KONTAKTIRAJTE NAS:Udruženje za prevenciju ovisnosti NARKO-NE

Josipa Vancaša 21/2, Sarajevo, Bosna i Hercegovina

Tel/Fax: +387 (0)33 223-285 e-mail: preventeen@preventeen. ba

www. narkone. org | www. preventeen. ba Facebook: Časopis Preventeen

2

IMPRESUMUrednički tim: Tarik Kovač, Dajana Mišković, Jasmila TalićRedakcija: Emira Beganović, Lejla Džinić, Jovana Đurić, Amra Fazlić, Adna Hindija, Ilhana Hindija, Melita Husagić, Lejla Ibrulj, Barbara Kustura, Ami-na Lulić, Amina Milunić, Mladenka Ostojić, Jasmina Pezo, Marijana Remić, Nermana Suša, Elmedina Tirić, Dragana Vučković Ilustracije: Milica Čajević (crtež), Emir Krajina (crtež), Amila Muratović (fotografije); arhiva UG NARKO-NE, last-copy internet, deviantart.com, piccsy.com, flickr.com Lektorica: Irena Ljevak Projektna koordinatorica: Andrea Mijatović Nositelji projekta: UG NARKO- NE ; HKO Kruh sv. AnteDizajn i DTP: Selma Fočo - TRIPTIH Design studio, SarajevoPREVENTIVNI MAGAZIN ZA MLADE / ISSN 1840-2461 / SEPTEMBAR/RUJAN 2014. / GODINA VIII. / BROJ 26.

SadržajO humoru sa profesorom ..............................................................3Smijeh kao lijek ............................................................................4Crna stvarnost kroz smijeh ...........................................................6FAQ ...............................................................................................7Život ne treba shvatati ozbiljno jer se niko iz njega nije živ izvukao ...............................................8„Znači, Bože!“ Crnjak ili pouka? ....................................................9Tragično ili ironično (u svakom slučaju pomalo komično) ...........10Nosio je tugu u srcu, a liječio smijehom ......................................13„Nije se više znalo ko je svinja, a ko čovjek“ ................................16Ponoćni krik... ............................................................................17Frida ili iznad ženskosti ..............................................................17Lomljavina ljuske neba ...............................................................18Potraga u bijegu .........................................................................18Duhovnost i duhovitost ..............................................................19Kako i čemu se smijemo? ...........................................................20Впечатления от Москвы ...........................................................21Pucaš li od smijeha? ...................................................................22Humor u crtanim filmovima ......................................................22Elem, ajfon šestica .....................................................................24Teorija, ambicija, energija i... praksa ..........................................25Moje prvo volontersko iskustvo u IKS-u ......................................26Edukacija Intercity volontera i volonterki ...................................27Najzanimljiviji trenuci sa IKS-a ..................................................27Igrom i novim medijima do novca - fundraising grupa projekta SBSS ...........................................................................................28

riječ uredništvaBez obzira je li riječ o razbijanju monotonije u bezbrojnim svakidašnjim situacijama, počevši od dosadnih časova u školi ili na poslu, ili o nezaobi-laznoj metodi muškog pristupa djevojkama ili pak o jednom od najvažnijih elemenata komunikacije s društvom, uvijek je prisutna jedna od čovjekovih najspecifičnijih osobina - humor!

U jednoj od najveselijih dosadašnjih tema broja vašeg omiljenog časopi-sa (možda jer je besplatan?), redakcija vam je spremila pregršt članaka i intervjua u kojima smo do „u bobu“ secirali humor i pristupili mu krajnje (ne)ozbiljno.

Da se čovjek zna ozbiljno našaliti i neozbiljno raditi ozbiljan posao, Lejla Ibrulj je potvrdila i dokazala kroz razgovor sa najistaknutijim stand-up komičarima koje su “ovi prostori” upamtili od vremena pećinskog crta-nja stripova do danas. O komentarima različitih generacija na jednog od najpopularnijih komičara sa YouTubea Ramiza Zmaja više ćete saznati u Nermaninom tekstu. Kako se elementi humora koriste u ljekovite svrhe i kako humorom čovjeku vratiti vjeru u život, kroz svoj tekst i u razgovoru sa svojom stručnom i nadasve posebnom sugovornicom, predočit će nam naša Barbara Kustura. Koji zakoni fizike vrijede u crtanim filmovima i kako glase, slikovito će nam objasniti Mladenka.

Osim istaknutih tekstova tu su još mnogi drugi koji će vam ispuniti vri-jeme između malih odmora i koji će vas provesti kroz jedan poseban do-življaj humora te vam predstaviti to čudo ljudske evolucije kroz nekoliko tačaka gledišta i na trenutak vas zaustaviti da razmislite o nečemu što stalno koristite, ali o tome gotovo nikako ne razmišljate.

Ovaj broj je jedan veliki ozbiljni vic! J

Rijec urednistva

3preventeen

inte

rvju

bro

ja

3preventeen

Sa profesorom doktorom Ismetom Dizdarevićem, vrlo pristupačnim i otvorenim naučnikom i prvim dok-torom psiholoških nauka u Bosni i Hercegovini i osnivačem Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulte-ta u Sarajevu te prvim redovnim profesorom na tom odsjeku, imao sam priliku razgovarati o humoru i toj temi prići kroz vizuru jednog od najpriznatijih regionalnih i svjetskih stručnjaka u oblasti psihologije.

Šta humor znači čovjeku i koliko je osmijeh značajan za duševno zdravlje čovjeka?

Postoji istraživanje i doktorat koji je pisala moja asistentica, a sada profesorica Kolenović-Đapo Jadranka. Na tezi „Ličnost i humor“ do-kazala je odnos između ličnosti i humora. Humor čine oni koji stva-raju humor i oni koji ga doživljavaju/konzurmiraju. Humor je jedna vrsta stvaralaštva.

Prema istraživanjima psihoanalitičara, Freuda i ostalih, humor je pogodna stvar da se seksualni nagon na jedan prihvatljiv način izrazi. Zato se ljudi, kad se nađu skupa, kada pričaju viceve, najčešće smiju vicevima iz oblasti seksualnoga života. Inače, humor je, izuz-memo li sve okolnosti, jako potreban.

Svi mi volimo da se neko obraća nama, posebno kad nam priča kroz neke lakše stvari. Humor je na neki način izraz mentalnog zdravlja. Da je bogdo više humora, ali zdravog humora!

Naravno, razumijevanje humora podrazumijeva određeni kulturni nivo. Npr. nije isti sarajevski i mostarski humor. Da bi razumio mo-starski humor, moraš provesti dugo vremena sa Mostarcima. Kada se govori o nama, govori se o Muji i Sulji i slično... Iako pri tome ima mnogo stereotipa, ima i zdravih odnosa.

Čemu se čovjek smijao za vrijeme socijalizma i socijalističkog režima, a čemu se smije danas?

U osnovi, u strukturama, taj takozvani način doživljavanja humora, u tradiciji je ostao isti. Razlika je u nivou slobode izražavanja u odno-su na politiku. Ranije je režim bio vrlo oštar.

Ako bi smišljao vic na račun političara, išao bi u zatvor. Ima nešto u humoru što je i od grčkih i od antičkih dana ostalo. Sada se mla-di ljudi smiju u skladu sa tehnologijom, smišljaju viceve vezane za kompjutere, vezane za sisteme. Kada vodi ljubav, vodi je preko žice.

O humoru sa profesoromJe li kritika stanja društva kroz humor i satiru efikasnija i dale-kosežnija od neke ozbiljne analize stanja u politici, obrazova-nju, ekonomiji i društvu?

Mislim da je mnogo jača kritika humorom. On ima jednu prednost - nikad nije očigledan! Uvijek ide u prenesenom značenju, ima svoju oštricu. Ako je dobar vic, ako je dobra anegdota, karikatura ili bilo što, ta oštrica je uvijek uperena prema nekome ili nečemu negativnom.

Sad su političari na udaru, sa svih strana, vidiš i sam da je u našoj zemlji to postalo bestseller. Ljudi su siti riječi, dosta im je govora i predavanja, ali humor je lagan i lako se pročita i doživi. Mlade ljude zamara debela knjiga, iako je ona vrijedna sama po sebi. Prirodnije je kroz humor savladati veliku količinu informacija zato što čovjek želi da se nasmije.

Koliko istine ima u stavu većine ljudi da naši, južnjački naro-di, imaju izraženiji i kreativniji pristup humoru i da su u tome kreativniji?

Ima jedna teza da su „južniji narodi“, među koje i mi spadamo, ne samo skloniji humoru nego muzici, pjesmi, igri i sl. mnogo više nego „sjeverni narodi“. Mada se to tumači geografskim položajem i kli-mom, tj. da „sjevernjaci“ nemaju povoljne podsticaje kao što imaju „južniji narodi“, nisam baš siguran da je to tačno. Smatram da je humor stvar kulturnih standarda koji vladaju. Skandinavci imaju

Tarik Kovač Građevinski fakultet, Sarajevo

4 preventeen

intervju broja

Smijeh kao lijekKada dobijete licencu za terapiju smijehom, imate pravo odlučiti se što želite osnovati: klub smi-jeha, udruženje ili nešto slično. Ja nisam osnovala ni jedno ni drugo nego sam se time počela baviti volonterski. Sve je počelo na fakultetu kada smo dobili zadatak istražiti kako se može pomoći onkološkim pacijentima. Naravno, odmah vam na um padnu kemoterapija, bolnice i

ostalo, a to je vrlo tmurno i deprimirajuće. Htjela sam pronaći ne-što zanimljivo, veselo, iako je to u takvim slučajevima zaista teško. Terapija smijehom mi je već otprije bila poznata. Kada sam se vratila u Bosnu, nakon seminara u Zagrebu, nisam znala da sam jedina li-cencirana terapeutkinja smijehom u našoj zemlji. Pitala sam se što dalje. Posjetila sam udruženje žena oboljelih od raka dojke, zamolila ih za nekoliko minuta pozornosti te im iznijela svoj prijedlog. Nisu bile pretjerano entuzijastične, no to je razumljivo s obzirom na njiho-vo stanje. Nakon prezentacije uslijedila je i prva službena terapija, a potom su sve reagirale jednako: zanimalo ih je kada se vidimo opet. Pola godine sam radila s njima jednom sedmično.

Ovo je priča Hajre Kadić. Ona je defektologinja - somatoped po zanimanju - i prva licencirana terapeutkinja smijehom u BiH.

svoj humor. Bio sam u Švedskoj i, normalno, vidio sam da se i ti ljudi smiju, ali na svoj način. To znači da u humoru nema nekog okvira.

Postoje li zdravi i nezdravi humor i kako biste ga Vi definirali?

Znate koji je nezdravi humor? Humor koji vrijeđa drugoga. Jedan nacionalista, jedan rasista..., uživa kada se nešto negativno događa crncima ili mulatima... Smišlja viceve kako oni stradaju ili se smije njihovoj nevolji. Neko, nažalost, uživa u tome. Ipak, zdrav humor je onaj koji podrazumijeva i onoga ko se šali i na svoj račun.

Humor ima i gradaciju. Postoji složeni humor, ali i onaj jednostavni koji svi razumiju. Taj složeni, misaoni humor, najčešće se javlja kod intelektualaca i stvaralaca koji, kad nešto kažu, to zvuči duhovito. Duhovitost i humor su prisne kategorije. U njemu su odnosi dani apstraktno. Ljudi lakše razumiju konkretne relacije koje su date kroz realne situacije. Imate ljudi koji su vrlo duhoviti, što je njihova preo-kupacija. Također, i shvatanje humora dosta govori o čovjeku.

Čemu se Vi danas najviše smijete?

Nemam pravila. Upravo humor koji je prožet dubokom misaonošću i koji mi govori nešto šire jest onaj koji me najčešće nasmijava. Narav-no, i obične, sitne ljudske svakodnevne situacije me također nasmi-javaju, kao i svakog čovjeka. Ipak, i problemi mogu dobiti duhovitu dimenziju! Treba imati snage pa se i tome nasmijati, toj svojoj vlasti-toj teškoći. Nekad je dobro ismijavati i stanje kao što je smrt. Ja više nemam straha od toga. Poput onog vica kad je Azrail došao po dušu nekog čovjeka, a on pobjegao u obdanište. Azrail ode za njim i govori mu da moraju poći. Kaže njemu čovjek: „Ja sad rucam, rucam!“, a Azrail će njemu: „Samo ti rucaj, rucaj pa idemo pa-pa!“

Siguran sam da ste kao profesor u svojoj karijeri imali pregršt anegdota. Možete li se sjetiti neke koja Vam i dandanas ostaje duboko urezana u sjećanje?

Sad ću vam reći jedan detalj koji je vezan za mene i moju karijeru. Na vratima mog kabineta je dugo godina pisalo nešto što nije uo-bičajeno za profesora. Pisalo je: „Prima studente svaki dan u svako vrijeme“, a studenti su meni dopisali ispod toga: „Non-Stop - Drag-stor“. z

Barbara Kustura Ekonomski fakultet, Zenica

Hajra Kadić, terapeutkinja smijehom

5preventeen

stru

cni k

utak

Vidjela sam Vaš intervju na internetu u kojem ste spominjali suradnju s bolnicom. Jeste li postigli ikakve dogovore?

Pokušavala sam, no bilo je to u vrijeme isteka mandata sada već bivšeg direktora. Nakon toga osobno nisam našla vremena jer imam stalni posao. Ipak, namjeravam opet otići razgovarati s direktorom. Nikad se ne zna…

Mislite li da terapije smijehom mogu pomoći u borbi protiv ovi-snosti?

Dokazano je da kada netko uđe u svijet ovisnosti s vremenom posta-je još labilniji te jednu ovisnost mijenja drugom. Logično je i da ova-kve grupe mogu popraviti njihovo stanje. Znamo da su ovisnici često „isječeni“ iz svojih obitelji, izbačeni iz društva, a ovakav tip terapije pri kojem ljudi komuniciraju i pogledima značajno bi pomogao sva-kom ovisniku. Svakako bih voljela više istražiti ovo polje.

Može li terapija smijehom pomoći u prevenciji ovisnosti?

Da, sigurno. Svaka grupa samopomoći je dobra. Umjesto da ljudi uzmu alkohol, doći će i smijati se. Definitivno smatram da je ovo korisno.

Koliko terapeuta smijehom ima u BiH sada?

Prošle godine organizirala sam seminar koji je držala moja profesori-ca iz Zagreba i 15 novih terapeuta dobilo je certifikat. Sada njih treba pustiti da se pojave na tržištu i počnu sa radom. Njima će biti lakše jer sam ja probijala led. Nailazila sam na svakakve komentare, ali svi su nakon terapija bili oduševljeni. Uostalom, ove godine namjerava-mo opet organizirati seminar i nadamo se većem odazivu. z

Defektolog somatoped - Rad defektologa - somatopeda obuhvata prevenciju, detekciju, dijagnostiku i tretman kod djece sa smetnjama u razvoju motorike i deficitima u oblasti komunikacije.

Licenca - Licencija ili licenca je pravo iskorištavanja pred-meta licencije tijekom određenog vremena. Do licencije do-lazi ako nositelj prava odluči ugovorom o licenciji u cijelosti ili djelomično prenijeti pravo upotrebe predmeta licence na drugog vlasnika. Predmet ugovora o licenciji mogu biti: modeli, izumi, ideje, patenti, uzorci, znanje, robne marke i zaštitni znakovi.

Certifikat - (lat. certificatum) znači općenito potvrdu, svje-dodžbu. Certifikat kao međunarodni trgovački izraz pred-stavlja pismenu ispravu u kojoj se kao sigurno označuje i kojom se posvjedočuje istinito stanje ili istinita okolnost o nekoj stvari ili robi.

Photo by: Amila M

uratović

Zašto do sada u BiH nije bilo terapija ove vrste iako već dulje vrijeme postoje u Europi?

Smatram da je razlog nezainteresiranost ljudi i možda „strah od ne-poznatog“. Ipak, terapija nije zahtjevna i njome se može baviti bilo ko. Nisu potrebna neka specifična predznanja. Doduše, ja sam na fakultetu imala nekoliko predmeta koji su mi pomogli. Potrebna je volja i u dva dana naprednog treninga osoba može steći potrebna znanja i dobiti certifikat.

S obzirom da ste spominjali rad sa ženama oboljelim od karci-noma, zanima nas dolaze li na Vaše terapije i muškarci?

Muškarci su malo skeptičniji od žena. Možda im je i sama ideja tera-pije smijehom smiješna. No, nekoliko puta organizirali smo i terapije miješanog karaktera koje su bile jednako, ako ne i više uspješne. Odr-žali smo takve seanse za Valentinovo. Muškarci su često pod stresom, baš kao i mi žene, no oni ga često potiskuju. Kada se oni krenu smija-ti, teško ih je zaustaviti, a baš u tome se vidi ta razlika.

Kakve su reakcije ljudi koji nazoče terapijama?

Ljudi koji su bili na terapiji smijeha reakcije izražavaju riječima: „Su-per mi je bilo! Kada se vidimo opet? Heeej, uživali smo, jedva čekamo sljedeći tjedan!“ Iako su često skeptični prije seanse, nakon 45 minu-ta svi imaju pitanja o sljedećem terminu. Nije važno kojim se poslom bave, koliko godina imaju, svi uživaju u druženju ove vrste. Znamo i sami da živimo u vremenu u kojem smo okruženi stresom, on je naša svakodnevnica, a nešto poput terapije smijehom ljudima dođe kao pravi okidač. Vjerujte mi – smijeh je ozbiljna stvar!

6 preventeen

strucni kutak

„Moj način zbijanja šale je da kažem istinu. To je naj-smješnija šala na svijetu.“ George Bernard Shaw

Humor je oblik zabave i vid ljudske komunikacije čija bi svrha trebala biti nasmijava-nje i usrećivanje ljudi.. No, je li svaka vrsta humora zabavna i koliko promišljeno shvaćamo i prihvaćamo hu-mor? Jesu li mračni i bolesni

vicevi za svaku priliku? Jesu li uvijek smiješni ili su odvratni?Nekad je dobro nasmijati se i nekim lošim i ozbiljnim stvari-ma, recimo, kroz crni humor.

Šta je zapravo crni humor?

To je isto što i humor samo što je „bolestan“, rekla mi je prija-teljica dok sam s njom razgovarala na ovu temu. Njegova te-matika temelji se na ozbiljnim i jezivim temama te ismijava: smrt, bolesti, deformiranosti i osobe sa invaliditetom. Zbog njega će se mnogima pojaviti osjećaj zgražavanja i gađenja te će osuđivati one koji zbijaju šale na ovakav način. Ova vrsta humora je i polemična jer se dovodi u pitanje dopu-štenosti smijanja određenim pojavama. To se osobito odnosi na vjerske, seksualne i tragične događaje. Naravno, prag to-lerancije i razumijevanja ovakvog humora varira od osobe do osobe. Ono što je nekome smiješno, drugome nije, i obratno. Iako se svakodnevno suočavamo s društvenim normama koje osuđuju ponašanje i verbalizaciju na račun navedenih tema, srećemo i one koji tvrde da je, koliko god on mračan, „uvrnut“, „morbidan“ ili čak „bolestan“ bio, zaista smiješan i urnebesan. Na jedan način predstavlja borbu protiv straha od smrti i ostalih teških stanja s kojima se ljudi suočavaju u životu. Ne mora nužno značiti da je takav humor vrijeđanje osoba koje je pogodila teška bolest, koji su ostali bez nekog od ekstremiteta ili im je netko blizak preminuo. Takvim hu-morom čovjek se „bori“ s problemima, nalazi tračak nade kada se dodađaji odvijaju loše kako bi na kraju smogao sna-ge da, unatoč svim teškoćama, nastavi dalje.Podvrsta crnog humora je i tzv. galgenhumor (njem. „humor s vješala“) koji također ismijava ugrožavajuće, nelagodne te ozbiljne događaje i situacije.

Crna stvarnost kroz smijeh

Marijana Remić Srednja strukovna škola Fojnica - Kise-ljak, Hotelijerstvo i turizam

Galgenhumor

Sličan je crnom humoru, ali ipak postoji razlika. Karakteri-stičan je za osobe koje su same prošle kroz određeno trau-matično iskustvo i neku vrstu patnje. Primjerice, postoji priča koja bi se mogla nazvati pravim primjerom galgenhumora: Čovjek osuđen na smrt prilazi električnom stolcu. Okreće se zatvorskom službeniku i pita ga: Ma jeste li Vi uvjereni da je ova stvar sigurna?Čuveni psiholog Sigmund Freud tvrdio je da osobama koje ne proživljavaju traumatično iskustvo šala donosi kratkoroč-no olakšanje jer ih na tren lišava tereta empatije. U slučaju galgenhumora šali se osoba koja je u lošijoj poziciji nego mi sami te, uspostavljajući trenutnu dominaciju nad nama, do-vodi empatiju u sekundarni plan. Thomas Kuhlman (1988) navodi kako galgenhumor nudi put očuvanju mentalnog zdravlja u teškoj situaciji. Teme cr-nog humora su negativne strane ljudske egzistencije te se baš zbog toga nazivaju i „teškim temama“. Ipak, ismijava-njem njihove težine rušimo moralnu barijeru koja nas drži vezane, a time odmah onemogućujemo i produbljivanje ko-munikacije, čineći dijalog konstruktivnijim. Uostalom, trebala bi ipak postojati neka granica nakon koje humor nije humorističan, a postavljanje takve granice ovisi o subjektivnim stavovima pojedinca. Svaka vrsta humora može, ali i ne mora, biti zabavna, ovisno o tome koliko promišljen stav imamo o tome te kakve smo gra-nice postavili sami sebi. Za svaku vrstu humora postoji vrijeme i mjesto, a sami biramo želimo li ga ili ne gledati/slušati. z

7preventeen

FAQOvim FaQ-om dajemo odgovore na mnoga pitanja koja se odnose na humor, zabavu i načine njihovog iskazivanja

HUMOR je oblik zabave i vid ljudske komunikacije sa svrhom da nasmi-je ljude i učini ih sretnima. Porijeklo riječi humor dolazi od humoralnog liječenja starih Grka koji su tvrdili da mješavina tekućina (humora) kon-trolira ljudsko zdravlje i osjećaje.

SMIJEH je nevoljna reakcija na određene vanjske ili unutarnje podražaje. Smijeh mogu pobuditi aktivnosti poput škakljanja, humorističnih priča ili misli. Najčešće se smatra vizualnom ekspresijom mnogih pozitivnih emocionalnih stanja poput radosti, veselja, sreće, olakšanja itd. U nekim pak prilikama može biti uzrokovan suprotnim emocionalnim stanjima poput sramote, isprike ili zbunjenosti (“nervozni smijeh”) ili udvornog smijeha. Faktori poput dobi, spola, obrazovanja, jezika i kulture determi-nantni su za to hoće li se neka osoba smijati u određenoj situaciji.

ŠALA ILI VIC je oblik humora (kratka priča) koji najčešće nasmijava ljude duhovitim obratom ili neočekivanim smiješnim raspletom.

ANEGDOTA (od starogrčkog anékdoton - „nije objavljeno“) u svakodnev-nom jeziku odnosi se na priču (uglavnom usmenu) koja opisuje čudan, neobičan ili smiješan događaj. Također, anegdota je vrsta književnosti koja se temelji na izvanrednom događaju, obično iz života neke osobe.

PARODIJA je djelo osmišljeno da izruguje, komentira ili ismijava origi-nalno djelo, temu djela, autora ili neki drugi cilj, humorističnom ili ironič-nom imitacijom. Parodiju pronalazimo u umjetnosti ili kulturi, uključuju-ći književnost, muziku i kinematografiju.

IRONIJA je jezični izraz i figura u kojoj je pravo značenje riječi ili prikrive-no ili suprotno doslovnom značenju izraza upotrijebljenih riječi. Ironija je forma crnog humora.

SARKAZAM je zlobna, ljuta, zajedljiva, oštra i gorka poruga (“koja grize u meso”); pojačana ironija, obično zasnovana na paradoksu. Polazište joj je negativan stav prema onome kome je upućena.

HORMON SREĆE I ZADOVOLJSTVA ili serotonin luči nadbubrežna žlijezda i prethodi adrenalinu. Kada ih imate dovoljno, nema razloga da se ne osjećate sjajno. Ako ih je, pak, premalo, organizam šalje negativne signale, poput bezvoljnosti, nesanice, čestih glavobolja... z

GELOTOLOGIJA je proučavanje humora i smijeha te njihovih psiholoških i fizioloških učinaka na ljudsko tijelo.

DUHOVITOST je osobina ličnosti koja u psihološkom smislu označava osobu čiji su mentalni procesi živahni, tako da nas ona često iznenađuje svojim originalnim načinom na koji dovodi pojmove u međusobnu vezu. Duhovita osoba je kreativna, ali rezultat njezinog stvaralaštva nisu prak-tične stvari već su nova značenja.

KOMEDIJA je vrsta drame, odlikuje se veselim sadržajem, crta smiješne strane ljudskog života i ljudi, ismijava njihove nedostatke i mane.

8 preventeen

(IN)PUT Humor je vrsta odmora, najbolji način da se nosimo s vlastitim i problemima cijelog svijeta. Koristimo ga kada želimo govoriti o temama koje nas muče i o kojima rijetko govorimo. Dakle, humor je vrsta komunikacije koja o našoj ličnosti može reći mnogo. Po-stoji mnogo razloga zbog kojih posežemo za humorom kao npr. da bismo prikrili uznemirenost ili nelagodu, stekli popularnost, pokazali zanimanje za druge ljude i sl.

Smisao za humor može biti naslijeđen, međutim u mnogo više slučajeva prihvaćamo ga kao naviku tokom odrastanja kroz ko-munikaciju sa porodicom, zatim prijateljima, školskim drugovima i radnim kolegama. Članovi porodice prvi nas nasmijavaju i zadirkuju. Kako odrastamo, razvijamo vlastiti osjećaj za humor. Sve u zavisnosti s kim se družimo i provodimo vrijeme. Humor je instinktivan. Ako se družimo s ljudima koji se vole šaliti, i mi ćemo s njima, nesvjesno, razviti osjećaj za humor te ćemo se šaliti za-jedno. Međutim, ako vrijeme provodimo sa ozbiljnim ljudima, i mi ćemo se formirati u ozbiljnu osobu koja se malo šali.

Nerijetko, svjesno ili nesvjesno, humor koristimo kako bismo otkri-li svoje prave osjećaje. A u mnogim situacijama koristimo ga i kao obrambeni mehanizam, šaleći se na vlastiti račun, kako to drugi ne bi učinili.

Iako nas humor neće lišiti problema niti životnog stresa, pomoći će nam da se s njima lakše nosimo. Prema vjerovanju Sigmunda Freuda, austrijskog neurologa i utemeljitelja psihoanalize, koji je dugo vremena izučavao humor, ljudi ga koriste kako bi se lakše nosili sa stvarima koje su im neugodne i koje im stvaraju neprilike. Međutim, humor nekih ljudi je često protkan ironijom, cinizmom i podsmijehom.

Amina Lulić, Fakultet zdravstvenih studija, Sarajevo

Elmedina Tirić Mašinski fakultet, Sarajevo

život ne treba shvatati ozbiljno jer se niko iz njega nije živ izvukao

Na pitanje šta je humor i čemu služi, profesorica psihologije u srednjoj školi u Varešu Majida Memišević rekla je:

Humor se u psihologiji koristi i u preventivne i u terapijske svrhe. Re-cimo, jedan od načina kontrole negativnih i loših emocija po zdravlje jest pronalaženja humora u emocionalno nabijenim situacijama (preventivno, npr. u situaciji kad padneš na ledu, umjesto stida koji osjećaš zbog toga možeš pronaći elemente smiješnog i od toga na-praviti situaciju koja će izazvati smijeh i kod drugih ljudi). Smijeh kao posljedica humora je jedan vid emocionalnog pražnjenja (jednako učinkovit kao i suze, samo je društveno prihvatljiviji). Humor na tuđi račun može biti vid odbrambenog mehanizma projekcije, gdje se sa vlastitim nedostacima suočavamo tako što se smijemo tim istim ne-dostacima kod drugih ljudi (terapijska funkcija humora). U svakom slučaju, humor je koristan za zdravlje.

Psiholozi Rod A. Martin i Patricia Doris, profesori sa Univerziteta u Zapadnom Ontariju, 2003. godine odredili su četiri osnovna stila humora i utvrdili kakav je tip ličnost sklon kojem stilu:

Humor radi povezivanja

Ovaj stil namijenjen je stvaranju osjećaja zajedništva između ljudi. Takav humor je uvijek blag i dobronamjeran, a cilj mu je ublaža-vanje napetosti i jačanje povezanosti prilikom komunikacije. Ljudi koji se služe ovim humorom važe za dobroćudne, vedre i srdačne te su poželjni u društvu.

Photo by: Amila M

uratović

9preventeen

(IN)P

UT

Ismijavanje tuđih nedostataka

Postoje ljudi koji su skloni agresivnom humoru. Stručnjaci za psi-hologiju humora kažu da se agresivan humor ne treba povezivati sa duhovitošću i vedrim raspoloženjem. Ljudi koji su spremni ismi-javati druge samo zbog vlastitog uzdizanja skloni su agresivnom humoru. Takav oblik humora nije urođen i razvijamo ga tokom odrastanja. Koriste ga ljudi puni predrasuda zbog kojih su nezado-voljni i zbog kojih ne uspijevaju ostvariti komunikaciju s drugima.

Humor za vedriji dan

Za ljubitelje ovog humora karakteristično je da njihove šale ne mo-raju nikome drugom biti smiješne. Ako ih neko optuži da svojim riječima nekoga vrijeđaju, pravdat će se kako se samo šale.

Humor na vlastiti račun

Dok se neki svojim šalama obrušavaju na druge kako bi sebe uzdi-gli, postoje i ljudi koji se šale na svoj račun. Pobornici ovog stila hu-mora svjesni su nekog svog nedostatka i služe se humorom kako bi ublažili kritike drugih ljudi na njihov račun. Cilj takvog humora jest pokušaj zbližavanja s drugima i priključivanje grupi, bar u ne-ravnopravnom položaju. U svakom društvu ima ljubitelja smijanja na tuđi račun, a takav pojedinac im dođe kao naručen. Ne izaziva im osjećaj krivice jer im se sam ponudio i ne buni se, ali rijetko biva potpuno prihvaćen i ne važi za posebno simpatičnu osobu.

U razgovoru sa 19-godišnjim Amarom Hršumovićem saznali smo kako mladi ljudi doživljavaju humor.

Humor za mene predstavlja svaki vid šale koji pozitivno utiče na moju ličnost, odnosno svaka stvar koja potiče moju emociju rado-sti. Humor zapravo ne moraju nužno biti vicevi ili slične šaljive priče, humor je kada čujem neku glupost kojoj se u svako doba mogu na-smijati, a bezbroj je takvih. U konačnici, humor za mene predstavlja sastavni dio života jer bez njega ništa ne bi bilo isto.

Kako humor utiče na tvoje raspoloženje?

Humor kao humor, sigurno moraš biti poremećena ličnost da bi hu-mor na tebe uticao negativno ili depresivno. On u meni uvijek izaziva pozitivne misli. Svako će priznati, bio to crni humor ili obični, uvijek nas oraspoloži i da nam dozu „pozitive“ koja olakšava ovu sumornu bosansku svakodnevnicu.

Šta misliš koje su pozitivne i negativne strane humora?

Humor gotovo da i nema negativnih strana. On podiže naš duh, oraspoložava nas, a samim tim se bolje osjećamo. Jedna od pozitiv-nih strana humora je da nekada zna biti osnova prijateljstva, odno-sno da nam ljudi koji imaju smisla za humor prirastu srcu. Humor može biti antidepresiv, što je još jedna pozitivna karakteristika. Sve u svemu, humor je sam za sebe „pozitiva“. z

„Znači, Bože!“Crnjak ili pouka?

Izjava „Znači, Bože!“ mnogima zvuči poznato. Mnogi ne kriju oduševljenje prema Ramizu Zmaju, čovjeku koji anegdote iz života prenosi putem YouTubea i izaziva različite reakcije u lju-dima. Neki ga čak nazivaju „ko-mičarom novog doba“, rado ga slušaju, bez obzira na dob i spol.

Shvaćanja su različita, sve u skladu sa godinama i razmišlja-njima.

S obzirom da se mnogo govori o njemu, porazgovarala sa ljudima da bih vam prenijela shvaćanja pojave Zmaja.

Muhamed Kecanović (75) je penzioner koji kaže kako je bitno da ljudi shvate komičare.

Melisa Kecanović (15) smatra kako nema lošeg tumačenja, bitna je samo zabava. Spomenula je kako ona sa svojim prijateljima često prepričava sve snimke sa YouTubea samo kako bi se smijali do suza.

Nermana Suša MSŠ Hazim Šabanović, Visoko

10 preventeen

(IN)PUT

Je li vas ikada zanimalo što se nalazi iza scene, iza zastora na pozornici, odakle ideja za pisa-nje knjige ili nekog scenarija? Mene je zanimao svijet stand-up komedije, a kroz to iskustvo proveli su me bh. stand-up ko-mičari ili možda bh. sit-down komičar.

Miranda Lončar (Mostar), Marko Puljiz (Sarajevo), Omer Hodžić (Mostar), Jasmin Dže-

miđić (Sarajevo) i Filip Andronik (Sarajevo) osobe su koje „hara-ju“ bh. stand-up scenom, a i šire. Razgovarala sam s njima o po-čecima i idejama... Zanimalo me je li se tokom vremena stand-up uvukao u sve pore njihova života.

Odakle želja za bavljenjem stand-upom i kada je sve počelo?

Marko: Uvijek sam volio biti u centru pažnje, a svi su govorili da imam glumačkog talenta. Otkad sam na TV-u vidio prvi stand-up nastup, znao sam da se želim time baviti.

Omer: Stand-up komedijom sam se počeo baviti prije godinu i pol. Neki ljudi, i moje današnje kolege, organizirali su tada Open Mic. Inače, to je put kojim se postaje stand-up komičar. Prijavio sam se i pobijedio. Nakon toga pobijedio sam i na nekoliko sljedećih nastupa i u isto vrijeme postao ovisan o smijehu i aplauzu. I eto, od tada sam tu. Oduvijek sam znao da je bina pravo mjesto za mene.

Miranda: Prvi put sam izašla na pozornicu u novembru 2007., ali to je bilo tek testiranje terena. Stand-up komedijom se bavim od 2009., svojim odabirom.

Odakle proizlaze vaše ideje?

Miranda: Iz trauma, gorkih iskustava, a pomalo i iz medija, foruma, interakcije s drugim ljudima. Uglavnom, u mom slučaju, humor je način suočavanja sa životnim smetnjama.

Lejla Ibrulj Prirodno-matematički fakultet, Sarajevo

Tragično ili ironično(u svakom slučaju pomalo komično)

Na to je Muhamed rekao: Toga sam se i bojao, dijete! Pogrešno tumačenje. Komičari kroz šale pričaju o problematici jedne stvari, jedne države, jednog naroda... U njihovim vicevima vidimo pouku.

Pojava Ramiza Zmaja i njegovih izjava potakla je mnoge ljude na razmišljanje. Neki su bili uvrijeđeni pojedinim rečenicama, a neki su osjećali ponos jer je Zmaj ipak dio naše države.

On zmajevski prikazuje tipični život našeg naroda, onako kao Mujo, Suljo i Fata. Drugi ostaju bez riječi. Smijemo se, a nama se drugi smi-ju. On nas poučava. Treba ga malo bolje slušati i tumačiti jer je to humor koji samo naš narod razumije, rekla je Ajla Lemeš (17).

Nikola Pekić (18) je spomenuo kako mu crni humor Ramiza Zma-ja često bude motivacija: Shvatio sam da je bolje imati problema u govoru, kao što ih ja imam zbog izraženog mucanja, bolje te ljudi prihvate, nego tečno govoriti, a „gluposti valjati“.

Nedžmina Smajić (18) smatra da je istinska vještina zabavno pri-čati pred mnoštvom ljudi.

Prilikom istraživanja šta mladi najviše žele čuti o Zmaju, doznajem da je to njegov privatni život.

Ma ja bih njega samo pitao o iskustvima iz kamiona, kaže Faris Ba-ković (19).

Razgovarajući sa Zmajem doznajem da isključivo zbog radoznalih lju-di koji ne poznaju granice više ne daje izjave jer mu se „obijaju o glavu“.

Kako kaže, on je samo običan čovjek sa svojim smislom za humor i prenošenjem istine i pouke. Na drugima je da to shvate, prihvate ili ne, ili se barem nasmiju. Iz privatnih razloga, ništa o „bosanskom komičaru“ ne možete naći na društvenim mrežama. Ovaj čovjek do-stupan je samo u autobusu i na videoklipovima.

Topalović Azema (47) tvrdi da je bolje što manje znati o drugom čovje-ku. Neko bi to znanje mogao loše primijeniti. Zar bi nam bilo zanimljivo pratiti čovjeka o kojemu znamo sve? Ako znamo sve, zašto ga pratimo?

Sve nam je rečeno kroz klipove. Komičari i reperi su najiskreniji. Ni-smo ni svjesni da o tim ljudima znamo više nego što mislimo. z

11preventeen

Filip: Mene zabavljaju međuljudski odnosi u BiH. Zašto mi Bosanci, kada vidimo prazno sjedište u tramvaju, pitamo je li slobodno? J Biram da moj pristup bude situacija u kojoj se mogu zamisliti.

Omer: Ja živim u BiH. Ova država je sama po sebi smiješna. Svaki put kada čitam novine i portale dobijem barem nekoliko ideja. Ipak, važno je primijetiti i sve druge stvari oko sebe. Meni je stvaranje stand-up materijala poprilična opsesija. Ljudima je ponekad teško razgovarati sa mnom budući da uvijek okrećem njihove rečenice pokušavajući od svega napraviti nešto smiješno, čak i u krajnje oz-biljnim situacijama. Obožavam ozbiljne stvari načiniti neozbiljnim, i one neozbiljne ozbiljnim. Sve što vidim i čujem je ideja za stand-up materijal. Trik je u pakiranju svega toga u formu koja će biti smiješna većini ljudi.

Marko: Ideje su svuda oko nas. Problemi u komunikaciji, apsurdi vrijednosti, konflikti, ljudski ego... Osobno volim posmatrati ljude i imitirati kako pričaju, kako se ponašaju... Obraćam pažnju na govor tijela... Ideje dolaze spontano. Zato svi mi komičari nosimo sa sobom diktafon ili mobitele ili tekice i zapisujemo ideje, crtice i skice koje se kasnije pretvaraju u živi materijal.

Jasmine, osim životnih situacija, ti ideje pronalaziš još negdje...

Jasmin: Situacija u kojoj se nalazim tjera me da se borim. Gledam da budem što „pozitivniji“ i natjeram ljude da ne vide kolica, odno-

sno da vide kako to nije bauk. Ne volim slušati: „Nemoj se šaliti na taj račun!“, jer baš hoću. Meni je dobro. JKoliko vremena vam treba da se pripremite za nastup?

Marko: Dugo! Za novih deset minuta materijala treba mi mjesec do dva, najmanje. Kao i u svakom poslu, rad je ključan faktor. Onda kad misliš da imaš „gotov“ materijal, shvatiš da materijal tek nastaje prvim izvođenjem, a tek nakon pola godine - godinu imaš fino „is-poliran“ set koji prolazi uspješno.

Omer: Pripremanje samog nastupa je poprilično kompleksna stvar. Možeš napisati sate i sate materijala, ali sve dok to ne isprobaš pred publikom ne znaš je li smiješno ili ne. Svaku šalu treba isprobati na više nastupa, pred što različitijom publikom kako bi bio siguran da je ona stvarno kvalitetna.

Meni je bila potrebno godina i pol dana i blizu 150 nastupa kako bih kreirao nekih trideset - trideset i pet minuta Best Off materijala za koji sam siguran da uvijek prolazi.

Filip: Stalno imaš otvorene oči, i stalno slušaš. Nikada ne znaš hoće li se ili ne baš danas dogoditi nešto interesantno iz čega će proizaći desetak minuta šale, ali ćeš imati neku fantastičnu ideju. Ja ne mogu sjediti i smišljati šale. Volim bilježiti stvari koje se dogode pa onda uobličiti taj materijal.

(IN)P

UT

12 preventeen

(IN)PUT

Na kakve reakcije publike nailazite?

Omer: Užasne, gdje god dođem ljudi mi se smiju. J

Filip: Imaš publiku koja je načitana i kad im kažeš neku foru koja je bazirana ne nekoj pop-referenci, kad prepoznaju neku pjesmu il’ slično, oni super reaguju. Međutim, imaš i publiku koja nije toliko „obrazovana“ ili „društveno angažovana“ pa neće shvatiti tu šalu. Moraš biti dobar žongler sa svim tim šalama da ih upakuješ onako kako bi publika razumjela.

Jasmin: Prvi put kad sam nastupao mislio sam biti će belaja, ali nije. J Ljudi super reaguju i drago mi je da su prihvatili moje šale.

Marko: Reakcije su dosad bile vrlo pozitivne, čak i za naše Sarajlije koje su po pravilu skeptična i zahtjevna publika. Toga smo se najviše i bojali, tj. kako će nas naši primiti. Odaziv publike je dobar i uživanje je ovo raditi pred našom publikom. Stand-up scena se rodila u BiH vrlo brzo i prilično je kvalitetna s obzirom da smo najmlađi u regionu.

Je li vaš cijeli život stand-up ili mu je mjesto samo na sceni?

Marko: Da, mislim da mi je cijeli život stand-up! Kakvog me vidite na sceni, takav sam i u stvarnom životu. Nema glume. Isti sam i na stageu i izvan njega. To je ono što je raja i vidjela, tu moju iskrenost. Mnoge stvari o kojima govorim zaista su mi se i dogodile.

Miranda: Svoju izražajnost pretačem u estetsko-etičke kategorije. Često način na koji se izražavam i privatno vuče na stand-up kome-diju. Tako to radim jer volim realnost filtrirati kroz estetske forme. Stand-up komedija mi je u tom smislu jedna od omiljenih.

Jasmin: Jest! Mora se malo glumatati, ali generalno sam još uvijek isti, dok ne postanem popularan... Onda ću se uobraziti. JOmer: Mogu reći da se stand-up uvukao u sve pore mog života. Mi-slim da je zaista mala razlika između moje stvarne i scenske ličnosti.

Stand-up u BiH je počeo polako kružiti bo-sanskohercegovačkim gradovima i širiti mnogo pozitivne energije. Nije to posao kao svaki drugi, gdje imate šefa nad gla-vom, gdje morate paziti što govorite, kako se ponašate.. Ovo je više zanat koji se uči cijeli život, u školi, kući, u gradu, na selu, promatrajući druge, sebe i sl. Stand-up je pozitivna strana životnog iskustva ili, bolje rečeno, „ulične škole“. Ako želite znati kada i gdje će biti epicentar pozitivne energije, pratite facebook strani-cu „od uHa do uHa“.

Filipe, ti si jednom prilikom si rekao da nisi ista osoba na sceni i iza nje...

Filip: Kada stvari malo generaliziraš, ljudi prihvate da to nije šala samo o tebi, već se i oni pronađu. Onda stvoriš drugu ličnost koja bi uradila stvari koje se ti ne usuđuješ uraditi. Uglavnom, Filip Andro-nik glumi Filipa Andronika. Neki izmišljeni događaj koji pripišeš sebi čini šalu boljom.

Koliko je, prema vašem mišljenju, paradoks u stand-upu način za nasmijavanje publike, a koliko pokušaj da se ukaže na neki problem u društvu općenito?

Miranda: Nastojim imati fore koje reflektiraju moje nazore i even-tualno informiraju ekipu. Međutim, teško je to. Nije nemoguće, ali teško je. Možda 90% ljudi dođe na stand-up komediju jer žele laku zabavu; npr. neku imitaciju, karikaturicu... Čast izuzetcima.

Omer: U svakoj šali ima malo istine. Svaki problem koji na humo-rističan način obrađujemo je i dalje problem. Ipak, pretpostavljam da je lakše smijati se nego plakati. Svakako, sve zavisi od percepcije svake individue u publici. Jedan od mojih omiljenih paradoksa je taj što u Kur’anu piše da sve što jedan musliman treba raditi, radi na desnu stranu, ali samo su u Mostaru muslimani na lijevoj strani. J

Marko: Da, ovaj život je pun paradoksa. To je ono što i sam želim uraditi, razbiti predrasude u svojoj glavi i ukazati na gluposti kojih se tako čvrsto držimo kao da su najvažnije, iako nas bacaju u propast.

Filip: Ljudima možeš pričati o nekim situacijama u kojima ne bri-ljiramo. Stand-up nije pričanje viceva. Haj’mo smisliti neki pristup temi koja se odnosi na mnogo ljudi! Da, bit će smiješno, ali važno je motivirati ljude da se, osim što se smiju, kada izađu s nastupa pitaju: „A fakat, zašto se tako ponašamo?“ Stand-up komedija može uticati na ljude da počnu primjećivati i druge stvari.

Poznati stand-up komičar George Carlin kaže: „Očistili smo zrak, ali zagadili smo dušu. Razbili atom, ali ne i naše predrasude.“

Omer: Cijela ljudska vrsta je zarobljena u paradoksu vlastitog po-stojanja. Mi ljudi smo jedina vrsta na planeti Zemlji i vrlo vjerovatno u cijelom univerzumu koja je razvila mogućnost govora. Izmislili smo hiljade jezika kako bismo što bolje razumjeli jedni druge, a opet, po-trebne su nam puške da riješimo nesuglasice. Izgradili smo hiljade i hiljade kilometara mostova kako bismo premostili prepreke, ali ne-premostive su nam različite boje kože i drugačiji odabir „svemogućih imaginarnih prijatelja“. Ljudi smo, a prečesto se ponašamo kao živo-tinje. Nije li to najveći paradoks od svih?

Marko: Ne mogu se ne složiti sa ovim, ali i dalje mislim da nismo toliko loši i izgubljeni kao rasa, kao homo sapiensi, baš zahvaljujući ljudima koji drže balans osmijehom, pristupačnošću, jednostavno-šću, lijepim ponašanjem, iskrenošću... z

13preventeen

Cool

- tu

rA

Nakon smijeha se osjećamo opu-štenije i bolje, pogotovo ako je iskren. Zato i kažu da je smijeh najbolji lijek.

Koliko je smijeh ljekovit i bitan, pokazuje i film Patch Adams.

Možda je većina vas gledala film, čiji je režiser Tom Shadyac, s obzirom da je objavljen 1998. godine. Patch Adams je istinita priča o doktoru Adamsu kojeg glumi Robin Williams, doktor

kojem se nije sviđao odnos liječnika prema pacijentima. To je priča o čovjeku koji je imao izrazit smisao za humor i koji je želio nasmijavati i usrećivati ljude. Shvatio je da je to njegov san nakon što je i sam pro-veo dane u bolnici, liječeći se. Upisuje studij medicine kako bi ostvario svoj san. Tokom studiranja posjećivao je bolnicu i zabavljao bolesne, nasmijavao ih i liječio smijehom. Njegovim profesorima se nije sviđa-

Amina Milunić MSŠ Musa Ćazim Ćatić, Olovo

Nosio je tugu u srcu, a liječio smijehomlo njegovo ponašanje zbog kojeg je mogao biti izbačen sa fakulteta. Uskoro ostvaruje svoj najveći san. Zajedno sa svojim prijateljima i dje-vojkom otvara vlastitu bolnicu Institut Gesundheit. Liječio je pacijente besplatno, uživajući u onome što radi. Iako je bilo trenutaka kada je želio odustati, a znat ćete o kojim trenucima je riječ ako ste gledali ili ako pogledate film jer ne želim sve otkrivati, zahvaljujući prijateljima i pacijentima koji su ga zavoljeli, nije odustao od svoje zamisli te otvara veću bolnicu.

Prije nego što pogledate film, obavezno morate pročitati biografiju ovog čovjeka. Rođen je 28. maja 1945. u Washingtonu. Tokom studi-ranja postao je suicidalan i depresivan. Dok se liječio u bolnici stekao je prijatelje i shvatio da želi liječiti smijehom. Živio je da nasmije ljude i učini ih sretnima. Institut Gesundheit i danas postoji.

Možda zahvaljujući njemu danas imamo prave doktore klaunove koji rade ono što je radio i Patch, kao što je međunarodna organizacija RED NOSES Clowndoctors International sa sjedištem u Beču. CRVENI NOSEVI – Klaunovi doktori je udruga koja pruža psihosocijalnu podršku ljudi-ma koji su bolesni i pate, pomoću humora i životne radosti. z

Emir Krajina je petnaestogodišnjak koji svoje stavove voli izražavati kroz crteže. Ovo je nacrtao samo za Preventeen, a nadamo se da ćemo u budućnosti imati priliku vidjeti još Emirovih radova.

16 preventeen

Cool - turA

„Nije se više znalo ko je svinja, a ko čovjek“

stanovništvu donijeti dobro, a na kraju se sve opet relativno vraća na staro, gdje narod trpi patnju i teror. Sami likovi ovog djela imaju simbolična imena i funkcije koje predstavljaju kao što su npr.:

Svinja Napoleon: sam Staljin

Gospodin Jones (stari vlasnik farme): Nikolaj II

Svinja Squeeler: ruski časopis Pravda, koji je objavljivao propagande

Stari Major: Lenjin

Ovo su samo neka od imena i uloga koje su imale životinje u ovoj baj-ci, a tu su još mnogi drugi likovi koji predstavljaju istorijske ličnosti.

Iako se samo djelo odnosi na kritiku Staljinove vlasti i države, ono se može interpretirati i u različitim aspektima života i osobinama ljudi koji imaju slične funkcije. Na kraju, bajka je, a bajke nam omogućavaju da pustimo mašti na volju i da ih interpretiramo onako kako smo ih shvatili i željeli razumjeti.

Ono što me stvarno zanima jest kako bi naša vlast bila predstav-ljena u jednoj ovakvoj Životinjskoj farmi? Ko bi bio Napoleon, a ko Squeeler? z

Jovana Đurić, Psihologija, Fakultet za medije i komunikacije Beograd

Ko god ide na dvije noge, taj je neprijatelj.

Ko god ide na četiri noge, ili ima krila, taj je prijatelj.

Nijedna životinja ne smije nositi odjeću.

Nijedna životinja ne smije spavati u krevetu.

Nijedna životinja ne smije piti alkohol.

Nijedna životinja ne smije ubiti bilo koju drugu životi-nju.

Sve su životinje jednake.

Ono što je na kraju ostalo od sedam zapovijesti kojih su se trebale pridržavati sve životinje glasi:

Sve su životinje jednake, ali neke životinje su jednakije od drugih.

Erik Artur Bler, poznatiji pod pseudonimom Džordž Orvel, bio je engleski pisac čije je jedno od najpoznatijih dijela satirični roman-bajka Životinjska farma. Orvelovi romani su najčešće bili kritika društva ukompono-vani sa stvarnim događajima i ličnostima, a neka od njegovih djela bila su vezana i za njegov život i doživljaje. Svoju prvu kritiku vlasti i izražavanje neza-

dovoljstva opisao je u romanu Burmanski dani te u dvije autobio-grafske priče: Ubijanje slona i Vješanje.

Radnja se dešava na farmi u Engleskoj na kojoj životinje slušaju Starog Majora, svinju, kako im drži govor o boljim vremenima i staroj pjesmi Životinje Engleske koju niko generacijama nije pje-vao. Pjeva se o zlatnom dobu koje je pred životinjama, koje pred-stavlja i njihovu slobodu i prestanak iživljavanja ljudi nad njima, vremenu, kada će samo četveronošci gaziti zemljom Engleske. Vrlo lako možemo uočiti ideju čistokrvnosti i nezavisnosti od dru-gih koji nisu njihova vrsta, kao i ideju međusobne jednakosti (ideje komunističkog manifesta). Životinje su pod utiskom boljeg života bez stalne kontrole i nezavisnošću od ljudi te ubrzo dižu ustanak i preuzimaju vlast nad farmom. Sve je veoma idilično, funkcioni-šu bolje nego ikad jer su organizovani, ali malo-pomalo počinju upravljati svinje, jer su smatrane najpametnijim životinjama. Na glavnim vratima je ispisano sedam zapovijesti, kojih moraju da se pridržavaju sve životinje.

Kako vrijeme prolazi svinje sve više preuzimaju kontrolu nad osta-lim životinjama. Proizvodnje je sve manje, a samim tim i hrane. Svinje preko noći izmjenjuju zapovijesti da zvuče onako kako njima odgovara, a životinje se više i ne sjećaju kako su prvobitno glasile. Dolazi do potpunog kršenja svih postavljenih zakona, pa i onog koji se najviše poštovao, a to je da su svi ljudi neprijatelji.

Bajka-roman na simboličan način predstavlja Staljinovo preuzima-nje vlasti komunizmom, koji je predstavljen kao revolucija koja će

Iz tijela iskoračiš na bjelinu

Dok zveckaju perle kroz pomr-činu

Tražiš težište arhitekture veli-čanstvene

I uni-gender apsolutnost izvan žene

Koja rađa sebe kao Frida bez lica, na krevetu

Žudeći biti Majka biljci, oblaku, djetetu

Zvuk trbušnih plesačica čija koža kroz tunel sija

Varljiv je, jer od vlažnosti zbrke tuga klija

A plesačice ostavljaju za sobom put dukata

Za kojima posegneš, a čizme utapaju se u lokvu blata

I stružeš koljenima, tražeći izlaz klečeći

Šutnjom bježeći, tražeći riječi

Kojih nema, jer ne možeš izraziti radosti svjetlosti

Koja pomalja se kroz dolinu lubanja i kosti -

Oni ništa nisu: ni krik, ni strah. Samo prašina

Zlaćanih niti iznad kojih stoji Sudbina

Kroz pomrčinu na narukvici ti perle zveckaju

Trajanje i postojanje ti odaju

Dok kližeš na ledu, vrteći se

U izvanrednom i izvanrodnom skoku

Bivajući majka u Majci koja nikad nisi bila. z

17preventeen

Stojim pred ogledalom,

prašnjavi rubovi svjedoče o nje-govoj starosti.

Razbijeno je,

vidim hiljade malih odraza.

Ponoć dolazi.

Osjećam njeno prisustvo.

Njena tamna haljina dodiruje mi bose noge.

Drhtim jer znam da će

kao i uvijek, donijeti tamne uspomene.

One mirišu na neki neobičan i zloćudan miris,

na nešto što mami i privlači.

O da, mirišu na bol!

Nestala je svjetlost.

Nestali su bijeli golubovi

dok se ispod trepavica polako izvlače suze...

Vjetar huči.

Savija grane breze što raste...

Zvijezde ne trepere.

Neka čudna melankolija stoji kao stražar i čeka...

Krvavo čelo mi se nabire i poziva onu slabu hrabrost u pomoć.

Vidim njenu bijelu zastavu, lagano mi maše dok odlazi...

I noć je,

tamna, tamna i strašna,

skrila sve krike,

sve krike koji se nakupljaju godinama u ovoj napaćenoj duši...

A tamna kraljica samo stoji u uglu i smije se.

Njeni zubi sjaje kao nečista savjest.

„Tu sam!“, govori mi i prilazi s koferom.

Prosipa mi pred noge sjećanja, a ona lagano puze uz tijelo.

Gutaju me... Borim se...

Savladana sam!

Prvo šutim, stišćem zube, podnosim bol,

usne se otvaraju,

izlazi krik...

Ali tamna noć sve guta...

I niko me ne čuje... z

Ponoćni krik... Frida ili iznad ženskosti

17preventeen

Krea

tiva

Emira Beganović MSŠ Nordbat 2, Vareš

Jasmila Talić MA psihologije, Sarajevo

18 preventeen

Kreativa

Oči klize sa litice u bezdan

Sreće laži koje pretaču se u dan

Iz skarletnog bunila tame

Iz grla bruji ti glas, vraća se u eho galame:

„Gdje je svijet, ako sve je igrarija

Gdje je vesela arija

Iz ljuske neba koje se razbilo po sredini

Pršteći u pljusku i grmljavini

Koji blijede naše postojanje

Gdje je milo janje

Zalutalo u šumi krvoločnih vukova

Trčeći bezglavo, bez okova

Zapinjući na putu po dijelovima ljuske nebeske

Nema vas! Dajte mi sa pupoljaka kapljice rose

Umjesto suza; i noge bose

Umjesto ropstva i lažne sigurnosti

Dajte mi ogoljele kosti

Da ih glođem kao pas u samoći pustinjskoj

Da pod drvetom kao Sidarta tjeram nespokoj

Umjesto gozbe, zbrke i blještavila

Kako bih tajnu življenja otkrila

Ako se otkriti može.“

Eho galame krda životinja pomjera

Dok Nuhova lađa čeka i smjera

Odlazak iz kataklizme u novi početak

Svjetlosti koja probija se iz ljuski

Dalijevih potopljenika. z

On i njegov nemir. Vječito je putovao. Bio je kornjača. Ahasver. Ukleti Holanđanin. Njegova stopala nisu mogla podnijeti živo blato, i fotoaparate i automatizirajuće reklame, i sve što je isto, i sve što se ponavlja, i sve što hoće da stoji, i da proguta tvoje po-stojanje.

Voz je zahuktao, a kroz prozor su se nizale ljuljačke i talasaste kose i lepršave haljine, i jabuke koje zriju, i žito, i njive, i oznojeni sijači u potkošuljama, i rijeke, i ceste – i tamo na cestama, u autima, treštanje muzike i partijanje, ili pokoji dječiji nosić zalijepljen za prozorsko staklo u želji da spozna ono tamo.

Ovaj nemirni dandy sa nakrivljenim šeširom sve je gledao sa iro-nijom i zaleđenim smiješkom na usnama koje su zaboravile ljubi-ti. Umrli su voljeni, a sa njima je umrla i njegova vjera. Bježao je suludo od duhova u sebi i oko sebe. Nikad nije mogao stati. Ali, odjednom, njemu se učini: „Eno tamo Ana Karenjina, blijeda, u crnini, bacit će se pod voz.“

I voz je stao. Zahuktao i zapištao. Kondukter u plavoj košulji iz da-ljine izgledao je kao daleka zvijezda. Šine su se spajale u jedno: kao isprepleteni ljubavnici, u plastu sijena. Ahasver je skinuo šešir i naklonio se jednoj dami, koja bila je kao Afrodita ili Julija ili Marija, sam pojam ljubavi. Vjetar je zapuhao i njen crveni šal je odlepršao. Spustio se na šine. On je vratio šešir na glavu, a Afrodita je nestala. „Ovo je krv ljubavi prema Vronskom, rasuta po djeliću svijeta“, re-kao je on i obrisao suze nemira: „Ja više nikad neću biti isti u ovom svijetu, gdje je sve tako brzo, sve je misao, ništa više nije osjećanje. Oh, kad bi se ova krv razlila po planeti Zemlji, možda bih i ja izašao iz voza, sjeo na klupu i mirno posmatrao oblake.“ z

18 preventeen

LOMLJAVINA LjUSKE NEBa

Potraga u bijegu

Jasmila Talić MA psihologije, Sarajevo

19preventeen

Duho

vnos

t

19preventeen

Od prvih početaka društva po-stojao je humor. Iskazivao se i shvaćao različito, nerijetko dru-gačije nego danas. Ipak, tokom historije počeli su se pojavljivati i lažni moralisti koji su afirma-ciju humora i smijeha tumačili kao neobuzdanost i nepoštiva-nje autoriteta pa su to prozvali opasnim.

Svaka ideologija uvijek je zna-čila izravnu opasnost za smijeh.

Tome u prilog ide i činjenica da je svaki dvor imao svoju dvorsku ludu koja bi smiješnim dosjetkama izgovarala velike istine, a mno-ge od njih plaćala i životom.

Duhovnost i duhovitost ljudi često posmatraju kao dva pojma koja su nespojiva. Zašto je tako?

različitih aspekata. Jednostavno, kao i sve drugo u životu. Sve je individualno. Potvrdit će nam to i dečko koji je kao dječak išao na razna okupljanja sa časnim sestrama i fratrima. On je podijelio iskustvo sa mise.

Kad sam bio dječak stalno sam išao na vjerska okupljanja. Obično je to bilo povodom nekog slavlja. Bio sam čak redovan na misama, uz svog oca. Na jednu misu došao sam ponosan jer sam znao novi vic. Htio sam ga podijeliti sa drugarima. Nakon što sam ga ispričao smijali smo se. Odjednom je fratar počeo vikati na nas, kao da smo počinili veliki grijeh. Međutim, časna sestra prekinula ga je umilnim glasom i rekla: „Pusti, oni su samo djeca, trebaju se smijati i znati šta je smijeh. Neka se ismiju dok još nisu upoznali svijet problema odraslih.“

Potom je on ušutio. Mislim da je shvatio. Ja sam tada naučio da lju-di različito doživljavaju humor, bez obzira koliki vjernici bili. Sandi (17).

Jedan vjerski učenjak također je podijelio svoje shvaćanje humora.

Mi vjeroučitelji ljudi smo od krvi i mesa. Našalimo se i poštujemo šale ako nisu „neslane“ i ako su u granicama. Ipak, često volimo odvojiti vjeru od šale. Vjera nije šala. Vodimo se mišlju da, kada spominjemo Boga i vjeru, to bude ozbiljno i bez šala. Ipak, kada završimo govor o tim temama, volimo se i nasmijati, pričati anegdote, ali i poslušati ih.

Narod kaže da je smijeh lijek, ali navodi kako i u tom aspektu treba znati postaviti granice. Dakle, sve je individualno. Neko voli šalu, neko ne, ili voli, ali nije duhovit. Duhovitost u duhovnom aspektu nije grijeh niti za prijekor ako se iskazuje u okviru određenih gra-nica ili s mjerom. z

duhovnost i duhovitost

Nermana Suša MSŠ Hazim Šabanović, Visoko

Smijeh ljudi često doživljavaju kao nezrelo ponašanje koje izaziva nečije duhovito ponašanje. S druge strane postoji duhovnost uz koju se vezuju strogi, namršteni i ozbiljni ljudi koji ili nisu duhoviti ili tu duhovitost ne iskazuju javno. Također, katkada vjerski učenja-ci ne opravdavaju smijeh.

Djevojčicu koja ide u mekteb pitala sam da podijeli vlastito isku-stvo takvog oblika obrazovanja. Evo šta mi je rekla: Volim ići u mek-teb. Hodža nam priča o vjeri, ali stalno se smijemo jer nam priča šale i ono što je on nekada prolazio. Nama je to uvijek smiješno, a i on to fino priča. Svašta nas uči o vjeri. Ilma (10)

U tom smislu duhovitost duhovnih vođa može nam poslužiti kao “terapija”. Također, može nam pomoći da se oslobodimo stra-ha, potaknuti nas na razmišljanje, na vedrinu ili nam barem biti osvježenje u trenucima klonuća. Ljudi posmatraju duhovitost sa

20 preventeen

CAFÉ

Kako i čemu se smijemo?Koliko glasno ćemo se smijati ovisi o tome kako smo raspo-loženi, ali i o tome koliko je smiješan određeni događaj, vic ili trenutak u kojem je smijeh, pozvan ili nepozvan, prisutan. Način na koji se smijemo ovisi i od situacije u kojoj se nalazimo. Recimo, više se osmjehujemo ljudima od kojih nešto trebamo. Dakle, imamo smijeh „uslugac“. Ukoliko želiš peticu iz nekog

predmeta, više se smješkaš profi i njegovim „forama“, čak i ako nisu smiješne. Također, smiješiš se šefu kada nakon završene škole pronađeš posao. Ipak, ako to nije slučaj, onda se „uslugcem“ poslu-žiš na svim mogućim šalterima za „predavanje papira“. Pomaže i blinkanje (treptanje) očima. Govorim iz vlastitog iskustva.

Govoreći o forama koje nisu nimalo smiješne, ali se pobrinemo da budu, prisjetimo se nekog smiješnog događaja i tada jedva obuzdavamo smijeh. Drugačiji su trenuci kada se neko nađe u ne-ugodnoj situaciji, recimo oklizne se i padne, a mi imamo „napad smijeha“, ali je on prikriven i potisnut, iako nas odaju crveni obrazi, kao da smo kilometrima trčali.

Vjerovatno negdje uz „megafon“ ima i neki „tresač“ koji se sav toli-ko zahihoće dok se smije da i tebe samog uhvati smijeh, čak i ako si možda sam u prijevozu i ne znaš čemu se smiješ. Onda se sjetiš gdje si pa opet nastupi „pritajko“. Iz takvih neugodnih situacija može te eventualno izvući društvo i neko zajedničko smijuljenje koje je narodnim masama poznato i kada nekoga šmekate ili čak tračate.

Dajana Mišković BA socijalnog rada, Sarajevo

Za razliku od tog prikrivenog smijeha imamo i onaj glasni koji pri-vlači svačiju pažnju i uglavnom stvara suprotan efekt kod onih koji slušaju taj grohotni smijeh. Uvjerila sam se u to mnogo puta u jav-nom gradskom prijevozu kada se grupe ljudi glasno smiju, čini mi se, ničemu. Vrstu njihovog smijeha možemo nazvati „megafon“, a ostale putnike u prijevozu „prevrtači očima“.

Smijemo se u društvu, na ulici, u javnom gradskom prijevozu... Ponekad, ako pretjerate, ljudi dobiju dojam da ste nekulturni. U drugim okolnostima se i sami smiju jer je smijeh, uglavnom, za-razan. Toliko je zarazan da se, kad se neko „smije iz trbuha“ i „od srca“, smijemo zajedno s njim sve dok nas ne zabole mišići. Slično poželimo i plakati kada vidimo da neko mnogo plače.

I tako, dok smijanje potiče različite socijalne interakcije, postav-lja se pitanje kako se smiju muškarci, a kako žene? Kako se smiju bebe, djeca, školarci, odrasli? Zajedničko za sve, osim za bebe, jest da se znamo nasmijati „namještenim“ osmijehom: otvorimo usta, a ne puštamo zvuk. Takav osmijeh izgleda kao kad se iznenadiš i ostaneš bez riječi, samo što pokazuješ zube. A nekad, kad se smi-ješ, pokriješ i usta. To je „stidni“ smijeh.

Sada se pokušajte smijati zatvorenih usta. Eto ga, „frktavi“ smi-jeh! Žene se smiješe muškarcima dvaput više nego oni njima, ne tvrdim ja već internet, ali se zato muškarci više nego žene smiju agresivnim vicevima. Bebe se smješkaju svima, djeca samo sim-patičnima i onima koji se njima nasmiju, školarci svemu, a odrasli još malo pa ničemu. z

Državni istorijski muzej sa svojih 36 odvojenih a međusobno spoje-nih tematskih prostorija zadržaće svakog posjetioca toliko dugo da će nakon izlaska izgubiti osjećaj za vrijeme. Spomenik maršalu Žuko-vu, ispred ovog muzeja, dodatno privlači turiste i poštovaoce ličnosti ovog svijetu poznatog čovjeka. (3)

Laž izrečena dovoljno puta postaje istina. Vladimir Iljič Lenjin

Crveni trg je mjesto na kojem vam se ponovo rodi potreba da pove-dete debatu o tome da li poslije 90 godina od smrti predvodnika Ok-tobarske revolucije 1917. u Rusiji, osnivač prve Komunističke partije i Kominterne, osnivač Ruske Socijalističke Federativne Sovjetske Repu-blike i Sovjetskog Saveza treba konačno biti sahranjen jer je upravo na Crvenom trgu smješten mauzolej sa balzamovanim tijelom ovog i danas svijetu poznatog Rusa. (4)

Gum i rublje su nestale.

Ljubitelji šopinga će vjerovatno posjetiti Gum, veliki moskovski tržni centar koji sa više od 1000 objekata raspoređenih na tri sprata pred-stavlja pravi raj za šopingoličare. Gum je projektovan davne 1888. godine, a ovo ime su, u ne tako davna vremena, nosili mnogi tržni centri Sovjetskog Saveza. (5)

Devet različitih kupola u bojama koje ostavljaju bez daha

Da bi obilježio svoja osvajanja nad Tatarima u 16. vijeku Ivan IV, istoriji bolje poznat kao Ivan Grozni, naredio je da se izgradi Crkva svetog Va-silija Blaženog koja je danas jedan od simbola Crvenog trga i svakako najatraktivnija lokacija za kojekakvo turističko fotografisanje. Legen-da kaže da je Ivan Grozni naredio da se oslijepe graditelji kako nikada ne bi izgradili ništa ljepše. Reklo bi se da je taj Ivan bio pametan. Zai-sta, izgleda mi kao da ne postoji ljepša građevina. (6) z

21preventeen

Впечатления от Москвы

CAFÉ

Ministarstvo porodice, omladine i sporta u Vladi Republike Srpske zajedno sa Omladinskim savjetom Republike Srpske organizovalo je učešće osmero mladih iz Republi-ke Srpske na 21. Međunarodnom omladinskom kampu Lazurni (sportski rekreativni centar La-zurni, Nižnji Novgorod, Rusija) od 22. jula do 4. augusta 2014. koji se od 1995. godine organizuje za mlade iz nekoliko zemalja, a

od 2012. i za mlade iz Republike Srpske, sa ciljem jačanja ideje mira i prijateljstva između predstavnika različitih kultura i naroda. (1) Po završetku kampa delegacija Republike Srpske posjetila je rusku prestonicu, nekadašnji Treći Rim.

Dragana Vučković Filozofski fakultet, Banja Luka, Istorija

Biti u Moskvi, a ne posjetiti Crveni trg je kao da nisi ni bio u Moskvi

Crveni trg, od kojeg se u svim pravcima šire sve moskovske ulice i koji je većini turista prva asocijacija na Moskvu, mjesto je na kojem pro-sječan turista može provesti najmanje dva dana, a da ipak ne ugasi do kraja svoju turističku potrebu za istraživanjem nepoznatog. Onaj ko je ljubitelj istorije mogao bi provesti čak i više, s obzirom da je upravo na Crvenom trgu smješten Lenjinov mauzolej, zatim Državni istorijski muzej koji, čisto da vam dodatno popravim raspoloženje, uzima u ob-zir vaš status studenta prilikom naplaćivanja ulaza, a ulaz u mauzolej je potpuno besplatan.

Učinićemo sve što možemo da osiguramo mir, ali ako nam rat bude nametnut borićemo se zajedno, rame uz rame, kao u posljednjem ratu, da bismo osigurali sreću čovječanstva.

Georgij Konstantinovič Žukov

22 preventeen

CAFÉ

Dogodilo ti se da si pao/la na javnom mjestu pred nekolicinom ljudi koji su se pritom smijali?

Stop! Mi ti nudimo čudotvorni na-pitak protiv svih blamaža!

Naravno, to zvuči kao TV-reklama.

Sigurno ne mogu spriječiti blama-žu, ali je mogu ublažiti. I to, vjero-vao/la ili ne, potpuno besplatno! Samo pročitaj ovaj članak! J

Svi se sjećamo nekoga ko je pao. Nama je ta situacija bila urnebesno smiješna dok je toj osobi, blago rečeno, bilo neugodno. To su te slatke životne situacije koje su neočeki-vane, vrlo smiješne i rado ih se prisjećamo.

No, jesu li one smiješne i nakon uzastopnog ponavljanja? I ne baš, re-kli bismo. Zašto je tako? Vjerojatno zbog naših godina i jer smo to već doživjeli.

Prisjeti se neke životne anegdote.

Pucaš li od smijeha?

Iskreno se nadam da pucaš.

U svakom slučaju, postoji internet – prostor u kojem uvijek pronalazim slavne padove neslavnih osoba (koji ih itekako proslavi). Samo se još uvijek pitam kako to da mene nitko nije snimio. Kada se samo prisjetim djevojke kojoj se odvezao gornji dio kupaćeg kostima dok je još plivala. A da to ne bi bio klasični scenarij, djevojci se, prilikom izlaska iz vode odvezao i donji dio kupaćeg kostima. Možeš samo zamisliti koji je to blam bio.

Također, jedna vrlo smiješna situacija dogodila mi se prije nekoliko sedmica. Prilikom noćnog izlaska s prijateljima jedna djevojka počela je plesati s dečkom koji nikako nije imao ritma. Da stvar bude gora, u jednom trenutku on ju je odgurnuo tako jako da je pala na pod. Ta dje-vojka je moja prijateljica...

Pehista, ili što bi se u narodu reklo „baksuz“, i ja se često se na javnom mjestu složim kao slagani burek. Jednom prilikom krenula sam na koncert u Tuzlu, a prilikom izlaska iz automobila „poljubila sam asfalt“.

U drugoj prilici pravila sam se važna u novim sivim hlačama po cičoj zimi i upala u lokvu. Ipak, vrhunac je bio kada sam krenula u lov na tikve za Halloween. Spotaknula sam se na lanac koji, naravno, nisam vidjela te sam nosom zaronila među njih. Iako sam tada lako mogla ostati bez zubi, smijala sam se. Kada dođeš u takvu neugodnu situa-ciju, slobodno se nasmij, bit će ti lakše, a ekipa će se ionako smijati.

Osmijeh! To je ono što ti nudim potpuno besplatno. z

Pucaš li od smijeha? Humor u crtanim filmovima

Lejla Džinić Srednja škola Pere Zečevića, Odžak

Posljednjih nekoliko godina če-sto se govori o nasilju u crtanim filmovima, a svi pomalo zabo-ravljamo stari, dobri, bezazleni dječiji humor u njima. Možda i ima istine u tome da su današ-nji crtani filmovi za odgoj po-gubniji od onih koje su gledali današnji tinejdžeri kada su bili djeca, a i da se humor u njima u mnogo čemu razlikuje.

Sada, kao malo zrelije osobe, primjećujemo šta se sve nezdra-

vo dešava u crtanim filmovima, međutim takve stvari nismo primjećivali kao djeca. Postavlja se pitanje je problem u crtanim filmovima ili u našem načinu razmišljanja i percepcije? Možda smo se samo otuđili od onog dječijeg maštanja, nezrelog i naivnog shvatanja svijeta, pa zbog toga sada sve crtane filmove smatramo nezdravim za današnje generacije (izuzimajući “novokomponova-ne” crtane filmove koji to zaista jesu).

Stari dobri Tom i Džeri, Paja patak, Pero kojot i ptica trkačica, Duš-ko Dugouško, svi ti crtani likovi većinu nas vraćaju u djetinjstvo kada smo se mogli smijati čak i mački koja ne može uhvatiti miša. Izgleda da smo samo odrasli. Ipak, šta to u crtanim filmovima čini humor baš onakvim kakav jest? Vjerovali ili ne: fizika. Tačnije, za-koni fizike koji postoje samo u crtanim filmovima. Na internetu se može pronaći pregršt komentara na temu “zakona fizike” u crta-nim filmovima, a ja sam se potrudila izdvojiti neke od najzanimlji-

Mladenka Ostojić, Doboj Prirodno-matematički fakultet Banja Luka, Fizika

23preventeen

CAFÉ

vijih. Ovi neobični zakoni nasmijavali su nas svaki put kada smo gledali omiljeni crtani film. Evo nekih od njih:

1. Bilo koje tijelo koje lebdi u prostoru, zadržaće to stanje sve dok ne postane svjesno tog stanja.

Primjer ovog zakona može se naći u bilo kojem crtanom filmu. Koliko puta je neki crtani lik zakoračio sa litice ili krova zgrade i samo nastavio hodati dok nije spustio pogled i shvatio da ispod sebe nema čvrstu podlogu?

2. Bilo koje tijelo u pokretu zadržaće svoje stanje kretanja sve do na-gle intervencije čvrstog tijela.

Primjer je bilo koji crtani lik koji je ispaljen iz topa ili koji je jedno-stavno u potjeri pješice. On će zadržati svoje stanje kretanja sve dok ga bandera ili stijena u potpunosti ne zaustave.

3. Tijelo koje prolazi kroz čvrstu stvar ostaviće u toj stvari otvor koji odgovara njegovom obrisu.

Primjer je mačak Tom koji prilikom bježanja prolazi kroz zatvore-na vrata, na kojima poslije njegovog prolaza ostaje rupa u obliku njegova tijela.

4. Vrijeme potrebno da neki predmet padne dvadeset spratova veće je ili jednako vremenu potrebnom onome ko je taj predmet gurnuo sa ivice da se spusti stepenicama i pokuša ga uhvatiti prije nego što se razbije.

Takav je predmet uvijek neprocjenjiv, a pokušaj hvatanja neizbjež-no bezuspješan.

5. Strah poništava sve zakone gravitacije.

Psihokinetičke sile su u većini slučajeva dovoljno snažne za transla-ciju tijela izravno od zemljine površine. Sablasni šum ili određeni zvuk prouzrokovaće uzdizanje tijela, obično uz nosač lustera, kroš-nju drveta ili bilo koju uspravnu šipku. Stopala lika ili točkovi vozila ni u kojem trenutku ne moraju dodirivati tlo, posebno tokom leta.

6. Određena tijela mogu proći kroz oslikane zidove, dok druga ne mogu.

Ovaj paradoks zbunjivao je generacije, ali je barem poznato da onoga ko naslika ulaz na površini zida kako bi prevario protivnika neće moći pratiti u taj teoretski prostor.

Slikar biva razlijepljen od zid pri pokušaju ulaska u sliku. Ovaj pro-blem je, izgleda, umjetničke prirode, a ne naučne.

7. Bilo koji razmještaj mačje materije nije stalan.

Mačke iz crtića dožive više smrti nego što to tradicionalnih devet života dopušta. One mogu biti raskomadane, rasječene na pola, spljoštene, pretvorene u harmoniku ili rastavljene, ali ne mogu biti uništene. Nakon nekoliko trenutaka one se ponovno naduva-ju, produže, sklope u jedan komad ili pretvore u čvrstu materiju.

Primjer: Mačka će poprimiti oblik posude u kojoj se nalazi.

8. Ako u trenutku pada tijelo koje pada sa velike visine udari u opru-gu / klackalicu / cijev u obliku slova U, pri ponovnom penjanju pope-će se na najmanje pet metara veću visinu od početne.

9. Ventilator na kolicima okrenut prema jedru pričvršćenom na tim istim kolicima ubrzavaće kolica u smjeru duvanja ventilatora.

10. Snaga određene životinje ne zavisi od njene veličine i/ili mase.

Sada kada smo se podsjetili onog što je naše omiljene crtane filmove i njihove glavne junake činilo smiješnim i zanimljivim, možda nam se oni i ne čine toliko strašnim koliko ih mediji danas predstavljaju.

Izgleda da smo mi nekada bili manje bezobrazni u humoru. Ma-nje smo ismijavali jedni druge. Dok smo bili djeca nismo se trudili nekoga poniziti već samo uljepšati dan i sebi i ljudima koji su nas okruživali kako bismo svi bili raspoloženi.

Sada, kada smo odrasli, takav humor nam više nije dovoljan. Je-dino čemu se možemo nadati je da će novije generacije učiti na našim greškama. z

24 preventeen

Elem, ajfon šestica... Pojava iščeki-vanija od strane najveće sektaške skupine na svijetu, konzumeristič-kog društva, ekvivalent smaku svi-jeta ili sličnoj kataklizmi, kijametu ili nekom mitskom svetom događaju koji slijedi, ne po značenju već po važnosti za čovječanstvo!

Događaj koji je predviđen iz čitanja utrobe neke nesretne divljači od strane priznatih i popularnih vra-čeva i čije prve spomene nalazimo

još u majanskom obilježavanju stepenica piramida na kojima su crtali neki čudan i taman komad plastike sa mističnim znakom, zagriženom jabukom. Taman da čovjek pomisli da su žrtve bogovima prinosili ne bi li im oni do-pustili da požive dovoljno da svojim očima posvjedoče najavljenom i nikad dočekanom događaju.

Najavu ovog svetolikog predmeta nalazimo i u legendama iz četrtnaestog stoljeća u Švicarskoj, kada Wilhelm Tell nije želio izraziti strahopoštovanje i vjernost ovoj svetoj spravi te biva kažnjen da strijelom gađa jabuku na glavi vlastitog sina. Naravno, simbolika jabuke i to oskrnavljene je opet najava da će jednoga dana ajfon šestica zavladati svijetom.

Imam ja tako običaj, ujutro kad ustanem, uzeti svoj „neajfon telefon“ i prelistati neke portale, kolumnističke, reporterske, takoreći ove malo osvje-štenije i ozbiljnije, ali i ove plitke koji se bave svakodnevnim glupostima, od kojih jedna prednjači i toliko mi srče živac na slamku da moram vrištati preko papira. Ne bih ja ni otvorio ni čitao članak o toj nebulozi, toj pompi i svekolikoj grotesknoj najavi mirakl uređaja, k’o što kaže Zenit iz TLN-a: „Kad ti se neko natakari...“, ali morao sam i to smeće od članaka pročitati.

Već mjesecima, sedmicama, danima, iz sata u sat, gdje god običan čovjek krene nešto njuškati po netu, iskoči mu nekakva vijest o nadolazećem aj-fonu. Toliko podao način prikupljanja i zadržavanja pažnje na nečemu što nije vidjelo sunčevo svjetlo može graditi samo Apple i provjerena američka kapitalističko-konzumeristička dobro uvježbana uvezanost, masovna hi-pnoza, treniranje iščekivanja i uzbuđenja masa, doživljavanja duhovnog vrhunca i nirvane na svaki spomen te stvarčice. Od toga svega ljudi prave religiju, a tehnološko-kapitalističkim ateistima stvara mučninu i tjera ih na povraćanje. Premda će ovaj komad „ničeg novog“ biti predstavljen 9. sep-tembra, prije nego ovaj članak izađe iz štampe, samo se vratite u trenutak pisanja, a radi se o prvim danima septembra i već ste na dobrom putu da ga

Elem, ajfon šestica

razumijete. Neki od trenutnih naslova članaka: Ovako izgleda prednji panel iPhone 6, Pogledajte kako bi mogao izgledati iPhone 6 u odnosu na iPhone 5S, Uoči Appleovog eventa: Objavljen prvi video iPhonea 6.

Šta ovolike najave govore o samom telefonu?

Kakav god bio, neće biti na nuklearni pogon, neće biti providan k’o Harry Potterov ogrtač, neće moći stupiti u ljubavnu vezu sa vama i neće vam štampati novac. Dakle, ništa novo.

Sve i da je najtoplija kap u hladnim okeanima industrije pametnih telefona, s njima će se stopiti i ostati ono što jest, telefon kao i milijarde ostalih. Kada službeno bude u prodaji, i kada ga, naravno, sebi priuštite (za sedam-osam godina), stavite ga uz ostale telefone u toj klasi i udaljite se metar od njih, pogledajte ih i sve što ćete vidjeti jesu skoro jedan te isti telefon. Svaki više liči na druge nego sam na sebe. A šta smo postali? Ustvari smo ostali. Ostali smo masovno hipnotisana bagra kapitalističke diktature novca. Moj naklon uspjehu. z

CAFÉ

Tarik Kovač Građevinski fakultet, Sarajevo

25preventeen

Nase

stra

ne

25preventeen

U UG NARKO-NE od ove godine angažirane su dvije pripravnice, koje su sa čitateljima/icama Preventeena podijelile svoje dojmove.

Adna Hindija

Moje akademsko zvanje je Bachelor psihologije, a trenutno sam na postdiplomskom studiju iz Psihologije na Filozofskom Fakultetu u Sa-rajevu, u fazi izrade magistarskog rada. Pripravnički rad u UG NARKO-NE započela sam 16. juna 2014. godine, a profesionalno usavršavanje, osim u UG NARKO-NE, i u Službi socijalne zaštite općine Novi Grad. U Službi socijalne zaštite radim tri radna dana sedmično gdje, uz podrš-ku i praćenje stručnih suradnika, radim s klijentima, ali i samostalno vodim neke od predmeta. Osim toga, preostala dva dana u sedmici su-djelujem u radu na projektu Stariji brat, starija sestra u UG NARKO-NE, gdje je moj angažman trajao od 2009. godine, kada sam volontirala na istoimenom projektu, do marta 2013. godine, kada sam se odlu-čila za jednogodišnje stažiranje u okviru EVS-a (Europski volonterski servis), koje sam obavljala u Pragu (Češka Republika). U UG NARKO-NE stekla sam iskustvo u radu s djecom, vođenju grupa i aktivnosti, rada u timu, organiziranja i planiranja te sam imala priliku za profesionalno usavršavanje kroz različite edukacije koje sam pohađala. U Češkoj Re-publici dobila sam priliku navedene vještine i sposobnosti upotrijebiti, ali i razviti te steći nova znanja, naročito kroz rad u internacionalnom okruženju. Želja da ponovo radim s djecom i mladima te doprinesem napretku organizacije znanjem i iskustvima rezultirala je pripravničkim radom koji je zasigurno slijedeći korak ka gradnji moje karijere. z

Jasmila Talić

Otkako znam za sebe imam put koji je sačinjen od dva puta. Srednje dijete. Tri grada: rođena u Banja Luci, u ratu došla u Zenicu, studira-la u Sarajevu. I sad sam tu. Magistrirala sam, logično, psihologiju, jer ona sačinjava sve puteve koji se račvaju. Dilema je bila ili psihologija ili studij književnosti zbog moje velike ljubavi prema kreativnom pisanju. Moj dodiplomski rad bio je o Jungovoj teoriji koja je mnogo vidljiva u Hesseovim djelima. Magistrirala sam na temu Povezanost religioznosti, lokusa kontrole i zadovoljstva životom jer mi je bilo dosta konstantnog akcenta na patologiju, a imam veliku vjeru u ljudske potencijale i pozi-tivnu psihologiju. I onda, došlo je vrijeme kad bih svu teoriju, ambiciju, energiju, trebala sprovesti u praksu. Budući da nam je u toku studija, nažalost, uskraćena mogućnost za nešto takvo, na četvrtoj godini stu-dija uključila sam se u projekt Dnevni centar za djecu koja obavljaju rad na ulici, tadašnji projekt KJU Centra za socijalni rad i Save the children Norway. To iskustvo mnogo me otvorilo: procjep u srcu, ljubav prema djeci, želja za pomoći onima koji su ugroženi, a to ne zaslužuju... Bila sam također i dosta uključena u neformalno obrazovanje. Putovanja, projekti, novi vidici i iskustva... Čini se, sad, kako se zaista ipak sve deša-va s razlogom. Nažalost, tek osam mjeseci nakon što sam magistrirala, počela sam odrađivati pripravnički u UG NARKO-NE. Sretna sam zbog toga. Dobila sam priliku opet biti na dva puta koji se spajaju u jedan. Uključena sam u projekt Preventeen kao jedna od članica uredničkog tima. Pri tome imam priliku iskazati svoju kreativnost i uticati na to da mladi ljudi otkriju svoje potencijale. Također, tu imam priliku i dalje pi-sati, pisati... Sve se poklopilo: i vizija NARKO-NE-a i akcent na pozitivnoj psihologiji i volonterskom duhu i ljubav. Također, u sklopu pripravnič-kog radim u Službi za prevenciju, prihvat i zaštitu djece u riziku s kojom NARKO-NE surađuje. Dogodilo se da sam se vratila radu s djecom u pokretu, s djecom koja su u riziku. U ova tri mjeseca, koliko već radim u UG NARKO-NE, stekla sam mnogo iskustva. Već sam se suočila s mno-gim izazovima koji su zaista neizbježni kad je u pitanju rad s ljudima, naročito s djecom i mladima. Međutim, izazovi i prepreke su najbolji način za učenje, a ja sam voljna ići dalje i bit ću uporna da napredujem, da budem što bolja, kako bih bila dostupna i od pomoći onima kojima je to zaista potrebno. I tako, opet sam u sredini, ali to je moj način ži-vota: dinamika i energija, pokret i koraci, a ne sam cilj. Zadovoljna sam onime što sam dosad dobila u toku ovih prvih mjeseci rada. Neću reći da nemam očekivanja za dalje. Imam ih. I nadam se da ću dobiti svu moguću podršku. z

Teorija, ambicija, energija i... praksa

Još jedan u nizu ljetnih raspusta. Školske obaveze su završile i u moj život su se ponovno vratili sumorni i dosadni dani koje sam provodila na društvenim mrežama. Pomi-slila sam: Ovo ljeto moram nešto promijeniti! S obzirom da živim u malom, pomalo zaboravljenom gradu, nisam imala mnogo izbora. Na nagovor prijateljice odlučila sam postati jedna od volonterki projekta IKS. Vrijeme je prolazilo, ali kako se

približavao prvi sastanak, pomalo sam osjećala strah, strah od ranijeg bu-đenja, sumnje hoću li se snaći u radionicama, kako će me već stara ekipa prihvatiti...?

Moja čvrsta volja natjerala me je da ne odustanem pa sam otišla na prvi sastanak. Nakon toga bila su ostvarena mnoga prijateljstva, problema oko ranog ustajanja više nije bilo. Svaki novi dan čekala sam s nestrpljenjem i unaprijed mu se radovala. Zbog privatnih obaveza propustila sam prvi susret, kamp na obližnjem izletištu Igrišta sa mladima iz Novog Travnika i studenticama iz Švicarske. Iz priča drugih volontera zaključila sam da sam propustila četiri nezaboravna dana.

I počinje sve! Moj prvi volonterski rad i prve radionice u obližnjem selu Bu-doželje. Kažu: Djeca su blago, a ja sam shvatila da su sretna kada nas vide. Primjećivala sam da su njihove oči ispunjene povjerenjem u nas volontere koji smo puni nade i želje htjeli pokazati im prave vrijednosti igre i djetinj-stva. Vidjeti iskreni dječiji osmijeh, značilo je veliki uspjeh. Sastavni dio projekta bile su kreativne i sportske radionice s djecom. Neke od aktivnosti bile su: pravljenje figurica od plastelina, izrada maski, sudjelovanje u izradi

26 preventeen

Nase strane

Amra Fazlić MSŠ Nordbat 2, Vareš

plakata za Kid’s festival... Volonteri su u djeci nastojali probuditi sportski duh različitim aktivnostima. U sjećanju će mi ostati ples PONY MAN koji bi djeca svaki put dočekala s osmijehom.

Došlo je vrijeme za novi izlet na prelijepom izletištu Bočica u blizini Kaknja i ujedno moj prvi susret s volonterima iz Novog Travnika i studenticama iz Švicarske. Od ranog jutra atmosfera koja je vladala bila je dokaz da će to biti nezaboravan dan. Dnevne aktivnosti, među kojima i sportske, ručak te planiranje radionica zbližile su me s ostalim volonterima. „Uklopila“ sam se u već staru ekipu. Došlo je vrijeme za roštilj koje je proteklo uz zabavu, a ni u jednom trenutku ništa nam nije moglo pokvariti raspoloženje. Naprotiv, saznanje da ćemo uskoro provesti još jednu noć s novim prijateljima i sudje-lovati na Kid’s festivalu u Novom Travniku bila je vrhunac tog dana. Ponovno se vraćamo u stvarnost, volonterski rad, nove radionice... I naravno, treba realizovati vrhunac našeg rada! Počele su pripreme za Kid’s festival u našem gradiću. Isplanirali smo sve i bili sigurni da će taj dan djeci dugo ostati u sjećanju. Osvanuo je i taj dan, jedini neprijatelj nam je bilo vrijeme, ali ni tmurni oblaci, nikakve kiše nisu mogli izbrisati osmijeh s dječijih lica koja su uživala u radionicama koje smo za njih osmislili, ali i u poslasticama koje su donosili njihovi roditelji.

Igra, osmijesi djece, urlici..., sve me to na trenutak vratilo u djetinjstvo. Po-čela sam se osjećati kao djevojčica koja je živjela za taj dan. Nikakav umor nije mogao pokvariti raspoloženje i iščekivanje susreta sa našim prijate-ljima u Novom Travniku. Srdačan doček domaćina, zajednički rad na Kid’s festivalu, nezaboravan provod na partyu i novi prijatelji koje sam upozna-la, neću lako zaboraviti. Ipak, još jedan izazov bio je pred volonterima. Za mene je to bilo još jedno novo iskustvo: evaluacija projekta. Pomalo sam osjećala strah, ali opuštena atmosfera promijenila je to stanje i sve je dobro prošlo. I eto, sve što je lijepo, kratko traje! Prođe i ovih mjesec dana mog prvog volonterskog rada. Kroz cijeli projekt vodila me parola Bolje džabe raditi nego džabe ležati! Osim prelijepog iskustva u životu, bogatija sam za nova poznanstva i vještine, mnogo malih prijatelja i iskrenih zagrljaja. Kao što je poznato, volonterski rad je besplatan, ali nikakav novac ne može biti vrjedniji od dječijeg osmijeha i sjajne volonterske ekipe! z

MOJE PRVO VOLONTERSKO ISKUSTVO U IKS-u

27preventeen

U etnoselu Vogošća 16. - 22. juna 2014. održan je trening-kamp Intercity teatar projekta na kojem je sudjelovalo 17 volontera iz pet gradova: Kaknja, Visokog, Kiseljaka, Vogošće i Istočnog Sarajeva. Svi oni su, unatoč lošem vremenu, uspjeli realizovati sve planirane aktivnosti, kako u prirodi tako i u zatvorenom prostoru, te zadržati početni entuzijazam.

U sklopu priprema za Intercity teatar projekt sudionici su imali ra-zličite edukacije koje su vodila četiri edukatora/ice: Tarik, Almina, Samir, Aida, zajedno sa glumicom Dženitom Imamović Omero-vić.

Edukacija je bila podijeljena na tri dijela. Radionice su bile zabav-nog karaktera, a tokom njih sudionici su imali priliku razviti timski duh, individualne sposobnosti i glumačke vještine. Prema tome, trening-kamp je bio značajan s više aspekata. Iako je prvenstveni cilj bio pripremanje predstave, sudionici su također imali priliku upoznati mnoštvo različitih mladih ljudi ujedinjenih u namjeri da bez obzira na etnicitet, religiju ili mjesto iz kojeg dolaze zajedno surađuju i kreativno djeluju. Najzad, svi oni suočavaju se s poten-cijalnom opasnošću ovisnosti na ulicama bosanskohercegovačkih gradova, stoga trebaju naučiti kako se s njom izboriti. z

Ilhana Hindija, volonterka Intercity teatar projekta 2014. Gimnazija Visoko

Odlažem knjigu na sto. Još jedno poglavlje u IKS-u je završeno. Knjiga je lijepo obrubljena. Njene ružičaste korice vraćaju mi uspomene i sjećaju me na lijepe dane. Da, ružičaste korice! I ovogodišnji IKS bio je takav – ružičast! S obzirom da znam kako ne može sve biti tako divno i bez ijedne mane, pokušavam u sjećanje prizvati negativne trenutke IKS-a, ali oni ne dolaze!

Zato, vratimo se na lijepe trenutke. Bilo ih je mnogo! IKS je, znate, sino-nim za zabavu, igru i smijeh. Tokom ovogodišnjeg IKS-a mnogo puta sam se uhvatila za stomak. Smijeh nisam mogla suzdržati. Katkad je taj smi-

Edukacija Intercity volontera i volonterki

Najzanimljiviji trenuci sa IKS-a

jeh bio sve samo ne običan. Ne znam ni sama kako bih to mogla nazvati, ali meni je bilo i više nego dobro! Navest ću vam smo neke simpatične i smiješne situacije koje su se zbile u toku ovogodišnjeg IKS-a u nadi da ću i vama uspjeti izmamiti osmijeh na lice.

Sastavni dio ovog projekta je rad sa djecom. Jedna od kreativnih radi-onica bila je slikanje na papiru uz pomoć slamki. Poenta je bila staviti malo boje na papir, prisloniti slamku i puhnuti. Međutim, jedno dijete nije shvatilo upute i uuups!

Usisalo je boju u usta, a onda... A onda je ta boja završila na meni. Prišla sam mu da vidim je li dobro, a on je izbljuvao boju po meni. Divota!

Nezaobilazan dio rada s djecom jesu i štafete. Bit jedne od njih bila je prenijeti vodu u kašici iz jedne posude u drugu. Ipak, štafeta ne bi bila to što jest da neko ne „uprska“ stvar. Jedna djevojčica nosila je vodu, a njena ekipa je prednjačila. Od nje je ovisila njihova pobjeda. Ona je samo trebala prenijeti vodu na kašici. To je i uradila, samo što... Samo što je umjesto u posudu, vodu istresla u rupu na parketu! Ha-ha-ha - odjekivalo je salom, a djevojčica nije uvidjela da je pogriješila pa se i ona pridružila ostatku ekipe u smijanju.

Moja mama je debela – hladno je rekao jedan dječak. Međutim, djevoj-čica koja je stajala pored njega pomislila je da on vrijeđa njezinu mamu

Nase

stra

ne

28 preventeen

Nase strane

te je uzela prvo što joj je bilo pri ruci i krenula u osvetu. Čvrsto je držala letvu u ruci te viknula nešto iz sveg glasa. U sljedećem trenutku je trča-la za dječakom. To je potrajalo nekoliko trenutaka, sve dok joj jedan od volontera nije objasnio da njezina mama uopće nije bila spomenuta. U otvaranju programa Kid’s festivala sudjelovala su i djeca. Pripremila su recitacije i pjesmice koje su učila u školi te odvažno stala na binu. Ove pjesmice su taaako glupe i dosadne! – progovorio je jedan mališan. Ja bih da pjevam onu: „Duni, duni vetre, najjače što znaš, nosi ovu tuuuguuu, ako Boga znaš...“ Ipak, na kraju nije imao hrabrosti stati pred publiku i izvesti svoju numeru.

Sensetrail je radionica prilikom koje imate povez oko očiju te nastojite pogoditi koje vam npr. voće ili začin stavljaju u usta. U ustima jedne djevojčice završio je limun, a ona se proderala: Znam šta je ovo!!! To je limunada!!!

Drugi dan IKS-a bio je kiseo poput limuna za jednu našu volonterku. Ona je otišla u toalet sa mobitelom, a vratila se bez njega. Pretpostavljam da znate što se dogodilo! Igru i rad uvijek prati pjesma. Da bi se malo prilagodio Švicarcima, naš volonter je naše pjesme prevodio na engleski jezik. Tako je pjesma: Gledao sam sinoć zvijezde na nebu i pitao se koja je tvoja, zvučala ovako: Last night I watched the stars in the sky and ask myself which one is your.

Smijeh, smijeh i samo smijeh! To je recept za dobar i dug život. z

Grupa od deset mladih ljudi u jesen 2013. godina pristala je po-stati dijelom pilot-projekta u Udruženju za prevenciju ovisnosti NARKO-NE te sudjelovati u kreiranju fundraising kampanje. Cilj prikupljanja sredstava je povećati budžet projekta Stariji brat, starija sestra i omogućiti da više djece dobije priliku družiti se sa starijim bratom ili starijom sestrom.

Nakon trodnevne edukacije koju su im održali stručnjaci iz Fon-dacije tuzlanske zajednice, mladi su počeli planirati aktivnosti kampanje koju su nazvali Fundrasing kampanja Budi dio koji ne-dostaje. Odlučili su da im jedna od ciljnih grupa budu privatne kompanije od kojih će tražiti finansijsku potporu putem sudjelo-vanja u javnom događaju Čovječe, ne ljuti se XXL! U ovoj igri sudje-lovali su volonteri/ke i djeca te sve mlade osobe koje su pokazale zanimanje za potporu projektu kroz igru i zabavu. Kompanije su sponzorisale ekipe koje su zauzvrat dobile prostor za promociju na

Igrom i novim medijima do novca - fundraising grupa projekta SBSS

njihovim majicama. Na ovaj način je prikupljeno 650,00 KM u nov-čanom iznosu i obezbijeđeno osvježenje za igrače/ice u iznosu od 540,00 KM. Također, individualni darivatelji su donirali 80,00 KM za projekat Stariji brat, starija sestra. Drugi način koji se pokazao izazovnim, ali uspješnim je korištenje prve crowdfunding platfor-me www.katapult.ba putem koje je za potrebe projekta Stariji brat, starija sestra prikupljeno 1.540,00 KM. Važno je napomenuti da je ovo prva uspješna akcija realizirana u BiH na domaćoj web-crowdfunding platformi. Iskustvo kreiranja fundraising kampanje na ovaj način za UG NARKO-NE je potpuno novo te je prva gene-racija volontera/ki imala zadatak da progazi put i stekne vještine koje može prenijeti sljedećoj koja će nastaviti osmišljavati kreativ-ne načine prikupljanja sredstava u 2015. godini. z

Melita Husagić, koordinatorica projekta