VLADAVINA VOJNOG PLEMSTVA (1081

VLADAVINA VOJNOG PLEMSTVA (1081.-1204.)

1. PONOVNO UZDIZANJE BIZANTSKOG CARSTVA: ALEKSIJE I KOMNEN

Vanjsko- politika bilanca:

potpuni slom bizantske vlasti u Aziji

konani gubitak talijanskog posjeda

znatan gubitak moi na Balkanskom poluotoku

Unutarnjo- politika bilanca:

- veliko slabljenje sredinje vlasti

teka privredna kriza

pad vrijednosti novca

dezintegracija privredno- drutvenog sustava srednjobizantskog carstva

Aleksije I Komnen (1081.-1118)

- Carstvo iscrpljeno

Bizant izgubio prevlast na moru= ona je prela na talijanske gradove-republike= to je najvanija promjena toga doba i upuuje na nadmo zapadnih sila

Komnenova politika odlikuje se spretnou on je morao ponovno postaviti na noge iznutra oslabljeno Carstvo, bez obrambenih snaga, a neprijatelji navaljuju sa svih strana: Normani, Peenezi, Selduci cijela Mala Azija je pod turskom vlau

Komnen je sve soje snage morao posvetiti borbi protiv Normana

nakon to je pokorio bizantski posjed u Italiji, Robert Guiscard napao je i istonu jadransku obalu

krajnji normanski cilj bio je bizantska kruna

neposredni cilj bio je osvajanje Draa, to im je trebalo otvoriti put prema Carigradu

Komnen je zaloio crkvenu opremu i tim sredstvima okupio plaeniku vojsku

traio je saveznike, pa je pregovarao sa Grgurom VII, Henrikom IV, a pronaao je saveznike i u Veneciji

Venecija je normanskoj floti nanijela teke gubitke i time je bila prekinuta opsada Draa s mora- s kopnene strane je i dalje trajala i grad je 1081. pao u ruke Robert Guiscardu

nakon toga horde Normana slijevale su se u Epir, Makedoniju, Tesaliju

Robert je ve 1082. bio prisiljen vratiti se u Italiju, gdje je izbio ustanak- carski pristae digli su ustanak u junoj Italiji- Robert je zapovjednitvo prepustio svom sinu Boemundu (Bohemund)

u meuvremenu su Venecijanci osvojili Dra

Robert je uspio uguiti ustanak, te je ponovno krenuo u bitku protiv Bizanata, ali je 1085. pao kao rtva epidemije

nemiri u junoj Italiji nakon njegove smrti na due su vrijeme oslobodili Bizant normanske opasnosti

pruenu pomo Venecija si je dobro naplatila- izmeu ostalog, dobila je i izvanredne povlastice u trgovini

od tada su mogli slobodno trgovati u svim dijelovima bizanstskog carstva, pa i u samom Carigradu i to bez ikakvih plaanja

dobili su u Carigradu vie radionica i tri pristanita na prijelazu prema Galati- time je poloen temelj kolonijalnoj mo Venecija na istoku (1082.)

Dubrovnik i drugi dalmatinski gradovi, a izgleda i Hrvatska, pristali su na stranu Normana

kralj Zete Konstantin Bodin, nakon kolebanja stao je na stranu Bizanta, ali je svoju vojsku povukao kod opsade Deraa, te je tako pogodovao porazu Bizantinaca

daljnje ratove Normana, Bizanta i Peeneza iskoristio je za ekspanziju svoje vlasti na Raku i Bosnu

im je zavrio sukob s Normanima, Bizant je krenuo u borbu protiv Peeneza

Peenezima su pomo na istoku Balkana pruili bogumili

Peenezi su oko 1090. dospjeli pod zidine Carigrada

grad je istodobno bio napadnut i s mora- napao ga je emir Smirne, Caha, jedan od emira koji su podijelili Sulejmanovo (+1085) nasljee

Caha je sklopio savez s Peenezima

Komnen je u pomo pozvao Kumane (nomadi koji su Turci po jeziku, ali ne i po etnikoj pripadnosti)

u borbi 1091. Peenezi su bili potpuno potueni

taj masakr napisala je Ana Komnen itav narod od bezbroj ljudi satrt je u jednom jedinom danu

Komnen je protiv Cahe uspio okrenuti njegovog zeta, emira Niceje, Abula Kasima

Komnen je htio krenuti u ponovno osvajanje Male Azija, ali pribliavali su se kriari

Bizantski car je za vrijeme tekih godina Selduke i Peeneke opasnosti traio pomo od zapadnih trupa

izgleda da je pisao grofu Robert Fladrijskom koji je obeao da e poslati 500 flamanskih plemia

istu svrhu imale su i careve molbe za pomo upuene Rimu, kao i pregovori o uniji koje s Urbanom II

kriari su se pribliavali ba kada se situacija njegovog Carstva znatno poboljala

velikoj feudalnoj gospodi kriara prethodila je mala neorganizirana horda koja je pljakala po Ugarskoj i balkanskim zemljama, a pred Carigradom

Komnen ih je dao prebaciti na drugu stranu Bospora, ali su ih Turci poubijali

od kraja 1096. stigla su i feudalna gospoda, te se u Carigradu okupila krema zapadno- europskog vitetva (lotarinki knez Gottfried od Bouillona, grof Raymund od Toulousea, brat francuskog kralja Hugo od Vermandoisa, brat engleskog kralja i sin Vilima Osvajaa, Rober od Normandije, istoimeni sin Robeta Flandrijskog, normanski knez Boemund)

Komnen je zatraio od zapadnih kriara da mu poloe lensku zakletvu i da mu obeaju da e mu predati sve osvojene gradove koji su prije pripadali Bizantu

obeao je da e pomagati kriare, hranom i ratnom opremom, te je dao naslutiti da e i sam uzeti kri i sa svojom vojskom stati na njihovo elo

osim Raymonda od Toulousea, svi su prihvatili careve zahtjeve

Boemundov kriarski rat bio je naprosto izlika da nastavi osvajake planove svog oca

prvi znaajan uspjeh kriarskog pohoda bio je zauzee Niceje 1097. grad je u skladu sa sporazumom predan biz. Caru

Komnen je iskoristio priliku i zaposjeo Smirnu, Efez i Sard (Lidija), te je bizantska vlast uspostavljena u zap. Dijelu Male Azije

zauzee Antohije 1098. bilo je kraj sloge izmeu kriara i biz. Cara i produbilo se neslaganje izmeu samih kriarskih voa

sukobili su se Boemund i Raymound- Boemund se utaborio kao neovisni knez u Antiohiji

Komnen je traio da se Antiohija preda Bizantu, za to se zalagao i Raymond

ostali kriari krenuli su prema Jeruzalemu

Raymond je preao na carevu stranu, i dok su drugi, unato zakletvi, osnivali vlastite kneevine, on je caru predao vie zauzetih sirijskih gradova

Jeruzalem je osvojen 1099.- tada je suradnja Raymonda i Aleksija postala jo tjenja

Raymond je prevaren i umjesto njega na elo novog kraljevstva postavljen je Gottfried od Bouilona kao zatitnik svetog groba

nastanak Jeruzalemskog kraljevstva u Palestini Aleksije je jo i mogao prihvatiti, ali ne i Boemuda u sirijskoj Antiohiji

Boemund je ve 1099. stupio u otvoreni sukob s Bizantom- no, morao se boriti i s Turcima, pa je olakalo posao biz. Caru

Boemund je shvatio da se ne moe boriti na dvije strane, pa je u Antiohiji ostavio Tankreda (svog neaka) i poao na zapad da pripremi vojnu protiv Bizanta

sukobili su se 1107. kod Draa i ovaj put je normanski vojvoda bio potpuno poraen

u sporazumu 1108. obvezao se caru na vjernost, a za to u zamjenu, ostavljena mu je Antiohija kao carsko leno

Tankerd je odbio priznati taj sporazum, te je nakon Boemundove smrti (1111?) postao jedini gospodar Antiohije

Aleksije nije vie mogao skupiti snage za borbu protiv normanskih kneeva, te se radije posvetio Turcima u Maloj Aziji

kao novi faktor moi, u odnose na Balkanu umijeala se Ugarska koja je Dal. I Hrv. podvrgla pod svoju vlast

car Aleksije oenio je svog nasljednika, sina Ivana ugarskom princezom

do borbe izmeu dvije sile moralo je doi za utjecaj na Balkanu i poziciju Jadrana

nakon borbi koje su trajale skoro 4 desetljea Komnen je u znatnoj mjeri uspostavio mo biz. Carstva

u borbi protiv Guiscarda bizantska nije ni postojala, a ve je u ratu protiv Cahe i Boemunda bila uspjena

Aleksije je iznutra uvrstio svoje Carstvo i ponovno ga uinio sposobnim za obranu

propadanje vojske i nestaica novca dva su elementa koja od sredine 11. st. obiljeavaju unutranju situaciji biz. Carstva

poloaj poreznih obveznika postojao je sve tei povisila su se davanja

vojska se sastoji od plaenika (Turci, Kumani, Nijemci, Englezi, Rusi, Peenezi, Vareani, Bugari)

domaa vojska stjee sve veu vanost

biz. Je vojska postavljena na osnovi istog feudalnog lenskog sustava i njezina je stvarana nosiva snaga veleposjed pronoia biz. Vojnik je konjanik u punoj spremi, a prema veliini pronoie prati ga vie ili manje ljudi

vlasnik pronoie bila je drava i ona ih je po svojoj volji davala ili oduzimala

onaj tko je posjedovao dodijeljena mu dobra i na njima naseljene seljaka, bio je njihov apsolutni gospodar i vladar

seljaci na tom posjedu vlasniku plaaju poreze

pronoia sustav najupadljivija je pojava biz feudalizma- dobra se dodjeljuju u sve veem broju i time se ubrzava proces feudalizacije u biz

pronojari potjeu iz redova feudalne aristokracije, prije svega iz sitnog plemstva

ruku pod ruku, car i crkva borili su se protiv heretika (iako je meu njima bilo ponekad nesuglasica)- car je vodio glavnu rije

tajna kratkotrajnog Aleksijevog uspjeha je ta to je on dao prednost socijalno najjaim faktorima i na njima izgradio dravu i vojsku

2. RAZVOJ NOVE MOI I PRVI NEUSPJESI: IVAN II I MANUEL I

unato tvrdokornim svaama, oko prijestoljonasljedstva, Aleksija je naslijedio sin Ivan

Ivan (1118.-1143.) je po prosudbi suvremenika i kasnijih narataja bio najvei meu Komnenima

prvi plan bio mu je borba protiv kneevine Antiohije

Ivan II uzalud je pokuavao prerezati konce koji su Carstvo vezali uz Veneciju i sputavali biz trgovinu (ugovor iz 1082.)

zbog napada Venecije Ivan je morao potvrditi njihove privilegije 1126.

1122. nova horda Peeneza navalila je preko Dunava i pljaka sve do Makedonije i Trakije- to je bio posljednji Peeneki prepad koji je Bizant doivio

Ivan II nanio im je teke poraze

nakon Peeneza Ivan je krenuo na Srbiju koja je bila arite vjenih nemira

izvojevao je pobjedu nad upanom Rake i povukao se s plijenom i zarobljenicima koje je naselio u Malu Aziju

Srbi su morali priznati Bizantu pravo prevlasti

Srbija je nala oslonac u Ugarskoj i esto se bunila protiv Carstva

Stjepan II (1114.-1131.) pokrenuo je 1128. rat protiv Bizanata

Maari su razorili Beograd i Branievo- ipak Ivanova vojska natjera ih je na povlaenje i sklopljen je mir

Oko 1130. Ivan se napokon okrenuo Maloj Aziji

njegov glavni neprijatelj bio je melitenski emir Danimanda

nakon to ga je svladao, morao je svladati novoarmensku Kilikiju koja je bila na putu za osvajanje Antiohije (Kilikiju je stvorio armenski knez Ruben- Ivan II borio se s njegovim nasljednikom Leonom)

Ivan je odnio pobjedu 1137. i iste godine naao se pod zidinama Antiohije

grad se predao nakon kratke opsade, a njegov se knez Raymond od Poitiersa, zet Boemunda II, zakleo car na vjernost

Antiohiju je pokorio orujem, a protiv normanskog kraljevstva u ju Italiji krenuo je diplomacijom

Normansko kraljevstvo doivjelo je novi procvat- Roger (Ruer) II pod svoju je podvrgnuo Siciliju i Apuliju, te se u Palermu okrunio za kralja

uspon Normana na Siciliji ugroavao je Bizant i Njemaku, pa su Ivan II i Lotar sklopili savez (nakon Lotara, Ivan je sklopio savez sa Konradom III)

Ivan je i Pisu kao saveznika- potvrdio joj je privilegije koje je dobila od Aleksija

u Antiohiji ponovno problemu: tamonji knez je uz pomo latinskog klera odstupio od ugovora s Ivanom 1142.

Ivan je odluio krenuti u vojni pohod na Antiohiju koji je trebao biti samo uvertira za puno vei pohod- izgleda da je svoju vlast htio uspostaviti u Palestini, ali je umro (ranjen je u lovu 1143.)

njegova dva starija sina umrla su prije njega, pa ga je naslijedio 4 i najmlai sin Manuel

Manuel I Komnen (1143.-1180.)

sjajan vladar

roeni vojskovoa i ratnik

dobar diplomat

bio je vitez zapadnog stila, te je u biz pov predstavljao novi tip vladara

njegovao je zap obiaje na svom dvoru

odravali su se viteki turniri- zapadnjaci su na nezadovoljstvo Grka, zauzimali viske poloaje u Carstvu

u prvom planu bilo je biz- nor neprijateljstvo

Manuel je nastojao uvrstiti savez s Njemakom

oenio se ogoricom Konrada III, Bertom od Sulzbacha

suradnja dvojice vladara naruena je izbijanjem II kri rata, u kojem je sudjelovao i njem kralj

odnos njem kralja i Manuela bio je naruen, a jo gori je bio odnos Manuela i francuskog kralja Ljudevita VII

Ljudevit je bio prijatelj Rogera II, iji su se krugovi ve prije bavili milju sa zauzmu Carigrad uz pomo kri vojske

kao i Aleksije i Manuel je poduzeo sve da doljake to prije prebaci u Malu Aziju i zahtijevao je od voa kriara zakletvu da mu predaju osvojene gradove

Konrad III se prebacio u M Aziju kao i Ljudevit VII

kriarski pohod zavrio je neuspjehom, osim za naravno Turke, ali i Rogera II

Roger je 1147. napao biz carstvo, prigrabio si je Krf i zaposjeo Korint i Tebu (vana sredita biz proizvodnje svile)

opet je obnovljen savez Konrada i Manuela- Konrad se obvezao da e krenuti protiv Rogera

i Venecija je pomogla Manuelu

Roger je protiv Manuela podrao Srbe i Maare, a protiv Konrada sklopio savez s knezom Welfom i podrao ga protiv vladavine Hohenstaufena, tako da se Konrad morao vratiti u Njemaku zbog unutranjih nemira

meu saveznicima Rogera bio je i franc kralj Ljudevit VII koji je mrzio biz cara i planirao novi kriarski pohod

taj plan naiao je i na odaziv kod pape Eugena III

tko je pod vodstvom Rogera II nastala jaka protubizantska koalicija

kriarski pohod propao je jer je Konrad, unato odgovaranju, ostao lojalan Manuelu

euro drave podijelile su se u dva velika tabora:

1. Bizant, Njemaka, Venecija

2. Francuska, Normani, Velfi, Ugarska, Srbija (u pozadini papa)

nakon to je porazio Velfe Konrad je zapoeo spremati pohod na Italiju, no umro je 1152. kada je akcija trebala zapoeti

Manuel nikada nije dospio do pravog sporazuma sa Konradovim nasljednikom Fridrihom I Barabarosom

Fridrih je nijekao pravo Biz na Italiju i drao je Manuela samo grkim kraljem

Njemaka i Bizant postaju suparnici

1154. umro je Roger- Manuel priprema pohod na Italiju koji je zapoeo 1155

cijelo podruje od Ankone do Apulije priznavalo je biz cara

opet je oivjela ideja o obnovi rim carstva i nakon tako velikog Manuelovog uspjeha inila se moguom

zbog Manuelovog uspjeha Venecija se osjetila ugroenom, pa je okrenula lea Bizantu, Fridrih I ve mu je bio otvoreni neprijatelj, a normanski kralj Vilim I odmah je krenuo u napad

1156. Vilim je nanio teak poraz Bizantu i uskoro je opet itav osvojen teritorij priznavao Vilimovu vlast

1158. Manule je, posredstvom pape sklopio s Vilimom sporazum

Manuel je imao uspjeha na istoku- porazi je armenskog kneza Thorosa i povezao se sa knezom Antiohije

konano je pokorena i Antiohijska kneevina, a jeruzalemski kralj Balduin III stavio se pod Manuelovo pokroviteljstvo

Manuel je htio i Ugarsku pripojiti biz carstvu- upleo se u ugarske unutranje polove, te je uspio na svoju stranu pridobiti i dio ugarskog klera

Maari su dobili potporu ekog kralja Vladislava

Vladislav se ipak smatrao, od II kri pohoda, Manuelovim vazalom, pa je htio prekinuti neprijateljstvo Ugarske i Bizanta

1164. sklopljen je sporazum koji je Manuelu donio pogodnosti: brat Stjepana III, Bela priznat je kao ugarski prijestolonasljednik, dodijeljena mu je hrv. i Dal., te je poao u Carigrad

1167. Dal, Hrv, Bosna i podruje Srijema (Sirmium) dospjeli su pod Bizant

Bela je u Carigradu dobio ime Aleksije, Manuel je udao svoju ker za njega i htio ga je proglasiti prijestolonasljednikom kako bi ujedinio Bizantsko i Ugarsko carstvo

kada je dobio sina napustio je taj plan, ali je nakon smrti Stjepana III na ugarsko prijestolje postavio Belu Aleksija i time je osigurao utjecaj Bizanata na Ugarsku

Manuel je nastavljao borbe sa Srbima koji su se smirili kada je sklopio savez s Ugarskom (izgubili su podrku Ugarske)

1171. izbio je teak sukob s Venecijom, pohvatani su svi Venecijanci, a njihova je imovina zaplijenjena

Venecija je uzvratila, mirovni pregovori nisu doveli do cilja

sultan Kilid Arslan od Ikonija (Ikonij je bio sultanat koji se obvezao na vojnu pomo Bizantu) uspio uz pomo Fridriha I uvrstiti se u M Aziji (dok je Manuel bio zauzet u Ugarskoj)

Manule je krenuo na Ikonij s vojskom, ali su ih Turci u Frigiji napali i porazili

situacija Bizanta: potpuno izbaen iz Italije, mo na istoku potkopana, protiv njega je koalicija zapadnih sila, vojska guta snage carstva, vojska je unutar drave inila vodei sloj i prehranjivala se na raun ostalog stanovnitva (rastu zemljini posjedi, a istovremeno ostatak stanovnitva, zbog siromatva se zaduuje, te postaje ovisno), proces feudalizacije doveo je do slabljenje biz dr aparata i potkopao obrambenu snagu zemlje, uskoro slijedi unutranji slom drave

3. OBNOVITELJSKI POKUAJ ANDRONIKA KOMNENA

nakon Manuelove smrti na prijestolje je sjeo njegov 12- godinji sin Aleksije II, a regentstvo je preuzela carska udovica Marija od Antiohije

na elo voditelja dravnih poslova Marija je dovela Aleksija Komnena, Manuelovog neaka

on je izazvao ogorenje- narod je mrzio i Mariju

pripadnici kue Komnen nekoliko su puta pokuali sruiti vlast, ali bez uspjeha

odluan potez trebao je povui Andronik Komnen, Manuelov neak, koji je u to doba bio namjesnika na crnomorskom podruju

tada je Andronik imao 60 godina

bio je Manuelov suparnik- Manuel ga je optuivao da cilja na carsku krunu

Andronik je bio protivnik feudalne aristokracije i zapadnog usmjerenja

1182. masa ljudi koja je mrzila zapadnjake sruila se na njih njihova imovina je opljakana, a tko nije pobjegao ubijen je (to se dogaalo u Carigradu)

bio je znak da je zapoela vladavina Andronika

Andronik se izdavao za zatitnika mladog Aleksija II, a njegovi protivnici su pogubljeni- osudu Mariji morao je potpisati sam Aleksije II

Andronik se 1183. okrunio za suvladara, a dva mjeseca nakon toga mladog su Aleksija II zadavili Andronikovi pomagai

Andronik se, da bi njegova funkcija bila legitimna, oenio 13- godinjom udovicom mladog i defakto pokojnog Aleksija II, keri franc kralja Ljudevita VII (Agnezom Anom)

Andronik je nastojao potpuno iskorijeniti vlast plemstva

njegova vladavina pretvorila se u strahovladu

nije vie bilo kupovanja slube, birani su najsposobniji, inovnici su bili odgovarajue plaeni da ne bi bili skloni mito

uspio je izai na kraj sa zloupotrebom ubiranja poreza

biz seljatvo postaje pravno sigurno

obustavio je pljakanje brodova

borba protiv plemstva pretvorila se u uasan teror

car je poeo stjecati sve vie neprijatelja

Carstvo je dolo u stanje latentnog graanskog rata

protulatinska Andronikova politika pojaala je mrnju zapada, a protuaristokratska je oslabila ionako onemoalu biz dravu

nakon Manuelove smrti prekinute su veze sa Belom III i sa srpskim upanom Nemanjom

ve je 1181. Bela osvojio Hrv. i Dal i podruje Sirmija

izgubljeni su i plodovi dugotrajnih borbi protiv Srba- Stefan Nemanja lako se oslobodio Bizanta

1183. Maari i Srbi napali su Carstva

Nemanja je svojoj zemlji proirio granica na istoku i jugu i osigurao joj nezavisnost

proirio je svoju vlast na Zetu koja se pod njim sjedinila s Rakom u jednu dravu

i u Aziji su se bunili protiv Andronika- Izak Komnen uspostavio je svoju vladavinu na Cipru- zapoelo je mrvljenje biz carstva

sicilijanski normani krenuli su na pohod protiv Bizanta

Andronik je opet uspostavio saveznitvo sa Venecijom (bez obzira na anti- latinsku politiku)

Normani su prvo osvojili Dra, a zatim su osvojili Solun

iz Soluna je vei dio normanske vojske zapoeo mar prema Carigradu

Andronik je umro uasnom smru 12.9.1185.- ubile su ga pobunjene mase, rastrgan je na ulicama Carigrada

3. SLOM

najmlaa ki Aleksija I, Teodora, udala se za naoitog Konstantina Angela

Angeli nisu bili pripadnici starih aristokratskih obitelji Carstva

pobjeda plemstva uzdigla je pripadnika njihovog roda

Izak II Angel (1185.-1195.)

unuk Konstantina Angela i Teodore= bio je potpuna suprotnost Androniku

o caru Izaku II govorili se da prodaje inovnike poloaje kao vee na trnici

na Carstvo je gledao kao na svoj privatni posjed

naslijedio ga je brat Aleksije III

Aleksije III Angel (1195.-1203.)

za njegove vladavine prilike su postale jo sumornije

stanovnitvo provincija gladovalo je zbog poreznih davanja- zloupotrebe poreznih inovnika su se mnoile, a rasli su i financijski prohtjevi drave

provincije su bile neprestane rtve neprijateljskih prepada, a obalna podruja trpjela su zbog pljakakih pohoda gusara

veleposjednici su si uvali i poveavali povlastice- carska vlast im nije mogla nita

upravni organi provincija zapadali su u ovisnost o lokalnim veleposjednicima

Normani su bili desetkovani epidemijom pa su se povukli iz Soluna, a napustili su i Krf i Dra (pobijedio ih je vojskovoa Aleksije Brana)

jedino su Kefalonija i Zakint ostali u njihovom posjedu i naposljetku se odvojili od Bizanta

s Belom III Izak II je sklopio savez i oenio se s njegovom 10- godinjom keri Margaretom

i Bugarska se odvojila od biz carstva

pobjednik Normana, Aleksije Brana, okrenuo se protiv Izaka II i odjenuo je purpur u Drinopolju (Trakija, sredina)

A. Brana je poginuo u borbama ispred Carigrada 1186.

Jeruzalem je ponovno pao u ruke nevjerenicima

Saladin, koji je svoju vlast s Egipta proirio na Siriju, uao je 1187. u Jeruzalem

najodliniji vladari zapada, Barbarosa, Rikard Lavljeg Srca, Filip II August uzeli su kri

Barbarosa je sklopio savez s Nemanjom i Bugarima protiv Bizanta, a Izak II okrenuo se Saladinu, najgorem neprijatelju kriara, u namjeri da sprijei prolaz njem vojske

Barbarosa je odluio zaposjesti Carigrad

tada je Izak II popustio- 1190. sklopljen je sporazum kojim je njem car dobio brodove za prijelaz u M Aziju (Fridrih nikada nije stigao u Jeruzalem)

sporazum iz 1192 Saladin je zadrao Jeruzalem , a latinski se posjed ograniio na uski pojas izmeu Jafe i Tira

Rikard Lavljeg Srca osvojio je Cipar, prvo ga je dao templarima, a zatim nekadanjem vladaru Jeruzalema, Guyu od Lusignama- od tada je Cipar ostao u zapadnom posjedu

nakon Barbarosina povlaenja i smrti, Izak II je krenuo na Bugare i Srbe, te je osvojio gradove od Prizrena i Skopja do Sofije

Nemanja je bio poraen 1190. i bio je prinuen vratiti podruja osvojena posljednjih godina

zakljuenje mira znailo je priznavanje potpune srpske samostalne dravnosti i taj in potvren je brakom Nemanjinog drugog sina Stefana i Izakove neakinje Eudokije

s Bugarima je tee ilo

Izaku je stariji brat Aleksije oteo krunu i dao ga oslijepiti 1195.

Aleksije III Angel (1195.-1203.)

nazvao se Komnenom

Bizant je izgubio svaki utjecaj u Srbiji- tamo je izbio graanski rat: Stefan, Izakov zet, preuzeo je vlast, ali se brat Vukan digao protiv njega, a pomo je naao u papi i Ugarskoj (Vukan je priznao vrhovnu papinsku vlast)

Stefan mu je preoteo prijestolje, a pomogli su mu Bugari

Bizant je morao Srbiju prepustiti rimsko- ugarskom utjecaju (toliko je bio slab)

Aleksije III zaratio je s Bugarskom- ishod nepovoljan za Bizant

Kalojan (1197.-1207.) bugarski vladar uspio je za svoje Carstvo osigurati priznanje Rima

Kalojan je krunjen 1204. , a tada je i papa Inocent III poslao kardinala u Trnovo koji je posvetio bugarskog nadbiskupa Bazilija (prije toga je Kalojan priznao vrhovnu papinsku vlast)

Bizantu je na zap najvei neprijatelj bio Henrik VI

Henrik je naslijedio i Barbarosu i normanskog Vilima (bio je oenjen s normanskom prijestolonasljednicom Konstancom)

1194. Henrik je u Palermu primio sicilijansku kraljevsku krunu- htio je osvojiti biz carstvo jer je teio svjetskoj vladavini

Henrikov brat Filip oenio se Irenom, keri Izaka II i tako si je Henrik VI osigurao dinastiko pravo na carigradsko prijestolje

nastupio je i kao zatitnik i osvetnik osljepljenog kralja Izaka II protiv uzurpatora Aleksija III

prije presudnog udarca Henrik VI je umro

zapadni se imperij raspao: Italija se oslobodila njem vlasti, a u Njemakoj se Henrikovom bratu Filipu vapskom usprotivio protukralj Oton od Braunschweiga

Enrico Dandolo imao je za cilj usmjeriti zap sile protiv Bizanta- htio je trajno uvrstiti venecijansku prevlast na istoku

IV. kriarski rat protiv Carigrada

kriari su iz Venecije krenuli prema Egiptu

nisu mogli podmiriti trokove prijevoza, pa su pristali na dudev prijedlog da pomognu Veneciji orujem u pokoravanju Zadra koji je preao na str Ugarske

kriari su pristali da pomognu Aleksiju Angelu, sinu Izaka II da doe na prijestolje

Aleksije Angel obeao im je pomo u nastavku kriarske vojne, ak je papi natuknuo mogunost crkvene unije

kriari su opsjeli Carigrad, Aleksije III jedva je spasio glavu, Izak II vraen je na prijestolje, a Aleksije IV. krunjen je za sucara

brzo su kriari ustanovili da Aleksije IV nije u stanju odrati obeanje

Aleksije IV naao se izmeu dvije vatre: kriari su traili sredstva odmah, bez odgode, a narod se pobunio protiv njega, jer je u grad doveo omraene zapadnjake1204. Aleksije Iv je izgubio ivot, a Izak II njegov otac umro je u zatvoru

na prijestolje je sjeo Aleksije V, zet Aleksija III i suprug Eudokije (nekadanje ene srpskog kralja Stefana ml.)

kriari su ponovno spremali napad na Carigrad- ovaj put su htjeli uspostaviti svoju vlast

1204. Carigrad je pao u ruke Venecije i kriara koji su Carstvo podijelili meu sobom

LATINSKA VLADAVINA I OBNOVA BIZANTSKOG CARSTVA (1204.- 1282.)

1. IZGRADNJA NOVOG DRAVNOG SUSTAVA

grof Balduin Flandrijski je u Aja Sofiji 1204. okrunjen za cara latinskog carstva

prvi lat patrijarh Carigrada postao je Venecijanac Toma Morosini

caru Balduinu trebala je pripasti jedna etvrtina teritorija biz carstva, a od preostale polovica je trebala pripasti Veneciji, a druga je polovica trebala pripasti vitezovima (kriarima) kao carski lenski posjed

Balduinu su pripale Trakija i sz dio M Azije- obje strane Bospora i Helespont

svojim vlasnitvom mogao je smatrati i vie egejskih otoka

najveu su dobit izvukli Venecijanci= njihova se nova mo temeljila na posjedovanju najvanijih luka i otoka

uzeli su luke gradove na Peloponezu, Dra, Dubrovnik, Jonske otoke, okretu, Eubeju, Naxos, Andros i najvanije luke gradove na Helespontu i Mramornom moru: Galipolje, Redest, Herakleja, te Drinopolje u unutranjosti carske Trakije

Carigrad je podijeljen: Venecija je dobila 3/8, a 5/8 car

Dandolo je izuzet iz lenske zakletve caru (za razliku od kriara)

Bonifacije, voa 4. kriarskog pohoda, dobio je Solun

na Peloponezu je nastala franc kneevina Aheja, Atikom i Beocijom vladao je Oton de la Roche

u Trakiji je izbio ustanak protiv Latina- aristokracija je pozvala u pomo Kalojana

Kalojan je 1205. uzdrmao lat vlast u Trakiji do temelja

Teodor Laskaris je u borbi protiv maloazijskih pokrajinskih kneeva uvrstio svoju vlast u zap M Aziji i prihvatio se organizacije nove biz drave sa sreditem u Niceji

Teodor je uzeo carski naslov, pomazan je 1208.

Teodor je sada smatran za jedinog pravovaljanog cara Bizant, a i pravoslavni patrijarh u Niceji vaio je kao jedini pravovaljani patrijarh grke crkve

Niceja= sredite bizantizma koje je protjerano iz Carigrada

latinsko carstvo eli unititi to grko sredite

Balduina nasljeuje brat Henrik 1206

on je u znatnoj mjeri ponovno uspostavio lat vladavinu u Trakiji

2 god Henrik se borio sa Nicejskim Carstvom- nakon toga je sklopljen mir zbog Bugara, tj. zbog Kalojanovih upada (Kalojan je 1207. poginuo kod opsade Soluna)

Niceja je ratovala i sa Selducima- pobjeda Nicejskog Carstva

1214. ponovno je sklopljen mirovni ugovor kojim su utvrene granice izmeu biz i lat carstva

za lat carstvo, nakon Henrikove smrti 1216. slijedi razdoblje propadanja

srpsko kraljevstvo postiglo je pomou Nicejskog carstva crkvenu neovisnost- do 1219. bili su podloni ohridskoj nadbiskupiji

Epirsko carstvo (obuhvaalo Epir, Akarnaniju, Etoliju) suprotstavilo se Veneciji i Slavenima

Epirsko je carstvo na Balkanu (kao Nicejsko u M Aziji) postalo sredite biz kulturnog identiteta

oba grka sredita imala su za cilj osvajanje Carigrada i ponovnu uspostavu biz carstva

osnivaa epirskog carstva naslijedio je 1215. brat Teodor

suparnitvo gr sredita bilo je neizbjeno

nadmetanje je zapoelo upravo za Teodora koji je nosio tri naslova: Duka, Angel i Komnen

napao je novoizabranog lat cara Petra de Courtenaya, mua Balduinove i Henrikove sestre Jolande

nakon Henrikove smrti Petar je krenuo u Carigrad iz Rima (gdje se okrunio), ali ga je Teodor na putu zarobio

vlast je preuzela Jolanda, a nakon nje njezin sin Robert

Teodor Angel Duka Komnen zapoeo je rat protiv Latina- najprije se okrenuo protiv susjednog solunskog kraljevstva

uao je u Solun 1224. i Solunska drava prestala je postojati kao jedna od kriarskih drava osnovana na tlu Bizanta

Teodor je vladao od Jadranskog do Egejskog mora- njegova zemlja obuhvaala je epirsko kraljevstvo, Tesaliju i znatan dio Makedonije

Teodor se poeo nazivati bazilejem, i uao je u sukob s nicejskim carstvom

2. USPON I PAD EPIRA. POBJEDA NICEJE.

raste biz mo i u M Aziji i na Balkanu

i bugarsko je carstvo doivjelo velik uspon

Teodor I Laskaris (nicejski Teodor) carstvo je ostavio svom zetu Ivanu Duki Vatacu

Ivan III Vatak (1222.-1254.) jedan je od najvanijih biz vladara

svoje je malo carstvo pretvorio u veliku silu

Ivan Vatac zagospodario je gotovo svim lat posjedima u M Aziji

Latini su zadrali okolicu Nikomedije i obalu nasuprot Carigradu

Tedor Angel Duka Komnen u meuvremenu je osvojio i dio Trakije i krenuo na Carigrad

na Carigrad je krenuo i Ivan Vatac

isti je cilj imali i bugarski kralj Ivan Asen II

kada je 1228. umro lat car Robert, naslijedio ga je maloljetni brat Balduin II

Carstvo je donijelo odluku da regentstvo ponudi bugarskom vladaru

Teodor Angel najavio je Ivanu Asenu rat- Teodor je poraen 1230, pao je u zarobljenitvo, a kasnije je oslijepljen

Ivan Asen II bez problema je osvojio podruja u Makedoniji, Trakiji i dio Albanije

i Srbija je pala pod utjecaj bugarskog vladara

Lat Carigrad vie se nije morao bojati Angela, pa su izabrali za cara Ivana de Briennea

Asen II sklopio je savez sa Ivanom Vatacom protiv lat carstva

crkveno i dravno vodstvo odobrilo je osnivanje bugarskog patrijarhata- tako je bugarsko carstvo postiglo crkvenu samostalnost

saveznici su zapoeli opsadu Carigrada s kopna i s mora

grad je odolijevao uz pomo venecijanske flote, a na kraju ga je spasila razjedinjenost napadaa

bugarski car prekinuo je savez s vatacom i uz pomo Latina i Kumana koji su prodirali na Balkan objavio je rat dotadanjem savezniku

kada su Asenu II zbog epidemije umrli ena, sin i bugarski patrijarh sklopio je mir s nicejskim carem (mislio je da je to boja kazna zato to je prekrio rije koju je zadao Vatacu)

1241. umro je Ivan Asen II, a malo kasnije, s upadom Mongola, zapoeo je pad bugarske moi

Ivan Vatac sklopio je savez, zbog upada Mongola, sa sultanom Ikonija

Nikejsko carstvo ostalo je nataknuto od Mongola

Vatac je proirio svoju vlast na Trakiju i Makedoniju, a osvojio je i Solun

s Epirom je sklopio sporazum o prijateljstvu- no, epirski vladar Mihajlo prekrio je dogovor, pa ga je Vatac pobijedio u sukobu

Ivan Vatac odravao je veze s papom i Njemakom

osobito je prisan bio s njemakim carem Fridrihom II Hohenstaufenom

Vatac je vrsto osigurao svoj posjed u M Aziji, ali vei dio Balkanskog poluotoka bio njegov

Ivan Vatac stvorio je sve preduvjete, za ponovnu uspostavu biz carstva na Bosporu

umro je 1254. (imao je epilepsiju)

3. PRIJE OBNOVE

Ivana II Vataca naslijedio je sin Teodor II Laskaris (Laskaris po majci Ireni) koji je bio vrlo obrazovan ovjek i plodan pisac

bolovao je od jo goreg oblika epilepsije

bio je osoran i samovoljan vladar, nije htio ni uti za plemike povlastice

na Balkanu se nicejsko carstvo moralo boriti sa Epirom i Bugarima

1256. sklopljen je mir s bugarskim carem Mihajlom Asenom

Teodor II okrivljavao je aristokraciju koja je u vojsci drala visoke poloaje, za neuspjehe u ratu s Bugarskom

naslijedio ga je 7- godinji sin Ivan IV, a regenta je Teodor II odredio svog prijatelja Georgija Muzalona koji je pripadao niem staleu

ve 9. dan nakon Teodorove smrti Georgije zatuen u crkvi (zatukli su ga aristokrati)

regentstvo je preuzeo Mihajlo Paleolog iz stare aristokratske obitelji

protiv Mihajla VIII sklopljen je savez: Manfred od Sicilije (sin Fridriha II), Mihalo II epirski despot i car Aheje Vilim Villehardouin- trojki se pridruio i srpski kralj Uro I

1259. saveznici su poraeni

da bi se osigurao protiv Venecije, Mihalo VIII zapoeo je pregovore s Genovom, suparnikom Venecije

1261. sklopljen je sporazum izmeu Mihajla VIII i Genove (pod istim uvjetima kao i ugovor iz 1082. s Venecijom)- Genova je trebala preuzeti povlateno mjesto na istoku koje je do 11 st pripadalo Veneciji

1261. osvojen je i Carigrad

Mihajlo VIII oslijepio je legitimnog cara Ivana IV Laskarisa i utemeljio dinastiju koja e vladati do posljednjeg dana biz carstva

4. PONOVNA USPOSTAVA BIZANTA KAO VELESILE: MIHAJLO VIII

biz carstvo ponovno je steklo status velesile

Mihajlo se dao na sprjeavanje venecijanskih osvajakih planova koji su se mogli realizirati samo uz podrku pape

Mihajlo je taj savez pape i Venecije htio sprijeiti

drevni rimski otpor Rima prema Hohentaufenskoj dinastiji sprijeil9o je udruivanje papinstva s Manfedom

Urban IV nastojao je dokonati Manfredovu vladavinu u Italiji, pa je kraljevstvo Siciliju ponudio Karlu Anuvinskom, bratu francuskog kralja

iskoristivi antagonizam pape prema Manfridu Mihajlo VIII pribliio se Rimu, te je obeanjem crkvene unije uspio kod pape izazvati obrat

Vilim II morao je Mihajlu poloiti lensku zakletvu, ali njegova lojalnost nije dugo potrajala- dobio je od pape otpust od te zakletve (tada jo led izmeu Rima i Carigrada nije bio probijen)

uz to je Vilima podrala i Venecija

izbio je rat- Mihajlo VIII poslao je na Peloponez vojsku pod vodstvom svoga brata Konstantina- pobjeda Bizanta

istovremeno je voen rat u Epiru i u Bugarskoj- Mihalo VIII imao je uspjeha, te je epirski despot Mihajlo II morao priznati carsku prevlast

Mihajlo je raskinuo savez s Genoveanima i zapoeo pregovore s Venecijancima (rat se u ju Grkoj nepovoljno razvijao po Carstvo)

Veneciji su 1265 opet dodijeljene privilegije

prije ratificiranja ugovora s Venecijom, Mihalo VIII opet je sklopio savez s Genoveanima jer su Venecijanci oklijevali

kada je ugovor ratificiran otpala je klauzula o protjerivanju Genoveana

Karlo Anuvinski postao je kralj Sicilije i Napulja umjesto Manfeda koji je poginuo

Karlo je namjeravao opet sruiti biz carstvo i osvojiti Carigrad- saveznici su mu bili : papa, Vilim II, Bugari i Srbi

Mihajlo je podrku naao u francuskom kralju Ljudevitu Svetom

Ljudevit je htio osloboditi svetu zemlju i uspostaviti katoliki crkveni mir

uspio je svog brata Karla Anuvinca odgovoriti od rata protiv grkih krana

Karlo ga je 1270. morao slijediti u kriarski rat u Tunis

Grgur X je postao papa 1271. on je bio pobornik kriarskog rata i crkvene unije, te nije bio sklon osvajakim planovima Karla Anuvinca- Mihajlo VIII oduzeo je Srbiji i Bugarskoj crkvenu nezavisnost s namjerom da ih podredi ohridskoj nadbiskupiji

Mihajlov sin Andronik oenio se keri ugarskog kralj Stjepana V

1272 izbio je rat s Bugarskom- Bugari su upali na podruje Carstva, ali su se morali povui pred Tatarima koji su bili u savezu s Maihajlom VIII

Grgur X postavio je Mihajlu VIII ultimatum (Mihajlo mu je ve 10 god obeavao uniju i papi je to dozlogrdilo)

papa mu je zaprijetio da vie nee moi zadravati Karla Anuvina

1273. Mihalo je pristao na uniju- ak je uspio nagovoriti i jedan dio klera

taj povijesni in proveden je na Lionskom koncilu 6.7.1274.

Bizant je priznao papi prvenstvo i prihvatio rimsku vjeroispovijest

pod pritiskom pape Karlo je morao odustati od svojih osvajakih ideja

Bizantski narod, veina klera, a osobito monatvo nisu eljeli ni uti za uniju i protivili su se caru

i papa se morao boriti za ouvanje unije

kada je papinsku stolicu zauzeo Martin IV, poklonik Karla, unionistika politika Mihajla VIII bila je gotova

Martin IV osudio je Mihajla kao heretika, proglasio svrgnutim i zabranio kranskim vladarima kontakte s njim

zap su se sile udruile u borbi protiv Bizanta

u trenutku u kojem je situacija Mihajla VIII bila najtea, u Palermu je 1282. buknuo ustanak i vladavina Anuvinaca na Siciliji bila je krvavo dokonana tzv. sicilijanskom veernjom

Karla je s vlasti svrgnuo Petar III Aragonski, Manfredov zet

Mihajlo je jo za pontifikata Nikole III (nakon Grgura X) stupio s Petrom kontakt- Petar je trebao Krala napasti i oteti mu kraljevstvo koje je ovaj oteo Manfredu

Mihajlo VIII stavio je novac Petru na raspolaganje za izgradnju flote- bizantske financije pomogle su da doe do provale latentne krize koja je dugo tinjala na Siciliji

RASULO I PROPAST BIZANTSKOGA CARSTVA (1282.-1453.)

1. BIZANT KAO DRAVICA

iz obrambene borbe protiv zapadnih osvajakih tenji Mihajlo VIII je izaao kao pobjednik

sjevernu polovinu Balkanskog poluotoka drali su Slaveni i iako je Mihajlo VIII uspio uzeti zemlje od oslabljene Bugarske, od srpske su drave u usponu prijetili novi gubici na moru su vladale talijanske pomorske republike dio Peloponeza je podreen Bizantu, ali je njegov vei dio i dalje pripadao Francima= pod franakom vlau su i Atika s Beocijom i oblinji otoci Tesalija, Epir, Etolija= pod vlau Angela separatistike grke drave bile su te koje su najjae djelovale protiv ujedinjenja u meuvremenu su neprestani ratovi na Balkanu i zamorni obrambeni rat protiv anuvinske prijetnje potpuno iscrpili snage Bizantskog Carstva

politika Mihajla VIII podsjea na onu Manuela I= ta politika je biz Carstvu nametnula nepodnoljive terete

nastojanje Mihajla Paleologa da ostvari poziciju velesile oduzelo je Carstvu i posljednju snagu, ba kao i pokuaj Manuela Komnena da uspostavi univerzalno Carstvo godinu dana prije

Bizant je bio istroen u vojnom i financijskom pogledu

zapoelo je propadanje Biz Carstva

pod nasljednicima Mihajla VIII Bizant se pretvorio u dravicu i naposljetku u puki objekt politike svojih susjeda

njegov nasljednik Andronik II bio je slabi nesposoban vladar

zapoela je ekspanzija osmanskih i srpskih sila koje su bile u jakom zamahu i ona karakterizira razdoblje koje upravo zapoinje= biz drava je bila bespomona protiv dvostrukog pritiska na istoku i na Balkanu

Andronik II (12825.-1328.)= imao je neobino visoko obrazovanje i izriito zanimanje za znanost i knjievnost

ve za vrijeme oeve vladavine Andronik je sudjelovao u poslovima vlade kao suvladar, a jo e znaajniju ulogu za vrijeme njegove vladavine odigrati njegov sin i sucar Mihajlo IX (+1320.)

sve vea vanost poloaja suvladara karakteristina je pojava razdoblja Paleologa= tu se primjeuju prve naznake preobraaja centralistike samovlade u zajedniku vladavinu carske kue nad razdijeljenim dijelovima Carstva

supruga Andronika II, Jolanda (Irena) u interesu svojih sinova zahtijevala je podjelu carskog teritorija= on je odbio prijedlog svoje supruge zbog ega je carica napustila glavni grad i uputila se u Solun i pokuala osigurati jednom od svojih sinova prijestolonasljiee u Srbiji, ali nije uspjela

Bizant je jo uvijek ustrajao na jedinstvu Carstva= ali u naelu su provincije sada bile povezane jedino osobom namjesnika

dolazak dinastije Paleologa na prijestolje znaio je pobjedu biz visokog plemstva= proces feudalizacije dobiva novi zamah i od 14. st nadalje dosee svoj vrhunac

nasuprot tome, sve vie propada ne samo seljaki posjed, ve i nepovlateni zemljoposjed sitnog plemstva, kojemu veleposjed oduzima zemlju i radnu snagu

ovakav razvoj situacije ne teti dravi smo u politikom smislu, ve i financijski, a na posljetku i vojno. Budui da se veleposjed sve vie izuzima iz porezne obveze i da osim toga usisava i oporezivani seljaki posjed i onaj sitnog plemstva, porezni prihod drave znatno opada, emu pridonosi i sve gore stanje u poreznoj upravi

iako se pronoia posjedi izvorno nisu mogli naslijediti, budui da su davani u zakup pod odreenim uvjetima i na ogranieno vremensko razdoblje, sada se i pronojarima sve ee daje pravo da dodijeljene posjede i prihode prosljeuju svojim nasljednicima. Meutim, pronoia zakup je i dalje ostao vlasnitvo posebne vrste , budui da ni nasljedno pronoia dobro nije bilo prenosivo, a ostalo je optereeno i radnom obvezom koja se naslijeivala zajedno sa posjedom. Unato tome to nasljedni pronoia zakup ne prestaje biti neprenosivo dobro s obvezama, ipak sve ee nasljeivanje tih dobara pokazuje osjetno poputanje izvornog sustava i jasan je znak sve vee slabosti sredinje vlasti, kao i sve vee popustljivosti zahtjevima ojaanoga feudalnog plemstva.

vojska se preteno sastojala od plaenika= posljedica: teko financijsko optereenje drave

trupe su se morale radikalno smanjiti i to je Andronik II i uinio= smanjenje biz vojske izvedeno je prenaglo

injenica je da se u Bizantu nakon kraja 13 st tek vrlo rijetko susreu trupe s vie od nekoliko tisua vojnika. Taj je podatak dovoljan da objasni zbog ega je Bizant izgubio svoj poloaj velesile i zbog ega nije bio u stanju oduprijeti se nadmonoj osmanskoj vojnoj sili

simptom financijske krize= gubitak vrijednosti biz zlatnika

bizantski zlatnik koji je neko bez konkurencije vladao svjetskom trgovinom sve vie potiskuje novi zlatnik talijanskih pomorskih republika

po. 14. st srozao se na polovicu svoje poetne kovinske vrijednosti- to je dovelo do velikog porasta cijena, a poskupljenje ivenih namirnica znailo je viestruku glad za iroke mase stanovnitva

u namjeri da povisi do kraja srozane dravne prihode Andronik II je posegnuo za poreznim mjerama i polo mu je za rukom da znatno povea priljev sredstava- dakle, uslijedilo je poveanje poreznog tereta, ime je poloaj stanovnitva jo vie otean

Ali do porasta dravnog prihoda nije dolo samo poveanjem davanja, ve i time to je Andronik II nastojao ograniiti imunitet veleposjeda: odreene vrste poreza, ponajprije zemljini porez, redovito su izdvojeni iz prava na imunitet te su ih morali plaati i vlasnici isprava o osloboenju od davanja

plaanja susjednim silama postala su jedan od najvanijih izdataka u biz dravnoj blagajni mir se pokuavao kupiti uteevinom, budui da se od neprijatelja nije bilo mogue obraniti oruanom silom

Andronika je situacija tjerala na potpunu promjenu usmjerenja u politici prema crkvi

nastavak unionistike politike izgubio je svaki smisao: ideja unije bila je mrtva

im je sjeo na prijestolje, Andronik II se sveano odrekao unije s namjerom da krene naglaeno pravoslavnim smjerom

iznova se rasplamsao sukob izmeu radikalne asketske stranke zelota i umjerenog usmjerenja tzv. politiara koji su bili naklonjeni vladi

zeloti su se suprotstavljali crkvenom vodstvu i vladi

znaaj crkve i njezin utjecaj na cjelokupan duhovni ivot Carstva dosee vrhunac za vrijeme vladavine izrazito pravoslavnog cara Andronika II

raste utjecaj monatva= za biz manastire nastupa razdoblje duhovnog i materijalnog procvata (Atos)

crkva se pokazala najpostojanijim elementom u Biz Carstvu= carigradski je patrijarhat ostao sredite pravoslavnog svijeta, te je zadrao i svoje podreene metropolije i nadbiskupije

vanjska politika= Andronik je nastojao sa svih strana osigurati granice mirovnim ugovorima

nakon smrti njegove prve supruge Andronik II se 1284. oenio Irenom, keri markgrofa od Montferrata. Time su uutkani zahtjevi kue Montferrata koja je polagala pravo na solunsku kraljevsku krunu- na istoj su liniji bila i careva nastojanja da svog sina i prijestolonasljednika Mihajla IX oeni Katarinom de Courtenay, Filipovom keri i unukom Balduina II, koja se na zapadu smatrala titularnom caricom Carigrada= do vjenanja nije dolo i Mihajlo je oenio jednu armensku princezu

mo separatistiki grkih drava propadala je jo bre od one Bizantskog Carstva

izmeu Epira i Tesalije vladala je stalna napetost (oruani sukobi)= Bizant je intervenirao i tom prilikom je Bizantincima pripao i Dra, te je tako Carstvo ponovno nakratko izbilo na Jadransko more

srpski je prodor na biz jug, koji je zapoeo ve pod Nemanjom, sada uao u odluujuu fazu- godine 1297. Bizant je krenuo u protunapad pod vodstvom svog najsposobnijeg vojskovoe Mihajla Glabe, ali taj je pokuaj ostao bez uspjeha

Andronik II odluio je sklopiti trajni mir sa srpskim kraljem, te mu je ponudio ruku svoje sestre Eudokije, no ona je odbila vjenanje

zato je Andronik odluio srpskom kralju Milutinu dati za enu svoju 5-godinju kerku Simonu

1299. potpisan je mirovni sporazum i sklopljen je brak izmeu Milutina i Simone

taj ugovor s Bizantom uvelike je ojaao biz utjecaj u srpskoj kneevini= zapoela je intenzivna grecizacija srpskog dvora

slabost biz pozicije na Balkanu u unutranjopolitikom pogledu bila je uvjetovana vojnom i financijskom iscrpljenou Carstva, a u vanjskopolitikom sudbonosnim dogaajima u Maloj Aziji i zapletima genoveko- venecijanskog rata

Andronik se oslanjao na Genovu

s porastom genoveke moi raslo je i staro suparnitvo izmeu Venecije i Genove; godine 1294. izbio je rat izmeu dviju pomorskih republika u koje je bilo uvueno i Carstvo

Venecijansko- genoveanski rat pretvorio se u rat izmeu Venecije i Bizanta

Genoveani su se povukli iz rata i 1299. sklopili vjeni mir i ostavili svoje saveznike na cjedilu

budui da nije posjedovao flotu Bizante bio bio prisiljen pokoriti se

rat je zavrio 1302. sklapanjem primirja na 10 godina

Venecijancima su potvrene stare trgovake povlastice i dodijeljen im je niz novih kolonija u Arhipelagu

Genoveani su zauzeli otok Hios i opasali Galatu debelim zidinama, te je tako pokraj glavnog biz grada nastala snana genoveka utvrda

tako su obje pomorske republike iz rata izale ojaane

Carstvo je najtee pogoeno u M Aziji

Mongolska je invazija potisnula brojne turske narode u M Aziju- nova se masa ljudi slila prema bizantsko- seldukoj granici i doseljenici su uskoro zapoeli s upadima u biz zap M Aziju u potrazi za zemljom i plijenom

sustav obrane granice je propao i zemlja je bile preputena napadima

turska se osvajaka bujica izlila na cijelo podruje Carstva

oko 1300. ve je cjelokupna M Azija bila u turskim rukama

Turski su voe podijelili osvojena podruja meu sobom, tako da se zap M Azija raspala na niz turskih kneevina

zaetnik osmanske dinastije , Osman, dobio je staru Bitiniju

Mala je Azija, nekadanja biz jezgra, bila nepovratno izgubljena

Andronik je imao dogovor s Alanima, ali alanske su trupe, im su stigle u M Aziju, pri prvom susretu s Turcima doivjele teak poraz

Roger de Flor, slavni voa katalonske drube, stavio je caru na raspolaganje svoje ljude u borbi protiv Turaka

po. 1304. Katalonci su se prebacili u Kizik i zatim krenuli na Filadelfiju, koju su Turci drali pod opsadom- zadavi Turcima sudbonosan udarac, Roger de Flor je kao pobjednik uao u osloboeni grad= nakon pobjede Katalonci su zapoeli s pljakakim pohodima i doveli u stanje nesigurnosti cijelu okolicu, budui da su se bez razlike obarali na Bizantince i na Turke, te su naposljetku napali biz Magneziju

napetost izmeu carske vlade i katalonske drube postojala je sve vea, a osobito je prema njima bio neprijateljski raspoloen sucar Mihajlo IX

1305. Roger de Flor ubijen je u palai Mihajla IX- izmeu Carstva i katalonske drube izbio je otvoren sukob= vojska Mihajla IX pretrpjela je poraz kod utvrde Apros

Katalonci su dvije godine pljakali traki kraj

istodobno je pojaan i bugarski pritisak sa sjevera

iskoristivi poloaj Bizantskog Carstva. Teodor Svetoslav (1300.-1322.) proirio je granice Bugarske juno od Balkanskog gorja i zaposjeo vie vanih utvrda i nekoliko lukih gradova na obali Crnog mora= biz je vlada morala prihvatiti taj gubitak i s bugarskim je carem sklopila mirovni sporazum kojim mu je prepustila osvojena podruja

Katalonci su 1307. zaposjeli Kasandriju

ponovno su doli do izraaja protubizantski planovi Zapada

Karlo od Valoisa radio je na oivljavanju osvajakih planova Karla Anuvinskog- 1306. sklopio je sporazum sa Venecijom, a 1308. sa Milutinom

papa Klement V. pruio je moralnu podrku protubizantskom pothvatu tako to je 1307. ponovno izopio cara

ali Karlo od Valoisa naao je podrku i meu bizantskim velikaima= to jasno svjedoi o stupnju biz razjedinjenosti

Karlo je uspio pridobiti i katalonsku drubu= Karlov je opunomoenik u ime svog gospodara primio zakletvu na vjernost katalonske drube bez obzira prema planovima Valoisa, Katalonci su iz Kasandrije krenuli prema Tesaliji- ondje je vladao Ivan II (1303.-1318.)

kao drava, Tesalija je bila na izdisaju

cijela je druba godinu dana ivjela od bogatih darova Tesalije , a zatim je 1310. opskrbljena tesalskim novcem krenula u sredinju Grku i stupila u slubu atenskog kralja Waltera

kao neko s Bizantincima, Katalonci su se sada razili sa Francima i rezultat je bio otvoreni sukob= pobijedili su kod Kefisa u Beociji

franaka je vlast u Ateni i Tebi bila slomljena, a na njezinu je mjestu iznikla katalonska kneevina

povlaenje Katalonaca u franaku Grku Bizantskom je Carstvu donijela znatno olakanje

planovi Karla od Valoisa i Filipa Tarantskog- koji su bili tek blijedi odsjaj osvajake politike Karla Anuvinskog- rasplinuli kao dim- bilo je gotova sa zapadnjakim pokuajima obnove

1310. Venecija je s biz carem sklopila primirje na 12 godina

i srpski je kralj ponovno stupio u tjenije odnose s Bizantom

bizantski se poloaj uvrstio na Peloponezu

biz je posjedom u Moreji upravljao Mihajlo Kantakuzen- njegova je uprava bila poetak preporoda biz vlasti na Peloponezu

to je djelo nastavio Andronik Asen koji je u uspjenom pohodu protiv Franaka uspio uvrstiti i poveati biz vlast u Moreji

gradu Monemvaziji Carigrad je dodijelio znaajne trgovake povlastice da bi na taj nain na Peloponezu stvorio biz trgovako sredite koje e biti protutea venecijanskim sreditima Koronu i Modonu

1318. izumrla je dinastija Angela i u Epiru i u Tesaliji

u Epiru je zavladao Nikola Orsinij

Tesalija je nakon smrti Ivana II izgubila svoju samostalnost

najmoniji tesalski magnati nastojali su osnovati vlastite pokrajinske kneevine (pogotovo porodica Melisena)

k tome su u Tesaliju upale mase Albanaca= po. Albanske seobe

najznaajniji dio propale kneevine s gl. Gradom Neopatrasom prigrabila je katalonska kneevina Atena

luki grad Pteleon pripao je Venecijancima

2. EPOHA GRAANSKIH RATOVA. SRPSKA PREVLAST NA BALKANU.

unutarnji raspad Biz Carstva ubrzan je dugim nizom graanskih ratova u koje je sukob izmeu starog i mladog Andronika bio tek uvertira= tom je dinastikom obiteljskom svaom zapoela epoha sve teih unutarnjih kriza

razmirice izmeu djeda i unuka imale su prije svega osobne razloge

Andronik III, najstariji sin Mihajla IX primio je titulu sucara i dran je pretendentom na carsko prijestolje

vrebajui na suparnika svoga gospodara, Andronikovi su ljudi traginom zabunom ubili njegova brata Manuela. Uasna vijest ubrzala je smrt teko bolesnog Mihajla IX (1320.), a starog je cara ispunila tolikom srdbom da je odluio oduzeti Androniku pravo na prijestolonaslijee

mladi je Andronik imao brojne pristalice i protiv starog cara formirala se opozicija na elu sa Ivanom Kuntakuzenom i Sirgijanom= odgovarajuim novanim sredstvima njima su pribavljena upraviteljska mjesta u Trakiji (kupoprodaja poloaja bio je vrlo rasprostranjena za vrijeme Paleologa)

oni su svoje upravne jedinice iskoristili kao bazu za organizaciju borbe

1321. Andronik III je napustio glavni grad i pridruio se vojsci koju su sakupili njegovi prijatelji kod Drinopolja

kada je vojska Andronika III krenula u mar na Carigrad, Andronik II bio je prisiljen sklopiti primirje

Andronik III je dobio Trakiju i neke posjede u Makedoniji, dok je Andronik II zadrao ostatak zajedno sa glavnim gradom= tako je ipak dolo do podjele teritorija

mir nije dugo trajao jer je ve 1322. buknuo novi graanski rat = u taboru mladog Andronika dolo je do nesuglasica izmeu Sirgijana i Kantakuzena

Andronik je stao na stranu Kantakuzena, a Sirgijan je preao na stranu starog cara i sada je u njegovoj slubi preuzeo vodstvo u borbi protiv Andronika III= stari car je ponovno popustio i opet je uspostavljen mir

nakon toga ustupilo je due razdoblje mira i Andronik III je 1325. okrunjen za sucara svoga djeda

namjesnik u Solunu, Ivan Paleolog, neak Andronika II donio je odluku da se odcijepi od Carstva

1327. po trei put je izbio otvoren rat izmeu dva cara- i junoslavenske drave su se aktivnije umijeale u unutarnja biz previranja

Srbi su bili saveznici Andronika II

Andronik III je sklopio savez sa bugarskim carem Mihajlom imanom- on je odbacio svoju enu, sestru srpskog kralja i oenio se udovicom Teodorom, sestrom mladog Andronika

srea je bila naklonjena Androniku III

Cijela se biz Makedonija pokorila njegovom ezlu, a priznao ga je ak i Solun

Mihajlo iman poslao je Androniku II bugarsko- tatarske pomone trupe

Andronik III je nagovaranjima i prijetnjama uspio natjerati bugarskog cara da povue trupe

24.5.1328. prodro je u Carigrad i osvojio ga bez borbe

svog djeda Andronika II prisilo je na abdikaciju- nakon 2 godine stranaki pristalice mladog Andronika prisilili su starog Andronika da stupi u samostan, umro je 1332. kao monah Antonije

Andronik III (1328.-1341.)

tipian predstavnik generacije Andronika III bio je Ivan Kantakuzen- on je postao upravitelj drave i odreivao je smjer dravnoj politici

podmitljivost bizantskih sudova ve je postala poslovina, nova vlada bacila se na preureenje pravosua, to je zapoeo ve Andronik II

Andronik III je od svojih vrhovnih sudaca doivio teko razoaranje (4 vrhovna suca Romeja nadgledali su pravosue u cijelom Carstvu- ve 1337. trojica su bili optueni zbog potkupljivosti- prognani su)

ipak je institucija vrhovnih sudaca preivjela sve do propasti Carstva

na sudskim procesima u provinciji nisu uvijek mogli biti prisutni sva etvorica i ubrzo je postalo dovoljna da jedan izrekne presudu koju je donio u ime cjelokupnog sudakog kolegija

od sredine 14. st. uz vrhovne suce Romeja u Carigradu se pojavila i neka vrst lokalnih vrhovnih sudaca

za razdoblja Paleologa karakteristino je sudjelovanje klera u dravnom sudstvu

dvojica vrhovnih sudaca po pravilu su pripadala kleru

vanjskopolitika situacija: Turci u M Aziji stalno napreduju kao i Srbi u Makedoniji, daljnje slabljenje grkih i latinskih separatistikih drava

Bizant je u odnosu na Turke i Srbe bio bespomoan, ali je u sjevernoj Grkoj i na Egejskom moru uspio postii odreene ciljeve i to zahvaljujui podrci Selduka

posebno obiljeje politike nove vlade je Kantakuzenova suradnja sa seldukim emirima koji su se kao i Bizant smatrali ugroenim od Osmanlija

vlada se pokuala osloboditi saveza s Genovom, da bi ponovno stekla pomorsku i trgovako politiku neovisnost

za Andronika i Kantakuzena brodogradnja je bila jedna od najvanijih zadaa (pri izgradnji flote sa svojim susredstvima u pomo vjerojatno priskoili Kantakuzen i drugi magnati)

posljedica toga bila je ovisnost drave o velikaima Carstva

srpsko kraljevstvo jaa, to ponovno zbliava Bizant i Bugarsku

meutim, nije dolo ni da kakve zajednike bizantsko- bugarske akcije

Andronik III prodro je na srpsko podruje, ali je prije borbe dolo do bitke izmeu Srbije i Bugarske 1330. kod Velbuda

Andronik se na vijest o porazu Bugara povukao (bugarska je voska unitena, a Mihajlo iman je poginuo)

bitka kod Velbuda bila je trenutak obrata u sudbinama balkanskih zemalja- bila je presudna u borbi za Makedoniju i stvorila je temelje srpskoj prevlasti

Andronik III pokuao je izvui barem neku korist iz poraza Bugara

pretvarajui se da osveuje svoju sestru Teodoru (koju je srpski kralj nakon pobjede prognao) osvojio je vei broj utvrda na bugarsko- bizantskom pograninom podruju i zauzeo vae luke gradove Mezembriju i Anhijal

u meuvremenu je u bugarskoj, a brzo i u Srbiji, dolo do obrata

Bugari su prognali caricu Anu i njezinog sina i na prijestolje doveli Ivana Aleksandra (1331.-1371.), neaka Mihajla imana

u Srbiji se plemstvo diglo protiv kralja Stefana Deanskog i vlast dodijelilo njegovim sinu Stefanu Duanu (1331.-1355.)

dva vladara su sklopila savez istodobno je Ivan Aleksandar krenuo je u rat protiv Bizanta i ponovno osvojio gradove koje je zauzeo Andronik

srpski su velikai, s novim vladarom, upali u biz Makedoniju

tijekom itave svoje vladavine Duan je bio nosilac snane ekspanzionistike tenje- previranje unutar Biz carstva ilo mu je na ruku

Srbima je u ruke palo vie biz utvrda u Makedoniji: Ohrid, Prilep, Kastorija i Strumica- tek su zidine Soluna zaustavile srpsku vojsk

naposlijetku je Duan prihvatio biz ponudu za primirje jer mu je sa sjevera prijetio upad Maara

1334. osobno su se sreli Duan i Andronik III i sklopili mirovni sporazum prema kojem su Srbi zadrali vei dio osvojenih podruja u Makedoniji

u azijskom dijelu Carstva odigravao se posljednji in tragedije= 1329. Andronik III i Ivan Kantakuzen krenuli su u borbu protiv Turaka s namjerom da oslobode Niceju opsade

meutim u bitki kao Filokrene podlegli su u borbi s nadmonim neprijateljem, te se po. 1331. Orhan domogao grada

6 god poslije i Nikomedija je pala u Osmanske ruke- Carstvu je u M Aziji preostalo jo samo nekoliko gradova (Filadelfija i Herakleja na Crnom moru)

Osmanlije su nakon osvajanja bitinijske obale uestalo napadali europski obali pojas Carstva- Andronik III jo uvijek im je odolijevao

kao Osmanlije sjevernim, tako su Selduci iz maloazijskih obalnih emirata harali junim dijelom Egejskog mora- napadi se nisu odvie ticali Bizantinaca

rodila se ideja o selduko- bizantskoj suradnji

1329. Andronik je osvojio otok Hios koji je bio pod vlau genoveke obitelji Zaccarija- otok je do 1346. ostao u posjedu Carstva

car je na priznanje biz vlasti prisilio i Fokeju koja je takoer bila u rukama Genoveana, a spasio je i Lezbos od osvajakih pokuaja zapadnih sila

najznaajnije uspjehe Carstvo je postiglo u Tesaliji i Epiru- itava sjeverna polovina Tesalije, sve do Katalonske granice, pripojena je Bizantu

epirski despot Ivan Orsini pokuao si je prigrabiti zap dio Tesalije, ali je bio poraen i morao je napustiti teritorij

i Albanska plemena u Tesaliji, a koja su do tada sauvala svoju neovisnost, priznavala su carevu vrhovnu vlast

nakon Tesalije poelo se rjeavati epirsko pitanje

despota Ivana otrovala je njegova supruga Ana koja je preuzela vlast sa svojim sinom Nikeforom II, te je otpoela pregovore s carem

Andronik i Katakuze pripojili su Epir Carstvu bez borbe

Ana se prevarila: nadala se da e nakon priznanja biz vlasti i dalje moi vladati u ime svog maloljetnog sina, ali car nije htio ni uti za vladavinu stare despotske dinastije koja je bila vezana uz tradiciju epirske dravne samostalnosti

upravljanje Epirom preuzeo je carev namjesnik Sinaden, a Ana i Nikefor morali su se povui u Solun

zapadne sile pokuale su Carstvu oteti Epir: po narudbi latinske titularne carice Katarine de Valois (zapovijedala Ahejom), Anuvinski je namjesnik u Drau potaknuo ustanak u korist razvlatenog Nikefora II

u Arti je Nikefor proglaen carem, a Sinaden je baen u lance- tek se mali broj gradova pridruio pokretu, najvei dio zemlje ostao je vjeran grkom caru

1340. Andronik je slomio ustaniki pokret

Nikefor se vratio u Solun i zaruio se s jednom od Kantakuzenovih keri

Ivan Angel, koji se istaknuo pri guenju ustanka, proglaen je namjesnikom Epira, a Sinaden namjesnikom Soluna

u Grkoj je bilo jo lat kneevina, ali na balkanskom poluotoku nije preostala ni jedna samostalna grka drava- ponovno su pripojene Crastvu kao njegove provincije

u trenutku kada su se konano ponovno sjedinila odcijepljena podruja s Carstvom, srpska osvajaka tenja okrenula se ba tim krajevima

Duan je pokorio albansko podruje, a ubrzo su i Epir i Tesalija pali u njegove ruke

Bizant nije bio u stanju trajno zadrati steeno

nakon smrti Andronika III buknuo je novi graanski rat od kojeg se Carstvo vie nikad nije oporavilo

Andronik je umro 1341., njegovom sinu Ivanu V bilo je tada 9 god.- Ivan Kantakuzen zatraio je nad njim regentstvo

protiv njega se formirala opozicija okupljena oko carice majke Ane od Savoje i patrijarha Ivana Kaleke

nisu izostale ni vanjske opasnosti: Turci su haraili trakom obalom, Srbi su se opet probili do Soluna, a i Bugari su prijetili ratom

Kantakuzen je uspio uspostaviti mir- ponudila mu se mogunost da ojaa biz poloaj u Grkoj

ahejski su feudalci poruili Kantakuzenu da su spremni priznati biz vrhovnu vlast (vie im je odgovaralo da se pokore caru, nego firentinskoj bankarskoj obitelji Accciajuoli koja je od nedavno vladala kneevinom u slubi carice Katarine)

no od irenja vlasti nije bilo nita- protivnika je strana iskoristila odsutnost Kantakuzena da izvede dravni udar

uz caricu majku na elu regentstva stupio je patrijarh Ivan, dok je Apokauku koji je uzdignut na poloaj megas duxa , povjerena uprava Carigrada i susjednih gradova i otoka

Kantakuzen se 1341. u Didimotihu proglasio carem- ipak je na prvom mjestu dao navesti imena carice Ane i legitimnog cara Ivana V, a tek nakon njih svoje ime

bilo mu je vano naglasiti da se ne bori protiv legitimne vlasti, ve protiv uzurpatora Apokauka koji je u Carigradu uspostavio diktatorsku vlast

Bizant je proivljavao ne samo politiku, ve i socijalnu krizu

u pokretu zelota istaknula se snana socijalno revolucionarna struja, a politike i socijalne borbe ispreplele s najznaajnijim vjerskim sukobom kasnobizantskog razdoblja: sporom o hesihazmu

Hesihastima su se nazivali oni monasi koje su u svetoj tiini (hesychia) vodili strogi pustinjaki ivot

za hesihaste je najvii cilj bio gledanje Bojeg svijetla

put do toga omoguavala im je specijalna asketska praksa

u osamljenikoj povuenosti hesihast je izgovarao tzv. molitvu Isusu molitelja bi postupno preplavljivao osjeaj neizrecive blaenosti i vidio bi kako ga okruuje sjaj nadzemaljske boanske svjetlosti

vjerovanje u vjenu vidljivost svjetlosti (svjetlost koju su ugledali Isusovi uenici na Taboru) naila je suprotstavljanje, a osobito je metoda kojom su se sluili hesihasti naila na otpor

napad na hesihazam pokrenuo je monah Barlam koji je doputovao iz Kalabrije, a usprotivio mu se teolog Gregorije Palama

hesihastiki nauk, koji je Rim najotrije odbacio, stekao je naklonost biz crkve (biz crkva oduvijek tei za premoivanjem jaza izmeu ovostranosti i onostranosti, dok rimska crkva izmeu ta dva svijeta pravi otru razliku)

i unutar biz crkve isprva je postojao otpor protiv hesihazma , no na koncili 1341. kojemu je predsjedao Andromik III, Palam je odnio uvjerljivu pobjedu

nakon smrti Andronika III Barlam je opet krenuo u napad, ali nita nije postigao

tek je politika smjena dovelo do obrata

patrijarh Ivan Kaleka, zakleti Palamin protivnik, zauzeo je odluan antihesihastii stav

Palama je izopen iz crkve

veza izmeu hesihasta i protucara Ivana Knatakuzena postala je vra- vjerski sukob vrsto se isprepleo s politikom borbom koja je Carstvo rascijepila na dva neprijateljska tabora

kako na selu, tako i u gradovima, vlasnitvo se koncentriralo u rukama malobrojnog sloja aristokracije, i protiv njega se usmjerilo ogorenje osiromaenih masa (velika socijalna rascijepljenost)

u kasnobizantskom Carstvu gradskim ivotom nije dominirala klasa trgovaca i obrtnika, kao na zapadu, ve lokalna zemljoposjednika aristokracija

ova temeljna razlika pojanjava zbog ega su talijanski trgovaki gradovi naglo i potpuno bacili u 2. plan nekad vodeu biz privrednu silu i na posljetku ju sasvim potisnuli

u svojoj se borbi protiv Kantakuzena Aleksije Apokauk oslanjao na narodne mase, raspirujui duh socijalne pobune protiv aristokratskih pristalica svog protivnika Kantakuzena

u Drinopolju je izbio ustanak protiv lokalnog plemstva, a ustanci su zahvatili i druge trake gradove- predstavnici aristokratskih obitelji, pristalice Kantakuzena, potpuno su poraeni

klasne borbe postigle su najvee razmjere u Solunu- namjesnik Sinaden morao je pobjei iz grada kao i drugi predstavnici plemstva, i njihova je imovina zaplijenjena

Solun je 7 god ostao pod vladavinom protuarsitokratske stranke

od Soluna do Carigrada mo plemstva posvuda je bila slomljena

Kantakauzena su se odrekli njegovi najblii suradnici jer je to bio jedini nain da spase ivot i imovinu

on se za pomo obratio Stefanu Duanu

napadi saveznika 1342/3. ostali su bez uspjeha- no tada je Kantakauzen saznao da ga je Tesalija priznala za cara

Kantakauzen je upravu nad Tesalijom prepustio svom roaku Ivanu Angelu koji je vjerno priznavao vrhovnu vlast svoga gospodara nad Epirom, Etolijom i Tesalijom

ovi uspjesi bizantskog protucara ubrzali su raskid saveznitva sa srpskim vladarom

Duan se tada udruio sa carigradskim regentstvom

Kantakauzen je imao jo jednog saveznika : Omura, emira Ajdina

Carig. Regentstvo, uz Duana imalo je za saveznika i bugarskog cara Ivana Aleksandra- na njihovu stranu preao je i hajduk Momilo koji je prvo bio saveznik Omura i Kantakauzena

saveznitvo sa Srbijom i Bugarskom Bizant je stajalo velikih rtava- Duan je zauzeo Voden, Kastoriju i Lerin i zakljuio osvajanja u Albaniji, bugarski je car za svoje prijateljstvo traio vee podruje na gornjem toku Marice, Momilo je uspostavio vlastitu vladavinu u junim Rodopima

Aleksije Apokauk je 1345. bio ubijen za vrijeme posjeta tamnici u carskoj palai (ubili ga zatvorenici)

u Solunu je pobunu protiv zelotske vladavine potaknuo carski namjesnik Ivan Apokauk, sin carigradskog diktatora

on je otvorena stao na stranu Kantakuzena

ipak su ga zeltoti ubili

nakon njegove smrti u Solunu je poeo obraun s predstavnicima viih slojeva- zelotska vladavina ponovno je uspostavljena i odrala se jo nekoliko godina

veza izmeu Soluna i ostatka Carstva jo je vie oslabila

Kantakuzen je mogao biti siguran u pobjedu, pogotovo nakon pada Aleksija Apokauka (starijeg)

Kantakuzen je ubrzo posve izgubio pomo Omura (Omur je bio zaokupljen ratom sa zap silama koje su 1344. zauzele Smirnu, Omur je poginuo u sukobima 1348.)

Kantakauzen je pronaao jo monijeg saveznika, Osmanskog sultana Orhana- dao mu je za enu svoju ker Teodoru

Kantakauzen se 1346. u Drinopolju dao okruniti za cara, krunidbu je proveo patrijarh Jeruzalema

podruje vlasti carice Ane svelo se na Carigrad i njegovu okolicu

ona nije odustala od borbe- njezini pregovori s Turcima naposljetku su dali rezultat

1346. Selduci iz emirata Saruhana krenuli su na Kantakuzena, ali su umjesto da njega napadnu provalili u Bugarsku, gdje ih je oekivao bogatiji plijen nego u opustoenoj Trakiji- na povratku su stravino opljakali okolicu Carigrada

carica je pruila ruku hesihastima , a svrgnula je patrijarha Ivana Kaleku, oslobodila je Palamu iz zatvora, a njegovog pristalicu Izidora postavila na biskupsku stolicu

no nita nije koristilo, Kantakuzenu su otvorena vrata Carigrada 1347. carica je morala odustati od otpora

Kantakuzen je priznat za cara, vladao je 10 god i tek tada mu se pridruio i legitimni vladar Ivan V Paleolog

nova krunidbena ceremonija odrana je 1347., a Knatakuzen je carsku krunu pruio carigradski patrijarh (krunidba je bila pravovaljana samo ako ju je proveo biskup glavnog grada)

Zeloti su jo uvijek drali Solun i nisu priznavali Kantakuzena

Pregovarali su sa Stefanom Duanom, kojem su htjeli prepustiti Solun

1349. dolo je do sloma njihove vladavine

1350. Kantakuzen je uao u grad- Palama je imenovan solunskim metropolitom

nastavljali su se vjerski sukobi- hesihastikom pokretu suprotstavio se Nikefor Gregora

hesihizam je sada vrijedio za slubeni nauk grke crkve

za bizantsko carstvo prihvaanje hesihazma bilo je , uz vjersko, i kulturno opredjeljenje- nakon snane latinizacije u 12. i 13. st., u 14.st na vlast je dospjelo konzervativno grko usmjerenje

bizantski graanski rat donio je dobitak srpskom vladaru

Duan je zavladao Solunom, itavom Makedonijom- uzeo je titulu cara i nazivao se carem Srba i Grka

Duan je u prvim godinama Kantakuzenove vladavine zakljuio osvajanje Epira, te osvojio i Tesaliju- Bizantu je oteo vie od polivine preostalog teritorija

Duanova se vlast protezala od Dunava do Korintskog zaljeva i od jadranske do egejske obale

ugroeni su bili i ostaci biz posjeda

no, Duanu je ovaj posljednji uspjeh postao uskraen- nedostajala mu je flota bez koje je osvajanje Carigrada bilo nezamislivo

pokuavao je dobit pomo od Venecije, ali bez uspjeha

graanski je rat Carstvu i na moru donio nove gubitke

Genoveani su ponovno osvojili Hios otokom je sve do 16. st. gospodarila obitelj Giustiniani

bizantska pomorska sila unitena je posljednjih godina graanskog rata

Bizant se na kopnu naao izmeu Osmanlija i Srba, a na moru izmeu Genove i Venecije

podruje Bizantske vlasti svelo se na Trakiji, otoke u sj dijelu Egejskog mora, Solun i dio Peloponeza

Bizant je propao privredno i financijski

Kantakuzen je bizantski posjed Moreja na Peloponezu prepustio svom sinu Manuelu, dok je sin Matija dobio vlastito podruje vlasti u zap Trakiji, na tadanjoj srpskoj granici, koje se protezalo od Didimotiha do Kristopola

Kantakuzen je time izraavao namjeru da ojaa vlastitu dinastiju u odnosu prema legitimnoj vladarskoj kui Paleologa

Kantakuzen je do posljednjeg trenutka suraivao s Turcima, a neprijatelj mu je bila Genova

da bi se suprotstavio Genovi bila mu je potrebna flota, te se posvetio njenoj izgradnji jedva namaknuvi sredstva

car se nije mogao pomiriti s tim da od carinskih prihoda 87% odlazi Genoveanima

smanjio je carigradsku carinu za veinu uvozne robe i time je postigao da trgovaki brodovi sve ee uplovljavaju u carigradsku luku izbjegavajui genoveku galatu

Genoveani su se latili oruja- bizantska flota je unitena

Carstvo se vie nije moglo osloboditi genovekog tutorstva

nakon rata izmeu Bizanta i galate u biz je vodama buknuo sukob izmeu Genove i Venecije

povod mu je bio nastojanje Genove da uspostavi kontrolu nad cjelokupnom trgovinom u Crnom moru

Venecija se udruila s Petrom IV Aragonskim, a savezu se prikljuio i Kantakuzen

1355. obostrana iscrpljenost navela je protivnike na sklapanje mira

Kantakuzen je morao sklopiti primirje s Genoveanima

ta promjena strane imala je za posljedicu sporazum Venecijanaca sa Ivanom V Paleologom , kojega je na raskid s Kantakuzenom tjerao i srpski car

Bizant je bio na pragu novog graanskog rata

vojska Ivana V bila je poraena (od Kantakuzena)

Kantakuzen je odluio iskljuiti iz igre legitimnog cara

Matija Kantakuzen je 1353. postavljen za sucara i prijestolonasljednika, a ime Ivana V Paleologa prestalo se spominjati u crkvenim molitvama i aklamacijama za vrijeme javnih sveanosti

meutim, trijumf kue Kantakuzena nije dugo trajao- Turska je podrka bila dvosjekli ma

otpoela je epoha trajnog naseljavanja Osmanlija na europskom tlu

Orhanov sin Sulejman zauzeo je Galipolje- Kantakuzen je uzalud apelirao na Orhanovo prijateljstvo

u Carigradu je stanovnitvo bilo obuzeto strahom jer se vjerovalo da gradu prijeti neposredna turska opasnost

Ivan V udruio se s Genoveanima- Genoveki gusar Francesco Gattilusio pomogao je paleologu da doe na prijestolje

1354. zavjernici su prodrli u Carigrad- Ivan Kantakuzen bio je prisiljen abdicirati i postao je monah, ivio jo gotovo 30 godina= umro je 1389. na Peloponezu

njegov sin Matija odrao se jo neko vrijeme na rodopskom podruju

napao je susjedno srpsko podruje, ali su ga srbi zarobili i izruili Ivanu V Paleologu- odrekao se prava na vlast 1357.

pokuaj da se Manuelu Kantakuzenu oduzme vlast na Morejom propao je sve do svoje smrti 1380. Manuel je upravljao biz posjedima na Peloponezu

nakon Kantakuzena situacija u Carstvu bila je jo gora teritorij je bio jo rascjepkaniji, a privredne i financijske nedae beznadnije

3. OSMANSKO OSVAJANJE BALKANSKOG POLUOTOKA. BIZANT KAO TURSKA VAZALNA DRAVA

bila je javna tajna da se Bizant nalazi pred slomom i ostalo je otvoreno jedino jo pitanje hoe li ostaci Carstva pripasti Turcima ili nekoj od kranskih sila

jedan od najperspektivnijih pretendenata na biz naslijee ispao je iz igre- 1355. umro je Stefan Duan, a mladi car Uro nije bio u stanju odrati na okupu oevu tvorevinu

Turci su stajali na pragu Trakije, jedine provincije koja je ostala Carstvu

Ivan V. posegnuo je za prokuanim sredstvom pregovora o uniji, no za vrijeme Mihajla VIII Carstvo je ugroavala zapadna sila na koju je papa mogao utjecati, a sada protiv Turaka mogla je pomoi jedino vojska

Ivan V. poslao je u Avignon pismo u kojem moli papu da mu poalje brodove, vojnike i konjanike- za uzvrat je obea da e obratiti svoj narod na rimsku vjeroispovijest

Inocent VI. poslao je svoje legate u Bizant- uskoro je Ivan morao javiti Rimu da nije u stanju svoj narod pridobiti za uniju zato jer papa nije poslao naoruane galije

nakon toga je u pregovorima o uniji nastupila viegodinja stanka

nakon to je Sulejman zauzeo Galipolje, zapoelo je sustavno tursko osvajanje balkanskih zemalja

1359. osmanske trupe stigle su pred zidine Carigrada

iako gradu jo nije prijetila opasnost, ostatak Trakiije bio je preputen neprijatelju- padao je jedan grad za drugim

pod Muartom I (1362.-1389.) osvajanje balkanskih i grih i junoslavenskih zemalja stupilo je u odluujuu fazu

i Bizant i juni Slaveni bili su nemoni- Srpsko je carstvo bilo u stanju raspadanja, a Bugarska je bila razjedinjena i paralizirana privrednom krizom i vjerskim sukobima

Lala ahin oko 1363. uao je u Filipopol i ondje uspostavio svoje sjedite kao prvi beglerski beg Rumelije

sultan je svoju rezidenciju premjestio na Balkan- prvo u Didimotih, a zatim u Drinopolje

Bugarska se poela oslanjati na Turke te se posvaala i s Ugarskom i s Biz Carstvom (1364. ak je dolo do sukoba izmeu Bizanta i Bugarske, Bizant je osvojio luki grad Anhijal na Crnom moru)

kako car nije mogao nai druge saveznike, ponovno se obratio Avignonu

inilo se da se zapad ozbiljno sprema za kri rat- 1365. dolo je do ekspedicije po vodstvom kralja Petra Ciparskog, ali je njen cilj bio Egipat, te su se nadanja Ivana V opet izjalovila

1366. Ivan se osobno uputio u Ugarsku da zatrai pomo kralja Ljudevita Velikog- no sve je bilo uzalud zbog starog rimskog naela: najprije obraenje, a zatim pomo

na povratku u Carigrad Bugari su Ivani zabranili prolaz kroz svoju zemlju zeleni grof Amadeo od Savoje spasio je vladara iz teke situacije

Amadeo, carev brati, pojavio se 1366. u biz vodama sa kri vojskom

oteo je Turcima Galipolje, a zatim se okrenuo protiv Bugarske iznudio je carevo oslobaanje i ustupanje Mezembrije i Sozopola to je uvrstilo poloaj Bizanta na Crnom moru

1367. opet su zapoeli pregovori o crkvenoj uniji

zastupnik grke strane bio je Ivan Kantakuzen koji je zahtijevao sazivanje ekumenskog koncila u Carigradu, te je uspio dobiti pristanak i od papinskog legata Pavla

u Rimu njegov zahtjev nije naiao na odaziv

papi je vie odgovarao neposredan sporazum s Ivanom V koji je bio spreman na obraenje

1369. Ivan V stigao je u Rim, a u njegov pratnji nije bio ni jedan pripadnik biz klera

1369. dolo je do obraenja Ivana V. na rimsku vjeroispovijest, ali je taj in ostao individualan i ticao se samo cara- do crkvene unije nije dolo

politiki rezultat putovanja bio je negativan- sve nade u zapadnu pomo pokazale su se neosnovane

Ivan V nije se odmah vratio u svoju zemlju, nego se 1370. uputio u Veneciju- vie nije traio vojnu pomo ve je pokuavao dobiti neto novaca

dogovor Venecije i Ivana V : Ivan e Veneciji ustupiti otok Tenedos, a ona e mu zauzvrat vratiti biz krunske dragulje, koje je njegova majka zaloila 30 god prije, i uz to e mu dati 6 transportnih brodova i 25 tisua dukata u gotovini

Andronik II koji je za vrijeme njegove odsutnosti bio regent u Carigradu, odbio je Veneciji izruiti Tenedos, budui da su taj otok htjeli i njegovi prijatelji Genoveeni (otok je smjeten na ulazu u Dardanele)

1371. Ivan V vratio se u Carigrad a da nita nije postigao

nakon to su zauzeli Trakiju Osmanlije su ugrozili srpsku Makedoniju

kraljevi Marko, junak srpskih narodnih pjesama, morao je priznati vrhovnu vlast sultana (Turci su porazili despota Jovana Ugljenu, njegovog brata kralja Vukaina i Vukainovog sina Marka na Marici 1371.)

Osmanska pobjeda na Marici pogodila je i Bizant iako nije sudjelovao u borbi

ubrzo nakon te bitke Bizant bi dospio u nominalnu ovisnost o Osmanskom vladaru, te se obvezao na plaanju danka i vojnu slubu

u to je doba i Bugarska priznala Tursku vrhovnu vlast

Manuel je 1973. okrunjen za sucara (Ivanov sin Andronik pobunio se protiv oeve vladavine te se udruio s Osmanskim princem i tako je dolo do neobinog ustanka prineva protiv njihovih oeva= Murat je brzo uguio pobunu, a Andronik je lien prava na prijestolonaslijee)

Venecijansko- genoveki sukob oko Tenedosa: Ivan V otok obeao Venecijancima, a Genoveani su odluili izazvati smjenu vlasti- pomogli su utamnienom Androniku da pobjegne u Galatu i da krene protiv Ivana V i Venecije

Andronik IV podran je od Turaka = uao je u Carigrad i zarobio oca i brata

ustupio je Tenedos Genoveenoma , a Turcima je predao Galipolje

Genoveani nisu uspjeli ostvariti pravo na Tenedos, zato to je otok ostao vjeran Ivanu V, pa su ga osvojili Venecijanci

1377. izbio je rat oko Tenedosa

Ivan V i Manuel II su , uz Venecijansku pomo, pobjegli iz tamnice, pa su preuzeli izgubljeno prijestolje, uz blagoslov Turaka

1381. uz posredovanje grofa Amadea od Savoje Genoveani i Venecijanci sklopili su mir u Torinu- kompromis: odlueno je da Tenedos ne pripadne ni Veneciji ni Genovi, ve da se njegove utvrde sravne sa zemljom, stanovnitvo preseli na Kretu ili Eubeju, a razoruan otok da se preda opunomoenom predstavniku grofa od Savoje

Ivan V bio je prisiljen priznati Andronika IV i njegovog sina Ivana VII kao pravovaljane nasljednike, to je Manuela grunulo u drugi plan, ostaci biz carstva raspali su se na vie manjih jedinica: Ivan V zapovijedao je u Carigradu, Andronik IV gradovima na Mramornom moru, a Manuel je na svoju ruku prisvojio Solun, Morejom je od 1382. na dalje vladao trei carev sin Teodor I.

Andronik IV je umro 1385.

najsnaniji otpor Turcima su pruali Srbi

Meu vladarima koji su gospodarili ostacima srpskog carstva najznaajniji je bio knez Lazar- on je nakon Uroa preuzeo vodstvo u Rakoj

Lazar je sklopio savez sa vladarom Bosne, Tvrtkom

Manuel II 1382. zapoeo je iz Soluna ofenzivu protiv Turaka

Turci su bili nadmoni- opsjedali su Solun tri godine i osvojili ga 1384. Manuel je pobjegao na Lezbos

Murat je sa velikom vojskom krenuo u odluujuu bitku protiv junih Slavena

prvi je udarac pogodio Bugarsku- prisilili su bugarskog cara na podlonost

zatim se Murat okrenuo protiv Srba

Lazar mu se suprotstavio na Kosovu polju i ondje je 1389. dolo do povijesna bitke koja je nakon katastrofe na Marici najznaajniji dogaaj u turskom osvajanju balkanskog poluotoka

poginuo je Murat, a naslijedio ga je Bajazid

Bajazid je mladom Ivanu VII obeao podrku, te je ovaj 1390 osvojio Carigrad i prijestolje

postavljenje Ivana VII za cara bio je prvi korak u sultanovu osvajanju Carigrada

Manuel je krenuo protiv Ivana VII, polo mu je za rukom da uspostavi opet vladavinu za sebe i svog oca

Ivan V. bio je u Carigradu kao fiktivni vladar,, a Manuel je boravio na sultanovom dvoru kao posluni vazal

Manuel je bio prisiljen da u Bajazidovoj vojsci krene protiv Filadelfije, posljednjeg biz grada u M Aziji

teko je ponienje snalo i starog cara u Carigradu: morao je sruiti utvrdu koju je sam dao podii zbog turske opasnosti koja je prijetila gradu

Ivan V umro je 1391.

Manuel je pourio u Carigrad da preduhitri svoj neaka Ivana VII i sebi osigura prijestolje

osim Moreje Bizantinci na kopnu nisu posjedovali vie nita osim Carigrada

Bajazid je uao u otvoreni sukob s Carigradom i Morejom

1393. Turci osvojili Tesaliju i nakon toga se okrenuli Grkoj

1395. Turci su osvojili biz Moreju

Osmanlije nastavili osvajanja i na sjeveru balkanskog poluotoka- 1393. konano je pokoreno bugarsko carstvo

nakon to je pala Bugarska Ugarska i latinske kneevine u Grkoj postale su konano svjesne opasnosti

ugarskom kralju Sigismundu odazvali su se vitezovi iz vie euro zemalja kojima se prikljuila i Venecija

u bitki kod Nikopolja 1396. Turci su do temelja porazili euro vitezove

4. PROPAST

nakon bitke kod Nikopolja, ve 1398. poslani su pozivi u pomo vladarima ruskih zemalja, prije svega Baziliju Moskovskom, da se udijeli milostinja kranskoj subrai u Carigradu

osim u Rusiju, Manuel II poslao je poziv u pomo i papi , venecijanskom dudu, kraljevima Francuske, Engleske i Aragona

Karlo VI (franc kralj) poslao je u Bizant vojsku pod vodstvom marala Boucicauta

maral se uspio probit do Carigrada , ali acica vojnika nije mogla osloboditi Carstvo od Turaka

Manuel je odluio otii na zapad i osobno nai pomo

Boucicaut uspio je postii dogovor izmeu Manuela II i Ivana VII: za vrijeme Manuelove odsutnosti Ivan VII trebao je vladati kao car u Carigradu- Manuel je ipak svoju enu i djecu sklonio kod svog brata Teodora u Moreju

Manuel je najprije otiao u Veneciju i druge tal gradove, zatim u Pariz, pa u London= Manuel nije postigao svoj cilj

zapanjujue dugo je ostao izvan domovine- iz Londona zaustavio se u Parizu gdje je stigla olakavajua vijest: Bajazidove snage pokleknule su pred Timurovim Mongolima i Bizant je osloboen turske opasnosti

Timur najvei mongolski vladar od Dingis kana

kao cilj postavio si je ponovnu uspostavu ingis kanovog carstva, i taj je cilj u velikoj mjeri i ostvario

pokorio Srednju Aziju, zlatnu hordu u ju Rusiji, poduzeo pohod na Indiju, proao Perziju, Mezopotamiju, Siriju i napao Osmansko Carstvo u M Aziji

Bajazid je umro u mongolskom zarobljenitvu

1403. Timur se povukao s podruja M Azije, a 2 god kasnije poginuo je u pohodu na Kinu

on je sruio osmansku vlast i produio ivot Bizantu za pola st

Sulejman koji je vladao euro dijelom zakljuio je sporazume s Bizantom, srpskim despotom Stefanom Lazareviem, Venecijom, Genovom i Rodosom (Sulejman je bio zatraen sa svojom braom koja se zapovijedala u M Aziji)

Bizant je ponovno dobio Solun i jo neke otoke kao i znatan obalni pojas na Crnom i Mramornom moru

Sulejmana je porazi brat Musa 1411.

Musa je zapoeo opsadu Carigrada- no konanu pobjedu u ratu izmeu turske brae odnio je Mehmed, koji je 1413 uz podrku cara Manuela i despota Stefana Lazeravia svladao Musu i postao sultan

Stvorena je osnova za novi procvat osmanske moi

sve dok je vladao Mehmed I (do 1421.) biz- osmanski odnosi ostali su nepomueni

Mehmeda I naslijedio je sin Murat II (1421.-1451.)- on je nastavio Bajazitovu agresivnu politiku

Murat II zapoeo je opsadu Carigrada 1422.

1423. Turci ponovno provalili u ju Grko- opustoena cijela Moreja

1424. carska vlada sklopila je mir sa Muratom II i ponovno se obvezala na plaanje danka

Murat II zauzeo je Solun 1430.

Manuel II umro je 1425. , a Carigradom je trebao vladati Ivan VIII- preostalim dijelovima Carstva na Mramornom moru i Peloponezu upravljala se njegova braa

Ivan VII odluio je pregovarati o crkvenoj uniji

dogovoreno je da se sazove koncil u Italiji kojemu je car trebao osobno prisustvovati- za njegove odsutnosti u Carigradu je vladao njegov brat Konstantin

1439. u firentinskoj katedrali proglaena je unija na lat i na gr jeziku Grcima je doputeno da zadre svoj crkveni obred

rimsku vjeroispovijed priznali su i najvii predstavnici biz crkve

bizantski se narod suprotstavio uniji

umjesto da dovede pomo protiv neprijatelja, unija je gurnula Bizant u unutarnje borbe, posijala neprijateljstvo i mrnju meu bizantskim stanovnitvom

moskovsko je carstvo u obraenju vidjelo izdaju- veliki knez Bazilije II svrgnuo je grka Izidira koji je imenovan ruskim metropolitom

od tada je Rusija sama birala svoje metropolite i okrenula se od Bizanta

nije postignut nikakav politiki uinak s unijom, a Murat II bio je bijesan, pa je Ivan VIII morao umirivati sultana, uvjeravajui ga da su pregovori bili iskljuivo religijske prirode

1443. kriarska je vojska krenula na Turke (papa je pozvao kr. narode u rat)

kri vojska prola je srpskim zemljama gdje je kod Nia odnijela pobjedu, zatim je ula u Bugarsku i osvojila Sofiju, te se probila u Trakiju

u Trakiji je turski otpor bio jai, a i zima je prisilila krane na povlaenje

u Albaniji je ustanak digao Skenerbeg (Juraj Kastriota)- dugo je vremena vodio borbu protiv Osmanlija

Murat II pokuao se dogovorit s kriarima- u lipnju 1444. u Drinopolju primio je zastupnike : kralja Vladislava (Ugarska) , srpskog despota ura Brankovia i Hunyadija Matijaa i s njima ugovorio primirje na 10 god.

rimska kurija nadala se potpunom protjerivanju Turaka iz Europe, te je tjerala na nastavak sretno zapoetog rata

kr vojska ponovno je krenula u napad- Brankovi, zadovoljan sporazumom, ogradio se od pothvata

kriari su se pouzdali u Venecijansku flotu pa su krenuli prema Crnom moru

Murat II u bitki kod Varne 1444 potpuno je porazio kransku vojsku- kralj Vladislav pognuo je u borbi

Konstantin je i nakon katastrofe u Varni nastavio ratne pohode u Grkoj osvanuo je u Beociji , proirio svoju vlast na Fokidu i ostalu Grku sve do Pinda= no, uskoro mu se Murat II osvetio upao je u Grku i pokorio zemlje srednje Grke

Turci su opustoili Moreju- Konstantinu je ipak zajamen mir u zamjenu za plaanje danka

1448. sukobili su se Murat II i Matija Hunyadi na Kosovu polju= Hunyadi podlegao

umro je Ivan VIII bez potomstva, a umro je i Teodor pa je Konstantin 1449. okrunjen u Moreji za cara, a 2 mjeseca poslije uao je u Carigrad

Murata je naslijedio sin Mehmed II- Mehmed II koji je htio svom carstvu osigurati sredite u Carigradu

Konstantin XI polagao je nade u pomo zapada- pokuao je obnoviti propalu uniju

1452. u Aja Sofiji Izidor, nekadanji ruski metropolit, proglasio je uniju

bizantski se narod uzbunio snanija je postala biz struja koja je zagovarala pomirenje s Turcima jer je njima vidjela manje zlo od podlonosti Rimu

pomo zapada Carigradu izostala je

Alfonso V od Aragona i Napulja htio je osnovati novo latinsko carstvo u Carigradu

njegova nezasitna novana potraivanja u Rimu, koja su ispunjavana bez pogovora, progutala su sredstva koje je papa Nikola V htio upotrijebiti za obranu Carigrada od Turaka

1453. Mehmed II doveo je golemu vojsku pod zidine Carigrada-na strani Carigrada od zap sila bilo je samo 700 Genoveana

tehnika nadmo bila je strani Turaka- imali su snanu artiljeriju koju su upotrijebili pri osvajanju Carigrada

Turci su u borbu ukljuili glavnu rezervu, janjiare, kojima je uspjelo popeti se na gradske zidine

Konstantin XI poginuo je u borbi

Bizant je pao 1453.

Moreja i T