JURAJ BELAJ

Ivanec kroz slojeve prolosti Deset godina arheolokih istraivanja u Ivancu

GRAD IVANEC

Nak1adnici: Grad Ivanec i Mini-print-logo

Za nakladnika: Milorad Batini

Fotografija na naslovnici: Brod crkve sv. Ivana Krstitelj a u Ivancu tijekom istraivanj a, snimila Filomena Sirovica, lipanj 2008. godine

Tiskano u lipnju 2008. u nakladi od 2000 komada

Sva prava pridrana. Nijedan dio ovog izdanja ne smije se upotrebljavati ili reproducirati bez pismene dozvole autora, osim u svrhu kratkog citiranja uz obvezno navoenje izvora.

CIP zapis dostupan II raunalnom katalogu Nacionalne i sveuiline knjinice II Zagrebu pod brojem 670948

ISBN 978-953 -7573 -00-3

Ivanec kroz slojeve prolosti. Deset godina arheolokih istraivanja u Ivancu

Grad Ivanec smjeten je na cesti koja iz Varadina vodi preko Lepoglave za Krapinu, a uz odvojak prema jugu to se penje prema Ivanici (sl. l). Smjetenje na prometnome pravcu koji se u kontinuitetu koristio barem od rimskih vremena i prolaskom kroz ovaj kraj prido-nosio nastanku i razvoju naselja kroz povijest. Nije poznato kada je ovdje nastalo prvo naselje. Prvije puta II povijesnim dokumentima Ivanec spomenut relativno kasno, tek 1396. godine, kada je Ivan mlai od Paline, prior Jeruzalemskoga reda Sv. Ivana (ivanovaca), iz-dao jednu ispravu stanovnicima slobodne opine Svetoga Ivana (libera villa Sancti Johan-nis). Ova izvorna isprava nije ostala sauvana, ve je jedino njezin potvreni prijepis utkan u jednu drugu ispravu iz 1421. godine (sl. 2). Iz ovoga prvog sauvanog imena proizlazi dvoje. Prvo, da stanovnici ni su bili kmetovi, i drugo, da se u Ivancu nalazila crkva Sv. Ivana Krstitelja, to pokazuje stanoviti centralitet tog naselja. Ta se crkva u dokumentima spo-minje tek od 1574. godine, kada je jo uvijek bila upna.

Slika l: Ivanec na jozefinskoj karti iz 1784. god. (isjeak)

3

4

BELSKI PRECEPTORAT Belski preceptorat bio je velik posjed Vitekoga reda Rospitala Svetoga Ivana Jeruza-

lemskog (odnosno vitezova ivanovaca ili hospitalaca, nazivanih jo i Rodskim odnosno Maltekim vitezovima). Posjed je dobio ime po sjeditu preceptora koje se nalazilo u burgu Beli. Ruevine Bele danas sujo uvijek dobro vidljive, a za razliku od mlaih ka-tela sagraenih u podnoju, naziva se Pusta Bela (sl. 3). Ivanovaka se zemlja u ovome kraju spominje od 1209. godine, a prvi preceptor (zapovjednik) Bele spominje se 1275. godine.

Osim Bele, upravnog i rezidencijalnog sredita preceptorata, ini se da su ivanovci nedaleko sagradili i drugu velebnu utvrdu s naglaenim gospodarskim znaajkama. Ia-ko se radi o 152 m dugoj i u prosjeku oko 28 m irokoj utvrdi (sl. 4), podignutoj iznad to-ka Bednje izmeu sela Margean i Gaice, njezino ime nije vie poznato. Danas ga okolno stanovnitvo naziva Gradie ili Cukovec.

l mnoge emo druge lokalitete vitekih redova (kod nas templara i ivanovaca) vrlo ri-jetko nalaziti spomenute u dokumentima. Posljedica je to njihove organizacijske struk-ture koja odstupa iz okvira teritorijalne crkvene organizacije, ali takoer i iz okvira svjetovne feudalne moi .

Stoga ne udi da se ni crkva Sv. Ivana ne navodi u najstarijim popisima upa srednjov-jekovne Zagrebake biskupije (1334. i 150 l. godine), ba kao ni druge crkve s podruja

ivanovakoga preceptorata sa sjeditem u Beli. Analizom povijesnih dokumenata, u kombinaciji s rezultatima arheolokih istraivanja u Ivancu, uz slutnje koja pruaju i najnovija mitoloka prouavanja, moe se zakljuiti da su upe na tom prostoru tada postojale. One nisu potpadale pod Biskupiju, ve pod ivanovaku upravu.

Slika 2: Isprava Alberta de Nagmihala iz 142 1. g. (Hrvatski dravni arhiv. NRAfasc. 207 br: 26)

Iz te je injenice vidljiva gospodarska, ali i organizacijska snaga ivanovaca, dokaz je to neovisnosti belskih ivanovaca od biskupa, to posredno takoer govori o njihovom velikom utjecaju na religiozni ivot stanovnitva.

Izgleda da je Bela na prijelazu iz 13. u 14. stoljee dobila dodatnu vanu ulogu u Redu. Isprva zamiljena kao utvreno sjedite jednoga podruja (preceptorat), ona pos-taje vanom obrambenom tokom u estim oruanim sukobima i ratovima s Njemakim carstvom. Ipak je rije o granici Hrvatsko-ugarskog kraljevstva prema Teutoniji

(Njemakom carstvu), tako da se ini da su ivanovci na ovome podruju bili neposredno u slubi ugarsko-hrvatskog kralja, te da imje ovdje vjerojatno osnovna funkcija bila uvanje zapadne granice kraljevstva. Tako je burg Bela bio pogranina utvrda prema Ni-jemcima te je i u povijesnim dokumentima vrlo brzo funkcija preceptora (upravitelja

podruja) zamijenjena onom belskoga katelana (upravitelja utvrdom). Zbog tih bi sukoba bilo logino oekivati da su ivanovci na neki nain utvrdili ovo

rubno podruje svojeg veleposjeda, osobito izloeno napadima njemakih eta. Jo u Palininoj ispravi iz 1396. godine itamo za Ivanec ... libere ville Sancti Johannis de subcastro Bela. Ivanec ima vanost podgrada Bele, premdaje od nje udaljen vie od 10 km. Stoga moemo, uz crkvu Sv. Ivana, pretpostaviti i postojanje nekakve utvrde u iva-

novako vrijeme na prostoru dananjeg Ivanca. Ili je sama crkva bila utvrena poput mnogih drugih tzv. "crkava-tvrava"?

Slika 3: Bela, ostaci junog bedema burga (snimio Juraj Bela;)

Slika 4: Gradie, temelji obrambenoga zida (snimio Juraj Belaj)

5

6

Sl ika 5: Arheoloka istraivanja (snimila Filul1Iena Siru vica)

Sl ika 6: Arheoloka istraivanja (\'11 im ila Fi!omel1({ Sirovica)

Povijesni izvori ne mogu potvrditi ni tu pretpostavku jer, barem za sada, ne raspolaemo drugim ispravama iz vremena ivanovake vlasti nad Ivancem. Moda injenica kako je jednu ispravu 1440. godine Matko Talovac Vuglovanima izdao u Ivancu a ne u Beli pos-redno govori da je ve tada zasigul110 postojala utvrda u Ivancu . Neposredno se ivaneki grad i njegovi katelani u izvorima poinju spominjati od kraja 15 . stoljea , 1495. te 1498. godine, kada je ve bio u vlasnitvu bana Ivana Korvina.

Poetkom 16. stoljea (oko J 502. godine) Ivan Korvin je Ivanec, zajedno s Belom i ci-jelim belskim preceptoratom, zaloio obitelji Petheo de Gerse, koju je doveo iz Maarske.

ini se da je stariji ivaneki katel do sredine 16. st. propao, to se vidi iz isprave kralja Ferdinanda I. iz 1564. godine kada on Petheovima potvruje posjedovanje Ivanca i katela kojije LI njemu iznova izgraen.

To je prva poznata u nizu brojnih obnova odnosno dogradnja Staroga grada. Grad e pos-tupno rasti i s vremenom zaokruiti staru crkvu, sada ve dvorsku kapelu Sv. Ivana u sklopu katela Petbeovaca (izmeu 1611. i 1628. godine funkciju upne crkve preuzet e oblinja crkva Sv. Marije Magdalene) te e ona, sada smjetena usred dvorita grada, poeti smetati njegovim vlasnicima. Pustit e ju da propada te ju sruiti 1675 . godine. Obje su crkve, Sv. Ivana i Sv. Marije Magdalene,jo vidljive ucrtane na poznatoj Glavaevoj karti iz 1673. go-dine (sl. 7).

7

8

Pod pritiskom Ivanana koji su se zbog uspomene na svoje pokojnike pokopane uz staru crkvu u dvoritu grada odupirali ideji da se nova crkva sagradi na oblinjem breuljku, Pethei:ivci su desetak godina kasnije sagradili novu kapelu uklopljenu u istoni bedem gra-da. Ta je graevina bila znatno loije graena te je izdrala jedva stoljee i pol (sl. 8).

Iz iduih su stoljea povijesni izvori sve brojniji i iscrpniji te se lako moe pratiti smjena raznih vlasnika grada. No to "zgunjavanje povijesti" Stari grad kao da nije mogao podni-jeti. Sredinom prologa stoljea brutalno je i nepotrebno do temelja sruen najvrjedniji sim-bol Ivanca (sl. 9, ] O). etrdesetak godina nakon toga nemilog ina, gradska je vlast pozvala Institut za arheologiju iz Zagreba da otkriju temeUe Staroga grada.

Zbog vie puta spomenute oskudice povijesnih pisanih izvora o Ivancu, arheologija se na-metnula kao ona koja moe pruiti najvie novih spoznaja osobito o najranijoj njegovoj prolosti. Ta se pretpostavka pokazala ispravnom ve nakon prvih arheolokih iskopavanja. Institut za arheologiju zapoeo je godine 1998. istraivati lokalitet Stari grad, a istraivanja se, uz manje prekide, provode do danas. Novano su taj pothvat poduprli grad Ivanec, Va-radinska upanija te Ministarstvo kulture Republike Hrvatske.

U prvim su istraivakim kampanjama otkrivani temelji posljednjih faza Staroga grada, da bi se kasnijih godina istraivanja usredotoila na ostatke srednjovjekovne crkve Sv. Iva-na Krstitelja. Prigodom otkrivanja posljednjega tlocrta Staroga grada utvreni su ostaci temelja raznih objekata (sl. 11): sredinje, etvrtaste, vjerojatno najstarije kule s ouvanim podnim poploenjem (sl. 12) te vanjskim zidanim stubitem naknadno prislonjenim uz nju; sjeverozapadne poligonalne kule s vie uoenih faza gradnje (sl. 13); temelji jakog obram-benog zida s ulazom u grad; sjeveroistone polukrune kule s potpomjacima (sl. 14); novije kapele Sv. Ivana Krstitelja podignute od Pethei:ivih krajem 17. stoljea na mjestu istonog obrambenog zida (iji su ostaci jo uvijek vidljivi zajedno s tragovima jo jedne jugoistone polukrune kule; sl. 8) te zapadnog i jugozapadnog stambenog krila katela.

Slika 8: Temelji novije kapele izgraene pored polukrune kule na mjestu istonoga bedema (snimio Hrvoje Jambrek)

Slika 9: Ruenje Staroga grada, ulaz (izvor: Ministarstvo kulture - Uprava za kulturni razvitak i kulturnu politiku - Ocijel TNDOK kulturne ba/itine)

Slika 10: Ruenje Staroga grada, sredinja kula (izvor: Ministarstvo kulture - Uprava za kulturni razvitak i kulturnu politiku - Odjel INDOK kulturne batine)

9

10

,

T

r

,

. _____ "''ilJ

Slika 11: Ivanec, tlocrt katela (crte: Vlasta ini-Justi)

Slika 12: Temelji i pop l oenje sredinje kule (snil11io Hrvoje Jambrek)

r,-, I

I

- I I I

-1 I

Slika 13: Razne faze temelja sjeverozapadne kul e (mimio Hrvoje Jambrek)

Slika 14: Temelji sj everoistone po lukrune kule ( l"I1illlio Hrvoje Jambrek) II

12

Veina sitnijih , pokretnih nalaza skupljenih u ovim relativno plitkim iskopavanjima pro-vedenima na podruju Staroga grada potjee iz kasnosrednjovjekovnoga i novovjekovnoga doba. To su ulomci raznih predmeta koje su iza sebe ostavili stanari Staroga grada. Naravno, prevladavaju ulomci keramikih i, rjee, porculanskih posuda, a brojni su i ulomci penjaka od kojih su mnogi ukraeni jer su pomnim odabirom velikih pei, svojevrsnih ukrasa tada-njih salona, gospodari Grada pratili modna kretanja. Najstariji pronaeni penjaci potjeu iz poetka 16. stoljea (sl. 15), a moemo pratiti njihovu izmjenu sve do prologa stoljea. Pri-kupljeni su i razni metalni predmeti poput naprstaka (sl. 16), vojnikih aplika (sl. 17), noi-

a , i drugoga, ulomci obraena kamena, stakla, kotanih predmeta (sl. 18) i slino. Prona-eno je vie primjeraka novca iz 16. stoljea i mlaih, zatim brojni predmeti umjetnikoga obrta kao to su lule, kljuev i (sl. 19) i drugo. Posebno je zanimljiv nalaz male metalne plo-

ice s urezanim imenom E. Kukulyevich de Sacci (sl. 20).

Slikal5: Ulomak renesansnog penj aka s prikazom anela (\'I1 il11io Janko Be/aj)

Slika 16: Naprstak (wimio Sini.fa Krznmy

Slika 17: Vojnika aplika (sn imio Juraj Belaj)

- -

Slika 18: Kotana drka (sn imio Sinia Krznw) Slika 19: Kljuevi (sn imio Sinia Krznat)

o o

rS eA ~ku;ff'u-U-Iv ~

daLU f I

Slika 20: Metalna ploica s urezanim imenom E. Kukulyevich de Sacci (.w imio lanko Belaj, crte: Ivana Mileti)

J 3

14

SVETAKA MEDALJICA Svetake su medaljice est nalaz u grobovima osobito 17. i mlaih stoljea. No u

Ivancu je jedini primjerak pronaen na podruju zapadnog krila Grada. Rije je o tzv. Benediktovoj medaljici izraenoj od tankog bronanog lima (sl. 21). Na aversu (licu) je prikazana cijela figura sv. Benedikta u habitu kako u desnoj ruci dri biskupski tap, a u lijevoj vr sa zmijom iznad njega. Iza glave ire mu se suneve zrake. Pronaena je u vrlo loem stanju. Ipak se na reversu (naliju) moe vidjeti tzv. Benediktov kri s upisa-nim natpisom koji se sastoji od inicijala:

- na vrhu se nalazi Kristov trigram "IRS" - okomito na kriu: C.S.S.M.L. (to znai CRUX SACRA SIT MIHI LUX, "sveti kri

nek mi bude svjetlo"); - vodoravno na kriu: N.D.S.M.D. (NON DRACO SIT MIHI DUX, "nek mi sotona ne

bude voa") ; - slova izmeu krakova kria: CS.P.B. (CRUX SANCTI PATRlS BENEDICTI , "kri

svetoga oca Benedikta"); - natpis oko kria: VR.S.N.S.M.VS.M.Q.L.I.VB. (VADE RETRO SATANA, NUN-

QUAM SUADE MIHI VANA, SUNT MALA QUAE LlBAS, IPSE VENENA BTBAS, "odlazi, sotono, nikad mi ne savjetuj to je isprazno, zlo je to mi prua, sam pij svoj ot-rov")

Ovakve se medaljice prilino iroko datiraju od 15. do 17. stoljea. Mlai je od nje drugi nalaz svetakog karaktera, krii-privjesak iz 18. st. (sl. 22).

Slika 21: Bcnediktova mcdaljica (\"I1il11io Juraj Belaj)

Slika 22 : Krii ~ privjesak (mimio .Juraj Bela;)

LULE Osobita kategorija sitnih arheolokih nalaza iz novoga vijeka predstavljaju lule (sl.

23). Iako svojim znaajkama mogu izuzetno pomoi pri dataciji arheolokih slojeva, ak i bolje od nalaza novcajer su zbog lomljivosti ali ijeftinoe bile mnogo krae u opti-caju, njihova se vanost u hrvatskoj arheologiji tek odnedavna prepoznaje. Ivanec je uvrten meu prve hrvatske lokalitete na kojima su lule pronaene u arheoloki istrai-vanim slojevima. Pronaeni su ulomci triju lula kojima nedostaju aice. Izraene su oko 1830. godine, a na sebi imaju pravokutni peat poznate majstorske radionice Konig iz Schemnitza (Banska tiavnica u Slovakoj) gdje se nalazilo najpoznatije austrijsko sredite za izradu lula ija ih je kvaliteta uinila omiljenima diljem srednje i june Eu-rope.

Lula izraena od naranaste gline s tragovima crne boje (sl. 23b). Lula osmerokutne aice, izraena od sive gline, crno peena (sl. 23c). Lula izraena od sive gline, crno peena (sl. 23e). Neto je stariji ulomak svijetlocrvene glinene lule s dva premaza, solno glazirana. Ova

lula pripada austrijsko-maarskom tipu 18 . stoljea, no ima nedovoljno itak peat (sl. 23a).

Drukijem, turskom tipu lula pripada ulomak lule izraen od sive gline s tragovima crnog zavrnog sloja (sl. 23d). Za ovaj tip nisu poznate analogije , a nepoznata joj je i ra-dionica. Vrstom gline i nainom peenja slii lulama iz tiavnice, pa je moda tamo iz-

raena , po narudbi .

a

e

Slika 23: Lu le (snimio Sinia Krznal)

15

16

VATRENO ORUJE Zanimljivi su nalazi kremenja pronaeni na podruju Staroga grada (sl. 24), koji is-

prva asociraju na kamenodobne alatke. Ipak, osim u sluaju jednoga malenog odbojka kremena ija namjena nije sasvim jasna, nai nalazi kremenja sluili su ne tako davno u sasvim drugu svrhu: pomou njih proizvela bi se iskra kojom se aktivira puka -kremenjaa, najei tip vojnike puke tijekom 17. i 18. stoljea.

Vjerojatno je zajednu od njih bilo namijenjeno eljezno puano zrno promjera 17-18 mm koje je pronaenu u viim slojevima crkvenoga broda (sl. 25).

Kremenjae su 1830.-ih godina zamijenile puke i pitolji s mnogo pouzdanijim nainom paljenja, tzv. perkusijskim sustavom. Vrlo eksplozivan spoj, fulminat, stavljao se u malu bakrenu posudicu (udarnu kapsulu). Udarcem udaraa po njoj fulminat bi se uz plamen aktivirao tj. proizveo plamen kojije zapalio punjenje u komori . Ovaj sustav ko-ristio se dugo vremena za puke, pitolje i, kasnije, u modernijim revolverima.

Na lokalitetu je pronaen veliki perkusijski pitolj spregibnim okidaem. Izraen je u 19. stoljeu u radionici AUR_MAT ijaje oznaka vidljiva na vrhu osmerokutne cijevi (sl. 26).

Slika 24: Kremenje za puke - kremenjae

(snimio Sinia Krznar)

Slika 25: Puana zrno (snimio Juraj Belaj)

Slika 26: Perkusijski pitolj (mimio Juraj

'---________________________ __ --' Belaj)

BOICE I POSUDE ZA LIJEKOVE Meu brojnim ulomcima staklenih predmeta za svakodnevnu uporabu pronaenima

pod uruenjima Staroga grada izdvajaju se staklene boice za lijekove raznih oblika i veliina, izraene pUhanjem u kalupe (sl. 27). Poneke nose reljefni natpis ljekarne (tri su boice stigle iz Londona), peat ili oznaku zapremine.

Uz njih moemo spomenuti i dvije gotovo itave keramike glazirane posudice za li-jekove, tzv. stojnice, u kojima se drao balzam ili sL, a koje su takoer iz 19. stoljea.

Slika 27: Staklene boice (snimio Sinia Krznar) 17

18

NOVCI IZ STAROGA GRADA Do sada je na prostoru Grada, u sloju uruenja pod humusom, pronaeno deset prim-

jeraka kovanica. Njihov vremenski raspon se skoro poklapa s trajanjem samoga Grada. Najstariji meu njima je koruki pfenig iz 1529. godine (sl. 28a). Slijedi krajcar lesko-oelskoga vojvode Kristijana Ulrika Virtemberkoga iz 1684. godine (sl. 28b), potom vie razliitih krajcara iz 19. stoljea (sl. 28c-f) te maarskih 20 filira iz 1894. go-dine (sl. 28g). Najmlae su predratne kovanice Kraljevine Jugoslavije od 2 dinara iz 1938. godine (sl. 28h).

avers

g h

revers

g h

Slika 28: Novci pronaeni na prostoru Grada (sIlimio .Ju mj Belaj)

U godinama koje slijede, Institut za arheologiju provodit e istraivanja starijih slojeva pojedinih dijelova Staroga grada, osobito pojedinih kula te ostataka bedema, pri emu se oekuju novi pokretni nalazi , a mogue je i otkrie starijih faza utvrenja Grada.

Crkva Sv. Ivana Krstitelja (sl. 29) svojom orijentacijom odstupa tek za oko 3 od pravca istok - zapad. Svetite joj je etvrtasto , neto ue od broda crkve, s koso postavljenim jakim potpomjacima na istonim uglovima. lako debljina zidova i temelja varira, uoljivo je da su temelji svetita bitno deblji (prosjeno oko 160 cm) od zidova broda crkve (oko 100 cm).

Jo uvijek nije sasvim jasno je li brod graen istovremeno kada i svetite crkve. Iako sam izgled temelja kao i nain njihove izgradnje sugeriraju istovremenost, neki detalji poput nekvalitetnoga spoja spomenutih zidova vidljivoga u sakristiji te, osobito, postojanje snanoga temelja ispod trijumfainoga luka, gdje najee u crkvama temelja uope nema, upuuju na mogunost da je svetite neznatno starije. Zbog toga, kao i zbog tako velike debljine njegovih temelja i masivnih potpomjaka na istonim uglovima, postoji ak mogunost da je kasnije svetite ove crkve u ranijoj fazi bila (ivanovaka) brani-kula odnosno najstarija utvrda Ivanca. Debljina zidova ukazuje i na njezinu veliku visinu. Uz istoni , dob-ro utvreni zid svetita, pronaeno je vie kamenih topovskih kugli raznih promjera (sl. 30), to ukazuje na to daje crkva moda imala obrambenu funkciju i tijekom posljednjih stoljea postojanja.

Slika 29: Tlocrt srednjovjekovne crkve Sv. Ivana Krstitelja (crte: Kristina Jelini. Nela Kovaevi i Andreja Kude/i)

19

20

Temelji snanih potpomjaka na istonim uglovima etvrtastog svetita svaka-ko su jedna od specifinosti ove crkve.

Jugoistoni potpomjak ima jo jednu po-sebnost. U njemu je, naime, bila probijena rupa, simetrino postavljena pri kraju pot-pornjaka (sl. 31). Prilikom pranjenja nje-zine zapune uoeni su tragovi koje je osta-vio drveni stup. Vjerojatno je rije o osta-cima temeljenja stupa za dizalicu kori-tenu pri gradnji svetita.

Sjevemo je uz svetite bila naknadno prislonjena etvrtasta sakristija. U vrije-

'--_____ _ ___ ____ _ ___ ----' me njezine izgradnje i svetite je bilo Slika 30: Kameni projektil (snimio Sinia Krznar)

skraeno. Istoni zid sakristije, debljine oko 80 cm, nastavlja se na mlai istoni zid svetita koji je bio prislonjen na stariji deblji zid s njegove unutamje strane.

Slika 31: Jugoistoni potpomjak s rupom za nosa dizalice (mimio Juraj Belaj)

Ispred ulaza u crkvu otkriveno je izuzetno dobro ouvano poploenje trijema (sl. 32) unu-tar kojega se vide temelji stupova proelja zapadnoga krila Grada.

Na samome poetku istraivanja crkve, odmah ispod humusnoga sloja, na nekoliko su mjesta otkrivena uruenja zidova preostalih nakon ruenja crkve 1675. godine. U jednome od njih pronaeni su ulomci dvaju prozorskih nadvoja. Veije nadvoj bilo mogue sastaviti od osam ulomaka i na vrhu mu se uoava lom: radi se o kvalitetnom radu gotikoga majstora (sl. 33). U uruenju unutar sakristije pronaeni su ulomci kamenog potprozarnika gotikoga stila irine otvora oko 14 cm (sl. 34). Nedaleko trijumfaInoga luka koji je dijelio svetite od broda kapele ostao je leati njegov donji dio. U uruenjima je pronaeno i vie ulomaka svodnih rebara, ulomak kipa (ruke sklopljene u molitvu) te drugo.

U crkvenom brodu otkrivene su dvije faze poploenja : mlaa od opeke poloene na sloj pijeska, i starija od kamenih ploa (sl. 35). Starijije pod bio u veoj mjeri sauvan, a u sredi-ni broda jae je utonuo. Uklonivi taj pod i zemlju nataloenu pod njime, dolo se do nejednako debelog sloja ute gline . Ona je tu bila navezena kako bi se ispunila uleknua nastala viestoljetnim ukapanjem u crkvi te iznivelirao pod. Ipak su se i nakon toga nastavi-la ukapanja II crkvenome brodu to je bilo vidljivo po ukopima u njoj (sl. 36).

Slika 32: Poploenje trijema (snimio Dinko Tres i Pavii) 21

Slika 33 : Gotiki nadvoj prozora (snimio Juraj Be/a;)

Slika 34: Ulomak gotikog potprozornika (snimio Juraj Belaj) 22

Slika 35: Poploenje crkve od kamenih ploa (snimio Juraj Belaj)

\ < .;t. Slika 36: Grobni ukopi li sloju ute gline u crkvenome brodu (mimio Dinko Tresi Pavii)

23

24

Ispod glineno ga sloja prevladava slian kojije uoen i u svetitu, sakristiji te neposrednoj okolici crkve. To je vrlo izmijean tamnosivkasti sloj zemlje s puno primjesa kamenja, sit-nih komada buke, ulomaka keramike, izlomljenih kostiju i sl. Taj je sloj nastao vi-estoljetnim ukapanjem grobova na ovome prostoru, pri emu su se prilikom gotovo svako-ga novog ukopa prekapali stariji i zaboravljeni grobovi te ostaci ostataka slojeva zemlje koji su se ovdje nalazili prije nego to je ustanovljeno groblje. Paljivim se struganjem toga a-renog sloja zemlje ponekad mogu uoiti podruja za nijansu drukije boje ili sastava - to su uglavnom ukopi grobova ili ponekad ukopi za drvene stupove.

Do sadaje istraeno vie od 130 grobova. Svi su pokojnici u istraivanim grobovima bili poloeni na lea, a orijentirani su bili u smjeru istok - zapad (s glavom na zapadu) te se ori-jentacija njihovih ukopa podudara s orijentacijom crkve. Pronaeni su ukopani na razliitim dubinama. Najstariji grobovi su u pravilu najdublje ukopani, dok su pokojnici vremenom ukapani na sve viim i viim razinama. Ipak, to oito nije bilo strogo pravilo, a osobito su oni najmlai ponovno vrIo duboko ukopavani, tako da je od mnogih grobova pronaen sa-mo poneki dio. Njihovo meusobno presijecanje pomae u utvrivanju njihovog kronolo-kog odnosa. U tome takoer pomau i eventualni nalazi pronaeni uz pokojnike.

Ustanovljeno je da se u crkvi ukapalo sve do poetka 17. stoljea, kada zapoinje uka-panje u oblinjoj novoj upnoj crkvi Sv. Marije Magdalene.

Na kosturima pronaenima do 2005. godine izvrena je preliminama antropoloka anali-za kostiju. Njezini rezultati vie ne mogu biti relevantni dok se ne analizira i noviji osteolo-ki materijal. No ovom prilikom valja ukazati na zanimij iv detalj uoen u ovogodinjoj kam-panji koji ukazuje na turbulentnost minulih stoljea na podruju Ivanca. Naime, uz rub jednoga od mlaih grobova pronaena je dislocirana lubanja iz nekoga starijeg unitenog groba. Na njoj je pomnim pregledom uoena izuzetna trauma prouzroena udarcem maem ili sabljom kojije odlomio dio lubanje, ali kojegje rtva preivjela te je lom uspio zarasti (sl. 37).

Sl ika 37: Lubanja s tragom udarca maem ili sabljom (.\nimio Juraj Belaj)

Uz pokojnike ukopane u pojedinim grobovima naeno je ve vie od 40 preica pojasnih kopi (sl. 38). Neki su od tih grobova pronaeni cjeloviti , neki su ve bili presjeeni mlaim ukopima, a pojedine su prei ce pronaene u zapunama mlaih grobova - dakle radi se o ma-Io starijem horizontu groblja, no jo uvijek o grobovima koji su ukapani u crkvi nakon to je ona bila sagraena. Pojedini su od tih grobova bili paljivo prislonjeni uz zidove crkve. Zas-tupljene su preice raznih veliina i oblika, uglavnom su izraene od eljeza te na sebi nemaju ukrasa. Pronaene su preice nastale u irokom vremenskom rasponu, od 12. ili 13. pa sve do 16. stoljea te e i njihova analiza pomoi pri kronologiji grobova.

--., - -

Slika 38: Preice pojasnih kopi (snimio Sinia Krznar)

25

26

GROB 23 Jedan od najmlaih i ujedno najzanimljivijih grobova pronaenih u svetitu crkve

svakako je grob 23. Zbog njegova ukapanja u velikoj je mjeri bio oteen zapadni zid svetita, a k tome je i dubina njegova ukopa vea od uobiajene za tu fazu ukapanja, to je ve ukazivalo da mu je posveena osobita panja. U njemu je pronaen relativno dob-ro ouvan kostur enske osobe. Uz kostur su pronaeni i zanimljivi nalazi: prekrasan pektoral - rel i kvijar, pronaen na prsima pokojnice preklop lj en rukama (sl. 39) te rela-tivno dobro ouvana drvena zrna krunice, pronaene kraj prsiju (sl. 40) . Ovo je za sada jedini nalaz krunice, nalaza koji e obiljeiti groblja u nadolazeim stoljeima.

Pektoral je vjerojatno domai rad s kraja 16. ili poetka 17. st. Ovakvu dataciju pot-vruje i preliminarna analiza rukopisa kojimje ispisan biblijski citat na papiriu prona-enu u relikvij aru, a u kojega su bile zamotane relikvije (sitni komadii drva, kamena, tekstilna vlakna, ivotinjska ili ljudska dlaka, zeleno obojena perlica te jo jedan ulo-mak vieslojnoga papira dimenzija oko 13xl2 mm). To je vrijedan nalaz, jer su u nas zlatarski predmeti iz toga razdoblja vrlo rijetko sauvani. Osobito su se esto pretapa li u vrijeme baroka za potrebe liturgije. Pektorali su najee izraivani po narudbi te se

meusobno uglavnom vrlo razlikuju. Ovaj primjerak, bogato ukraen rozetama na sva etiri kraka s prednje strane, kao da ukazuje da je raen po narudbi ene (sl. 41). U sredini kria je s prednje strane ugraviran trigram IRS, a sa stranje MRA, trigram Bla-ene Djevice Marije. Mogue je da se radi o ukopu neke opatice (glavarice enskog sa-mostana).

Slika 39: Pokojnica sahranj ena s pektoralom-relikvij arom u grobu 23 (snimila Deni Los-Candrlij

Slika 40: Drvena zma kruni ce iz groba 23 (\'I1imio Janko Belaj)

Slika 41 : Pektoral-relikvijar iz groba 23 (snimio Janko Belaj)

27

28

U vrijeme nastanka ovoga teksta u tijeku su arheoloka istraivanja crkvenog broda. Svetite crkve istraeno je do zdravice 2007. godine te je zapoeta konzervacija njegovih temelja odnosno zidova. U ziu su (kako svetita tako i broda crkve) uoljivi brojni spoliji -ponovno iskoriteni kameni blokovi uzeti s ruevina nekih starijih graevina. Ukoliko nisu osobito ukraeni teko je rei jesu li romaniki ili jo antiki.

Nalazi pronaeni na prostoru crkve izdvajaju se od onih pronaenih uza zidove Staroga grada svojom veom starosti. Manji broj nalaza potjee iz samih grobova, uglavnom su to metalni predmeti, veinom avli od ljesova te eljezne preice pojasnih kopi , ponekad prstenje, razne manje aplike i zakovice i slino.

Izuzetan je za sada usamljeni nalaz vijenca oko glave (parte) uoen ove godine ujednom djejem grobu (sl. 42). Vijenac se sastojalo od tankih, vjerojatno bakrenih limova. Na naj-bolje sauvanom primjerku vidljiv je prikaz, ini se, lava. Vie e se o njemu moi rei na-kon ienja i konzervacije. Ovakve su ploice, ukraene razliitim motivima (ljiljanima, orlovima, harpijama, sirenama ili zvijezdama, rozetama ili pak gotikim slovima) ve na-laene u grobovima na nekim istraivanim grobljima u Panonskoj nizini , no u Hrvatskoj je ovo jedan od prvih takvih nalaza. Nosile su ih, izgleda, djevojke na djevojakim vijencima, a bile su aplicirane i na haljinama ili oglavIju. Imuniji su seljaci time oponaali odjeu ot-mjenih ljudi.

Slika 42: Ulomci vijenca oko glave in situ u djejem grobu (snimio Dinko TI-esi Pa vii)

IVOTINJSKI ZUB - AMULET Uz juni temelj svetita nalazio se grob GA3, u

kojemu je pronaen cjeloviti, dobro ouvani kos-tur odrasle osobe, vjerojatno ene, uz kojije naen kostur izrazito malog djeteta (moda mrtvoro-

enoga). Ispod lubanje, uz donju eljust naen je onjak manje ivotinje koji je vjerojatno sluio kao amulet (sl. 43). Naime, ivotinjski su se zubi

esto stavljali u kolijevku kao zatita od uroka, a i priivali su se slabunjavoj djeci na odjeu jer se vjerovalo da im daje snagu. O tome svjedoi primjer s Paga iz 19. stoljea, poznat u etnolokoj literaturi. Moda je i ovaj amulet imao slinu ulo-gu koju na alost nije uspio izvriti te je zajedno s majkom i djetetom zavrio u grobu. Ne zaboravi-mo da je smrtnost pri porodu jo donedavna bila izuzetno velika.

Slika 43: ivotinjski zub kojije sluio kao amulet (snimio Juraj Belaj)

Veina sitnijih nalaza pronaena je u grobnim zapunama, dakle, u izmijeanoj zemUi koja sadri kako zemlju, tako i nalaze iz starijih grobova odnosno slojeva koje su mlai grobovi prilikom ukopavanja otetili. Prevladavaju fragmenti keramike, kostiju (ljudskih ali i ivo-tinjskih), ulomci obraena kamena te poneka rimska opeka. l tu ima nalaza iz prekopanih grobova, meu kojima je i jedna narukvica od pletene bronane ice (sl. 44). Zanimljivo je napomenuti i nalaze dviju (namjerno) defonniranih kariica sa S-petljom (sl. 45), tipinih za starije grobove, koje su pronaene u ispremijeanim slojevima unutar samog svetita.

Slika 44: Narukvica od pletene bronane ice (snimio Sinia Krznar)

Slika 45: Deformirana kariica sa S-petljom (snimio Janko Belaj)

29

30

ZARUNIKI PRSTEN Iznad debeloga sloja ute gline u crkvi pronaeni su neki zanimljivi nalazi. Osim

denara kralja Ferdinanda I. iz 1555. godine kovanoga u Nagybimyi (rumunjski Baia Mare), koji moda ukazuje na vrijeme nastanka toga sloja, naena su i dva prstena od kojih se istie tzv. "zaruniki prsten" (sl. 46). Izraen je od srebra ili bijeloga zlata. Na njemu su reljefno prikazane dvije ruke koje se rukuju, svaka s drukijim rukavom (vjerojatno se radi o mukoj i enskoj odjei). Zavretak jednoga rukava je poput onog renesansne plemike mode koju je iz panjolske u drugoj polovici 16. stoljea preuzelo plemstvo srednje Europe, da bi je na prijelazu u 17. stoljee opet napustilo. Ta je moda kod zagorskoga plemstva trajala i koje desetljee dulje te su neki njezini elementi (meu njima upravo i v~!feka - zavreci rukava koji su naborani virili iz maneta) uli u ensku nonju ovoga kraja krajem] 6. ili u prvoj polovici 17. stoljea . Od tog se vremena moe pretpostaviti i prikaz te mode na ovakvom jednom prstenu.

Slika 46: Zaruniki prsten (snimio Janko Belaj)

NOVCI IZ CRKVE Do sada je na podruju crkve, veinom u izmijeanim slojevima i zapunama u brodu, pronaeno desetak primjeraka kovanog novca, no taj broj iz dana u dan raste. Kovani su tUekom 14., 15 . i 16 stoljea u raznim kovnicama.

Kao najstariji do sada izdvaja se pfenig iskovan u Beu za Alberta II (1330. - 1358.) pronaen u svetitu (sl. 47a). Slijede srebrni akvilejski denar patrijarha Antonija II. Pan-ciere (1402. - 14 II.) (sl. 47b), novac kakav je naen i u grobovima u Vukovaru - Novi sokak, na groblju oko crkve Sv. Jmja u Katel-Starom te u Vrlici - oko crkve Sv. Spasa, zatim srebrni beki pfenig Alberta V. (prvoga Habsburga kojije 1437. godine doao na hrvatsko prijestolje) vjerojatno iz 1427. godine (sl. 47c) i loe sauvan bronani novac, moda takoer Alberta V. (sl. 47d) . Na prijelazu iz 15. u 16. stoljee kovanje u Hallu, u Tirolu, lo srebrni novac (tzv. vierer) Maximiliana I. (1490. - 1519.) (sl. 47e), a iz 16.

stoljea potjeu pfenig Matthiiusa Langa von Wellenburga kovan 1535. godine (sl. 47f) te srebrni ugarski denari Ferdinanda J. iz 1544. (sl. 47g) i 1555. godine (sl. 47h) kovani u Kremnici. Jo tri pronaena primjerka moda pripadaju starijim novcima, no tonije

e se moi odrediti nakon ienja i konzervacije (sl. 47i-k).

a

j

avers

a

e

j

revers

Slika 47: Novci pronaeni II crkvi sv. Ivana (mimio Juraj Belaj) 31

32

Jo uvijek nije mogue precizno datirati vrijeme izgradnje crkve Sv. Ivana Krstitelja. Veina nalaza obraenoga kamenja pronaenih u uruenjima ukazuje na gotiki karakter, primjerice, nadvoji gotikih prozora te potprozornik, ulomak trijumfainoga luka, ulomak rebra svoda (sl. 48), ulomak kipa - ruke sklopljene u molitvu (sl. 49), i drugo. No oni ne mo-raju pripadati prvoj fazi gradnje, mogli bi potjecati i iz neke kasnije obnove crkve. Zanimlji-vi mogu biti i neki drugi pokretni nalazi, osobito oni pronaeni u svetitu crkve. Prvenstveno je to pfenig iskovan u Beu za Alberta II (1330. - 1358.) pronaen u samome svetitu upne crkve Sv. Ivana Krstitelja (sl. 47a). Ipak, okolnosti toga, ali i velike veine drugih nalaza, injenica da su mahom pronalaeni u ispremijeanu sloju, ine ih nepouzda-nim pokazateljima starosti crkve. Najpouzdaniji vremenski okvir gradnje svetita pruit e rezultati analiza starosti pojedinih kostura C-14 metodom, i to onih grobova, otkrivenih u prologodinjoj kampanji, koji su prepoznati kao najstariji grobovi prilagoeni temeljima crkve (gornja granica) te grobova starijih od svetita koje su ti temelji presjekli (donja grani -ca izgradnje svetita). Isto vrijedi i za crkveni brod.

Slika 48: Ulomak rebra svoda (snimila Filomena Siroviea)

Slika 49: Ulomak kipa (snimio Janko Belaj)

Dok ekamo nalaze spomenutih analiza, moemo pokuati domisliti njezinu starost druk-ijim metodama. O vremenu gradnje crkve poneto moe rei i njezina povrina, u ovome sluaju povrina broda. Povrina muje oko 65 ,3 m2. U srednjoj Europi su seoske crkve jo u ll. stoljeu imale oko 35 m2 , a u 13. stoljeu, zahvaljujui znatnom porastu broja stanovni-ka kao posljedice kolonizacije, crkve imaju oko 65 m2, to gotovo na vlas odgovara situaciji u Ivancu. Napominjem daje rije o brodu. Svetite djeluje starije. Prema gotikom pravilu da irina zida svoenog svetita iznosi 1110 raspona svetita, u Ivancu bismo oekivali zi -dove debljine oko 50 cm, a iznose 120 cm. l stoga moemo ponovno pomiljati daje svetite starije te daje imalo ujedno i obrambenu ulogu.

Slijedee je pitanje: tko je gradio ovako solidnu, vrstu seosku crkvu? Kranstvo se kao vodea religija vratila u ove prostore i prije dolaska ivanovaca. Pok-

rtavanje ovih prostora uglavnom se smjeta u 9. stoljee. Ipak, nije poznato koliko "dubo-ko" je zahvatilo tadanje ruralno drutvo, niti do koje razine. Postoje miljenja da su viteki redovi doista bili i iritelji kranstva u ovim podrujima. Iako pritom ne treba misliti na

"klasino pokrtavanje",jer izgleda daje glavnina tog "procesa" u vrijeme njihova dolaska ve bila obavljena, ve vie na poticanje na religioznost. Moda su doista ivanovci odabrali i titulara crkvi sv. Ivana Krstitelja. Tko god da je to uinio morao je pri tome biti voen eljom da ovim popularnim svecem presloji lik pretkranskoga slavenskoga poganskoga mitskoga bia istoga imena (Ivan). Iako se u literaturi uobiajeno ponavlja da su mnogi da-nanj i toponimi ovoga kraja, pa i sam naziv grada Ivanca, povezani s imenom ivanovakoga reda, ini se da oni (mjesto Ivanec, gora lvanica, brojni potoci i vrhovi ... ) svoja imena du-guju imenu spomenutoga mitolokoga lika iz pretkranskih vremena.

Ukoliko je pravilno interpretirana uloga utvrde Gradie, moemo pretpostaviti i veliku naseljenost ovoga kraja kojaje morala proizai iz potrebe za radnom snagom na ovako veli-kome posjedU. Pri tome svakako moramo raunati sa znatnijom kolonizacijom koja je zbog poznatih prilika zahvatila ove krajeve. Viteki su se redovi novim doseljenicima vjerojatno mogli initi poeljnim gospodarima, pogotovo kada znamo da su uvjeti koje su im ivanovci postavljali bili za to vrijeme vrlo povoljni.

Poveana naseljenost uslijed pretpostavljene kolonizacije u vrijeme ivanovakog gospo-darenja ovim krajevima moglaje biti povod za gradnju ove crkve. Lako je mogue da se i ra-nije ovdje nalazila jo starija crkva, moglaje biti izgraena i od drveta, ali da svojom veliinom nije zadovoljavala novonastale potrebe. U to se uklapa i datacija crkava ove veliine u 13. stoljee , upravo u ivanovako vrijeme.

33

34

ROMANIKI KAPITEL I PREDAJE O TEMPLARIMA Na mjestu gdje je juni zid crkve probijen s jednim od kasnijih kanala, u temelju je uoen uzidani ulomak kapitela ili baze stupa visine 22 cm s kuglama promjera 7 cm na gornjim uglovima ispod 7 cm visokog pojasa te s ispupenom pojasnicom pri dnu (sl. 50). Sauvana je otprilike njegova etvrtina, a u zie temelja crkvenoga broda ugraen je kao spolij. Izraen je od vapnenca i prema svojem obliku pripada dobu romanike, vjerojatno s kraja 12. ili poetka 13. stoljea. te sugerira postojanje i nekog romanikog objekta u blizini . Prema tome moemo rei da je ova najstarija graevina, poznata iz iz-vora, imala svoju prethodnicu u neposrednoj blizini. Moda potjee s brani kule, kas-nijeg svetita? Naravno, ukoliko kamen nije puknuo klesaru tijekom obrade, pa ga je odbacio u temelj objekta na kojemu je radio .

Postoje brojne predaje koje spominju razliite objekte na ovome prostoru prije iz-gradnje Staroga grada. Neki su smatrali da je sam Stari grad neko bio samostan ivano-vaca ili ak templara, drugi pak da je izgraen od ostataka toga samostana ili njihove crkve (to se nikako ne moe odnositi na ovu crkvu koja je tu stajala do pred kraj 17.

stoljea), a da se taj stariji objekt nalazio negdje u okolici. ak i oprezni Kukuljevi na-vodi i Belu (grad sa samostanom) , kao i Ivanec sa kapelom, meu dobrima koja su templari drali u Hrvatskoj. ini se da to miljenje nije izgradio samo na toj jednoj is-pravi, jer pie da ima tragova, da su ovdje svoj posjed imali takodjer templari .... Naa-lost, te tragove ne navodi. U prilog templarskoj prisutnosti u ovome kraju govore i neke pribiljeene usmene predaje vezane uz Ivanec i Gradie, ali i uz neka udaljenija mjesta (npr. Remetinec, Belec, Lobor. .. ) pa, barem za sada, ne moemo u potpunosti niti prih-vatiti niti odbaciti templarsku prisutnost na ovome prostoru .

Ma koliko su te predaje mutne i iskrivljene, i iako su ih ve mnogi istraivai odbacili kao neutemeljene, ipak svojim brojem i inzistiranjem na postojanju neke graevine sta-rije od znanoga nam Staroga grada, upozoravaju da ne smiju biti apsolutno zanemarene. Stoga moramo zadrati u mislima i mogunost da se negdje u neposrednoj blizini moda nalazila i starija crkva iji bi ostatak bio i ovaj na ulomak.

No, pokopavanje je ovdje svakako zapoelo i prije dolaska ivanovaca! Ve je navedeno kako su pojedini grobovi pronaeni presjeeni temeljima crkvenoga

svetita prigodom njenoga graenja (sl. 51). Radi se o najdublje ukopanim grobovima, pro-naenim na neto dubljem nivou od ranije razmatranih. Dakle, i prije gradnje crkve sv. Iva-na, ije su kameni temelji otkriveni, na ovome se mjestu nalazilo groblje .

Ti su grobovi bili uredno pokopani u redovima, a groblje se irilo horizontalno, nesputano ogradom, za razliku od kasnijeg upnog groblja.

Slika 50: Ulomak romanikog kapitela (i li baze) stupa (snimio Juraj Belaj)

Slika 5l: Grob presj een temeljem svetita (lI1imi/a Filomen ({ Siroviea) 35

36

Najstariji su grobovi bili obloeni povei m kamenim oblucima (iskopanima iz zdravice) (sl. 52), dok je neto mlaim grobovima barem poloaj bio oznaen postavljanjem oveeg kamena ponad glave. U njima uglavnom ni su pronaeni nikakvi nalazi, samo je Ll jednome grobu pronaena bronana preica. U pojedinim, ini se neto mlaim grobovima toga hori -zonta, pronaene su tzv. kari ice sa S-petljom.

Slika 52: Grobovi obloeni kamenim oblucima (snimi/a Filomen({ Siroviea)

o

Sl ika 53: Kariice sa S-petlj om (mimio .Juraj Belaj)

KARIICE SA S-PETLJOM Kariice izraene od bijele kovine sline srebru, iji je jedan kraj raskucan i svijen Ll

obliku slova S, pronaene su II nekoliko grobova in situ te u izmijeanom sloju prekopa-nih grobova (sl. 53 , 54).

Rije je o nakitu tipinom za bjelobrdsku kulturu (iako se on javlja ve i neto ranije), koja je zahvaala iroki prostor od Slavonije do june Slovake, od jugoistone Austrije do zapadne Rumunjske od sredine 10. do poetka 13. stoljea. Osim u grobljima na redove bjelobrdskoga kulturnog kruga, kariice sa S-petljom odnosno S-kari ice, kako se ta vrsta nalaza najee naziva II literaturi, este su i u grobovima oko crkava u 12. i 13. stoljeu. Bile su dio nonje i mukaraca i ena. Najee su se nosile upletene u kosu ili zataknute za traku u kosi . Sudei prema materijalu od kojeg su izraene one svjedoe o imunijim stanovnicima dobro organizirane slavenske zajednice jo u vrijeme prije dolaska ivanovaca.

Uvijek valja biti oprezan kod datiranja grobova pomou ovakvog nakita kojije i inae dugovjean, i esto se mogao prenositi s koUena na koljeno prije nego bi ga tko ponio u grob. Stoga su uzorci kostiju pojedinih grobova ovoga horizonta poslani na analizu sta-rosti C-14 metodom.

Slika 54: Kariiea sa S-petljom II grobu in situ, tijekom istraivanja (mimi/a Filomena Siroviea) 37

38

Za tu su analizu odabrani grobovi 22 i 25, koji su naeni jedan do drugoga na prib-lino istome nivou (sl. 55). U grobu 22 pronaen je kostur mukarca starog izmeu 15 i 16 godina. Otprilike ispod desnog lakta pokojnika je pronaen eljezni no, sauvane dimenzije 17 cm od trna za drku do vrha otrice (sl. 56). Radiokarbonskom analizom izotopa atoma ugljika (C 14), utvreno je da je pokojnik najvjerojatnije pokopan po-

etkom 13. stoljea, dakle pred sam kraj trajanja bjelobrdske kulture i prije provale Mongola. Malo dublje uz njega bio je ukopan grob 25 u kojemje pronaen kostur ene stare izmeu 25 i 30 godina. Uz glavu kostura su, in situ pronaene dvije kariice sa S-petljom, a na lijevoj je ruci pronaen prsten izraen od bijele kovine, oblika obine kariice (sl. 57). Rezultati pokazuju da je ona u grob poloena ranije, jo krajem ll. ili poetkom 12. stoljea. Bilo je to oko sto godina prije pretpostavljenog dolaska ivanova-ca na podruje belskog preceptorata. Uskoro oekujemo rezultate analiza starosti i dru-gih grobova ovog horizonta.

Slika 55: Grobovi 22 i 25 tij ekom istraivanja (mimila Filomena Siroviea)

Sli ka 56: No pronaen u grobu 22 (snimio Janko Belaj)

Slika 57: Prsten iz groba 25 (snimio Juraj Belaj)

39

40

Osim to je utvreno daje groblje na redove starije od crkve i crkvenoga groblja, na loka-litetu je uoen jo stariji sloj: naseobinski kulturni sloj crne zemlje. Rije je o sloju nastalom tijekom duljega boravka na ovome prostoru, najjasnijem tragu naselja. Da je pouzdano sta-rije od groblja na redove znamo po tome to su ga pojedini ukop i za grobove vidljivo presjekli (sl. 58). Isti je crni sloj pronaen na razliitim dijelovima u crkvenome svetitu, brodu, u sakristiji te uokolo crkve. Naalost, dugotrajno i uestalo sahranjivanje na sku-enome prostoru crkvenoga groblja u velikoj je mjeri otetilo i ispremijealo ovaj sloj, te ga nalazimo samo u fragmentima. l nalazi pronaeni u njemu vrlo su usitnjeni, a uglavnom su

slini mnogim nalazima pronalaenima u zapunama grobova kamo su prekapanjem dos-pjel i. Meu njima je najvie sitnih ulomaka keramike. Posebnu panju privlae fragmenti keramike ukraeni valovnicom. Vrlo je fragmentirana i jedva da govori o oblicima posuda. Rijetki primjerci s ouvanim obodom, kao i faktura keramike te nain na koji je ukraena valovnicama, oprezno nas upuuju da je izraena vjerojatno u 9. ili 10. stoljeu (sl. 59) . Osim keramike u prilog postojanju naselja na ovom poloaju ponajprije govore pronaeni ostaci kunog lijepa, kojim su se premazivale nastambe (sl. 60) i ulomak prIjena (sl. 61) . Pri njegovu je vrhu pronaen i kalotasti predmet izraen od fine legure, vjerojatno ulomak praporca, jo jednog nalaza tipina za bjelobrdsku kulturu (sl. 62).

Slika 58: Ostaci naseobinskoga kulturnog sloja presjeenoga grobnim ukopima (>nimi/a FilomenCI Siroviea)

Sl ika 59: Srednjovjekovna keramika (s'nimio Juraj Belaj)

Slika 60 : Ostaci kunog lijepa (m imi/a Filomena Sirovica)

Slika 6 1 : U lomak prIj ena (snimio Juraj Be/aj)

Slika 62 : Ulomak praporca (\'nimio Juraj Belaj)

41

42

Na mnogim se mjestima ispod cmoga sloja nalazio njemu slian smei sloj, no s daleko manje nalaza. Za precizniju dataciju treba priekati rezultate C-14 analiza. Moda od ob-jekata naselja potjeu i pojedini kruni ukopi , ostaci kolaca, stupova i greda uoeni u kultur-nom sloju, ali i ispod njega. Mnogo vie o tim ukopima ne moemo jo rei, jer je cmi sloj uklonjen s relativno maloga prostora. Na maloj povrini juno od svetita crkve pronaeni su, primjerice, tragovi nekoga drvenog objekta - ostatak vodoravno poloene grede u smjeru istok - zapad, paralelno s kasnijom crkvom. ini se da je prostor juno od njega, s neto tamnijim slojem i s bitno vie ulomaka keramike ukraene valovnicom te lijepa bio unutranjost objekta. Ipak, nisu pronaeni nikakvi tragovi eventualne podnice. Za potpuni-ju e sliku trebati priekati nastavak arheolokih istraivanja na irem prostoru.

Dakle, u nedostatku sauvanih povijesnih izvora, arheolokim metodama su otkriveni brojni srednjovjekovni nalazi koji svjedoe da se na ovome lokalitetu ivjelo (ali i umiralo odnosno pokapalo ) barem pola tisuljea dulje no to smo to donedavna znali (toniju donju vremensku granicu je u ovoj fazi istraivanja jo nemogue odrediti). I nedavna su mitolo-ka istraivanja pokazala daje na irem podruju Ivanca slavenska pretkranska religija os-tavila svoj peat u toponimima, a posredno su ukazala i na relativno vrstu onodobnu orga-nizaciju drutva.

Prisjetimo li se pretpostavke da se na podruju Tvanca (moda ba crkve Svetoga Ivana Krstitelja) nalazilo slavensko (hrvatsko) pogansko sveto mjesto, moemo ak zamisliti da je spomenuti kultumi sloj nastao u vrijeme oblikovanja svetoga,jo poganskoga krajobraza na podruju za koje se smije pretpostaviti da je tvori lo prostor jedne od prvobitnih slavenskih upa u dolini Bednje, te da je u sreditu te slavenske upe vremenom nastalo i sjedite crkvene upe ovoga kraja.

Kao i sva druga iva bia na zemlji, tako i ovjek pomno odabire mjesto na kojem e se naseliti. Naselja na najbolje odabranim poloajima traju, razvijaju se i rastu. Ona druga stagniraju ili se ak naputaju - osobito ako se okolnosti mijenjaju njima na tetu (irenja movara i uz njih vezanih raznih bolesti, presuivanje voda ili druge dugotrajne elementarne nepogode, smanjenje vanosti prometnih putova, iskoritenost resursa od ko-jega se ivjelo, dugotrajne ratne opasnosti i slino). Poznato je da je ira okolica Ivanca bila pogodna za ivot u razliitim razdobljima povijesti, no naa iskopavanja donose i prve (do-due posredne) materijalne dokaze da se i u samome Ivancu ivjelo kako u antici tako i u vremenima o kojima nemamo pisanih podataka. lako (za sada) nisu naeni netaknuti slojevi iz spomenutih vremena, smijemo im se nadati zaemo li dublje i oko pronaene arhitekture. Jer nalazi iz doba rimske vladavine, poput ulomaka rimskih opeka, tegula (cIjepova) (sl. 63) te keramike zacijelo nisu doneseni iz velike udaljenosti. Uzeti su negdje iz neposredne oko-lice i iskoriteni kao graevinski materijal (ba kao to se i graa sruenoga Starog grada raznaala i koristila u prolome stoljeu irom Ivanca). Meu njima se osobito se istie jedan nalaz, najstariji poznati portret nekog Ivanana.

Slika 63: U lomak antike tegu le (snimio Juraj Belaj)

43

44

KASNOANTIKA ARA Na spoju junoga i istonog zida pronaen je ulomak kasnoantikoga nadgrobnog

rtvenika (ara) (sl. 64), uzidana tako da reljefni prikaz pokojnika nije bio vidljiv, dakle koriten je iskljuivo kao graevinski materijal. S jedne je strane prikazan mukarac odjeven u potpasanu kasnoantiku tuniku (tunicu manicatu koju nalazimo prikazanu na brojnim kasnoantikim spomenicima, tako, primjerice, u Saloni), preko koje je

prebaen plat (paludamentum) zakopan fibulom na desnom ramenu. Lijeva je ruka savijena u laktu, aka nije sauvana te se ne vidije li drao neki predmet u ruci. Prikazan je u nii koja nema nikakve arhitektonske dekoracije, vidi se samo dio arkade i dio grede. ini se da ima karakteristike kasnoantikog portreta: kosa je priljubljena uz gla-vu s izraenim pramenovima, glava je velika i kubina. S bone strane vidljiv je drugi lik, moda erot ili Atis, naalost jo jae oteen pa je o njemu teko bilo to rei . Prema nekim karakteristikama moe se pretpostaviti, iako je ara poprilino oteena, daje naj-vjerojatnije nastala u 3. ili 4. stoljeu nakon Krista.

Slika 64: Ulomak kasnoantikoga nadgrobnog rtvenika (mimio .Juraj Belaj)

45

46

Kako istraivanja odmiu, meu nalazima iz zapu na grobova poveava se i broj ulomaka prapovijesne (kasnobronanodobne i osobito latenske) keramike (sl. 65). Oni su na na lo-kalitet mogI i doi ili zajedno s eventualno navezenom zemljom (opet iz neposredne blizine) ili su iskopani iz vee dubine prilikom Ukopavanja nekog groba, temelja nekog zida i slino, to je vjerojatnije. Svojom uestalou ovi nalazi upuuju na mnogo dulji kontinuitet nas-tanjivanja ovoga poloaja - koji i danas dominira u prosjeku za oko dva metra nad okolicom - od pretpostavljenoga u poetku naih istraivanja. Ulomci kasne latenske keramike uka-zuju daje na ovome lokalitetu najvjerojatnije postojalo keltsko nizinsko naselje na kraj u 2. i tijekom l. stoljea prije Krista. Takoer i fragmenti keramike koji pripadaju tzv. "kulturi polja sa arama" nam daju za pravo pretpostaviti postojanje jo starijeg naselja iz vremena kasnoga bronanog doba, tijekom 13. i 12. stoljea prije Krista. Ove e pretpostavke tek trebati provjeriti novim istraivanjima, u nadi da se na lokalitetu jo nalaze sauvani ostaci tih naselja. Time se ovi malobrojni i naoko "obini" nalazi pokazuju vrjednijima i poticajni-jima za daljnja istraivanja nepoznate, ali izvjesne ivaneke prolosti. Ne zaboravimo da su na irem i vanekom podruju (Ivanec, Makovec) registrirani i neolitiki nalazi.

Nastavak sustavnih istraivanja - prvenstveno prostora srednjovjekovne crkve Sv. Ivana i njezine okolice, ali i pojedinih dijelova Staroga grada - je, ini se, neophodan. Time emo jo bolje proniknuti u slojevitost pokapanja, ali i naseljavanja na istraivanome prostoru, moda i bitno dulju nego to smo u poetku oekivali.

Prema planu zacrtanu od Grada Ivanca i Instituta za arheologiju na kraju istraivanja po-jedinih segmenata lokaliteta pristupit e se konzervaciji, restauraciji te, konano, prezenta-ciji najzanimljivijih dijelova arhitekture otkrivene u sreditu Ivanca. Osim arheolokog par-ka osmislit e se i drugi naini pribliavanja rezultata istraivanja stanovnicima Ivanca i nji-hovim gostima.

Slika 65: Ulomc i prapovijesne keramike (mimio Sin ia Krznar)

Vanija koritena literatura AUKTiON 122. MTTTELALTER UND NEUZETT. Numismatic Lanz MLinci1en, 22. -23. nov. 2004. ,

Miinchen, 2004. BEKl, Luka, Uvod u problematiku glinenih lula na podruju Hrvatske. Vjesnik Arheolokog muzeja u

Zagrebu, 3. serija, Vol. 32-33, Arheo loki muzej Zagreb, Zagreb, 2008, 249-279. BELAJ, Juraj, Arheoloka provjera nazonosti templara i ivanovaca oko Ivanice. Doktorska disertaci-

j a, Sveuilite u Zagrebu (neobjavlj eno) , 2005. BELAJ , Juraj , Utvrda Gradie kod Margeana. Rezu ltati pokusnih arheoloki b istraivanja. Annales In-

stituti Archaeologici I12005, Institut za arbeologiju u Zagrebu, 2005 , 56- 60. BELAJ, Juraj , Novi prilozi povijesti Ivanca. [vaneka krinjica, god. II, br. 2, Tvaneki klub kolekcionara,

Tvanec, 2006, 23- 30. BELAJ, Juraj , Jesu li postojale upe na podruju i vanovakoga belskog preceptorata 1334. godine? Pri-

lozi Instituta za arheologiju II Zagrebu , vo l. 24, institut za arheologiju u Zagrebu, 2008, 473-480. BELAJ , Vitomir i Juraj BELAJ , ivanek i se " trokut" produbljuje i iri. Nove spoznaje o svjetonazoru

drevnih Hrvata. Ivaneka ,\:krinjica, god. lli , br. 3, Ivaneki klub ko lekc ionara, ivanec, 2007, 16- 23. DOBRONI, Le Ua, Viteki redovi. Templari i ivanovci u Hrvatskoj. Biblioteka Analecta Croatica Christi-

ana, sv. XVIIl., Zagreb, Kranska sadanjost, 1984. DOBRONI, Lelja, Posjedi i sjedita templm'a, ivanovaca i sepulkralaca u Hrvatskoj. Rad JAZU, knjiga

406 , Razred za likovne umjetnosti , knjiga Xl., Zagreb, 1984. DOBRONI, Lelja, Templari i ivanovci u Hrvatskoj. Dom i svijet (Biblioteka Povjesnica), Zagreb, 2002. HRG, Metod, Ivanec prvi puta II povij esnom dokumentu od 22. lipnja 1396. god ine, Ivaneki kalendar

75, Varadin, 1975, 128-130. IZ SREDNJEGA U NOVI VIJEK. VA RADINSKI STA RI GRAD I PROJEKT BASTION. Katalog izlobe.

Gradski muzej Varadin, 2008. KRA, Marijan, Prilozi za povijest ivanca (do 1396. godine). [vaneki kalendar '94, Ivanec, 1994,35-44. KRA, Marijan, Ivanec. Prilozi povijesti Ivanca do 1940. godine. Zlatni ajngel , Varadin, 1996.

KUKULJEVI Sakcinski, Ivan, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitaJci sv. Ivana u Hrvatskoj. Rad JAZU, knjiga LXXXI, Razredi filo logiko-historiki i filosofiko-juridiki , knjiga XIV, Zagreb, 1886, 1-80. KUKULJEVI Sakcinski, Ivan, Priorat vranski sa vitezi templari i hospitalci sv. Ivana u Hrvatskoj. Rad

JAZU, knjiga LXXXIi, Razredi filologiko-hi storiki i filosofiko-juridiki , knjiga XV, Zagreb, 1886, 1-68. MATIJEVi-SOKOL, Mirjana, Najstarije povijesno svj edoanstvo o Ivancu. U: Zbornik 600 godina

Ivanca, Ivanec, 1997,23-27. MiRKOVI, Marija, Postupnost razvoj a mjesta Ivanec. U: Zbornik 600 godina Ivanca, Ivanec, 1997,

247-254. NOVAK, Mario, Sinia KRZNAR i Maja PASARI, Antropoloka analiza ljudskog osteolokog materi-

jala s nal azita Ivanec - Stari grad. Ivaneka krinjica, god. I, br. l , ivaneki klub kolekcionara, Ivanec, 27-38.

ABAN, Ladislav, Pogled u prolost ivanca. [vaneki kalendar '77, Ivanec, 1997, 143-158. ABAN, Ladislav, Povijest ivanekog grada (lT). Ivaneki kalendar '86, Ivanec, 1986,91-97. ABAN, Ladis lav, Povijest Starog grada Ivanca (III . dio). Ivaneki kalendar '94, Ivanec, i994, 45-52. IMEK, Marina, Tragovi najstarijeg naselj avanja na podruju Ivanca i okolice. U: Zbornik 600 godina

Ivanca, Ivanec , 1997, 9-22. TOMII, eljko, Panonski periplus. Arheoloka topografija kontinentalne Hrvatske. Sveu ili te u

Zagrebu - Hrvatski studiji i Institut za arheo logiju, Zagreb, 1999. 47

IMG_0001IMG_0002IMG_0003IMG_0004IMG_0005IMG_0006IMG_0007IMG_0008IMG_0009IMG_0010IMG_0011IMG_0012IMG_0013IMG_0014IMG_0015IMG_0017IMG_0018IMG_0019IMG_0020IMG_0021IMG_0022IMG_0023IMG_0024IMG_0025IMG_0026IMG_0027IMG_0028IMG_0029IMG_0030IMG_0031IMG_0032IMG_0033IMG_0034IMG_0035IMG_0036IMG_0037IMG_0038IMG_0039IMG_0040IMG_0041IMG_0042IMG_0043IMG_0044IMG_0045IMG_0046IMG_0047IMG_0048IMG_0049IMG_0050