Georgije Ostrogorski:Povijest Bizanta 324-1453.

OSNOVNE CRTE RAZVOJA RANOBIZANTSKE DRAVE (324-610)Pokrteni Imperium RomanumGlavni razlozi razvoja Bizantskog Carstva bili su rimska dravnost, grka kultura i kranska vjera, a njihova je sinteza omoguila premjetanje teita Rimskog Carstva na Istok zbog krize u 3. stoljeu. Poetak Bizantske ere simboliziraju pokrtavanje Imperiuma Romanuma i osnivanje glavnog grada na Bosporu (prenoenje dravnog sredita na helenizirani Istok).U poetku je bizantska povijest samo novo razdoblje rimske povijesti, a bizantska drava samo daljnji oblik starog Imperiuma Romanuma. Oznaka bizantska je iz starije doba (Montesque u 18.st), Bizantinci sebe nazivaju Rimljanima, a njihovi carevi se smatraju rimskim nasljednicima i batinicima starorimskog cezara i to traje kroz itavu njihovu povijest. Kao nasljednik rimskog imperija Bizant eli biti jedino carstvo na svijetu i polae pravo na vladavinu nad svim zemaljama koje su nekada pripadale rimskom orbisu, a sada ine dijelove kranske oikumene. Tako se razvila sloena hijerarhija drava na ijem je elu vladar Bizanta kao rimsko-bizantski car i poglavar kranske oikumene.Ipak se Bizant s vremenom sve vie udaljavao od izvornih rimskih osnova u kulturi i jeziku te religiji poinje prevladavati grecizacija, dok se na ekonomskom planu poinje stvaratinovi sustav. Tako na kraju svog postojanja, Bizant nema vie nita zajedniko sa rimskim imperijem osim imena i tradicionalnih pretenzija koje se nisu mogle ispuniti.Prva tri stoljea ipak su proeta utjecajem Zapada (ranobizantska ili kasnorimska epoha) tipina prijelazna epoha koja zapravo predstavlja smjenu iz rimskog imperija i uvodi u srednjovjekovno Bizantsko Carstvo u kojem postupno odumiru stari rimski oblici ivota i jaaju bizantski.Ishodite razvoja Bizanta je Rimsko Carstvo kakvo je proizalo iz krize 3. stoljea ekonomsko rasulo snano je pogodilo zapadni dio Carstva, dok se Istok pokazao otpornijim to objanjava bizantinzaciju Rimskog Carstva, iako i Istok prolazi kroz istu krizu (opa kriza rimskog dravnog sustava) i nije izbjegao ekonomski slom popraen ekonomskim i socijalnim potresima. To se najvie osjetilo u nedostatku radne snage i slabljenje trgovine i obrta. Naposljetku, kriza 3. stoljea znaila je slom cijele antike gradske kulture: bujanje latifundija privatnih veleposjeda na raun dravnih domena i malih veleposjeda seljaci se sve vie vezuju uz zemlju nedostatak radne snage osnova dravne privrede prinudna privreda

U kriznom razdoblju propao je i rimski patricijat a zamijenio ga je Dioklecijanov dominat iz kojeg se razvija bizantska autokracija. Staro municipalno ureenje rimskih gradova je u rasulu, gradska uprava je potpuno u rukama cara i njegovog inovnikog aparata i to postaje kima bizantske dravne prinude. rimske magistrate zamjenjuje bizantska birokracija carska vlast vie nije najvia magistartura nego despotska vlast koja se ne oslanja na zemaljske faktore nego na Boju volju (zbog krize dolazi do ere religioznosti) ipak nije potpuno odumrla narodna suverenost (senat, deme (gradsko stanovnitvo) i vojska ine politiku vlast koja u ranobizantskom periodu jo donekle ograniava carsku vlast, iako postupno i oni gube znaaj

Crkva postaje sve vanija i u srednjem vijeku postaje vaan faktor moi i predstavlja najvee ogranienje carske moi. Nerijetko dolazi do sukoba svjetovne i duhovne vlasti u kojima nije uvijek pobjeivao car. Ipak, te su se dvije vlasti uglavnom drale zajedno i na kraju srasle u ortodoksni dravno-crkveni aparat zajedniki interesi tjeraju ih da zajedno djeluju protiv svake opasnosti uspostavljenom jedinstvenom poretku (i protiv carevih unutarnjih i vanjskih neprijatelja, kao i protiv neprijateljske protucrkvene hereze). Takvo djelovanje dovelo je Crkvu pod tutorstvo mone carske vlasti, te tako najzad prevaga carske vlasti nad crkvenom postaje tipina za Bizant. Car je vrhovni vojni zapovijednik, najvii sudac i jedini zakonodavac, te zatitnik Crkve i prave vjere. On je boji izabranik nije samo vladar nego i ivi simbol kranskog carstva koje mu je povjereno od Boga. Izdvojen je iz zemaljsko-ljudske sfere i postaje predmetom posebnog politiko-religioznog kulta u izravnom odnosu s Bogom. Podanici su mu sluge, padaju pred njim niice, ak i najvii meu njima. Bizantinstvo i helenizam povezani su genetski i dubokom srodnou oba ive nasljea velikih stvaralakih kultura. Na bizantskom tlu srastaju dva protivna pola antike grki i rimski i sjedinjuju se rimska drava i grka kultura u novu sintezu i neraskidivo se povezuju s kranstvom koje je u antici predstavljalo najveu prijetnju. Kroz itavu bizantsku povijest osnovu pravnog ivota ini Rimsko pravo, a grka kultura ini osnovu duhovnog ivota. oslanjanjem na grku kulturu Bizant je stoljeima predstavljao najvanije kulturno i obrazovno sredite svijeta oslanjanjem na rimsko pravo i tradicije rimske drave, zauzima iznimno mjesto meu srednjovjekovnim dravamaMeutim, temeljnu mo i ugled Bizanta ini novano bogatstvo, koje se ak i za najteih vremena inilo neiscrpnim. Naravno, razlog tome je nemilosrdan dravni fiskalizam savreno ureen upravni aparat bio je sredstvo bezobzirnog izrabljivanja: inovnitvo koje je inilo kimu drave bilo je do sri korumpirano, potkupljeno i pohlepno to je bio najstraniji bi na stanovnitvo. Bogatstvo i visoka kultura drave kupljeni su bijedom narodnih masa i njihovom obespravljenou i neslobodom.

DIOKLECIJANSKO-KONSTANTINSKI NOVI POREDAKDioklecijan natjeran krizom 3. stoljea uvodi nove reforme temeljita reorganizacija cjelokupne uprave Carstva. Njegovu reformu zavrava Konstantin Veliki. Tako je nastao novi drutevni poredak od kojega je nastao bizantski sustav koji se odrao tijekom cijelog ranobizantskog razdoblja, a njegova su se vodea naela autokracija carske moi, centralizacija i birokratizacija drave odrala sve dok je trajala Bizantska drava. Svi njihovi napori upereni su u jaanje carske vlasti u kriznom razdoblju, da ogranie utjecaj senata te gomilanje bilo kakve druge moi na jednom mjestu. Kako bi carsku kontrolu doveli do maksimuma, golemo se Carstvo dijeli postojei institut suvladara zamjenjuje se etverolanim vladarskim tijelom (2 augusta i 2 cezara po jedan u svakoj polovici carstva; po zaslugama a ne po krvnom srodstvu) to je prouzroilo brojne graanske ratove iz kojih je isplivao Konstantin Veliki, te doao do samovlaa i podijelio carstvo meu svojim potomcimaNajvanija odlika D-K upravnog poretka bila je odvajanje vojne i civilne vlasti: (do tada je i vojna i civilna vlasti bila u rukama pretorijskog prefekta, to je predstavljalo opasnost sredinjoj vlasti) civilna vlast podreena je iskljuivo provincijskom namjesniku (osim Rima i Carigrada imaju vlastite gradske prefekte jedini koji ne nose vojnu odoru nego togu rimski graanski ogrta[footnoteRef:1]) [1: Carigradski eparh podreeno mu je sudstvo u Carigradu, brine o odravanju javnog reda i mira, o oprskbi glavnog grada ivenim namirnicama, nadzire itav privredni ivot grada, trgovinu i obrt.]

vojna vlast duxu (zapovjeda u 1 ili vie provincija) Rim i Carigrad imaju vlastite gradske prefekte (eparhe) jedini nose rimsku togu a ne vojnu odoru. Carigradski eparh podreeno mu je sudstvo u Carigradu, odravanje mira i reda, opskrba ivenim namirnicama, kompletna privreda, trgovina i obrt

KONSTANTINOVA SREDINJA UPRAVA: Magister officiorum najutjecajniji ovjek, pod njime je kompletna uprava Carstva svi ofiicii uredi pojedinih upravnih slubi (i prefekti) Agentes in Rebus tvore officium Magistera officioruma, carski kuriri koji putuju provincijama, pijuni inovnitva i podanika Quaestor Sacri Palatii voditelj pravosua, razrauje zakone i potpisuje carske ukaze Sacrum Cubiculum upravitelji carevim privatnim imetkom, briga za carsku garderobu (sacra vestis) Praepositus sacri cubiculi uvijek eunusi, upravljaju carevom osobnom poslugom (isto sve eunusi)

PRIJESTOLNICA BYZANTION/CARIGRAD 330. Biyzantion (Konstantin) jedinstven strateki poloaj lei na kopnenom putu izmeu Europe i Azije, kao i morskom iz Egejskog u Crno more postaje najvanije trgovako i prometno sredite tog doba dravno, vojno, privredno, duhovno i crkveno sredite Bizantskog Carstva ubrzan demografski rast (novi Rim) u svemu slian starome Rimu (povlastice, predaje, graevine, spomenici, crkve)

Konstantin - POKRTAVANJE + BYZANTION = povijesna pobjeda Istoka

PITANJE O KONSTANTINOVOM ODNOSU PREMA KRANSKOJ VJERI Dioklecijanova politika progona krana doivjela je slom Konstantin je za jedne bio religiozno indiferentan i podravao je kranstvo samo iz politikih motiva, dok drugi vjeruju da je njegovo obraenje razlog velikog obrata u religijskoj politici Carstva u to je doba bilo posve normalo opredijeliti se za vie razliitih kultura ako se Konstantin i pokrstio (najkasnije do 312.) i otada podupirao kranstvo, ne znai da je definitivno raskinuo sa poganskim tradicijama i postao kranin u smislu svojih buduih nasljednika (DOBA RELIGIJSKOG SINKRETIZMA) prvi kranski car ipak nije prihvatio religijski ekskluzivizam i shvatio kranstvo kao jedinu istinu i tako iskljuio sve druge nauke kao zabludu ipak, kranstvo je ubrzo steklo monopolistiki poloaj u rimsko-bizantskom carstvu, ali tek mnogo kasnije (sve do 379. carevi zadravaju titulu Potifexa Maximusa)

325.g. - 1. EKUMENSKI KONCIL u NICEJI povijesno najvaniji dogaaj za pokrtavanje rimske drave u vrijeme Konstantina sazvao ga je i vodio Konstantin iako jo nije formalno pripadao Crkvi (pokrstio se tek na samrtnoj postelji) Konstantin je faktiki bio voa Crkve u emu su ga slijedili i nasljednici osuen je Arijevski nauk nauk alexandrijskog prezbitera Arija smatra da kao monoteist ne moe priznati jednakost Oca i Sina nijee Kristovo boanstvo postavljena je dogma da je Sin po biti jednak Ocu, prihvaeno je boantvo Sina

CRKVA DOLAZI POD DRAVNO TUTORSTVO car se stavio na elo Crkve Crkva od njega dobiva bogata materijalna sredstva i podrku u misionarskoj djelatnosti i u borbi protiv heretika i to ju ini vjernim podanikom caru vjerske borbe sada postaju i dravne, iako im se ciljevi nisu uvijek poklapali, to esto dovodi i do antagonizma meu tim dvjema silama SUKOB KONSTANTINA i ATANAZIJA arijanizam nije nestao presudom Nicejskog koncila 325. godine car je prisiljen primiti Arija natrag u Crkvenu zajednicu ime je uao u sukob s ortodoksnim klerom aleksadrijskim biskupom ATANAZIJEM

SUKOB KONSTANTINA i NJEGOVIH SINOVA Konstancije vlada istonim dijelom, opredijelio se za arijanizam Konstans & Konstantin vladaju zapadnim dijelom, podravaju nicejsku vjeru 343. koncil u SERDICI nije doveo do pomirenja, dolazi do sukoba meu braom Konstancije (istoni car) pobjeujeKonstancije kao i otac nastoji pravno izjednaiti Rim i Carigrad = potiskivanje starog polupoganskog Rima od strane novog kranskog glavnog grada Carigrada trijumf arijanizma svladao je opoziciju na elu s Atanazijem iz Aleksandrije na sinodama u Sirmiju i Rimu 359. ARIJANIZAM = dravna vjeraJulijan posljednji vladar Konstantinove kue poganin, borba protiv krana i nove vjere dolazi do akutne vjerske krize pogani su jo uvijek bili brojano jaki (osobito na Zapadu i u Rimu), vojska je veinom poganska u istonom dijelu Carstva neuspjeh s njime je u grob otiao i njegov pokuaj oivljavanja poganstva posljednji poganski vladar RimaDoba selidbe naroda i kristolokih sporovaJovijan izrazito kranski nasljedik mirovni ugovor s Perzijom gubitak povlastica u Armeniji i teritorija u Mezopotamiji seoba naroda opasnost na sjevernoj granici borba na 2 fronte (traje do kraja BC)braa Valens i Valentijan I. Valens - Istok arijanizam prvi car koji vodi borbu na dvije fronte Valentijan I. - Zapad nicejska vjeroispovijest pojava Vizigota na Dunavu naseljeni u trakoj dijecezi odakle pustoe Carstvo, pridruuju im se Ostrogoti i Huni 378. bitka kod Drinopolja Vizigoti+Ostrogoti unitili rimsku vojsku, Valens poginuo od tada se istoni dio s Germanima bori punih 100 godina, dok je zapadni dio zbog njih propao Valensova propast oznaila je i propast arijanizmaTeodozije I. Gracijan (sin Valentijana I.) ga je proglasio za augusta i povjerio mu upravljanje istonom polovicom Carstva nakon potiskivanja Gota s Balkana, zakljuen je foedus: Ostrogoti su naselili u Panoniji, a Vizigoti na sjeveru trake dijeceze, dobili su punu autonomiju, osloboenje od poreza i visoke plae, ali i obvezu sluenja u carskoj vojsci kao federati to dovodi do germanizacije bizantske vojske vatreni pristaa kranstva, dovrio pokrtavanje Carstva 381. - 2. ekumenski koncil u CARIGRADU potvrdio odredbe Nicejskog KRANSTVO = dravna vjera, sve druge religije su zabranjene na njemu je takoer odreen i primat rimskog pape nad carigradskim patrijarhom (?) pretenzija Rima nad vodeim mjestom u Istonoj crkvi Teodozije I. je prije smrti jo jednom ujedinio oba dijela carstva pod svojim eslom, ali je prije smrti to ponovno podijelio meu sinovima 395. godine: ARKADIJE Istok HONORIJE Zapad Istoku su priznate sporne dijeceze Dacija i Makedonija sjedinjene u prefekturu Ilirik sa sreditem u Solunu Zapadu je od ilirskog posjeda ostala samo panonska dijeceza dijeceza Ilirik time je povuena povijesna granica izmeu Istoka i Zapada, Carstvo je od tada trajno podijeljeno na dva dijela, iako je ideja jedinstva Carstva i dalje jo dugo postojala nisu postojala dva carstva, ve dva dijela jednog te istog Carstva pod upravom dvojice careva, te je s vremenom povezanost meu njima bila sve labavija VIZIGOTI pobunili se pod Alarikom i poharali cijeli Balkanski poluotok sve do zidina Carigrada i do najjunijeg dijela Grke mir je kupljen tako da je istonorimska vlada imenovala Alarika carskim magistrom militum per Illyricum na to u Carigradu jaa protugermanska stranka Germani su iskljueni iz vojske i provedena je temeljita reorganizacija, ali su im Germani ubrzo ponovno zatrebali, pa oni do 7.st. ine najvaniji i najvrijedniji element u vojsci Carstva za razliitost stanja u dijelovima Carstva karakteristino je (a i presudno) to to je protugermanski element na Istoku na kraju ostvario svoj cilj, dok su na Zapadu ostail bez rezultata Istoni je dio ubrzo osloboen od Alarika on sa svojiim trupama odlazi u Italiju 410. godine osvaja RIMTeodozije II (408-450) slab, pod utjecajem supruge Atenaide-Eudokije, vatrene zagovornice kranstva utemeljeno prvo sveuilite u Carigradu grecizacija Istoka 438. Codex Theodosianus najvanije djelo pravne kodifikacije prije Justinijanova Corpusa Iurisa slubena zbirka carskih propisa donijetih od vremena Konstantina Velikog objavljen i na Istoku i na Zapadu u ime obaju careva (Teodozija II i Valentijana III) snano je naglaena ideja jedinstva Carstva ARMENIJA tada veina pod Perzijom, mali dio pod Bizantom; nastanak nacionalno-crkvene kulture u susjednoj Armeniji, pronalazak armenskog pisma i prijevod Biblije na armenski; Bizant podupire jaanje nacionalno-crkvene svijesti i progonjene krane u Perziji to je bio povod novog sukoba Perzije i Bizanta HUNI (ATILA) 440-ih opustoili itav Balkanski poluotok, nakon ega Atila kree na Zapad, ali 453. umire nakon ega se raspalo njegovo golemo carstvo, ali ni to nije spasilo truli zapadni dio Carstva (stanje u Italiji je kaotino, Valentijan III je ubijen, germanska plemena na vantalijanskom teritoriju osnivaju svoje kraljevine Vandali u Africi, Vizigoti u Galiji i panjolskoj...) RIMSKA CRKVA papa LEON uspio je naglasiti primat rimske Crkve kao nitko prije njega kada se pojavilo pitanje o odnosu boanskog i ljudskog principa u Kristu

SUKOB ANTIOHIJSKOG i ALEKSANDRIJSKOG NAUKA Antiohijska teoloka kola u Kristu usporedno postoje dvije odvojene naravi: boanska i ljudska, po emu Marija ne moe biti Bogorodica ve samo Kristorodica carigradski patrijarh Nestorije i bizantski carevi KRIST=ovijek (antiohijska kristologija) Aleksandrijski mistiki nauk Krist je bogoovjek u kojem su sjedinjene boanska i ljudska narav aleksandrijski patrijarh iril, egipatski monasi i Rim (papa Leon) 431. 3. ekumenski koncil u EFEZU Nestorije i antiohijska kola proglaeni su hereticima, iril je pobjedio patrijarha glavnog grada i carsku vlast, te se uzdignuo kao voa Istone crkve, te se i u Egiptu uzdigao iznad lokalnih vlasti, pod njime je aleksandrijski patrijarhat na vrhuncu svoje moiMarcijan (450-457) 451. sazvao 4. ekumenski koncil u KALCEDONU na kojem je formulirana dogma o dvjema savrenim Kristovim naravima koje se ne mogu odvojiti ali ni pomijeati; osueni su monofizitizam i nestorijanizam (Kalcedonska dogma je negdje na sredini ta dva nauka) spas je zajamen samo ako je spasitelj i savreni Bog i savreni ovjek crkvenopolitika pobjeda Carigrada 28. kanon papi osigurava prvi poasni poloaj, ali je odredio i potpunu ravnopravnost rimskog pape i carigradskog partijarha ime je nagovijetena predstojea natjecateljska borba izmeu dva crkvena sredita neposredna posljedica Kalcedonskih odredbi produbljenje jaza izmeu bizantskog sredita i orijentalnih provincija uz monofizitizam su stali Egipat i Sirija koje su se pobunile protiv kalcedonske dogme; Monofizitizam je postao izrazom posebnih politikih stremljenja Egipta i Sirije (koptski i sirijski separatizam zapravo je bio izraz borbe protiv bizantske vlasti) Kriza seobe naroda po. 5 st. u istonom dijelu je akutna kriza prevladana po pitanju Germana, ali je nakon raspada hunskog kraljevstva ponovno dolo do novog naseljavanja germanskih plemena, ponovno raste germanski utjecaj u bizantskoj dravi i vojsciLeon I. (457-474) prvi car koji je primio krunu iz ruku carigradskog patrijarha (nakon Kalcedona) otada sve bizantske careve kruni patrijarh glavnog grada, te tako in krunidbe stie znaenje religijskog posveenja jo je za vrijeme njegova oca Marcijana germanski vojskovoa ALAN ASPAR (Ostrogot) stekao utjecaj na dravno vodstvo u Carigradu (sredinom 5.st); Leon I se, kako bi smanjio njegov utjecaj obratio IZAURIJCIMA IZAURIJCI njihov poglavar se na to pojavio u Carigradu, uzeo grko ime Zenon i oenio se carevom keri Arijadnom, ime je Aspar degradiran Aspar je pak dobio zadovoljtinu njegov sin Patricije oenio se drugom carevom keri Patricije je time postao kandidat za prijestolonasljednika, uzeo je titulu cezara (iako je bio arijevac i tuinskog podrijetla) meutim, Aspar ubrzo umire kao rtva protugermanske pobune u Carigradu, Patricije je rastavljen i lien titule cezaraLeon II (474) unuk Leona I, sin Zenona i Arijadne Zenon=suvladar Leon II je ubrzo umro, pa Zenon preuzima prijestolje kao samovladarZenon (474-475; 476-491) IZAURIJCI podanici BC i u tom smislu nisu pripadali barbarima, iako ih Bizantinci smatraju strancima ve slijedee godine mu je u uroti oduzeta kruna, ali kako urotnici nisu nali kompetentnog nasljednika (samo Bazilisk-neuspjeni voa rata protiv germanskih Vandala), ponovno izabiru Zenona koji od tada vlada punih 15 godina drugi mandat pada u vrijeme kada i kraj zapadnorimske vlasti ZRC ODOAKAR novi vladar Italije, Zenon ga je proglasio magister militum per Italiam ime on upravlja zemljom kao carev opunomoenik Bizant je prividno sauvao vlast nad zapadnim dijelom Carstva, ali je faktino izgubio Italiju koja se, kao i gotovo itav Zapad, nalazila pod germanskom vlau istodobno, istoni se dio Carstva u potpunosti rijeio Germana iako su se na Balkanskom poluotoku i dalje nalazili jaki germanski kontingenti (u Trakiji Teodorik Strabon, u Meziji Teodorik Amalac) koji su as bili u carskoj slubi, as se bunili protiv nje i pustoili Carstvo. Strabon je umro, dok je Teodorik Amalac potaknut na povlaenje na Zapad trebao je ukloniti Odoakra i umjesto njega preuzeti upravljanje s Italijom (jer se BC u meuvremenu sukobilo s Odoakrom) Teodorik je pobjedio Odoakra i postao vladar Italije nastalo je kraljevstvo Teodorika Velikog u Italiji, Bizant se rijeio Odoakra ali i nemirnih Ostrogota na Balkanu tako se dogodilo da se Istok konano oslobodio Germana kada je Zapad posve pao pod njih RELIGIJSKI PROBLEM: monofizitizam (osuen u Kalcedonu) u istonim je pokrajinama sticao sve vie pristaa ime se produbljivao jaz izmeu sredinje vlasti i orijentalnih provincija Monofizitizam (orijentalne prov.) vs Diofizitizam (Kalcedon, Bizantinci) 482. Zenon objavljuje Henotikon edikt o sjedinjenju u dogovoru s cp Akakijem eli postii kompromis, ali to nije bilo mogue jer kompromis nije zadovoljio ni jednu stranu, te sada, umjesto dvije, nastaju 3 suprostavljene strane1. MONOFIZITI2. DIOFIZITI3. umjereni iz oba tabora (HENOTIKON) papa odbacuje odredbe Henotikona - izopio cp Akakija, a Akakije brie papino ime s diptiha dolazi do shizme izmeu Rima i Carigrada (traje vie od 30 godina)Anastazije (491-518) dvorski inovnik, narod ne eli stranca i heretika, nego ortodoksnog kranina i domaeg vladara kraj Izaurijaca, protjerani u Trakiju ureivanje financija reforma poreza (dobra trgovcima i obrtnicima, loa seljacima) RELIGIJSKA KRIZA zaotrava se i dalje Anastazije se po dolasku na prijestolje zavjetovao na ortodoksiju, ali je bio gorljivi pristaa monofizitizma Kopti i Sirijci zadovoljni, Bizantinci ogoreni = niz pobuna i graanskih ratova BORBE DEMA: PLAVI i ZELENI izvorno su to stare sportske hipodromske stranke, ali su se s vremenom formirale u prave politike predstavnike, voe imenuje vlada, slue kao gradska policija i sudjeluju u izgradnji gradskih zidina veinu u strankama ine mase stanovnitva PLAVI stara veleposjednika grko-rimska senatorska aristokracija grka ortodoksija ZELENI trgovaki i obrtniki stale, dvorska sluba i financijska uprava monofizitizam i druge istonjake hereze od sredine 5.st. politiki je ivot Carstva obiljeen antagonizmom ove dvije deme, koje Carska vlast koristi kako joj u datom trenu odgovara, kao i obrnuto, a ponekad su se deme i ujedinile u borbi protiv sredinje vlasti kako bi se obranile od apsolutizma car Anastazije I je bio blizak Zelenima (monofizit, privredna politika odgovara trgovcima i obrtnicima) zbog ega je esto bio na meti Plavih Justinijanova restauracija i njezin slomEtnika kriza je na Istoku na prijelazu 5. u 6. stoljee prebroena i sada je Bizant napokon u poziciji da moe provoditi aktivnu politiku i pokuati spasiti izgubljeno zapadno podruje. Iako je uprava odvojena, jo uvijek postoji snana ideja o univerzalnosti Rimskog Carstva rimski car je i dalje vaio za poglavara cjelokupnog rimskog Orbisa i kranske oikumene, podruja koja su nekad pripadala rimskom imperiju vrijedila su kao njegov vjean i neopoziv posjed, iako su njima upravljali germanski carevi (oni su, bar u poetku, priznavali suverenost rimskog cara i samo provodili vlast koju je on delegirao) sveta misija rimskog cara bilo je osloboenje rimske zemlje od vladavine tuinskih barbarskih naroda u arijevskih heretika kako bi se imperij ponovno uspostavio u svojim starim granicama kao jedinstveno rimsko i ortodoksno kransko carstvo, i u tu se slubu stavio i Justinijan I.Justinijan I (518-527) on je faktiki vodio politiku i za vladavine svog ujaka Justina I. raskid s monofizitskom politikom Anastazija I ponovna uspostava crkvenog zajednitva s Rimom nuna pretpostavka za politiku zadau vraanja zapadnog dijela Carstva i to je bila vjena enja Bizantinaca potjecao je iz balkanske provincije, seljaki sin, postao je najobrazovaniji i najueniji ovjek svog stoljea velike osvajake ratove nije vodio on nego vojskovoa BELIZAR i NARZES veliku kodifikaciju prava nije napravio on nego TRIBONIJAN najvanije upravne mjere nije donio on nego pretorijski prefekt IVAN KAPADOCIJSKI ali, Justinijan je bio inspirator svih ovih velikih djela svoje epohe Justinijanova POLITIKA RESTAURACIJE, iako nije potrajalo i iako je njegov slom imao vrlo teke posljedice, vrijedila je kao veliki prijmjer za kasniji svijet 535. BELIZAR POHOD NA OSTROGOTSKO KRALJEVSTVO jedan dio bizantske vojske napreduje kroz Dalmaciju, dok je Belizar zauzeo Sicijliju i prodro u Italiju osvaja Rim i Napulj, te Ravennu (540) u Italiji poinje ogorena borba protiv bizantske vlasti, Belizar je poraen a plodovi njegovih osvajanja su nestali NARZEZ slomio otpor Ostrogota i zavrio ono to Belizaru nije polo za rukom 555. Italija je leala pod Justinijanovim nogama veleposjednika aristokracija kojoj su Ostrogoti oduzeli imovinu ponovno je dobila svoja imanja i privilegije ratovi na Zapadu oslabili su granicu na Dunavu i prema Perziji 531. Justinijan s Perzijom sklapa vjeni mir, obvezuje se na plaanje danka i dobio slobodu kretanja prema Zapadu. Meutim, Perzija ubrzo kri mir i 540. provaljuje u Siriju. Sada Justinijan pristaje na poveanje danka i osigurava mir na 5 godina koji se dva puta produavao i tek se 562. pretvorio u vrst mirovni sporazum na 50 godina, koji je plaen ponovnim poveanjem danka zapoeo je veliki uspon Perzije i Bizat u prednjoj Aziji poinje gubiti svoje poloaje

BALKAN PRODOR SLAVENA tek to su Germani napustili Balkanski poluotok, na granicama Carstva su se pojavili novi narodi SLAVENI, BUGARI, ANTI, AVARI ANTI su prvi puta napali BC jo u vijeme Justina I, ali ve u poetku Justinijanove vladavine SLAVENSKA PLEMENA u SAVEZU S BUGARIMA stalno upadaju na podruje Balkanskog poluotoka iako je Carstvo na granicama izgradilo moan sustav utvrda, Slaveni su vrlo brzo usvojili znanje kako savladati te prepreke, ni najjae utvrde nisu mogle nadoknaditi nedostanu bizantsku vojsku Slaveni su se prelili preko cijelog Balkanskog poluotoka sve do Jadrana, do Korintskog zaljeva i do obala Egejskog mora sredinje zemlje Carstva su opustoene u vrijeme kada Bizant na Zapadu slavi pobjede dodue, ove su se barbarske mase u poetku zadovoljavale pljakanjem zemlje i sa svojim bi se plijenom opet povlaile iza Dunava, iako nije dugo potrajalo dok su se Slaveni poeli trajno naseljavati na prostorima Bp

532. USTANAK NIKE U CARIGRADU teki unutarnji nemiri prouzroeni su sukobom izmeu autokratske sredinje vlasti i narodnih politikih organizacija (dema) Justinijan prije dolaska na vlast bio na strani Plavih, ali je po dolasku na vlast elio smanjiti utjecaj dema na politiki ivot Carstva, te je poduzeo kaznene mjere za obje stranke koje su potom ujedinile protiv njega, a uz njih je stala i narodna masa, pogoena velikim porezima nametnutim zbog Justinijanovih reformi i politike restauracije ustanak je poprimio velike razmjere, Carigrad je spaljen, a narod i deme su neaka Anastazija I proglasile za cara i na hipodromu odjenule u purpur Justinijan je zamalo od svega odustao i ve je krenuo u bijeg, kada ga je spasila neustraivost carice TEODORE i vojskovoa BELIZARA i NARZESA koji su unijeli razdor meu stranke i izvrili straan pokolj na Hipodromu ustanak je uguen, carska autokracija pobjedila je deme njihova slobodarksa nastojanja u spomen na pobjedu, Justinijan je jo raskonije obnovio Hagiu Sofiu koja je stradala u poaru meutim, guenje ustanka bio je samo privremeni privid smirenja porezna optereenja koja je Justinijan nametao stanovnitvu bila su sve tea (rat+graevine) cijena Justinijanovih osvajanja i graditeljske djelatnosti bilo je potpuno financijsko iscrpljivanje cijele zemlje

IVAN KAPADOCIJSKI pretorijski prefekt UPRAVNE REFORME imao je teku zadau pribavljanja sredstava za Justinijanove skupe pothvate zbog ega ga je stanovnitvo mrzilo ipak, upravo njemu treba pripisati veinu Justinijanovih novela kao i borbu protiv premoi veleposjednike aristokracije, iako ta borba nije imala uspjeha jer se veleposjed i dalje poveavao na raun malih posjeda i dravnih domena takoer, i borba protiv kupnje inovnikih poloaja odustalo se od dioklecijansko-konstantinskog naela strogog odvajanja vojne i civilne vlasti u provincijama, ali je sjedinjenje provedeno samo u nekim provincijama, i to tako da je prednost negdje dobila vojna a negdje civilna vlast Justinijanovim upravnim reformamama nedostajao je jasan smjer i zato nisu mogle dovesti do temeljitog preureenja zastarjele uprave one su inile prijelaz izmeu D-K poretka prema potpuno drugaijem Heraklijevom upravnom sustavu

EKONOMSKA POLITIKA Justinijan potie trgovinu i obrt Carigrad je sredite robne razmjene izmeu kontinenata Sredozemna trgovina posve u rukama grkih i sirijskih trgovaca glavnina trgovine odvijala se s Orijentom (pasivna), Kinom (posrednika-Perzijanci) i Indijom kako je put prema Kini kopnenim putem vodio preko Perzije (za vrijeme sukoba trgovina bi bila obustavljena) Justinijan je krenuo zaobilaznim putem preko svojih uporita na Krimu i Kavkazu (zato je Bizantu bilo vano irenje utjecaja na tim podrujima) za prvi dodir s Turcima takoer je zasluna trgovina (svilom) koji su se takoer borili za prevlast s Perzijom, pa su se BC i Turci pod Justinom II ak udruili i zajedno borili protiv Perzijskog kraljevstva

TRIBONIJAN 529. Codex Justinianus kodifikacija rimskog prava najvanije i najtrajnije djelo Justinijanove epohe kompilacija Codexa Theodosianusa, C. Gregorianusa i C. Hermogenianusa zbirka vaeih carskih konstitucija od Hadrijanova doba533. Digesta (Pandekta) zbirka spisa klasinih rimskih pravnika koji su uz carske zakone tvorili drugu skupinu vaeih prava potpuno novo djelo (za raziliku od kompilacije C. Justinijanusa)Institucije udbenik za studij prava u koji su inkorporirane prve zbirkeCorpus iuris civilis odredbe koje su donesene nakon objavljivanja Codexa ovim je kodifikacijama rimskog prava regulirala je cjelokupni javni i privatni ivot, kako drave tako i pojedinca i njegove obitelji, meusobne odnose graana, njihov poslovni promet i vlasnike odnose rimsko je pravo na nekim mjestima izmjenjeno (zbog kranskog morala i obiajnog prava heleniziranog Istoka), npr. potpuno je uskraena svaka pravna zatita pripadnika drugih vjera, unato tome to Justinijanovi zakoni proglaavaju slobodu i jednakost svih ljudi; zatim, ublaen je poloaj robova, ak se sugerira i njihovo osloboenje (robovi u 6.st. igraju sporednu ulogu jer je odavno nosea snaga u proizvodnom procesu bio kolon prema kojem Justinijanovi zakoni nemaju milosti nemilosrdno su vezani za zemlju) u njegovim je zakonima nemilosrdno naglaen carski apsolutizam njegovo je djelo bilo od velikog znaaja za formiranje pravnih i politikih shvaanja Zapada i otada rimsko pravo u Justinijanovoj verziji tvori jedan od glavih temelja pravnog razvoja cijele Europe Justinijan = posljednji rimski imperator na bizantskom prijestolju ujedno je bio i kranski vladar, ispunjen osjeajem boanskog podrijetla svoje carske moi pojam rimskog imperija za njega je bio identian s pojmom kranske oikumene, a pobjeda kranstva za njega je bila jednako sveta zadaa kao i ponovna uspostava rimske moi od Teodozija I niti jedan vladar nije toliko ustrajao u pokrtavanju i istrebljenju poganstva poganima je oduzeo pravo poduavanja i zatvorio Akademiju u Ateni (529), pa protjerani ulenjaci (neoplatonisti) bjee u Perziju gdje odnose i plodove grke kulture u Bizantu je stara religija bila mrtva i tako je zavrilo veliko razdoblje povijesti ovjeanstva Justinijanov odnos prema crkvenim voama smatrao se gospodarem Crkve, pape i patrijarhe je smatrao svojim slugama i tako se prema njima i odnosio kao to je upravljao dravom, tako je upravljao i crkvenim ivotom odluivao je o svim pitanjima vjere i obreda i njegova je epoha vrhunac carskog utjecaja na crkveni ivot, niti jedan car ni prije ni poslije njega nije se toliko neogranieno uplitao u crkvena pitanja Odnos prema monofizitizmu i dalje glavni gorui problem crkvene politike osvajanje Zapada zahtjevalo je suglasnost s Rimskom crkvom, to znai antimonofizitski stav zbog toga dolazi do produbljivanja jaza sa Sirijom i Egiptom Justinijan neuspjeno pokuava doi do kompromisa 553. - 5. ekumenski koncil u CARIGRADU Justinijanova Osuda Triju poglavlja osueni zbog nestorijevske tendencije (Antiohijska kristologija; Krist=ovjek) samo su izazvane jo vee svae, monofiziti nisu zadovoljeni, a njegovi daljnji pokuaji pribliavanja monofizitizmu samo su zaotrili suprotnosti u Carstvu Justinijanovo doba i kraj silno moan, unato svim slabostima obuhvatio je cijeli Sredozemni svijet procvat knjievnosti i umjetnosti u kranskom ruhu, nakon njega slijedi dugo razdoblje kulturnog propadanja njegovo doba nije znailo poetak nove ere, ve je oznailo kraj velike ere koja je odumirala meutim, unato svim naporima, Justinijan je svojim nasljednicima ostavio iznutra iscrpljeno, privredno i financijski potpuno uzdrmano Carstvo, pa su oni morali nadoknaivati velike propuste velikog cara kako bi spasili ono to se jo dalo spasiti CARSTVO U ITALIJI bilo je najtee pogoeno 568. provaljuju LANGOBARDI i u kratkom vremenu osvajaju veinu zemlje PANJOLSKA Vizigoti se odupiru, Cordoba (najvanije biz uporite) je trajno izgubljena 584. godine tako su ostatci Justinijanova sruenog restauratorskog djela stvorili podlogu na kojoj se temelji budua bizantska mo na ZapaduJustin II (565-578), Tiberije Konstantin (578-582) teite bizantske politike nuno se premjeta na Istok zbog nunosti jaanja poljuljanog poloaja Carstva u prednjoj Aziji glavna znaajka slijedeih desetljea na vanjskopolitikom planu je suzbijanje moi Perzijskog kraljevstva unato tome Justin II nije oklijevao uskratiti obeani danak Perziji, prekrio je mirovni ugovor i uslijedio je teak i dugotrajan rat oko Armenije strateki i trgovinski vane, koja je od davnina bila jabuka razdora izmeu ove dvije sile koja Bizantu sada treba vie nego ikada zbog potrebe za plaenikom vojskom rat se vodio punih 20 godina za vladavine obaju careva i tek ga je Mauricije priveo kraju i potpisao mir prema kojem je veliki dio perzijske Armenije pripao Bizantskom CarstvuMauricije (582-602) spada u najvanije bizantske vladare, njegova vladavina predstavlja vanu etapu u razvoju od starake kasnorimske drave prema novom zdravom poretku srednjovjekovnog Bizanta okretanje prema Istoku + prinudno preputanje veine Zapadnih podruja koja je anektirao Justinijan, nisu znaili naelno rtvovanje interesa Carstva na Zapadu Mauricije je organizacijskim mjerama na due vrijeme spasio barem dio zapadnih posjeda stvorio je Ravenski i Kartaki egzarhat i osnaio ih strogom vojnom organizacijom i stavio ih pod jedinstvenu vojnu i civilnu upravu egzarha. Ta su podruja okruena Langobardima. Oni su postali predstraa bizanstke moi na Zapadu, a njihova je organizacija otvorila eophu militarizacije bizantske uprave i posluila kao uzor za kasniji tematski ustroj Mauricijeva oporuka meu svojim sinovima je podijelio Istono i Zapadno Carstvo: Teodozije Carigrad; Tiberije Rim (Italija i zapadni otoci) Rim je kao drugi glavni grad Carstva ponovno trebao postati carskim gradom oito je da nije odustajao od ideje univerzalnog Carstva, kao ni od tradicije suvladarstva i podjele Imperiuma Romanuma BALKANSKI POLUOTOK (u Aziji-mir, na Zapadu-spaeni ostatci Justinijanova carstva) stanje na Balkanu je sve kritinije AVARI provaljuju u Srednju Europu u Panonskoj nizini pojavljuje se moan savez naroda i otada se Bizant nalazio pod pritiskom Avara i njima podlonih slavenskih plemena na srednjem Dunavu dolazi do otre borbe na pograninim utvrdama avarski kan BAJAN 582. osvaja Sirmij bizantski obrambeni sustav bio je probijen i sada se avarsko-slavenska plemena ire preko cijelog Balkana, dok istodobno sve dublje u bizantske provincije provaljuju i neovisna slavenska plemena s donjeg Dunava 584 i 586 prvi avarsko-slavenski napadi na Solun od 580-ih godina poinje naseljavanje Slavena na Balkanski poluotok, oni se vie ne zadovoljavaju pljakanjem, ve se naseljavaju na bizantskom tlu i uzimaju zemlju u stalan posjed. Na vanjskopolitikom planu za BC nita nije imalo daleko dalekosenije posljedice, jer su ak i Germani naposlijetku bili samo prolazna nesrea sada kada je rijeeno pitanje Perzije, Bizant je koncentrirao sve snage u veliku ofanzivu protiv Slavena u Podunavlju 592. poinje borba koja je trebala odluiti o sudbini Balkanskog poluotoka, koja je u poetku tekla povoljno za BC, ali su ti pojedinani uspjesi imali neznatan uinak borba se oduila, rat se vodio na udaljenom podruju, a borbenost vojske se zabrinjavajue smanjivala PAD AUTORITETA SREDINJE VLASTI jo od neuspjele Justinijanove restauracije prirodna reakcija na Justinijanov apsolutizam bila je jaanje senata i dema na prijelazu 6/7 stoljee aktivnost dema je na vrhuncu: socijalne i religijske suprotnosti se ponovno (i jo uvijek) zaotravaju, dolazi do estih unutarnjih borbi i sukoba izmeu plavih i zelenih vojska pad discipline, otvoreno iskazuje nezadovoljstvo, vlada tedi na njihovim plaama sve to dovodo do nasilne smjene vlasti i zbacivanja Mauricija s prijestoljaFOKA (602-610) na vlast je doao kao voa ustanka kada su trupe 602. dobile zapovijed da prezime preko Dunava izbila je otvorena pobuna, FOKA je podignut na tit i na elu buntovnih vojnika krenuo prema Carigradu u kojem je takoer izbio ustanak (deme protiv sredinje vlasti) Mauricije je svrgnut i Foka je uz suglasnost Senata proglaen carem borba na Dunavu koja je trajala 10 godina doivjela je neuspjeh i sada je Balkanski poluotok nepovratno izloen Slavenima REIM STRAHA UNUTARNJA KRIZA za Fokine je vladavine stara kasnorimska drava vodila svoju posljednju bitku na ivot ili smrt, a Fokin reim straha tvorio je vanjski okvir iza kojeg se odvijao raspad kasnorimskog dravnog i drutvenog poretka carstvo je obuhvatila neobuzdana strahovlada Mauricije i njegovi sinovi su ubijeni, uslijedio je val masovnih smaknua i teror nad predstavnicima najuglednijih rodova i aristokracije na koji je ona odgovarala urotama koje su gotovo uvijek zavravale novim smaknuima PRORIMSKA POLITIKA jedino mjesto gdje je Foka naiao na odjek papa GRGUR 7. pobunio se protiv titule ekumenski patrijarh koji su si carigradski patrijarski pridjevali ve cijelo stoljee, ali Mauricije na to nije odgovarao Foka je spremno popustio njegova prorimska politika dolazi do izraaja u pismu papi Bonifaciju 3. godine 607. priznaje apostolsku crkvu Sv.Petra kao glavnu meu svim crkvama (tome svjedoi stup na rimskom Forumu koji glorificira bizantskog tiranina) MRNJA BIZANTINACA i UNUTARNJE BORBE u samom Bizantu je Foka na sebe navlaio sve veu mrnju, osobito u prednjoj Aziji gdje su nemilosrdno progonjeni monofiziti i idovi Zeleni (isprva su uz njega) sada mu se estoko suprostavljaju pa im je zabranjeno obnaanje dravnih slubi, a Plavi su se stavili u slubu obrane cara carstvu prijeti graanski rat Carstvo se nalazi na rubu propasti Perzija se ponovno digla na Bizant (zatitnica ubijenog Mauricija), dok je Balkanski poluotok potpuno preplavljen avarsko-slavenskim plemenima Carstvo je najzad spasila snaga periferije i Heraklijev ustanak Godine anarhije pod Fokom posljednji su odjek povijesti kasne rimske drave. Ovdje zavrava epoha kasnog Rima, tj. ranog Bizanta, a iz te prijelazne krize Bizant izlazi kao nova tvorevina, osloboena od nasljea trule kasnorimske drave i ojaan novim snagama. Poinje povijest Bizanta u pravom smislu, povijest srednjovjekovnog grkog carstva.BORBA ZA OPSTANAK I OBNOVA BIZANTSKE DRAVE (610 711)Ratovi protiv Perzije i Avara i Heraklijeve reformeHERAKLIJE (610-641)

DOLAZAK NA VLAST kartaki egzarh Heraklije stariji ustao je protiv Fokine strahovlade, a pridruio mu se i Egipat alje flotu na elu sa svoim sinom Heraklijem mlaim u Carigrad Heraklije mlai je u lukama u kojima je putem pristajao bio oduevljeno priman od stanovnitva, osobito od Zelenih 3.10.610. dolazi pred Carigrad gdje ga primaju kao osloboditelja brzo je okonao Fokinu strahovladu i 5.10.610. cp ga je okrunio za cara Foka je smaknut, a njegov kip na Hipodromu sruen i javno spaljen, zajedno sa stranakom zastavom Plavih

PRVE GODINE VLADAVINE Carstvo je u ruevinama, zemlja je privredno i financijski unitena zastarjeli upravni aparat je zakazao vojska vie ne funkcionira jer je plaenika, a sredstava za financiranje nema sredinje zemlje carstva zauzeli su neprijatelji: BALKANSKI POLUOTOK Avari i Slaveni, a srce MALE AZIJE Perzijanci jedino je unutarnja regeneracija mogla spasiti carstvo od propasti isprva je Carstvo nespremno za temeljitu obnovu - nemono je pred prodiranjem neprijatelja, carigradsko stanovnitvo je obeshrabljeno pa Heraklije pod pritiskom cp Sergija odustaje od svojeg plana

VELIKO SLAVENSKO NASELJAVANJE BALKANSKOG POLUOTOKA po. 7.st. nakon neuspjene Mauricijeve ekspedicije na Dunav nepregledne mase Slavena i Avara preplavljuju Bp sve do obala Jadranskog mora na zapadu i Egejskog mora na jugoistoku nakon tekog pljakanja i razaranja, Avari su se uglavnom povukli preko Dunava, ali Slaveni su se trajno naselili na Bp i zaposjeli zemlju Bizantska vladavina na Balkanu je doivjela slom Slaveni zauzimaju podunavske provincije i cijelu Makedoniju, pustoe Trakiju do zidina Carigrada, te vie puta opsjedaju Solun koji se odrao, ali je njegova okolica pala u ruke Slavenima, kao i srednja Grka i Peloponez (preko Trakije) odakle su preli na grke otoke i ak pristali na Kreti nita bolje nije prola ni Dalmacija 614. razorena je Salona sredite rimsko-bizantske uprave u Dalmaciji redom su padali Beograd, Kostolac, Ni, Sofija jedina preostala bizantska uporita na Bp: Carigrad, Solun, Zadar, Trogir, Budva, Skadar i Lje na osvojenom podruju dolazi do velike etnike preobrazbe, osim na Peloponezu gdje su se Slaveni odrali vie od 200 godina, ali je bizantska uprava u Grkoj postpuno uspjela ponovno uvrstiti i povratiti grka podruja pa tu nije dolo do veeg slaviziranja pod pritiskom Slavena staro se stanovnitvo povuklo u priobalje i na otoke iako su i ta podruja bila prepuna Slavena itava unutranjost Bp postaje slavenska zemlja i nalazi se u rukama pojedinih slavenskih plemena, a Bizantski se Balkan raspao na Sklavinije tako se otada u bizantskim izvorima zovu podruja koja su osvojili Slaveni i u kojima faktino vie ne postoji bizantska vlast

PERZIJSKA OSVAJANJA MALE AZIJE istodobno sa slavenskim naseljavanjem Damask, Tarsos, 614. Jeruzalem (crkva Svetog Groba koju je sagradio Konstantin Veliki je spaljena, a najvrijednija relikvija - Sveti Kri - prenesen je u Perziju) 619. Egipat (opskrbljivao Carigrad itom) cijela prednja Azija je pod Perzijancima

UVOENJE TEMATSKOG UREENJA u godinama uasa u Bizantu poinje proces pribiranja i unutarnjeg uvrivanja podruja u Maloj Aziji koja neprijatelj jo nije osvojio organiziraju se u TEME vojne oblasti ime je poloen kamen temeljac sustavu koji e stoljeima obiljeavati upravu provincija srednjovjekovnog Bizanta time je definitivno okonan DK poredak i zapoinje razvoj koji je Mauricije pripremio osnivanjem egzarhata na elu (u poetku samo maloazijskih) tema nalaze se stratezi provode vrhovnu vojnu i civilnu vlast, a u zamjenu za izvravanje te vlasti vojnicima se kao nasljedni posjed dodjeljuju zemljita stratiotska imanja time nije ukinuta i stara podjela na provincije one i dalje postoje unutar tema (1 tema je obuhvaala nekoliko provincija) rije tema je znaila vojni odred pa je kao takva prenijeta na novonastale vojne oblasti koje su naseljavale vojne trupe (dakle teme) teme su dakle u poetku inile granine pokrajine koje su neprestano na udaru neprijatelja, kao nekadanji sustav limesa (limitanei su prebaeni u unutranjost Male Azije) pod Heraklijem nastaju teme: OPSIKIJA, ARMENIJAKA, ANATOLIKA i u poetku su ograniene samo na Malu Aziju (na Bp to oito nije bilo mogue to svjedoi o tome koliko je ondje pao bizantski utjecaj i vlast) budua osvajanja zasigurno su zasluga osnivanja ovog upravno vojnog poretka, na njemu poiva bizantska mo slijedeih stoljea, njegovim raspadom poinje raspad BC TEMATSKI USTROJ JE KIMA SREDNJOVJEKOVNE BIZANTSKE DRAVE JAANJE VOJSKE do tada je Carstvo ovisno o stranim plaenicima kojih nikada nije bilo dovoljno vojsku su sada sainjavali pogranina vojska, bizantske elitne trupe, ali i dio bizantskih seljaka koji su dobili vojnika dobra i time se obvezali na vojnu slubu u vojsku su ulazili i SLAVENI koje je Bizant kasnije prebacio u Malu Aziju i naselio u ondanjim temama kao stratiote vojska se tako znatno poveala tematska vojska sainjena od seljaka vezanih za zemlju stratioti su imali dunost da se na poziv odazovu i dou opremljeni i na konju, ali nisu bili plaenici kao dotadanja vojska (iako su dobivali neznatnu plau) time je rastereena dravna blagajna takoer, stvaranje stratiotskih dobara znailo je jaanje slobodnog malog zemljoposjeda

PROMJENE U SREDINJOJ UPRAVI - LOGOTETI nestala je mo pretorijske prefekture jedno od glavnih obiljeja ranobizantske drave, sada je osuena na prividnu egzistenciju, tematski ustroj joj je izmaknuo tlo pod nogama, a tamo gdje jo nije bio uveden nije bilo ni faktine bizantske vlasti jer je tu dominirao neprijatelj okupator (npr Panonska nizina), ali i kada je ta vlast ponovno ovrsnula, i ondje je uveden tematski ustroj, pa pretorijska prefektura potpuno nestaje na njeno mjesto dolazi nekoliko samostalnih financijskih organa: logoteti stratiotikona, genikona i idikona, a kasnije se javlja i logotet dromosa (nekadanji magistar officiorum) koji postupno postaje vodei inovnik Carstva te e logotezije stoljeima obiljeavati bizantsku upravu i dravu

NASTAVAK RATA S PERZIJOM nakon uvoenja tema situacija se preokrenula u korist Bizanta koji na svojoj strani ima i podrku mone Crkve koja financira rat (dala je dravi na raspolaganje svoja blaga) rat poinje u atmosferi religioznog uzbuenja koje prijanje doba nije poznavalo bio je to prvi tipino srednjovjekovni rat koji podsjea na kasnije kriarske pohode

619. MIR S AVARIMA Heraklije po cijenu skupog danka sklapa mir s avarskim kaganom da oslobodi sjevernu granicu i prebaci trupe iz Europe u Aziju koju je potom oistio od neprijatelja Perzijanaca

626. OPSADA CARIGRADA (AVARI + PERZIJANCI) perzijski Kosrau II unato porazu nije elio sklopiti mir sada Perzija prelazi u ofanzivu, a avarski kagan se s nepreglednom vojskom Avara, Slavena, Bugara i Gepida pojavio pred Carigradom i zapoeo opsadu s mora i kopna presudila je pomorska nadmo Bizanta i Slavenski su brodovi poraeni, Avari su morali prekinuti opsadu i poeli su se povlaiti poraz Avara znaio je i poraz Perzijanaca i njihovog plana za napad pa se i oni povlae a Bizant kree u ofanzivu

BIZANTSKA OFANZIVA NA PERZIJU u vrijeme opsade Carigrada Heraklije je boravio u dalekoj Laziki gdje je uspostavio kontakt s Hazarskim kraljevstvom i ta je bizantsko-hazarska suradnja s vremenom postala jedan od glavnih stupova bizantske politike na istoku. Hazari su se na kavkaskim i armenskim podrujima u savezu s carskim trupama borili protiv Perzijanaca u bitci kod Ninive 627. perzijska je vojska potuena i sklopljen je mir Perzijska je mo slomljena a Bizantu su vraena sva okupirana podruja: Armenija, rimska Mezopotamija, Sirija, Palestina i Egipat 630. krenuo je u Jeruzalem gdje je sveano proslavio osloboenje od nevjernika taj je in oznaio kraj prvog velikog rata kranske ere

POSLJEDICE AVARSKOG PORAZA KOD CARIGRADA 626. narodi koji su do tada bili podloni Avarima, osobito Slaveni, sada su se uvjerili u avarsku slabost i osluili se rijeiti njihova jarma Zapadni Slaveni su pod Samovim vodstvom stvorili prvo veliko slavensko carstvo SLAVENSKI SAVEZ pod SAMOM isto su uinili i BUGARI i stvorili BUGARSKI SAVEZ pod knezom KUVRATOM koji su inili narodi sjeverno od Crnog mora i Kaspijskog jezera. Kuvrata je u borbi protiv Avara podrao i Bizant sklopljen je savez Heraklije-Kuvrat, Kuvrat je dobio patricijsku titulu i pokrstio se u Carigradu SEOBA HRVATA i SRBA izvjetava Konstantin VII Porfirogenet kae da se seoba Hrvata i Srba dogaala u dogovoru s Bizantom u borbi protiv Avara oni su napustili dotadanji zaviaj s one strane Karpata i uz pristanak cara Heraklija pojavili se na Bp pobjedivi Avare, HRVATI su naselili na SZ dijelu Bp, a SRBI na JI dijelu Bp te je tako slavenski element na Bp jo vie ojaao KVIIP kae kako su oni po svojem dolasku priznali suverenost bizantskog cara, ali to nipoto ne znai i stvarnu ponovnu uspostavu bizantske vladavine na Bp zauvijek su prestali Avarski napadi

KULTURNI PREOKRET GRECIZACIJA i TEOKRATIZACIJA, TITULARIZACIJA zavrava rimsko i poinje bizantsko doba u pravom smislu konana grecizacija i teokratizacija drave daju novo lice Carstvu dok se ranobizantska drava grevito drala slubenog latinskog jezika dvojezinost vlade je ostala njena znaajka sada je to stanje okonano slubeni jezik Carstva postaje grki jezik drave, naroda i Crkve TITULA BASILEUS takoer, dolazi do pojednostavljenja kompliciranih rimskih titula Heraklije je uveo jednostavnu staru grku titulu basileus (umjesto dotadanjih Imperator, Caesar, Augustus..) koja sada postaje slubenom titulom bizantskih vladara. Istu je titulu dao i svojem sinu i suvladaru Herakliju Mlaem Konstantinu, kao i mlaem Heraklioni i otada pa sve do propasti nose je svi bizantski carevi INSTITUT SUVLADARA slui za regulaciju nasljeivanja prijestolja jer o tome nije bilo odgovarajueg zakona, pa se budui prijestolonasljednik krunio za vladareva ivota i otada se kao njegov suvladar naziva drugim ili malim basileusom (nosi krunu, carsku titulu, nalazi se na kovanicama uz cara, a nakon vladareve smrti preuzima prijestolje to je omoguilo nasljeivanje krune u carskoj obitelji i nastanak dinastija

PROBLEM MONOFIZITIZMA kada su se povratile izgubljene istone provincije, vratio se i stari problem monofizitizma cp SERGIJE uvidio je taj problem i stalno je nastojao uspostaviti mir u Crkvi, pa je u tom cilju usvojio MONOENERGETSKI NAUK koji je takoer nastao u istonim provincijama i koji propovijeda nauku o jednoj energiji u Kristu (dvijema Kristovim naravima odgovara jedan jedini nain djelovanja (energia) te je tako elio premostiti jaz izmeu Kalcedonske dogme i monofizitizma i sam Heraklije je usvojio monoenergetizmu, a podupirali su ga aleksandrijski patrijarh KIR (Egipat), kao i papa Honorije meutim, vrlo brzo je oformljena i opozicija na elu sa monahom SOFRONIJEM koji je postao patrijarh Jeruzalema napada monoenergitizam kao novi oblik monofizitizma i kao krivotvorenje kalcedonske dogme (to je zapravo bilo i tono) sada je Sergije ponovno modificirao nauk stvoren je MONOTELETSKI NAUK u Kristu se treba pretpostavljati jedna volja (thelema) MONOTELETSKI nauk je temelj edikta koji je Sergije sastavio , a Heraklije objavio 638. pod imenom Ekthesis i izvjesio u Hagiji Sofiji, ali se taj nauk odrao samo do Sergijeve smrti, jer ga je naslijedio monotelet PIR, a odbacili su je i ortodkosi i monofiziti, kao i rimski papa monoteletizam je promaio svoj politiki cilj smirivanja istonih provincija, a religiozno je vrenje u njima pomoglo jedino Arapima koji su ubrzo ih osvojili (kao nekad Perzijanci)Era arapske invazijeZa vrijeme dok je Heraklije pokoravao Perziju, Muhamed je polagao kamen temeljac za religijsko i politiko sjedinjenje Arapa, a njhihova velika selidba poinje odmah nakon prorokove smrti na to ih je navela prvenstveno njigova neplodna zemlja: njihov cilj nije bio religijski pokoriti nove zemlje, ve politiki podvrgnuti nevjernike svojoj vlasti. Prve rtve njihove invazije bila su dva susjedna carstva: Perzija (koja je odmah pala) i Bizant (tj. bizantske istone provincije koje su takoer odmah izgubljene). Arapi ve 643. pod vodstvom kalifa Omara provaljuju na podruje Carstva i osvajaju provincije koje su netom vraene od Perzije redom padaju Sirija (636), Palestina (638,Jeruzalem), bizantska Mezopotamija (639/40). Odatle su Arapi provalili u Armeniju, a istodobno poeli i osvajanje Egipta Heraklije (koji je sudjelovao u gotovo svim pohodima s Perzijancima) sada nije sudjelovao u niti jednoj bitci s Arapima dok mu je pred oima propadalo ivotno djelo

HERAKLIJEV OBITELJSKI IVOT, OPORUKA i KRAJ i on je bio tragian: najprije se na dan krunidbe oenio Fabijom-Eudokijom koja mu je rodila jednu ki i jednog sina HERAKLIJA MLAEG KONSTANTINA, ali je ubrzo umrla zatim se oenio svojom neakinjom Martinom to je izazvalo veliko nezadovoljstvo (rodoskvrnue) zbog ega je Martina u Carigradu bila omraena iako ju je car neizmjerno volio. Imali su devetoro djece, od ega je etvero umrlo u najranijoj dobi, dok su oba starija sina bili bogalji, no ona je usprkos tome astohlepno htjela osigurati prijestolje svojem potomstvu i zaobii Fabijina sina Heraklije je htio udovoljiti Martini, ali nije elio zaobii ni Heraklija Mlaeg Konstantina, pa je ostavio carstvo obojici sinova da zajedniki ravnopravno vladaju

DINASTIKE BORBE NAKON HERAKLIJEVE SMRTI Heraklije je umro 641. godine, nakon ega je uslijedila zajednika vladavina Heraklija Konstantina (III) i Heraklona to je bio jedan od najiih primjera zajednike vladavine u povijesti Bizanta Heraklije nije zaobiao ni Martinu, te joj je osigurao utjecaj na vlast tako to je u svojoj oporuci odredio da je oba vladara trebaju smatrati majkom i caricom, emu se snano suprostavio narod koji nije elio ni uti za Martinino sudjelovanje u vlasti i to je odluno odbio pa se Martina morala povui (ali se nije predala) tako su se meu narodom oformile dvije suprostavljene strane: jedna za Konstantina III, a druga za Herakliona i Martinu meutim, iako je imao puno vie pristaa, Konstantin III je nakon teke bolesti umro nakon jedva 3 mjeseca vladavine

Heraklon (+ carica majka Martina) 641 nakon smrti Konstantina III vlast je pripadala samo Heraklonu, iako je faktino Martina preuzela vladavinu, pa su svi pristae Konstantina III prognani veliki utjecaj na nju imao je cp PIR i aleksandrijski p. KIR (MONOTELETI) koji je ponovno preuzeo i civilnu vlast nad Egiptom potpisao je mir s Arapima i faktiki im izruio cijeli Egipat

OPOZICIJA MARTINI I HERAKLIONU vii slojevi aristokracije, vojske, senata i ortodoksnog klera, kao i narod koji i dalje mrzi Martinu, kao i monoteleta Pira (pristae Konstantina III) pod pritiskom opozicije Heraklon je okrunio Konstansa - sina Konstantina III za suvladara, ali su ubrzo i Martina i Heraklon smijenjeni i osakaeni po naredbi senata Martini je odsjeen jezik, a Heraklonu nos (prvo sakaenje nosa u bizatskoj povijesti) = nesposobni za slubu, nakon ega su prognani na Rodos, zajedno sa Pirom novi patrijarh cp PAVAOKonstans II Pogonatos / bradati (641-668) sin Konstantina III, po roenju je dobio ime Heraklion, kao i otac, a na krunidbi Konstantin ali ga je narod zvao umanjenicom Konstans (Konstantin mali), kao to je Heraklon umanjenica od Heraklije, a narod mu je dodao i pridjev bradati u poetku vlada pod regentstvom senata (svrgnuo M&H), tako da od 7. stoljea carigradski senat doivljava procvat, a Jusitinijanov apsolutizam se inio stvar prolosti

PRODIRANJE ARAPA Arapi sada definitivno provode Kirovo preputanje Egipta i 642. godine Egipat i Alexandrija su definitivno izgubljeni za Bizant, ostao je pod muslimanskom vlau, a Bizant ostaje bez najbogatije i privredno najvanije provincije sada kada su osigurali Siriju, Mezopotamiju i Egipat, kreu na Armeniju i Malu Aziju slijedei cilj im je SREDOZEMLJE i u tom cilju Arapi stvaraju snanu flotu osvajaju Cipar, Rodos, Kos, a krajnji cilj im je Carigrad (kalif Mauvije) 655. bitka na likijskoj obali = prva velika pomorska bitka Bizanta i Arapa, zavrila je potpunim porazom Bizanta meutim, unutarnji raskol u arapskoj dravi natjerao je kalifa Mauvija na sklapanje mira i obvezu plaanja danka Bizantu

POHOD KONSTANSA II na BALKAN sada kada je rijeio situaciju s Arapima, Konstans II 658. poduzima POHOD NA BALKAN koji su drali Slaveni odlazi u Sklaviniju gdje je mnoge zarobio i pokorio, ali zbog turih izvora moemo samo nagaati da je jedan dio Slavena (vjerojatno makedonskih) priznao bizantsku to je bila prva vea protuofanziva koju je Bizant poduzeo protiv Slavena i vjerojatno je upravo to bio razlog preseljenja veih slavenskih masa u Malu Aziju od tog vremena znamo za Slavene u Maloj Aziji i za slavenske vojnike u carevoj vojnoj slubi 665. jedna je vojna jedinica slavenskih vojnika prela Arapima koji su ih potom naselili u Siriji

648. TYPOS KONSTANSA II. nakon uspjenog pohoda na Balkan, Konstans II se okrenuo zapadnim podrujima Carstva koji je bio uzdrman posljedicama monoteletizma Konstans II nije zanemario nunost religijskog pomirenja pa je, traei kompromis, 648. donio glasoviti Typos koji je propisivao uklanjanje Ekthesisa iz narteksa Hagije Sofije, ali kao i Heraklijev edikt, samo zaobilazi pravo rijeenje zabranio je svaku raspravu ne samo o problemu energija, nego i o problemu volje i zaprijetio tekim kaznama prekriteljima tako ni Typos nije mogao posluiti kao osnova za sporazum, niti zadovoljiti ortodoksne pristae ali ni monotelete, ba kao ni Zenononv Henotikon

649. LATERANSKI KONCIL i KONSTANSOV OBRAUN S PAPOM MARTINOM papa MARTIN (pri zauzimanju stolice Sv. Petra nije traio potvrdu carskog egzarha iz Ravenen) sazvao je koncil u crkvi Sv.Spasa na Lateranu u Rimu lateranska sinoda osudila je Ekthesis i Typos ali krivicu nije pripisala carskoj vladi nego patrijarsima Pavlu, Sergiju i Piru koji su izopeni na to Konstans II nareuje Olimpiju (egzarhu Ravenne) da poe u Rim, zarobi papu (kojeg car nije priznavao zbog provokativne inauguracije) i dovede ga u Carigrad, ali Olimpije mu okree lea i priklanja se papi Martinu jer je vidio priliku da Italiju odcijepi od Carigrada. Njegov je pokuaj odjcjepljenja Italije zamro s njegovom smru 652. sada Konstans II alje novog egzarha Ravenne u Rim koji je zarobio bolesnog papu i otpremio ga u Carigrad te doveden pred senat papa Martin je osuen za veleizdaju, javno je zlostavljan i prognan u Kerson, gdje je i umro

MONAH MAKSIM duhovni voa ortodoksnih Grka okrivljen za podravanje buntovnog sjevernoafrikog egzarha Gregorija, te je kao i papa Martin doveden u Carigrad pred senat gdje mi je presueno progonstvo proglasi je da car kao laik nema pravo odluivati o vjerskim pitanjima jer se ona tiu samo Crkve prvi srednjovjekovni duhovni otac u Bizantu koji je u svijet antikih predodi unio nova, srednjovjekovna shvaanja iako je podlegao carevoj svemoi, ideje koje je zastupao zaivjele su u vjerskim borbama sljedeih stoljea

PREMJETANJE REZIDENCIJE NA ZAPAD Konstans II donio je odluku o naputanju Carigrada i preseljenju rezidencije na Zapad i to pokazuje koliko je Bizantskom Carstvu vano zadravanje zapadnih posjeda meutim, razlog najvjerojatnije lei u injenici da je Konstans svojom crkvenom politikom i stranim nainom kojim se obraunao s Martinom i Maksimom, Konstans proigrao simpatije pravovjernog bizantskog stanovnitva, ali ni to nije bilo sve svog je sina Konstantina IV 654. proglasio suvladarom, a 659. je i mlaeim sinovima Tiberiju i Herakliju dao carske asti i tako ponovno zaobiao brata pa ga je stanovnitvo u mrnji prozvalo Kainom, naime, 660. godine je najprije svog brata Teodozija nasilno uinio sveenikom, a potom ga i ubio (navodno zbog veleizdaje) to je vjerojatno bio pravi razlog preseljenja rezidencije na Zapad na svom se putu zaustavio u Solunu, Ateni, Tarantu, Napulju, Rimu (Konstans II je bio prvi car koji je posjetio Rim nakon pada ZRC, ondje ga je papa Valerijan sveano primio iako je njegovo prethodnika muio do smrti) da bi se naposljetku zaustavio na Sicijliji i u Sirakuzi uredio novu rezidenciju (dobar strateki poloaj za obranu Italije od Langobarda i Arapa iz sjeverne Afrike) Konstans II je ubije 668. u uroti na kupanju ga je ubio jedan slugaObrana Carigrda i stvaranje novog poretkaKonstantin IV (668-685) poinje jedna od povijesno najvanijih vladavina bizantske povijesti vladavina Konstantina IV dovela je do glavne odluke u arapsko-bizantskom sukobu te bila prva velika pobjeda koja je sprijeila daljnji prodor muslimana u Europu

POBJEDA ARAPA 678. 674. Arapi kreu u pomorsku opsadu Carigrada ali su ostali bez uspjeha i 678. naputaju bizantske vode nakon to su pretrpjeli teke gubitke koje im je nanijela grka vatra (tada vjerojatno prvi puta koritena i poznata samo Bizantincima) Mauvija je prisiljen sklopiti mir na 30 godina i obvezati se na plaanje godinjeg danka prvi puta je zaustavljeno prodiranje Arapa (2. Leon III 718. i Karlo Martel 732) i Europa je spaena od muslimanske poplave

MIR S AVARIMA i SLAVENIMA kada su Slaveni i Avari vidjeli s kakvom su lakoom Arapi pobijeeni, alju poslanike u Carigrad sa darovima, molei Konstantina IV za mir i prijateljstvo i priznaju suverenost Bizanta tako je nastupio mir i na istoku i na zapadu Bizantskog Carstva

PROVALA BUGARA pod ASPARUHOM i NASTANAK SLAVENSKO-BUGARSKE DRAVE velike tekoe za Carstvo sada predstavljaju turkijska plemena BUGARA koji pod Asparuhom 670-ih dolaze do ua Dunava, i Konstantin IV im 680. objavljuje rat i poslao ekspediciju na Dunav osobno vodei jedan odred, ali su Bugari ipak bili nadmoniji pri prelasku Dunava napali su bizantsku vojsku i teko je porazili, te prodrli na podruje Varne tako je Konstantin IV, s namjerom da sprijei bugarsku navalu u Carstvo, zapravo postigao suprotan efekt zemlja u koju su Bugari tada upali bila je ve uglavnom slavizirana: nastanjivalo ju je 8 slavenskih plemena (Severi...) koja su morala plaati Bugarima danak i zajedno se s njima borila protiv Bizanta. Tako je na podruju stare provincije Mezije (izmeu Dunava i planine Balkan) nastala SLAVENSKO-BUGARSKA DRAVA prvo junoslavensko kraljevstvo!!! u toj su dravi Slaveni i Bugari u poetku inili dvije razliite etnike skupine, ali postupno e se Bugari potpuno utopiti u slavenskoj masi Konstantin IV je prisiljen sklopiti mir i obvezati se na plaanje danka mladoj bugarskoj dravi TAKO JE PRVI PUTA NA BIZANTSKOM TLU NASTALA NEOVISNA DRAVA KOJU JE BIZANT PRIZNAO KAO TAKVU !!! za to, naravno, nisu bili zasluni samo Bugari, jer je to podruje i prije njihova dolaska slavizirano i oteto bizantskoj moi tada je Konstantin IV osnovao temu TRAKIJU radi obrane od Bugara

680. 6. ekumenski koncil u CARIGRADU Bizant je uvidio nunost crkvenopolitikog preustroja, izgubivi istone provincije od Arapa ustrajanje na monoteletizmu postalo je nepotrebno, tovie, na Zapadu ali i u samom Bizantu je dovodilo do novih nesuglasica u dogovoru s Rimom, Konstantin IV je sazvao koncil u Carigradu nauk o dvjema energijama i dvijema voljama je izdignut u dogmatski, a monoteletizm je osuen a njegovi pristae osueni i proglaeni hereticima (Kir, Pir, Sergije) Konstantin IV je ovim koncilom postao jo omiljeniji u narodu, pozdravljen je kao uvar i tuma prave vjere

DINASTIKI SUKOB/DRAVNI UDAR Konstantina IV Konstantin IV je teio neogranienoj samovladi, te je svojoj brai Herakliju i Tiberiju, (okrunjeni za suvladare jo za oeva ivota) oduzeo sva carska prava tome su se estoko suprostavili senat i vojska, no Konstantin se nije dao smesti i brai je odrezao noseve od tada je pravo na nasljeivanje krune ogranieno na vladareva najstarijeg sina, i suvladari vie ne sudjeluju u provedbi vlasti od trenutka kada glavni car postane punoljetan i sposoban vladati, iako institut suvladara nije ukinut cjelokupna je vlast od tada u rukama glavnog cara autokratoraJustinijan II (685-695, 705-711) sin Konstantina IV koji je umro u dobi od samo 33 godine, bio je bezobziran mladi despot koji nije znao za granice, iako je bio nadaren vladar sa jasnim pogledom na potrebe drave

BALKAN 688/9 Justinijan II na elu vojske 688/9 kree u vojni pohod usmjeren prvenstveno protiv Slavena nakon bitke s Bugarima, prodro je prema Solunu i pokorio velik broj Slavena (proboj iz Carigrada prema Solunu smatrao se velikim vojnim uspjehom jer je putem morao proi jake slavenske odrede pokorene Slavene je Justinijan prevezao u Malu Aziju i naselio kao stratiote u temi Opsikija, te je tako nastavljena kolonizacija Slavena u Maloj Aziji koju je zapoeo Konstans II., to je pridonijelo brojanom jaanju bizantske vojske, ali i ekonomskoj obnovi zemlje opustoene provalama neprijatelja

OSNIVANJE NOVIH TEMA od 650-ih teme su sve ee spominju u izvorima, to znai da je tematska organizacija u Bizantu ovrsnula Konstantin IV je osnovao TRAKIJU, dok je Justinijan II osnovao temu HELADU (srednja Grka) ipak, veina Bp je ostala izvan utjecaja bizantske moi, u rukama Bugara i pojedinih slavenskih plemena. Bitzantski je utjecaj na Bp uglavnom sveden na SOLUN i okolicu, koji se nalazio u sada ve potpuno ugasloj prefekturi Ilirik Bizant se trudio na podruje Carstva dovesti to vie Slavena i naseliti ih u novoosnovanim temama kao stratiote da povea vojnu i ekonomsku mo Carstva, to dovodi do jaanja malog zemljoposjeda jer su naseljeni stratioti zapravo mali zemljoposjednici STRATIOTA je u pravilu u vojnoj slubi nasljeivao najstariji sin, dok su ostali inili slobodnu seljaku snagu slobodni seljaci i stratioti pripadaju jednoj klasi koja sada postaje noseom klasom Bizantskog Carstva veliki zemljoposjed se prorijedio u doba krize i neprijateljskih pustoenja Avara, Slavena, Perzijanaca i Arapa (dominirao u ranobizantskom razdoblju)

ZEMLJORADNIKI ZAKON (Nomos Georgikos) odnosi se prvenstveno na nova naselja koja su nastala kolonizacijom opustjelih predjela SELJACI (georgoi) = neovisni zemljoposjednici, nisu obvezni nikakvnom vlasniku zemlje, samo dravi kao porezni obveznici, imaju neogranienu slobodu kretanja, ine velik drutveni sloj, zakon ih naziva gospodarima njihove imovine i imanja, ne posjeduju samo zemlju, nego i stoku, ak i robove. Polja, vinogradi, vonjaci, povrtnjaci su osobno vlasnitvo seljaka ovaj se zakon brine o uvanju vlastitog posjeda pojedinca SEOSKA OPINA = administrativno-fiskalna jedinica, njeni lanovi su odgovorni za redovitost poreznih davanaj i moraju nadoknaditi davanja susjeda koji to nisu u stanju porez na neobraeno zemljite sada se prenosi na susjede koji prema tome imaju i pravo koritenja istih. Ova se pojava prvi puta pojavljuje u ovom zakonu, i bitna je zbog prenoenja plaanja poreza, a ne prenoenje zemlje kao do tada (posjednik je porezni obveznik) raskida se glavarina od zemljarine (postavio Dioklecijan) glavarina se sada ubire odvojeno i moraju je plaati svi porezni obveznici bez razlike, nije vie bitna trajna naseljenost ime opada razlog vezivanja poreznog obveznika za zemlju dovodi do slobode kretanja seljaka Crkveni zemljini posjedi u stalnom porastu (poboni Bizantinci svih slojeva im daruju svoju zemlju), to dovodi do poveanja broja monaha i sve vee moi Crkve

JUSTINIJAN II Servus Christi religiozan vladar, prvi meu bizantskim carevima koji je na nalije kovanica utisnuo Kristovu sliku 691/2 7. ekumenski koncil QUINISEXTUM ili TRULANSKI KONCIL (po Trulanskoj dvorani u carskoj palai u kojoj se odravao) zabrana poganskih obiaja i sveanosti koje su se i dalje tradicionalno slavile diljem Carstva, kao i prireivanje kazalinih predstava doputaju se sveeniki brakovi izriito se odbacuje rimski post subotom tako se, jedva 10 godina nakon to je na 6. ekumenskom koncilu postignut dogmatski dogovor s Rimom, ponovno javljaju suprotnosti izmeu Rima i Bizanta papa je odbacio odredbe Quintisextuma, Justinijan II na to alje izaslanika u Rim da uhiti papu, ali nije raunao na injenicu da je papin autoritet u Italiji u meuvremenu snano porastao, pa je carski izaslanik u Rimu jedva spasio ivot

OPOZICIJA MALOM ZEMLJOPOSJEDU BIZANTSKA ARISTOKRACIJA malozemljoposjednika politika Heraklijeve dinastije nije odgovarala bizantskoj aristokraciji, a pod Justinijanom II ta je politika dobila osobito antiaristokratsko usmjerenje i njeegovi su postupci prijetili aristokraciji potpunim unitenjem Justinijanova kolonizacijska politika bila je nemilosrdna jer je nasilno trgala ljude iz njihova zaviaja i bacala ih na njima nepoznata i tua podruja takoer je znaila i teko financijsko optereenje zbog careve sklonosti graditeljstvu pa je taj nemilosrdni fiskalizam doveo do toga da je stanovnitvo postalo posebno ogoreno na inovnike koji su bili zadueni za financije 695. dolazi do dravnog udara i stranka Plavih na carsko prijestolje uzdie LEONICIJA stratega nove teme Helade, a Justinijanu II je odsjeen nosPropast Heraklijeve dinastijeLeonicije (695-698)Prevrat 695. izbacio je Bizant iz ravnotee poinje doba nemira koje e potrajati vie od 20 godina doba unutarnjeg rasula koje je donijelo nove osjetne gubitke najprije SJEVERNOAFRIKU OBALU od Arapa - Kartaki egzarhat 697. godine posljedica gubljenja Kartakog egzarhata bila je pobuna bizantske flote protiv Leonicija koja je na prijestolje uzdigla Apsimara (Tiberije II)Tiberije II (698-705) doao na prijestolje uz pomo Zelenih, a svrgnutom Leoniciju je odsjeen nos njegova vlada nije pokuala vratiti Kartaki egzarhat, tovie, Arapi su do 711. drali gotovo cijelu Sjevernoafriku obalu i poeli s osvajanjem panjolske gdje su ubrzo pokorili tamonje Vizigote tako su Arapi sa Zapada uli u Europu, poto im je na Istoku Konstantin IV bio preprijeio put

POVRATAK JUSTINIJANA II. prognani i osakaeni Justinijan nije se nikako mirio sa sudbinom, mislio je na povratak i osvetu Justinijan se sklonio kod Hazara i oenio se sestrom hazarskog kralja koja je prela na kranstvo i uzela ime TEODORA (kao i ena Justinijana I.) na hazarski dvor stie zapovijed o izruenju Justinijana II, to je kagan i uinio da ne poremeti dobre odnose s Bizantom, ali ih je Justinijan preduhitrio i na vrijeme pobjegao bugarskom kanu TERVELU koji ga je zatitio 705. Justinijan II se sa bugarsko-slavenskom vojskom pojavio pred Carigradom, uuljao se u grad (kroz cijev akvadukta) , zauzeo carsku palau i po drugi put sjeo na prijestolje, dok je Tiberije II iz njega pobjegaoJustinijan II (705-711) car s odsjeenim nosom od tada se osakaeni vie ne diskvilificiraju u trci za prijestoljem s njime prijestolje dijeli carica TEODORA (pokrtena hazarka) i njigov sin TIBERIJE koji je takoer odmah uzdignut u suvladara

JUSTINIJANOVA ZAHVALNOST BUGARSKOJ (kanu TARVELU) osim to joj je ponovno nastavljeno plaanje danka, kan TARVEL dobiva titulu cezara (najvia bizantska poasna titula nakon carske) prvi puta je neki strani vladar dobio tu titulu, mogao je ak i sjesti na prijestolje uz cara

KRAJ JUSTINIJANA II i HERAKLIJEVE DINASTIJE carevi Apsimar-Tiberije i Leonicije, koji su vladali u meuvremenu su smaknuti, a patrijarhu koji ih je okrunio su iskopane oi Justinijan je za vrijeme svoje druge vladavine zadobio glas krvolonog tiranina Justinijan je cijelo vrijeme bio ospjednut osvetom i koncentrirao se samo na svoje bive unutarnje neprijatelje, a zanemario vanjske to su iskoristili Arapi, a car je u meuvremenu poslao kaznene ekspedicije u Ravennu i Kerson Kerson je bilo mjesto njegova progonstva, i tu se stanovnitvo pobunilo protiv njega, i sada je protiv sebe imao i stanovnitvo glavnog grada ali i provincija i vojske, i vie ga nije imao tko braniti carem je proglaen BARDAN, a Justinijan i njegov sin Tiberije su smaknuti

HERAKLIJEVA DINASTIJA prva bizantska dinastija u pravom smislu rijei njeni predstavnici vladali su carstvom pet generacija, itavo 7. stoljee1. HERAKLIJE obnovitelj Carstva, na elu svoje vojske krenuo u sveti rat i pokorio monu Perziju, ali na koncu, izmoren i slab promatra kako njegovo ivotno djelo propada pod naletom Arapa2. KONSTANS II sin slabia, na prijestolje dolazi optereen sjeanjem na krvave obiteljske borbe, te postaje samovoljni nasrtljivac i pada kao rtva velike, ali nerealne ideje3. KONSTANTIN IV pobjednik nad Arapima, uz djeda Heraklija jedini zasluuje naziv spasitelja Carstva, veliki vojskovoa i dravnik koji prerano umire (33 godine)4. JUSTINIJAN II izvanredno nadaren vladar, pridonio stvaranju nove organizacije drave vie od bilo kog drugog, ali je svojim neogranienim despotizmom i bolesnom okrutnou doivio traginu sudbinu i skrivio propast dinastije stvaralaka epoha Heraklijeve dinastije zavrava s razdobljem prve vladavine Justinijana II iako je Arapima preputeno veliko i bogato podruje, Carstvo je ipak, nakon tekih borbi, sauvalo svoje sredinje zemlje i tako muslimanima zatvorilo put u Europu, a sebi osiguralo status velesile iako se veliina Carstva bitno smanjila, Bizant je u novim granicama bio iznutra jedinstveniji i vri dobilo je nov vojno-upravni poredak i novu organizaciju vojske koja poiva na snagama naseljenih stratiota pojavljuje se jak slobodan seljaki stale koji obrauje novu zemlju i kao porezni obveznik tvori najsigurniji oslonac dravne blagajne otada mo BC poiva na osnovama koje je stvorilo u 7. stoljeu zahvaljujui obnovi pod Heraklijevom dinastijom, Bizant moe izdrati obrambene ratove protiv Arapa i Bugara, te napokon prijei u presudan i pobjedonosni protunapad u Aziji i na Balkanskom poluotoku

RAZDOBLJE KULTURNE SUE iako je ova epoha bila bogata herojskim borbama, toliko je siromana kulturnim stvaralatvom jer odumiranjem starog aristokratskog sloja nestaje i stara kultura glavnu rije vodi teologija potaknuta novim vjerskim sporovima, Crkva postaje sve vanija ( Heraklije oslobodilac Svete zemlje; Konstantin Svjetionik pravovjerja; Justinijan Kristov sluga) univerzalno rimsko carstvo je sada stvar prolosti dok se na Zapadu formiraju germanska kraljevstva, Bizant postaje srednjovjekovno grko carstvo grka kultura i jezik daju mu vlastiti peat i odreuju novi smer njegova razvoja, koji je sada potpuno izgubio ranobizantsku rimsko-latinsku notuDOBA IKONOKLASTIKE KRIZE (711-843)Previranja oko prijestoljaFilipik-Bardan (711-713) njegova vladavina navjeuje ikonoklastiku krizu i u tome je najvea znaajka njegove kratke vladavine vijesnik ikonoklastike krize MONOTELETIZAM jedina dravna vjera bio je Armenac sklon monofizitizmu iako nije iao tako daleko da zahtjeva priznanje te hereze, ali je zato odluno zastupao monoteletizam (prije 30 godina osuen na 6. e.k.) carskim ediktom je odbacio odredbe 6. ekumenskog koncila i proglasio MONOTELETIZAM jedinim doputenim crkvenim naukom (simbolino je unitio prikaz tog koncila u carskoj palai a na njihovo mjesto postavio slike cara i patrijarha SERGIJA) iako njegova vjerska politika nije saivjela, tovie, stvorila je snanu opoziciju koja ga je na koncu stajala prijestolja, ipak je imao i pristaa: patrijarh GERMAN

SUKOB S papom KONSTANTINOM I. zbog monoteletizma rimski papa KONSTANTIN I. je odluno odbacio Bardanovu herezu i carevu sliku, zabranio spominjanje cara u molitvi i kovanje njegove slike na novcu u Rimu, a na uklanjanje slike 6. e.k. papa odgovara postavljanjem slika sa svih 6 koncila u crkvi Sv.Petra tako je, jo prije izbijanja ikonoklastikog spora, izbio sukob izmeu heretikog cara i rimskog pape pri kojem je slika sluila kao oruje

BUGARI kan TERVEL osvetnik ubijenog Justinijana II (proglasio ga cezarom) pokrenuo je rat protiv njegovog ubojice Bardena, krenuo na Carigrad i poharao njegovu okolicu injenica da je Tervel nesmetano mogao proi cijelom Trakijom i prodrijeti do Carigrada pokazuje koliko je slaba bizantska vojska u europskom dijelu Carstva

tema OPSIKIJ se die PROTIV BARDENA trupe iz Opsikija su trebale pritei u pomo pri obrani Carigrada, ali se diu protiv Filipika-Bardena i svrgavaju ga, a na prijestolje dovode civilnog inovnika koji je pri krunidbi dobio ime Anastazije II.Anastazije II (713-715) opoziva monoteletske odluke i sveano priznaje 6. ekumenski koncil ponovno vraa prizor koncila u palau i uklanja slike Filipika i Sergija meutim, kako je doznao da Arapi pripremaju napad na Carigrad, odluio ih je preduhitriti i iznenaditi arapsku flotu dok se jo pripremala za napad, ali Opsikija ponovno die bunu i svrgava ga i na prijestolje dovodi Teodozija, skupljaa porezaTeodozije III (715-717) car protiv svoje volje on je zapravo prisiljen uzeti krunu, ak ju je pokuao izbjei bijegom za njegove se vladavine uzdigao strateg anatolske teme LEON kojeg je regrutirao jo Justinijan II, a Anastazije II ga je postavio za stratega anatolske teme, jedne od najvanije i najvee bizantske provincije nakon Anastazijeva pada se podigao protiv slabog Teodozija III, na to mu je ovaj prepustio krunu i zavrio kao monah u EfezuLEON III (717-741) Ikonoklastija i borbe protiv Arapa dolaskom Leona III na prijestolje zavrava borba previranja oko krune a Bizant je dobio vladara koji e uspostaviti vrstu i trajnu vladavinu i zasnovati novu dinastiju

717. ARAPI PONOVNO PRED CARIGRADOM Bizant je pobjedio vojsku kalifova brata Maslama, ponovno uz pomo grke vatre tako je Leon III drugi bizantski vladar koji je zaustavio prodor Arapa u Europu oslobaanjem Carigrada i ienjem Male Azije zavrena je vana etapa arapsko-bizanstke borbe i od tada Arapi vie nikada nisu ugroavali opstanak Carstva, iako je pokuaja bilo iako je njegova slava zbog velike pobjede nad Arapima bila velika, ikonoklastiki ispadi potkopali su njegovu popularnost

KONSTANTIN + hazarska princeza Leon III je svog sina oenio za kerku hazarskog hagana kako bi osnaio njihiv savez (pomogao mu u borbi s Arapima)

PREUREENJE TEMA tema ANATOLIJA prevelika, dijeli ju tako da zapadni dio postaje zasebna tema TRAKEANA tema OPSIKIJ ostaje nepodjeljena, iako je i ona velika, a Leon III zapovjednitvo nad njom preputa svome zetu Artabazdu nesvjestan svoje ogromne pogreke, to e osjetiti njegovi nasljednici tema KRETA nova tema

726. EKLOGA careva LEONA i KONSTANTINA epohalan zakonik za povijest kodifikacije bizantskih zakona privatno, kazneno, obiteljsko i nasljedno pravo, dok stvarno pravo ostaje u pozadini prirunik za suce (Justinijanov zakonik je teko dostupan i preobuhvatan) propisuje itav sustav tjelesnih kazni za prekritelje (sakaenje, ianje...) katalog obiajnog prava koje se u Bizantu formiralo kroz 7. stoljee snano se suprostavlja korupciji i podmitljivosti sudaca imala je velik utjecaj na pravni razvoj slavenskih zemalja

UVOD U IKONOKLAZAM Leon III se opredijelio protiv tovanja slika to je izazvalo veliku krizu koja obiljeava to doba i koja na cijelo stoljee pretvara Carstvo u poprite tekih unutarnjih borbi u posljednjim se stoljeima, osobitno nakon Justinijana, tovanje svetakih slika proirilo na podruju Grke crkve i postalo jednim od najvanijih oblika izraavanja bizantske pobonosti s druge strane, i unutar same Crkve se javljaju protivnici tovanja slika, osobito u istonim provincijama, gdje je i dalje prisutan monofizitizam i gdje jaa sekta paulikijanaca protivnici svakog crkvenog kulta ipak, tek je kontakt sa arapskim svijetom doveo do rasplamsavanja ikonoklastike borbe PROGANJANJE IDOVA Leon III ih progoni i prisiljava na pokrtavanje (jedan od rijetkih primjera progona idova u bizantskoj povijesti) koji je uvjetovan jaanjem idovskog utjecaja u tom razdoblju, a ne samom carevom netrpeljivosti prema njihovoj vjeri ARABOFIL suvremenici ga zovu sarakenophron = koji misli saracenski. Arapi su, osim maa, u Bizant donijeli i svoju kulturu i s njome tipino muslimansko zaziranje od slikanja ljudskog lica tako je Leon III, car koji je zaustavio muslimanski prodor u Europu, zapravo otvorio vrata njihovoj kulturi carstvo OMAJIDA prvi objavili rat ikonoduliji i poduzeli prve ikonoklastike mjere i prije izbijanja ikonoklastike krize ujedno je ojaala i ikonoklastika struja u Maloj Aziji na elu sa maloazijskim klerom metropolit TOMA i biskup KONSTANTIN iz Nikoleje pravi duhovni otac bizantske ikonoklastije, kojima se u ikonoklastikoj borbi priklonio i sam Leon III (i on potie s istoka) ime se latentna ikonoklastika kriza pretvorila u otvorenu

IKONOKLASTIKA BORBA LEONA III. 726. Leon III prvi puta otvoreno nastupa protiv ikonoklazma na inzistiranje maloazijskih ikonoklastikih biskupa on se nije smatrao samo carem, nego i prvosveenikom naredio je jednom asniku da ukloni Kristovu sliku iznad bronanih vrata carske palae na to je ogoreni narod na licu ubio asnika USTANAK u temi HELADA (srednja Grka) tema Helada je postavila protucara i sa svojom flotom krenula na Carigrad, ali Leon III. brzo gui ustanak Leon III sada na svoju ikonoklastiku stranu eli privui Rim papu GRGURA II. , ali i p GERMANA GERMAN mu se otro suprostavlja, dok GRGUR II eli izbjei sukobe s Bizantom i ostaje mu lojalan, ali ne pristaje uz ikonoklastiju, ve ostaje neutralan (jedino ga Leon III moe braniti od navale Langobarda u Italiju) uz patrijarha GERMANA najvei carev protivnik je monah IVAN DAMAANIN najvei teolog svog vremena, koji je napisao 3 govora u obranu slika, shvaajui sliku kao simbol i porednika, a sliku Krista utemeljuje dogmom utjelovljenja i povezuje ju sa naukom o spasu.

730. EDIKT O OZAKONJENJU IKONOKLAZMA (IKONOKLASTIKI EDIKT) nakon to su mu pregovori sa svim stranama propali Leonu III je za provedbu ikonoklastikog plana ostala jo jedino sila ediktom je naredio unitavanje svih kultnih slika kako bi edikt bio legitiman, Leon III je traio suglasnost svjetovnih i duhovnih dostojanstvenika tzv. silention p. GERMAN mu je uskratio potpis izopen zamjenjuje ga p. ANASTAZIJE sada je poela ikonoklastija unitavanje slika i progon njihovih tovatelja

RASKID S RIMOM (papa GRGUR III) Leon III nije uspio dalekoj Italiji nametnuti ikonoklazam ediktom 730. ikonoklastija je postala slubeni dravni i crkveni nauk Carstva papa GRGUR III. (nasljednik GRGURA II) je sazvao koncil na kojemu je osudio bizantsku ikonoklastiju religijskom raskolu je slijedio i politiki dolazi do slabljenja bizantske moi u ItalijiKONSTANTIN V. (741-775) Ikonoklastija i borbe protiv Bugara Konstantin V. naslijedio je oca Leona III nakon njegove smrti, iako je ve za njegova ivota okrunjen za suvladara (od 720.) ve 742. mu se suprostavlja protucar ARTABAZD mu njegove sestre i zet Leona III kojeg je Leon postavio za stratega Opsikije sada mu je taj poloaj osigurao polaznu toku za borbu protiv mladog urjaka, budui je imao na raspolaganju cjelokupnu vojsku te najvee i najvanije temePROTUCAR ARTABAZD (IKONODUL) bio je IKONODUL pristaa tovanja slika, pa je i borba izmeu njega i cara poprimila notu ikonoklastike borbe, a taj e sukob obiljeiti i itavu vladavinu Konstantina V. Artabazd je napao i pobjedio Konstantina V. dok je ovaj prolazio kroz temu Opsikiju, te se proglasio carem, sa vojskom uao u Carigrad gdje ga je okrunio p. Anastazije (koji je opet promjenio stranu), a priznao ga je i Rim (Grgur III) svog sina NIKEFORA je proglasio za suvladara a NIKETU za zapovjednika vojske u Carigradu su ponovno postavljene svete slike u Maloj Aziji su na njegovoj strani bile teme Opsikija i Armenijaka (strateg sin Niketa), a od Europskih je najveu podrku imao od Trakije

POVRATAK KONSTANTINA V. Konstantin V se u meuvremenu sklonio u Anatoliju, a na njegovu stranu je stala i tema Trakeana (odvojena od Anatolije) 743. bitka kod Sarda Konstantin porazio Artabazda bitka kod Modrine Konstantin porazio Nikifora time je Konstantin V osigurao konanu pobjedu, i okonao vladavinu Artabazda koji je punih 6 mjeseci nosio krunu i u Rimu bio priznat za cara

ARAPI od Leona III vie nisu opasnost, emu je pridonijela i smjena dinastije u Arapskom kraljevstvu, pa se svi sukobi svode na eventualne pogranine ratove

BUGARI poetak velikih bugarsko-bizantskih sukoba s druge strane zaprijetili su Bugari koji su isprovocirani gradnjom utvrda na svojoj granici (Konstantin V. ih gradi radi zatite Trakije) 756 provaljuju na podruje Carstva time je poelo doba velikih bugarsko-bizantskih sukoba Konstantin je poveo 9 vojnih pohoda na Bugarsko kraljevstvo 762. na vlast u Bugarskoj nakon unutarnjih borbi dolazi TELEC, estoki protivnik Bizanta koji je imao zatitu monih boljara (nakon njegova dolaska na prijestolje velika masa Slavena iseljava iz Bugarske u Bizant Konstantin ih naseljava u BITINIJI u Maloj Aziji) 763. bitka kod Anhijala na obali Crnog mora Bugari su potpuno poraeni, a Konstantin slavi svoju najveu pobjedu Telec je pao kao rtva pobune, a u Bugarskoj slijedi viegodinje stalne pobune i smjene na prijestolju 772. u Bugarskoj na vlast dolazi TELERIG koji kraljevstvo die na noge i vraa mu borbenu mo 773. Konstantin ponovno napada i 773. prisiljava Bugare na mir, koji nije mogao biti trajan i Konstantin V s Bugarima ratuje do kraja ivota, umro je 775. u ratnom pohodu. ratovi protiv Bizanta oslabili su Bugarsku u kojoj su ponovno zavladali unutarnji nemiri, a Bizant je osigurao prevlast na Bp zbog ega se Bugarska u meuvremenu razvila u ogorenog neprijatelja Bizantskog Carstva

SLOM VLASTI U ITALIJI LANGOBARDI i FRANAKA dok je Konstantin slavio na Istoku, bizantska je vlada u Italiji doivjela slom sve dok je Rimu prijetila opasnost od Langobarda, papa je bio lojalan Bizantu meutim 751. Langobardi su zauzeli RAVENNU a Ravennski je egzarhat prestao postojati tome je pridonijela i pojava novog papinog zatitnika na Zapadu FRANAKE (Pipin) papa STJEPAN II zapoinje saveznitvo s franakim kraljevstvom i osnivanjem rimske crkvene drave iz koje e kasnije nastati Zapadno carstvo, okrenuo je lea Bizantu

JUNOITALSKE PROVINCIJE (Kalabrija, Sicilija) i ILIRIK Konstantin V. odvojio je od Rima grecizirane junoitalske provincije KALABRIJU i SICIJLIJU, kao i ILIRIK (dotad pripadao Rimskoj crkvi) i podredio ih carigradskom patrijarhu time je nastala povijesna granica izmeu grkog Istoka i latinskog Zapada time su balkanske provincije Ilirika i grecizirana juna Italija pale pod utjecaj istonog patrijarha, to e stvoriti osnovu za uzlet koji e Bizantska crkva doivjeti nakon ikonoklastike krize i vriti snaan utjecaj na kulturu slavenskih drava na Balkanu

VRHUNAC IKONOKLAZNA POD KONSTANTINOM V. Konstantin V eli sankcionirati ikonoklastiju crkvenim koncilom 754. saziva ekumenski koncil u Carigradu predsjeda biskup TEODOZIJE iz Efeza (sin Tiberija-Apsimara) papa i orijentalni patrijarsi nisu poslali svoje legate (bezglava sinoda) najstroe je zabranjen kult slika, propisano je njihovo unitenje i izopenje svih ikonodula (p. GERMANA, IVANA DAMAANINA) novi patrijarh KONSTANTIN SILEJSKI (car ga je sam odredio za novog vrhovnog pastira) nakon ovog koncila posvuda su se unitavale svetake slike i zamjenjivale svjetovnim (slike cara i scene iz rata, lova...)

IKONODULI OPOZICIJA MONASI jednako fanatini kao i ikonoklasti vrhunac borbe bio je 760-ih voa: opat STJEPAN MLAI (ubila ga je nahukana gomila na ulicama Carigrada) bizantsko monatvo naljua oporba poinje sveopi progon monaha, koji su proganjani i zbog same pripadnosti monakom redu, a ne samo kao ikonoduli, manastiri su zatvarani i pretvarani u vojarne, kupalita... tako je ikonoklastija objavila borbu bizantksim monasima i samostanskim posjedima monasi sada masovno sele u junu Italiju gdje osnivaju kole i samostane i tako stvorili nova sredita grke kulture

KONSTANTIN V. Kopronymos (uprljanog imena) stoljeima nakon smrti prati ga mrnja njegovo je truplo nakon ponovnog uspostavljanja ortodoksije uklonjeno iz Apostolske crkve ipak, nadivjeli su ga ratni uspjesi nad Bugarima, i kada je u poetkom 9. stoljea Bizant pokleknuo pred Bugarima, narod se skupio na njegovu grobu i zaklinjao mrtvog vladara da ustane i izbavi Carstvo iz sramoteSlabljenje ikonoklastikog pokreta i ponovna uspostava tovanja slikaLeon IV (775-780) njegova kratka vladavina inila je prijelaz iz doba ikonoklastikog vrhunca pod Konstantinom V prema ponovnoj uspostavi tovanja slika pod Irenom sin Konstantina V i hazarske princeze pod velikim je utjecajem svoje ene, carice IRENE (potie iz Atene-IKONODUL) za suvladara i nasljednika nije izabrao nijednog od svoje etvero brae-cezara, ve svog sina KONSTANTINA to je izriito zahtjevala VOJSKA

Konstantin VI. + IRENA Leon IV je rano umro, Konstantin postaje car sa samo 10 godina pa regenstvo preuzima carica IRENA sa kojom je mladi car i slubeno dijelio prijestolje Irena je brau svog pokojnog supruga natjerala da stupe u sveenike 784. ODLUKA O RESTAURACIJI TOVANJA SLIKA p. PAVLE abdicira (nagovorila ga) p. TARAZIJE (njen dotadanji tajnik, laik) stupa u vezu s Rimom i orijentalnim patrijarsima kako bi organizirala novi ekumenski koncil na kojem e opozvati odredbe ikonoklastikog edikta iz 754.

( 786. 7. ekumenski koncil CARIGRAD) papa i istoni patrijarsi alju svoje legate zastupnike je istjerala Carigradska garda i dalje vjerna pokojnom ikonoklastu Konstant. V pa koncil nije odran

787. 7. ekumenski koncil NICEJSKI (2.) posljednji koncil kojeg priznaje Istona crkva odrao se u istom gradu kao i 1. ekumenski koncil pod Konstantinom Velikim pod predsjedanjem p. TARAZIJA nekadanji ikonoklasti su primljeni natrag u crkvenu zajednicu nakon to su se na koncilu odrekli svoje hereze to nisu odobrili MONASI prvi puta dolazi do raskola unutar Bizantske crkve koji e se protezati kroz cijelu njenu daljnju povijest RASKOL IZMEU ZELOTA (strogi uvari kanonskih propisa i odbacuju svaki kompromis) i POLITIARA (umjereni smjer koji se podreuje dravnoj potrebi i prilagoava politikim odnosima, surauje sa svjetovnom vlau i ne boji se kompromisa) koncil je osudio ikonoklastiju kao herezu, naredio unitavanje ikonoklastike literature i ponovno uspostavio tovanje slika tovanje se ne upuuje slici ve svetoj osobi koju ona prikazuje (to je Ivan Damaanin doveo u pitanje sa svojom naukom o spasu)

783. POHOD NA SLAVENE NA PELOPONEZU logotet Staurakije sa vojskom kree na Solun, zatim prema Grkoj i Peloponezu prisilio je tamonje Slavene da priznaju bizantsku suverenost i obveu se na plaanje danka u predstojeoj uroti protiv Irene su na strani njenih urjaka, Konstantinovih strieva 805. Slaveni su poraeni kod Patrasa ponovna uspostava bizantske moi na Peloponezu nakon vie od 200 godina slavenske prevlasti

SPOR IZMEU IRENE I KONSTANTINA VI astohlepna Irena ne eli prepustiti prijestolje sinu iako je ve dovoljno odrastao i sazreo za vladanje pa se mladi car pobunio (pomae mu Mihajlo Lahanodrakon) meutim, carica je na to slubeno legalizirala svoje dotad samo faktino prvenstvo, zahtjeva od vojske da joj prisegne na vjernost kao prvoj na prijestolju cariin savjetnik eunuh STAURAKIJE carigradske trupe polau prisegu trupe teme Armenijaka nisu sklone ikonodulskoj carici i stvaraju protupokret te proglaavaju Konstantina VI. SAMOVLADAROM (790) Irena je izgubila, mora napustiti palau, ali se ubrzo ponovno vratila nakon to su njeni pristae imolili njeno pomilovanje kod Konstantina 792. ponovno ZAJEDNIKI VLADAJU

SRAMOTAN PORAZ OD BUGARA 792. 792. bitka kod Markele poraz Bizanta car je pobjegao sa bojita a glavni bizantski zapovjednici su zarobljeni ponovno se obvezuje na danak

SPOR SA cezarom NIKEFOROM Konstantinov stric kojeg opozicija tuje kao najstarijeg preivjelog potomka Konstantina V. pojavio se pokret koji ga eli uzdii na prijestolje na to mu je Konstantin VI iskopao oi, a ostalim strievima odrezao jezik

SPOR SA TEMOM ARMENIJAKA - USTANAK izbio jer je Konstantin dao osljepiti stratega te teme, svog nekadanjeg saveznika u borbi protiv Irene na to je izbio ustanak u temi, Konstantin mora u