Georgije Ostrogorski-POVIJEST

download Georgije Ostrogorski-POVIJEST

of 36

  • date post

    17-Oct-2015
  • Category

    Documents

  • view

    130
  • download

    10

Embed Size (px)

description

prva 3 poglavlja

Transcript of Georgije Ostrogorski-POVIJEST

Georgije Ostrogorski:Povijest Bizanta 324-1453.

OSNOVNE CRTE RAZVOJA RANOBIZANTSKE DRAVE (324-610)Pokrteni Imperium RomanumGlavni razlozi razvoja Bizantskog Carstva bili su rimska dravnost, grka kultura i kranska vjera, a njihova je sinteza omoguila premjetanje teita Rimskog Carstva na Istok zbog krize u 3. stoljeu. Poetak Bizantske ere simboliziraju pokrtavanje Imperiuma Romanuma i osnivanje glavnog grada na Bosporu (prenoenje dravnog sredita na helenizirani Istok).U poetku je bizantska povijest samo novo razdoblje rimske povijesti, a bizantska drava samo daljnji oblik starog Imperiuma Romanuma. Oznaka bizantska je iz starije doba (Montesque u 18.st), Bizantinci sebe nazivaju Rimljanima, a njihovi carevi se smatraju rimskim nasljednicima i batinicima starorimskog cezara i to traje kroz itavu njihovu povijest. Kao nasljednik rimskog imperija Bizant eli biti jedino carstvo na svijetu i polae pravo na vladavinu nad svim zemaljama koje su nekada pripadale rimskom orbisu, a sada ine dijelove kranske oikumene. Tako se razvila sloena hijerarhija drava na ijem je elu vladar Bizanta kao rimsko-bizantski car i poglavar kranske oikumene.Ipak se Bizant s vremenom sve vie udaljavao od izvornih rimskih osnova u kulturi i jeziku te religiji poinje prevladavati grecizacija, dok se na ekonomskom planu poinje stvaratinovi sustav. Tako na kraju svog postojanja, Bizant nema vie nita zajedniko sa rimskim imperijem osim imena i tradicionalnih pretenzija koje se nisu mogle ispuniti.Prva tri stoljea ipak su proeta utjecajem Zapada (ranobizantska ili kasnorimska epoha) tipina prijelazna epoha koja zapravo predstavlja smjenu iz rimskog imperija i uvodi u srednjovjekovno Bizantsko Carstvo u kojem postupno odumiru stari rimski oblici ivota i jaaju bizantski.Ishodite razvoja Bizanta je Rimsko Carstvo kakvo je proizalo iz krize 3. stoljea ekonomsko rasulo snano je pogodilo zapadni dio Carstva, dok se Istok pokazao otpornijim to objanjava bizantinzaciju Rimskog Carstva, iako i Istok prolazi kroz istu krizu (opa kriza rimskog dravnog sustava) i nije izbjegao ekonomski slom popraen ekonomskim i socijalnim potresima. To se najvie osjetilo u nedostatku radne snage i slabljenje trgovine i obrta. Naposljetku, kriza 3. stoljea znaila je slom cijele antike gradske kulture: bujanje latifundija privatnih veleposjeda na raun dravnih domena i malih veleposjeda seljaci se sve vie vezuju uz zemlju nedostatak radne snage osnova dravne privrede prinudna privreda

U kriznom razdoblju propao je i rimski patricijat a zamijenio ga je Dioklecijanov dominat iz kojeg se razvija bizantska autokracija. Staro municipalno ureenje rimskih gradova je u rasulu, gradska uprava je potpuno u rukama cara i njegovog inovnikog aparata i to postaje kima bizantske dravne prinude. rimske magistrate zamjenjuje bizantska birokracija carska vlast vie nije najvia magistartura nego despotska vlast koja se ne oslanja na zemaljske faktore nego na Boju volju (zbog krize dolazi do ere religioznosti) ipak nije potpuno odumrla narodna suverenost (senat, deme (gradsko stanovnitvo) i vojska ine politiku vlast koja u ranobizantskom periodu jo donekle ograniava carsku vlast, iako postupno i oni gube znaaj

Crkva postaje sve vanija i u srednjem vijeku postaje vaan faktor moi i predstavlja najvee ogranienje carske moi. Nerijetko dolazi do sukoba svjetovne i duhovne vlasti u kojima nije uvijek pobjeivao car. Ipak, te su se dvije vlasti uglavnom drale zajedno i na kraju srasle u ortodoksni dravno-crkveni aparat zajedniki interesi tjeraju ih da zajedno djeluju protiv svake opasnosti uspostavljenom jedinstvenom poretku (i protiv carevih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, kao i protiv neprijateljske protucrkvene hereze). Takvo djelovanje dovelo je Crkvu pod tutorstvo mone carske vlasti, te tako najzad prevaga carske vlasti nad crkvenom postaje tipina za Bizant. Car je vrhovni vojni zapovijednik, najvii sudac i jedini zakonodavac, te zatitnik Crkve i prave vjere. On je boji izabranik nije samo vladar nego i ivi simbol kranskog carstva koje mu je povjereno od Boga. Izdvojen je iz zemaljsko-ljudske sfere i postaje predmetom posebnog politiko-religioznog kulta u izravnom odnosu s Bogom. Podanici su mu sluge, padaju pred njim niice, ak i najvii meu njima. Bizantinstvo i helenizam povezani su genetski i dubokom srodnou oba ive nasljea velikih stvaralakih kultura. Na bizantskom tlu srastaju dva protivna pola antike grki i rimski i sjedinjuju se rimska drava i grka kultura u novu sintezu i neraskidivo se povezuju s kranstvom koje je u antici predstavljalo najveu prijetnju. Kroz itavu bizantsku povijest osnovu pravnog ivota ini Rimsko pravo, a grka kultura ini osnovu duhovnog ivota. oslanjanjem na grku kulturu Bizant je stoljeima predstavljao najvanije kulturno i obrazovno sredite svijeta oslanjanjem na rimsko pravo i tradicije rimske drave, zauzima iznimno mjesto meu srednjovjekovnim dravamaMeutim, temeljnu mo i ugled Bizanta ini novano bogatstvo, koje se ak i za najteih vremena inilo neiscrpnim. Naravno, razlog tome je nemilosrdan dravni fiskalizam savreno ureen upravni aparat bio je sredstvo bezobzirnog izrabljivanja: inovnitvo koje je inilo kimu drave bilo je do sri korumpirano, potkupljeno i pohlepno to je bio najstraniji bi na stanovnitvo. Bogatstvo i visoka kultura drave kupljeni su bijedom narodnih masa i njihovom obespravljenou i neslobodom.

DIOKLECIJANSKO-KONSTANTINSKI NOVI POREDAKDioklecijan natjeran krizom 3. stoljea uvodi nove reforme temeljita reorganizacija cjelokupne uprave Carstva. Njegovu reformu zavrava Konstantin Veliki. Tako je nastao novi drutevni poredak od kojega je nastao bizantski sustav koji se odrao tijekom cijelog ranobizantskog razdoblja, a njegova su se vodea naela autokracija carske moi, centralizacija i birokratizacija drave odrala sve dok je trajala Bizantska drava. Svi njihovi napori upereni su u jaanje carske vlasti u kriznom razdoblju, da ogranie utjecaj senata te gomilanje bilo kakve druge moi na jednom mjestu. Kako bi carsku kontrolu doveli do maksimuma, golemo se Carstvo dijeli postojei institut suvladara zamjenjuje se etverolanim vladarskim tijelom (2 augusta i 2 cezara po jedan u svakoj polovici carstva; po zaslugama a ne po krvnom srodstvu) to je prouzroilo brojne graanske ratove iz kojih je isplivao Konstantin Veliki, te doao do samovlaa i podijelio carstvo meu svojim potomcimaNajvanija odlika D-K upravnog poretka bila je odvajanje vojne i civilne vlasti: (do tada je i vojna i civilna vlasti bila u rukama pretorijskog prefekta, to je predstavljalo opasnost sredinjoj vlasti) civilna vlast podreena je iskljuivo provincijskom namjesniku (osim Rima i Carigrada imaju vlastite gradske prefekte jedini koji ne nose vojnu odoru nego togu rimski graanski ogrta[footnoteRef:1]) [1: Carigradski eparh podreeno mu je sudstvo u Carigradu, brine o odravanju javnog reda i mira, o oprskbi glavnog grada ivenim namirnicama, nadzire itav privredni ivot grada, trgovinu i obrt.]

vojna vlast duxu (zapovjeda u 1 ili vie provincija) Rim i Carigrad imaju vlastite gradske prefekte (eparhe) jedini nose rimsku togu a ne vojnu odoru. Carigradski eparh podreeno mu je sudstvo u Carigradu, odravanje mira i reda, opskrba ivenim namirnicama, kompletna privreda, trgovina i obrt

KONSTANTINOVA SREDINJA UPRAVA: Magister officiorum najutjecajniji ovjek, pod njime je kompletna uprava Carstva svi ofiicii uredi pojedinih upravnih slubi (i prefekti) Agentes in Rebus tvore officium Magistera officioruma, carski kuriri koji putuju provincijama, pijuni inovnitva i podanika Quaestor Sacri Palatii voditelj pravosua, razrauje zakone i potpisuje carske ukaze Sacrum Cubiculum upravitelji carevim privatnim imetkom, briga za carsku garderobu (sacra vestis) Praepositus sacri cubiculi uvijek eunusi, upravljaju carevom osobnom poslugom (isto sve eunusi)

PRIJESTOLNICA BYZANTION/CARIGRAD 330. Biyzantion (Konstantin) jedinstven strateki poloaj lei na kopnenom putu izmeu Europe i Azije, kao i morskom iz Egejskog u Crno more postaje najvanije trgovako i prometno sredite tog doba dravno, vojno, privredno, duhovno i crkveno sredite Bizantskog Carstva ubrzan demografski rast (novi Rim) u svemu slian starome Rimu (povlastice, predaje, graevine, spomenici, crkve)

Konstantin - POKRTAVANJE + BYZANTION = povijesna pobjeda Istoka

PITANJE O KONSTANTINOVOM ODNOSU PREMA KRANSKOJ VJERI Dioklecijanova politika progona krana doivjela je slom Konstantin je za jedne bio religiozno indiferentan i podravao je kranstvo samo iz politikih motiva, dok drugi vjeruju da je njegovo obraenje razlog velikog obrata u religijskoj politici Carstva u to je doba bilo posve normalo opredijeliti se za vie razliitih kultura ako se Konstantin i pokrstio (najkasnije do 312.) i otada podupirao kranstvo, ne znai da je definitivno raskinuo sa poganskim tradicijama i postao kranin u smislu svojih buduih nasljednika (DOBA RELIGIJSKOG SINKRETIZMA) prvi kranski car ipak nije prihvatio religijski ekskluzivizam i shvatio kranstvo kao jedinu istinu i tako iskljuio sve druge nauke kao zabludu ipak, kranstvo je ubrzo steklo monopolistiki poloaj u rimsko-bizantskom carstvu, ali tek mnogo kasnije (sve do 379. carevi zadravaju titulu Potifexa Maximusa)

325.g. - 1. EKUMENSKI KONCIL u NICEJI povijesno najvaniji dogaaj za pokrtavanje rimske drave u vrijeme Konstantina sazvao ga je i vodio Konstantin iako jo nije formalno pripadao Crkvi (pokrstio se tek na samrtnoj postelji) Konstantin je faktiki bio voa Crkve u emu su ga slijedili i nasljednici osuen je Arijevski nauk nauk alexandrijskog prezbitera Arija smatra da kao monoteist ne moe priznati jednakost Oca i Sina nijee Kristovo boanstvo postavljena je dogma da je Sin po biti jednak Ocu, prihvaeno je boantvo Sina

CRKVA DOLAZI POD DRAVNO TUTORSTVO car se stavio na elo Crkve Crkva od njega dobiva bogata materijalna sredstva i podrku u misionarskoj djelatnosti i u borbi protiv heretika i to ju