H I D R O G R A F I J A II (2. KOLOKVIJ)

Limnologija je nauka o jezerima i slatkim vodama stajaćicama.

Jezero je (oprirodno i umjetno) udubljenje na površini kopna ispunjeno vodom. Raširena su u svim klimatskim zonama na Zemlji. Obuhvataju površinu od oko 2 mil.km2 , a volumen im je 176 000 km3 . (91 000 km3 slatka i 85 000 km3 slana voda). Neravnomjerno su raspoređena, a prema rasporedu na kontinentima, najviše ih ima na području Sjeverne Amerike (2% površine), a najmanje na području Australije i Južne Amerike (0,3% površine). Evropa 0,6 %, odnosno oko 500 00 prirodnih i 10 000 umjetnih jezera, a najveće je Ladoško jezero (17 670 km 2 ).

Najviše jezera (na Zemlji) ima u glacijalnim i periglacijalnim područjima. (Finska zemlja ''deset hiljada jezera'', stvarni ih ima 80 000-100 000, obuhvataju 9,6% površine).

Prema razini mora jezero može biti:

Depresija-u slučaju kad je udubljenje ispunjeno vodom u cjelosti ispod razine mora; Kriptodepresija-jezero u kojem je površina vode iznad, a dno ispod razine mora;

Bajkalsko jezero je najveća kriptodepresija na Zemlji-površina vode nalazi se na 453 m iznad, a dno udubljenja mu je na 1 286 m ispod razine mora.

Prema postanku općenito se razlikuju prirodna i vještačka jezera.

Prema načinu postanka jezerskog bazena jezera se dijele na:

Tektonska; Erozijska; Akumulacijska i Umjetna.

TEKTONSKA JEZERA-obrazuju se u potolinama spuštenim duž rasjeda u Zemljinoj kori ( Ohridsko, Prespansko, Bajkalsko, Onjega, Ladoga, Tanganjika, Njasa, Valika jezera u S. Americi...). Dijele se na:

Reliktna jezera su ostaci nekadašnjih mora, nastala izdizanjem zemljišta u predjelu moreuza i zaliva, čime se prekida veza sa morem ili okeanom. (Kaspijsko, Aralsko).

Vulkanska jezera se obrazuju u kraterima ili kalderama ugašenih vulkana, te pregrađivanjem riječne doline lavom.

Urniska jezera nastaju za vrijeme jačih zemljotresa kada velika masa zemlje i stijena sklizne u riječnu dolinu i pregradi je.

Meteoritska jezera su nastala u kraterima obrazovanim pri padu velikih meteorita. Takvo je jezero Chab u Labradoru, te Kaali u Estoniji.

1

EROZIVNA JEZERA nastaju radom spoljašnjih sila u udubljenjima koja nastaju ledničkom, riječnom, kraškom i eolskom erozijom. Glacijalna jezera (Cirkno jezero, Valovsko jezero). Riječna jezera (Protočno jezero, Mrtvaja, Hodovsko jezero). Kraška jezera (Periodsko kraško jezero, Termokraško jezero, Sufoziono jezero, Pećinsko jezero). Eolska jezera.

Glacijalno jezero (glečerko ili ledničko) je tip jezera koji se javlja najčešće u visokoplaninskim predjelima. Njihov nastanak je vezan za prethodni erozioni ili akumulacioni rad lednika. Obrazuje se pregrađivanjem prirodnog vodotoka ledničkim jezikom ili samim lednikom. Ovakva jezera karakteristična su za postglacijalne predjele, doline lednika i visoke planine koje su bile ili su zahvaćene glacijacijom.

Cirkna i valovska (u koritu lednika). Boračko jezero, ledničo-valovsko jezero; Prokoško jezero, Šatorsko jezero-cirk.

Riječno jezero je tip jezera koji nastaje erozionim ili akumulacionim radom riječne vode. Ovakav tip jezera je brojan u nizijskim predjelima gdje brzina toka rijeke slabi i krivuda. Eroziona riječna jezera su mrtvaje i ona nastaju meandriranjem rijeke i odsijecanjem meandra u kome se voda ujezerava. Akumulaciona riječna jezera se nazivaju još i travertinska, a nastaju u proširenjima riječnih dolina, gdje se akumulira veća količina vode. Hodovska jezera nastaju u pustinjskim predjelima, kada rijeka presuši, a u virovima zaostane voda.

Krško jezero je tip erozionog jezera koje se formira u vrtačama, uvalama i krškim poljima. Periodsko kraško jezero je tip krškog jezera koje se formira u periodski plavljenim poljima. Nastaje za vrijeme poplava i jakih kiša. Najkarakterističnija su za krške predjele Crne Gore, BiH, Hrvatske i Slovenije. Obrazuju se u Nikšićkom, Glamočkom, Livanjskom, Imotskom, Cerkniškom i drugim poljima. Termokrško jezero je tip krškog jezera koje se formira u predjelima stalno zamrznutog zemljišta. Nastaju u udubljenjima koja nastaju spuštanjem terena nakon otapanja podzemnih slojeva leda, gdje pritom sočnica ispunjava basen. Voda se gubi procjeđivanjem, tako da ova jezera ne traju dugo, pa su s toga periodska. Najkarakterističnija su za istočni Sibir, tačnije Jakutiju, gdje se nazivaju ''alasi''. Sufoziono jezero (lat. suffossio-potkopavanje) je poseban tip krškog jezera koji nastaje procesom sufozije, tj. potkopavanjem. Podzemna voda odnosi i pokriva unutrašnje slojeve gline i formira šupljine, koje se nakon slijeganja pretvaraju u vrtače. Ovakva jezera su malih površina i neznatnih dubina, karakteristična za podzemne terene u kršu. Pećinsko jezero je tip krškog jezera koje se formira u unutrašnjosti krša, tj. u pećinskim kanalima i bazenima. Najčešće se javljaju u donjem nivou pećine, gdje ima vode. Malih su površina, do desetak m2, a mogu biti i značajno duboka (nekoliko metara). Među poznatijim jezerima ovog tipa spada Veliko jezero u pećini Vjetrenici u Hercegovini. U svijetu su brojna i turistički veoma značajna.

Eolosko jezero je tip erozivnog jezera, karakteristično za pustinjske i polupustinjske predjele. Nastaje izduvavanjem lesa i pijeska radom vjetra i formiranjem blagih ulegnuća-depresija, koje dopiru do gornje površine izdani.

2

Izdanska voda tom prilikom ispunjava bazen i formira se jezero. U Africi se nazivaju ''šotovi'', veoma se brojni i širom Sahare. Najpoznatiji su Šot Džerid i Šot el Hodna. U Aziji oko Kaspijskog jezera nazivaju se ''takiri''. Neka eolska jezera se zahvaljujući pomjeranju dina i ulegnuća ''sele'' sa jednog mjesta na drugo i u srednjoj Aziji ih zovu ''bair''.

Akumulativno ili akumulaciono jezero je jezero koje nastaje radom spoljašnjih sila, tj. formira se u udubljenjima nastalim radom lednika, rijeka, mora i materijala organskog porijekla. Dijeli se na više tipova:

Lednička (morenska); Riječna (protočna); Primorska (lagune i limani); Zoogena i Vještačka jezera (postaju pregrađivanjem riječnih dolina, klisura ili kanjona. Najstarija su

građena prije više od 3 000 godina u Egiptu, Mezopotamiji, Indiji...).

UMJETNA JEZERA-čovjek-hidroakumulacija jezera-brane-hidroelektrane-postavljanjem brane-promjena erozijske baze-pomicanje ravnotežnog profila uzvodno-pojačana erozijau gornjem toku-veća koičina detritusa zatrpava jezero-rješenje: kontrolirano ispuštanje vode iz jezera.

SEDRENA JEZERA-Plitvička jezera-jezera pregrađena sedrenim barijerama-postanak sedre.

MORFOMETRIJSKE KARAKTERISTIKE JEZERA

Jezera se razlikuju po obliku i površini svojih akvatorija, razuđenosti obala, zapremini basena itd. Te veličine se izražavaju u kvantitativnik veličinama koje se nazivaju morfometrijske karakteristike. Površina jezera se mjeri na karti uz pomoć planimetra. Površina se mijenja u zavisnosti od kolebanja jezerskog nivoa.

-Dužina jezera (L) je najkraće rastojanje između najudaljenijih tačaka na jezeru.

-Širina jezera (B) (srednja širina) se dobija po obrascu Bsr=F/L, gdje je F površina jezera u km2, a L dužina u km.

-Dužina obalske linije (I) utvrđuje se na karti kurvimetrom.

-Razuđenost obalske linije (K) predstavlja odnos obalske linije (I) prema obimu kruga čija je površina jednaka površini jezera. K=I/2(Fπ)1/2

-Dubina jezera (H) se izračunava Hsr=W/F m, gdje je W zapremina vodene mase jezera u m3, a F površina jezera u km2.

3

-Ispupčenost jezerskog nivoa (e) predstavlja visinsko rastojanje između jezerskog nivoa i ravni koja spaja suprotne obale jezera, a dobija se po obrascu e=L2/8R, gdje je L dužina jezera u km, a R=6 371 km, tj. srednji Zemljin poloprečnik.

OSNOVNI STADIJUMI U ŽIVOTU JEZERA

1. Mladost-morfologija jezerskog bazena je nepromijenjena;2. Zrelost-jezero ima pribrežnu terasu i delte pritoka, ali dno nije zaravnjeno sedimentima;3. Starost-jezersko dno je zaravnjeno, u pribrežnom pojasu razvijena vegetacija;4. Izumiranje jezera-jezero postaje sve piće, vegetacija zahvata cijelu površinu, jezero se

pretvara u močvaru.

ZNAČAJ JEZERA

-Važan regulator klime (tokom zime-griju, a ljeti-hlade okolna područja) i otjecanja vode, posebno na površini kopna.

-Važan izvor života (vodoopskrba posebno kod velikih gradskih naselja), značajan krajolik, plovni put, posebno značenje za dobivanje HE (hlađenje pogona TE i NE).

-Značajan izvor sirovina ( Mrtvo more-40 mlrd tona raznih soli).

-Turizam i rekreacija (osobito na područjima uz alpska jezera i Blatno jezero).

-Promjene ekosustava uvjetovane izgradnjom umjetnih jezera.

-Umjetna jezera: moguće je kontrolirati razinu vode; preduvjet: upoznati što više mogućih kombinacija ( Naserovo jezero: 164 km3 volumena, od čega je 30 km3 namijenjeno za taloženje mulja, za natapanje obradivih površina 90 km3, za prihvat velike vode 44 km3, za isparavanje 10 km3 i 1 km3 gubitak poniranjem).

MOČVARE

Močvara je dio kopna koji je jako zasićen ili prekriven vodom (slanom ili slatkom) tijekom većeg dijela ili cijele godine. Također, u močvarama se razvija specifična vegetacija iz koje nastaje treset.

Prema mjestu nastajanja dijele se u dvije skupine:

1. Močvre na kopnu koje nastaju u plitkim površinskim udubljenjima s visokom razinom vode temeljnice, zarastanjem plitkih jezera (odnosno predstavljaju zadnju fazu u evoluciji jezera) ili u širokim riječnim proširenjima gdje voda zaostaje poslije poplava.

4

2. Obalne močvare predstavljaju (obalna) vlažna ili poplavna zemljišta gdje razina vode nije dublja od 6 m za vrijeme oseke. U obalnim močvarama tropskog i sputropskog područja razvijena je vegetacija mangrova. Također, obalne močvare vrlo često nastaju i u područjima laguna.

TIPOVI MOČVARA

Nizinske ili eutrofne močvare: karakteristične su za doline rijeka, plitka jezerska udubljenja, plavljenim površinama uz more, jezera i tekućice. Ove močvare stalno dobivaju ''svježu vodu'' koja donosi nove soli što pospješuje rast vegetacije. Zarastanje se odvija niskom, travnom vegetacijom (travne močvare) kao što su razne vrste šaša, trske i zelenih mahovina. Površina im je ravna ili blago ulegnuta. Postupno, zbog rasta uvjetovanog nepotpunom razgradnjom organske tvari ove močvare prelaze u drugi tip.

Prijelazne ili mezotrofne močvare: djelimično je smanjeno hranjenje vegetacije podzemnom vodom. Postupno travnu vegetaciju zamjenjuje zakržljala stabla.

Visoke (mahovinske) ili oligotrofne močvare: središnji dio je ispupčen i po nekoliko metara (7-8 m) od ruba kao posljedica akumulacije treseta. Rast vegetacije se odvija u uvjetima slabe prihrane podzemnom vodom (prihranjuje je oborinska voda). Broj biljnih vrsta je oskudan, a najznačajnije su mahovine.

Površina koju na Zemlji prekrivaju močvare i močvarna tla je oko 5,7 mil km2 (prema nekim autorima i do 9 mil km2) od čega je površina močvara 2,68 mil km2 ili 2,1% Zemljine površine. Najveće površine močvarnog tla se nalaze u poriječju Amazona i Zaira. Najveće površine močvara nalaze se između 50 i 60o s.g.š., odnosno u šumama s dovoljno vlage i topline za razvoj močvarnog bilja. Najveće površine su u Europskom dijelu Rusije i Sibiru, te Sj. Americi.

G L A C I O L O G I J A

Glaciologija je nauka o ledenjacima tj. nauka o ledu i prirodnim pojavama vezanim za led. Riječ glečer potiče od lat. riječi glacies što označava led ili mraz. Ledenjaci su važan dio kriosfere, a to je pojam koji opisuje sve područja na Zemlji, gdje je voda pretvorena u čvrsto stanje, uključujući i morski led, jezerski led, sniježni pokrivač, ledeni pokrivač, smrznutu zemlju (permafrost). Lednici na Zemlji sadržavaju najveću količinu slatke vode i to oko 29 mil.km 3, odnosno oko 2% od ukupne količine vode na Zemlji. Procenat ukupne slatke vode na svijetu: plarne kape i glečeri 77,20; podzemne vode 22,26; rijeke i jezera 0,32; zemljište 0,18; atmosfera 0,04.

5

Obrazovani led je plastičan, ima mogućnost savijanja bez pucanja (savladavanje uspona i presedlina bez značajnijeg pucanja). Maximalna temperatura leda ne može biti viša od 0oC. Bez otapanja. Minimalne temperature mogu biti znatno niže.

Led oponaša reljef-pseudomorfološke forme/reljef.

Čvrste padavine na Zemlji obrazuju se u troposferi u svim godišnjim dobima zbog konvektnih padavina pri kojima se vlažni zrak ohlađuje za 0,56oC na svakih 100 m visine. Ovo je konvektivno hlađenje zraka pa se u jednom sloju obrazuju čvrste padavine koje se ilučuju u svim područjima na Zemlji, bez obzira što nastaju u oblačnom sistemu. Ta granica u troposferi naziva se hionosfera, a granica snježnih padavina je snježna granica.

Zone na Zemlji u kojima je za vrijeme pleistocene glacijacije bio razvijen ledeni pokrov i ostavio na tim područjima značajan pečat u geomorfološkom izgledu Zemlje, zovu se zone pleistocene glacijacije.

Na Zemlji, 99% leda iz lednika se nalazi u ledenom pokrivaču u polarnim regijama, ali se lednici mogu naći na svakom kontinentu, osim Australije. U tropima se lednici mogu naći samo na najvišim planinama.

Lednici su najveći spremnici slatke vode na Zemlji. Mnogi lednici skupljaju vodu za vrijeme hladne sezone, a u toploj sezoni otpuštaju vodu, koja je vrlo važna za ljude u tim krajevima, životinje i biljke. Lednici se smatraju među najosjetljivijim pokazateljima klimatskih promjena i globalnog zatopljenja. Njihova veličina se određuje ravnotežom masad između ulaza snijega i izlaza otopljenog leda.

Postoje 2 škole: alpska i skandinavska.

Led nastaje od snijega koji se održava na površini tokom cijele godine. Napadani snijeg zbija se pod pritiskom, a pod djelovanjem sunčevog zračenja otapa se s površine u toku dana. Otopljena voda prodire kroz snježnu masu koja se tokom noći zamrzava, ovim procesom snijeg se pretvara u zrnasti snijeg-FIRN. Pod djelovanjem pritisaka zrna leda srastaju i nastaje lednički led. Ovaj proces obrazovanja firna naziva se REŽELACIJA. Svakom sloju leda odgovara jedna faza reželacije. Slojevi su odvojeni proslojcima koji se nazivaju VARV (mm-cm).

6

SNIJEG – FIRN - LEDNIČKI LED

Snijeg je male gustoće-reducira se međuprostor-deformacije i balansiranje zraka-kompakcija-rekristalizacija snijega-srastanje i formiranje .... 2-5 mm-FIRN-nastavlja se rekristaljizacija-kristali se spajaju i nastaje LEDNIČKI LED (kristal od nekoliko dm3).

POJAVNI OBLICI LEDA NA ZEMLJI

Ledenjaci (dolinski, planinski, cirkni, viseći); Ledeni pokrov (Antarktik i Grenland); Ledeni šelfovi (oko Antarktika, stvara se od ledenjaka); Ledene kape (polarne, subpolarne); Ledene sante (pokrivaju Arktički ocean) sante - smrznuta morska voda - ledene ploče

0.5-2(3) m; Ledeni bregovi - 1/9 vani; veliki blokovi leda – nakon otkidanja rotiraju za 180 o i

nastavljaju putovanje morem; na površini ne nose stijene, jer nakon rotacije one padaju u more.

LEDENJAK je veliko postojano tijelo od leda. Ako se nalazi na kopnu, ledenjak polako putuje zbog naprezanja, koje izaziva njegova težina. Može da se prepoznati po pukotinama koje nastaju zbog njegovog kretanja. Kao posljedica njegovog kretanja, ledenjak pokupi sa sobom komade stijenja i prašine, što dovodi do oblika zemljišta kao cirk i morena. Ledenjak se stvara na mjestima gdje je skupljanje snijega veće od njegovog topljenja i nakon desetljeća i stoljeća, zbijeni snijeg se pretvara u led.

TIPOVI LEDENJAKA

Razlikuju se dva osnovna tipa:

1. Dolinske ledenjake i2. Kontinentalne ledenjake (ledene pokrove)

Dolinski ledenjaci - smješteni u dolinama između planina, često kao povezani sustav planinskih dolina. Pokreću se, klize s većih prema manjim visinama, relativno su mali u odnosu na ledene pokrove (npr. Beringov ledenjak, Aljaska-200 km dug; Salmonov ledenjak, kanada-500 m debljine).

Kontinentalni ledenjaci (ledeni pokrovi, Inland Eis)- pokrivaju velika područja (do 50 000 km2) i nisu ograničeni topografijom kao dolinski ledenjaci. Kreću se u svim smjerovima od središta akumulacije. Prisutni su na dva područja – Antarktik i Grenland, debljina leda iznosi i do 3 000 m u središnjem dijelu.

7

Santa leda je plutajuća masa slatkovodnog leda koji se odvojio sa glečera ili ledenog pojasa i pluta po moru. Sante leda nalaze se u oceanima blizu Antarktika, u morima Arktika i sub Arktika, u arktičkim fjordovima, ali i po jezerima koje pune glečeri. Vidljivo je samo 10-12% leda, ostatak je u moru. Brzina kretanja 10-12 km/dan; potrebno je nekoliko godina da se otope. Voda otopljenih santi je čista i može se koristiti za piće. Pojedine, veće sante imaju osim leda i materijal odlomljenih stijena u svojoj masi. Pojedine sante leda imaju promjer od 80 do 120 km i volumen 2 000 - 5 000 m3, tako da mogu plutati oceanima 6 do 12 godina, dok potpuno ne isčeznu.

LEDENE KAPE

Ledenjačke doline i ledeni pokrovi razlikuju se po veličini i smještaju, a varijeteti između njih nazivaju se LEDENE KAPE. Slični ledenim pokrovima, ali su manjih dimenzija, površine (npr. Penny ledena kapa na otoku Baffin, Kanada - 6 000 km2). Neke ledene kape su nastale rastom ledenjačkih dolina, a mogu biti gotovo ravni (ravni tereni - neki otoci Kanadskog Arktika i Island).

Ponašanje ledenjaka

- odnos nakupljanja (akumulacije) i otapanja (oticanja) leda,

- gornji dio ledenjaka-zona akumulacije-površina trajno pokrivena ledom,

- donji dio-zona otapanja (oticanja) - dolazi do gubitka uslijed otapanja, isparavanja - na kraju zime - ledenjak pokriven s akumulacijom sezonskog snijeda - proljeće i ljeto - otapanje,

- visina do koje doseže otapanje snijega i leda - granica firna (FIRN LIMIT) - definira zonu akumulacije i zonu otapanja; varira ispod granice snijega, led i snijeg se gube tijekom sezone otapanja, a u zoni akumulacije iznad te granice dodan je novi firn ledenjaku tijekom zime (padanje snijega).

KRETANJE LEDNIKA

Ledenjaci se kreću ili teku, zbog sila gravitacije i unutrašnjih deformacija leda. Led se ponaša kao kruta tvar, koja se lako lomi, sve dok ne dostigne debljinu od 50 metara. Sa većom debljinom, javlja se veći tlak na led i dolazi do plastičnog tečenja. Na molekularnom nivou, led se sastoji od nabijenih slojeva molekula, sa dosta slabom vezom između slojeva, slojevi se kreću različitim brzinama.

Slijedeća vrsta kretanja je temeljno klizanje. Ledenjak kliže po terenu na kojem je nastao, uz podmazivanje sa tekućom vodom. Kako se tlak povećava na temelje ledenjaka, tačka topljenjase smanjuje, pa se led više topi. Trenje između leda i stijena stvara isto dodatnu toplinu, koja doprinosi većem topljenju leda. Ovaj način klizanja prevladava kod umjerenih ledenjaka, i klizanje je sve veće što je debljina ledenjaka veća. Klizanje je veće i ako je nagib terena veći.

8

Kretanje (''tečenje'') ledenjaka

- kretanje ledenjaka – uslijed gravitacije, težine – nekoliko mm/dan do 15 m/dan

- gornji dio ledenjaka – veći volumen leda, strmija padina – brže kretanje od donjeg dijela – led iz viših dijelova nadopunjuje led ''izgubljen'' otapanjem u nižim dijelovima

- kretanje leda ovisi o temperaturi (godišnja doba, klima) – temperatura blizu tačke otapanja – brže kretanje!

Brzina kretanja lednika djelomično ovisi o trenju između leda i stijena, koje može usporiti donji dio. Kod alpskih ledenjaka, trenje stvara i bočne zidove, koji usporavaju središnji dio. Srednja brzina ledenjaka se dosta razlikuje. U nekim dijelovima se može čak i zaustaviti, pa mogu narasti i drveće, kao što ima slučajeva na Aljasci. U nekim slučajevima, brzina može biti 20-30 metara u danu, ili 2-3 m dnevno. Kod nekih ledenjaka se javlja razlika u:

Brzina ledenjaka varira horizontalno i vertikalno; brzina je najveća na površini ledenjaka u njegovom središtu, (duljina strelica je proporcionalna brzini);

Pukotine, raspukline u ledu; ledenjak se kreće različitom brzinom duž svoje suljine-ovisi o promjeni nagiba (ustrmljenost terena) – niz ''stepenica''; prijelaz preko strmine je brži-gornja zona krutog leda ne pokazuje mogućnost ''istezanja'' kao niži dijelovi koji teku plastično - kruti led puca uslijed napetosti i nastaju pukotine (''crevasses''); pukotine nastaju i kada ledenjak povija oko prepreke (teče brže na vanjskim stranama zavoja - kao tekućice).

- vrlo duga, strma padina bez usporavanja - led se odvaja u komade šiljastog oblika i blokove, nastaju kaotične pukotine - urušavanje leda/ledenjaka (ICE FALL).

Kretanje ledenih pokrova

Kreću se kao dolinski ledenjaci, ali od središnjeg površinskog područja na niže prema rubu ledenog pokrova. Gotovo sav ledeni pokrov Antarktika je zona akumulacije - otapanje zauzima malo područje - led leži preko niskog kopna s nekoliko planinskih lanaca - dolinski ledenjaci!

LEDENJAČKA (GLACIJALNA) EROZIJA

Led/ledenjaci svojim kretanjem, tečenjem, svojom masom i brzinom razara stjenovitu podlogu. Bazno kretanje pri dnu ledenjaka abradira stijene; otopljeni led/voda ulazi u pukotine – smrzavanje - usitnjavanje stijena - kidanje i uklapanje fragmenata u ledenjak koji se kreće - fragmenti se vučenjem mrve, drobe (deblji ledenjak - veći pritisak na stijene); zaobljavanje, poliranje. Na dnu nekadašnjih ledenjačkih dolina mogu se pronaći:

9

Uglačane/polirane površine - uslijed dugotrajnog pritiska ledenjaka u pokretu na podlogu

Ledenjačke brazde/strije - struganjem materijala koji ledenjak vuče po dnu Komčići (mutonirane stijene) - otporniji dijelovi stijena koje prestaju nakon erozije Odroni - masovno trošenje - ledeni klinovi lome stijenovite hrptove i klifove.

LAVINA je naziv za rušenje velikih masa snijega niz strme planinske padine, najčešće zimi i u rano proljeće. Često izaziva velike štete i ljudske žrtve, iako su one, s obzirom na relativno slabu naseljenost planinskih područja, svojim razmjerima obično ograničene u usporedbi s drugim katastrofama.

Lavine – masovni gravitacijski tokovi snijega, ponekad mješavine snijega i leda, a ponekad i stijena. Nastaju na preopterećenim strmim padinama; na stari snijeg nataloži se desetak cm novg snijega, ali mogu nastati i odlamanjem gromade razlomljenog leda.

Kretanje lavine - niz padinu klizne ploča novog snijega ispod koje se nalazi film vode (otapanjem starog snijega) - sniježna ploča se raspada u masu rahlog snijega - mjehutići zraka zaostalog u snijegu naglo ekspandiraju; podržava lavinu u kretanju, smanjuje trenje s podlogom.

LEDENJAČKI RELJEFNI OBLICI: erozijski i taložni

Erozijski reljefni oblici

Ledenjačke doline - prepoznatljivog oblika - slovo U (udoline); doline s tekućicama-slovo V

VISEĆE DOLINE-nalaze se uz glavnu dolinu (kao pritoka), na višem je nivou (visini), imaju strmu stepenicu.

Cirk u geomorfologiji podrazumijeva izvorišno područje ledenjaka. Cirkovi su u obliku amfiteatralnih udubljenja koja su nastala djelovanjem snijega i leda. Snijeg, firn i led ispunjavaju cijelu dolinu i pod težinom svoje mase led se ploukružno kreće stvarajući amfiteatralna udubljenja - cirkove. Iz cirkova se led spušta u niže dijelove doline. Snagom koju posjeduje led dubi i širi podlogu po kojoj se kreće i oblikuje ledničku dolinu - valov.

CIRK ili KRNICA – odrubljeno udubljenje, urezano u planinama; mjesto gdje se nalazi početak ledenjaka (''glava'' ledenjaka)

- ''polukružna stepenica'' u kojoj su smješteni snježnici (više-manje trajne nakupine snijega i leda),

- mjesta sa siparištima.

10

HORN (TRN) – nastaje erozijskim procesima koji proširuju cirk oblikujući oštaj vrh karakterističan za ledenjački planinski reljef,

- oštar vrh nastao prilikom urezivanja cirka u paninu.

GREBEN (ARETE) – oštri grebeni koji odjeljuju susjedne glacijalne doline,

- nastali urezivanjem ledenjaka.

FJORD

Kamenje i ostali naplavni materijal koji ledenjak pokupi putem, pretvaraju se u veliku strugalicu koja dubi stijene u dolinama i odnosi sve pred sobom ostavljajući karakterističan oblik slova U. Ledenjaci koji na svom putu putuju prema moru na taj način stvaraju fjordove, duboke, dugačke i uske rukavce. Ledenjaci mogu dospjeti mnogo dalje od tačke taljenja leda - led svojom masom hladi okoliš u koji dolazi - produbljuje i stvara svoju dolinu i ispod razine mora - otapanjem leda voda potapa dolinu - FJORDOVI (Skandinavija - dubine do 700 m).

Taloženi reljefni oblici

- erozijom leda i ledenjaka - uglasti fragmenti stijena (relativno kratak transport), nesortirani, različitih dimenzija (od sitnih do velikih blokova) - ''debris'' (kršje)

- nesortirani i neuslojeni materijal transportira i taloži ledenjak – TILL (tilit) (stijena koja nastaje taloženjem nakon otapanja leda iz morene).

Ledenjačke morene su stvorena nanosom materijala iz ledenjaka, koji se povukao. To se obično vidi po linijskim nasipima, mješavini stijena, šljunka i prašine. Po graničnim nasipima može se zaključiti veličina bivšeg ledenjaka. Prema brazdama se može zaključiti smjer kretanja ledenjaka. Prije stvaranja ledenjaka, doline imaju obično V oblik, stvoren erozijom vode prema dolje. Nakon pojave ledenjaka te doline se proširuju, oblikujući U oblik. Osim toga, doline postaju dosta ravnije zbog erozije. Kod nekih dolina dolazi do produbljivanja tla pa se stvaraju mala ledenjačka jezera.

MORENA – ''tijelo'' / oblik kojim se til transportira kao oblik koji nastaje nakon topljenja ledenjaka. Razlikuju se:

Bočna morena – na bokovima ledenjaka – till koji izgleda kao greben, a nalazi se duž bočnih strana ledenjaka;

Središnja morena – nastaje pri spajanju više ledenjaka (''pritoke'') kao izdužen greben; kada se spaja više ledenjaka - više središnjih morena;

Čeona morena – na kraju, čelu ledenjaka; kada ledenjak miruje, ''greben'' na kraju ledenjaka, prilikom pokreta pokrene i čeonu morenu (''guraju''). Može biti: krajnja -najdalje je stigla: recesijska - nastala pri uzmicanju (otapanju) ledenjaka.

11

Padinska morena – nastala pri topljenju leda kada se istaloži na dno nošeni debris (tanki izduženi slojevi tilla).

ERATIČKI BLOKOVI – ledom transportirani blokovi, ''doneseni i ostavljeni'',

- ako im se ne može pronaći u blizini stijena kojoj pripadaju - ledenjak

- ukazuju na smjer kretanja ledenjaka.

DRUMLINI – relativno malih dimenzija, mogu biti u velikom broju, strmih strana, orijentirani u smjeru ledenjala,

- uglavnom nakupine šljunka,

- vjerovatno nastali kad novih ledenjak preoblikuje i preuredi tilit ostavljen pri prethodnom povlačenju ledenjaka.

ESKERI – nastaju u zoni otapanja,

- izdužena, niska tijela neobičnog oblika – povijaju,

- dobro sortirani sediment, kosa slojevitost,

- taložen u ''prolazima'' unutar ili ispod ledenjaka gdje dolazi do miješanja sedimenta i vode (otopljenog leda)-teče ispod i izvan leda.

KAME – površinske morene,

- humci stijena koji zaostaju povlačenjem ledenjaka.

KOTLIĆI (KETTLE) – voda (otopljeni led) oblikuje sedimente duž strana i na kraju ledenjaka koji se povlači.

- blokovi leda koji zaostaju povlačenjem leda mogu biti okružene sedimentima - led se otapa - nastaje jezero (kettle lakes),

- česti na sednjem zapadu SAD-a.

LEDENJAČKA JEZERA

- oblikuju se u depresijama nastalim ledenjačkom erozijom,

- ledenjački sedimenti – brana - jezero nastaje između ledenjaka koji se povlači (otapa) i morene (brana),

- varve - karakteristične za ledenjačka jezera.

12

Procesi vezani uz kretanje leda na zemlji oblikovali su reljef, istaložili sedimente i stvorili sedimentna tijela. Značaj se očituje i u činjenici da je tokom geološke prošlosti na Zemlji led bio mnogo rasprostranjeniji nego što je danas. Za vrijeme pleistocena ledenjaci su pokrivali velike dijelove kontinenata sjeverne hemisfere.

UZROCI OLEDBI

- oledbe ovise o klimatskim promjenama,

- cikličnost ledeno - međuledeno doba (glacijal-interglacijal)

- periodi oledbe prepoznati u geološkim zapisima – prva oledba zabilježena u donjem proterozoiku, krajem proterozoika, ordovicij, karbon-perm, kvartar,

- dugotrajne klimatske promjene vjerovatno vezane s aktivnošćuu tektonike ploča – pomicanjem ploča kontinenti dolaze prema višim geografskim širinama gdje egzistiraju ledenjaci,

- kolizija ploča dovodi do izdanja uzvisina iznad morske razine – promjene strujanja u atmosferi i oceanima - klimatske promjene,

- ciklus – hiljede – desetci hiljada godina.

13