikad neete znati,zato nae srce od tuge za vama u daljini gine.

O Boe, uini od zvijezda kolijevke tanke,iz koje e naoj nevinoj djeci aneli pjevati uspavanke,a kad se nekome od njih suza skotrlja s oka,neka se u meteor pretvori i padne u njedra dubokaneke nae majke,da zanese i zaeli vidjeti to edo golo,kako sjedi u dvoritu i s ostalom djecomslua nae bajkei plee s njima staro hrvatsko kolo!

[1994.]

KAD PJEVAJU ZVIJEZDE

Kad pjevaju zvijezde nitko ih ne uje,razmjetene na kronji Neba kao grupe ptica.Svakoj je od njih dana dionicau orkestru svemira.Njihove ljestvice nisu ove naepune napetosti i nemira.Zato ih ne ujemo kad u srcu vitlaju oluje.

Tek ih mjesec dohvatikad svoje veliko nauli uho,i morski puevi kad usred noi snenezvunike na pijesak izvuku polakoi isprue svoje dugake antene.

Jer srca na bubnjeve nalie male,koja daju ritam i njiu ta svemirska gnijezda,sve dok ih slutnje crne ne oviju tako,da im ritam oslabe i uutkaju sitne vale.

Al samo na as, jer srca se bude novada preuzmu mjesto mrtvog zborovoe.Pjevajte, zvijezde! Nada je naa iva:Ona je plod neumrlih snova.Pjevajte, pjevajte, kovezi zlata,dok se smiri orkan i oluja proe!Pjevajte, pjevajte!Da milost slobode opet na naa pokuca vrata!

[1994.]

BOI NA VELIKI PETAK

Hvala Ti, Kriste, za otvor na Tvome svetome boku!Spilja to naa je draga, kamo se moemo skriti.Logori skupi su za nas. Dugo ve umornu okuPoinka pronali nismo, niti e igdje ga biti.

Kri je Tvoj postao danas jaslama divljih ivinaKoje Te grijati nee ve su Te svukle do gola,A Tvoja predobra majka, umjesto najljepeg sina,Nesretnim majkama svijeta dariva ovjeka bola.

Ti si se rodio za nas, kad smo te pronali mrtva.Tada smo otkrili tajnu koja se odigra s Tobom:Ti si od ljubavi umro, ljubavi najvee rtva,Da bismo vidjeti mogli pobjedu spilje nad grobom.

Danas tek znamo da nae otkupljenje nije tlapnja,Da zalud ne lutamo stazama svijeta iroka.Skupim zlatnikom po tebi naa se pretvara patnjato se u blagajnu baca kroz ranu tvojega boka.

Madrid, na Veliki Petak 1948.

II. Korizmene elegije

NA CVJETNICU

irite ruke, umorne ruke, masline drage,Maite na pozdrav dlanom od srebra!Tisue ptica iz vaih pjeva kvrga,Tisue kljunova zelene granice kida,Jer prolazi veliki KraljNa magaretu.

Onaj isti, onaj isti to je jahao na iviniKao dijete u krilu Djevice,Taj isti, taj isti narastao je kao gora,Silan Kralj.Al dobra ivina jo snage imaDa ga nosi.

O, dobri magare, to Boga nosi,Zvijezde bi drhtale pod njegovim nogama; O, dobra ivino, tisue bi htjelePodijeliti s tobom taj sveti teret;O, dobri magare, ti mudrost znade pravu,Jer nisi zbacio Gospodnji jaram!

irite ruke, umorne ruke, masline drage,Jer nas je strah pruiti ih pred Bogom!Zvoni zvoncem to ti visi o vratu, dobri magare,Da bar glavu prignemo kad Gospodin proe!

[1935.]

KLANJANJE KRIU NA VELIKI PETAK

Zastrti oltari. Samo kri otkrivenLei na podu, na plahti, ko da sanja.(On ba uvijek tako lei, a svijet moraIli da ga gazi il da mu se klanja!)

Na njemu je mnogo tajna ispisanoKrvlju iz ruku, iz nogu i iz boka.Um ih rijeit ne zna - tek poljubac, poklonI suza to padne iz skruena oka.

To sve nai znaju poboni seljaci,Dok prstima Bojih diraju se rana,I kriaju sebe ko da ele na sePrenijeti svu milost onih svetih grana.

A duboki uzdah ispaenih grudiNajbolji je tuma smisla to kri krije:Gdje bismo se skrili bez rupa avala,to bi bio ivot da Krist umro nije?

Zdravo, jaki kriu! Na granama svojimDri itav svijet i svinuo se nijesi,I vrela su tvoja uvijek sasvim svjea,Ispiti ih edni nisu mogli grijesi!

[1937.]

BLAGDAN UME

Djeci su jutros nabrane graneudnu tajnu odale:Da su po njima u davne daneTvoje noge hodale.

Jo uvijek pria uma ta crnaDa si u njoj molio,I da plaha srna pozna mjestoGdje si znoj krvavi prolio.

I pria da su njeni se dlaniU jaslice svinuli.Na svakoj da se poznaje graniDokle su Tebi avle rinuli.

Djeca ve znaju da uma staraZbog muke Tvoje stoji sabrana.Cvjetnica blagdan njenog je dara:Mladica kad je za Te nabrana.

[1941.]

SJEANJA [I.]

Kukuruz je suh.Klipovi zreli prignue glave,Klipovi zlatni od kojih praveSeljakinje kruh.

Dahu konji. Klipovi se rue.Beraice ba ih meu u lijes.Ulazi sjeta u polja i due,A u vjetar bijes.

Sjea li se? S trnjem si u kosiPrignuo glavu, ispustio duh,A iz pei srca izvuko siSiromaha kruh.

Kad prignem glavu, k meni pristupi,Na kola me digni s grijesima svim!Oprosti to Te vozih po upiU kolima svakakvim!

[1941.]

PEPELNICA

Prahprahprahkrovove drage gui.Strahstrahstrahsve nae snove srui.

1975.

MOLITVA ANELU KOJI JE TJEIO KRISTA U VRTU

Apparuit illi angleus de coelo confortans eum. (Luc. XXII, 43)Ukaza mu se aneo s neba i pone ga hrabriti. (Lk 22, 43)

Ukai se, jer nas tmine biju,O Anele dobri. Zrake mnogo vrijedeTvojih oiju.Zatije nam krila daj, jer vihor ree,I rukama dirni obraze nam blijede,Da se osvjee.

Ukai se i samo nam javi,to si reko Kristu, kada znoj ga osuOnaj krvavi;Na put emo poi, makar s kriem paliI ispiti kale za nas, za sve, to suTvrdo zaspali.

[1935.]

OPLAKIVANJE MRTVOG ISUSA

Hladno Ti je elo poput mora,Nepomino stoje Tvoja draga ustaI beskrvne usne,A Ti si sio s neba da poljubi stvora,Da srca ne budu pustaI dua da mirnije usne.

Grudi su Ti tvrde poput silne gore.Svatko od nas moe rukama da dirneSrce probodeno,A Ti si htio da srca u vjenosti gore,I oi da gledaju mirneNebo rastvoreno.

Krvava je Tvoja kosa,Ukoene rukeI umorne noge,A Ti si bio ist ko blistava rosaI bez mukeOzdravljao si mnoge.

Poljubit u jutros krunu ela TvogaI ranu to se do Tvog srca pruaI koljena oba,Jer vjerujem da e od poljupca togaNa usnama Tvojim procvjetati rua,Kad proslavljen ustane iz groba.

[1942.]

SJEANJA NA VELIKI PETAK

Sjea se, Razapeti,kad smo Te u ophodu nosili oko sela? -Tvoje blijedo tijeloispod crnog vela,bilo je bljee od svijeai utih tunika nosaa.One noi svi smo eljeli postati sveti,jer tko se rastuio ne bi sluajui tualjku pjevaa:Pue moj, to uinih tebi?

Na prozorima kuausred trepereih luminastajala je slika Tvoje Majke, u crninu obuene.

Lae se rasvijetljeneobali primakle,da bi iz bliza mogle pratiti sprovod Bojega Sina,a ribari da bi mogli pitati oprostza psosti rune,koje su im se kadikad izmakleprotiv Njega i Njegove Majke tune.

Danas vie nema tko da pjeva,a nerijetko ni tko da Te u ophodu nosi.Prozori naih kua zatvorenikao avet zure u mjeseevoj sjeni:varoane smrt sve pomalo kosi.

Nema vie ribara koji su znali grijeiti,ali i skrueno na pramcima laa kleati,pa makar ih ibala kia ili bura.Sve je ve zavreno. Sve ovija tama.ekamo samo da se ispune nad selom i nad namarijei Tvojih kantadura:Kad bi pokopan Gospodin,grob se zapeati...

Zagreb, 1972.

PLA HRVATSKOG JEREMIJE

Dua je naroda mojega razapeta, Gospodine,Krvnici smijehom njezin nadvikuju krik.Umire zemlja moja ve dvije godine,Bolovi su njezin izmijenili lik.

A bila je priprosta ko stado na proplancima,Zadovoljno s malo trave i s vodom potoka,Plesala je kola, bosa i u opancimaNa istini uma i obalama otoka.

Na raskru svakom kriu je svetom spomenik stvorila.Na rukama je njegovim vjeala cvijee i sudbinu.Pred Majkom je Bojom u kui uljanica gorila,Da se srea svrati, a bolovi minu.

Mlade je njena lijepa i nasmijana, U zanosu srca ognjita stvarala.More je njezino igralo pod pritiskom Tvojega dlana,Beskrajna se polja, s teretom ita, uz rijeke odmarala.

Domovi su nai danas razvalina,Premda jo mnogi imaju krovove:Ubili su oca, ker ili sina,Zatrpali ih kletvom u neznane rovove.

Krievi Tvoji poruge na raskrima podnose:Slomie im ruke pa im se sotonski smiju.Lumini vie ne gore, jer nam masline odnoseJo dok na stablima zriju.

Djecu nau robovima stvaraju,Majke im nad srcima strepe.Dokinue pjesmu, a strance varajuDa smo sretni jer pleemo po divljem ritmu stepe.

Dua je naroda moga razapeta ve dvije godine.Kako dugo, Gospodine?Kako dugo, Gospodine?

Prag, Veliki Petak, 1947.

VELIKI TJEDAN

CVJETNICA

Jo i danas jae na ivinida lake uje neusiljene usklikedjece i priprostih.

Tvoji uenici odmaglie dalekou novim kolima.Vremena se mijenjaju.Srea, da se ne mijenja Ti,ni pogled Tvojega magarca!

[1976.]

VELIKI PONEDJELJAK

Ti si gospodar blagajne.Juda se je prevario:primio je odvie malo,kao i mi kad mijenjamoTebe za osmijehe.

[1976.]

VELIKI UTORAK

Naa se savjest nije uznemirilakad si prolazio svezan i popljuvan.Pijetao je imao vie uspjeha:rasplakao je Petra.

[1976.]

VELIKA SRIJEDA

Nitko ne eli da vidi Tvoj pada jo manje da Te prati.Posljednji je Cirenac zakasnioa Veronike su ostale kod kue.Vjekovima tako hoda osamljen.Ustrajno Te jo samo pratesuci i krvnici.

[1976.]

VELIKI ETVRTAK

Za Tvojim se stolom izmjenjuju gladni dobrote.Jedno je mjesto ostalo prazno:trgovca savjesti.I zauvijek e praznim ostati.

[1976.]

VELIKI PETAK

Tvoj zadnji krik jo i danas drma stijenkama ljudskog uma u kojima se zaahurila savjest.Ti uti i eka da se pojavi leptir.

[1976.]

VELIKA SUBOTA

U praznini Tvojega grobapronali smo smisao opstanka.Zato nad naom proloubdije Aneo.

[1976.]

POSLJEDNJA VEERA

Tvoja e veeratrajati dovijeka,a svaka naamoe biti posljednja.

1971.

SEDAM POSLJEDNJIH RIJEI NA KRIU

Ipak je samo jedna bila presudna:Ti si sam bio Rije.Inae bi bile uzaludnei Tvojei nae rijei.

1971.

ZADNJI POINAK

Vjekovima te zatvaraju u grob,a kad ga otvore,on je uvijek prazan,jer Ti se krijeu savjestitraitelja.

1971.

VIA CRUCIS BREVISSIMA

Na kri nas nisu htjeli osuditi,jer ga nosimo od roenja,al utnju su nam mogli dosuditimorskih dubina.Od naih se uzdaha jo i danas ljuljaplava povrina.

Zagreb, 1978.

III. Uskrsni slavopoji

ALELUJA

Na nas novo jutros prosulo se svjetlo,Veselja nas vjenog zahvatila struja,Trimo po stazi kliui ko djeca:Aleluja, aleluja, aleluja!

ini nam se da smo ko aneli laki,Da u nama pjeva tisuu slavuja,Da blistavu vjenost zahvaamo rukom,Jer vidjesmo jutros Krista, aleluja!

A srce nam gori ko uskrsna svijea,Utrnut ga nee kia ni oluja.Oprali smo misli u uskrsnoj vodi,I sada smo bijeli, bijeli, aleluja!

O, kako je krasno kad ti srcem istimRazlije se radost - ko kad rijeka buja!Glazba zemlje nikad izrazit je nee:Aleluja, aleluja, aleluja!

[1935.]

USKRS 1972.

Jo uvijek plaeni grobariutiskuju peate nad naom sudbinom.ne slute, jadnici, da nai aneli uvarinevidljivi iza njih stojeponosni ko jablani kad ih vjetar leluja.Dozivaju jedan drugog da ne bi kojiuspavan nonom tiinompreuo lozinku koje se grobari boje:Aleluja!

Kadikad vjenost nalije poprimi povijestikoju vrijeme u godine mijenja.Ne umire vjenost: u srcima bujaiz pokoljenja u pokoljenja:Aleluja, aleluja!

Mi valovi smo to ih u pjenu pretvara hridina,dok sve nas ne spopadne gnjev,a tad se popeti znamo iznad gradskih zidina.Grobari od nas bjee, jer mi smo oluja.Pobjedonosan na je pjev:Aleluja, aleluja, aleluja!

USKRS 1975.

Ostani s nama!Pokuaj je svaki uzaludanproljee da se spasiod strasti ljetato poudno osmijehe berevinograda.

Ostani s nama!Nije samo na izmaku dan,nego se i nada gasirazapetaizmeu ljubavi i vjere.

USKRS 1979.

I moje e elje jednom uskrsnutiu trenji to laticama osuzavjetrine,a njen cvijet e netko zataknutiu kosunajljepe djevojke:moje domovine.

SPASOVO

I kad si na meke jastuke oblakaUmoran od puta uzlazei sjeo,Nae tune oi plavije su bileOd plavih daljina koje si tu sreo.

Jer enje su uvijek daljinama sline,I oi u daleko sve vide plavo,Bez neba ni more ne bi bilo modro,Niti srce mirno, niti oko zdravo.

Oblaci plavi (te meke ipke neba)Opet e Ti jednom skratiti daljinu,Kad bude doo da nam mjeri srcaI da nas sa Sobom vodi u visinu.

[1938.]

DUHOVSKA EKSTAZA

Zanio nas vjetar nadzemaljski, silni.Ne mislimo vie na stradanja svoja.Gorimo u ognju to je s neba paoU obliku cvijea, a u sedam boja.

Sila nas je Boja uzdigla sa zemljeI ovila sjajem aneoskog ruha,Pak je u nas slila zlato sviju zvijezda:Gle, u dui naoj stan je Svetog Duha!

A jer zemlja ova pustinja je hladna,Gdje topline nema ni ljubavi svete,Ognjenog smo zato sakupili cvijeaU koare zlatne to ih nebo splete.

Punom emo rukom sipat ga po putu,Da ivota novog rasijemo klice,Da usplamte srca ognjem Svetog DuhaI da zemlje ove obnovi se lice!

[1935.]

USKRSNA ZVONA

Nemirno su uzdrhtala srca naih zvona,to zastala su bila od velikog straha.Ponovno im oklopljene nadimlju se grudi,to su za tri dana bile ostale bez daha.

Jer zvona su stara, starija od naih baka,Pobona i osjetljiva za svaiju bijedu.I nikakvo udo da su, kad je Isus umro,Zamrla od bola i spustila glavu sijedu.

Al kad je Isus zavoj razvezao tijelaI ustao nepobjediv iz peine one,Uskrsnue stara zvona i od silne sreeSkoro poludjee: samo zvone, zvone...

[1937.]

KAD ZVONE ZVONA

Kad zvone zvona, svatko ih moe uti,al govor njihov shvaa tek manjina,kad uho priljubi uz tlo i paljivo brojiotkucaje nade to dolaze iz daljina.

Zvona, draga zvona! Mnogima su blazautjela potopljenauz posljednji pozdrav hrabrih kapetana.Zvona, draga zvona! Mnoga su bilarastopljenau topove smrtonosnih rana.

Zvonite zvona, kalei naih muka!Zvonite zvona, ae naih ushienja!Ne umire narod to u muci pjeva.Zvonite, zvonite iz malih tornjeva,tih jedinih naih slavoluka!Nek zvuk va nikada ne jenja!Nek oblije krovove koliba i kuanadom uskrsnua!

[1994.]

SAVJETI SVETIH ENA

Vi dobro znate kako koraci teturajuu noi sumnja i straha.Recite nam kako tragove izbrisati stopato ih prema grobu bol i oaj guraju?

Stupite odvano u grob(Ne bojte se njegova praha!)to svaki ga ovjek za ivota kopa.To mjesto je gdje vjenost silazi,mjesto odahnua.Tu aneo nasmijan prilazi,aneo uskrsnua!

[1994.]

POSLIJE TIJELOVSKOG OPHODA

Proo je Gospodin... To jo zvona tvrde,I posute staze i garita vrua,I ribarske lae s upaljenim svjetlom,I sagovi tu na prozorima kua.

Sve je sada isto: i zemlja i more,I zrak to od ara zaneseno titraKao posmijeh djece koja su as prijePosipala cvijee lica vedra, hitra.

Sve je sada sretno: djeca to su moglaGospodinu srce prvi put otvorit,I sirota baka to ni slova ne zna,Ali zato s Bogom mudro zna govorit.

Odsjev Kristov danas sjao je ko nigdaU oku i suzi, u srcu, na elu,U pjesmi i pronji, u elji i nadiSvih ljudi i ena u itavu selu.

ini ti se da je nebo otvorenoI da selo puno Gospodnje je slave,Da su kue male tabernakul bijeliKome ista srca Vjeno Svjetlo prave.

[1935.]

NA BIJELU NEDJELJU

Doite, djeco, s bijelim svijeama, u bijelim odijelima!Doite, starci, s bijelim vlasima, u bijelim mislima!Trenje su uzdu putova bijele uzdigle kandelabre,Na svakoj grani tisue gori cvjetova,Jer nevino proljee uskrsni obavlja ophodI prati Boga na rukama Bijele Nedjelje.

Vi to opet naoste duu u bjelini Hostije,Kao to je nalazi proljee u bjelini cvijea.Vi to opet zagrabiste milost iz vira,Kao to grabi proljee ivot iz potoka:Doite da pod bijelom nebnicom pratimo BogaI s Bijelom Nedjeljom pjevamo:

Tvoja je bjelina, o Kralju i Gospodine,Koje se skriva u bijeloj Hostiji:Bjelina sunca i cvijea,Bjelina misli i srdaca,Bjelina djece i sjedina,Bjelina zime i proljea.Bjelina neba,Bjelina svetosti.S Tobom emo ui, o Bijeli Gospodine,U bjelinu vjenosti.

[1942.]

MOLITVA ZA NA EMAUS

Kako je teko lutati po svijetu izgubljeni biti nepoznat onima koji su bili nai gosti!Kako je teko ljubiti, a ne biti ljubljeni biti pozvan u kuu tek iz samilosti!

Tko e nas prepoznati - bolesne i stare?Dati nam prenoite - bez novca i asti?Ni od koga nismo traili milodare,tek slobodu, neokrnjenu od iije vlasti.

Bar ti ostani s nama! K Tebi se spremamo,koji si ostao sam u ivotu, smrti i uskrsnuu.Rastvori nam svoj dom, kad svojega nemamo!Putnici smo Vjenosti: uvedi nas u Tvoju kuu!

1971.[iz ciklusa Nagrada jadu i hvalospjev bolova]

NAE SPASOVO

Vjerujemo da nisi ostavio gore naega krajaZbog njihove tuge i bezmjernog jada,Ve si se popeo na najviu liticu raja,Da lake prebroji ovce hrvatskoga stada.

Vjerujemo da nisi zaboravio naih rijeka i mora,U koja se slijevaju potoci krvi i suza, Ve si uziao u mjesto vjenog zagovora,Da Hrvatsku to prije razrijei uza.

1948.

O DOI STVORE, DUE SVET

ele nam presaditi srcai osjeaje,i misli,i eljei uzdisaje.

A mi smo htjeli u zanosu ludugraditi gnijezdau slobodi,i da naa staza vodiiznad zvijezda,a srca da budusuncokretii ljubavi toplomjer.

Svuda nas, naalost, prateudni samokretito ele odredititenjama naim smjersada i dovijeka.

O Veliki Due,koji na raskrju naih lutanja gori:tko e suodnose srdaca srediti,ako ti ponovno ne stvoriovjeka?

1973.

OGNJITA SRCA

Blokove leda tee od mjedivrijeme na nae zanose satre,ali jo uvijek plamiak vatreiz erave viri:s nama uz ognjite Stvorac Duh sjedii vatru piri.

1973.

DUHOVSKI POLIPTIH

I.

Ti si Vihor,doputa ipak da Ti prkosejablani srca.

Ti si Voda,al nikada nisi pogasiovatromete uma.Od skromnog prua pali vatru odricanja,da bi se na eravi srca rascvjetalikukuruzi.

II.

Svi koji Te sluajuTvojom su opijeni pjesmom,nju ak i djeca razumijukad im majke pjevajuuspavanku.

III.

Ti si Ljubavod koje se misli rumene obzorja,bez nje bi stvorenja zanijemila sva,jer ona je iskonski tvoracrijei.

IV.

Sakupio si nas na molitvu u drutvu Majke.Kad je ona odsutna Ti ne silazi,a ni Krist koji Te je poslao.

V.

Ti si Sloboda.Nikad se ne zna gdje e se pojaviti:svi su krajevi Zemlje Tebi na domaku.Uini da iz ljudskog srca letegolubovi!

VI.

Uvijek si u pokretu:samo pod Tvojim dahomiz nakovnja srca vrcaju zvijezdenebotinih elja.

VII.

Cvijee je plamen Tvojega ognja.Djevojice ga sabiruu pregae,a mueniciu prsa.Od njegova mirisa padaju u zanosmudraci,pjesnicii sveci.

Zagreb, 1975.

IV. Pjesme o Isusu

IME ISUSOVO

Ime je Tvoje napisao veslima ribar na zrcalu morske ploe,I urezao umar u stablo sjekirom, klinom i batom;Ime je Tvoje zacrtao seljak po polju motikom i drugim alatom,I uklesao planinar u hridine to se do neba koe.Svuda, svuda po zemlji inicijali Tvog velikog imenaSkrili su se,Isuse!

Svi smo mi nespretni plagijatori neiscrpiva sadrajaTvoga imena (Tko manje, tko vie).Svi smo mi kradljivci, jer nam u duama ime Tvoje bez zaslugepie.Ali u tome je savrenstvo nae i putovnica do raja.Koji su Te vie krali,Vie spasili su se,Isuse!

Ime je Tvoje vjenosti psalam koji svemira uhu jo ne dodija,Kroz suzu, smijeh i radost odjekuje njegova melodija.Ime je Tvoje Spasitelj. Nedokuiva Njegova slovaTinjaju i pod pepelom grobova,Jer usrdno tepaju Tvoje ime mrtvi od tog svijetaRastali su se,Isuse, Isuse!

[1937.]

MOLITVA ISUSU RADNIKU

Boanski Radnie, na ijim je uljevima i ranamaOstao trag naih patnja i naih svagdanjih muka,Molim Te, daj da uvijek nae uposlenja i radaUtruena radnika ruka!

I kao to prah s Tvoje pile i s Tvoga postrunjaka,Premda je na oi padao, nije zastro Tvoga vida,uvaj tako sjajnost due nosaima ugljena u luci,to resko prodiru crnim obrvama, da ti se dua kida!

I radi svetoga mira Tvoje siromane kolibiceSmekaj njihove kvrgave, pravedno stisnute ake,I mir im daj na tvrdim leajima u hladnim barakamaNek ih to prije ogriju pravednosti Tvoje zrake!

Jo Te molim, Isuse, koji si iskusio ljudsku zlou,Sauvaj one, kojima je doteao ivot u raduI Tvojom milou ispuni prazninu tih ivota,Oivi svetu, nepravdom ljudskom zapretanu nadu!

Pohodi esto, boanski Radnie, Tvoju bolesnu brau,Da ojaa njihova obnemogla plua i kosti,Oni Ti mjesecima umiru, a umrijeti ne mogu,Uvjeri ih o beskonanom trajanju buduih radosti.

Budi svima vo u svetoj revoluciji i borbi,Da svojim alatom juriaju i razbiju vrata neba,Jer samo se kroz njih ulazi u mjesto istinite pravde,Koje na zemlji nema, a njihova je dua treba.

Bdij nad svojim staleom, boanski Radnie i Brate,Da se ni jedan ne izgubi komu su uljevite ruke,I poui ih, da e u Tvojem kraljevstvu biti gospoda,Zato to su ovdje bili sluge i sirote puke!

[1937.]

KRISTOV POHOD

Jutros je uz pratnju bijelih sestara, Uz svjetlo fenjera i zvona glas ist,Proao od sobe do sobe najdrai gostGospodin Isus Krist.

Bolnica uti kao crkva, a kreveti poput oltaraKriju u sebi kosti muenika,Na kojima je otpoinulo kao u tabernakuluTijelo Vjenog Utamnienika.

Morska kua, 1937.

U ASU SPOZNAJE

Isuse!Bili smo oholi u mislimaI dranju svome,Kad smo se divili ljepoti i jakosti svojoj,A vidjeti nismo htjeli,Da si Ti skvasio ruku u srebrenoj vodi,Da nas od grijeha opere;Da si Ti istijetio ulje zelenih maslina,Da nas Tvojim Duhom ojaa;Da si Ti ponjeo penicu sonih polja,Da nas Tvojim Tijelom nahrani.

Vidjeti nismo htjeli,Da tamjan ima vie ljubavi od nas;Da cvijee ima vie snage od nas,Jer mi nismo spremni da se rtvujemo kao oni.

Braa smo slijepcu iz Jeriha,Otvori nam oi da progledamo,Isuse!

[1935.]

VIENJE

Spopade me elja da vidim i ujemKoji ljudi idu pravcem staze drage.Motrit u ih dugo da upoznam tajnu:Tko ih putem vodi, tko im daje snage.

Opazih skup djece razigrane, ive,Gdje se stazom smijee u koiji vuku.Vlasi su im zlatne ko da na njima jeOstala ljepota Isusovih ruku.

I radnike mnoge poderana ruhaS motikom i dlijetlom ko da poso prose.I mudrace to se pridruie njima,A debele knjige pod pazuhom nose.

I naroda bezbroj razne boje licaI nemone starce ispaena lika.Svi strpljivo idu premda vide stazuIzrovanu suzom mnogih prethodnika.

Al najednom svjetlo neko udno blisnuI sakrije ljude u svesilnoj snazi.Ja pak samo vidjeh gdje veliki IsusRairenih ruku bijelom stazom gazi.

[1935.]

ISUS NA SAONICAMA

(Viaticum)

Idemo, Isuse! Na kraj selaBaka neka udi Tvoje lice. Vozit e nas preko polja bijelaSaonice.

Danas e i ribe sretne biti,Kad osjete Tvoje noge meke,Jer mi emo jutros prolazitiIznad rijeke.

O, kako je teko gladnom zecu,Kad pred nama trai spas u bijegu!Svrni pogled blagi na tu djecu,to klee u snijegu!

Vratit u se sam, jer na kraj selaTi e baki otkrit Svoje lice,A onda e preko neba bijelaLetjet saonice.

[1941.]

HIMAN KRISTOVIM OIMA

Nek je slava, Kriste, Tvojim dragim oimaKojima sije radost kud Ti noga krene,I u ovim crnim, bezradosnim noimaPrivlai k Sebi zavedene!

Nek je slava, Kriste, Tvojim blagim rijeimaKojima blai tugu i ivota rane,A umorne s tekim teretom na pleimaSokoli nadom u vedrije dane!

Nek je slava, Kriste, Tvojim arkim ranamaKojima prua ljubav istiju od zlata,I ini da lete k nebotinim stranamaBezbrojna patnika jata!

Nek je slava, Kriste, Tvojim divnim pjesmamaKojima vabi ljude do svoga oltara,Da na Tvojim svetim, neusahlim esmamaZagrabe radost sretnih ubogara!

[1944.]

SELJACI U KRISTOVOJ RADIONICI

Mi se ve dugo, Isuse, k Tebi spremamo,Jer je u Tvojoj sobi jasno ko dan.Ulja nismo dobili, a arulja nemamoDa bismo bar nekako skratili san.

Zato Ti uvijek do kasna radi?U Tvojoj se sobi postrunjak uje,A Ti bi mogao zlato da vadi,I eki Tvoj zvijezde da kuje.

Toplo je kod Tebe, mada je snijegsvud naokolo pao.Ti pei nema, a leden bi brijegOd Tvoje topline rastopljen pao.

udan si, Isuse! Samo krieve pravi.Tko e Ti ih kupiti?Nekad si pravio vrata, a sad se baviPoslom koji Ti nee novca skupiti.

- Pravio sam vrata, ali niste htjeli ui,ak ste ih dali zatvoriti.Sad krieve pravim, jer samo ti kljuiMogu nebo rastvoriti.

[1942.]

SVJETLOZNAK NA RASKRIJU

Ti se uvijek uri da dostigne oneto projure u kolima uz brige i svenje.Rauna da jurnjava prestii neeNjihove enje.

Ti uvijek bdije da ne zakasne oniKoji se ne brinu to e biti sutra.(Svaka se no zacrveni od sramaU zrcalu jutra).

Ti se uvijek naginje da dohvati oneKoje ubija samoa i groza.Bole Te oiljci opale jabuke i krukeI vrisak kamena ispod tekog voza.

Ti uvijek okuplja oko Sebe djecu(Igrake Tvojih ushienja),Uvjeren, da malokad zagrljaj stvoraPrelazi obujam strasnoga vrenja.

Ti uvijek pali na raskriju srcaSvjetloznak Tvojih rana,Jer znade da nikakav mjerokaz upraviti neeTjeskobu naih dana.

[1994.]

S ISUSOM PO MOM OTOKU

I. RIBARENJE

Mnoge se uspomene bude,otkad smo skupa lovili na obali.Ja, dakako, bez uspjeha.

Najednom Ti ree: Lovi ljude!

Kako u ih loviti u mulju?Mogu jedino da ih oistimi da se s njima na eravi peemili prim na ulju.

II. SMOKVE

- Ti si itaoDa sam prokleo nerodnu smokvu,Ali nisi pitao,Zato se Natanael pod onom drugomRijeio naslaga staroga ruhaI vedrinom odjeo svesilnoga Duha?

III. VINOGRADI

Nedostaje nam vina ponekad.- Recite stoga gospodaru neba,Da jo mnogo poslanika treba Otoki moj vinograd!

IV. KOZE

Gledaj! Ima ih mnogo.Zar bi poao u potragu za jednom,Ako bi se izgubila?- Ne sudi krivo! I jarii izgledaju janjci,Dok im ne izbiju roii.Vuja bi ih pohlepa podjednako ubila.

V. MASLINE

Oronule i sijede.Pune kvrga i teakih ulja.Tvoje prie o djevicama,Zar jo uvijek vrijede?- One to ekaju stranog gostaNe trebaju ni svjetiljke ni ulja.

VI. KOKOI

Vie ne skupljaju pilie pod krilaKao prije.Nove narataje arulja grije.Dom imaju mali, ubavi.- To su silom sakupljena djeca Bez majinske ljubavi.

Hvar, 1990.

V. Marijanski hvalospjevi

MAJKA DOBROG SVIJETA

Ti ljubi, dijete, nedunost plavih ljubica,Ali znaj da one ive u kupinamaIzmeu draa.Zato budi miran, jer trnjem boli ovijenaI tvoja nevinost postat e jaa!

Ti ljubi, dijete, zvonie njenih zumbula,Ali znaj da oni ire valove mirisa,A ne zvuka.Zato budi miran, jer mnogi e uti Kristov zovRadi mirisa tvojih muka!

Ti ljubi, dijete, plamen crvenih tulipana,Ali znaj da se vatra brzo troiKo i to cvijee.Zato budi miran ako brzo izgori,Jer to je poetak tvoje vjene sree!

[1937.]

GOSPA I JA DOEKUJEMO PROLJEE

Gledaj, Gospo! Sustali i pripeti o hridine boroviOpet podiu glave i ire ruke:Grle anela proljea.Onog istog koji je k Tebi jednog jutra dooPrije mnogo stoljea.

Razveselih se i ja, jer mi je navijestiti prioDa u iz Tvoga krila primiti na ruke ovog ljetaOnoga koji je ovog mjeseca u Tvoje krilo sio,Djevice sveta!

Znam, Gospo, posivjet u u naponu mladenake sreeKo grmlje uz putove koje podjeda prainamnogo godina.Al meni je dosta da jednom na rukeprimim Gospodina, pa makar usnuo kao malovjeko proljetnocvijee.

U bolnici prije sveenikog reenja [1937.]

VELIKI ANGELUS

Jo zamro nije prvi pozdrav aneoskih usta...Ko oarana - slua zemlja tu pobonu pjesmu staru,Od sviju stariju.Ne zna da li su ustrajnija zvona koja zvoneIli usta koja moleZdravomariju.

Sve je na zemlji po zvuku tog zvona odmjereno:Na njegov se glas umorno polje budi,I lae tre da u pjeni operu lice.Na njegov se glas u podne krijepe sunce i ljudi,A uveer zaspu djeca, ume i ptice.

ini ti se tako, dok itavom zemljom jedna pjesma jei,Da su svi zvonici u jedan uzidaniI sva zvona u jedno salivenaI svi konopi u jedan povezani,A Gabrijel Boji da potee konopI s nebom pjeva divnu ariju,Dok zemlja, ljudi i more pobono moleZdravomariju.

[1937.]

GOSPA POZDRAVLJA USKRSNULOG ISUSA

Znala je da e doi trei dan prije svanua.On je to njoj mnogoput pred smrt govorio.I kad se potresla zemlja od silna ganua,to zasjae opet oi Boga koji je sve stvorio,On je uo k njoj kroz vrata a da ih nije otvorioI donio prvoj vijest svoga uskrsnua.

Nije se usudila da Ga zagrli (premda joj se lice od ara zagrijalo)Iz Njegova tijela nadzemaljsko je svjetlo izbijalo,I vatra je gorjela u dubinama ruku i noguto se po sobi u dugim plamenima gubila.Ona je kleei Njegove rane ljubilaI duboko se klanjala svojemu Bogu.

A kad je poljubila ranu na prsima to je,Priini joj se da bi svi ljudi u njoj mogli da stoje.Ni opazila nije da ju je On zagrlioI otkrio tajnu zbog koje je u smrt pohrlio.utjela je (velika je srea utljiva ko morska dubina)I slatko osjeala ljubav svojega sina.

[1937.]

SLAVONSKI ANGELUS

Prigiba se klasje zvonu Bojeg hrama.U tiini slua pozdravljenje bijelo:- Aneo Gospodnji navijestio vamaDa iz vaeg zrna sazda Isus tijelo.

Po njivama klei angelus i moli,Uz motiku slua glas to patnje lijei:- Mi smo skromno klasje, hrana ove doli,Neka bude nama prema tvojoj rijei!

Kad Tijelovo doe, blagdan Bojeg gosta, Angelus e javljat iz visine hrama:- Klas, gle, naih njiva Tijelom Bojim posta,I prebiva s nama.

Koka u Slavoniji, 1943.

VEERNJI ANGELUS

Suspregla dolina rad i uzdisaje.Tee mala rijeka, pjesmom orubljena.U dnu tamnom stoji ribareva sjena,Trstikom u ruci ritam vodi daje.

U umi zvonikom jedno stablo posta,S kog Angelus pjeva s glazbalom u ruci.Od radosti ire lukovi se mosta,Sjaju se nad vodom kao slavoluci.

Skinuo je ribar kapu s glave bijele,Trstiku na pozdrav spustio u vodu:To prolazi Ona u arobnu brodu,Blagoslov joj ruke zemlji ovoj dijele.

Prekrio sam oi, da se sjetim kraja,U koji e Ona jo veeras stii:To dom je moj dragi, to moja domaja,Tamo bih ja htio, Gospo, s tobom ii.

Uzmi me sa sobom! Nadoi e zima,A ja ribar strani kog nitko ne ali.Daleko su moje obale i ali.Uzmi me sa sobom da umrem na njima!

Vah u Slovakoj[1947.]

BALADA O GOSPINIM PELAMA

Tako je bila Marija lijepaDa su se za njom jagmile pele,Pa kad bi askom prestala s poslom,Na njene ruke one bi sjele.

Jer te su ruke nosile Krista,Iz njih je slatko jeo i pio.Pele su znale da je med njihovDjetetu Bojem posebno mio.

Bile su tune to ive maloI to im krila ne traju due.One bi htjele barem jo jednomIsusu ljubav s medom da prue.

Zato ih Gospa vjenima stvori:U svijei ljubav gori im bijela.Jer, to su svijee tu na oltaruRojevi nego usnulih pela?

[Svijenica 1948.]

LEGENDA [I.]

Isusa je Gospa vodila na etnjuGdje bregova nema, da noge ne rani.A aneli sveti svaku Boju kretnjuOsuli bi cvijeem sprijeda i po stani.

Potoci su za njim trali po polju,Da mu ljube stope koje zemlju poje,A leptiri zlatni Njemu bi za volju Zastavice tkali u tri krasne boje.

Na taj posjet sveti zemlja ova sjea:Tu je mnogo djece, mnogo, mnogo cvijea...

Nijmegen u Nizozemskoj[1947.]

LEGENDA [II.]

Izila je iz crkve, sva u bjelininije htjela biti Madonom koju samo aste.Sjela je na travu tamo gdje mlada lipa rastemeu djecom u sredini.

Leptiri su pravili vijenac njezinoj glavii skladno mahali krilima do njezinih nogu.Majke su nosile djecu to jo hodati ne mogui u udu gledale bijelu pojavu, tu na travi.

Ona je priala djeci o anelimakoji su je pratili za ivota,u tuzi, veselju, strahu i miru.Djeca su gledala anele u svakom leptiru.Bila je to divota:svaki razliit, svaki drukije boje.

Jedna joj majka prui svoje dijeteije su ruke naliile slomljenoj grani.Kad ga je stavila u krilo, postadoe svjeeko proljetni jorgovani.

Poljubi njeno djeje glave,digne se u oblake lagana kao sjena.Djeca usnue zanesenasanjaju o Djetetukoje u zlato pretvara sve to dira:anele, zvijezde i rojeve siunih leptira.

[1994.]

MAJKA BJEGUNACA

Ime smo tvoje zazivali dragoGazei potoke i virove rijeka.Medalja il islo jedino bijahu blagoKojim smo srcu kupovali lijeka.

A to je srce kadionik bijelito se njie da bi sauvao vatru,Koju su mu dumani oteti htjeli,Da s njime nadu u ognjite satru.

Ti nas shvaa. Ta i ti si bjeala prenoseiU krajeve daleke to edo tvoje.Oprosti, to ti mnogi od nas zavide na srei,Jer nije ponio sa sobom dijete svoje!

[1948.]

TAJNI HODOASNIK

Doi u, Majko, s torbom na leima,Zavjetnih punom darova.Oslonjen o tap to je preimaOlakao uspon do tvojih bregova.

Sjest u pod lipu, na krilo starog kamena,Kolijevku to povijest mojeg roda krije,Da zagrabim vodu iz vjenoga pramenaKoja jo u njegovim ilama bije.

Pred tobom su uzeti take ostavljali,Da koljena svoja u zanosu prignu.Barjake su ratnici uz oltar postavljali,Da bdiju kroz stoljea, dok novi ne stignu.

Doi u sam, jer druge prijee poslovi,Nosei suze mueva i ena.I zastavu dragu da je blagoslovi,Pa da se vrati posveena.

Ne zaboravi, Majko, proitat romarimaImena Tvojih hrabrih vitezova,to ivot poloie pred tvojim oltarima,Da bi se hodoaa zaputila nova!

[1948.]

TJEITELJICA ALOSNIH

Consolatrix afflictorum

Zato i sad no prieljkujete mrkuDa vae suze pobere,Kad se jo sunce Velebitom vereDa poljubi pastiricu u trku?

Vau zemlju krasnu vjeni led ne bije.Ona raa rue, mlade nasmijanu.Zvijezde se u njenom kupaju Jadranu,A u svakom boru proljee se krije.

Neka vae oi budu oareneVatrom to u zjeni vae djece gori!O, da znate kako u neujnoj zoriOd vaega plaa srce im se prene!

Ne dajte da oaj ovlada vas slijepo!Bregovi vas vai neizmjerno ljube.Pustite da nada do njih digne stube,A tad je zacijelo i umrijeti lijepo!

[1948.]

POZIV BIJELOJ GOSPOI

Proslijedi svoj put, o Gospoo Bijela!Ima jo naroda kojima si mati.Proslijedi svoj put tamo gdje ive Hrvati,Hrvatska te moli izagnana cijela!

ekaju te, Majko, ljudi izmoreni,to ne smiju ice svog logora prijei.No ti moe k njima, samo odmah kreni,Jer jedino tebi ele tajne rei!

Onda se zaputi u svetita stara!Brojna su, Majko! Po njima ljubav sudi!Uz cestu e sresti mrtvoga romara,Komu kroz trobojku prostrijelie grudi.

Uvidjet e, Majko, da smo samo tvoji,Iako ma smrti nad glavom nam mae.Hrvatske se sjeti, zlatne zemlje nae,Jer sat na zvoniku posljednji as broji...

Na prolazu Fatimske Gospe,Madrid, 1948.

MOLITVA GOSPI ZA POSLJEDNJU USPAVANKU

Ti prva si obujmila vjenost,a prekinula nisi s vremenom.Zvjezdana klizaljko, po kojoj je Noi Svetena zemlju sletjelo boansko dijete,nakrcano grijeha naih bremenom.

Tek kasnije, mnogo kasnije,kad susrelo se s nama,i njemu je bivalo sve jasnije,u gorkim mukama,to znai tama,bol u srcu,rane na nogamai rukama.

O, ti, to u svome uspavljuje krilui veselo Dijete i mrtvoga Boga,bezizgledno ekanje o nit je tankuivota naeg objesilo silu.Majko, kraj naeg sjedni samrtnog logai boinu pjevaj uspavanku!

[1993.]

GRLICE

Ko pepeo tamni ulinih prosjakaI tihe i skromne ko njihove elje,Grlice vire pod krovom od dasakaI uzdiu tuno ko iz prie prelje.

Gospa ih za Krista prinese u hramu,Zamjenu je njima napravila staru.Nita nau bolje ne predstavlja dramuOd nedunih dviju ptica na oltaru.

Ve najljepa oka poela su blijeditPod pepelom tuge zbog sree to minu.O, grlice Boje, spremni smo vas slijedit,Samo da nam Vjeni spasi domovinu!

[1951.]

KRUNICA

Vijenac spleten od raznobojnih ruaProljee Gospi s Navjetenjem prua.

Biserje bajno u Gospinoj kosiGospi Ljeto za Uznesenje nosi.

Koaru punu bijelih krizantemaJesen Gospi za Ruaricu sprema.

Saonice jelkama nakrcaneZima joj alje za boine dane.

[1994.]

OTOKI ANGELUS

Smireno je sio niz obronke gole,apat mu se uje od luke do luke:To borovi stari Pozdravljenje moleI sklapaju trudne iskrivljene ruke.

Granje im se k zemlji s godinama svija,Sve dok se u ator arobni ne zgusne.Uveer im zato ponajvie prija,Angelus kad dragi na krilu im usne.

[1980.]

SVIJENICA

Svatko od nas jutros dobio je na darPosveenu svijeu to svijetli i grije,A duom se naom ustalaso plamenVjere koja tajne svih nebesa krije.

Zanijele nas nisu lane lui tame,Niti njena blaga, niti ljudska mnijenja.Ta, mi dobro znamo kamo emo doi,Kad zavre dani naeg oienja.

Samo da nam duha ne uzmanjka jakogSve dok poziv vjenih zaujemo zvona!I mi emo zlatno zagrliti DijeteKao neko ruke starca Simeona.

A sad nam je svijeu upaljenu dratI po tekoj stazi ii mirno, dugo.Rukama je vrsto zakriliti treba,Jer vjetar je jak i svjetlo vara drugo.

Kad dogori jednom, strah nas nee bitiDa smo jo daleko cilju svoje sree,Jer ba tada Svjetlo oblit e nas novo,I svijee nam ove vie trebat nee.

[1932.]

MORSKA ZVIJEZDO

Tebi smo darovali duu naeg nemirnog moraS algama sitnim i ribama tajnih dubina,O, Ti zna dobro da nema na zemlji itavoj stvora,Koji bi volio zvijezde ko srce ribarskog sina!

Jer sve su nae enje u ai plavoga mora:Tu nam je i dom, i hrana, i ponos, i srea.Pa to nam jo treba, kad nas Ti gleda s neba.Zar iija srea moe biti vea?

Uini da jo dugo mornari k Tebi okreu oiU oluji mraka, gdje nada prestaje svaka!I da ribe lete za naim svijeama u noiKo to mi za sjajem Tvojih eznemo zraka!

uvaj nam more i vjee ne sklapaj nad njime,Jer Ti zna najbolje, dokle su nae mee, gdje nam je gnijezdo,Koje nisu mogle izbrisat nikakve oseke ni plime,Jer se iz njih uo pjev:Zdravo, morska zvijezdo!

[1945.]

GOSPINA TVRAVA U MOM SELU

Naborana, pocrnjela od starosti, Gospina tvravaK'o stara baka bdije nad sudbinom varoanaSmijui se glasno, kad djeca skau po njoj i broje joj zubove;Nariui gorko, kad dozna za smrt dragih sumjetana.

Jer kad su se negda nai preci borili s TurcimaI bjeali u gore nemajui zaklona u selu,Podigoe nad crkvicom tvravu, da se brane i da mole,A nakostruena tvrava okupila bi varo cijelu.

Ali ima jedna slika na drvu iznad glavnog oltara,Po njoj se crkva zove, a puk je naziva Gospa od Karitadi,A stajala je jednom nad uzglavljem bolesne starice, koja ju jeBjeei pred Turcima nosila sa sobom obrane radi.

Ta draga Gospa od Milosti uvijek nam isprosi kiu,Kad osuena polja u vruici buncaju i drijemajuTa draga Gospa od Milosti uvijek nam rastvori krilo,Kad umorne due besplodne su, jer milosti nemaju.

Od onda su uvijek nae misli zatvorene u staroj tvravi,Kad nam opasnost prijeti,U njoj je odgojeno cijelo moje selo, jer u njoj nam je MajkaI Kri Sveti.

A draga, stara tvrava oprezno strai nad mojim selomI svaki dan postaje sve crnja radi velikih briga i muka,Moda osjea, da je novom narataju postala odve staraI da je ne susreu vie djetinski pogledi njezina puka.

Vrboska, 1937.

VI. Blagoslovi

BLAGOSLOV POLJA

Jutros mnotvo klei pokraj uska puta,Sunane bi zrake htjele da ga snime,A sveenik Boji blagoslivlja smjernoNedogledna polja u Gospodnje ime.

Svaki od tih ljudi oroenih zjenaOdgovara na sve upnikove pronje.U viziji tajnoj gleda jedro klasjeI stabla svojih plodne, bujne kronje.

Razilo se mnotvo puno vedre nade,Zadrhtae grudi izoranoj njivi.Sa utljivog svoda spustio se Gospod,Da probudi zemlju i sjeme oivi.

S knjigom je u ruci naokolo proo,Popisao ulje, rane, kaplje znoja.Vidio je kako svakoj je na brazdiZazvano Mu ime, dana hvala koja.

I zato je Gospod odredio jutrosDa usjevi budu mnogostruko vei,Jer On hoe da se rije Njegova vri:Tko sije u suzi, taj anje u srei.

[1935.]

BLAGOSLOV ZVIJEZDA

Blagoslovi, Gospodine, noas bezbrojne zvijezde,Nek svijetle jo jae u rupama svemirskog luka.Jer noas sam otkrio tajnuNjihove zlatnosti i mka!

Ta, zato ne bi utjele kad do njih boravi Ti,Koji u arobnoj vjenosti Rije govori svoju,A ona je tako lijepa da stvorovi zanijemljuju sviKoji je uju?

I zato se ne bi zlatile u beskrajnom nizuKad si im Ti blizu?I kad ih zrake ognjene ljubavi dirajuTvojega Svetoga Duha? (Nemogue je da zrake sunca na smirajuNe obuku brda sjajnou svojega ruha.)

Noas sam ja, Gospodine, neznatna i nevidljiva zvijezda,Koja se beskrajem svemira gubi,A kojoj je jedino svojstvoI jedina srea,Da ti se u utnji pokloni i da Te ljubi,Veliko Trojstvo!

Blagoslovi noas, Gospodine, utljive zvijezde,I njihova zlatnost da bude jo vea!

[1936.]

MLADOMISNIKI BLAGOSLOV

Doite, ptice! Dlanovi su mojiSrebrne masline netaknutih grana.Doite, noi! Dlanovi su mojiPetokraka zvijezda arka, usijana.Doite, ljudi! Dlanovi su mojiDuboki rudnici blaga zakopana.

Doite, tuni! Umorni od plaaNa dlanove moje poloite glave.Vidjet ete da se svaka suza vraaObojena zlatom posveena ulja.Doite, sretni! Sred blata i muljaDlanovi e moji biti temelj vrstiSree i slave.

Doite, djeco! Na dlanu u svomePonijet vas kroz ivot u smijehu i sjaju.I bit ete sretni ko idovska djecaU Kristovu zagrljaju.

Doite, doite!... jer srea svijuPoiva na dlanu Bojeg sveenika,Njegove ruke blagoslov kriju,One su ljestve do rajskih vidika.

[1937.]

ISUSOV POSLIJEPODNEVNI BLAGOSLOV U NEDJELJU

Uskoro e dan svui blagdanske haljineI zakljuat u ormare mnogo enja i ljepota.Nestat e smijeha i lagodnosti bezbrine nedjelje,Putovi e primiti ozbiljnost svagdanjeg ivota.

Portali su crkava rastvoreni da prime sunceKao to su ga jutros pustili.Ovit e ga svojom sabranou cijeli tjedan,Jer dosta je za odmor dan jedan, dan jedan.

I Gospodar neba zatvoren je u tabernakuluCijeli tjedan.Tek u nedjelju popodne sjedne pred vrata da s nama porazgovoriI poui nas kako je samo rad vjenosti vrijedan.

Onda saslua sve nae nevolje pa kao stariji bratUputi nas u tajnu uspjeha i dade mnogo savjeta.Pogladi nas lako svojom bjelinomI sakrije se da se spremi na sutranju rtvu Novoga zavjeta.

[1938.]

BLAGOSLOV ITA

uj, Gospodine, kako toplo mole usjevi!Svaka vlat zagovara za nas.uj, oni mole Tvoju dragu molitvu:Kruh na svagdanji daj nam danas!

Jer mi ne traimo zlata od Tebe:Tek da nam djeca budu kruha sita.Zar ne uje kako prose kolibe i kue:ita, ita, ita?!

Blagoslovi zato zlatne usjeve,Dosta je da ih dirne ruka Tvoja,I mi emo uti gdje pjevaju aneliSred plodnih njiva i hvoja.

Jer mi dobro znamo da Ti treba itaI da si zato siao s neba.Nek aneli sakupe svakoga jutraKoliko Ti treba!

[1940.]

BLAGOSLOV TRAVE

Sja travina boja na zemlje paleti.Ponose se njome obronci i njive,osvjeuje srca u brizi i sjeti,u zjenama blista. Groblja s njom oive.

Zvjeradi je trava log kad na svijet doe,a blagu je hrana i ljeti i zimi.Uskrsi livade kada sua proe,pokriva bit e na kad nas zemlja primi.

Na nju bi sjeo On i uio ljudeda samo ih ljubav sa zvijezdama vee.Iz jaslica to mu travni leaj nudeblagoslivlja due to za mirom tee.

[1994.]

BLAGOSLOV BIJEGA

I tee, tee uska rijeka...(tko zna od kojega vijeka?!)Razbija se o hridi i kamenje.

Tko shvaa njena tijeka znamenjedok ubori, mrmori, umoriu noi tiho, slatko?

Tek kad se od bijega umorii pone da sniva,njezina voda sve istija biva,a kamenje glatko.

Pangal (Precordillera), 1969.

VII. Terra marique (pjesme o zemlji i moru)

KUKURUZI [I.]

Svrstani u redu kukuruziPrekrie polja sva. Putuju u jesen kroz zlo ljetoDva i dva...

Na raskru cesta dobromu kriuDignu na pozdrav bat.Njima je svaki siromah otac,A Isus brat.

A On ih blago pogleda s kriaI rukom pokae put.Tog asa klip je postao zlatanI ut...

[1942.]

DOHODAK JESENI

Jesen je iz gorskih sila vinogradaCrvena u licu, nestalna u hodu,Jabuke je zadnje u veselju streslaI plaljive vrbe nagnula u vodu.

On dugo uz cestu, sa svijeom u noi,Prua kale prazan da Mu dio dade:Za komad je kruha iznajmio njiveI za kale vina plodne vinograde.

Sve e Mu to dati dobra, zlatna jesenZa naknadu krvi srca probodena,I jabuku k tome mjesto one to jeBila ukradena...

[1941.]

SUNCOKRETI

Oarane suncem, usijana ela,Susrest e u polju suncokrete ute.iste se u vatri ko zlato iz vrelaI ute.

Na dlanu svom nose u svjetiljci uljeKo djevice mudre iz Kristove prie.Cijeli dan u sunce zaljubljeni bulje,Jo u noi za njim srce im se mie.

Ko svijenjaci zlatni od stajanja dugogOslabe i drci starih suncokreta,Tad naslone glavu jedan pokraj drugogI spokojno usnu do drugoga ljeta.

[1943.]

LAE

Kolijevke se plave koje morske vileZaneseno njiu od jutra do mraka,Pjevajui tiho uspavanke mileKoje samo uje uho morskog raka.

Sve su nae pjesme tiha, tuna jekaVjetra koji pokoj tek u jedru nae.Ritam naem srcu daje igra mekaValova i lae.

A naa je enja duboka, duboka...Iscrpla je ne bi sva zemaljska vedra,Ko ni ona draga, dva velika okaKoje nosi naa otoanska jedra.

Lae e nas odvest danas ili sutra,Na puine vjene bez prolaznih mea Kamo su ve pole nekog vedrog jutraDue naih prea.

[1945.]

LAE U MANDRAU

Od ljubavi uljuljaneu vedroj snivaju noi:rijei i stvarimada otrcanenove poprimaju ari.

Korula, 1976.

SVETI NIKOLA

Skinuo je biskupski ornat,pred crkvu u koulji stao,eka dobri Starac da bi mu netkoruku daoi bar ovakvogprepoznao.

Korula, 1976.

MAESTRAL

Naginju se borovijedan drugome pruaju ruku,ekajuda se opaljena tjelesasvukui obuku.

Korula, 1976.

POSLJEDNJA ELJA

More, more! Davno ne vidjeh ti lice,Ni priah o raku to jo ipke plete,O vilama to su zaarale dijete,O ribi to nosi zlatne naunice.

O, kako sam sretan to ovlait moguPrst u tvojoj vodi! Vjerom bogomoljkePrekriit u elo, pomolit se BoguI u ivot ponijet tvoje dvije koljke.

Poljubac u arki u elo ti dati,A ti ga ponesi, ko melem na ranu,Onom tunom rodu na plavom Jadranuto za sreu novog narataja pati.

I ti trpi s nama. Postalo si sivo.Na otoku mom si plavo poput neba.Buni se, ne pjeva. I tebi je krivoto mornari nai nemaju ni hljeba.

Dubi, dubi, more, za me tamo rakuU hridini jednoj mojeg dragog Hvara!Nadgrobnicom bit e pjesma eljugarato zanosno pjeva u slobodnu zraku.

Sjeverno more, [6. XI.] 1947.

ZORA

S kragom plavim stupa po pututo ga je mjesec u noi utro.Dan joj se tiho krade po skutu:Dobro jutro - veli - dobro jutro!

Zajapuri naglo sva se ko rua,Izlije krag srebrene rose,Opere ui malena puaI ruke Dana to sunce nose.

[1948.]

JUTRO

Pa vam je to Dana. Boje mu na dlanuKazuju ud Dana u srei i sjeti.Sve boje odijela nose se po planuKakova se vidi na Jutra paleti.

Prikrade se askom nad rijeku da vidi,Da li se u vodi sja njegova sjena.Dan izvadi sunce iz duboke hridi.Oine ga njime. Osta samo pjena...

[1948.]

DAN

Dimnjacima crnim produio vrate,Njivama i rijeci razgolio grudi;Sa zvonika gradskog on sate i sateKo nadglednik neki motri djela ljudi.

Bregova se silnih pred njim mie sjenaKad o podne ide ispit au mlijeka.I pjeva, jer znade da ga izmorena U umici gustoj mlada Veer eka.

[1948.]

VEER

Sa zvijezdom prvom u kosito sunca poljupce nosiIzila Veer na etnju.Srce joj procvala rua.Lahor joj lepezu pruaVruinu da stia ljetnu.

Pred kuom zasjele bake.Iznose savjete svakeNestanoj djeci na ogled.apat uz rijeku se krije,Veer se bakama smije,Jer No im skrauje dogled.

[1948.]

NO

Opaljena suncem, ljepotica umaVedra je izvirila no.S mjesecom u ruci preko mrtva drumaMora selom pro.

Dogorio mjesec. Ona zato kuaZvijezdama pojaati sjaj.Pred vratima jednim Svevinji ba sluaSrdaca dvaju otkucaj.

Jer izvori to su to stvaraju strujuI ivota klju.I u noi pronju staru opetuju:Da bi Vjeni novu zapalio lu.

[1948.]

PLES

Obijesni je vjetar pozvo noas na plesVjetrenjae krasne.Naruio mjesec, da im svijeu uvaU satove kasne.

Poduzeo sve da izmori nagloHitre vjetrenjae.Al one se vrte rairenih krilaSve bre i jae.

Ne zna vjetar ludi da one bez stankeSvjeu vodu piju.Iznemoe prvi. Na ravnice klonu,A one se smiju.

[1948.]

PEJSA

Jesen se penje na stabla utaI lie bere,A vjetar njime sebi do putaPostelju stere.

Pod stabla Zima zrcala prosuIz tajne krinje:Smrzla se jesen. Sivu joj kosuPrekrilo inje.

[1948.]

AMSTERDAM

Dok sviraju orguljiceSkrite u arenim kolima,Prosjaci nakrive liceNovac da izvabe bolima.

Igraju tihi kanali,U brojna kola se slijevaju.Grle ih mostovi maliI s njima vjeito pjevaju.

[1947.]

MAGLA [I.]

Pritisla magla dolinuKao m``ora,I ne da ravni se vinutIznad mra.

Vonjaku otela snagu:On muklo stenje.Uz plot se stvara u vlaguI na zid penje.

Domain okanca tare,Jer magla u kuu smjera.Al on je dimom cigareTjera.

[1948.]

MUZEJ U ARNHEMU

Sauvane kue:Spomen stare slaveNestale.Sve su enje vrueIza teke bravePrestale.

Uspomene ive,Jer po zidu ploveBrodovi.A postelje siveStrae mrtve soveRodovi.

krinja se je krasnaOd teine pljakaRaspala.Zipka puna basna:U njoj stara makaZaspala.

[1948.]

KANARINCI

Krletka je vaom kolijevkom i logom,Sudrugovi uti!Vi pjevate ipak titrajui nogomPo prekama sitnim skladno razasuti.

Nas obrui tite silnih paralelaI meridijana.Vedriji ste od nas, jer vam ljubav splelaTu u kutu gnijezda, suncem ogrijana.

Krletka je tijelo, krletka je svemir, A na pustoj nadi srce objeeno.Pomozite, zlatni, otklonite nemirPjesmom koja tjei dijete osamljeno!

[1951.]

GOLUBICE

Vi ste prve jele iz Svevinjeg dlanaI njegova daha kuale toplinu,A kad ste do prvih poletjele grana,Osmijeha vam svojeg darova bjelinu.

I jednu je od vas spustio nad SinomKad je Ljubav htio da otkrije svijetu.Duh je njegov oganj to plamti bjelinomU vatrenu oku i u divljem cvijetu.

Otkrivate vjene zaljubljenih sfereto ne znaju asa ni prostora vlastiZar ne, da je srea ljubiti bez mjereI klonua strasti?

[1951.]

NALIJE VREMENA

I.

Kroz probuene kapke prozoraJutro se uvuklo spretno.Iaralo crteima zidove,Polje zagonetno.Igraju stabla, enje i godine:Sanje, slatke sanje!Na zidu visi zaklanoBoje Janje!

II.

Djevojica krhka uspavljuje pjesmomLutke.Starac sa svojim razgovara tapomutke.Gore sjeanja, bjee radostiNedostini slapovi.Na bridima ivota samo nas shvaajuLutke i tapovi.

III.

Zima je sakrila cvijee u gomolje,A ito u promrzla zrna.ljivama je gizdavim jutros poklonilaKostur umjesto krzna.Zavukla se u nas da se zgrijeI da sniva.Tresemo se... Sudbina nas ekaljiva.

[1963.]

IGRA

Kuca kia po prozoru,eljela bi u moj stan.Zamasima vjetar ludiiba je ljubomoran.

Biseri su na oknima.Kalio ih sunca sjaj(Bol i srea stopile seU jedinstven zagrljaj.)

U kutiju sve po malo Pobire ih lupe - dan.Pod jabukom, uz ograduVjetar sniva nasmijan.

[1963.]

MOLITVA ZA SJENOKOSCE

Sjedni, Gospodine, na meke otkose traveI sluaj kako fijuu kose!Po njihovu ritmu njiu se kosaca glaveI njihove noge bose.

Al znaj da jednako rad im kosi daneI da im se srca u strahu njiu:Nee li blago ostat bez hraneKad zima doe uz snijeg i kiu?

Barem zbog betlemskih jasala svakuMolitvu njihovu primi!Sijeno je najmeka postelja seljakuI ljeti i zimi.

Al nemoj ni ivine zaboravit dvijeKoje su te u spilji branile od leda!Ti zna da hranu lako nai nijeKad pritisne bijeda...

[1940.]

BARKAROLA

Papir je plavi more to die.Olovke vesla.Knjiga je ljubav. Spuva nek zbrieParole, gesla!

Obale puste. Samo na straiGaleba jeka.Ne kloni srce! Na jednoj plaiLaa nas eka.

[1969.]

LAAR

Zagrljaj vozi, poljubac zanesen,Kroz gorue ljeto u nestalnu jesen.

(Parovi se boje irokih vidika:Laa mala, krhka. Srce njena slika.)

Kadikad je podsmijeh uguen u valu.Oslukuju koljke jecaje na alu.

Kada nema posla, on sjedne uz lauI uvalu sanja od poljupca slau.

[1969.]

OSTAVLJENI JEDRENJACI

Sue se na alu solju izglodaniNadnevke po njima izletnici piu,U praznome truplu oceani diu,Dok sa mosta zure mrtvi kapetani.

Nestane se lae kupaju u pjeniDjedovi ih paze: jedrenjaci stari.Uz njih se i danas kunu zaljubljeni,I marine krasne stvaraju slikari.

[1969.]

PROLJEE

Parkovi su nove naruili nonje.Proljee u travi zaljubljeno snije.Sunce se u kose zaplelo i kronje,Ljubav u oku i eljama vrije.

I pleu, pleu krivudave stazeI odvode elje u zakutke snovaU naem ivotu samo proljea su nova,Proljea kratka to ih ljeta gaze.

Proljee se njie u zibaljci sreeKojoj niti tanke polagano slabe.I dok se sa stabla truse granice i cvijee,Zamiljeno snatre mudre visibabe.

[1970.]

LJETO

Debelo se sunce eta cijeli dan po alu,Tanke sjene hlada sklonile se u boriku.Nemirnost je naa u svakome valu,Tek je djeca gone uza smijeh i viku.

uma je svoje raspustila kose, Da joj sunce slaba ne opri njedra.Naa su srca i nae noge bose,A na je brod davno sakupio jedra.

Pre se misli, izgaraju nade.Ptice su drage zautjele u vrijesku.Djeca kule sree na alima grade,Zaljubljeni vjernost priseu na pijesku.

[1970.]

JESEN

Jabuke zelene haljine svlaeU vonjaku.Kia na granama grozniavo plaeU mraku.

Najbolje je elje vrsto zakljuatiU krinji zaboravi,Kljueve Vremenu u tajnosti dati,Da ih jednom djeci u sonetu javi.

Pod stablima vjetar s metlama u rucieka da i zadnji iznemogne list.Brodovi se tromo ljuljaju u luci,Na paleti na se osuio kst.

[1970.]

ZIMA [I.]

Na prozoru inje stoljetne elje slika.U cjepanici die zadnji uzdah ljeta.Susreti su udaljeni: nema uzvanika,Sve je samo sjeta, samo tuna sjeta.

Nada je prozebla u srcu samoe.Stih se sledenio u najljepoj rijei.Sa tavana misli nestalo je voe.Svakoj pjesmi slutnja poroenje prijei.

Tek sjeanje na dom rui oajanje kruto.Dok pahulje briu puteve i sjene,Sve postaje bijelo, sve je netaknuto,Jer u srcu ive drage uspomene.

[1970.]

ZIMA [II.]

Sledili se poljupci zorena usnama Zime,a nae posljednje rimekolajne inja tvore.

Vjetica na krovu sjedi,prebire pramene dima.Zastori tei od mjedivise na prozorima.

Vjetar u napadu bijesacrepove kuama krade.Lee sred ledena lijesaosmijesi i nade.

[1980.]

RIBE NA PRODAJU

Ledenim pogledom motre prolaznike.utnjom ispituju namjere i cijene.Ponekad se trgnu od zagluene vike, Uzdahnu duboko tune, ucviljene.

Pod teretom zraka obala se vrti...Na njihovoj zjeni koprena je sna.Na ploniku arkom, pozornici smrti,Ribe se od morskog oprataju dna.

Padaju u klopku i zimi i ljeti(Kao slijepac stari to po mostu kroi).Ima li bar netko da se i nas sjeti,Kad sklopimo tune na obali oi?

[1969.]

MORE

More! Samo more orisati znadeNestalih sirena siluete tanke.U zrcalu plavom odraziti nade,I nemirnom srcu skladat uspavanke.

More! Samo more u jeseni stvaraOd oblaka plavih hitne padobrane.Zaljubljenim prua iz svojih njedaraOaze na pijesku, vjetrom izorane.

More! Samo more moe prisilitiZvijezde da u noi kupaju se blagoj;U koljkama vatru tajnih elja slitiDa bisere stvore za ukrase dragoj.

More! Samo more nae zjene tareto tuih vrtova zalijevaju klice.Od oiju mrtvih ko od lui stareNa Jadranu nove pali svjearice.

[1969.]

ZAARANI GOROSTASI

Snivaju jedan na drugog vrsto oslonjeni.ume im none koulje navlae.Oblaci su u atore sive pretvoreni.Magle kroz ikarje svoje kose zavlae.

Kadikad i njih elje pokrenuda dosadan promijene poloaj,uzorokavn dugim snom.Onda se naglo na bok okrenu(ljudi to zovu potresom)i hrkanjem probude itav kraj.

Pangal (Precordillera), 1969.

SREA VARKE

Mjesec se penje uz gru,iskre mu iz tapa letei sretan se smijei.

Jeli, jablanu i boru,srebrene kolajne pletei priama tjei.

elo mu je puno rana(svjetlopis mladih mu danapoznaju tek rijetki).

U svemir naglo se skrije,da se sa zvijezdama smije, varke zagonetki.

Pangal (Precordillera), 1969.

VRBE

Ni najbri vlak ne moe vas prijeiu bijegu uz rijeku.Njedra vam isti zrakprua odmor to lijeiopekline srca u tijeku.

Hoe li se itko jednom odmorit u hladuMojih stihova?Lutalici to bi bijednom nagrada bila jadui hvalospjev bolova.

[1971.]

KUKURUZI [II.]

tapovi od strasti sunca osuenina koje se oslanjapijani vjetar u hodu.Na kosturu vise listovi opraeniko razdrta jedra na propalu brodu.

Kamo putujete? U vatru, u smee?Jo ste uvijek tu: uspravni, bez daha.Takvi ete ostat dok vas netko ne sasijeei napravi od vas zaklon siromaha...

[1971.]

TAMARISI

Tamarisi stalno lepezama mauda rashlade grudi.Kroz itavo ljeto nebo im ne nudihladne vode au.

Spuste se na pijesak kada im se svidioprati u moru kosu zapraenu,a onda ekaju, gizdavi na hridi,dok parovi zadnji kuama ne krenu.

Kadikad se ipak koji par zanesei nevien zaspe u njihovoj sjeni.Tamarisi ute, u mrak uvijeni,tekar im se lie od radosti trese.

[1980.]

HIJEROGLIFI KRAPA

Na licima starih krapanavoranim od trajnog plaanetko e otkriti jednomnadei jadekupaa.

Korula, 1976.

JUER

Krije se tiho u krilu enei sniva dugo pod naslagama snijega,i kad se u naruju proljea prene,probude se s njime vinogradi brijega.

Zrcalo je u kom promatra se zora,o njemu nam dugo priali su ljudi,ono die u dnu pobjenjela mora.Samo ono savjest uspavanih budi.

[1971.]

DANAS

Stabla u nizu beskonanih drvoreda.Vjenost zgusnuta u par satova.Ugodan san koji se ispriati ne da,A trajao je samo par asova.

Okvir napravljen od sutona i jutra.Kolijevka vremena, igraka djejih snova.Ne brine se za juer, ni to e biti sutra.Nestaje ko zanos srca i miris cvjetova.

[1971.]

SUTRA

Skriva se u sjemenju, pupoljku, noi. Kotae pomie neznanog svemira.Izvor je zanosa, zdvajanja, nemira.Sve bi tu zastalo bez njegove moi.

Upitnik to elje i nacrte prati,uzrokom je naih ushita i pada,asovnik zvijezda bez kazaljka i sati,polubrat vjenosti, neshvatljiva nada.

[1971.]

SUA

ekamo posljednjim silamada oblaci podoje lozeda bi u starakim ilamavino uzavrelo poput mlijekanestane koze.

[1980.]

REKVIJEM ZA STARE BADEME

Ostat e u uspomenicvjetovi njihovi nasmijanii mekii pomno izabrani.U krinji ih je uvala baka,a mi smo ih pretvaraliu zbirku igraaka.

Hvar, 1976.

BONACA

Ratoborni se valoviodmarajuna algama, u dubini.Zaljubljeni galeboviplesove stvaraju na povrini,ko nestana djecajedan drugogau igri varaju.

[1988.]

BURA

Drma rasklimanim oknimai starakim kostima.Sunce je ledenokad je bura u gostima.Borove i emprese njieda joj se klanjaju.Kroz selo na metli juri,ljudi se u dvorita sklanjaju.Zadnje oblake na nebu briespuvom morske pjene.Opustjela obala. Hladna vedrinarastjerala zaljubljene.

[1988.]

FJAKA

Ni make vie ne krie,niti se brinu za hranu.Sjena kua tromo se miei daje ritam danu.

[1988.]

ILOK

Razdrauje djecu. Kamenjem se tukui ganjaju mirne ivine.Zvonjava tekom mukom prodireu daljine.Izmorene misli zavjetrinu traeu srca tiini.Probadaju kosti. Glava ne odolijevatekoj munini.Sve je umorno.Sve je sumorno.

[1988.]

NEVERA

Svaaju se namrgoeni oblaci,jedan drugoga strijelama gaaju.Obijesni ih vjetar goni i drai,prevre lae na plai.Dobra baka kroz prozor gledapada li kia il' grad,moli za polje i vinograd.Teko se molitve u srcu raajudok se namrgoeni oblaci svaaju.

[1988.]

VIII. Domoljubna lirika

SRCE DRAGE ZEMLJE

Boe, Ti si htioda njezino srce d na povrinubijelo proljee.Ti si nad njim bdio,uvao mu ivot kroz teku sudbinumnogo stoljee.Nek ga uvijek nosi na cvjetnome dlanu,kroz zimu pustu snijegom zasijanu,bijelo proljee!

Sve je svoje danesrce to drago ispisalo u krviborba i pregnua.Vidao si rane,tjeio ga nadom u dan ovaj prvi uskrsnua.Nek' ga uvijek prate do konane metezvona naa draga, puna drage sjete,zvona uskrsnua!

Ti si dobro znao,da je ovo srce blago kao janjepuno ljubavi.Zato si mu daougledati danas ispunjene sanje:dom svoj ubavi.

Neka uvijek gori ko baklja u noiza pobjedu pravde koja mora doipuna ljubavi!

[1943.]

MOLITVA ZA MOJ OTOK

Oivi na licu crvene makoveMladosti, Boe, za utjehu palima!Nek viu djeca dok love rakovePo naim bijelim alima!

Produi jutra da kue srueneOpet se nae dograde,A majke skupe plahte suenePo rubu poljske ograde!

Uini da jednom muka prestaneNeokopanih loza i smokava,Da tuge samotnih cesta nestaneI jeze poljskih lokava!

Tad anela pusti da zvoni poljimaOd uvale do gorskih potoka,Da obnovu slave u srcima boljimaPreivjeli ljudi moga otoka.

[1945.]

OTOCI

Ko mudraci stari u puinu zureOtoci ti dragi i strpljivo ute.Teko im je to se u klisure sureSkrila morska vila broje dane krute.

Uzee im lae da bi samo smjeliIz daleka gledat domovinu staru,Al ne znaju da su mnogi jo modeliNaih drevnih laa na Bojem oltaru.

Varaju se misle: svjetiljke kad zgase,Da e otok koji na grebene doi,Jer zavjetni nai lumini se glaseIz crkvica bijelih usred crne noi.

I jarbole vitke sa zastavom slaveSauvae vjeto: bezbrojne zvonike.Znaju da e s njima iz puine plaveDovesti sa kopna hrabre osvetnike.

Uspio je ipak dumanin nae sreeZamutiti oi raspjevanoj vili,Jer mornari mnogi nikad doi nee,to su njenom srcu tako dragi bili...

[1945.]

KRI NA ULAZU U LUKU

Ostao si nam na rtu duge uvale,dobri kriu!A bio si nada, dok su bure puhaleonima koji iz daljine stiu.

Vjet si bio straar koji budno pazida lae pri ulazu svjetla ne gase.Straio si danju po sunanoj snazi,a nou sa sitnom svjetiljkom uza se.

Al postao star si za mudrace novekoji stakla tvojoj razbie lanternihtijui da nou bez pregleda plove.O, zato su bili tako lakovjerni?!

Ti uti ve dugo, a okolni alipo uvali trupla pogledati mogu.O, daj da bar mrtve izbace ih valido boanskih Tvojih izranjenih nogu!

Al nee ostati sam! Zvono Tvoje zvoni,dobri Kriu!Zapali svjetiljku da vide put onikoji domu svome iz daljine stiu!

[1945.]

USPAVANKA HRVATSKIM POLJIMA

Spavajte, spavajte, umorni vinogradi,ve odavna po vaim grudima trnokop ne ruje.Stari su teaci umrli sa zadnjim gutljajem vina.Na vaim leima stranac ljetnikovce gradi.Netko drugi vau sudbinu sad kuje.Spavajte, spavajte, umorni vinogradi,ograda vie nema da vas brane od ivina.

Spavajte, spavajte, naputene njive,ve odavno po vama plugovi ne oru.Zadnji su konji otjerani u tvornice mesa,tek je po koji ostao za prijenos mrtvakoga lijesa.Sinovi su vai doivjeli sudbinu jo i goru,prisiljeni da napuste oranicu dragui ponude tuincu svoju mladost i snagu.

Spavajte, spavajte, umorni vinogradi,uokvireni negda smokvama i maslinama:vie nee u vama pjevati djevojka nosei naramak prua,niti odzvanjat rev magaraca dolinama.Spavajte, spavajte, njive, ali ne i nai jadizbog nestale penice, kukuruza i zobi.Spavajte, spavajte, dok nas Aneo Uskrsnuane probudi s vamai razbije verige teke nae kobi!

Zagreb, 1972.

UMA

Klenovi crne apuu vijesti:Hrastovi stari u nesvijest padaju,Drhu od straha maleni brijesti,Jedan se drugome jadaju.

Vjetrovi cvile, samilost prose Za umu dragu, domau:Njezinu djecu u kolima noseNa lomau...

[1943.]

BREZE

Strah me je sekice! Tupo snatre brezeU te sive plahte tvrdo umotane.Zloduhi je vjetar s kiom punom jezeZasjeo na grane.

Ko da stenje pod njim povaljeno itoI slomljeno cvijee.Breze, plahe bake, ume kao sitoI mrtvake pale uz drumove svijee.

Moda im je tune priapnuo glase(On s daljinom uvijek udne ima veze).Zato se svi nai tako mladi gase?Strah me je, sekice! Tuno ume breze...

[1943.]

KLASOVI

Zato ste spustili glave, bijeli klasovi?Koje vas brige mue?Sutra e u vama jeiti glasoviRisara to vas u snopove lue.

Od vae mudrosti ive mudraci.Bez vas bi ih moljac pojeo s knjigama.Vi jedina enja djece u baraci,Zato se muite tekim brigama?

Mori vas briga za djecom to ude za kruhomNa moru i planinama.Oni ne ude za zlatom ni za skupim ruhom,Ve za vama, o bijeli klasovi, u nizinama!

[1943.]

LAN

Pogledaj, sekice! More, plavo moreRazlilo se u ravnice.Valovi se sitni ganjaju i bore:Lan je razotkrio lice.

A makovi arki ko svjetla na broduNjiu se u lanu po itavom kraju.Makovi arki ko djevojke u hoduRupcima ti mau i poljupce daju.

Potrai jo samo laicu u lanuS kormilarom sjetnim koji na te vreba.Kad u zoru, seko, opazi ga ranu,Zaplovit e s njime u visine neba.

[1942.]

TUGA PREDPROLJEA

I.

Gladni je snijeg pobrstio travu.Sunce ga edno nee otjerat.Krave uz jasle prignule glavu,Nitko ih nee na pau potjerat.

Skrile se vrbe grla da sveu,Diu iz bare teku pesnicu.Proljea svakog grane im reu, Pijani trs da ima desnicu.

II.

Umire snijeg u grabi kraj putaPoslije dugog plaa.Brzo e zemlja prekrit ga krutaPrepuna draa.

Mrtva bjelina lei u blatuMladosti mnoge sjea.Doi e opet u punom cvatuS bjelinom cvijea.

[1945.]

POTOPLJENO SRCE

Zaleena rijeka. Pod staklenim krovomProljee i ribe snivaju u nadi.Ne pjevaju vie bijeli vodopadi,Ne eznu za dobrim lae ribolovom.

Ko tisue zvona zvoni smijeh na ledu,Gore kao lui oi to se smijee.Ni rojevi pela u zavidnu reduNe bi stigli zanos mladei to plee.

A s Karlova mosta u ledenu muku,Osupnuti jezom, motre sivi sveci,Mjesto gdje je srce u prokletoj rijeciPrestalo da bije Janu Nepomuku.

I nitko ne sluti da prognanik jedanSpasava iz rijeke srce puno bola,Da po njemu pleu jad i tuga gola,Da je i on ipak tihe sree vrijedan.

Hej, srce, ne kloni! Povratak kad svane,Sve duboke vode iscrpst nee radost,Koju e ti pruit naa vedra mladost,Sloboda u njenim oima kad plane.

Vltava, Prag[1947.]

NABUJALE SUZE

Preplavljena polja. To sad Zima plaeS oceana to se bijeli led ne vraa.I tko zna koliko brzih vjetrenjaa,Da te suze sui, zacvilit e jae.

Magla kad s visoka otira joj prui,Srdita ga rijeka savija i tanji.A parobrod crni to joj vjerno sluiOd poplave njene postaje sve manji.

Na daleku mostu eljeznica stala.Ogledava sva se zasopljena, troma.A onda se naglo ko gizdava momaZaleti u kue (majka ju je zvala).

Preplavila tuga. Srce moglo nijeZatomiti boli nad nesretnim rodom,to rasijan svuda pod tim Bojim svodomNao sunca nije da mu djecu zgrije.

Nabujala rijeka: to su suze drageMajki i sirota naeg zaviaja,Koje su tu stigle vjetrom uzdisaja, Da nam u klonuu nove prue snage.

Waal (Nizozemska)[1947.]

RAANJE PROLJEA

Iznikoe bijeli atori uz rijeku,Ko puevi sitni do stabala stoje.Razotkrie grane svoje divne boje:Raanje je novog proljea u jeku.

Parovi u lai ko labudi raniPriaju u transu sne nedosnivane.Premda e sni nestat kao cvijet na grani,Sjeanje e gorke osvjeivat dane.

Jei pjesma srca na mostu i gatu.Cvjetovi se smijee na stablu, u kosi;Dragulji se kriju na usni, u rosi.Ljubav je nazvana proljeem u cvatu.

A meni se ini da to nije java,Da sjedim uz rijeku poznatoga kraja,Opjevanu rijeku to se zove Sava,Gdje je pjesma znala obale da spaja.

Ali danas nad njom nebo nije plavo.Oblak se od suza tamni nakupio.Dumanin je mladost nau unitio...Plai, plai Savo - mrtva naa slavo!

Seine (kod Pariza)[1948.]

ANEO OGNJITA

Otjerae oca i majku i brata.Ona dom svoj ne ostavlja drag.Pa uz vrata klonu... Strah doljake hvata.Njeno mrtvo tijelo uva kue prag.

Ugasla se vatra. Ne vidje jo gostaDom nenastanjen.Okradoe sobe. Raspelo tek ostaI duh njen.

Al ni jednu sjetvu ne naplati etva,I umor ne nagradi no.Posljednja se njena ispunila kletva...Jo brat mora natrag do!...

Deutsche Gabel (Sudeten)[1947.]

RTVENIK NADE

eka ga jo uvijek? Zna li da daljineUsporuju korak, udaljuju sreu,Da godine cestu mnogo duom ine,Da je kratko ljeto mladosti i cvijeu?

Sunce je u tvome zapadalo oku,A crvene rue trusile se s lica.Koliko proljea u jednome roku!Koliko u glasu pjevalo je ptica!

Ostala si vjerna ljubavi to dajeSmiso tvome smijehu, suzama i bolu.Ko vjernosti dokaz: cvijee svjee trajeUz njegovu sliku, na tvom malom stolu.

Zar sam smio rei da ga vie nema, I jedinu nadu pretvorit u muku?O, ekaj ga, ekaj... On se k tebi spremaJedne tihe noi da zaprosi ruku...

[1948.]

MUENICA

Ubie te, eda zaustavit moguGlas tvojega srca, jai od svih zvona,I val tvoga smijeha, djejoj dui sklona,Ubie te, da bi tvom se osvetili Bogu.

Pred tvojom slikom mami jo suze teku.O, kad bi sirota znala da duh bdije,I da tvoja slika omeena nijeOkvirom to titi tvoju kosu meku!

Jer bez tvojeg svjeeg, muenikog vijenca,Cvijee nae mlado ispila bi sua:Djevojci bi mnogoj bila ista duaOteta iz oka, bistra poput zdenca.

Groba tvojeg nema, jer grob je tvoj svuda,Ni imena dragog (jer bezbroj ih ima).Osjeamo samo da si mila svimaI da tvojom krvlju obnavlja se gruda.

[1948.]

LOGORAICA

Opasano icom crnom, bodljikavomPati tvoje srce, a ne samo tijelo.I dua je tvoja rastrgana stravom,A ne odijelo.

Ti si domovina. To dumani znaju,Zato se i tvojeg materinstva boje.Ah, svuda po naem tunom zaviajuLjuljake na dvoru netaknute stoje.

I kad god se nagne kroz ograde icu,Zakrvari srce, uzdasi se vinu...Sva se naa povijest na tvom crta licu:Samo srce moe spasit domovinu!

[1948.]

HRVATSKOJ IVANKI

Her heart would not burn, my lordB. Shaw, Saint Joan, scene VI.

Ako nam se jo uvijek smije cvijee s prozora kua,I bijelo rublje prekriva tugu vonjaka i ala;Ako jo nadu nismo izgubili uskrsnua,Ivanko, tebi hvala!

Drhtala si ko vlat pred dahom besramnika,Sve su ti mogli odnijeti, ali srce nisi dala.Pa, ako je jo i danas zemlja naa neba slika,Ivanko, tebi hvala!

Vedrina je tvoja gonila tugu s naega stola,A podsmijeh je brisao slutnje neizbjenih zala.On je bio iskra izvijena iz nakovnja bola,Ivanko, hvala!

Reetke tamnice naeg te sjeale grba,Izvezena od sunanih rua i krvavih lala.Tvoja sputena kosa ko tuna izgledae vrba. Ivanko, hvala!

Na sudu, pred svjedocima ostala si ista,Tvoja je nevinost lai po svijetu o nama prala.Na vjealima i lomai ostala si ista,Ivanko, hvala!

[1948.]

ENJE

Izbiti ko vila iz vatre na ognjitui draga poljubiti lica.Postati vilenjak to plai po umamajata grabeljivih ptica.

Ko div se nagnuti nad samotnom kolijevkomnaih ravnica.Oteti te, dome, to prije iz okovai ica!

[1974.]

OPROTAJ

Rastat se ne moe, iako ve nematvog vlaka ni broda.O, zato, brate, u noi prislukujeapat njezina hoda?

- Jer nije mogue srce satrtipobjednikom nogom:Domu se i ljubavi rei ne moe:Zbogom!

[1974.]

MA

Uvijek je privlaio ljudeto nevine u ime pravde sude,stari, pokvareni vra:Ma.

Sad u muzeju visiZarao, jer ga je oblionaroda mojegapla.

[1948.]

MED

Posmijesi djece priom obasjanibademi to tre rascvjetaniu nedogled.

Srce je konica mala,pele ve ne zuje naokoloak je i nada smalaksala:tko e nae plesati kolo?

Med plod nae gorine,umjesto srca toplineled.

1973.

MIR

Svjesnih i podsvjesnih eljauutkani vir.

Briu se obrisi prostorai zapisi vremena.Iskra se zadnja upalilaiz srca kremena.

Na raspuklu krovuvrapci slavepir,a mi konac ribolova.Mir.

[1980.]

MO

ovjek koji se sebi ne klanjadijete koje o konjiku sanja.

Vijeaju vrbeoko bare poredanevijeaju, vijeaju i ve se ne sjeajuo emu su vijeale preksino.

Na davne dane sjeti se bakakako je ono bilamlada i jakaali gdje je sada baka,moja snana baka?

Mosiva avet bez krilagdje je sada njena sila?Ve ju je davno progutalano.

1973.

MUK

Uutkanih duaneukrotiv zvuk.

Biser u srcu koljkeza kojim uzalud eznuronioci.Povijest u krinji nadekoju e otkriti jednomitaoci.

Muk.Ojaenog srcanapetiluk.

[1980.]

IGRA VREMENA

Jo i danas s m``ukom stari zvonar gurato nemirno vrijeme u sat na zvoniku,ali ono uvijek u arobnoj varciini da se skrute ruke brojaniku,i djeci se ruga da e postat starcia da to ne slute.

Vrboska na Hvaru[1979.]

DO VIENJA, MAJKO!

Jo ivi u nama Tvoj patniki likI posmjeh mili Tvojih mrtvih usta,Jo uje se djece neuguen krik,Jo je kua pusta.

Od proljea onog jo se uje jekaZvonova tunih, to prate Tvoj let,A proljea ovog slijedila Te sekaI mladosti Bogu darovala cvijet.

Do vienja, majko! Nas vie ne plaeHumovi svjei, gdje emo svi past,Jer znamo, mama: Proljee je nae!Nad naim grobom cvijee e cvast ...

[1942.]

NA MRTVOJ STRAI

Ti si vidjela kako se njiui sablasne kolute riudva visoka stablau mojim zjenama.

Ne boj se, duo!To su ona dva empresa mrkas dugakim sjenamato ulaz u selomrtvima brane.

Ne mari, duo! Jo sam iv- Diogen stari -koji uz sunce vrelozadnje otoanepo obali trai.

I kad vie ne bude kruioni jedan kolut u mojim zjenama,znaj da sam se i ja pridruiodugakim sjenamana mrtvoj strai!

[1980.]

OJ, OTOKI SVEENICI

Starim hvarskim kurotima

Oj, otoki sveenici,svoje nade muenici!

Lica su vam pergamene krte,gdje je prolost u duboke jameurezala crtebrige i osame.

Vae oi, ici stare uljanice,trepere nad selom, u mrak uvijenom,da i zadnja plaa ne bi pala nicepred uitka pjenom.

Vae ruke, svinutih maslina grane,dozivaju zvijezde i djeci ih daju,a noge, umorne od mladosti rane,putove utiru novom narataju.

Oj, otoki sveenici,svoje nade muenici!

ilavih agava to u more zureslike ive.Vaa su imena davno unesenau arobne prie to na otok prate:dragi na Don Jure,Don Ive,Don Mate!

[1980.]

MOLITVA ZA NAE GORE

U adventu snijegom ovijaju tjeme,Da silaze njenu ne izrani nogu.A u ljetu ploe otkrivaju nijeme,Da podsjete ljude starom Dekalogu.

- Ne daj da bi tuu osjetile nogu!

U noi do Tvojeg propinju se nebaI prinose nae molitve i muke.Neprijatelj kad na nae more vreba,Naginju se otro nad drage i luke.

- Ne daj da ih tue opogane ruke!

U spilje im sakrij kie s vjetrovimaI sakupi munje u njihova bila!Nek njihovi lanci budu eljeznima,A obronci strmi bijesnog orla krila!

- Da ih tua nikad ne osvoji sila!

[1948.]

MOLITVA ZA NAE UME

Bar se Ti razumije u ljepotu uma,I kakvu mo udnu imaju dok ginu:Pretvore se vjeto u svadbena kolaI ko tihe lae skliznu na puinu.

Djedovi su nai Tebi bili vjerni.Kipove su svete djelali bez greke.Dizali oltare, kapele i crkve.I krieve krasne, ah, krieve teke!

O, daj da izdanci naih uma niknu,Da oblake vrci uskoro im love;U njima da ptice gnijezde se i ljudi,Izdjelaju da se iz njih zipke nove!

[1948.]

MOLITVA ZA NAE RIJEKE

Uokviren vodom, pod najljepim nebom,Prostire se dom na u bregova nizu.O, ne daj da takori, namamljeni hljebom,Okvira tog starog bridove nagrizu!

Da odbace vrbe svoju crnu tuguI njihove grane svirale da budu!Da proljee mrtvo oivi u lugu,I zajei pjesma na Savinu rubu!

[1948.]

MOLITVA ZA NAA POLJA

Moda se Ti udi na veernjoj etnjiDa pred Tobom dre eire na glaviLjudi, kojih ake stiu se u prijetnjiI psuju kad pjev se etalaki javi.

Pratio si djeda i Pesa bez lanca,Kako su u brazdi padali sve dublje.Sjea li se naeg Riana i Vranca,Kojima su vale plamtjele ko zublje?

Tuinci sad broje zrna naeg itaI mjere mot mladi, pijani od krvi.Gdje su naa polja zlatno-zagasita?Zato su nam trse rastoili crvi?

O, budi milostiv i daj da se vrateIzgnana djeca na tlo materino,Da zasjevi za stol blaguju uza TeBlaeni Tvoj Kruh i piju Tvoje Vino!

[1948.]

MOLITVA ZA NAE MORE

Ti, to nae srce pjenom mora opiI baci ko sidro u Jadrana dno,Dopustiti nemoj da puknu konopiKoje grizu tuga i bol ujedno!

Kolijevkom su naom bili mora vali, Uspavanke vjetra skladao je huk.Za tjeskobe srca jedva da smo znaliVozei se dragom uz gitare zvuk.

Putnicima nismo zatvarali vrata,Iskrena smo srca nudili svoj dom.A sad nae more dumanin svojataI utvrde gradi na tlu njegovom.

U moru je temelj cijele nae slave,Iako je tuna