hagioterapija hrvatski model duhovnog zdravlja

broj

3, g

od. 1

velja

ča/o

žuja

k ‘1

0.25

kn

SSaabbbiirraaannnjjeeeSSaabbirraa

SS bbiSS b jjannjeeannnjjjeee

bbiibiSSaaabbbiirrrSSSSSaaaabbbbiiiir

ISS

N 1847-4225

97

71

84

74

22

00

3

hagio.hr2

S A D R Ž A J

Uvodnik3MISLI

Počelo jeo 4ZNANOST O DUHUZNANOST O DUH

Hagioterapijski pristup brakuerapijski pristup br 6Depresivnost kao odraz duhovne bolestiost kao odraz duhovne 144EDUKACIJAACIJ

Studij hagioterapijeStudij hagio– pneumatološka dijagnozaneumatološka dijagnoza181Zarobljeni medijima obljeni mediji 22DIJAGNOZA I TERAPIJANOZ

PTSP! (treći dio)2828Riječi ostavljaju tragove34ZDRAVA OBITELJ

Muško i žensko – različitisvjetovi, a potpun čovjek38Majka mog muža42Ritam duhovnog života46Muškarac – nježna odvažnost48ŽIVOT NAKON ŽIVOTARENJA

Dušo moja za let si stvorena50Bit će dobro(ili kako mi je pomogla hagioterapija)51Prosvjećenje prosvjete (treći dio)52SVIJET OKO NAS

Defektologija i hagiostav54Povjerenje u medije56Psovačka (ne)kultura60Solidarnost u ekonomiji – mit ili stvarnost? 62Misija – naći čvrsto tlo pod nogama 65Duhovitošću do duhovnog zdravlja66

PRETPLATITE SENA ČASOPIS hagiohr!

Prijave za pretplatu na časopis hagiohr primamo na telefon: 099 6924809 ili na mail: info@hagio.hr

U prijavi je potrebno navesti:ime i prezime, ulicu i broj,poštanski broj i mjesto, broj telefona, OIB.

Pretplatnicima poklanjamo prvi iz serije cd-a o vjeri, prof. dr. Tomislava Ivančića,a ostale po promotivnoj cijeni od 25 knpo komadu!

(Cijena pojedinog cd-a u slobodnojprodaji je 35 kn.)

Pretplata u iznosu od 110 kn uključuje4 broja časopisa hagiohr + poklon cdte troškove poštarine unutar RH.

POKLON

CD

hagiohr

hagio.hr 3

hagiohrI M P R E S S U Mhagiohrhagioterapija – hrvatski modelduhovnog zdravlja

Odgovorni urednikŽeljko Pažin, dipl. oec.

Glavna urednicaŽeljka Kolar, dipl. novinarka

UredništvoŽeljko Pažin, Željka Kolar,Ivana Vranešić

Suradnici na ovom brojuTomislav Ivančić, Silva Vrdoljak, Sanea Mihaljević, Ivana Vranešić,Božo Skoko, Mirko Ćosić, Marija Gudek,Adrijana Lovrinčević, Lucija Murgić, Marina Peterlin, Karolina Bućo,Igor Grgić, Igor Kanižaj, Ante Novak, Zdenko Babić, Daniel Vorih

Lekturadr. sc. Marko Alerić

Dizajn i priprema za tisakIvo Mađor

Marketing i distribucijaBožena Sučić, Ivana Vranešićtel. 099 6924809mail: info@hagio.hr

Izdavač

Hagioasistent d.o.o.Pavla Radića 3, 33000 ViroviticaŽiro račun: 2390001-1100365701 HPB

Tisak

Printera grupa, Sv. Nedelja

Nijedan dio časopisa ne smije se kopirati ili na bilo koji način koristiti bez odobrenja izdavača.

U V O D N I K

Cijenjeni čitatelji,

što učiniti kako bi mi život bio sretniji i bez one zaglušujuće zabrinutosti – pitanje je koje si postavljam gotovo svakodnevno. Imate li i vi sličnih preokupacija?Pažljivo promatramo situacije u kojima se nalazimo, razmišljamo, mislimo da puno toga razumijemo, imamo stotine dobrih namjera i uvjereni smo u svoje procjene... No, činimo li nešto posebno? Uza sve znanje, odluke i trud gotovo bolno možemo osjetiti kako nam se život presporo kreće naprijed. Vučnice na skijalištima besprije-korno vuku ljude do vrhova i ciljeva. Stižemo li u bitnim područjima života jednako brzo „gore“? Ne gubimo li previše vremena i energije na usputne i zapravo nevažne stvari. Sretna sam ako se netko s time ne slaže. Ali, ima li onih koji ne doživljavaju da im je potrebna pozitivna promjena u životu, neki zamah, olakšanje, povoljne okolno-sti koje bi nas „lansirale“ u život punim plućima? Mnogi očekuju promjene na bolje jer, imamo novog predsjednika. Iipak, ako smo realni, čemu uostalom stremimo, zna-mo da predsjednik nema tih ovlasti. Uslijed svih dužnosti koje obavljamo, raspoloženja kojima smo podložni, većih ili ma-njih planova koje kujemo, očekivanja i razočaranja, ovisnosti i tjeskoba, ostajemo ras-pršeni i u tome nam je temelj nezadovoljstva. Još je gore ako smo sabrani oko nebit-noga, oko onoga što nije odlučujuće za naš život.Mjereći i neprestano procjenjujući svijet, sebe i drage ljude, zapravo smo zastranili. Jer u kalkulaciji, čak i onoj savršenoj i točnoj, nema ljubavi. Promatranje i promišljanje samo su pasivnost, a ljubav je akcija! Eto nam raskoraka. Od ljubavi je stvoren svijet, od ljubavi se događaju obitelji i od ljubavi djeca napredu-ju. Ako uza sve čime raspolažemo smijemo govoriti o recesiji, onda radije priznajmo da živimo u recesiji ljubavi, dok se koprcamo u umišljenoj sigurnosti vlastitih stavova, navika, riječi izrečenih, ali ne konkretiziranih, ustajalosti... Rješenje ove krize? Kršćani pozivaju na obraćenje, no sumnjam da je obraćenje u većoj i revnijoj pobož-nosti. Ako se želim nekome za nešto obratiti, onda to i učinim – kažem sve, razot-krijem se i prihvatim pomoć. Osoba kojoj se obratim postaje mi najbliži suradnik u rješavanju neke moje potrebe, dileme, poteškoće... Ne obraćam se nekome zato što znam da je to ispravno, već zato što to želim, sve u meni naginje k tome jer ne po-stojim neovisno o drugome.Ipak, koja je osoba dovoljno povjerljiva da joj se obratimo baš sa svime što imamo i je-smo, i koja nas neće ostaviti praznima kada je tražimo sve ono što nam je potrebno? Usuđujemo li se obratiti? Imamo li takvu osobu? Zar je moguće da je nemamo?Svaka stranica koju ćete otvoriti nudi odgovore na ta pitanja; nemojte ih propustiti.Napokon, jedan bi moj prijatelj rekao: „Tražite i naći ćete!“, a nisam do sada doživje-la da me iznevjerio...

Željka Kolar

hagiohr

4 hagio.hr

M I S L I . . .

Počelo je...Piše: Željko Pažin

5hagio.hr

Počeo je novi svijet u kojem se znanost i vjera povezuju, uje-

dinjuju. Počelo je destljeće u kojem ono u što smo vjerovali i naslućiva-li da postoji, nalazi svoju utemelje-nost u znanosti. Počelo je novo doba u kojem će političke stranke izgubi-ti smisao, a jedini mogući vladari bit će oni koji vjeruju i ujedinjuju. Dola-zi vrijeme ljudi koji poznaju istinu, a ona preko njih teče i stvara novi svi-jet. Nova je svijest na pomolu. Po-tvrda za to je jedna zgoda iz najpro-davanije knjige na svijetu, Biblije, koja govori o bolesnoj kćeri ugled-nog čovjeka (usp. Mk 5, 21-43). Na vapaj shrvanog oca čovjek po ime-nu Isus pođe posjetiti bolesnu dje-vojku. No tek što je krenuo, dolaze glasnici koji donose vijest da je dje-vojka umrla, na što Isus progovara njezinu ocu: „Ne boj se! Samo vje-ruj!“ Zamislimo sebe u toj situaci-ji. Bismo li vjerovali tužnim vijesti-

ma ili Isusu? A Isus je baš inzistirao samo na vjeri. Vratimo se priči. Kada su stigli u kuću tog uglednika, čuli su buku, plač i naricanje. Isus tu situa-ciju komentira riječima: „Što buči-te i plačete, dijete nije umrlo, nego spava?“ Kao da je htio vidjeti vjeruje li itko da bi se moglo dogoditi čudo. Doživio je podsmjehivanje. Ali nije se pokolebao, već je izbacio prisut-ne, a djevojčine roditelje i svoja tri prijatelja poveo do sobe u kojoj je djevojka ležala. Zašto je sve druge izbacio? Zato jer su stvarali negativ-no ozračje i pojačavali doživljaj da je sve gotovo, da se ništa ne može uči-niti. Ostali su samo oni koji su vjero-vali, oni koji su, kada je došla kriza i negativne vijesti, gledali na drugu stranu, imali hrabrosti vjerovati, bili vizionari. Uz takve ljude Isus dolazi do izražaja, a čuda postaju normal-na, uobičajena. Ona je djevojka, na-ravno, oživjela. A vi?

Ne čini li vam se da dok negativno mi-slimo i govorimo, postajemo nespo-sobni činiti nešto novo i kao da uop-će nemamo jasnoću u vezi s onim što trebamo činiti; kao da kasnimo i nikad nismo tamo gdje bismo trebali biti? Vrijeme je za sabranost i vjeru.Preporučujemo u ovom vremenu ko-rizme „post“ od medija, a kao zamje-nu za to da svaki dan odvojite 30 mi-nuta za odmor duše i vlastitu promje-nu. U tih 30 minuta:

1. saberite se spajajući se sa svojim Stvoriteljem

2. čujte i upamtite pozitivne rečeni-ce.

Ako ste vjernici, dogodit će vam se duhovno zdravlje, a ako ste nevjerni-ci, iskustvo bezuvjetne ljubavi.

Ovo je siguran put da ne propusti-te ono što dolazi, ono što je već za-počelo!

Prema hrvatskom Osnovnom zakonu o braku „brak je zakonom uređena za-

jednica muža i žene“. To je formalna de-fi nicija braka, kojom se utvrđuje da dvoje ljudi žive u istom stanu, istom kućanstvu, da zajedno uživaju imovinu, i da su svoju zajednicu ozakonili pred nadležnim pred-stavnikom općine u kojoj borave. Tada nji-hov zajednički život ima oblik braka.

Katolički sociolozi brak i bračnu zajednicu defi niraju kao trajnu zajednicu muškarca i žene u kojoj oni nalaze duhovno, tjele-sno, psihičko, emocionalno i ekonomsko ispunjenje. Dvoje ljudi žive doista u bra-ku tek kada u zajedničkom životu posti-gnu duhovni, emocionalni i biološki smi-sao. Samo takav brak – brak po duhov-

noj dimenziji – ima svoj životni smisao i moralno opravdanje, jer supružnicima pruža ono što od njega očekuju.Brak koji je to samo po obliku nema pot-pune vrijednosti. On je samo društvena institucija, dok je brak po duhovnom sa-držaju potpuno ostvarenje duhovnih, mo-ralnih, osobnih, bioloških i psihičkih po-treba svakog čovjeka.Suvremeni brak suočava se s problemi-ma čiji su izvori u mentalitetu koji se pro-tivi ljubavi, djeci i ustaljenoj vjernosti žene i muškarca. U tom se mentalitetu brač-na zajednica ne smatra svjesno prihvaće-nom odgovornošću. Poljuljanost moral-nih temelja društva, prenaglašavanje sek-sualnosti te preplavljenost medija porno-

hagiohrPiše: Silva Vrdoljak, hagioasistentica

Centar za hagioterapiju Slavonski Brod

Hagioterapijskipristup braku

hagio.hr6

Z N A N O S T O D U H U

grafi jom, među mladima stvara zabunu s lošim posljedicama. Sve rašireniji biva brak-fl ert koji se sklapa bez dovoljno oz-biljnosti, pa postaje prolaznom životnom epizodom.Broj razvedenih brakova je u porastu. Razlozi su za to mnogobrojni: egoizam i emocionalna nezrelost, nedovršen pu-bertet u većine osoba, ljubomora koja proizlazi iz sebičnosti i tako degradira i ponižava ljubav, potom zlovolja, umor, dosada, pronalaženje ljubavnice ili lju-bavnika itd. Poljuljane su vrednote koje čine temelj braka. Mnogi su izgubili vjeru u ljubav i treba im vratiti samopouzdanje. Iskustva rada u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu pokazuju da mlade osobe ipak uza sve lažne ili poluistinite informacije o životu i braku, više no ika-da traže istinsku snažnu ljubav, idealnu ljubav koja je jedino u stanju stvoriti to-plo gnijezdo u kojem svatko može prona-ći sebe, doživjeti svoju osobnost i živjeti kao istinski čovjek. Temeljni uvjet za uspjeh braka sklad je iz-među očekivanja i realnosti te zrelosti su-pružnika za bračni život. Zrelost za brak dosiže osoba koja je zadovoljila nekoli-ko uvjeta: fi zičku, psihičko–emocional-nu, ekonomsku i duhovnu zrelost te osje-ćaj za ravnopravnost.Fizičku zrelost za brak osoba stječe po završetku puberteta. Fizička je zrelost sposobnost za stupanje u intimne odno-se, za rađanje djece i odsustvo nekih te-žih bolesti.

Psihička zrelost proizlazi iz opće psihič-ke zrelosti, razumske i emocionalne zre-losti osobe. Razumska je zrelost uvjet za uspjeh braka jer je brak životna zajedni-ca dvoje ljudi u kojoj svaki supružnik radi za drugoga, stječući materijalne i druge preduvjete za opstanak braka, i kasnije obitelji.Emocionalna zrelost osobe ogleda se po-najprije u psihičkoj stabilnosti, da snosi odgovornost za svoje postupke, da samo-stalno doživljava sebe i donosi odluke o sebi, da prihvati životne zadaće i bori se s poteškoćama. Drugo obilježje emoci-onalne zrelosti je sigurnost osobe u vla-stite snage, povjerenje u vlastite sposob-nosti, povjerenje u druge ljude i sposob-nost surađivanja s drugim ljudima. Emo-cionalna se zrelost izražava i osamosta-ljivanjem od roditelja.Ekonomska zrelost sastoji se u sposob-nosti oba supružnika da se uzdržavaju u braku jer tek kad se ekonomski osamo-stale, postaju neovisni o svojoj okolini.Duhovna zrelost vidljiva je u prihvaćanju bračnog partnera kao osobe u potpuno-sti, u osjećaju brižnosti i odgovornosti prema njemu, uvažavanju i njegovih po-treba, u moralnoj i osobnoj zrelosti oso-ba. Iz duhovne zrelosti proizlazi brak ute-meljen na ljubavi, povjerenju, iskrenosti i prihvaćanju vlastitog partnera, i odgovor-nosti prema njemu.

SOCIOLOŠKI VID BRAKA

Riječ „partnerstvo“ izvorno dolazi od la-tinskoga „pars“ što znači „dio“. Partner

je dakle suputnik koji ima udjela, koji su-djeluje, koji se pri-općava, koji dopunjuje drugoga. Prema tome, bračno partner-stvo znači otprilike sljedeće: oba brač-na partnera međusobno se prihvaćaju kao jednako vrijedne, ravnopravne oso-be, osobe istoga ranga. Svatko smije biti i ostati ono što jest. Takvo je partnerstvo prava životna škola koja većinom traži mnogo samosvladavanja. Brakovi nisu unaprijed sretni ili nesretni. Brak je kao zajedničko putovanje u nepoznato. Pu-tovanje može sa sobom nositi opasnosti. Tako svaki brak ima svoju povijest, uvijek je u nastajanju i poznaje svoje konfl ikte. Bračne poteškoće mogu biti krize rasta i postupci dozrijevanja, ali i pojave ras-padanja. Bračno partnerstvo nije nikada samo dar, nego životni zadatak. Prevlast jednog spola nad drugim ne od-govara zakonitosti duhovne dimenzije čo-vjeka, ali ni obrnuto - izjednačavanje spo-lova, brisanje razlika - ne pomaže da se ide dalje.Žena je nekada bila često diskriminirana. S njom se postupalo kao s manje vrijed-nom i podređenom. I danas je ona često ponižavana, iako na drugačiji način. Če-sto je prikazana kao predmet požude. I muškarac je mnogostruko lišen dosto-janstva - u očima nekih „emancipiranih žena“ svi su muškarci tiranski vladari. Ljubav koja ne poštuje partnera nije prava ljubav. Suviše prilagođavanja čini čovje-ka bolesnim jer to znači napuštanje sa-moga sebe. Narav se bori protiv toga. Biti partner ne znači biti samo odsjaj drugo-

hagio.hr 7

Iskustva rada u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu pokazuju da mlade osobe ipak uza sve lažne ili poluistinite informacije o životu i braku, više no ikada traže istinsku snažnu ljubav, idealnu ljubav koja je jedino u stanju stvoriti toplo gnijezdo u kojem svatko može pronaći sebe, doživjeti svoju osobnost i živjeti kao istinski čovjek.

ga. Sebe predati ne znači sebe napustiti. Iskustva rada s bračnim partnerima poka-zuju da gdje nedostaje strahopoštovanja prema bračnom partneru, jednog partne-ra tlači obično jača osobnost drugog.

PSIHOLOŠKI VID BRAKA

Stopostotno muževan muškarac i savr-šeno ženstvena žena ne postoje u stvar-nom životu, već postoje samo muškarac i žena u kojima prevladavaju oznake njiho-va spola, popraćene određenim brojem oznaka drugoga spola. Rijetko se mogu susresti parovi kod kojih su uloge zami-jenjene zbog društvene sredine ili druga-čijeg odgoja. Zato njihove različite psiho-logije mogu biti označene kao psihološ-ke tendencije.Ljubav je prihvaćanje drugoga u njego-voj različitosti. Muškarac i žena jednako su čovjek, ali su različiti u svojim pogle-dima, osjećajima, razmišljanjima i život-nim vizijama. Ako u braku supružnici do-bro razumiju svoje razlike i jedinstvenost, tada su na dobrom putu izgradnje svoga partnerstva i ljubavi.

DUHOVNO-ANTROPOLOŠKI VID BRAKA

Čovjek ne može samovoljno raspolagati svojim životom, nego se mora držati za-konitosti koje su u temelju postojanja sve-ga i koje se izražavaju putem njegove sa-vjesti. Želi li čovjek sačuvati život, potreb-no je držati se moralnih zakonitosti. Ne samo da je čovjek sebi nepoznanica kao osoba i jedinka nego i kao muško i žensko.

Stvarajući ljudsku narav muškarca i žene na svoju sliku, Bog u njih upisuje poziv, pa prema tome sposobnost i odgovornost ljubavi i zajedništva (usp. KKC). Brak je u naravi samog čovjeka, on je Stvoriteljevo djelo, poslušnost Stvoritelju, ostvarenje onoga što je On stavio u ljudsko biće.Sveto pismo ujedno nam otkriva da su muškarac i žena zajedno čovjek i da se jedno u drugome ostvaruju. Stoga gru-bost i razjedinjavanje muža i žene ponaj-prije ubija muža i čini ga beskućnikom i stvorenjem bez smisla. On će uvijek če-znuti za ženom, jer je bez nje kao bez doma, nježnosti, srca.Žena je stvorena iz muškarca pa ona bez njega nema smisla, ne zna čija je, otkuda je i nema za koga živjeti. Ona je po svo-joj duhovnoj naravi usmjerena na osobu, ona čuje neizgovorene glasove djeteta i ljudi, ona je sposobna rađati čovjeka i os-posobiti ga da živi. Ne ljubi li muža čita-vim svojim bićem, ne može prepoznati samu sebe i nema snage ljubiti druge. Ona je izgubljena. Iz toga zaključujemo kako je ženina sigurnost i budućnost be-zuvjetno voljeti muža kako bi njezin život bio u njegovu životu, kao što je njezin ži-vot u njegovu osiguran i ostvaren. Čovjek je u sebi relacija, u sebi ima po-trebu drugoga i ne može „biti“ dok nije s drugim.

RAZVOJ LJUBAVI

Brak bi trebao predstavljati vrhunac me-đusobne ljudske ljubavi. Ljubav je prepo-znavanje da nam je odabrana osoba dra-

gocjena, da bez nje ne možemo i da nam ona životno treba. Ljubav je duboka če-žnja i snaga koja nas privlači odabranoj osobi da se s njom sjedinimo, da je ima-mo, da kraj nje i po njoj živimo. Zaljubljenost je očekivanje da se druga osoba u nas zaljubi. Ako se to ne dogo-di, postajemo frustrirani, razočarani, be-smisleni. Kada se to dogodi, tada osjeti-mo vrhunsku sreću. Zaljubljenost je nesi-gurna, elementarna, nosi u sebi elemen-te ograničenosti, očekivanja i nade. Ona se oslanja na vanjsko, psihofi zičko sviđa-nje, stoga je prolazna. Zaljubljenost je dar koji, iskustva pokazuju, brzo prolazi. Za-ljubljenost je preslaba da bi mogla nositi probleme, nesuglasice, različitosti, razo-čaranja, bolesti… u braku.Početak ljubavi je tamo gdje odlazi za-ljubljenost. Ili, ljubav počinje tamo gdje počinju problemi, gdje počinje sumnja u brak, gdje se dvoje ljudi u braku počinju odvajati, jedno drugo optuživati, gdje po-činju razočaranje, strahovi pri pomisli na rastavu.Ljubav se sastoji u tome da u odabranoj osobi prepoznamo ne samo tijelo i psihič-ke sposobnosti nego prije svega osobu i njezinu duhovnu konstituciju. Spolnost obuhvaća sve vidike ljudske osobe u je-dinstvu njezina tijela i duše. Ljubeći oda-branu osobu s njezinom savješću, karak-terom, slobodom, kreativnošću, ljubav se u drugom čovjeku oslanja na ono što se ne može izgubiti, jer se duhovne stvarno-sti ne mijenjaju, neovisne su o prostoru i vremenu. U ljubavi i u slučaju vanjskoga

hagio.hr8

hagiohrIz duhovne zrelosti proizlazi brak utemeljen na ljubavi, povjerenju, iskrenosti i prihvaćanju vlastitog partnera, i odgovornosti prema njemu.

Z N A N O S T O D U H U

hagio.hr 9

nesviđanja, bolesti ili nesposobnosti, muž i žena mogu ostati jedno drugom privrženi i vjerni do kraja. Sveto pismo uči nas da je Bog ljubav. Time spoznajemo da ljubav nije samo psihički osje-ćaj, ni fi zička privlačnost, nego čovjekova te-meljna egzistencijalna potreba.

Žrtva

Ljubav znači davati. Ako jedna i druga stra-na očekuje samo primanje, nastat će poteškoće koje će samo naruša-vati bračni život. Onaj koji ulazi u bračnu zajednicu ljubavi treba se dobro ispitati o tome koliko je spreman davati. Pri tome jasno treba reći da je to darivanje samoga sebe u svim životnim situacijama. Ljubav znači odricati se, žrtvovati se, tr-pjeti za ljubljenoga. Uopće, život je nezamisliv bez žrtvovanja. Slo-bodno se može reći da žrtvovanje ima sre-dišnju ulogu u životu i razvoju svake osobe. I upravo se u trenucima trpljenja pokazuje pra-va ljubav, jer lako je reći „volim te“ kada je u životu sve dobro i ugodno. Danas se sve manje cijeni žrtva i ide se za sve ugodnijim životom. Isto se tako riječ žrtva katkada zlo-rabi. Naglasak uvijek mora biti na svrsi koju želimo postići, a ne na onome čega se odričemo. Čovjek je najsretniji kada nekome čini dobro, jer u protivnom ostaje bez smisla i radosti. Najteže je kada te nitko ne treba.

Razgovor

Zbog različitosti muškarca i žene, brak ne može opstati ako u njemu nema dijaloga, komunikacije. U razgovoru se osobe naj-jasnije priopćuju jedna drugoj. Tamo gdje osobe ne razgova-raju, nema suživota. Nažalost, u braku se često događa da jedna ili obje strane šute. Događa se da bračni partneri nađu

hagio.hr10

hagiohrZ N A N O S T O D U H U

vremena pogledati tv, otići s društvom, a razgovarati sa svojim najbližim ne sti-gnu. Više znaju o onome što se drugima oko njih zbiva, nego o vlastitu supružni-ku ili o vlastitoj obitelji. Neprekidan dija-log između muškarca i žene jedini je na-čin da ljubav raste i da brak postaje sve čvršći. Treba odabrati vrijeme u kojem će muškarac i žena razgovarati sami te vri-jeme kada će zajedno razgovarati s dje-com. Tako se jedno u drugome prepozna-ju i postaju snažniji.

Spolnost

Ljubav čezne za vječnim sjedinjenjem s drugom osobom. Spolnost je bitan ele-ment braka, jer supružnike upućuje jed-no na drugo. No, problem nastaje kada se spolnosti prilazi kao najvažnijem elemen-tu, što ona očito nije, ili je se u potpunosti isključuje – što je druga krajnost. Iskustva pokazuju da je, unatoč činjenici što muž i žena u braku mogu konzumirati spolnost, ipak sve više nesuglasica i rastava braka. Važnije je nešto drugo – potpuno dariva-nje cijele osobe. Bračna je ljubav po sebi plodna, to jest osobno sjedinjenje muš-karca i žene vodi rađanju djece.

Povjerenje

Da bi ljubav postojala, potrebna je vje-ra. Vjera je povjerenje u osobu koju voliš. Vjera je sposobnost da se čovjek povjeri drugoj osobi koja ga voli, da toj osobi po-vjeri svoje sposobnosti, život, ali i straho-ve, nemoći i pitanja. Premda tjelesna bli-zina usrećuje, čovjek još više treba unu-

tarnju toplinu ljubavi: zaštićenost i povje-renje. Svaki čovjek nosi u sebi prapotrebu da ga drugi prihvati i potvrdi. Svatko gla-duje za priznanjem. Već malo dijete tre-ba potvrdne riječi i geste. Život može po-stati nepodnošljiv čim čovjek više nikoga nema tko bi ga cijenio.

HAGIOTERAPIJSKI PRISTUP BRAKU

Temelj braka jest ljubav, a ljubav je du-hovna dimenzija čovjeka i zato ne postoji brak samo na psihofi zičkoj razini. Bračni partner se udružio s drugim partnerom jer je vjerovao da će ga on štititi, ljubiti, da je on netko pokraj kojega može biti ono što jest, da će u braku dobiti temeljno po-vjerenje koje je osnova svakom uspjehu i projektu u životu. Međutim, u čovjeku postoji iskonsko po-vjerenje koje se ne temelji ni na ljudima, ni na iskustvu vlastite prošlosti, ni na op-ćeljudskom iskustvu, nego ono u nama naprosto jest. To povjerenje ne daju ljud-ski odnosi jer ga čovjek ima već od tre-nutka začeća. To mu ne mogu dati ni otac ni majka, niti itko drugi – to je iskonsko povjerenje. Čovjek ima to povjerenje i pri-je nego što počne razmišljati, i prije nego ga itko u to uvjeri. To povjerenje je vjera koja je temelj ljudske egzistencije. Viktor E. Frankl u svojoj knjizi Bog podsvijesti govori da u čovjekovoj podsvijesti ne po-stoje samo „spremišta“ u kojima se skla-dište nagonski elementi, nego se tamo nalazi duhovna stvarnost koju on naziva Bog podsvijesti. To znači da u čovjekovoj podsvijesti, u njegovoj srži, postoji nešto

što nazivamo duhovnom egzistencijom ili prisutnošću transcendencije. Transcen-dentno je dakle već u dubini čovjekova bitka. Čovjek je u tom smislu nepoprav-ljivo religiozan. Riječ je o životu kao ta-kvom, a čovjek čovjeku ne može dati ži-vot, niti mu ga sačuvati.Svaki je čovjek žedan ljubavi, toliko že-dan da će sve učiniti da navede nekoga da ga poželi. Na području ljubavi najteže su duhovne „okrnjenosti“. Svaka duhov-na okrnjenost ponajprije je odvojenost od ljubavi. Ta odvojenost može imati uzrok u tome što nije bilo izvora ljubavi jer rodite-lji ili netko drugi nisu osobi pružali ljubav ili u tome što osoba nije mogla primati ljubav jer joj je bila uništena tzv. „ante-na“, ili uopće nije izrasla. Kad se govori o ljubavi, uvijek se mora pa-ziti na to da se radi o nečemu božanskom jer ljubav je duhovna dimenzija čovjeka, a duhovna dimenzija čovjeka, tj. duhov-na duša, ulivena je od Boga. Ljubav i život su zapravo isto. Život nije ne-što nego Netko. Stoga, pomanjkanje ljuba-vi znači pomanjkanje Nekoga. U konačni-ci, to je pomanjkanje izvora života svakoga od nas, a to je pomanjkanje Boga. Budući da od Boga dolazi punina života, gdje god nedostaje život, nedostaje i Bog. Naime, čovjek je ugrožen kad god nije s Bogom jer mu nitko ne može spasiti život, dati mu sigurnost, osim Boga. Zapreke mogu biti naše nemoći da se ljubav prihvati i da joj se vjeruje ili naše negativnosti, grijesi.Zato je svaka težnja za životom, težnja za ljubavlju i svaki put ulaska u život put lju-

hagio.hr 11

Zato je svaka težnja za životom, težnja za ljubavlju i svaki put ulaska u život put ljubavi. Nedostatak ljubavi uvijek je osjećaj ugroženosti vlastitog života.

bavi. Nedostatak ljubavi uvijek je osjećaj ugroženosti vlastitog života. Toj ugroženosti samo djelomično se može pomoći ljudskim načinom, ljud-skom ljubavlju, povjerenjem, razgovo-rima, ali svaka takva ugroženost nosi još jednu drugu ugroženost, puno težu, koja je transcendentna i koje se čovjek ne može osloboditi na ljudski način. Ta ugroženost ostaje unatoč ljudskoj ljuba-vi, zbog pomanjkanja života, ljubavi, zbog pomanjkanja Boga.Čovjek treba nekoga u kome će biti zašti-ćen, dlan na kojem će rasti, teren na ko-jem će rađati. Ljubiti nekoga znači pružiti nekome apsolutno čvrsto tlo. Budući da je čovjek stvorenje, biće od drugoga, ograni-čen, tlo koje se nikada neće izmaći može pružiti samo apsolutna, bezuvjetna Lju-bav, a to je Bog. Ljudska ljubav ne može drugome sačuvati život, uništiti grijeh, gri-žnju savjesti, niti otkloniti zapreke. Čovjek nema života u sebi, kao što ni rijeka nema života u sebi, nego u izvoru. Svako spre-čavanje dotoka vode od izvora, rijeku čine sve manjom, dok posve ne presuši. To kod čovjeka čine naše nemoći, zapreke, nega-tivnosti u mislima, riječima i djelima, naši grijesi. Ljudska pomoć djeluje kao aspirin, može donekle ukloniti bol, ali ne i izvore patnje. Sve to vodi jednom jedinom izvo-ru života – Bogu Stvoritelju. Ipak ima Net-ko tko stoji “ispred“ prve osobe u životu, bračnog partnera ili, bolje rečeno, između bračnih partnera – to je Stvoritelj. Zato je brak najprije naš odnos prema Isusu, a tek onda prema svom bračnom drugu. Najbolji lijek za bračne parove jest

u tome da ne gledaju jedno u drugo, već u istom smjeru, prema istom cilju, pre-ma Njemu.

ISKUSTVO RADA S BRAČNIM PARO-VIMA U CENTRU ZA HAGIOTERAPIJU U SLAVONSKOM BRODU

Od siječnja 2006. do lipnja 2009. godi-ne u CHT u Sl. Brodu u vezi s bračnim problemom zatražilo je pomoć ukupno 167 osoba. Od toga 123 žene i 44 muš-karca. Od ukupnog broja duhovnu su po-moć zatražila 43 bračna para (86 osoba). Preostala 81 osoba dolazila je samostal-no bez bračnog partnera. Od toga je bilo 80 ženskih i jedna muška osoba. Dobna granica osoba uključenih u rad bila je od 24 do 57 godina.

Najčešći razlozi dolaska u CHT su sljedeći:

- ovisnost jednog od bračnih par-tnera (kockanje, alkohol, droga)

- preljub- emocionalna nezrelost- ljubomora- ekonomska nezrelost- psihičko i fi zičko zlostavljanje- prezaposlenost jednog od bračnih

partnera- neizvršavanje životnih obveza i od-

govornosti.

Rad s bračnim parovima odvijao se indivi-dualno, posebno sa svakim bračnim par-tnerom (osim prvog zajedničkog susre-ta i u daljnjem radu po potrebi), prema smjernicama prof. dr. T. Ivančića koje su

razrađene u knjigama: „Dijagnoza duše i hagioterapija“, „Liječiti brak i obitelj“, „Agresivnost i povjerenje“, „Ovisnost i sloboda“, „Poziv na susret“ te na semi-narima za brak i obitelj. Početni intezivan rad trajao je od četiri do sedam mjeseci, jedanput tjedno. Svi su bili katolici, ali su se udaljili od prakse svoje vjere. Iskustva rada u Centru za hagioterapiju u Slavonskom Brodu pokazuju da mnogi ne žive svoj brak. Suvremena društva ozako-nila su ne samo rastavu braka nego i ubi-janje djece u utrobi majke. I jedno i drugo predstavlja temeljno zlo i nered koji raza-raju bračnu, obiteljsku i društvenu zajed-nicu. U brakovima se često pokazuje ne-sloga, težnja za gospodarenjem, događa se nevjera, ljubomora, izbijaju razni suko-bi i nasilja koji često vode do mržnje i ra-skida. To je nešto što je sveopćeg karak-tera. Bit zla je nedostatak dobra, uništa-vanje postojanja.To zlo i nered ne proizlazi iz naravi muš-karca i žene, ni iz naravi braka, nego iz grijeha. Istočnim grijehom ljudi su se odijelili od Boga, pa su nesposobni me-đusobno ostati vjernima. Brak je preza-htjevan jer u svijetu postoji grijeh. Grijeh je egoizam, kad bračni drug vidi da nije onom drugom bračnom drugu najvažni-ji. Umjesto da se ljube, među njima vla-da požuda, predbacivanje, maltretiranje. Grijeh u bračnim partnerima lomi ljubav. Stoga je povratak sretnom i vjernom bra-ku moguć jedino u obratu, a ne u okriv-ljavanju sebe, drugih, Boga. Bit hagiote-rapije jest zatvarati izvore zla. Temeljno

hagio.hr12

Z N A N O S T O D U H U

je pravilo ne suprotstavljati se zlu jer čo-vjek i sam tada postaje zao. Bog se jedi-ni može suprotstaviti zlu, a čovjek treba zatvarati izvore zla dobrim.

Kako dovesti do cjeline ono što je napuklo i spasiti ono što je uništeno u braku modelom hagioterapije?

1. Prihvaćanjem osobe bez predrasuda.

Ovaj prvi korak zahtijeva od hagioasisten-ta da bude objektivan, „neutralan“, bez naklonosti prema bilo kojem od bračnih partnera. Bez duhovne pripreme i takva duhovnog stava hagioasistenta, rad s bračnim parovima je nemoguć jer su oni vrlo osjetljivi i reagiraju na svaku gestu, pogled i riječ.

2. Poukom o temeljima ljudske egzi-stencije, duhovnoj dimenziji čovje-ka, o braku.

Bračnom partneru se najprije protumači-lo da je on osoba od začeća i da kao oso-ba ima drugu osobu. Osoba je nešto bo-žansko, sveto. Bračni partner mu ne može dati život, ispuniti onu prazninu koju mu može ispuniti samo Stvoritelj. U jednom su se životnom trenutku sreli, zaljubili i

odlučili biti zajedno. Ali prije njihova su-sreta oni su živjeli kao zasebne osobe sa svojim „životnim povijestima“, obiteljskim okruženjima, okrnjenostima, možda tra-umama i sl. Svaki je bračni partner s tom povijesti ušao u zajednički život.Također mu se posredovala spoznaja što je brak, različitost muškarca i žene i što se to dogodilo s njihovim brakom zbog čega duhovna duša pati te da je jedini izlaz na duhovnoj razini jer je ona sve-moćna.Bitno je u ovom koraku pobuditi čežnju i želju da se traži izlaz iz bračne krize i zato je potrebno da hagioasistent argumenti-rano posvjedoči o pozitivnim primjerima osoba koje su zatražile pomoć u CHT-u .

3. Povezivanjem bračnog partnera s bezuvjetnom ljubavi.

Bračni partneri ne mogu jedno drugom posredovati apsolutnu ljubav, jer su obo-je stvorenja, ograničeni, ali mogu pomo-ći jedno drugome tako da se podržavaju u svom hodu prema izgradnji temelja u životu. Nemoguće je da jedno drugo ne povrijede i zato je bitno da ne okrivljava-ju jedno drugo jer najveći neprijatelj bra-

ka je grijeh, dok je jedini pravi pratemelj i Otac čovjeka Stvoritelj. Navedeni put du-hovnog zdravlja provodi se kroz medita-ciju i molitvu sve dok osoba ne dođe do iskustva voljenosti i vrijednosti. „Ima net-ko tko se neće nikad izmaći i zato nikad nitko ne može propasti u ništavilo. Ima netko tko ga unatoč njegovim grijesima neće odbaciti - Bog. Bit Boga je ljubav. On mu je u trenutku začeća ulio osobnost i to što sada postoji, znači da je Njemu mio i dragocjen i da ga nitko ne smije osuđiva-ti.“ Osobe su duboko pozitivno reagirale na taj put duhovnog zdravlja.

4. Putem povjerenja

Osnovni problem braka jesu strah i sum-nja. Najteže je povjerovati i graditi vjeru i povjerenje, imati sposobnosti u drugo-me roditi ljubav. Bog je apsolutna dobro-ta i od Njega ne može doći nikakvo zlo, već samo dobro. Od Njega se uvijek mora očekivati samo dobro. Tek kada to spo-zna, čovjek počinje vjerovati i očekivati dobro od svog bračnog partnera. Važno je govoriti dobro o svom bračnom partne-ru, jer govor je odlučujući i u vjeri. Ono što izgovaramo, u to vjerujemo. Riječi mogu

hagiohr

hagio.hr 13

djelovati na naš duh, jer one su sila i sna-ga kojom se ostvaruje ono što želimo oko nas i u nama.Poučilo se bračnog partnera da je bitno ne opominjati, ne kriviti jedno drugo, već je put povjerenja u tome da se odluče Isu-su govoriti sve što im smeta, što ih vrije-đa. Isus je posrednik, jer u braku su su-pružnici s Kristom povezani i On ih drži zajedno. Oni su najprije za Njega zaruče-ni, pa tek onda jedno s drugim. Bitno je približiti Isusa.On jedini može maknuti sve krivice, ne-povjerenje, grijehe.Nakon pouke, bračnom partneru se po-sreduje povjerenje da na Isusa „stavlja“ sve grijehe, osobito one koji razaraju nje-gov brak. Kroz molitvu kao razgovor s Isu-som – „Od sada neću tražiti od njega da bude bolji, nego ću ga predavati tebi Isu-se“ – bračni partneri su posvjedočili da se počinju drugačije gledati i doživljavati te ponovno otkrivaju ljepote i vrijednosti bračnog partnera.

5. Putem pomirenja

Prihvatiti bračnog druga i to s one nje-gove dobre strane. Redovito se u braku gledaju greške i zato patimo. Brak je ču-desan spoj Boga i čovjeka. Bog jamči da se bračni partneri vole. Kršćanski je brak neraskidiv. Ženidbu je Isus proglasio ne-razrješivom tek kada je ljudima dao spo-sobnost za tu nerazrješivost. Ta se spo-sobnost nalazi u braku kao sakramentu. Isus je obnovio izvorni red stvorenja svla-davši zlo i pobijedivši grijeh, te dao snagu za življenje braka u novim mjerilima Kra-

ljevstva Božjega. Od tada supružnicima ne vlada grijeh, nego Bog.U putu pomirenja slijedi pomirenje sa sa-mim sobom, bračnim partnerom, Bogom i drugima. Poučilo se bračne partnere da ga „psihofi zički čovjek“ ranjava, vrijeđa. U svakom čovjeku ima nešto što nam želi dobro. Važno je gledati u tu dubinu svog partnera. Konkretni koraci:- Zagledati se „u duhu“ u svog bračnog

partnera; neka i on u sebi prepozna da ga ne osuđuješ; reci mu: „Smiješ u moje srce, moj mužu, moja ženo.“

- „Predajem te u Isusove ruke; neću se baviti tvojim grijesima. Neka te On spa-si; ja sam nemoćan/na.“

- „Ja vjerujem da me tvoje dubine vole.“

6. Odlukom za obrat

Učiniti obrat od nepraštanja prema pra-štanju, odreći se nevjere, bludnosti, ovi-snosti; početi sve ispočetka, čisto.

7. Putem milosti

Molitva da Duh Sveti ispuni dušu sva-kog bračnog partnera; molitva za daro-ve i silu Duha Svetoga. Poticati ih da napišu pismo jedno drugom, da razgovaraju „u duhu“, da dijele nova duhovna iskustva i o tome razgovaraju; da mole jedno za drugo.

8. Zajednička molitva

Ono što si međusobno ne mogu nikada izreći, izreći će u molitvi kad oboje budu zajedno gledali Boga u lice. U molitvi će se moći sve dublje duhovno zaljubljivati i me-đusobno otkrivati. Molitva je komunikacija s Bogom koji je stvorio zajedništvo.

REZULTATI RADA

- 86 osoba (43 bračna para) u pot-punosti je riješilo bračne probleme zbog kojih su zatražile hagioterapij-sku pomoć. Većina se povremeno javlja u CHT i potvrđuju da su nauči-li živjeti zajednički život te nositi se i rješavati probleme u svakodnevnom životu. Također, otkrili su novu pove-zanost s Bogom i jedno s drugim.

- od 81 osoba koje su samostalno dola-zile u CHT bez bračnog partnera, 72 osobe su izašle iz bračnog problema i odlučile ostati u braku

- 5 osoba je odustalo od rada u hagi-oterapiji

- za 4 osobe nemamo povratnu infor-maciju.

Bog je zapravo sadržaj i cilj ljubavi. Dok su s Bogom, ljudi tu ljubav mogu vrhun-ski ostvariti. Ako su bez Njega, nemaju te-melja na kojem bi ostvarili svoj život, a onda i zajednički, međusobni život (usp. T. Ivančić).

Literatura:T. Ivančić: „Dijagnoza duše i hagioterapija“, Teovizija, Za-greb 2006.T. Ivančić: „Liječiti brak i obitelj“, Teovizija, Zagreb 2006.T. Ivančić: „Hagioterapija-duhovna medicina“ priručnik, II. popravljeno izdanje, Teovizija, Zagreb 1996.Priručnik tečaja priprave za brak „Brak i obitelj po Bož-jem naumu“; uredio dr. T. Ivančić, Požega, 2009.T. Ivančić: „Poziv na susret“,Teovizija, Zagreb 2006.J. Heinzmann: „Tvoj je poziv ljubiti“, priprava za brak i bračni savjetnik, Kršćanska sadašnjost, Zagreb 1984.Katekizam Katoličke Crkve – Zagreb: Hrvatska biskup-ska konferencija: Glas Koncila, 1994.

Ljubav i životsu zapravo isto.

hagio.hr14

Z N A N O S T O D U H U

Depresivnost kao odrazduhovne „bolesti“Piše: dr. Sanea Mihaljević, spec. psihijatar

hagiohr

hagio.hr 15

Rezultati ovog istraživanja izneseni su na na Prvome znanstvenom među-narodnom simpoziju hagioterapije u Zagrebu 2006. godine, a objavljeno u Hrvatskom časopisu za javno zdravstvo (on-line verziji) u siječnju 2010. g. pod naslovom HAGIOTERAPIJA, DEPRESIVNOST I LJESTVICA ŽIVOTNIH VRIJEDNOSTI autora Sanee Mihaljević, Lucije Murgić, Marine Marinović. (Ovdje je tekst prilagođen.)

Duhovna bolest

Duhovna bolest ili moralna patnja (bol duše, bol duhovne naravi) na-staje zbog ograničenosti čovjekove egzistencije, nepoštivanja prirodnoga moralnog zakona, okretanja vredno-ta u poroke, razaranja ili izostanka ra-zvoja temeljnog povjerenja i ranjava-nja struktura duhovne duše. Duhovne bolesti podrazumijevaju razna stanja: od osjećaja besmisla, sklonosti poro-cima, nedostatka povjerenja, osjeća-ja krivice, strahova, agresivnosti, po-tištenosti, očaja do sklonosti samou-bojstvu te traume i patnje poput kri-ze braka i obitelji, problema s djecom, gubitka bliske osobe, postabortiv-nog sindroma, invalidnosti, iskrivlje-nih moralno-etičkih stavova, mržnje, nepraštanja, osvetoljubivosti (Ivan-čić, 2006). Simptomi duhovne bo-lesti mogu biti primarni i sekundar-ni. Primarni su grižnja savjesti/krivi-ca (objektivna i subjektivna krivica), ovisnost/poroci i patnja. Sekundarni simptomi su tjelesne i psihičke bole-sti nastale konverzijom duhovnih tra-uma i bolesti.

Osnovni princip duhovne terapije jest spojiti čovjeka s njegovim Izvorom, s Apsolutnim, odnosno izdići ga iznad psihofi zičke razine, pomoći mu u od-luci za dobro - da misli dobro i vjeruje u pobjedu dobra, naučiti ga praštati te mu pomoći u pronalaženju vlasti-toga životnog usmjerenja. Sredstva u pružanju duhovne pomoći su prihvaćanje osobe i podrška, raz-govor, pouka, upoznavanje sa zako-nitostima duha i potrebom obraće-nja, savjetovanje, te molitva i upući-vanje na sakramente (ako je pacijent vjernik).

Egzistencijalna/duhovna depresija

Strujanja koja uglavnom potječu od egzistencijalističkih fi lozofa upuću-ju na to da depresija može biti „tro-jakog“ uzroka: psihološka – kada je uzrokovana specifi čnim situacijama koje se (barem principijelno) mogu mijenjati; biološka - uzrokovana bi-okemijskom neravnotežom; te eg-zistencijalna – bez poznatog situa-cijskog ili kemijskog uzroka (Park,

hagiohr

hagio.hr16

Z N A N O S T O D U H U

1999). Egzistencijalna/duhovna depresi-ja koju opisuje Park u skladu je s opisima moralne patnje koju opisuje Ivan Pavao II., odnosno patnje duhovne duše koju opisuje Tomislav Ivančić. Egzistencijalna ili duhovna depresija, za razliku od drugih oblika depresije, nema specifi čnog uzro-ka. Slobodno je fl otirajuća, sveprožima-juća te označava kontinuirano unutraš-nje stanje bića. Osobe uglavnom nisu ni svjesne te vrste depresivnosti te često pribjegavaju „automedikaciji“ ili desen-zitizaciji kroz zabavu, igre na sreću, po-roke. Nijedna psihološka tehnika nije po-kazala povoljne rezulate u tretmanu egzi-stencijalne depresije (Park, 1999).Depresivnost je čest simptom i upućuje na to da se čovjek ne osjeća voljenim, da nije pronašao ili je izgubio oslonac i smi-sao svoje egzistencije. Često je to nau-čen oblik ponašanja, odnosno razmišlja-

nja koji se ponavlja u začaranom krugu (Jakovljević, 2003).Osobe koje su svjesne egzistencijalne istine da su smrtna bića ili da su „bole-sne na smrt“, postaju pesimistične, de-presivne, sklone ovisnostima, s osjeća-jem unutarnje praznine, inaktivne (Jores, 1998). Izvana odbijaju ljubav, dok u sebi vape za pomoći (Ivančić, 2006). Čovjek upada u depresivnost i kada se spu-šta na psihofi zičku razinu, tj. profanirajući se, te na taj način ne može ostvariti sebe i sve svoje potencijale u punom smislu. Op-ćenito, ljudskost je bolesna kada je profa-nirana i nepoštovana, što rezultira agresiv-nošću i depresivnošću (Ivančić, 2006).

Istraživanje

U pilot istaživanju anketirane su 42 oso-be koje su se javile Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu od ožujka do kolovo-

za 2006. godine. Uključene su one osobe koje su se javile zbog depresivnih simpto-ma, a ispitanici su naveli: depresiju, sklo-nost depresivnosti, očaj, tjeskobu, izgu-bljenost sebe, veliku tugu, izrazit nemir, nedostatak samopouzdanja, neodluč-nost, pesimizam, duševnu bol, nevolje-nje sebe, osjećaj krivice. Na prvom susre-tu s hagioasistentom ispitanici su ispuni-li anketni upitnik i skalu za mjerenje de-presivnosti – Beck Depression Inventory (Beck, 1961). Anketni upitnik uključivao je sociodemo-grafske podatke, upite o vjerničkoj aktiv-nosti, o doživljaju Boga, o načinu reagira-nja u kriznim situacijama te skalu vred-nota. Beck Depression Inventory je sa-moocjenska ljestvica koja sadrži 21 pita-nje koje se odnosi na depresivne simpto-me. Viši zbroj bodova na ljestvici označa-va depresivnost većeg stupnja.

Ovim pilot-istraživanjem ukazali smo na doprinos hagioterapije u tretmanu depresije/depresivnosti, što ukazuje na to da depresivnost može biti odraz duhovne bolesti.

Slika 1. Poimanje Boga Slika 2. Zbroj na skali depresivnosti prije (bdi1) i poslije (bdi2) hagioterapije (p=0.000)

Milosrdniotac

1816141210

86420

Bro

j isp

itani

ka

Nadnaravnodobro

Poimanje Boga

Strogisudac

Viša silai energija

Drugo

17

11

65

3

Beck Depression Inventory

bdi1

35

30

25

20

15

10

5

0

Zbro

j na

skal

i

bdi2

hagio.hr 17

RezultatiProsječna dob ispitanika bila je 35, pri čemu je najmlađi imao 17, a najstariji 67 godina. Prosječan broj dolazaka u CDP bio je 6 do 7 puta u dva mjeseca. Radi problema zbog kojeg su došli u CDP više od pola ih je potražilo i liječničku pomoć, od čega je 34.8 % dobilo psihijatrijsku dijagnozu. Uglavnom se radilo o dijagno-zama anksiozno-depresivnog poreme-ćaja i blažeg ili srednjeg oblika depre-sivne epizode. Svi su se ispitanici izjasnili kao katolici, a općenito se način percipiranja Boga smatra važnim čimbenikom duhovno-mentalnog zdravlja (Cavanagh, 1992).Što se tiče rezultata dobivenih BDI ska-lom, zbroj tijekom prvog mjerenja, pri-je primjene hagioterapije, odgovarao je srednje depresivnoj skupini. Mjerenja na kraju hagioterapije pokazala su da se radi o skupini bez patološke depre-sivnosti! Razlika između vrijednosti BDI skale na početku i na kraju liječenja ha-gioterapijom je značajna. Ispitivali smo i ljestvicu vrednota prije i na završetku hagioterapije. Nakon ha-gioterapije prvo mjesto vrijednosti za-uzeo je odnos s Bogom (kod 83.3% is-pitanika), potom su uslijedili obitelj pa prijateljstvo, a taj je rezultat statistički značajno različit u odnosu na prvotnu ljestvicu vrednota.

ZaključakOvim pilot-istraživanjem ukazali smo na doprinos hagioterapije u tretmanu de-presije/depresivnosti, što ukazuje na to

da depresivnost može biti odraz duhov-ne bolesti.Iako predmet hagioterapije nije liječenje fi zičkih ili psihičkih bolesti, neke od njih ulaze u stanje remisije budući da imaju uzrok na duhovnom području. U ovom istraživanju to se pokazalo za depre-siju. Polovina ispitanika već je bila po-tražila pomoć liječnika, odnosno treći-na svih ispitanika pomoć psihijatra radi problema zbog kojeg su i došli u Centar za duhovnu pomoć. Vjerojatno se kod is-pitanika radilo o duhovno/egzistencijal-noj problematici za koju medicina nema adekvatne odgovore (Jores, 1998; Park, 1999; Ivančić, 2006). Smanjenje depre-sivnosti koje je mjereno samoocjenskom skalom značajan je podatak ne samo za ispitanike, odnosno pacijente, već i za cjelokupno zdravstvo koje se može oslo-niti i na taj oblik pomoći. Osim smanjenja depresivnih simptoma hagioterapijom se djelovalo na promje-ne na planu životnih vrijednosti kao važ-nih faktora u formiranju životnih stavova neophodnih za održavanje stabilne re-misije. Rezultat primanja duhovne po-moći je i opredjeljenje osobe za moral-ne principe, čime se ostvaruje pozitivan utjecaj na sva područja njezina života i djelovanja (Marinović, 1998). Integrativnim pristupom svakom po-jedincu s određenom bolesti, odnosno patnjom, značajno se može doprinije-ti njegovom ozdravljenju i većem život-nom zadovoljstvu. Osim toga, djelova-njem na pojedinca može se djelovati na cjelokupno društvo, budući da duhovno zdrav pojedinac stvara i duhovno zdra-vo okruženje!

Socio-demografski podaci ispitanika

%

Spol

- ž- m

78.621.4

Edukacija

- OŠ - SSS- VŠS- VSS

11.935.721.431.0

Stručna sprema

- nezaposlen- zaposlen- umirovljen- učenik- student

11.957.12.47.1

19.1

Bračno stanje

- oženjen/udana- neoženjen/neudana- rastavljen- udovac

45.2502.42.4

Način življenja

- sam- s primarnom obitelji- sa sekundarnom obitelji- podstanar- primarna + sekundarna obitelj

14.328.645.2

7.14.8

Isti upitnik ispitanici su ispunjavali i na kraju završenoga hagioterapijskog tre-tmana. U obradi podataka korišten je Smirnov-Kolmogorov test normalne dis-tribucije, zavisni t-test, deskriptivna ana-liza frekvencije i x² test distribucije od-govora.

hagio.hr18

hagiohrE D U K A C I J A

Prema dosadašnjem pregledu me-đunarodnog studiju iz hagioterapi-

je, održanog u Zagrebu, u srpnju prošle godine, na ovim smo stranicma do sada mogli naučiti što je to duhovna duša te koje se sve duhovne bolesti na njoj mogu pojaviti. Slijedi avantura otkrivanja simp-toma koji nam signaliziraju duhovnu bol i postavljanje pravilne dijagnoze. Iako će nam se možda učiniti da imamo stotinu duhovnih bolesti, nema razloga za boja-zan jer dijagnoza je samo početak puta duhovnog zdravlja. Kada jednom prepo-znamo simptome bolesti na duhovnom području, onda ćemo ih lako i ukloniti!

ŠTO JE DIJAGNOZA?

Dijagnoza je put od simptoma prema uzroku. Hagiopacijent ima svoje razloge zbog kojih traži hagioterapiju. Te će ra-zloge on sam izreći ili će ih hagioasisten-ti prepoznati. Razlozi su zapravo simpto-mi, odnosno znakovi koji ukazuju na to da je čovjek duhovno bolestan. Simpto-mi su vidljivi, a upućuju na duboke i ne-vidljive uzroke. Učeći pneumatološku dijagnozu, naučit ćemo kako čuti čovjeka u njegovim pro-blemima te kako razumjeti uzrok i vidjeti izvor njegovih patnji. Uzrok je uvijek zlo. Naime, u svakoj boli i patnji osjećamo da nas je napalo zlo.

Dijagnosticirati se može na dva načina:- organski- fenomenološki

ORGANSKI NAČIN DIJAGNOZE

Svaki organ duhovne duše ima svoje simptome i bolesti. Kada nam se, kao hagioasistentima, netko požali na ovo ili ono, trebamo odmah osjetiti o čemu se zapravo radi. To područje dijagnoze obu-hvaća tridesetak različitih organa duhov-ne duše:

Osoba – svako poniženje čovjek u sebi doživljava kao gubitak dostojanstva. Tada će se čovjek ili tužiti da ga netko ponižava ili ne voli u braku, obitelji, na poslu ili će sam sebe ponižavati, govoriti si kako ne vrijedi, smatrati da je nesposoban... Tada se radi o lažnoj poniznosti koja pokazuje da čovjek sam sebe ponižava te da mož-da razmišlja o suicidu. Iznimno je važno dobro uočiti te simptome te biti oprezan s takvim ljudima. Ne smije ih se dugo is-pitivati niti im ukazivati na zlo, već samo na dobro u njima.

Život – netko će reći da mu je ugrožen fi -zički život; netko će doživljavati da mu je ugrožen psihički život, a najgore je kada je ugrožen duhovni život, o čemu ljudi ne znaju govoriti jer o tome ništa ne znaju. Ugroženost duhovnog života ujedno nas i najviše boli. Ako je ugrožen njegov vječni život, čovjek osjeća da je sve izgubio. Tada je u životnom strahu. Simptomi su vidljivi iz načina života, riječi, vladanja, gledanja. Neophodno je s pažnjom čuti što će paci-jent reći o tome što ga muči, boli.

Savjest – kada je ranjena, duboko boli, a lako je uočljiva. Čovjek ranjene savjesti imat će potrebu odmah se i stalno brani-ti. Tako će, npr. muškarci „bježati“ iz cr-kve zbog osjećaja da ih svećenici apo-strofiraju (njima je teže priznati grijeh nego ženama). Agresivnost kao simp-tom ima svoj uzrok u zlu, grijehu i osje-ćaju krivnje.

Um – može biti zaveden, a prepoznaje se kada čovjek krivo govori i živi u neznanju o životu. To je ujedno znak da na kogni-tivnom području treba napraviti temeljit zaokret.

Srce – može vapiti za ljubavlju umjesto da je njome ispunjeno. Takav će čovjek silno čeznuti za nekim tko će ga voljeti.

Slobodna volja – svaki porok koji čovjek ima znak je ugrožene slobodne volje.

Vjera – čovjek koji ne vjeruje u Boga, za-pravo ima krivu sliku o Bogu - misli da ga Bog optužuje. Ateisti će odbacivati svo-ju sliku o Bogu.

Kreativnost – neiskorišteni talenti fru-strirat će čovjeka čak do želje za suici-dom.

Komunikacija – čim se netko povlači u sebe i izbjegava komunikaciju, znači da se nečega boji, da ga nešto muči, a to ne može izreći. To je znak i da život te oso-be nema smisla.

Memorija – može biti opterećena, a što je osobit problem naših branitelja koji su pro-živjeli strahote rata, ali i svih koji su proži-vjeli neke teške situacije. Takvi se ljudi pita-ju zbog čega su sve to morali proći.

Studij hagioterapij dijagnozaPripremila: Ivana Vranešić

hagio.hr 19

hagiohrNadalje, nemoral, profaniranje spolnosti, život bez mudrosti, lijenost, agresivan go-vor, samosažaljenje... simptomi su organ-skih duhovnih bolesti.

U postavljanju dijagnoze simptome mo-žemo podijeliti i na:

- egzistencijalne simptome: neznanje, ne-moć, nepovjerenje, strah, užas, tjesko-

be i besmisao. To su znakovi, ali i izvori na koje zlo izlazi;

- cjeloživotne simptome: uvrede, prijet-nje, smrt bližnjih, neuspjesi, osama i starost. Riječ je o simptomima koji se razvijaju u kasnijim godinama;

- kognitivne simptome: neznanje, krivo znanje, relativizam, prijevare, sumnje, lažne ideologije, laži. Ti simptomi upu-

ćuju na to da su um i razum prevareni i uništeni;

- aksiološke, odnosno moralne simpto-me: nemoral, poroci, prepuštenost zlu, očaj, razočaranje i sl.;

- interpersonalne simptome: svađe, mr-žnje, prijevare, klevete, ratovi, nepovje-renje, nedostatak kajanja, patnja jer nas drugi ne vole i osuđuju;

e - pneumatološka

Prijave na studij

hagio.hr20

- religiozne simptome: ateizam, formali-zam, nevjera, strah;

- fi lozofske simptome: suprotstavljanje transcedentalima, razaranje forme.

FENOMENOLOŠKI NAČIN DIJAGNOZE

Fenomeni poput škrtosti, neosmišlje-nosti, neizrečenosti, neodlučnosti, za-robljenosti u mislima, doživljaja otpisa-nosti, nervoze, ravnodušnosti, poraženo-sti... upućivat će na prepoznavanje mje-sta gdje su u čovjeku patnja i muka, tj. gdje su izvori zla koje treba zatvoriti.Bespomoćnom čovjeku potrebno je po-kazati gdje je snaga.

ANAMNEZA I TEST

Dijagnoza duhovne bolesti postavlja se na temelju anamneze hagiopacijenta, utvrđivanjem simptoma i pretragama. Anamneza i pretrage obavljaju se te-stom. U anamnezu se ubrajaju podaci o roditeljima i precima pacijenta, o bo-lesnicima iz rodbine koji su isto ili slič-no bolovali, o nekim preboljelim duhov-nim bolestima, o sklonostima određenoj duhovnoj bolesti. Anamneza također po-

drazumijeva i utvrđivanje trenutka poja-ve bolesti ili simptoma te moguće posto-janje nekog posebnog događaja koji je bio povod za nastanak duhovne bolesti. Test pretpostavlja da hagioasistent po-znaje međuovisnost bolesti, simptoma i reakcije pacijenta. Hagiopacijent ima razlog zbog kojeg je potražio pomoć hagioasistenta. Traže-ći hagioterapijsku pomoć, pacijent očito shvaća kako je njegova patnja duhovne naravi. Stoga je važno najprije dopusti-ti pacijentu da kaže razlog svog dolaska te kako se osjeća; da opiše svoje reakcije na duhovnu bol, simptome i razvoj svoje duhovne patnje. Pri tome je važno da hagioasistent ne ispravlja subjektivan iskaz pacijenta. Po-tom će hagioasistent saznati koje su bile prve reakcije pacijenta i njegove okoline na pojavu bolesti te saznati traži li paci-jent samo informacije o hagioterapiji ili je već pristao na terapiju.Sljedeći korak u dijagnosticiranju je uoča-vanje simptoma koje pacijent ima. Kada je hagioasistent i s time upoznat ili kada sazna uzroke pacijentova stanja, paci-

jentu će dati test koji sadrži pitanja rele-vantna za postavljanje dijagnoze i kasni-je određivanje terapije. Važno je da test bude ciljan i da sadrži pitanja poput:

- Je li netko od bliže ili dalje rodbine imao slične probleme?

- Kako su tekli prvi trenuci pacijentova ži-vota od trenutka začeća do rođenja?

- Kako je proteklo rođenje i život do tre-će ili pete godine?

Osim podataka o rođenju i životu paci-jenta za postavljanje dijagnoze osobito su relevantni podaci poput: gubitka vo-ljene osobe, smrtonosne bolesti, zaro-bljeništva, silovanja, maltretiranja, nepra-vedne osude, kleveta, krize srednjih go-dina, gubitka smisla života, ostanka bez potomaka, nesreće.Na početku testa potrebno je utvrditi vri-jeme nastanka problema ili simptoma na koje se pacijent tuži. Prilikom realizacije testa hagiosistent će osjetiti koji su po-daci značajni za postavljanje dijagnoze. Hagioasistent će dobivene podatke iz te-sta analizirati, na temelju njih izvesti za-ključak te započeti s hagiotarepijom.

Nastavit će se...

hagiohrE D U K A C I J A

Silva i Ivo Vrdoljak, stručni suradnici na studiju

E D U K A C I J A

hagio.hr 21

Došao sam ovamo jer sam vrlo zainteres iran za hagiot erapiju. Bilo mi je zadovoljstvo prije ot prilike godinu dana u Zagrebu proći prvi teč aj hagiot erapije i ot kad naučeno primjenjujem na sebi, svojoj obitelji i prijate-ljima, iskusio sam koliko je ta stvarnost moćna. Meni je najvažnija znanstvenost te met ode, a kad primje-njujem duhovnu medicinu koju preporučuje dr. sc. Tomislav Ivančić, ot krivam koliko mi ona znači i poma-že mi u mojoj komunikaciji s Bogom.

(Th ady O’Connor, Irska).

Došla sam zato što znam koliko je hagiot erapija bila pot rebna meni, a s obzirom na to da radim s djec om, znam koliko mi je pot rebna i da će pomoći i njima i drugima. Ljudi stalno traže pomoć, a nisu svjes ni vla-stitog stanja. Stalno odlaze liječ niku, a on im ne može pomoći. Tada se samo s nekoliko riječ i, u nekoliko susret a, može pomoći čovjeku da postavi svoj život na noge, da počne živjet i uist inu kako treba, da postane svjes tan svog dostojanstva, jer ljudi najprije izgube dostojanstvo. Eto, to je ono što je meni velika mot ivaci-ja za rad u hagiot erapiji.

(Veronika Galić, Imot ski).

hagiohrIzjave sa studija

hagio.hr22

E D U K A C I J A

Zamislite svijet bez medija. Svijet bez novina uz jutarnju kavu, bez te-levizijskog dnevnika u doba večere, bez radija dok se vozite ili se kod kuće dosađujete... Po nekima bi to bio idealan svijet, lišen često su-višnih i nepotrebnih informacija, svijet u kojem bi se više posvetili sa-mima sebi i međuljudskim odnosima...

Piše: dr. sc. Božo Skoko

hagiohrZarobljeni medijima

Međutim, kako bismo, da nema me-dija, upoznali daleke ljude i kraje-

ve, vidjeli bezbrojne nesreće i katastro-fe, shvatili postojanje davnih civilizaci-ja, znali što se događa oko nas i sazna-li kako izgledaju i što rade naši politički predvodnici... Na koncu, da nema medi-ja kako bi drugi saznali za nas, naše pro-bleme i jade, nade i očekivanja, kako bi-smo uopće skrenuli pozornost na svoju zemlju u doba rata...Jedni medije precjenjuju, drugi ih pod-cjenjuju. Jedina je istina, međutim, da su mediji naša sudbina i da ih ne možemo tek tako ignorirati ili zaobići.

MEDIJI NAŠI SVAGDAŠNJI

Mediji su defi nitivno okupirali našu sva-kodnevicu. Posvećujemo im više vre-mena nego svojoj obitelji ili prijateljima. Mediji su svuda oko nas – od televizije, koja je postala važan član svake obitelji, do jumbo plakata koji nas mame svojim porukama s panoa kraj ceste. Mediji nas svake sekunde zasipaju različitim sadr-žajima. Usmjeravaju nas na ono što jest, a što nije važno, što je u trendu, a što nije, što je dobro, a što loše... Oni određuju što se dogodilo, a što nije jer ono o čemu lju-di nisu čuli, kao da se nije dogodilo. Me-diji u samo nekoliko dana nekoga mogu

pretvoriti u općepoznatu i popularnu zvi-jezdu, a drugoga uništiti. U suvremenim društvima ljudi primaju informacije i stvaraju sudove o politici i društvu u kojem žive ponajprije posred-stvom medija, ponajviše televizije.

ŠTO KAŽU ISTRAŽIVANJA?

Istraživanja pokazuju da današnja djeca u prosjeku provedu 60% više vremena ispred televizijskih ekrana nego u školi. Prosječno dijete u zapadnim je zemlja-ma izloženo utjecaju godišnje između 20 i 40 tisuća reklama. Zahvaljujući ta-kvu utjecaju, već je i trogodišnje dijete u stanju prepoznati određenu robnu mar-ku. Sve to rezultira činjenicom da ame-rička djeca u dobi od 4 do 12 godina sa-mostalno troše između 10 i 30 milijardi dolara godišnje, utječući na svoje rodi-telje da za njih potroše još peterostru-ko veći iznos. Stariji misle kako se mogu oduprijeti utjecaju medija i ponašati se razboritije od djece. Međutim, istraživanja pokazu-ju kako mediji uvelike utječu na ono što ćemo odjenuti, kupiti, ali i za koga ćemo dati svoj glas na izborima. Iako se čini kako odrasli racionalno pristupaju svo-jim odlukama, ipak će ih najveći broj ku-piti onaj prašak za pranje rublja koji su

foto

: Mar

io P

eriš

a

hagio.hr 23

foto

: Ant

e N

ovak

najviše puta vidjeli na televiziji, i koji im se podsvjesno urezao u pamćenje.

HIPNOTIZIRANI

Medijskom formiranju svijesti izloženi smo svakodnevno zahvaljujući global-noj moći medija koja neprestano raste. I umjesto da kritički pristupamo toj zbilji, gotovo hipnotizirani ili opijeni prihvaća-mo nametnutu nam stvarnost simbola, slika i riječi, i ne možemo joj se odupri-jeti. Štoviše, komunikološka istraživanja pokazuju da sve više postajemo vizualna bića (opčinjena slikom) i da nam se, pod utjecajem televizije i fi lma, smanjuje moć percepcije. Više nemamo živaca, ni vre-mena ozbiljnije analizirati činjenice i po-mno istraživati događaje. Prihvaćamo ih

onako kako nam ih drugi plasiraju i paki-raju. Postali smo dio fi ktivne stvarnosti. Ne samo promatrači već i njezini sudio-nici, pa i akteri.Još je Napoleon bio svjestan moći medija pa ih je nazvao sedmom silom tadašnjeg svijeta, svrstavši ih rame uz rame s Fran-cuskom, Rusijom, Pruskom... Kažu da je američki predsjednik Roosevelt uspješ-no vladao zemljom zahvaljujući novin-skim naslovnicama na kojima je plasirao sve svoje ključne poruke. Jedan je dru-gi američki predsjednik izjavio kako bi - kada bi morao birati između države koja ima medije, a nema vlasti ili države koja ima vlast, a nema medija - izabrao onu koja ima medije bez vlasti. U prilog tome ide i suvremeni epitet koji medije opisu-

je kao četvrti stup vlasti, uz zakonodav-nu, izvršnu i sudsku...

MEDIJATIZIRANA POLITIKA

Mnogi političari nastoje, svjesni njihove moći, medije staviti pod svoju kontrolu. Međutim, mnogo ih više zazire od medija i nastoji im se prilagoditi, jer oni utječu na njihovu popularnost i izborne rezultate. Otuda i termin “medijatizirana politika”, koji označava politiku koja se prilagođu-je medijskim trendovima i aktualnostima ili putem medija nastoji plasirati ključne poruke. Da je takva politika uvelike pri-sutna i na našim prostorima, svjedoči i nekoliko smjena i promjena već donese-nih vladinih odluka u Hrvatskoj nedugo nakon niza “medijskih pritisaka”. Mnogi

hagio.hr24

E D U K A C I J A

ljudi nesvjesno prihvaćaju medijske tren-dove. Termin “agenda setting” označa-va svojevrsno nametanje tema kojima se javnost tjednima zatim bavi. Objektivno puno značajniji događaj mediji u među-vremenu mogu jednostavno prešutje-ti i on nikada neće imati značajan odjek u javnosti. Naime, dnevno se dogodi na stotine događaja, ali mediji intenzivnije iz-vještavaju tek o njih nekoliko i oni postaju

predmetom razgovora – kako uz kavu s prijateljima tako, nerijetko, i u Saboru ili na sjednici Vlade.

ŠTO NIJE OBJAVLJENO, NIJE SE NI DOGODILO

Iako će mnogi pomisliti kako mediji objav-ljuju ono što je uistinu najvažnije, često će se prevariti. Na to što će koji medij objavi-ti utječe mnoštvo čimbenika – od znanja

urednika i njegovih preferencija do politič-kog profi la medija, aktualnog društvenog trenda ili želja vlasnika medija. Na kraju, i urednici koji odlučuju što će se objaviti, i novinari koji izvještavaju, samo su ljudi. Zato se teško mogu oduprijeti svojoj su-bjektivnosti, iako su na fakultetima uči-li kako se moraju voditi istinom, objek-tivnošću, aktualnošću, zanimljivošću... Iako novinari često mašu poštapalicom

hagiohrfo

to: A

nte

Nov

ak

hagio.hr 25

“objektivnosti”, objektivnost je u medij-skom izvještavanju teško postići. Zato je puno bolje govoriti o uravnoteženosti ili pak o poštenom ili manje poštenom izvje-štavanju. Dok upijaju svaku vijest objav-ljenu u televizijskom dnevniku, gledatelji obično nisu svjesni toga da je tek nekoliko ljudi odlućilo o tome što će te večeri obja-viti, što će ignorirati, a što prešutjeti.

EKSKLUZIVNO!

Iako bi mediji svoje primatelje trebali in-formirati, educirati, a tek potom zabav-ljati, kao da se cjelokupno medijsko izvje-štavanje pretvorilo u zabavu, pri čemu se izgubila informacija... Čak i informativne emisije postaju svojevrsni show.John Street kaže da dok izvještavaju, me-diji zapravo pripovijedaju priče. Oni ne zr-cale same događaje i u njih ne teleskop. Masovni mediji ne “pokrivaju” vidljive do-gađaje i ne izvještavaju o činjenicama; oni ih animiraju, pretvarajući ih u priče sa za-pletima i glumcima, kako bi bile zanimlji-vije gledateljima, slušateljima i čitatelji-ma te kako bi ih jednostavnije zapamtili... Oni opisuju težnje, suparništva i paktove, ljudske slabosti i jakosti. Političke karije-re, primjerice, ponekad poprimaju epsku formu, završavajući tragedijom ili trijum-fom, a još češće postaju sapunice... Jedino je “loša vijest” dobra vijest, tvrdi Manuel Castells. Dakle, one vijesti koje se odnose na neki sukob, dramu, neza-konito i neprihvatljivo ponašanje, dobit će pravo prvenstva. Kako vijesti sve više sli-če zabavnom programu i sportskim do-

gađajima, slično se i uređuju. U vijestima treba biti drame, napetosti, sukoba, su-parništva, pohlepe, prijevare, pobjednika, gubitnika i ako je moguće, seksa i nasilja. Tek će tako postati zanimljive svojim pri-mateljima...

SLIKA DRUŠTVA

Novine nas tako – u strahu da ne izgube čitatelje – nastoje svakog jutra šokirati naslovnicama. Njihovi nas naslovi jedno-stavno tjeraju da ih kupimo kako ne bi-smo propustili ekskluzivnu informaciju, senzaciju ili skandal, iako naslov često nema puno veze s tekstom. A dok god ljudi kupuju novine, urednici će biti uvje-reni da su na pravom putu. Kada ih ljudi prestanu kupovati, možda će početi raz-mišljati o tome ne bi li što trebali promi-jeniti u svojoj uređivačkoj politici. Televi-zijske će se kuće svakodnevno truditi da nas fasciniraju svojim sve zanimljivijim i sve šarenijim vijestima, sve atraktivnijim fi lmovima, i sve neobičnijim i šokantnijim zabavnim programom... A sve to kako ne bismo gledali konkurentski program ili te-levizor isključili. Jer, ako gledanost pad-ne, izgubit će povjerenje velikih oglašiva-ča koji svoje protivne poruke plaćaju mili-junskim iznosima... Dakle, mi smo im ali-bi za zaradu. Važni smo im brojčano, kao gledatelji i čitatelji... Jasno, pritom su im vredniji iznosi koje zarađuju od oglašiva-ča nego od prodaje novina. Ponekad je potrebno prodati i nekoliko tisuća novina da bi se zaradilo onoliko koliko se može zaraditi od jednog oglas. I tako je mnoš-

tvo aktera u medijskoj igri: vlasnici, ured-nici, novinari, čitatelji, oglašivači, politički moćnici... Nastaje začarani krug – mediji postaju slika društva u kojem funkcioni-raju, a društvo zrcalo medija.

IZLAZ IZ ZAČARANOG KRUGA

Kako prekinuti taj začarani krug? Akcija ne može biti jednostrana. Nužna je pro-mjena ponašanja na obje strane. Mediji se moraju uozbiljiti i više poštovati svo-je primatelje i društvo u kojem djeluju, a društvo mora postati ozbiljnije, odgovor-nije, tolerantnije i obrazovanije...Mediji sami po sebi nisu problem. Oni su dar. Mnogi od njih nam otvaraju nove vi-dike i utječu na društvene aktere da se ponašaju odgovornije. Često su problem ljudi koji ih imaju u rukama i koji kreira-ju sadržaje koje čitamo, gledamo i sluša-mo, ili mi sami koji medije ne znamo kon-zumirati. Vlasnike medija teško možemo mijenjati ako nismo zadovoljni njihovim medijima. Njih mijenja tržište; mi na njih možemo utjecati tako što ćemo gleda-ti ili čitati neke druge sadržaje, a ne one koje nam oni nude. Na novinare može-mo utjecati putem obrazovnog sustava, ali mnogi od njih nisu školovani... Među-tim, ono što je najvažnije - moramo mi-jenjati sebe.

TI SI GOSPODAR MEDIJA

Ne moramo gledati i slušati sve što nam se nađe pred očima. Na nama je da bi-ramo emisije, programe i priloge koje ćemo “upijati”. Moramo se odviknuti od

Jedino je “loša vijest”dobra vijest,tvrdi Manuel Castells

E D U K A C I J A

Mediji su toliko o meni napisali neistina i gluposti, a narod se s vremenom uvjerio da su to bile laži, pa kad jednog dana stvarno napravim neku glupost, nitko neće povjerovati.

gledanja televizijskog programa od tre-nutka kad popodne uđemo u dnevni bo-ravak do odlaska u krevet. U tom termi-nu možda tek jedna ili dvije emisije za-služuju našu pozornost. Ostale možda manipuliraju nama, uvlačeći nam se u podsvijest i “prodajući” nam svoje ideje. S interenta možemo uzeti pravo bogat-stvo informacija o čemu god poželimo, ali nam internet isto tako može ponuditi sadržaje koji će nas prije uvući u profa-nost nego nas obogatiti. Radio je često zapostavljen medij iako je najbrži u pla-siranju informacija i pruža nam mnoštvo dobre glazbe...U svakom slučaju ne smiju mediji gos-podariti vama, već mi njima. Nemojmo

slijepo vjerovati svemu što čujemo i vidi-mo. Mediji trebaju zalužiti naše povjere-nje. Ono se stječe dugogodišnjim kvalitet-nim i profesionalnim izvještavanjem. Je-dan se hrvatski gradonačelnik nedavno našalio riječima: “Mediji su toliko o meni napisali neistina i gluposti, a narod se s vremenom uvjerio da su to bile laži, pa kad jednog dana stvarno napravim neku glupost, nitko neće povjerovati.” Za razli-ku od hrvatskih medija, kojima se vjeru-je gotovo koliko i političarima, a oni su na začelju ljestvice, ljudima u skandinavskim zemljama povjerenje u medije na prvom je mjestu... Ali njihovi mediji gotovo nika-da ne objavljuju neistinitu ili preuveličanu vijest! Kad jednog dana postignemo ta-

kve standarde, zasigurno će i naše druš-tvo biti puno naprednije.

OSMIŠLJEN ŽIVOT – S MEDIJIMAILI BEZ NJIH

Bez obzira na sve, zasigurno ima i puno boljih načina da utrošite vrijeme od dru-ženja s novinama ili redovitog praćenja televizijske sapunice. Svaka minuta koju posvetite svojoj obitelji ili prijateljima vi-šestruko će vam se vratiti; svaka minuta koju provedete na čistu zraku višestruko će koristiti vašem zdravlju, a svaka knji-ga koju pročitate uvelike će utjecati na vaše znanje i poboljšati vašu moć izra-žavanja.Da su mediji postojali u doba dok je Isus Krist hodio našom zemljom, zasigurno ne bi puno vremena trošio slušajući i gleda-jući ih, ali bi ih zasigurno dobro poznavao i iskoristio u širenju radosne vijesti. Tada je svojim apostolima govorio – propovije-dajte s krovova. Danas bi zasigurno rekao - iskoristite moć medija da vaša poruka dođe do što većeg broja ljudi... Toga je bio svjestan i blagopokojni papa Ivan Pavao II. koji se uvelike koristio medijima u plasira-nju vlastite poruke i koji je znao pogleda-ti televizijski dnevnik pa i pokoji fi lm te u svojim enciklikama redovito ukazivao na blagodati koje nam mediji pružaju... Pre-ma tome, od medija ne smijemo bježati, ignorirati ih ili im pristupati sa strahopo-štovanjem. Mediji moraju biti u službi čo-vjeka. Iskoristimo njihovu moć za slanje vlastitih poruka, razmišljanja i informaci-ja, a od njih uzmimo ono što nam može poslužiti u vlastitom rastu i razvoju.

hagio.hr26

hagio.hr 27

Naručite svoju dozu smijeha i duhovnog zdravlja pozivom na broj

099 6924809!

Cijenja knjige je 200 kn.

Pretplatnici, iskoristite pogodnost kupnje ove vrijedne knjige za 120 kn!

U cijenu su uključeni troškovi poštarine unutar RH

“Ovakva knjiga duhovitih anegdota je presedan. Ona ispunja određenu prazninu ne

samo na našem knjižarskom tržištu nego i na svjetskom. Rijetko bi se netko usudio

povjerovati da je moguće spojiti humor s ozbiljnim meditativnim tekstovima i vrhunskim

fotografi jama Ive Pervana. A to je, čini se, autoru ove knjige uspjelo.”

(Tomislav Ivančić)

hagiohr

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Pripremio:Mirko Čosić, mr. sc.

Opasnost publiciteta suicida

Publicitet koji mediji daju samouboj-stvu jedan je od čimbenika koji ranji-vu osobu može navesti na to da izvrši suicid. Najopasnije su priče koje dobi-vaju najveći publicitet, pojavljuju se u različitim programima, na svim tv-po-stajama, u tiskanim medijima i na in-ternetu, osobito ako uključuju poznate osobe. Istraženo je da nakon što tele-vizija izvijesti o samoubojstvu, u slje-dećih deset dana poraste broj samo-ubojstava. “Wertherov efekt” je ter-min koji označava oponašanje ili ko-piranje samoubojstava. Nastao je na temelju događaja iz 1774. godine, kada je objavljena Goetheov roman, koji je izazvao brojna samoubojstva. Slično se dogodilo i nakon objavljivanja roma-na „Ana Karenjina“, zatim u New Yor-ku, nakon izlaska knjige “Final Exit” De-reka Hamphrija, te u Francuskoj nakon izlaska priručnika “Samoubojstvo, na-putci za uporabu”.Davanje publiciteta samoubojstvu može stvoriti ideju da je ono normal-no. Smrt Kurta Cobaina pokrenula je seriju suicida, kao i smrt Marilyn Mon-roe, budući da su se ti događaji prika-zivali u suviše romantičnom i pozitiv-nom svjetlu. Način prikaza suicida u medijima utječe na to hoće li se broj takvih događaja povećati ili smanjiti, posebno kod adolescenata.Naravno,

mora se izvještavati i o takvim događa-jima, ali je važno voditi računa o tome da prikazivanje čina samoubojstva po-tiče domino efekt. Ponavljano i dugo-ročno izvještavanje o samoubojstvima ima tendenciju izazivanja i promovira-nja samoubilačkih preokupacija među adolescentima i mladim odraslim oso-bama, na koje ima najveći utjecaj.

Kako izvještavati?

Tijekom 2006. godine Ministarstvo obi-telji, branitelja i međugeneracijske so-lidarnosti, u suradnji sa skupinom psi-hijatara, dostavilo je medijima upute o tome kako izvještavati o samoubojstvi-ma, a u kojima je istaknuta velika ulo-ga medija u prevenciji samoubojsta-va! Senzacionalistički pristup u pisa-nju o samoubojstvima može negativno utjecati na potencijalnog samoubojicu tako da oponaša način na koji je sui-cid već počinjen. Evo nekih preporuka iz te upute:

– Statističke podatke treba tumačiti pažljivo i ispravno.

– Treba se koristiti autentičnim i po-uzdanim izvorima informacija.

– Usprkos pritisku treba postupati pažljivo sa spontanim komentari-ma.

28 hagio.hr

hagiohrPTSP!(3 dio)

hagio.hr 29

– Uopćavanja na osnovi malih brojeva zahtijevaju posebnu pažnju i treba izbjegavati izraze kao što su “epide-mija suicida” ili „mjesto s najvišom stopom suicida na svijetu”.

– Treba odoljeti izvještavanju o sui-cidalnom ponašanju kao “razumlji-vom odgovoru na društvene i kul-turne promjene ili degradacije”.

– Senzacionalističke reportaže o sa-moubojstvima trebalo bi uporno izbjegavati, posebno kada je riječ o poznatim osobama.

– U reportaži treba navesti bilo koji mentalni problem koji je ta pozna-ta osoba imala.

– Reportažu treba svesti na najmanju moguću mjeru.

– Izbjegavati pretjerivanje.

– Izbjegavati fotografi je umrlog, upo-trijebljenog načina i scene samou-bojstva.

– Naslovi na prvoj stranici nikada nisu idealno mjesto za reportaže o samoubojstvima.

hagiohr“Wertherov efekt” je termin koji označava oponašanje ili kopiranje samoubojstava.

D I J A G N O Z A I T E R A P I J A

– O samoubojstvu ne govoriti kao o neobjašnjivom ili pak pojednostav-ljeno.

– Izbjegavati detaljan opis načina sa-moubojstva i načina nabave sred-stava.

– Korisno je naglasiti mnogobrojne čimbenike koji utječu na izbor sui-cidalnog ponašanja.

– Samoubojstvo nikada nije rezul-tat jednog čimbenika ili događaja. Obično je uzrokovano složenom međuovisnošću brojnih čimbenika poput mentalne ili tjelesne bolesti, zlouporabe supstancija, obiteljskih problema, međuljudskih sukoba i životnih stresova.

– Samoubojstvo ne treba opisiva-ti kao način kojim je osoba riješila

osobne probleme kao što su ban-krot, akademski neuspjeh, seksu-alno zlostavljanje.

– Reportaže trebaju naglasiti utjecaj koji samoubojstvo ima na obitelj i druge preživjele, u smislu stigme i psihičke patnje.

– Veličanje žrtve samoubojstva kao mučenika i predmeta javne pohva-le može sugerirati podložnim oso-bama da njihovo društvo cijeni su-icidalno ponašanje. Umjesto toga, naglasak bi trebao biti na žaljenju zbog smrti te osobe.

– Opisivanje fizičkih posljedica ne-uspješnih pokušaja samoubojsta-va (oštećenje mozga, paraliza itd.) može djelotvorno odvratiti od po-kušaja suicida.

– Ne objavljivati fotografi je i oproštaj-na pisma.

– Ne izvještavati o specifi čnim deta-ljima načina samoubojstva.

– Ne davati pojednostavljena objaš-njenja.

– Ne veličati samoubojstvo ili praviti senzaciju od njega.

– Ne koristiti religijske ili kulturne stereotipe.

– Nikada ne okrivljavati.

Usporedba stopa suicidalnosti

Mađarska je imala stopu suicida 44%, ali su tu brojku prepolovili programom prevencije koji je uključivao obiteljske liječnike, psihijatre i medije. Hrvatska nema tako velikih problema kao Fin-ska ili Kina; stopa suicida kod nas se kreće između 18 i 19 %; u Sloveniji je ona 25%, a u Italiji samo 7%. Općenito, na Mediteranu ljudi znatno rjeđe dižu ruku na sebe.U sjevernim krajevima Hrvatske stopa suicida raste i do 40%, dok je u Istri između 16 i 22%, a u Splitsko-dalma-tinskoj i Dubrovačko-neretvanskoj žu-paniji 13%. Iako se čini kako su zimski mjeseci depresivni, statistika to pobi-ja. Tragični su događaji koncentrirani na travanj, svibanj i lipanj. Taj paradoks pojašnjava se time što se osoba lakše identifi cira sa zimskim lošim vremen-

30 hagio.hr

hagiohr

skim prilikama, a kada grane sunce, izostaje identifi kacija s okolišem.

Svakih 40 sekundi u svijetu netko iz-vrši suicid, a u 95% slučajeva riječ je o psihijatrijskim bolesnicima. Svaki ta-kav čin pogađa i traumatizira najma-nje 6 bliskih osoba.

Predispozicije i „okidači“

Suicid nije posljedica emocionalne kri-ze, nego rezultat predispozicija i „oki-dača“. Predispozicije se nalaze u gene-tici, negativnim životnim iskustvima u ranom djetinjstvu kao što je zlostavlja-nje, a ulogu imaju i kronične bolesti te zloporaba sredstava ovisnosti.

„Okidači“ nisu uzroci i mogu biti vrlo različiti - od financijske krize do ne-sretne ljubavi, čak i naslovi u novina-ma. Primjer je jumbo plakat za sport-

sku opremu u koji samoubojica gleda dok stoji na krovu zgrade, a na kojem piše: „Just do it“.

Spomenimo i nebičan fenomen nakon Drugoga svjetskog rata. Naime, prema iskazima svjedoka, osobe koje su su-djelovale u masovnim partizanskim egzekucijama zahvaćalo bi neubičaje-no stanje. Ta je posebna pojava nazva-na partizanskom bolešću i posebno je napadala žene. Pri napadu bolesti lju-di bi se savijali po zemlji u grčevima i, iskrivljeni i zasukani na tlu, škripeći zu-bima i zapjenjeni, tražili u deliriju žrtve da ih zakolju. Ta je bolest poprimila ta-kve razmjere da danas međunarodna znanstvena literatura bilježi razne stu-dije o toj temi. Npr. Paul Parin proma-trao je 200 slučajeva partizanske bole-sti, što dokazuje njezinu rasprostranje-nost i mnoštvo zločina koji su bili poči-

njeni. Isti pisac podržava činjenicu da simptomi partizanske bolesti nemaju nikakve veze s redovitim ratnim neuro-zama (Bleiburška tregedija Hrvatskog naroda - Die Kriegs neurose der Jugo-slawen, Paris 1949.).

Domovinski rat

Od 1990. godine do 2005. godine među hrvatskim braniteljima zabilježena su ukupno 1632 suicida. Prosječna život-na dob počinjenja suicida kod hrvat-skih branitelja je 38 godina, pri čemu je najmlađi branitelj koji je počinio suicid imao 18 godina (slučaj zabilježen 1994. godine). Među braniteljima su 95% su-icida počinili muškarci, a 5% žene.

Stope suicida dragovoljaca (onih koji su u Domovinskom ratu sudjelovali 100 i više dana u razdoblju od 5. kolo-voza 1990. do 15. siječnja 1992. godi-ne) uglavnom su niže ili na razini stopa samoubojstava u civilnoj muškoj popu-laciji, osim za 1999., 1995. i 2003. Naj-više suicida počinili su branitelji iz gra-da Zagreba, njih 12,84%, a slijede ih oni iz Osječko-baranjske županije.

Od 1991. do 2005. godine samouboj-stvo su počinila 1632 branitelja, pro-sječne životne dobi od 38 godina. Naj-mlađi branitelj koji je počinio suicid imao je samo 18 godina.

Suicid nije posljedica emocionalne krize, nego rezultat predispozicija i

„okidača“.

hagio.hr 31

hagiohr

32 hagio.hr

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

U enciklici o kršćanskom smislu ljud-skog trpljenja Spasonosno trpljenje

- Salvifi ci doloris (SD) papa Ivan Pavao II., razmišljajući o svijetu patnje u nje-govu osobnom i zajedničkom značenju, ističe kako se ne može zaobići činjenica da se tijekom povijesti u nekim razdoblji-ma i na nekim prostorima ljudskog po-stojanja ta patnja gomila na osobit na-čin. To se, primjerice, događa u slučajevi-ma prirodnih nepogoda, pošasti, velikih nesreća ili potresa te raznih društvenih zala. To je slučaj napose u ratnim uvje-tima koji uvijek nose težak teret strada-nja i ljudske patnje (SD br. 8.). Teološki put ozdravljenja povezuje nas s bezuvjetnom Božjom ljubavlju koja gra-di naše povjerenje u Stvoritelja, Boga – Oca. Vjera ili povjerenje spoznaja je da nas Stvoritelj voli, da Mu je stalo do našeg života. Vjera znači i očekivati samo do-bro jer je Stvoritelj apsolutno dobar te se na Njega možemo posve osloniti. On nam želi činiti samo dobro i voditi nas prema zrdavlju te nam želi biti osobni prijatelj!Promatrajući Stvoritelja svojim du-hovnim očima i licem, i izgovarajući: „Bože, ja ti vjerujem da će biti dobro, vjerujem da mogu biti zdrav/a; vjeru-jem da mi sve opraštaš...“, doživljavat ćemo slobodu, radost i olakšanje, što će dovesti do ozdravljenja od svih tra-uma i muka.

Pamćenje i sjećanje najbolje ćemo izli-ječiti unošenjem zdravih i dobrih misli u pamćenje te izgovaranjem pozitivnih ije-či, riječi nade i povjerenja, kao i svakod-nevnim činjenjem dobrih djela.Važno je vježbati pozitivne riječi, dobra djela i vrline, pamtiti tekstove koji ohra-bruju, ponavljati misli koje nas ozdravlju-ju, imati na pameti mudre anegdote, znati ispričati vic. Osobito je potrebno trenirati naviku da se na svoje pogreške i samosa-žaljenje nasmijemo i da ne dopustimo da nam prođe dan a da se nismo nasmiješili. To ponajviše pomaže da naša duša shva-ti i prihvati kako Stvoritelj vodi naš život i sve trenutke, kako će sve biti dobro i za-vršiti neočekivano sretno za nas.

Teološki put do ozdravljenja od trauma duha omogućuje izlazak iz boli uvreda i rana koje su nam drugi zadali. Početna pozicija i toga puta jest posvješćivanje ključnih istina koje nas podižu na razi-nu na kojoj je moguće iscjeljenje – na duhovnu razinu. Terapija se sastoji od konkretnih vježbi koje je potrebno str-pljivo usvajati i prakticirati.

1. Potrebno je izaći iz svakidašnje buke i navika, i dopustiti duši da progovo-ri i izrekne sve svoje boli i muke. Pre-poznat ćeš da u tebi leži nešto što se protivi Bogu – posebno u pogle-du tvog sudjelovanja u Domovinskom ratu. Možeš osjetiti kako bujica na-gomilanih pitanja odjednom posta-

je glasna: „Tko te je stavio baš u ovaj svijet; tko te poslao u Domovinski rat; zašto si baš ti sve to morao pro-živjeti i tko zapravo drži tvoj život i tvoju sudbinu u svojim rukama?...“ Međutim, drugi dio duše govori ti da nisi ništa pogriješio, da je Bog tvoj prijatelj i da će sve biti dobro jer či-tav svijet i samog tebe on drži u svo-jim rukama. On te posalo u rat, on je dopustio da ti se dogodi i patnja i ra-njenost. Zašto? Da ga u svojoj muci i patnji pozoveš, da ga ne zaboraviš i povjeruješ kako je on jači od svih tvo-jih muka i posrtaja. On je jači od svih tvojih krivica, grijeha i strahova. On čeka na tebe da preobrazi tvoju sla-bost u snagu. On čudesno može vra-titi sve tvoje prijatelje koje si izgubio na ratištu, on će vas ponovno združiti u zajedništvo i prijateljstvo, i stvoriti novo nebo i novu zemlju; on je gos-podar svih dana i vremena. Nijedna tvoja patnja nije zaboravljena i nevaž-na „jer svaki jecaj postati će zlatnik, a tvoje suze dati će đerdane“, kako po-ručuje i Tin Ujević. Odlučujuće je da shvatiš kako je Bog na tvojoj strani, nikad na strani osuda i optužbi, ni-kad na strani grizodušja i krivica. On te neće osuditi zbog onog što si uči-nio i što ti se događalo u ratu, nego će te izliječiti, osloboditi svake krivi-ce i boli, dati ti život o kojem nisi ni sanjao. Ne zaboravi kako si sada u vremenu kušnje i muke, ali i na putu

TEOLOŠKI PUTDO DUHOVNOGZDRAVLJA*

33hagio.hr

učenja o tome kako imati povjerenja u Boga. Bitno je ostati u pouzdanju: Bog je uvijek uz tebe i gleda te.

2. Potom promatraj u duhu Isusa kako te poziva da mu se približiš. On te bezuvjetno voli i posebno si mu drag ti koji si išao u rat i koji si se suo-čio s tolikom patnjom i žrtvom i bio spreman dati život za druge. Ti si kao Isus. On te želi zagrliti i reći ti kako si izvrsno učinio što si se odlu-čio boriti za slobodu svoje domovine i svojih najmilijih. Ovo je pravi trenu-tak da Isusu ispričaš sve što te boli. On je suvereni vladar neba i zemlje, o njemu sve ovisi u povijesti čovje-čanstva i u tvom životu.

3. Izaberi Isusa za prijatelja kome ćeš povjeriti i najtajnije misli i želje. Moli ga da te liječi i nikada se ne udalji od tebe, da neprekidno bude uz tebe.

4. Rasti u povjerenju u Isusa ponavlja-jući si: „Isus mene voli, on me htio i poslao u svijet i u rat. Nisam sam jer je sa mnom Bog.“

5. Prođi s Isusom sve detalje svog živo-ta od začeća do danas. Bog te stalno uzdržava i stvara. Postani svjestan kako nikada u svojoj prošlosti nisi bio sam. Isus je bio u svim tvojim mu-kama, bolima, depresijama, tvojim ratnim situacijama; bio je s tobom u rovu, i onda kada si mislio da nećeš preživjeti. A sada si živ! Zahvali mu što te sačuvao i osluškuj njegov glas u sebi. Bog ima za tebe još puno toga novog i lijepog što bi mogao učiniti. Sprijatelji se s Isusom Kristom.

6. Posvijesti si da Bog može i hoće či-niti samo ono što je za tebe dobro. Bog te nikada ne može prestati lju-biti. S Bogom si neuništiv.

7. Odluči da više nećeš izgovarati nega-tivne riječi i da nećeš misliti negativ-no i zločesto, nećeš mrmljati i činiti grijeh. Odluči govoriti zdrave riječi i misliti uspješne misli. Bog i ti zajed-no možete sve! Govori si često: „Vje-rujem da će sve biti dobro. Ja sam u duhu zdrav i vjerujem da ću postati zdrav i u psihi i u tijelu.“

8. Središte čovjeka je Bog. Stoga čo-vjek ne može duhovno živjeti niti na-predovati bez Boga. Inače će samo životariti. Bog je čovjeku pravi Otac. Oslonjeni na nebeskog Oca brani-telji mogu biti još zdraviji nego što su to bili prije odlaska u rat. Zamoli Oca nebeskog da bude središte tvog bića, da bude s tobom, središte tvo-je osobnosti..

* Prema Hagioterapiji PTSP-aTomislava Ivančića.

foto

: Ant

e N

ovak

hagio.hr34

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

Piše: Marija Gudek, hagioasistentica,Centar za duhovnu pomoć,Zagreb

Čovjek je jedino biće koje govori; go-vorom on simbole i stvarnost stavlja

u odnos. Uz pomoć jezika izlazimo iz nas samih i sposobni smo priopćiti se drugi-ma. U hrvatskom jeziku postoji tridese-tak grafi čkih i fonetskih znakova – uz po-moć kojih možemo izreći beskrajno mno-go ideja i pojmova.

No, riječi nisu tu samo da bismo jedni drugima priopćili ideje i pojmove. One ostavljaju puno dublje tragove u svako-me od nas. Možda toga u svakodnevnici nismo ni svjesni, kao što nismo ni svje-

sni koliko je važno kako se postavljamo prema riječima koje slušamo, odnosno koliko smo odgovorni za riječi koje izgo-varamo.

MOĆ RIJEČI

Riječi mogu ohrabriti čovjeka, pomoći mu da ne klone u životnim teškoćama; mogu ga ugodno iznenaditi i razveseliti; riječi mogu čovjeka potaknuti na prašta-nje i odvratiti ga od osvete; riječima mo-žemo ponovno izgraditi srušene mosto-ve među nama.

e: Marija Gudek, gioasistentica,ntar za duhovnu pomoć,greb

ovjek je jedino biće koje govori; go-vorom on simbole i stvarnost stavlja

u odnos. Uz pomoć jezika izlazimo iz nas samih i sposobni smo priopćiti se drugi-ma. U hrvatskom jeziku postoji tridese-tak grafi čkih i fonetskih znakova – uz po-moć kojih možemo izreći beskrajno mno-go ideja i pojmova.

N ij či i t d bi j d i

sni koliko je važno kako se postavljamoprema riječima koje slušamo, odnosnokoliko smo odgovorni za riječi koje izgo-varamo.

MOĆ RIJEČI

Riječi mogu ohrabriti čovjeka, pomoćimu da ne klone u životnim teškoćama;

Riječi ostavljajutragove

hagio.hr 35

Međutim, riječi mogu imati i destruktiv-no djelovanje.Svi mi pazimo na to kojom hranom hra-nimo svoje tijelo - pazimo na to da je ta hrana zdrava. Kad bismo pojeli pokva-reno meso ili neku otrovnu biljku, jasno nam je što bi se dogodilo. Riječi su ta-kođer hrana našoj duši, točnije, nama samima. Zbog toga bismo još više tre-bali paziti na tu hranu. Odgovorni smo za to!Svakodnevno smo svjedoci kako je javni govor često optužujući, jednostran i cini-čan, pa stvara podjele među ljudima. Go-tovo je začuđujuće kako olako konzumi-ramo sve što nam se ponudi: od jutarnjih novina, crne kronike, afera… negativnog govora u tramvaju dok putujemo na po-sao… mrmljanja na radnom mjestu, ogo-varanja, negativnih predviđanja… žute štampe, televizijskog programa koji su-gerira tjeskobu i beznađe…Osim što slušamo, u svojoj svakodnevici mi i izgovorimo puno riječi, možda i ne-potrebnih, riječima i povrijedimo neko-ga pokraj sebe ili unosimo besperspek-tivnost. Odgovorni smo za riječi koje iz-govaramo. Stara poslovica kaže: „Čovjek je gospodar riječi koje nije izgovorio, ali rob riječi koje su mu izmakle.“ Jesmo li svjesni da nas vlastite riječi ujedno i osu-đuju?Govor nas izdaje. Govorimo iz onoga što nosimo u svom srcu. Ono što je u srcu, bit će i ono o čemu razmišljamo. Te mi-sli ćemo prije ili kasnije izgovoriti. „Pazi

na svoje misli jer će postati riječi…“ kaže jedna izreka. Sve počinje u srcu, a srce – to je središte našega bića. Ako je nečisto i nosi zle na-mjere o drugima, morat ćemo se napre-zati da nas govor ne izda. „Dok je srce puno zla, postaješ zao i ra-zaraš svoj život. A tvoj govor nikao iz zlog srca, truje ljude oko tebe. Naprotiv, tvo-je dobre riječi, tvoje dobre želje, sretne misli, čestite namjere, učinit će te krep-kim, zdravim, obljubljenim, željenim čo-vjekom, kome će buduća pokoljenja za-hvaljivati za svijetle tragove. Tvoje će riječi jačati ljude oko tebe. Bit ćeš blagoslovljen među ljudima. Pozvan si da baštiniš bla-goslov.“ (Tomislav Ivančić – Srce je tvo-je zrcalo)

PRIPREMA, POZOR, RIJEČ!

Kao što se predavač ozbiljno priprema za svoje predavanje, tako bismo se i mi tre-bali svakodnevno, već ujutro, pripremiti za izgovaranje, ali i za slušanje riječi:

1. Postati svjestan: ljubljen sam, vrije-dan kao osoba, dragocjen u Božjim očima – to je temeljna istina o meni.

2. To je i temeljna istina o svakom čo-vjeku kojega ću danas susresti – zato ću mu pristupiti s ljubavlju i pošto-vanjem.

3. U dubini svog bića svaki je čovjek do-bar, međutim na razini na kojoj mi ko-

municiramo često povrjeđujemo jed-ni druge, ne razumijemo se… Svjesna toga, oprostit ću stare povrede, odre-ći se predrasuda i svakog animozite-ta u odnosu na osobe s kojima ću se susresti.

4. Neću se „hvatati“ za pojedine riječi (posebno ako su negativne) – nasto-jat ću ispravno shvatiti poruku koju mi osoba želi uputiti. Ona se ponekad ne nalazi u izgovorenom, nego „izme-đu redova“. Treba je otkriti u podlozi izgovorenog.

5. Izbjegavat ću i slušanje i izgovaranje negativnih riječi, kritizerstvo i ogova-ranje. Izbjegavat ću uzaludne i besko-risne riječi, ali trudit ću se da ne pro-pustim izgovoriti riječi ljubavi, ohra-brenja, podrške… Također ću hraniti svoju dušu mudrim riječima.

Gabriel Garcia Marquez, kolumbijski pi-sac, dobitnik Nobelove nagrade za knji-ževnost, pred kraj života napisao je pi-smo svojim prijateljima, neku vrstu opo-ruke. U tom pismu, između ostalog, ova-ko savjetuje:

„Budi stalno blizu onih koje voliš, govori im naglas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar.

Nađi vremena i reci „žao mi je“, „oprosti“, „molim te“, „hvala“ i sve ostale riječi ljuba-vi koje poznaješ. Nitko neće pamtiti tvoje skrivene misli. Zato moli Boga za snagu i mudrost da bi ih mogao izraziti.“

Budi stalno blizu onihkoje voliš, govori im naglas kako ih trebaš, kako ih ljubiš i budi prema njima dobar.

Gabriel Garcia Marquez

hagio.hr36

hagiohrD I J A G N O Z A I T E R A P I J A

ne mogune mogu

nisam ja za tonisam ja za to

znam dobro kakav siznam dobro kakav si

nikad ništa od tebenikad ništa od tebe

nemoguć sinemoguć sismetaš mismetaš mi

uvijek prigovarašuvijek prigovaraš

glupa siglupa sine valjašne valjaš

hagio.hr 37

IZ HAGIOTERAPIJSKE PRAKSEMuškarac (I.B.) - 32 godine, dipl. ing. stro-jarstva, neoženjen, vjernik, kao razlog do-laska u Centar za duhovnu pomoć naveo je nezadovoljstvo životom i tjeskobu, naj-više zbog toga što ne može ostvariti emo-tivnu vezu. Već pri prvom susretu uočila sam da o sebi govori izrazito negativno: da ništa ne vrijedi, ni u čemu nije uspio… Ukazala sam mu na to da je postigao visoko obra-zovanje... „ A, to…da, to sam uspio uz veliki napor, samo zato da dokažem svom ocu da mogu! Čitavo djetinjstvo govorio mi je: Nikad ništa od tebe! Vrijeđao me i pod-cjenjivao. Još mi njegove riječi odzvanja-ju u ušima…“ Nakon što je to izgovorio – zaplakao je, što je bio očit znak da zbog tih riječi još uvijek osjeća bol duhovne duše.

�

Ne postoji roditelj koji ne voli svoje dijete, tako vjerujem da je i ovog mladića njegov otac volio. Želio ga je usmjeriti na pravi put, želio je da mladić razvije vrline i kre-posti, da u životu ostvari svoje potenci-jale… ali to je činio na krivi način. Ipak, negativan govor ne izgrađuje dijete, nego mu lomi krila. Do petnaeste godine dijete postupno stvara sliku o sebi na osnovi onih riječi koje sluša od svojih najbližih. Zato je važ-no djetetu ukazivati na njegovu original-nost i ni sa kim ga ne uspoređivati. Pomo-ći mu da prepozna svoje originalne talen-

te i da ih razvija. Djetetu često treba govo-riti: „Ti to možeš! Uspjet ćeš! Potrudi se, budi odvažan i hrabar! Vjeruj!“Riječi koje smo slušali u djetinjstvu du-boko su utisnute u nas, poput programa na računalu. Mogli bismo slikovito reći da mi živimo i ravnamo se po tom progra-mu. Ako je bilo puno negativnih riječi – i sami ćemo si kao odrasli ponavljati riječi koje smo slušali u djetinjstvu. Bit ćemo nesigurni i stalno ćemo tražiti od drugih da potvrde našu vrijednost, ali i ostajati razočarani ljudima. Ako je bilo više pozi-tivnih i poticajnih riječi, bit ćemo sigurni u sebe i imati povjerenja u ljude. Ako je u našem „računalu“ negativan pro-gram, kako ga izbrisati? To je nemogu-će, ali rješenje je u upisivanju novog pro-grama. Ako su me riječi ranile, sada treba prona-ći Riječ koja će me izliječiti. Bog mi upućuje riječ preko stranica Bibli-je. Važno je tu riječ naučiti čitati na osob-noj razini. Bog je Ljubav i svaka njegova riječ puna je ljubavi i nježnosti za mene. Riječi Božje duh su i život. Zato one naš duh čine zdravim i donose novi život.

�

Nakon što sam sve to protumačila, po-takla sam tog mladića da sebe gleda kao dječaka kad je slušao negativne ri-ječi i dubinom svog bića osluškuje rije-či, na primjer:„Ivane, dragocjen si u mojim očima, vri-jedan si i ja te ljubim…“„Gle, u dlanove sam te svoje urezao… ti si moj…“ itd.

Nakon toga da te riječi izgovara na na-čin:„Vjerujem da sam dragocjen u Tvojim oči-ma…“„Vjerujem da sam Tvoj, da si me urezao u svoje dlanove…“ itd.Poticala sam ga da prepozna sebe kao original, podsjećajući ga: „Nitko između sedam milijardi ljudi na svijetu nije kao ti! Neki vrhunski Znanstvenik i Umjet-nik tebe je baš ovakvim zamislio, stvorio i stvara, jer život je stalna mijena, zato i stalni rast. Bez tebe ovaj bi svijet bio si-romašniji. Ti imaš talente i mogućnost da ih neizmjerno razvijaš; možeš postati ve-lik samo ako tako odlučiš...“ Potakla sam ga da govori: „Ja to hoću, ja mogu, vjerujem da ću uspjeti!“Hagioterapija je uključivala i potrebu da oprosti svom ocu. To mu nije bilo teško kad je prihvatio da ga je tata volio, ali to nije znao pravo pokazati. Dok je govorio negativno, zapravo mu je htio reći: „Sine, bojim se za tebe, bojim se da ne odeš na krivi put, a ja želim da budeš sretan, da uspiješ u životu!“ Nakon toga osjetio je slobodu u odnosu prema ocu. Rekao mi je: „Više ne osje-ćam onaj grč kad idem posjetiti roditelje; napokon tata i ja razgovaramo kao dvije odrasle osobe.“Ovaj mladić je nakon hagioterapije pro-mijenio sliku o sebi, ali i o svom ocu. Po-stao je radosniji, društveniji, sigurniji u sebe. Vjerujem da i ostvarenje emotivne veze (razlog zbog kojega je došao u CDP) više neće biti problem.

Više ne osjećam onaj grč kad idem posjetiti roditelje; napokon tata i ja razgovaramo kao dvije odrasle osobe.

hagio.hr38

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

Muško i žensko – a potpun čovjek

Razghagio.hr38

Razgovor s prof. dr. sc. Tomislavom Ivančićem

Razgovarala Željka Kolar

Na pragu životne zrelosti i registrirajući sve veću čežnju za tim da život ipak po-dijelim s nedokučivim muškarcem, ot-krivam koliko je „treniranje“ neovisno-sti, udaljenost i razdijeljenost na muš-ko i žensko težak teret. Zasigurno bi se većina mojih prijateljica i prijatelja s tim složila, no ustrajemo u gradnji neovisno-sti o suprotnom spolu; puno promatra-mo, a čini mi se da premalo toga vidimo; kao da se čuvamo jedni drugih...Našavši se nedavno u društvu s prof. Ivančićem, znala sam kako ne smijem propustiti pitati ga o toj dubokoj pre-okupaciji. Ozbiljno je prihvatio temu i izrekao istine od kojih mi se gotovo za-vrtjelo u glavi. Nešto od toga sam naslu-ćivala, nešto me iznenadilo, nešto nije bilo lako slušati, ali mi je taj razgovor uvelike rasvijetlio nejasnoće u pogledu muško-ženskih odnosa.

Zašto se kao žensko biće ipak osje-ćam nepotpunom?

Važnije od tog pitanja čini mi se pitanje: „Tko je to čovjek?“ Dok promatram samo muškarca i samo ženu, ne vidim čovjeka. Pojedinačno oni su tek fragmenti, a tek za-jedno čovjek. Biblija već na početku kaže: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, na sliku Božju on ga stvori; muško i žensko stvo-ri ih.“ Čovjek je cjelina tek kada su muš-karac i žena zajedno. U opasnosti smo da svedemo svijet samo na muškarca ili ženu pa se tako događa da su žene pregrube, muškobanjaste, arogantne i agresivne u

govoru, premda ne shvaćaju da su takve. Žene silom žele biti jednake muškarcima u svim poslovima, a nemaju te snage, nisu za to rođene. S druge strane, od muška-raca se zahtijeva da budu u kući, njeguju djecu, peru, čiste... da budu kao žene, a oni to ne mogu. Rezultat je da muškarci strahuju od vezivanja pa bježe u alkohol ili drogu, ili ostaju s majkama, odgađaju že-nidbu ili se uopće ne žene, ili bježe u ka-rijeru... Tako se žena osjeća osamljenom, napuštenom i bezvrijednom, ali i ne ra-zumije muža, ne zna ga vrednovati i ljubi-ti. No, ostanu li muškarac i žena dva od-vojena svijeta, njihova narav ne može biti potpuna i tako čovjek ostaje tuđin samo-me sebi. Žena treba prihvatiti muškarca u svoj svijet, a on nju uvesti u svoj.

Kako prihvatiti suprotni spol?

Muškarac i žena su dva svijeta i ponajprije treba razumjeti razlike među njima. Usli-jed svojih različitosti oni se nikada do kra-ja ne razumiju. Različiti su ne samo izva-na, po tijelu i snazi, već i po boji glasa, po načinu na koji slušaju i čuju, kako govore, kako mirišu... Na ženi su šminka i haljine nešto normalno i prelijepo, a muškarcima to uopće ne pristaje. Deset žena može istodobno govoriti i dobro se razumjeti, a samo dvojica muškaraca, ako istodob-no govore, neće se razumjeti. Muškarac razmišlja diskurzivno, racionalno; treba razmisliti da bi nešto izrekao, i kada ne-što čuje, on treba vremena, tišine i mira da bi shvatio. Najgore mi je kada počnem govoriti, a žena mi uleti u riječ...

hagio.hr 39

hagiohrrazličiti svjetovi,

govorhagio.hragio. 39

Muškarac misli kada šuti, a žena misli dok govori. Žena je intuitivna i na taj na-čin sve razumije. Po svojoj psihičkoj kon-stituciji žena je više usmjerena na osob-ni i duševni život, a muškarac na objek-tivni život i ambijent oko sebe. Ali muš-karac može intuitivno misliti preko žene, razumijevajući je; i žena može savršeno razmišljati i razumjeti diskurzivno, raci-onalno, onda kada sluša muškarca. Oni se uklapaju savršeno jedno u drugo i ne smiju se razdvajati.Žena je srce, a muškarac je vanjština, ti-jelo. Muškarac je centrifugalan, on je onaj koji ide u svijet i osvaja ga, on putuje i ne-prestano istražuje, a onda se umoran vra-ća u svoje središte, u srce, tamo gdje je žena. Žena je njegovo središte.Žena je centripetalna, ona ide u središte i sva je usmjerena na osobu, ona je sva srce; ona osjeća svaku riječ i svaki dah.Muškarac treba nježnost žene da bi bio hrabar, i žena postaje hrabra kada ima muškarca iza sebe. Muškarac postaje nježan kada ima toplu ženu iza sebe, tada je siguran i može vladati svijetom. Tko ne razumije ženu, ne razumije ni samog sebe i uopće ne živi. Neizmjer-no je važno da razumijemo jedni dru-ge i prestanemo se međusobno osu-đivati.

Ako je Bog stvorio čovjeka na svo-ju sliku, znači li to da je Bog muško i žensko?

Teolozi i Sveto pismo nam poručuju da nije. Kada se kaže da je čovjek muško i

žensko, to ne znači da je on dvoje, nego je zapravo trojstven, i to je slika Božja – muško, žensko i mogućnost djeteta koje dolazi od njih. Već Stari zavjet u tragovima govori o troj-stvenosti Boga. Najprije je Bog – Otac, Stvoritelj – po onome što je rekao, po Riječi, sve stvorio. Biblija kaže da je u to vrijeme Duh lebdio nad bezdanom i vo-dama. Dakle, Otac, Riječ i Duh, već u po-

četku Biblije. Nadalje, Isus nam u Novom zavjetu otkriva da je Bog trojstven. Otac izgovara Riječ, on sebe spoznaje, sebe iz-govara i ta spoznaja je Isus, Sin Božji, a onda se Otac i Sin neizmjerno ljube i na-staje Duh Sveti, kao Isusov i Očev duh. Otac, Sin i Duh Sveti su kao u braku otac, majka i djeca; odnosno muško, žensko i mogućnost djece. Gdje god postoji dvoje, muško i žensko, tu je već tajnovito prisut-

hagio.hr40

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

Razghagio.hr40

no i treće. Upravo kao što je i Duh Sveti neka tajnovita osoba.

Drugo poglavlje knjige Postanka zanimlji-vo opisuje stvaranje čovjeka: Bog je naj-prije stvorio muškarca Adama, a iz njegova je rebra stvorio Evu. Dakle, kao što iz Oca nebeskoga izlazi Sin, njegova Riječ - Isus, tako iz Adama, iz njegova rebra, odnosno srca, Bog izvo-di suprugu.

Promatrajući Isusa, uviđamo kako je on bio čudesno bli-zak ženama, imao je nešto nježno, toplo, znao je za-plakati, branio je žene, ni-kada ih nije prekoravao niti vikao na njih, a one su ga slijedile, duboko razumje-le i bile uz njega dok je bio na križu, i bile prve na njego-vu grobu.

Kao što je Isus riječ koju Otac izgovara iz srca, odno-sno on je njegovo srce, tako je i žena srce. Duh Sveti, koji je ljubav Oca i Sina i spaja ih, jest onda poput djeteta koje izlazi od oca i majke i spaja ih, tako da u djetetu vide sebe kao jedno, a što je više djece, to će muž i žena, otac i majka, lak-še razumjeti sebe – koliko su dragocjeni i prekrasni. Kada shvatimo da je muškarac sli-ka Boga Oca, da je žena slika Boga Sina, da su djeca slika

Boga Duha Svetoga, tada ćemo pristupati jedni drugima s du-bokim poštovanjem.

Je li brak jedino idealno zajedništvo muškarca i žene?

Čovjek se neprestano, cijeli ži-vot, ostvaruje kao muško i žensko.

Kako je samo lijepo čuti maj-ku kako govori, kako se smije,

kako plače, nježno te zove; ali jednako je prekrasno osjetiti tatu kako te čuva, brata, djeda. Osjećamo se zaštićeni tek jedni uz dru-ge. Samo muško i žensko, otac i majka, mogu rodi-ti dijete i svako dijete je i

otac i majka i nema dru-gačijeg čovjeka. Dijete se ne može dobro odgoji-ti ako nema i oca i maj-ku; ni najnježniji otac ne može zamijeniti majku, on može glumiti majku i bit će nježan otac, ali nikada majka; i najhra-brija, najčvršća maj-ka, ne može zamijeni-ti oca. Danas se poku-šava objasniti da je jed-no rod, a drugo spol, pa

kao da je biti žena samo uloga i da dva muškarca ili dvije žene mogu biti brak. To je smiješno jer ne može-mo mijenjati prirodne zako-ne, oni su tu i po njima dolazi-mo na svijet. Kada počnemo

hagio.hr 41

Tko je to čovjek?“Dok promatram samo muškarcai samo ženu, ne vidim čovjeka.hagiohr

govorhagio.hragio. 41

mijenjati prirodne zakone, tada ih kvari-mo i uništavamo, razaramo sebe i priro-du. Zakonodavstvo uništava brak i obitelj. A kada se počne razarati obitelj, odnos muško i žensko, tada se razara čovjek u bitnom dijelu sebe.U svakome od nas postoji muški i žen-ski element, npr. muško u meni je ono po čemu sam ono što jesam, a ono žen-stveno je moja čežnja za onom drugom stranom, za majkom, za sestrom koja mi može dati ono što ja nemam. Žena treba pomoći muškarcu da siđe u svoju nutri-nu, da osjeti i dodirne svoje srce, da smi-je biti slab i čak zaplakati. Muškarac opet treba pomoći ženi da se izvuče iz svojih nutarnjih gledanja stvarnosti i da svijet promatra trijezno, objektivno, izvana, proračunato i mirno. Bili bismo savrše-ni ljudi kada bismo dopustili da nas dru-gi spol mijenja i obogaćuje. Zato nije po-treban brak i ne treba krivo shvatiti da se muško i žensko sastaju samo u braku i da su samo u braku jedno. Obično su ljudi u braku najrastavljeniji. Dok su zaljubljeni, lijepo je, ali kad se vjenčaju, najednom im postaje dosadno. Brak nije jedini način da muškarac i žena budu zajedno, ali je brak jedna od najljepših škola kako da čovjek postane cjelovit, muškarac i žena u svom elementu, prirodnosti i identitetu.

Što je važno da bi brak uspio?

U brak treba ući radi međusobnog dari-vanja, a ne traženja nečega od drugoga i očekivanja da će onaj drugi u braku is-puniti tvoje želje. Potrebno je da supruž-

nici budu samostalni i da ih samo ljubav, a ne i interesi, vode jedno drugom. Brak nije u poistovjećivanju, nego u darivanju različitosti.Pravi brak sastoji se u tome da žena do-pusti mužu da šuti, a da muž dopusti ženi da govori. To je moguće samo kad su lju-bav i povjerenje među njima, kada jed-no drugo razumiju i daju prednost jed-no drugom.Dopustiti da te brak mijenja, da te onaj drugi mijenja, da ga razumiješ, da shva-ćaš kako on ne misli kao ti, ne osjeća, ne djeluje niti govori kao ti; on je drugačiji i potrebno ga je slušati. To je kao neka div-na novost koju učiš, koja u tebe ulazi i ti postaješ bogat. Muškarci bi trebali osluš-kivati kako je žena posve drugačija i po-nekad ih to ljuti, ali trebaju shvatiti da ih to obogaćuje.Da smo ne znam koliko različiti, time smo samo bogatiji i trebamo se pošti-vati. Samo je u opraštanju i razumijeva-nju spas. Ako do kraja života žena osta-ne začuđena pred muškarcem, i muška-rac pred svojom ženom, tada brak može uspjeti; stalno promatrati kakva je to taj-na i truditi se spoznati kako do kraja za-voljeti onog drugog. Zajedništvo žene i muškarca znači istraživanje za cijeli ži-vot. Tu se i pogriješi u svakom trenutku, ali ništa zato, pokajemo se i idemo napri-jed. Važno je znati opraštati i uvijek izno-va razumjeti.Brak i obitelj treba liječiti. Treba izliječiti ženu da može biti nježna prema muškar-cu, razumjeti ga i nositi. Treba liječiti muš-

karca kako bi mogao biti hrabar i odva-žan, ali i čuvati i ljubiti svoju ženu, biti do kraja za nju kako bi ona onda bila zdrava i kako bi obitelj bila cjelovita.

Kako usrećiti jedno drugo?

Usrećiti ženu znači dopustiti joj da se ostvaruje u svojim kompetencijama, do-pustiti joj da se rasplače, da se smije, uređuje kuću i tu bude kraljica, brine se o muškarcu i u njemu pronalazi sve. Ona je savršena odgojiteljica i nježna njego-vateljica, liječnica, učiteljica i stotine dru-gih zanimanja, ali najsavršenija majka i supruga; ona je srce. Bez tog srca muš-karac je izgubljen, nema kamo. I svaki se muškarac, da bi bio sretan, treba vratiti tom srcu, slušati svoju suprugu i kraj nje naučiti biti muškarac do kraja. On je sretan kada osjeti da je poštovan i potreban ženi, kada mu ona kaže: „Kako si genijalan, kako dobro voziš, odlično si ovo uredio...“ Ali i kada osjeti kako je žena za njega i kaže mu kako će mu dati i ručak koji si sam ne zna skuhati i namjestiti mu kravatu... Sretan je samo onaj muškarac kojega žena duboko poštuje u njegovim kompetencijama i koja ga ne kritizira zato što on nije kao ona i ne zna napraviti one poslove u kojima je ona majstor.I sretna je žena koja osjeti kako će muš-karac urediti sve ono što je njegova kom-petencija – sagraditi kuću, popraviti au-tomobil ili neki aparat. Potrebno je služiti jedno drugome; po-hvaliti muža/ženu; vidjeti koliko silno tre-bate jedno drugo i u tome uživate.

Nisam baš planirala pisati članak s ovim naslovom. Ono što me ipak potaklo na pisanje jest iskustvo koje ne trpi biti skriveno, točnije rečenica moje svekrve: „Samo Bog zna koliko li će ovaj odnos koji ima-mo trajati!“Već i ptice na grani znaju kakvi su odnosi između snahe i svekrve. Te su dvije osobe poput dva odvojena svijeta: različite generacije, različito iskustvo i ljubav, a usmjereno prema istoj osobi; naizgled suprotstav-ljeni i nepomirljivi svjetovi, potencijalno nepodnošljivi, a povezani.

Piše: Adrijana Lovrinčević, teologinja

Neprijateljstvo između svekrvei snahe

U braku sam nešto više od dvije godine, a kako je i većina mojih prijateljica uda-na, normalni su nam i najčešći razgovori o obitelji, djeci, suprugu, svekrvi... Izno-simo svoje preokupacije, međusobno se savjetujemo, a ponekad je dovoljno da samo saslušamo jedna drugu. Još i prije udaje slušala sam o gotovo uvriježenom neprijateljstvu između svekrve i snahe. Prije su mi sve te priče bile neshvatljive i pomalo smiješne, dok udajom nisam i ja dobila svekvu i postala snaha. Sada shva-ćam te priče i nerijetko istinite šale o ne-prijeteljstvu. U dvije godine, koje se mož-da ne čine dugim razdobljem, puno sam toga naučila, razumjela, prihvatila i pro-mijenila se. I moram već na početku za-ključiti da neprijateljstvo nije pravilo koje se odnosi na sve svekrve i snahe. Usudila bih se reći da je neprijateljstvo štit iza ko-jeg se skriva moja sebičnost i nepopustlji-vost. Pod izlikom neprijateljstva opravda-vam svoju statičnost i ne moram se pita-

ti: „Jesam li baš uvijek u pravu? Nije li vri-jeme da se prilagodim, prihvatim drugu osobu?“, a kamoli da se pokrenem pre-ma nekoj osobnoj promjeni. Koja snaha ili svekrva pomišlja o opraštanju? Koja želi upoznati onu drugu i razumjeti je? Sva-ka će najčešće držati svoju stranu i mi-sliti da se ona ne mora prilagoditi - jedna jer je starija, a druga jer misli da kao su-pruga ima prvenstvo. Svi mi pri upozna-vanju nekoga stječemo neizbrisiv dojam, pozitivan ili negativan. Ipak, prvi dojam ne određuje osobu. Kako bismo nekoga upo-znali, potrebno je razumjeti njegov/njezin svijet. To znači i truditi se upoznati ono što ta osoba voli, za čime čezne, koje su njezine vrijednosti i sl. Tek kada tako pro-matramo osobu, vidimo svu širinu, dubi-nu, visinu, ljepotu koju netko u sebi nosi. Sve ono loše i ono što nam se ne sviđa postaje poput zrnaca pijeska koje se lako izgubi, ne primijeti. Budući da nitko nije savršen, nitko nema pravo upirati prstom u drugoga. Prijatelj-stvo, ljubav, prihvaćanje - stvarnosti su

koje se svakodnevno grade. Da bi se sa-gradila kuća, potreban je tim stručnjaka, majstora koji će raditi na njoj da bi posta-la stvarna, nije dovoljan tek nacrt na pa-piru. Tako je i s odnosom između svekrve i snahe. Neće biti zdrav i prijateljski ako nema međusobnog prihvaćanja, oprašta-nja i truda.

Svekrva – sve+kriva

Manje mi je poznato kako svekrve pota-jice nazivaju svoje snahe, ali znam kako snahe rado govore kako svekrva znači da je sve-kriva. Ta osoba olako postaje krivac za sve loše, a možda čak i dobro koje se dogodilo, događa se ili će se dogoditi iz-među muža i žene. A snaha kao da je sa-vršena... Nije li od jednostranog i olakog shvaćanja stvari ljepše imati širom otvo-rene oči i vidjeti sebe i druge onakvima kakvi zapravo jesmo – prepuni vrlina, više ili manje izraženih, i s manama koje nas doduše sputavaju, ali i nukaju da se pro-mijenimo?

42 hagio.hr

hagiohrMajkamog muža

Z D R A V A O B I T E L J

Promatrajući niz epizoda s drugima u svom životu, primjetila sam kako mnogo nesporazuma, ljutnje i nemoći da opro-stim proizlazi iz nepoznavanja osobe i iz toga što nisam dala priliku ljudima oko sebe. Sjećam se organiziranja vjenčanja. Svi su htjeli pomoći i dijelili savjete. Svoje sam roditelje dobro poznavala i na njih se nisam ljutila. Oni su me dobro razumijeli pa su nam želje bile slične. No, pregovori sa suprugovim roditeljima nisu tekli glat-ko. Često bih se u sebi ljutila i postavljala si pitanja: „Zašto oni uopće moraju po-magati oko svega i petljati se u sve? Zar smo suprug i ja toliko nezreli da ne zna-mo sami odlučiti za sebe?“ Nakon uda-je na redu je bilo uređenje stana i opet ista ljutnja i mnoštvo pitanja u mojoj gla-vi: „Zar smo nesposobni da ga sami ure-dimo? Zašto moraju biti toliko angažira-ni? Zašto ne bi bilo kako mi hoćemo?...“ Htjela sam sve sama i često me je živci-ralo što moram svekrvu pitati za savjet; još me nervoznijom činilo kada bih dobila savjet koji nisam ni tražila. Svoju ljutnju, protivljenje i nezadovoljstvo nisam izrav-

no pokazivala; skupljala sam ih u sebi i često glumila. Fantastične su mi riječi Svetoga pisma: „Stoga će čovjek ostaviti oca i majku da prione uza svoju ženu i bit će njih dvoje jedno tijelo“ (Post 2, 24). No, puno ih du-blje shvaćam otkako sam i sama majka. Dijete koje je uza me, koje ja odgajam i pružam mu svu ljubav, jednog će dana otići od mene i prionuti uza svoju ženu. Prvo na što pomislim je: „Je li moguće da će netko drugi zauzeti moje mjesto, da će mu netko drugi biti važniji od mene?“ No, svjesna sam kako bi moja najveća po-greška bila dijete htjeti bolesno vezati uza se. Čini mi se da je uzrok mnogih neprija-teljstava između svkrve i snahe sebična, pogrešna majčinska ljubav koja ne dopu-šta da dijete postane odrastao čovjek i počne živjeti stvarnost koju je Stvoritelj davno upisao u svakoga od nas. Medalja ima i drugu stranu - mnoge će snahe muža namjerno odvajati od njego-ve obitelji, ne prihvaćati dobronamjerne savjete, namjerno tjerati inat...

Loša komunikacija ili njezin nedostatak dovest će do nepotrebnih nesporazu-ma. Lako je osuditi jednu stranu, ali svat-ko snosi jedan dio odgovornosti. Ako me svekrva nazove i kaže da toplije obučem dijete jer je vani hladno, na meni je kako ću to shvatiti. Mogu prihvatiti savjet i biti u srcu zahvalna što se brine i pokazuje kako joj je stalo do unuka. Ali mogu se odmah uvrijediti i pomisliti da me sma-tra nesposobnom, te je zato imala potre-bu nazvati. Kako bih otkrila što je istina, i kako bih pravilno shvatila što je rekla i mislila, važno mi je upoznati svekrvu i nje-zine riječi razumjeti u kontekstu u kojem ih je ona upotrijebila. Ne isplati se gledati sve crno i prihvaćati negativnu svarnost jer ona zapravo ne postoji. Puno je ljep-še i realnije pronalaziti ljubav, iskrenost i prijateljstvo u drugome.

Između dvije vatre

U trenucima nesporazuma majka će oče-kivati od sina da stane na njezinu stra-

hagio.hr 43

Samo Bog znakoliko li će ovaj odnoskoji imamo trajati!

Z D R A V A O B I T E L Jhagiohrnu, a supruga da je muž zaštiti. Tako se sin/suprug nalazi kao između dvije vatre. Svekrva i ja nismo se nikada otvoreno su-kobile, ali sam zahtijevala od supruga da prizna moje razmišljanje i prihvati moje stavove, a nikada nisam ni sebe ni njega upitala kako je to kada moraš birati. Ako se potrudim pogledati situaciju iz muške perspektive, moram priznati da nije lako izabrati stranu, pogotovo kada su i maj-ka i supruga, svaka na svoj način, u pra-vu, i od obje doživljava ljubav.Uostalom, i ja imam majku koju beskraj-no volim. Imam i supruga i sina, i njih be-skrajno volim. Svatko od njih ima poseb-no mjesto u mome životu i srcu. Ne mogu reći koga više volim kada su to različite ljubavi, povezanosti. Bilo bi mi strašno kad bi me netko natjerao da izabirem iz-među njih. Želim da sve osobe koje volim budu dio moga života. Pretpostavljam da svatko od nas to želi.

Ipak, zašto se onda svekrve i snahe bore za prvenstvo kod sina/supruga? Čemu zahtijevati da on izabere? Kada sam shvatila da moja svekrva i ja volimo istu osobu te jednako želimo da on bude sretan, počela sam se mijenjati. Nas dvije ne moramo se natjecati za nje-govu ljubav i pažnju jer on svaku voli na osobit način! Ljubav prema suprugu mo-tivirala me da još više razumijem njegovu obitelj, da je upoznam i prihvatim.

Zajednički život

Prve dane braka suprug i ja smo živjeli sami, ali ubrzo smo, zbog određenih okol-nosti, morali izabrati hoćemo li se, opet privremeno, preseliti kod mojih ili njego-vih roditelja. Zajedno smo donijeli odlu-ku kako će kod njegovih biti praktičnije jer su u gradu. Prije preseljenja bila sam uplašena jer nisam znala što me očekuje.

Nisam znala kako se postaviti, što mogu očekivati, kako se ponašati... Suprugu je bilo lako, on je ionako bio odavno dio te obitelji; meni je pak sve bilo novo. Pribo-javala sam se vlastite napetosti, neslo-bode, prigovora koji će me zateći, plašila se da ću biti stalno pod „povećalom“, ni-sam ni pomišljala o nekim pozitivnim si-tuacijama između nas dvije jer sam iz tu-đih priča očekivala kako ću biti povrijeđe-na. No, došavši u svekrvinu kuću, dobila sam priliku bolje je i više upoznati, a nje-zin me stav prema ugodno iznenadio. Ži-vjeli smo kod suprugovih roditelja tri mje-seca. U tom sam razdoblju bila okruže-na i njegovom braćom i sestrama, i rodi-la naše dijete. Iz ponašanja svoje svekrve crpim inspi-raciju za ovaj tekst i progovaram o tako opipljivoj temi. Ta me žena, moja svekr-va, sve vrijeme našega zajedničkog živo-ta prihvatila kao vlastito dijete. Ni u jed-

44 hagio.hr

nom trenutku nisam osjetila da me sma-tra strancem. Pomogla mi je da posta-nem još više dio obitelji, da budem opu-štena i normalna. I dok danas ovo pišem, osjećam duboko poštovanje i ljubav pre-ma toj ženi. Zajednički život bio nam je prekretnica u smjeru dubljeg upoznava-nja, većeg zajedništva i međusobnog ra-zumijevanja.

Zdrav odnos

Svekrvin odnos prema meni otvorio me na neki poseban način. Danas s pažnjom njegujemo ono što smo počele gradi-ti živeći pod istim krovom. Ponekad se još uvijek zapitam: „Zar je moguće imati zdrav i normalan odnos sa svekrvom?“ Osmijehnem se jer znam da je moguće, ali to trebamo obje željeti i graditi. Pri-lagodila sam se svojoj svekrvi, ali i ona meni. Sličnosti nas vežu, a različitosti na-vode na poštivanje. Taj odnos nije „pao s neba“, nego ga izgrađujemo. Jednoga ću dana i ja nekome biti svekrva, i sama ću se nalaziti pred izborom prihvaćanja ili odbacivanja. Vođena svekrvinim primje-rom znat ću se ponašati.

Druga majka

Život je protkan brojnim odnosima koje svakodnevno uspostavljamo s drugim ljudima. Neki ljudi ostavljaju duboke, ne-izbrisive tragove, neki površne, lako za-boravljive. Ne možemo biti sigurni što će drugoga zadiviti kod nas, kada ćemo ga

ohrabriti, otkriti mu smisao života, do-taknuti ga svojom jednostavnošću i lju-bavlju. Moja svekrva vjerojatno i ne sluti kojim me je riječima i djelima i kada podigla, ohrabrila, prihvatila. Sve je više smatram drugom majkom jer se u bezbrojnim si-tuacijama prema meni ponijela poput majke. Posredovala mi je vjeru i pokaza-la kako se ona praktično živi, u sitnicama; svojim mi životom svjedoči ono što govo-ri - da je obitelj najvrjednija, da se u sve-mu trebamo pouzdati u Boga… Kada je saznala da sam trudna, rasplakala se od sreće; kada sam završila u bolnici, svaki me dan zvala i pitala kako sam, donosila mi omiljenu hranu, kupovala ono što mi je bilo potrebno...Dok sam bila u rađaonici, sjedila je tri sata u predvorju i molila za mene. Na-kon poroda se posebno brinula za mene i moju prehranu; pomogla nam je u uređenju stana; uvijek pričuvala dije-te... Kada sam razočarana i nesigurna, ona me tješi i usmjerava na pravi put te mi svojom jednostavnošću pomaže da i sama budem jednostavna. S njom mogu razgovarati baš o svemu, a nje-na me iskustva neizmjerno obogaćuju. Svakodnevno me nazove samo da čuje kako smo... Zahvaljujući svim tim situacijama shva-ćala sam kakva je ona zapravo osoba, upoznavala je i razumijevala njezin svi-jet. Ljutnja koju sam nekoć u sebi osjeća-la bila je samo zbog nepoznavanja i ne-

razumijevanja. I dok mi je prije bilo vrlo naporno što nas stalno zove i pita kako smo, sada mi dan nije potpun ako se ne čujem s njom.

Ima neka tajna veza

Starozavjetna knjiga o Ruti zanimljivo izlaže upravo odnose između snahe i sve-krve, Rute i Noeme. Neke su me rečeni-ce navele na razmišljanje o mom odnosu sa svekrvom, a najdojmljivije su mi riječi koje Ruta upućuje svojoj svekrvi nakon smrti svoga muža: „Nemoj me tjerati da te ostavim i da odem od tebe: jer kamo ti ideš, idem i ja, i gdje se ti nastaniš, na-stanit ću se i ja; tvoj narod moj je narod, i tvoj Bog moj je Bog. Gdje ti umreš, umri-jet ću i ja, gdje tebe pokopaju, pokopat će i mene. Neka mi Jahve uzvrati svakim zlom i nevoljom ako me što drugo, osim smrti, rastavi od tebe“ (Rut 1, 16-17). Često se pitam: „Koja je tajna mog odno-sa sa svekrvom? Zar je moguće da sve normalno funkcionira, da se ne svađa-mo i ne vrijeđamo?“.Jednostvano, obje nastojimo živjeti ono što u dubinama vjerujemo. Isti je Izvor našeg postoja-nja, istog smo Boga upoznale i prihvati-le. Nesumnjivo, naš, kao uostalom i svaki odnos, ima svoje korijene u istom Stvori-telju, samo smo nas dvije toga i svjesne. Prebirući u srcima kako taj Stvoritelj ne-prestano spaja ljude, pomaže im, opraša-ta..., učimo kako se ponašati jedna pre-ma drugoj.

Zar je moguće da sve normalno funkcionira, da se ne svađamo i ne vrijeđamo?

hagio.hr 45

hagio.hr46

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

Nemam puno slobodnog vremena. Uz muža, malo dijete i odgovoran

posao, popis mojih prioriteta uvelike je promijenjen u odnosu na moje prijašnje aktivnosti. Postala sam zrelija, ozbiljni-ja, zabrinutija, vezanija... Tako to mora biti – gotovo sam samu sebe u to uvje-rila. Nemam više volje ni vremena za di-zanje na duhovnu razinu, susretanje sa samom sobom, osluškivanje svog Stvo-ritelja i otkrivanje svojih skrivenih čežnji. Treba biti trezven i realan - po kući ima to-liko posla koji treba obaviti: peglanje, či-šćenje, kuhanje, igra s s djetetom, razgo-vor s mužem... Mislila sam da se u svim tim poslovima dovoljno odlučivati dobro, a dodatno me tješila činjenica što dnev-no izmolim krunicu (doduše rastreseno izrecitiram, ali...), i pročitam nekoliko re-daka iz Novog zavjeta.Nižući takve dane, postala sam nezain-teresirana za druge, gotovo malodušna, a uhvatio me i unutranji nemir, strah, te prevelika vezanost uz dijete. Suprug je bio nezadovoljan jer sam stalno prigova-rala i ništa mi nije bilo po volji. Promjene

raspoloženja bile su preko svih granica. Stalno sam nekamo žurila, a nisam ništa stizala. Bila sam nezadovoljna, frustrira-na i, rečeno suvremenim rječnikom, na-ginjala depresivnosti. Osjećala sam da u meni ima potencijala, ali nije mi se dalo krenuti i započeti nešto novo.Tada sam čula prijedlog; ujutro i navečer po pola sata tražiti lice svog Stvoritelja, Oca. Jedva je doprlo do mene, ali prihva-tila sam izazov. Nisam imala što izgubi-ti (osim nešto sna). Prisjetila sam se ne tako davnih godina kada sam odjednom studirala na dva fakulteta, bila daleko ak-tivnija i vedrija, intenzivno se družila s lju-dima i sve stizala. Dizala bih se i sat vre-mena prije no što je trebalo i hranila se Riječju Svetog pisma, tragala za Svemo-gućim i otkrivala svakodnevno neki novi smisao, razmišljala o svojim čežnjama i talentima, usmjeravala se na ono pozi-tivno... Zar sam od tada ostarila? Šta se dogodilo? Duhovni je život postao samo forma, maksimalno skraćena kako novi dnevni raspored ne bi bio previše pore-mećen. Najvažniju komunikaciju, komu-

nikaciju s onim koji me stvorio i stalno me stvara, najbolje poznaje, usmjerava i jača, svela sam na minimum. Osobno angažirano svakodnevno pove-zivanje sa Stvoriteljem našeg postojanja, onim koji daje formu našem tijelu, neop-hodno je ako uopće želimo opstati u da-našnjem društvu. Moderan način života nas ipak previše raspršuje, sve relativizi-ra i omalovažava trajne istinske vrijedno-sti dok usmjerava na hedonizam i mate-rijalne vrijednosti. U prevelikoj ovisnosti o stvarima, poslovima, ljudima, samo ra-ste strah i nemir. Nasuprot tome, ukorije-njena u ljubavi prema Stvoritelju i crpeći izravno od njega, sposobna sam zdravo voljeti supruga i dijete, prijatelje i surad-nike. Ta je ljubav lišena svakog straha, za-brnutosti, ali i oholosti i pretencioznosti. Koliko je život opušteniji i ljepši kada dije-te/supruga/kolegu prepuštam brizi Stvo-ritelja i kada povjerujem kako moj prija-telj iz Nazareta sada nadoknađuje svima one moje propuste, a ja mu zahvaljujem i blaga sam, nasmiješena, organizirana, kreativna, pozitivna...

RitamduhovnogživotaPiše: Lucija Murgić, dr. med.

hagio.hr 47

DOMOVINA NA PUTU SLOBODECD prof. dr. Tomislava Ivančića

CD koji Vam predstavljamo sažetak je govora prof. dr. Tomislava Ivančića održanih u

organizaciji Centra za bolji svijet u Zagrebu, na temu preobrazbe pojedinca i cijele Hrvatske.

S raznih su strana dolazili poticaji za to da se govori prof. dr. Tomislava Ivančića povežu i tako

postanu dostupni svima. Napokon smo to i učinili!

Tijekom pilot-projekta CD-e je dostavljen raznim pojedincima: seljacima, prosvjetnim

djelatnicima, studentima, sportašima, političarima, menadžerima, državnim dužnosnicima, od

kojih su neki bili i ateisti, kako bi o njemu izrekli svoj sud. Svi su gotovo jednodušno reagirali:

“Pa ovaj CD-e treba imati svaki čovjek ove zemlje kako bi normalno funkcionirao!

Svi su bili oduševljeni.

Puštanjem ovog CD-a u javnost zaokružujemo viziju moderne hrvatske trilogije. Nakon

Bljeska i Oluje, CD Domovina na putu slobode jest poput vučedolske golubice koja

u srce svakog Hrvata, i građanina ove zemlje, donosi preobrazbu i novi poredak u kojem

čovjek današnjeg vremena oživljava svoj identitet. Jer: nitko nije kao ti!

CD Domovina na putu slobode oslobađa čovjeka za novu viziju i vjeru u sebe.

Sve je ostalo praktična stvarnost.

“Hrvatska je slobodna izvana, ali Hrvati nisu slobodni.

Nije na nama da preuzimamo mentalitete Europe, već da se tako

promijenimo da idemo preobraziti čitavu Europu...”

Narudžbe primamo na tel: 099 6924809 ili na e-mail: info@hagio.hr.Pretplatnicima časopisa Hagiohr odobravamo popust od 20%.

hagio.hr48

hagiohrZ D R A V A O B I T E L J

Piše: Marina Peterlin, prof.

Muškarac – njež

Kako bi bilo lijepo da netko napiše čla-nak o muškarcima! Može početi s

očevima, koji nas dočekaju, podignu i bo-dre, koji stoje na početku našeg života da nam prenesu svoju muževnost, da vole naše majke kako bi nas one, odmorene i zaštićene, nosile i dojile. Očevi okupljaju obitelj, predstavljaju je u svijetu, daju dje-

ci krila da se usude nemoguće, da se, kao onaj izgubljeni sin, odvaže čak i sve pro-kockati, nestati u nemiru svijeta jer raču-naju na očev zagrljaj na povratku. A kad su očevi opterećeni brigama, skloni alkoho-lu i grubosti, tu je uvijek meko široko krilo Nebeskog Oca. On se ne prestaje brinuti, a o njegovoj nježnosti bruje psalmi, pjesme,

hagio.hr 49

na odvažnostiskustva.... U tom krilu i djeca rastavljenih i umrlih roditelja nalaze mir i sigurnost.

Bilo bi lijepo da netko napiše kako je kra-sno imati brata, zajedno trčati livadama, u različitosti i blizini. I kako je otajstveno imati prvu ljubav, čuvati je od navale svojih osjećaja, mekim koracima otkrivati mušku dušu. I rasti u druženju. I udati se za pra-voga, onoga koji je između mnogih baš za mene. I nakon svečano izgovorenoga: „Da“ biti s njim zagledana u isti cilj. Ne gledati jedno u drugo, ne mijenjati i ne prigovara-ti, nego zajedno ići naprijed, rasti i razvijati se. Muževe koji su dotakli taj cilj i posveti-li mu se lako ćete prepoznati po opušte-nosti i pažljivosti; oni dostojanstveno slu-že umjesto da vladaju, oni ne stenju pod brigama, nego ih prebacuju na Stvorite-lja, koji vidi dalje i šire. I od Njega uče. I po Njegovim pravilima žive. Njihovi su sinovi sretni i odgovorni; skaču s opasnih stijena u more i potpisuju nove znanstvene izume. Njihove ih žene slijede i ne odvlače ih sa-mosažaljenjem od važnih zadataka. Pravi muškarci nalaze uzor u Muškarcu koji je hodao po vodi, umnožio ribe i kruh, slo-bodno razgovarao sa ženama i ozdravio slijepca i gubavca. I idu vedri pod svojim križem široko raširenih očiju.

Netko bi svakako trebao opisati i svećeni-ka. Naš je stav prema svećeniku stav za-hvalnosti i poslušnosti. Zahvalnosti jer je svećenik svjedok najvažnijeg „Da“ u ži-votu, jer nam poslužuje hranu za život vječni, jer skida s nas teret najgorih grije-ha, jer polijeva našu dječicu da krštenjem

postanu prava djeca Božja, jer nam u tuž-nim trenucima posljednjih rastanaka po-diže pogled prema gore, gdje se život na-stavlja, jer nas maže uljem koje krijepi i ozdravlja klonuli duh i tijelo. Poslušnošću i mi kušamo darove koje su svećenici dobi-li svojim ređenjem. Njihova riječ nije obič-na, oni prenose što su čuli u tihim trenu-cima sabranosti i povjerenja u Nebeskog Oca. Ali i njima znači naša ljubav i molitva da ustraju na tom putu, da ih svijet ne uči-ni mlakima.

Netko bi trebao pisati i o sinovima, za koje je važno ne da ispune naše životne plano-ve, nego plan Onoga koji nam ih je darovao. Da rastu upućeni kako je iznad naše rodi-teljske nesavršenosti nečija savršena si-gurnost. Da budu nježni, a odvažni.

Netko bi trebao pisati i o predsjedniku, koji se odriče sebične slave i daruje se u službu dobra, koji među mnogim glasinama i pri-tiscima čuje glas Mudrosti i beskompromi-sno ga slijedi. I o šefovima na poslu, koje naše poštovanje opušta od stresa, pod ko-jim postaju nepravedni.

I o prijateljima, naravno, koji su naše zvi-jezde u tmini, odjeci naše duše.

Eto, ako bi netko sve jasno i poticajno ra-zradio o muškarcima, i ja bih – koja nisam stručnjakinja za to – ja koja na proslavama uvijek tražim dio stola gdje su žene, gdje se manje razgovara o politici i gospodar-stvu, a više je spontanog smijeha, zgoda o djeci i duhovnih iskrica – i ja bih mogla dodati nešto osobno.

Napisala bih kako je moj tata prihvatio manje popularnu specijalizaciju kako ne bi dežurao i kako bi više s nama djecom igrao balote, čitao nam i kampirao. Kako nas je moj mlađi zgodni brat u mladosti vo-zio po Uni kajakom i kako sad u zoru vodi svoja tri sina i naša četiri na vožnju bicikli-ma uz more kad se na godišnjem odmo-ru napokon svi nađemo. I kako me moj lju-bljeni muž uvijek iznova znao osvojiti poti-čući me da rastem duhovno dok se on bri-nuo i uspavljivao našu kćer i dečke. Kako već dugo gladno upijam proročke riječi svećenika koji brzo korača ispred nas uvi-jek prema većoj slobodi, istini i vjeri. I još kako gledam naše sinove i njihove prijate-lje sportaše gdje stasaju u prave muškar-ce, pune inicijative, ali i sućuti, pune ljubavi za ljude i vjere u svijet bez nasilja.

I naposljetku, kako me od svih uvreda koje je muški svijet - osobno, putem medija, iz neznanja i namjerno - zadao mom tanko-ćutnom srcu, neprihvaćanjem moje po-sebnosti, površnošću i nehotičnom gru-bošću, hagioterapijski liječi Očev nježni zagrljaj, Njegova nebeska toplina. I ta je LJUBAV lijek za sve žene. Pod Njegovim se, jedino, pogledom možemo rascvjetati do punine svoje osobnosti, doma ili na po-slu, udane i neudane, majke brojne djece i usamljene. I tako, ozdravljene, možemo darivati ljubav i svijet svakodnevno grijati toplinom i razumijevanjem.

Da, kad bi tako skladno i argumentirano netko napisao članak o muškarcima, rekla bih radosno da je sve to ŽIVA ISTINA.

hagiohr

hagio.hr50

Dušo moja, za let si stvorena...

Ž I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J A

Piše: Karolina Bućo, prof. U mojoj je obitelji bilo nasilja, alkohola, ne-imaštine, nerazumijevanja i neljubavi, ali uza sve to i poniznosti i nade da će se jed-nom dogoditi čudo i da će sve biti kako tre-ba, kako se to pristoji jednom normalnom ljudskom životu. Još kao djevojčica rekla sam u sebi: „Ti, Bože, ako postojiš, ti mene i moju obitelj moraš izvući iz ovoga jer ovako nije dobro, ja znam da ovako nije dobro...“ I dogodilo se, život nam se okrenuo nagla-vačke i sve je krenulo kao iznova, samo puno bolje. Tu sam uslišanu molitvu po-hranila duboko u srce. Shvatila sam da bez Boga ne mogu i da on doista plače kada mi plačemo i da je zaintre-siran za nas više nego li mi za njega. Poče-la sam ga mo-liti za usli-šanje svojih želja, za sva- ku sitnicu, kao da sam imala zlatnu ribicu i zbog toga sam bila sretna. Međutim, duboke su rane djetinj-stva još uvijek postojale i one mi nisu dale da poletim, već bi me uvijek iznova u ra-znim situacijama pribijale na zemlju i one-mogućavale rast povjerenja prema čovje-ku i Bogu, iako mi je taj Bog osobno uslišao bezbroj želja. Ali kako smo mi ljudi glupi pa ne razumijemo da bit našega života u ispu-njenju svih naših želja.Prošloga ljeta, dok sam pohađala studij ha-gioterapije, otvorile su mi se duhovne oči! Tad sam čula kako će ljudi prepoznati pro-mjene na nama. Iskreno, pomislila sam:

„Moš mislit, ja sam već osam godina vjer-nica i nitko se živ pokraj mene nije obratio, možda moji pokojni preci u čistilištu, ali od mojih prijatelja nitko.“ Otkrila sam i zašto je to bilo tako: jer ja nisam imala povjerenja u ljude, nisam voljela sebe, već sam samo bila usmjerena na ostvarenje svojih cilje-va u kojima mi Bog mora pomoći. Ali kada sam, primjenjujući hagioterapiju, spozna-la istinu o svom životu, doživjela sam kako me Bog – Otac duboko ljubi, da me želio, planirao, da sam mu dragocjena, a da su moji problemi tu da bolje razumijem život. Dogodila se istinska promjena u mom ži-votu! Ne bojim se više ostavljanja, ne bo-

jim se kritika, ne bojim se nikakvih pa-dova jer sam slobodna u svom duhu i mogu poletjeti... Nakon toga ljetnog studija moram „bje-žati“ od ljudi jer svi žele biti s onim tko

druguje i surađuje s „glavnom facom“, sa Svemogućim, te

zato misli, govori i čini dobro. To je kao jack pot mog života, a dobitna kom-binacija glasi: birati put kojim se rjeđe ide. Nema lagodnosti u ovom životu, moramo je napustiti. Budući da sam profesorica i do sada sam radila samo s odraslima, šokira-la sam se kada sam nedavno počela raditi s djecom. „Pa ja to ne znam, ne znam se ni igrati s njima, jer se nikad nitko nije igrao sa mnom...“ – bila je moja prva reakcija i samo sam željela pobjeći od tih malih napornih bića s kojima ne znam kako bih. Ipak, od-lučila sam: ja ću kao „hrast“ pomoći malim „hrastićima“ da rastu.Uostalom, odgovorna sam za sve koji su mi povjereni. Najvažnije je da su moja krila oslobođena za let!

foto

: Ant

e N

ovak

hagio.hr 51

Ž I V O T N A K O N Ž I V O T A R E N J A

Bit će dobro!(Ili kako mi je pomogla

hagioterapija)

Prvi sam se put susrela s hagiot erapijom prošle jes eni, kada sam se, na savjet prijateljice, obratila Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu. Naime, nakon liječ enja karcinoma kemot erapijom uhvatila me silna tjeskoba i strah.

Došla sam na razgovor. Hagioasist entica je saslušala moju priču. Prvi put sam oboljela prije 8 godina i prošla sam kemot erapiju i

zračenje. Karcinom se sada vratio, u opasnijem i ozbiljnijem obliku. Bila sam ljuta jer sam morala

opet sve prolaziti, još i gore nego prvi put, a pojavili su se i mučni strah i tjeskoba.

Nepres tano sam gledala u boles t. Razgovor s hagioasist enticom pomogao mi je da prihvatim sebe i

povjerujem kako me, unatoč mojoj boles ti, Stvoritelj voli i želi mi samo dobro i zdravlje! Od tada je svaki novi dan za mene

još jedan novi počet ak, vjerujem da sam zdrava. Još me ponekad uhvati neka negativna misao, pogot ovo kad od liječ nika čujem o lošim

prognozama za svoju boles t, ali ne dam se, i tada vjerujem da će biti dobro.

Hagioasist enti u Centru za duhovnu pomoć naučili su me koliko je važno ponovno izgraditi svoj odnos s Bogom - Ocem, vjerovati da nas on ljubi i vjerovati mu da mi on želi samo dobro, da je lijepo što postojimo i da smo dar jedni za druge.

To sam čula i prije mnogo puta, ali sada na nov način. Sada je to postalo dio mene, a prije kao da je samo prolazilo pokraj mene.

Uz pomoć hagiot erapije moj je skršeni duh ojačao i upoznala sam svog Stvoritelja, a onaj smrtni strah je nes tao. Moji zadnji nalazi su odlični!

Jadranka

hagio.hr52

hagiohrProsvjećenje prosvjete (3)Pripremio: Igor Grgić, prof.

Prema predavanjuTomislava Ivančića

Poštovani čitatelju, nastavljamo s uvo-đenjem kvalitetnih promjena u hrvat-

sko školstvo. Kvalitetne promjene doga-đaju se jedino primjenom zakonitosti du-hovne dimenzije u nastavnom procesu, vidim to svakodnevno u učionici, u radu s djecom. A sastavljanje ovih tekstova do-datno me potiče na to da ne odustajem od uvažavanja principa duha, i uvijek pro-fi tiram. Primjenom istih kroz svakodnev-nu praksu u školi, moj rad je dobio dodat-nu dimenziju.

ZADAĆA ŠKOLE

Često mislimo kako smo dovoljno učinili dajući učenicima znanje. No, svrha škole nije pružati znanje, već stvoriti znanstve-nike. To znači da je cilj škole od učenika učiniti vrhunskog čovjeka koji zna istra-živati i proizvoditi znanje. Učenik je naša zadaća, a ne znanje. Škole bi trebalo u tome temeljito obnoviti. One bi trebale stvarati ljude, a ne samo nove metode ko-jima bi učenici usvajali znanje. Znanje se ne može usvojiti mehanički; ono se usva-ja simpatički - samo ako učenik ima sim-patiju prema gradivu koje mu se predaje i prema osobi koja mu predaje.

I sam padajući u zamku davanja učeni-cima pukih informacija, redovito sam doživljavao nezadovoljstvo i ispraznost. Osim toga, uviđao sam kako tada moja predavanja učenicima uopće nisu bila važna ni zanimljiva. Ali, kada sam to isto znanje u koje ih želim uvesti umotao u ljubav prema učenicima, u brižnost pre-

ma njima kao osobama i prema njiho-vu razvoju te ljubav prema predmetu koji predajem, nastupila je golema ra-zlika. Uživao sam u predavanju koje su moji učenici radosno i sa zanimanjem upijali!

POMOĆI UČENIKU

Ali, što sa učenicima koji su izrazito ne-mirni? Kažnjavanjem učenika nećemo ništa postići. Represivne mjere ne kori-ste kod čovjeka. Učeniku, kao i svakom čovjeku, možemo pomoći jedino kada ga zavolimo. Svakome možemo pomo-ći ako mu pokažemo koliko je dragocjen jer je osoba. Čak i ako nas je neki uče-nik povrijedio, samo mu mirno oprosti-mo. Praktično to znači u sebi reći: „Tvoje dubine mene vole i znam da čezneš da netko kaže kako si dragocjen. Meni si dra-gocjen, pihvaćam te, ne zamjeram ti...“ Tako pomažemo učenicima, ali neizmje-no i sebi samima.Kako npr. pomoći dječaku koji je depre-sivan, ovisnik ili agresivan? Tako da ga u duhu, u svojoj mašti, gledamo već pro-mijenjenog; gledamo ispred njega, odno-sno njega kao projekt koji se može i želi promijeniti.

Često sam se uvjerio u istinitost i prak-tičnost navedenih tvrdnji. Osobito kod agresivnijih i nemirnijih učenika. Dovolj-no je bilo potaknuti ih na promjenu pre-ko pozitivne slike koju sam im dao o nji-ma samima. Potom bih istaknuo njihove vrline. Rezultat je bilo njihovo povjere-

P R O S V J E Ć E N J E P R O S V J E T E

hagio.hr 53

U čemu je srećanaših učenika?U nama.

nje prema meni kao profesoru, a sami su postali sretni što mogu biti drugači-ji u svojim očima i očima drugih. Osim toga, vidljiv je bio i njihov napredak u nastavnom procesu – odgovornije su i motiviranije pristupali gradivu. Dakako da se to pozitivno odrazilo na rad i mo-tivaciju cijelog razreda!

PREOBRAZBA ŠKOLE

Moramo biti vrlo oprezni kad govorimo jer nas riječi uvelike određuju; čak bi-smo mogli reći kako su one odlučujuće. Ljudski organizam ne reagira automatski, kao što je slučaj u životinja, nego u skal-du s onim što izgovara. Govoreći negativ-no, bavimo se fantomima, jer negativno je nešto čega zapravo nema. Uvijek i is-ključivo valja izgovarati riječi koje potvr-đuju ono što je dobro.

Osim riječi i navike snažno upravljaju čo-vjekom. Negativne navike, odnosno po-roci, ubijaju nas. No, za sve negativno upisano u nama, nismo uvijek sami kri-vi. Često je naša okolina negativna, pa i sami počnemo negativno govoriti i mi-sliti; prepričavati ono negativno što smo čuli... Postavlja se pitanje možemo li uop-će biti slobodni od brojnih negativnosti koje nas okružuju. Negativnosti nas opte-rećuju, prljaju i otežavaju nam život. Dok ne zatvorimo vrata negativnostima oko nas, ne možemo biti slobodni. Jesmo li slobodni? Ako učitelji nisu slobodni, kako će učeniku posredovati slobodu? Tek slo-bodan čovjek može druge povesti u slo-bodu. Problem cijelog školstva smo upra-vo ti i ja, učitelju. I preobrazba našeg škol-stva upravo je u meni i tebi. Zakonitosti duhovne dimenzije je naizgled teško po-

štovati i provoditi, ali to iskustvo je čude-sno!

Sjećam se dana kada sam odlučio ući u razred a da ne izgovorim nijednu ne-gativnu riječ. Naravno, jedan dio mene govorio mi je kako je to nemoguće i da neću uspjeti. Ipak, nisam odustao. Taj sat i svi satovi s tom odlukom, doista su bili drugačiji - skladno smo i motivi-rano obrađivali gradivo, zajedno, moji učenici i ja.

U čemu je sreća naših učenika? U nama. Oni nas pomno promatraju. I ako vide na nama da ih sa simpatijom gledamo, ako im znamo reći lijepu riječ, tada će se cijelo nebo radovati u njima. Djeca nas trebaju da im govorimo pozi-tivno, volimo ih i potičemo!

Nastavit će se...

foto

: Ant

e N

ovak

Razg54 hagio.hr

hagiohrS V I J E T O K O N A S

Defektologijai hagiostavRazgovor s: Natašom Tucak, prof. defektologije i rehabilitatoricom

Razgovarala: Željka Kolar

Nataša Tucak profesorica je defek-tologije i rehabilitatorica, supru-

ga i majka. Radi u Centru za odgoj i obrazovanje „Šubićevac“ u Šibeniku, kao odgojiteljica u grupi djece s inte-lektualnim poteškoćama. Plemenito zanimanje nezamislivo joj je bez hagi-oterapije koju studira i zatim ugrađuje u privatni i profesionalni život, pa nje-zino zanimanje, gotovo spontano, do-biva sasvim drugi, bogatiji smisao. Naslutivši u njezinu primjeru multidis-ciplinaran pristup čovjeku, učinilo mi se, i važnim, i zanimljivim upoznati se sa specifi čnim načinom na koji, uz po-moć defektologije i hagioterapije, po-maže osobama sa smetnjama u psi-hičkom i tjelesnom razvitku, i s pore-mećajima u ponašanju.

Po zanimanju ste defektologinja; zašto baš taj poziv, odnosno što vas privlači tom tako zahtjevnom poslu?

Moj je prvotni interes bila psihologija, no kako sam na prijemnom ispitu ostala “is-pod crte”, upisala sam se na defektologi-ju, odnosno edukacijsku rehabilitaciju, i zaljubila se u nju. Za tu zaljubljenost vrlo

su zaslužni profesori koji su nas studen-te zaista odgajali za taj poziv, provocirali našu kreativnost i kritičko mišljenje, bili otvoreni prema novostima u humanistič-kim znanostima… Rano smo započeli i s praksom, susrećući se s osobama sa smetnjama u psihičkom i tjelesnom ra-zvoju i s poremećajima u ponašanju. Ti su susreti bili presudni za moj veliki en-tuzijazam.

Pomaže li vam stručno znanje iz defektologije u razvoju i održanju kvaliteta, npr. strpljivosti, potrebnih u radu?

Strpljivost potrebna za rad s takvom po-pulacijom ne može se naučiti niti se stje-če stručnim znanjem. Za to je odlučujuć stav, unutarnja spremnost koju imate, a koja izvire iz duhovnog dijela u čovje-ku. Zapravo, uočila sam kako me duhov-ni stav vodi i korigira u svemu, pa tako i u poslu kojim se bavim. Općenito, u djelatnostima iz područja hu-manističkih znanosti otvorenost prema drugome vrlo je bitna, čak i presudna, jer čovjek u interakciji/komunikaciji s dru-gim čovjekom neminovno unosi cijelog sebe, a ne samo “paket” svog profesio-nalnog znanja i vještina. Drugim riječima, ako je stručnjak povezan i zdrav u svom duhu, ako je u toj ravnoteži i ima poziti-van unutarnji stav, onda je time sposo-ban kompenzirati i neku.profesionalnu nedorečenost, nedostatak spoznaja i sl. Rekla bih čak da će čovjek bez te duhov-ne ravnoteže, obavljajući bilo koji posao, lako upasti u frustraciju.

Je li Vaša edukacija iz hagioterapije samo rezultat potreba za unaprjeđenjem u profesionalnom smislu ili postoje i neki drugi razlozi?

Uz proučavanje hagioterapije, čiji razvoj pratim desetak godina, moja je defekto-logija dobila svoj pravi smisao, pneuma-tološku dimenziju koja savršeno upot-punjuje i nadograđuje onu podlogu koju pruža defektologija u načinu promatranja i pristupu osobama s poteškoćama. Meni hagioterapija omogućuje multidisciplina-ran pristup osobama s teškoćama. U interakciji s drugima komuniciramo sebe u svojoj cjelokupnosti, sve što kao osobe jesmo, sve svoje duhovne kvalite-te i nekvalitete, ne samo neku metodo-logiju i stručnost, i tu je kamen spotica-nja za mnoge koji se na ovaj ili onaj način, bave ljudima. Hagioterapija mi je došla kao putokaz. Ponajprije mi je omogućila da uočim vlastita ograničenja, da sama ozdravlju-jem, a tek onda na pravilan način prila-zim i djeci/osobama kojima želim pomo-ći. Dakle, hagioterapija najprije mijenja mene te tako mogu kvalitetnije pristupi-ti djeci i bolje ih osjetiti, a njihove me re-akcije u tome samo potiču.

Što uočavate kao osnovni, zajednički problem svojih štićenika?

Radim s djecom u internatskom smješta-ju. Zajednička im je odvojenost od vlasti-te obitelji, što im znatno otežava norma-lan razvoj i djelovanje. To je i velik izazov za defektologiju koja je u takvim sitacija-

govorhagio.hr 55

hagiohrma bez hagioterapije zapravo siromšna jer zahvaća samo bio-psiho-socijalno po-dručje osobe. Ipak, odvojenost od obitelji i znanost prepoznaje kao krucijalan pro-blem te aktivira zakonodavca da takvoj djeci osigura primjereniji oblik skrbi, koji ih ne bi izdvajao iz obitelji.Nadalje, zajednički problem svih osoba s poteškoćama jest „normalna“ okolina koja je zapravo još uvijek puna predrasu-da i sklona te osobe (djecu) promatrati površno, mjereći njihov nedstatak svo-jim mjerama, sažalijevati ih ili omalovaža-vati. A svi smo osobe s potekoćama ako ne razumijemo ljepotu i dubinu onih oko nas, njihovu dobrodušnost, hrabrost, do-brohotnost, plemenitost, jakost, blagost, vjernost, izdržljivost… Kod većine djece koju znam te su vrline vrlo izražene! Pi-tam se tko bi od nas mogao za sebe reći da ima toliko vrlina?

Kako povezujete defektologiju i hagioterapiju?

Defektologija mi služi u metodološkom smislu - opservacija, dijagnostike, pro-gramiranja… ,no hagiotrapija daje novo ruho i neki poseban sjaj svemu što ra-dim; omogućuje mi da ulazim u slobodu u odnosu na sebe i na štićenike i proži-

ma cijeli moj rad. Uživam raditi svoj po-sao sa, kako si volim tumačiti, “hagio-stavom”. Rezultat je uistinu drugačije ozračje u grupi - djeca su zadovoljnija, osjećaju se prihvaćenima, dobrodoš-lima, znaju i osjećaju da je nekome do njih uistinu stalo. U takvoj se atmosferi opuštenije radi i onaj programom zada-ni dio posla.Također, vrijedna su mi iskustva kada s tim “hagiostavom” pristupam roditelji-ma štićenika, kojima je jako važna ljud-ska potpora, razumijevanje i riječ koja ih neće podcjenjivati ili osuditi, već im uka-zati na dobro u njima i dobro u odnosu na djecu, podsjetiti ih na važnost bezu-vjetne ljubavi i povjerenja prema djete-tu… To je moguće iz „pune posude vla-stitog srca“, a nju punim na izvoru ha-gioterapije.

Koliko je vašim štićenicima i okolini poznato da radu pristupate primjenjujući i hagioterapiju, i kakve su reakcije?

Još uvijek o tome ne govorim, ali iz re-akcija okoline vidim da primjećuju moj nešto drugačiji način rada i odnosa pre-ma štićenicima. Nakon položenog ispi-ta iz hagioterapije svakako ću s kolega-

ma podijeliti svoje spoznaje i iskustva o hagioterapiji, kako bismo unaprijedili ili barem poboljšali svoj rad.

Što znači hagiostav u praksi?

Imala sam u grupi dječaka koji je od pete godine bio u domu, oca nikada nije upo-znao, a njegova je majka izvršila suicid. Imao je samo očuha, koji ga je, iako teš-ka srca, smjestio u dom. Dječak je s njim vrlo rijetko kontaktirao, ali ga je stalno spominjao. Bilo mi je silno teško gleda-ti kako za zimskih i ljetnih praznika dru-gu djecu ispraća kući, a on jedini ostaje u domu. Ubrzo nakon što sam ga dobila u grupu, nazvala sam očuha i zamolila ga da dođe (živi u drugom gradu). On je doi-sta i došao, naš je razgovor trajao kratko, ali dovoljno da shvatim da je tom čovjeku stalo do dječaka.Zauzeti “hagiostav” značilo je pomoći mu da prihvati dječaka, prizna si koliko mu je do njega stalo, te sebi oprosti sve pro-puste. Čini mi se da nikada nisam vidjela ljepše suze na licu muškarca. On je to di-jete prigrlio i moj štićenik više ne ostaje u domu preko praznika, a ponašanje mu se znatno popravilo i stabiliziralo; osmi-jeh mu je na usnama jer doživljava da ga netko voli.

Nataša Tucak sa svojim štićenicima u Centru za odgoj i obrazovanje Šubićevac

hagio.hr56

hagiohrS V I J E T O K O N A S

Povjerenjeu medije

Piše: dr. sc. Igor Kanižaj

KAKO SE KORISTITI MEDIJIMA A DA ONI NE ISKORISTE VAS?

Ako mislite da u medijima ima previše pesimističnih tema, da su novinari skloni manipulaciji, isticanju loših vijesti, da ne doprinose pravilnom odgoju djece te da su pod kontrolom politike i oglašivača, na dobrom ste tragu. Tako, naime, o hrvat-skim medijima i novinarima misli većina građana Hrvatske, pokazalo je dosad naj-opsežnije istraživanje povjerenja u medije koje je potkraj prošle godine proveo zagre-bački Fakultet političkih znanosti, zajedno s agencijom za istraživanje medija i trži-šta Media Metar. Zabrinjavajući rezultati traže dodatna pojašnjenja. No, novinari su većim dijelom ignorirali to istraživanje, a Vlada RH, pa čak ni nadležno ministar-stvo, na službeno predstavljanje rezultata nisu poslali svog predstavnika. Kako onda očekivati da preuzmu odgovornost za ta-kvo stanje medija? Kritičari će reći da ne možemo drugo ni očekivati kada građane nitko ne uči o medijima od školskih klupa pa sve do fakulteta, ne ukazuje na važnost medija u izgradnji i stvaranju svakog druš-tva, ali ni na neke negativne karakteristi-ke i razloge zbog kojih sve veći broj medija postaje loš i u lošim rukama. A odgovorni, baš kao u nekim davnim vremenima, peru ruke od svojih propusta.

Punoljetna hrvatskai adolescentni mediji

„Čitatelji nisu pasivne spužve koje samo upijaju mnoge poruke koje dolaze pre-ko medija“, napisali su prije sedam go-

dina ugledni sociolozi medija Croteau i Hoynes. U knjizi Media/Society tada su pisali kako utjecaj medija nije neograni-čen, nego upravo suprotno. Znanstvenici danas mnogo realnije promatraju utjecaj medija i više ne zastupaju teze o neogra-ničenoj moći medija (bez obzira na to što neki novinski urednici u Hrvatskoj i dalje kao da žive na početku 20. stoljeća, kada se smatralo da je njihova moć neograni-čena) već je, na temelju mnogih istraživa-nja, prihvaćeno stajalište da mediji mogu ostvariti utjecaj, ali uz određene uvjete. Da bi mediji postali moćni, mi im to, pri-je svega, moramo dopustiti. Da bi mediji mogli imati utjecaj, s jedne su strane po-trebni građani koji slijepo vjeruju mediji-ma, netko ih mora kupovati i konzumirati, i zbog toga su mediji s vremenom postali prava industrija. Prisiljeni su poslovati po vrlo jasnim pravilima, s ciljem da ostvare utjecaj, kako bi zadobili povjerenje koje će potom prodati oglašivačima i na taj način ostvariti prihod. Tako možemo opisati po-slovanje medija u tržišnom sustavu, ko-jemu nije stalo do principa društvene od-govornosti, a nešto slično događa se već duže i u Hrvatskoj. Punoljetna Hrvatska ima adolescentne medije koji traže slo-bodu bez odgovornosti, ne drže do etič-kih kodeksa i ne mare za upozorenja da građani više ne žele takve medije.

Iskoristite medije prije nego oni iskoriste vas

Pojedini urednici novina, usprkos svemu, i dalje nam nameću tezu o svemoći medija, o tome da bi se demokracija raspala bez

Čitatelji nisu pasivne spužve koje samo upijaju mnoge poruke koje dolaze preko medija.

hagio.hr 57

medija koji smiju pisati što god im padne na pamet, pa se onda lako dogodi da neki od nas idu kao guske u maglu, slijepo vje-rujući baš svemu što mediji objavljuju, po-gotovo oni koji nisu imali prilike slušati i či-tati o negativnim obilježjima medija. I nije to tako bezazleno kako se čini. Mediji su u našim životima prisutni od trenutka kada se rodimo pa do trenutka smrti, a to veli-ko razdoblje mnogi prožive ne razmišlja-jući o tome koliko su upili lažnih, manipu-lativnih poruka, i koliko su možda i sami sudjelovali u slanju takvih poruka. Mi se medijima moramo koristiti zbog nas samih, ali zbog zajednice u kojoj ži-vimo. No, trebamo li im bezrezervno vje-rovati? Kako pomoći drugima da shvate sve prednosti i nedostatke medija? Ta se pitanja odnose na problem povjerenja u medije. Ovaj put, u promišljanju o povje-renju, nudimo vam osobnu iskaznicu če-tiri najutjecajnija medija kojima posveću-jemo najveći dio našega životnog vreme-na, ali i kratke upute za upotrebu, da bi-ste se lakše snalazili i postavili prema ve-likom izazovu ovoga vremena: kako isko-ristiti medije a da oni ne iskoriste vas?

GLAVNI REZULTATI ISTRAŽIVANJA FAKULTETA POLITIČKIH ZNANOSTI I MEDIA METRA (N=1000)

Građani najviše vjeruju Crkvi, znan-stvenicima i obrazovnim institucijama, a najmanje političkim strankama, Hr-vatskom saboru i Vladi RH.

Veći stupanj povjerenja imaju u lokalne, nego u nacionalne medije.

Novinari, prema mišljenju građana, mo-raju biti stručno osposobljeni za svoj poziv (84,8%).

Građani ocjenjuju da treba zabraniti medij koji objavi neistinitost (78%).

Da su mediji pod apsolutnom kontro-lom vlasnika i izdavača smatra 48,6% građana.

Kada se izvještava o politici, najviše vje-ruju radiju, a najmanje dnevnim novina-ma i televiziji.

Hrvatske novinare ocjenjuju kao pi-smene, razumljive, sklone manipulaci-ji, tendenciozne, sklone senzacionaliz-mu i isticanju loših vijesti.

Od novinara očekuju da budu kritičari nepravilnosti, da informiraju, da budu savjetnici građana, čuvari demokraci-je, tumači društvenih problema i gla-snogovornici naroda.

SPECIFIČNOSTI MEDIJA

Televizija

najgledaniji tv-program je HRT1 (31,7%), NOVA TV (22,2%) te RTL (21,8%)

57% građana često ili redovito prati te-levizijski program

35% ima povjerenje u televiziju

uz radio najviše vremena tijekom dana provodimo uz televiziju (u pravilu se uvijek nalazi u središtu naših dnevnih boravaka!)

televiziju najviše gledamo u poslijepod-nevnim i večernjim satima

televizijski program nemojte gledati „non-stop“ jer nikada nećete moći biti u

potpunosti zadovoljni i uzalud ćete po-trošiti cijelo svoje slobodno vrijeme

gledajte emisije koje duže traju jer je veća mogućnost da će u njima o nekoj temi biti ozbiljnije govoreno i rasprav-ljano.

unaprijed planirajte emisije koje ćete gledati, a nakon toga ugasite televizor (planiranje je dobro na početku svako-ga dana ili na kraju dana za sljedeći dan, zajedno i u obitelji)

ako program gledate s djecom, uvijek im objašnjavajte sadržaj programa, pogotovo kada se radi o informativnim emisijama – nasilje, kriminal, šokantni prizori

dječji program, serije i crtane fi lmove snimite i gledajte poslije, kako biste mo-gli preskočiti reklame

televizijski program gledajte primarno zato da biste se obrazovali (obrazovni program) i opustili (zabavni program)

izbjegavajte nasilne programe, serije i fi lmove jer oni najviše kradu vaše vrije-me, a imaju vrlo malu informacijsku vri-jednost – velika je vjerojatnost da ćete ih zaboraviti već drugi dan

veća je šansa da ćete na javnim televi-zijama pronaći više obrazovnog i edu-kativnog programa nego na komerci-jalnim televizijama

od 18 do 22 sata najskuplje je vrijeme za oglase u televizijskom programu (tzv. prime time – ujedno i najgledaniji termin), što znači da će tada biti najvi-

Televizija može u jednoj večeri svojim dnevnikom okupiti više ljudi nego svi jutarnji i večernji listovi zajedno.

(Pierre Bourdieu)

hagio.hr58

hagiohrše reklama, ali i sadržaj će biti prilago-đen publici koju se želi privući (sapuni-ce, fi lmovi, vijesti i ostali žanrovi)

psiholozi su dokazali da u tom vremenu pružamo najmanji otpor televizijskom sadržaju jer smo najumorniji.

Radio

Najslušanije radijske postaje su: NARODNI (7,9%), HR1 (7,3%), OTVO-RENI (4,3%), ANTENA (4,1%)

49,8% građana često ili redovito prati radijski program

39,1% ima povjerenje u program koji sluša

najviše vremena dnevno provedemo upravo uz radio (od buđenja do spa-vanja)

kada slušamo radio, najmanje smo usredotočeni, jer slušajući radio, često obavljamo i druge poslove

u trenucima samoće to je medij kojemu se prvom okrećemo

veći dio programa odnosi se na zabavu

njegova najveća prednost su kratke informacije i veliki stupanj korisnosti – servisne informacije (npr. stanje na cestama)

mogu ga slušati i nepismeni i neuki lju-di

jedini je medij u potpunosti dostupan na otocima i na moru

daje mnogo više mogućnosti za dvo-smjernu komunikaciju (voditelj – sluša-telj, kontakt program), nego televizija

S V I J E T O K O N A S

hagio.hr 59

velik stupanj povjerenja građani iska-zuju prema lokalnim radijskim posta-jama

najviše ga slušamo između 7 i 11 sati, kada je i vrijeme oglašavanja najskuplje

zamislite samo koliko ljudi svaki dan uključi radio uređaje u svojim automo-bilima...

javne radio postaje proizvode mnogo više informativnog i edukativnog pro-grama nego komercijalne koje žele tzv. medijskim miksom glazbe, vijesti i re-klama zadržati slušatelja što duže uz prijamnik (imate dojam kao da nema prekida u programu, čak ni kada se vo-ditelji mijenjaju)

ima veliki doseg (broj ljudi koji sluša-ju isti program) i utjecaj (broj ljudi koji mu vjeruju).

Novine

43,9% građana ne čita dnevne novine

Najčitanije dnevne novine su: 24 sata (20,7%), VEČERNJI LIST (10,5%), JU-TARNJI LIST (10,2%)

27,8% građana često i redovito čita no-vine

23,5% vjeruje novinama koje čita

većina građana novine čitaju da bi bili informirani

novine su najstariji i najskuplji medij

glavna karakteristika novina je poveza-nost - to je jedini mediji koji možemo svakodnevno iskusiti preko papira koji držimo u rukama, dakle konkretan me-

dijski proizvod, za razliku od svih osta-lih medija

velik utjecaj navike – 90% Finaca sta-rijih od 16 godina prije 9 sati svakoga dana pročita dnevne novine; u Engle-skoj još postoje obitelji u kojima se no-vine svakoga dana peglaju...

i u Hrvatskoj građani imaju određenu naviku čitanja novina svakoga dana, po-gotovo u trenucima opuštanja – kava, vikend...

55,6% građana uz novine započinje svoj dan

većina tema koje novine ujutro otvore, televizija pri kraju dana zatvara (npr. in-formativne emisije u kojima se novin-ske informacije s početka dana kasni-je pretvaraju u temu dana)

najtrajniji medij – novinama se može-mo uvijek ponovno vraćati, dok radijski i televizijski programi istoga trena ne-stanu u eteru (ako ih nismo snimili)

najskuplji medij za korištenje

najveći broj informacija, najviše analiza u kvalitetnim novinama

najlakše možete provjeriti izvor infor-macija, ako je objavljen

novine su trajno ovisne o oglasima bu-dući da se i do 70% fi nanciraju od pro-daje oglasa, a tek 30% od prodaje u pretplati i u slobodnoj prodaji

Internet

32,9% građana često se ili redovito ko-risti internetom

45,3% građana vjeruje internetu, znat-no više nego ostalim medijima

najmlađi i najbrži medij

najteže utvrditi vjerodostojnost i utje-caj

neslućene mogućnosti za manipulaciju (provjera izvora)

najlakša potraga za informacijama

dostupnost informacija iz bilo kojeg di-jela svijeta

njegove socijalne mreže pomažu i poti-ču komunikaciju među ljudima

preuzeo je nekadašnju glavnu karakte-ristiku novina – otvorenost. Postao je mjesto gdje možete reći sve što želite o nekoj temi

daje mogućnost lažnog predstavljanja

jedini je uspio pridobiti mlade

omogućuje istodobno praćenje i televi-zije i radija, pa čak i čitanje novina

najteži medij za kontrolu i nadzor sa-držaja

opasnost za djecu i mlade – pedofi lske stranice, pornografi ja

objavljeni su brojni tekstovi o tome kako internet doprinosi ovisnosti o igricama – pretjerana konzumacija dovodi do otuđenosti i socijalne isključenosti

preko interneta možete postati pove-zani s cijelim svijetom i u isto se vrije-me posve otuđiti od svoje okoline i svo-jih bližnjih.

Opće povjerenje u medije (%) (FPZG, 2009., te-rensko istraživanje Media Metra, N=1000).

Od svih navika modernog čovjeka čitanje dnevnih novina jedna je od najgorih. Ujutro, u času kada je duša najotvorenija, u čovjeka se slijeva sve zlo što ga je svijet proizveo proteklog dana.

(Susanna Tamaro)

hagio.hr60

S V I J E T O K O N A ShagiohrPsovačka(ne)kulturaPiše: Ante Novak, teolog Dogodi li vam se ponekad ili možda uvi-

jek da netko psovkom, nenamjerno, povrijedi vaše srce? Dogodi li vam se da netko, na isti način, bogohulnom psov-kom razdere vašu dušu, uzduž i popri-jeko? Meni se to dogodi i taj osjećaj ne mogu ni sa čim drugim usporediti, nego s ranjavanjem srca i razdiranjem duše. Osjećaj je strašan. Kada bi netko, nehotič-no, kakvim oštrim predmetom razderao vašu kožu, sigurno je da bi se ispričavao danima, provjeravao kako rana zacjeljuje i najvjerojatnije vam poklonio nešto u znak iskupljenja. Kod psovke toga nema. Psovka je, tumači nam jezikoslovac Vla-dimir Anić u ‘Rječniku hrvatskoga jezika’, nepristojna riječ koja se komu upućuje u gnjevu, kojom se što izvrgava ruglu ili koja se upotrebljava kao poštapalica u neugla-đenom govoru. Uz tu defi niciju zbunjujuć je trend u ko-jem su psovku objeručke primile i per-janice duha - kazališne daske koje život znače, te papir i pero, ‘bojovnici književ-nosti’ (lijepe književnosti, kako joj se sto-ljećima tepalo).Tko je više kriv? Čovjek ili svijet teatra i li-terature, lijepe? Jasno je, ne može se kri-viti nešto mrtvo i beživotno, što bez su-djelovanja duha gubi smisao. Kazalište su glumci, redatelji i svi ostali, a književnost su pisci, izdavači i također svi ostali. Čude se zašto posjećenost opada i čude se za-što su tiraže tako niske u odnosu na ona slavna, ne tako davna, vremena.Dok god ‘svjetionici duha’ budu u ‘mraku’, dok psovka bude svakodnevica, ma bo-

lje ‘svakominutica’, duša nam je kao raz-derana, a predstava i knjiga ne dopiru do srca, ne ostaju... Dakako, ‘psovka’ je i dobra zamjena za sve ono banalno, površno, sirovo, beskru-pulozno i oholo. O toj stvarnosti ne treba puno mudrovati i fi lozofi rati, iako i to ne-kada dobro dođe jer time se, naime, če-liči i ispunja duh, te tako priječi da se duh puni ‘prljavštinom’. Dovoljno je zaviriti u neke primjere (lošim primjerima nećemo pridavati pažnju, dovoljno ih drugi pro-moviraju) iz istog okružja knjige i glume i lako zaključiti u čemu je problem. Kako to da jedan Fjodor Mihajlovič Dostojev-ski, čovjek sredine devetnaestog stoljeća, biva i danas čitan, hvaljen i tiskan? Kako to da je predstava ‘Stilske vježbe’ sredi-nom siječnja 2010. proslavila 42. godinu izvođenja? U izvedbi Pere Kvrgića i Lele Margetić, ušla je prije nekoliko godina u Guinnessovu knjigu rekorda.Što će biti za deset, pet ili samo tri godine s „umjetničkim“ ostvarenjima prekrcani-ma psovkom, s pravom se pitamo. Hoće li ih se itko sjećati? Ti dani će brzo doći, a s njima i odgovor koji se već ionako nazire. On se nalazi u duhu, osobnom (čovjeka) i sadržajnom (predstave, knjige). Da, do-bro primjećujete, duh je izbačen, i malim i velikim slovom pisan; izbačeno je srce i, slikovito rečeno, ‘krv više nema tko tje-rati naprijed’. Caruje odsutnost, ili bolje, nedostaje duha, onog ispravnog, svetog, koji nadahnjuje, razgaljuje, oplemenjuje... Preostaje praznina koju popunjava nešto drugo, nešto nisko. Popunjava je psovka

Psovka ima nezasluženo mjesto u društvu i to u područjima na kojima bi se ljudski duh svim silama trebao tesati, oštriti i boriti protiv osrednjosti, trivijalnosti, banalnosti, slabosti i gluposti.

61hagio.hr

i tjera čitatelje i gledatelje. Ružne su ri-ječi zauzele mjesto lijepim riječima; pra-znina se popunila, jasno je da nije mogla ostati prazna.Koliko su u najnovije doba brojna ostvare-nja kojima se poklonici opetovano i ope-tovano vraćaju, bez obzira na to što su ih već pročitali i upijali svaku scenu, i iznova otkrivaju u njima nešto novo? Toga je ne-koć bilo u velikoj mjeri i jednako je zna-čajnu ulogu igralo u umjetnosti kao što su to činili prvijenci, promocije i premijere. Dobro i vrijedno djelo isplati se i dva puta pogledati i pročitati, loše nijednom. Mogu nekritičke kritike i sponzorirani me-dijski izvještaji ‘vrištati’ o vrhunskim dje-lima i ostvarenjima, ali što vrijedi ako ih stvarnost demantira? Peru i Lelu odušev-ljeno mnoštvo i dalje gleda u nepsovač-koj predstavi ‘Stilske vježbe’ koju izvode širom zemlje. Dostojevskog - paradigmu vrhunskih književnika - mnogi i dalje gu-taju, a psovači režiraju i pišu za prolazni

trend vremena koji se može podvaliti je-dan, dva puta, ali više ne.Čitatelje upućujem na teatrologinju dr. Sanju Nikčević koja je puno toga imala reći i napisati na ovu temu. Psovka ima nezasluženo mjesto u društvu i to u područjima na kojima bi se ljudski duh svim silama trebao tesati, oštriti i bo-riti protiv osrednjosti, trivijalnosti, banal-nosti, slabosti i gluposti. Predstave i knjige, proizvodi kulture, trebale bi biti putokaz da su psovke i psovači, ako ništa drugo, ne-dostatak vokabulara i kulture, i isticati se svojom pedagoškom ulogom - mijenjajući na bolje i unapređujući duh svakoga koji se s njima susretne. Ako pak želimo izraziti neki bijes, potrebno je nametanje impera-tiva boljega i ljepšega, u kojem psovka ne bi bila više psovka, već istinska umjetnost. U kojem smislu? U smislu da ruskom kla-siku Dostojevskom nije problem ispisati stranice i stranice o ‘braći Karamazovima’ kako bi nam silinom izražaja i raskošnim

rječnikom opisao robusni i divljački duh, te naglu narav svojih likova i njihove slaven-ske duše. Tko god je pročitao tu, ili neku sličnu knjigu, jasno je da nije morao išči-tati doslovnu psovku, onu najbanalniju – grubu – jer to je govor ulice. Knjiga i kaza-lište pružaju više – oni su umijeće i umi-ju i psovku izraziti na nepsovački način. Pružaju umjetniku priliku da izrazi i više, možda i groznije, ali dostojansveno čovje-ku, bilo da čita, bilo da gleda umjetnikovo djelo. I umjetnost u tom trenutku postaje više od prosječnosti, postaje umijeće ši-rine izražaja, daleko od bijede jer ljudski duh je takav, sposoban za puno više i uzvi-šenije. Tada nije teško glumcima gestom, grimasom, rukom, pokretom, šutnjom ili silinom riječi iz bogatoga vokabulara izra-ziti mnogo više od psovke… ali ne povrije-diti čistoću duha. Štoviše, u tim trenucima duh će rasti i izgrađivati se na svoj supti-lan i profi njen način za što ga je sposob-nim učinio sam njegov Stvoritelj.

foto

: Dan

ijela

Lju

bas

62 hagio.hr

Piše:dr. sc. Zdenko Babić, doc.

Povod ovom tekstu nedavne su ve-like prirodne katastrofe - potres

s brojnim ljudskim žrtvama i velikom materijalnom štetom koji je pogodio Haiti čija vlada i stanovništvo nužno trebaju međunarodnu pomoć, pa tako i pomoć nas iz Hrvatske.

Koji su razlozi za solidarnost na globalnoj razini? Je li načelo solidarnosti, uslijed da-našnjeg načina života i organizacije eko-nomskog života koji obilježavaju bjeso-mučna utrka za konkurentnošću i profi -tom, ‘izgubilo’ na aktualnosti? Načelo so-lidarnosti prema socijalnom nauku Crkve govori o tome da „solidarnost nije osje-ćaj neke neodređene sućuti ili površnog ganuća zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je čvrsta i postoja-na odlučnost zauzeti se za opće dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni...“ (Sollicitu-do Rei Socialis, 1987.). U vezi s tim otva-ram niz teških pitanja: Koliko se danas u svijetu i društvu u kojem živimo poštuje i primjenjuje načelo solidarnosti? Koliko se poštuje zahtjev solidarnosti u Hrvat-skoj? Kako se zahtjev solidarnosti provo-di u regiji? U nastavku ću pokušati nazna-čiti odgovore.

Solidarnost u današnjem svijetu

Današnji je svijet prijeko potreban soli-darnosti. To je vjerojatno oduvijek i bio. O potrebi solidarnosti govori nekoliko

podataka koji oslikavaju svu dramatiku nepravedne raspodjele dobara na glo-balnoj razini. Najbogatiji 1% svjetskog stanovništva ostvaruje prihode veće od 57% najsiromašnijeg stanovništva svije-ta; 10% stanovništva SAD-a ostvarivalo je veće prihode od prihoda 43% svjet-skog stanovništva, a 1,2 milijarde (svaki peti čovjek) ima manje od jednog dola-ra, odnosno oko 5 kuna dnevno za pre-življavanje! Svaki treći stanovnik (oko 184 milijuna ljudi) Afrike pati od poslje-dica neishranjenosti. Prosječni očeki-vani životni vijek u subsaharskoj Africi manji je od 50 godina (prema podaci-ma UNDP i www.africa2015.org). Razvi-jene zemlje su se posredstvom Milenij-ske deklaracije te određenih Organiza-cija ujedinjenih naroda obvezale poma-gati nerazvijenim zemljama s 0,7% vri-jednosti svoga godišnjeg BDP-a, s ci-ljem značajnog smanjivanja siromaš-tva u najnerazvijenim dijelovima svijeta do 2015. godine. Također, na globalnoj su razini prisutni i drugi praktični obli-ci solidarnosti kojima sredstva idu od razvijenih i onih koji imaju prema nera-zvijenima i onima u potrebi, primjeri-ce putem vjerskih ustanova kao što su Caritas, misijski uredi Katoličke crkve i drugih kršćanskih zajednica. A posto-je i brojne organizacije civilnog druš-tva koje djeluju u području promicanja međunarodne solidarnosti i pomoći, te određen broj velikih kompanija. Među-tim, teško je procijeniti o kojoj se koli-čini pomoći radi.

hagiohrSolidarnost u eko – mit ili stvarnost

S V I J E T O K O N A S

63hagio.hr

Primjena načela solidarnosti u današnjem društveno-ekonomskom modelu

Iako se, zbog brojnih različitosti među društveno-ekonomskim modelima, ne može govoriti o jedinstvenom europsko-me modelu socijalne države, svi modeli u temeljima imaju ekonomske, ali i soli-

darne argumente. Tako su, npr. osnovna načela solidarnosti koja uvažavaju gos-podarski sustavi europskih zemalja, pa tako i Hrvatske (ali razlikuju se u mjeri tog uvažavanja): - solidarnost mladih i radno sposobnih

sa starijima i radno nesposobnim – to je načelo temelj funkcioniranja miro-

vinskih sustava na načelu I. stupa gene-racijske solidarnosti (tako mirovine sa-dašnjih umirovljenika fi nanciraju danas zaposleni), fi nanciranje dječjih doplata-ka, drugih programa vezanih uz skrb o djeci i starijima, invalidnina, raznih dru-gih socijalnih naknada vezanih uz gubi-tak radne sposobnosti;

nomiji?

foto

: Ant

e N

ovak

hagiohrS V I J E T O K O N A S

- solidarnost bogatijih sa siromašnima – temelj je progresivnih poreznih susta-va u kojima veći porezni teret snose oni koji imaju i zarađuju više, iz kojih se fi -nanciraju razne vrste socijalnih nakna-da za siromašne i nezaposlene;

- solidarnost zdravih s bolesnima – te-melj je za osiguranje univerzalnog pri-stupa zdravstvenim uslugama bez ob-zira na plaćanje zdravstvenog osigura-nja.

Danas se, kao posljedica različitih giba-nja, a prije svega zbog ubrzane informa-cijsko-tehnološke revolucije, globalizaci-je, individualizacije i demografskih pro-cesa - govori o novoj krizi socijalne dr-žave, pa i o krizi osjećaja solidarnosti, te se u većini europskih zemalja provo-de određene reforme socijalne države koje zapravo idu za smanjivanjem so-cijalnih izdataka. Možemo li istodobno postaviti pitanje – znače li te tendenci-je da Europa pomalo popušta pod glo-balizacijskim i drugim pritiscima i slabi u svom društveno-gospodarskom ure-đenju implementaciju zahtjeva ‘solidar-nosti’? Pojednostavljen bi odgovor bio – čini se da znači. S druge strane, novija istraživanja pokazuju da je klasičan pri-stup određenog ‘sukoba’ između razi-ne solidarnosti društva garantirane pu-tem različitih programa socijalne drža-ve i eventualnog negativnog utjecaja na ekonomsku efi kasnost ipak u određenoj

mjeri zastario. Važno je pri tome voditi računa o kvalitetnom dizajniranju soci-jalnih programa tako da oni sami podu-piru razvoj društva i gospodarski razvoj, te naravno njihovo optimiziranje u skla-du s gospodarskim i financijskim mo-gućnostima društva.

Solidarnost u hrvatskom društvu

Republika Hrvatska i njezini građani činili su i čine brojne napore u smislu nastoja-nja ostvarenja određene razine solidarno-sti, što najbolje ilustriraju podaci o zbri-njavanju prognanika i izbjeglica u ratno vrijeme, o obnovi domova i infrastruktu-re i fi nanciranju i koordiniranju složenog i zahtjevnog procesa povratka progna-nih, o preraspodjeli koja se ostvaruje kroz fi skalni sustav gdje se politikom socijal-nih transfera vodi skrb o najugroženijim članovima hrvatskog društva. Također, o prisutnom osjećaju solidarnosti kod hr-vatskog građanina govori uspjeh brojnih humanitarnih akcija koje su se odvijale uz pomoć medija i u kojima su građani u pravilu svojim potporama premašiva-li očekivane iznose. Područje u kojem nije bilo prisutno do-voljno solidarne svijesti donedavno je bilo demografsko područje i praznina u području populacijske politike. Sada je ta praznina popunjena i oblikovan je dobar program populacijske politike koji je, čini se, počeo davati rezultate. Odre-đen nedostatak organiziranog djelovanja države utemeljen na solidarnim princi-

pima vidljiv je u izostanku sustavne po-litike borbe protiv siromaštva u Hrvat-skoj te također programa subvencioni-ranog stanovanja i stambenih potpora za mlade obitelji te nedostatak tzv. ‘so-cijalnih stanova’. Dakle, značajni elemen-ti solidarnosti ugrađeni su u temelje hr-vatskoga gospodarskog sustava i osje-ćaj za solidarnost prisutan je kod hrvat-skog čovjeka!Na te temelje nije dovoljno samo dogra-đivati one elemente koji nedostaju, nego ih i čuvati od raznih reformi koje pone-kad predlažu oni kojima ti „temelji soli-darnosti“ u Hrvatskoj ne znače puno te im, čini se, i smetaju. Odgovornost je na nositeljima ekonomske politike, ali i na svima nama da izgrađujemo Hrvatsku kao solidarno društvo. Napokon, važno je da se Republika Hrvatska i njezini gra-đani uklope i u međunarodnu mrežu so-lidarnosti. Posebno se to odnosi na one koji su pozvani biti ‘sol zemlji i svjetlost svijetu’. Stoga nemojmo propuštati dje-lovati na principima solidarnosti u zemlji, ali i na međunarodnom planu, sudjelova-njem u akcijama pomoći koje organizi-raju Caritas ili druge vjerske i civilne in-stitucije. Osobito je to važno u ‘izvanred-nim situacijama’ poput one na Haitiju, jer ne zaboravimo pomoć koja je nama bila pružena u vrijeme rata.Ne propu-štajmo biti solidarni u svom privatnom i javnom djelovanju, kako bismo sudje-lovali u izgradnji pravednijeg i humani-jeg svijeta!

solidarnost nije osjećaj neke neodređene sućuti ili površnog ganuća zbog patnji tolikih ljudi, bliskih ili udaljenih. Naprotiv, to je čvrsta i postojana odlučnost zauzeti se za opće dobro, to jest za dobro svih i svakoga, jer svi smo mi uistinu za sve odgovorni...

(Sollicitudo Rei Socialis, 1987.)

hagio.hr64

hagio.hr 65

Misija:naći čvrsto tlo

pod nogama

Piše:Lucija Murgić, dr. med.

Bili mladi ili u ozbiljnim godinama, u braku ili sami, uglednici ili obič-

ni mali ljudi, svi čeznemo za sigurno-šću zagrljaja kojem se uvijek možemo vratiti, koji će nas utješiti i pružati nam toliko potreban mir. Svima nam je po-trebno toplo krilo u kojem se ne mora-mo pretvarati i truditi, već smijemo biti ono što jesmo. Potrebno nam je mje-sto koje istodobno ujedinjuje majčin-sku nježnost i očinsku sigurnost. To je mjesto moguće pronaći samo ako se iz grube i zahtjevne psihofi-zičke stvarnosti duboko u svojoj nu-trinu potrudimo smiriti, te se potpuno saberemo, ukrotimo svoje raspršene misli, želje i potrebe, a usredotočimo se na bitno. Nije to lak zadatak, već odluka koja se vježba. Prisjeti se nježnosti cvijeta koji u rano proljeće prkosi snijegu i kroz oštre le-

dene pukotine pruža svoje nježne lati-ce... sjeti se tajnovitosti suhe odbače-ne koštice iz koje proklija i izraste go-lemo stablo prepuno sočnih plodova... pomisli na neistražene morske dubi-ne i beskraj svemirskih prostransta-va kojima ne znamo ni kraja ni počet-ka... razmisli barem malo o savršeno-sti prirodnih zakona po kojima se od-vija vrijeme, izmjenjivanje dan i noć, godišnja doba i naraštaji ljudi i životi-nja.... primijeti kako savršeno funkcio-nira tvoje tijelo, kako je prožeto metri-ma žila i stotinama živaca, kako sklad-no za tebe rade tvoji hormoni i kako je moćna statika koja drži skelet, a kako profi njena mehanika kostiju i zglobo-va, čineći cjelinu koja ima svoje ja, svoje potrebe i želje... sjeti se svojih početaka...Tvoja duša oduvijek zna i kao da ti pje-va: Netko je baš mene želio. Izišao/la sam iz Stvoriteljeve čežnje, iz njego-va srca. On mi je darovao moju oso-bu, moju osobnost - mene, dao mi je

savjest, potrebu da ljubim i budem ljubljen/a, moje čežnje... i moje talen-te... On mi je darovao i moje psihofi -zičko, oku vidljivo tijelo i moju bogatu, većini skrivenu nutrinu: osjećaje, ma-štu, misli i potrebe... Stavio me u pro-stor, dao mi vrijeme... Postao/la sam dio povjesti. Ja imam svoje ja koje mo-ram upotrijebiti, ostaviti trag...Posvijesti si tu istinu.Prolazeći životom, neke te stvari ra-njavaju. Susrećeš nedostatak ljuba-vi i dobrote, nailaziš na mnoštvo pro-blema i zlih vijesti koji ti donose nemir, raspršuju te i udaljuju od smisla. Zato je važno neprestano se sabirati pred licem onoga na čiju si sliku stvoren/a, koji je vječan i dobar.Doživi sada koliko te iscjeljuje prihva-ćanje njegove bezuvjetne ljubavi koju nesebično razlijeva na sve koji su je spremni primiti. Dopusti si da oživiš upijajući dah onoga koji je Život sam i vjeruješ u Istinu da će sigurno sve biti dobro.

hagio.hr66

Duhovitošcu do Duhovitošcu do duhovnog zdravljaduhovnog zdravlja

`̀

Vratio se Perica sav sretan iz škole.

“Mama, mama! Dobio sam jedinicu iz

matematike. Juppii!”

“Pa kako se možeš radovati, klipane jedan?”

“A kako ne bih?! Drugi nisu ništa dobili!”

Vratio se sin s ispita i otac ga pita:

“Kako je bilo?”

“Veličanstveno i božanstveno!”, odgovara sin.

“Kako to?”

“Pa, veličanstveno jer smo i ja i profesor bili

u odijelima, a božanstveno - kad je profesor

postavljao pitanja, ja sam se križao, a kad

sam ja odgovarao, križao se on.”

Dolazi Ivica nakon utakmice kući i veselo viče:

“Hura, tata dao sam 2 gola!”

“Bravo sine, a koji je bio konačan rezultat?”

pita otac.

“1:1.”

Prvi grafit u povijesti:

“Evo, vidimo se u 8 kod jabuke!“

Pita učiteljica učenika:

“Gdje se nalazi Afrika?”

“Hm, neznam točno, ali znam da je blizu.”

“Kako znaš?”

“Pa viđam jednog crnca kako svako jutro

biciklom ide na posao.”

Došli Štef i Francek u bolnicu i pita ih liječnik:

“Imali tko od vas H1N1?”

Odgovara Štef: “Ja, gospon doktor, imam MP3

već 5 let.”

Dolazi čovjek liječniku, a ovaj će mu:

“Dobar dan, dugo vas nisam vidio.”

“A znam, bio sam nešto bolestan”, odgovara.

Razgovaraju 2 seljaka:

“Ma kako ti je samo mršava ona krava!”

“A šta ću kad je praznovjerna.”

“ Kako praznovjerna?”

“Pa jede samo djetelinu s 4 lista.”

Ja sam centar svijeta jer nikad nisam bio

negdje gdje nisam bio JA.

foto

: Bor

ko G

unja

ča

dobar radio z

a dobre lju

de

ZagrebSplitIstra i RijekaOsijekDubrovnikGospićKninLikaSlatinaSlavonski BrodSrednja DalmacijaŠibenikZadarPelješacVinkovciViroviticaVrlikaVukovarZapadna Slavonija

Satelit

103,597,9

106,798,691,3

104,5100,0104,1107,9

98,7107,9104,5

95,590,4

104,9103,2

97,8102,4103,9

Hotbird 13°E 12.520 MHz

HRVATSKI KATOLIČKI RADIO, Voćarska c. 106, 10 000 Zagrebtel: +385 (0)1 46 09 999, fax: +385(0)1 4609 977e-mail: hkr@hkr.hr, www.hkr.hr

www.hkr.hr

hagiohr