Bosnjacka rijec 20 - FINALL Layout 1naša “Majka Hrabrost”, jer smo mi “Djeca Kukavice”; da...

Jul - Decembar 2010. � 3

Osniva~ Bo{nja~ko nacionalno vije}e

Novi Pazar

Izdava~Centar za bo{nja~ke studije

Tutin - Novi Pazar

Za osniva~a i izdava~aEsad Dùdèvi}

Glavni i odgovorni urednikdr. sci. Redèp [krijelj

Zamjenik gl. i odg. urednikaHasna Ziljki}

RedakcijaAlija Dògovi}Zaim Azemovi}

Fatima MuminovićDèngis Redèpagi}Muhedin Fijuljanin

Nazim Li~inaMuratka Fetahovi}

Alma HusićFuad Ba}i}aninMustafa Balti}Fatih Hadžić

Direktor desk-aZaim Hadìsalihovi}

DTP i prelomSamer Jusovi}

LekturaMuratka Fetahovi}

SaradniciFerid Muhi}

Hasnija Muratagić TunaRasim ]elahmetovi}

Sulejman-Heman MuftarevićMedin Halilovi}

Mevljuda MelajacFehim Kajevi}

Muharem MutabdìjaFehim Kari{ikNedìb Vu~eljHalil Marki{i}

Adresa redakcije28. novembra bb36300 Novi Pazar

Telefon: 020 336 621Fax: 020 314 107

E-mail: [email protected]

âsopis sufinansira Ministarstvo kulture

Vlade Republike Srbije

[tampa[tamparija “Merak”

Dubrova~ka bb, Novi Pazar

Bo{nja~ka rije~ RIJEČ UREDNIKA

dr. sc. Redžep Š[email protected]

Anno domini 2010tu pamtićemopo burnim i neuspješno sprovedenim izborima za Bošnjačko na

cionalno vijeće (6. jun). Ostaće u sjećanju kao još jedna godina bošnjačkenesloge. Osim časnih izuzetaka u njoj suBošnjaci, po ko zna koji put, pokazali vidljivu nezrelost, nejedinstvo i nemogu ćnost da se ujedine i zajednički krenu uveoma zahtjevno rješavanje čitave gomile neostvarenih planova, koji bi ih etablirali u porodicu organiziranih manjinskih zajednica Srbije.

Lavina optužbi i uvreda na račun resornih ministarstava, ministara i drugihdržavnih ustanova problem još jače produbljuju, pokazujući da je, ipak ključ zamnoga neriješena pitanja među neorganiziranim i nesložnim Bošnjacima, ta čnije, u odsustvu svijesti za kolektiviteti zajedničko djelovanje. I to u vrijemekada se čitava Evropa kreće ka integrativnim tokovima!

Nepotrebna trijumfalistička bahatostpojedinaca, kojima je do vlasti nad svojima, ostavlja tragove dubokih podjelameđu Bošnjacima, a uz to, još snažnijeotvara rane bošnjačke nesloge u situacijikada jedna od tri strane pokušava daprikaže da je 17 mnogo više od 13 plus5 i da je to dovoljno za grubu promocijunepostojećeg “trijumfa” nad sopstvenimnarodom. U nizu nepametnih odluka jei ona o kupovini glasova sa tuđe liste inastojanje da se javnost ubijedi u legitimno pravo na neregularan čin uspostave još neregularnijeg “BNVa”.

A možemo li govoriti o trijumfu? Ne,apsolutno! O „Pirovoj pobjedi“ da, svakako! Trebaju li nam pobjede takvog karaktera? Tezom da smo u ozbiljnojmeđubošnjačkoj neslozi, i nepotrebnom

sukobu, otvaramo pitanje mogućih rješenja naših nesporazuma. Pred mnogima od nas ostaje dilema: kako da uovoj situaciji gradimo zajedničku budu ćnost? Kako da ostvarimo bošnjački nacionalni interes, barem na stvarima kojenas zbližavaju?

Umjesto odgovora, danas smo sveviše zasuti zapaljivim govorima intenziteta: tri oktave gore, dvije dolje! Baš kadnam se čini da se ponavlja ono što je većdavno rečeno da su to ostaci kompleksa nedorečenosti i jedne, danas prevaziđene, mitingaške tautologije triju mfalizma, ona Bošnjacima ne donosi nikakvu korist! Iza karijerizma i lične sujete pojedinaca, svi osjećamo gorakukus uzajamne netrpeljivosti i nesloge.Sve to producira neprijatan filing zaje dničkog poraza, koji je nastao uslijedusporenog rješavanja brojnih otvorenihpitanja koja čekaju na otpakivanje.Nama, Bošnjacima, je potrebno jačanjesvijesti o zajedništvu koje će u prvi planistaći osnovne nacionalne ciljeve, bro jna neriješena pitanja i želju da Sandžakvidimo kao autonomni region u državiSrbiji koja je naša jedina domovina, udržavnoj zajednici u kojoj želimo suživot u uzajamni respekt svojih sugrađana bez obzira na vjeru i naciju. Netreba mudrovati: kad dom gori, komši jska kofa vode znači više od cisternekoju iz daljine dovlači rođeni brat!ONIH 49 %, među nama, koji misle

kako NAS 51 % (13 plus 5) treba gumicom prebrisati – o potrebi za svebošnjačkim jedinstvom malo znaju! Oislamskoj pravdi još manje!? Na toopominje i izreka slavnog Paracelsusa:„ ... onaj ko misli da sve voće sazrijevakad i jagode, malo toga zna o grožđu!“

IZBORI ZA BNV - KAKO DO ZAJEDNIČKOG CILJA?

4 � Jul - Decembar 2010.

PROSLAVLJEN NACIONALNI BLAGDAN20. NOVEMBAR - DAN SANDŽAKA

48

Prof. Dr. sci. Hasnija Muratagić TunaSMRT DU[E ILI UBIJANJE BESMRTNOSTI

90

DVADESET GODINA STRANKE DEMOKRATSKEAKCIJE SANDŽAKA

100

Redžep [krijeljNOVOPAZARSKA KAZA NAPOČETKU XX STOLJEĆA

35

Fuad BaćićaninKnjiževnost u Seldžučkojdržavi (1040 – 1207)

45

Ferid MuhićORLOVIĆA AVLIJA

5

Redžep [krijeljBalkanski nemuslimani u osmanlijsko-islamskom „millet“ sistemu 9

Alija DžogovićStanje nauke na Kosovu i u Sandžaku(u korpusu bošnjačke nacionalne zajednice) 15

Fatima Pelesić MuminovićĆoravi posao 24

Fatih HadžićOj Rožaje od sevdaha grade 27

Dr. Sakib [ehović[ARAMPOV 43

SADŽAČKI KNJIŽEVNI SUSRETI SAKS 2010 52

Promovisano drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje publikacijeSANDŽAK MULTIETNIČKA REGIJA 60

Promocija romana Muhameda Abdagića„Tatli džan“ 65

Muhamed AbdagićRifat Burdžović Tr{o 73

11. Jul - Dan sje}anjaSREBRENICA - SVETA DU\NOST DA SE PAMTIA DA SE NIKADA NE PONOVI 86

Prof. Dr. sci. Hasnija Muratagić TunaUSTRAGA – PRVI ROMAN PJESNIKA DŽEVADA JAHIĆA AZIZOVA 97

U OVOM BROJU


FERIDOVA DUHAN KESA

Sjedeći na sjedištu u gradskom au-tobusu u gradu Montgomeri, sa-vezna država Alabama, crnkninja

Roza Parks je promijenila svijet! Bio je 1.decembar 1955.godina i Roza Parks jeuhapšena zato što je odbila da ustupisvoje mjesto putniku koji je tek ušao u

autobus. Besmislica – reći ćete! Onaje prva sjela, i zašto bi ustupila

mjesto? Osim toga, ona je ižena; po kojoj to tradiciji

žene u gradskim auto-busima ustupaju svojesjedište muškarcima!? Ijoš, po kom se to za-konu žene hapse zaodbijanje da ustupe

muškarcu mjesto ugradskom autobusu!?Već smo rekli: to se de-silo 1955 godine u

onom dijelu SAD ukom je tada segrega-

cija bila legalna, paje i hapšenje

Roze Parksbilo

u skladu sa zakonom! Crnci su imalipravo sjediti samo na obilježenim sjedi -štima u zadnjem dijelu gradskih auto-busa. U slučaju da prekrše zabranu isjednu na sjedišta rezervisana za bjelce,morali su ustupiti svoja mjesta bjelcima,Zahtijevajući revnopravnost za sebe,Roza Parks je svjesno prekršila oficijalnovažeći zakon nejednakosti, u ime višegzakona – zakona ravnopravnosti svihljudskih bića! Tim aktom ona je stavilaobavezu poštovanja pravednosti iznadobaveze poslušnosti zakonu.

Pošto je prekršila važeći zakon, RozaParks je bila uhapšena; pošto je na njenojstrani stajala pravednost, godinu danakasnije, 20 decembra 1956, zakon o se-gregaciji ukinut je kao nepravedan (su-protan Ustavu), a Roza Parks je označilapočetak borbe za građanska prava uSAD. Tokom 1999 godine, Senat SAD jeRozu Parks proglasio za “…živu ikonuslobode u Americi”. Umrla je 24 oktobra2005 u 92 godini života i sahranjena uVašingtonu, na Kapitolu, kao prva i dosada jedina žena kojoj je ukazana takvačast u SAD.

Vrativši se 2000 godine kući u Konje-vic-Polje, kod Srebrenice, iz koje je bilaprotjerana 1993 godine, u vrijeme geno-cida počinjenog u tom gradu nad Bo-šnjacima, Bošnjakinja Fata Orlović je usvojoj avliji zatekla bespravno podi-gnutu crkvu! Crkvu su podigli isti onikoji su izvršili genocid i poslije genocidabespravno se uselili u napuštene kućeprotjeranih Bošnjaka, isti oni koji su FatiOrlović ubili muža. Smjesta je podnijelazahtjev da se bespravno podignuta

ORLOVIĆA AVLIJA

Ferid Muhić


crkva dislocira iz njene privatneavlije. Gotovo 11 godina kasnije, be-spravno podignuta crkva još stoji uavliji Fate Orlović!? Poređenje ovadva slučaja otkriva osnovne slično-sti između ove dvije situacije i dra-matično potencira razlike uimplikacijama do kojih su vodile.

I u jednom i drugom primjeruglavni akter je žena koja se boriprotiv nepravde a u ime pravedno-sti i ljudske jednakosti! Ujedno, ijedna i druga žena iz ovih priča pri-padaju diskriminisanim građa-nima. Roza Parks je jedna od onihkoje su u području SAD gdje je onaživjela, tada uobičajeno vrijeđalivrlo pogrdnim imenima a danas ihoznačavaju sintagmom “Afro-Amerikanci”; Fata Orlović je od

onih koje su odavno vrijeđali vrlopogrdnim imenima, a koji danas udijelu Bosne i Hercegovine u komona živi, imaju ulogu, ako već ne iime, neke vrste lokalnih “Afro-Bo-šnjaka”. Ali tu sličnosti prestaju apočinju dramatične razlike: RozaParks je prekršila važeći zakon, kojije bio suprotan sa principom pra-vednosti, i svoj sudski proces jetriumfalno dobila za godinu dana.Poslije toga u SAD više niko se nijeusudio podijeliti sjedišta ni u jed-nom sredstvu javnog prevoza porasnoj ili po bilo kojoj drugoj dis-kriminacijskoj osnovi.

Fata Orlović nije prekršila ni-kakav važeći zakon, nego je na-protiv, protestovala protivsamovoljnog kršenja važećeg za-kona. Iako je dobila ne jedan negodva sudska procesa koji su nalo-žili da se bespravno izgrađenacrkva ukloni iz Orlovića avlije,odluke suda nisu poštovane dodanas!? Da zaključimo: propor-cionalno daleko bezazleniji slučaj

Roze Parks izazvao je neupore-divo veće posljedice za pravni si-stem i posebno, za građanskusvijest, od drastične instance be-zakonja u slučaju Fate Orlović!

Roza Parks dobila je direktnu ijednoglasnu podršku svojih diskri-minisanih sugrađana. U znak soli-darnosti i podrške svi crni žiteljiMontgomerija, a kasnije i drugihgradova Alabame, orgnizovali sutotalni bojkot javnog prevoza. So-lidarno su plaćali benzin onimakoji su imali automobile da ih vozena posao, u grad, kući, u teatar, aoni koji nisu mogli čekati na ova-kav prevoz, išli su pješke: ukratko,tokom te godine apsolutno nijedan “afro-amerikanac” gradaMontgomerija nije ušao u sredstva

javnog prevoza! Kakvu podršku je dobila Fata

Orlović od svojih “Afro-Bo-šnjaka”? Šta smo mi organizovali?Ostavili smo da Fata Orlović budenaša “Majka Hrabrost”, jer smo mi“Djeca Kukavice”; da bude našaRoza Parks, kojoj se divimo i kojuna sva usta hvalimo, bez i jednogjedinog konkretnog gesta stvarnepodrške! Mi ostajemo sjediti i daljena zadnjim sjedištima autobusaodređenim za nas “Afro-Bo-šnjake”, spremni da se uslužno po-dignemo i smjesta ustupimomjesto bilo kome od onih koji namkroje kapu i dalje donose zakonesuprotne pravednosti.

Evo jedne vijesti kojom se najav-ljuje da će Fata Orlović, poslijepunih sedam godina borbe za svojepravo, najzad dobiti pravnu sati -sfakciju i da će iz Orlovića Avlijenajzad biti uklonjena bespravnopodginuta crkva: BBC, pone-deljak, 27 avgust 2007; reporter Ni-kolas Volton optimistički najavljuje

da je “…pravedna borba Fate Orlo -vić za svoja prava blizu uspješnogkraja!” Od te informacije BBC-ja,koji se u principu oslanja na provje-rene izvore i realne procjene, većsmo ušli u četvrtu godinu a i daljeniko ništa ne može protiv bezako-nja i nasilnika! Za pretstavnike me-đunarodne zajednice to je tada bio“…pravi test pravne drzave i snagemeđunarodne zajednice da pri-mjeni neselektivno principe pravdei odbrani Bošnjake od nepravde nateritoriji RS!” – ocjenjuje Volton i ci-tira: “Dok god zakon ne uspijeukloniti bespravno podignutucrkvu sa zemlje Fate Orlović, u BiHnećemo imati državu kojom upra -vlja zakon.” S obzirom na činjenicuda zakon još nije uspio ukloniti be-

spravno podignutu crkvu iz Orlo-vića avlije, ova izjava direktora zaljudska prava OSCE-a DžejmsaRodhejvera (James Rodehaver)mutatis mutandis potvrđuje da ujednom dijelu BiH nazvanom RS idanas imamo državu kojom upra -vlja bezakonje a ne zakon!

Isti izvještaj BBC-ja produžujeocjenom koja zvuči obećavajuće:“Sada se još samo Srbi nacionalistiprotive prihvatanju legitimnogzahtjeva Fate Orlović da se bespra-vno podignuta crkva ukloni izavlije Fate Orlović. Vlada RS seobavezuje da će poštovati zakon iu najkraćem roku riješiti problem.”To je bilo prije 3 i po godine. Rješe-nja nema. Ili su i ključni ljudi uvladi RS oni isti “Srbi nacionalisti”koji se još jedini protive poštovanjuzakona; ili su ti “Srbi nacionalisti”neki drugi ali koji su mnogo mo -ćniji od vlade RS koju čine Srbi ne-nacionalisti; ili pojam “u najkraćemroku” za vladu RS znači neštodrugo nego za sav ostali svijet…tek

Ne smiješi se Fata što zna da će njena avlija uskoro opet biti njena, već se smiješi iakodobro zna da neće! Njezin osmjeh je osmjeh onoga kog ne može ohrabriti blizina pobjede,

ni obeshrabriti izvjenost da se pobjeda neće dočekati! Fata Orlović se osmjehuje snagom onoga koji zna da mu je nanijeta nepravda

i da on nepravdu nikada neće priznati za pravdu, ni odustati od svog prava!


crkva i danas stoji tamo gdje joj nijemjesto – u Orlovića avliji! Svi po-kušaji Fate Orlović da spriječivršljanje prolaznika po Orlovićaavliji kao po seoskom gumnu, po-licijski službenik Zdravko Uzelac,očito jedan od onih rijetkih “Srbanacionalista” koji se protive pravdii zakonu u slučaju crkve besrpavnopodignute u avliji Fate Orlović,moćnijih i od zakona, i od Vlade RSi od OSCE-a i cijele međunarodnezajednice u BiH, riješio je uvre-dama, psovkama, pljuvanjem (!?)Fate Orlović i konačno uvrtanjemruke ove hrabre žene i čak napa-dom nožem na nju, koji je završiopovredom.

A šta na to kažeFata Orlović!? “Nesmeta meni što je tocrkva. Crkva jehram gdje se onimole. Za njih jecrkva što je za nasdžamija. Menismeta što su crkvupodigli u mojojavliji i još bez pita-nja. Otjerali me, to-like ljude pa i mograhmetli muža po-bili, i sada, umjestoda ponude rukupomirenja i opro-štaja, još mi u avlijigrade crkvu! Akohoće crkvu, ja im ne branim – nekaje dignu u svom dvorištu a ne umojoj avliji, na mojoj zemlji! Ja po-štujem svakoga – sve ljude, svakuvjeru, svaki narod, ali ne poštujemljude koji u mojoj avliji mimo za-kona i Božje pravde, dižu crkvu!Nije valjda da se nemaju gdje Bogupomoliti, ni crkvu podići no u Or-lovića Avliji, gdje sam ja samaostala da je branim.”

Nikolas Volton zaključuje:“Puna energije i snage, borbenaFata mi se opet smiješi. Zna Fata daje njena duga borba za pravdu prikraju, skoro završena, i da će njenazemlja, njena avlija uskoro opetbiti samo njena.”

E moj Voltone! Ne smiješi seFata što zna da će njena avlijauskoro opet biti njena, već se smi-ješi iako dobro zna da neće! Njezinosmjeh je osmjeh onoga kog nemože ohrabriti blizina pobjede, niobeshrabriti izvjenost da se pob-jeda neće dočekati! Fata Orlović seosmjehuje snagom onoga koji znada mu je nanijeta nepravda i da onnepravdu nikada neće priznati zapravdu, ni odustati od svog prava!

Tri godine poslije ove najavebliske pobjede za pravdu, 10 sep-tembra 2010, policajci Bratunca pri-veli su Fatru Orlović zato što jepokušala spriječiti uljeze koji su

kao nezvani gosti vršljali po njenojavliji i pod pratnjom policije išli ubesrpavno podignutu crkvu izgra-đenu u Orlovića avliji! Fata Orlovićnavodi da je “…najviše ljuta na bo-šnjačke političare što dopuštaju danju već punih devet godina vrije-đaju i tuku Karadžićevi policajci, aništa ne preduzimaju da se slučajnelegalno izgrađene pravoslavnecrkve riješi na zakonit način i crkvaukloni iz Orlovića avlije!”

Orlovića avlija je slučaj koji sa-drži sve prerogative velike priče.Fati Orlović nanijeta je ne samo ne-pravda i to mnogo veća nego RoziParks, nego i direktna poniženja pačak i fizičke povrede i to od strane

službenih lica! Dok Roza Parks nijehtjela ustati sa sjedišta na kom joj jezakonom bilo zabranjeno da sjedi,Fati Orlović, koja je muslimanka,su usred njene avlije izgradili pra-voslavnu crkvu!? I još: u avliji FateOrlović, Bošnjakinje, crkvu su po-digli Srbi, oni isti koji su u agresijina BiH izvršili genocid nad Bošnja-cima, ubili muža Fate Orlović, a njuprotjerali!? I eto drame dostojne ve-like metafore sadržane u istnitojpriči o Mihaelu Kolhasu, mae-stralno ispričanoj u kratkom istoi-menom romanu Hajnriha vonKlajsta! Na toj priči izrasla je svijesto nacionalnom identitetu Nije-

maca, na toj pričivaspitavala seEvro pa u poštova-nju građanskihprava svakog poje-dinca! Zbog ne-pravde koju jenanijeo lokalni feu-dalac, oduzevši muprivremeno dvakonja, odgajivačkonja Mihael Ko -lhas, nakon neu -spjeha da za ko-nskim putem do-bije zadovoljštinu,pravdu preuzima usvoje ruke! Gotov jeda pretvori u zgari-šte ne samo svaki

grad koji skriva nepravednog vla-stelina, nego da zapali cijeli svijet,ali da se pravda ispuni!

Oduzimanje privilegija privile-govani primaju kao nepravdu!Oduzimanje privilegije da ignorišeprincipe pravednosti, bahati feuda-lac Vencel fon Tronka, i svi pripa -dnici njegove klase do samogvladara, doživljavaju kao velikunepravdu i direktan izazov! MihaelKolhas postaje istinski andjeoosvetnik koji brani pravdu i uni-štava privilegije uvjerenjem iodlučnošću koji mu daju ogromnusnagu, a njegov slučaj pretvaraju uzajednički motiv čitave nacije krozkoji hiljade i hiljade sličnih priča


definišu svoje zahtjeve i nalazesvoje rješenje! Šta rade Bošnjaci?Gotovo sam u iskušenju da prefo -rmulišem onu poznatu poslo-vicu:”U dobru je lako dobar biti, namuci se poznaju ju-naci!” Bošnjaci su se namuci ponijeli bolje noiko! Kad im je god donoktiju dogorilo, bili supravi lavovi! Ali neštoim ne ide od ruke kadnajgora opasnost prođe;kad se nađu “u dobru”,kao da im je najteže“dobar biti”! Čim senađu na sigurnom, čimse dohvate malo zavje-trine, tek što ujagmemalo mira, zgasne iminat, napusti Bošnjakesva borbenost, isčili imželja za megdanom, aoni lavovi u njima, akoi ostanu, zapadnu u saniz kog ih više ništa nemože razbuditi! “Uratu je lako junak biti, umiru se poznaju ju-naci!” – eto poslovice koja bimožda mogla doprijeti do grđan-ske hrabrosti i svijesti Bošnjaka opotrebi da se protiv nepravde umiru, treba boriti jednako žestoko

i neumorno kao za goli zivot uratu! Hoće li se jednom Bošnjaciosmjeliti da govore o svojim pra-vima onako smjelo i otvoreno umiru, kako su se žestoko i hrabroborili za svoj život u ratu!?

“Orlovića avlija”! Velika je tometafora, slojevit simbol, primjerprepun značenja! Već deset godina,evo i jedanaesta nastade, Fata Orlo -vić uči i tumači, pokazuje i obja-šnjava kako se brani Orlovićaavlija! Svaki čovjek u sebi ima

svoju Orlovića avliju! To je onomjesto gdje je svako onaj istinski,onaj koji jeste! Ne možeš dopustitida ti drugi u tvoju Orlovića avlijuni nogom kroči, ni cvijet zgazi! To

je mjesto tvog integriteta, tvojeistine, tu si neprikosnoven i nepri-kosnoven tu moraš ostati! FataOrlo vić je bila hrabra i nasmijana,puna odlučnosti i energije 2000 go-

dine kada je zatekla pravoslavnucrkvu bespravno podignutu u svo-joj Orlovića avliji! Bila je takva i2007 godine u razgovoru sa novi-narom BBC-ja kada se činilo da jerješenje već na pragu! Nasmijanu,odlučnu i energičnu sam je sreo iu selu Lazani kod Prilepa, u jesen2010 godine, kada se, sa zavojemna povrijeđenom dlanu, obratilaBošnjacima povodom otvaranjaosnovne škole koja nosi njeno ime(malo, premalo sam učinio ja i moja

malenkost tim prijedlogom,mnogo više oni koji su ga prihva-tili), a jednako hrabru i nasmijanusam je zagrlio pri kratkom susretuu Sarajevu, mjesec dana kasnije!

Bori se Fata Orlovićza svoju avliju. Uči nasi pokazuje nam! Tekkada svaki Bošnjak usebi prepozna svoju“Orlovića avliju”, moćiće svi Bošnjaci jasno ra-zumjeti i sagledati da jebutum Bosna njihovazajednička “Orlovićaavlija”! I kada jasnouvide da će njih bitidotle dok čuvaju netak-nutu onu Orlovića av-liju u sebi, znaće ividjeće da je Bosna za-pravo “Orlovića avlija”svih Bošnjaka koju valjasačuvati i odbraniti. Jerse sopstveni identitetbrani i čuva sasvim istokao što se brani i čuvaidentitet svog naroda iteritorija svoje zemlje.

Svako ima svoje mjesto: ono koje jesamo njegovo! Svoje dvorište, svojkutak, svoje imanje, svoju farmu…Ne ulazi bez pitanja ni u tuđe dvo-rište, ni u tuđi kutak, i ne zauzimaj

drugome njegovo mjesto! SvakiBošnjak ima svoje mjesto. Ono sezove “Orlovića avlija”! Ne dozvolida ti tamo ulaze bez pitanja i ne dajda zauzimaju tamo tvoje mjesto!

To je, jednostavna i slavna, svapriča o “Orlovića avliji” i herojskojborbi Fate Orlović protiv onih kojisu bez pitanja ušli u njenu avliju ikoji u “Orlovića avliji” još zauzi-maju mjesto njoj – jedinom pravomvlasniku! Na njihovu vječnu sra-motu i na Fatinu vječnu čast!

Kakvu podršku je dobila Fata Orlović od svojih “Afro-Bošnjaka”? Šta smo mi organizovali?Ostavili smo da Fata Orlović bude naša “Majka Hrabrost”, jer smo mi “Djeca Kukavice”....

...Mi ostajemo sjediti i dalje na zadnjim sjedištima autobusa određenim za nas “Afro-Bošnjake”, spremni da se uslužno podignemo i smjesta ustupimo mjesto bilo kome od

onih koji nam kroje kapu i dalje donose zakone suprotne pravednosti


SOCIOLOGIJA RELIGIJE

Redžep Škrijelj

Balkanski nemuslimaniu osmanlijsko-islamskom

„millet“ sistemuOsmanlijski “milet sistem”

Od vremena nastanka Osman-lijske Imperije (1299.) u ravni-cama Anadolije i njene kasnije

teritorijalne ekspanzije duž tri konti-nenta (Azija, Afrika i Evropa), njenaunutrašnja institucionalna strukturadaje primjer civilizacije zanimljivogvjersko-kulturnog pluralizma. Onaproizilazi iz ranije islamske tradicijekoja je bila prisutna i u drugim musli-manskim zemljama.

Svekupna osmanlijska politikaprema nemuslimanima, koja je stano-vništvo organizovala na osnovu vjere ilisekte, određivala je odnos, ne samo iz-među zajednice i države, već, i međusamim zajednicama.1 Društvenu stru -

kturu osmanlijske države sačinjavali sumuslimani (milleti İslam) i nemuslimani(gayrimuslim). Nezavisno od rase, bojekože, kulture, jazika ili sekte, muslima-nima su pripadali: Turci, Arapi, Kurdi,Albanci, Bošnjaci, Čerkezi, Tatari, Lazi,Pomaci i mnogi drugi.2

Politika ovog osmanlijskog si-stema je nemuslimane organizovala uposebnu grupu naroda (milet): Rummileti ili Romeji (Grci, Bugari, Srbi,Vlasi i dr.), Ermeni mileti (Gruzijci, Je -rmeni) i Jahudi mileti (Jevreji) koji subili organizovani u sinagogama.Jednu od najodmjerenijih definicija„Osmanlijske civilizacije (OsmanlıMedeniyet-i ىتيندم �� )“, kojaveoma dobro oslikava funkcionisanjemilet sistema, daje Ali Čelebi ef. Kan-lizade u XVI vijeku:

1. E. İhsanoğlu, A Culture of Peaceful Coexsistence (Kultura suživota), Bemust, Sarajevo, maj 2006., 49.2. Ovoj grupaciji pripadaju i muslimani Makedonci (Torbeši i Goranci)

Apstrakt

Posmatranje razvoja islama u kaleidoskopu multikonfesionalnog i multinacionalnog instrumentarijuma OsmanlijskeImperije, tema je koja zavrjeđuje naročitu pažnju. U ponuđenoj studiji se razmatra pitanje suštinskog karaktera fenomenazvanog “millet sistem” na kome je počivala sveukupna populaciona politika Osmanlija prema balkanskim i drugim ne-muslimanima. Studija oponira svim teorijama u kojima se tvrdi da je vladavina Osmanlijskog carstva dovela doprivrednog, kulturnog i demokratskog nazadovanja Balkana. Pomenuto “nazadovanje” potpomognuto veoma organi-zovanim sistemom mileta (naroda) nije ugrozilo opstanak biološke supstance ni jednog nemuslimanskog balkanskognaroda. Činjenica da ne postoji ni jedan pisani dokumenat koji bi potkrijepio tvrdnju o nasilnoj islamizaciji balkanskogstanovništva ide u prilog tezi da svaki oblik ovakvog nasilja u vjeri nema opravdanosti u vjerskim kodeksima, prvenstvenoKur`anu, na čijim je osnovama počivalo ustrojstvo i vojno-politička snaga Osmanlijske imperije. Studija oponira svimnenaučnim stavovima i tezama koje na islam i muslimane gledaju sa aspekta svojevrsnih “rezidua Orijenta”.

Ključne riječi: balkanski nemuslimani, pravoslavlje, “milet sistem”, Osmanlijska država, Osmanlije, Kur`an...

Ali Čelebi ef. Kanlizade,

XVI vijek:

„Civilizovanodruštvo se sastoji od različitih

grupa i protivničkih

mileta koji seudružuju,

postižu dogovor i žive

u miru i harmoniji“.


„Civilizovano društvo se sostoji odrazličitih grupa i protivničkih miletakoji se udružuju, postižu dogovor i živeu miru i harmoniji.“3 Nemusli-mani su imali izvjestan vid au-tonomije u nekim sferamaživota (vjera, obrazovanje,porodični zakon i dru-štvena solidarnost). Svakije milet funkcionisao u za-visnosti od jačine sop-stvene organizovanosti.Navedeni fakti ukazujuda je osmanlijska upravanastojala da uspostavlje-nim sistemom postigne ši-roku kontrolu nadmiletima. Širenje utjecaja po-menutog sistema među poda-nicima u Imperiji je bilo u njenominteresu. Ipak, analitičari ocjenjujuda su krizna područja Carstva iustanci za nezavisnost hrišćanskogstanovništva bitno uzdrmali samo-zadovoljnu osmanlijsku elitu i po-kazali neophodnost praktičnihreformi. Međutim, predviđenemjere su se pokazale nedovoljnimpri prezentaciji milet sistema spo-ljašnjem svijetu, u kome su proiz-vodi moderne industrije dospjevalido gotovo svih područja zemljinekugle i imali ogroman utjecaj nacjelokupnu lokalnu ekonomiju. Izdanašnjeg ugla neki analitičaritvrde da je Osmanlijska Imperijabila prinuđena da sa Zapada pri -hvati rezultate koji su stvorili vidanraskorak u pogledu “vitalnosti evro -pskog progresa” u odnosu na osma -nlijski milet sistem.4

Preduzete reforme kao takvepredstavljaju jasan produžetakpostojećeg sistema, ali sa znatnounaprjeđenijim i sintetiziranimime nom - milet sistem. Po ocje-nama stručnjaka za ovu državno-pravnu oblast reformisani sistemje „rezultat međudjelovanja isla -mskog prava i osmanlijskog obi-čajnog prava (tur. örf فرع)“.Uostalom, sveukupna osmanisti-čka nauka apostrofira istorijskoiskustvo i doprinos nemuslimanau stvaranju milet sistema (tur. mil-let sıstemi)5 koji predstavlja jedanod glavnih pokazatelja za pri-mjenu kulturnog pluralizma uOsmanlijskoj Imperiji.

Generalno posmatrano, millet(nacionalni) sistem podrazumi-jeva ispunjenje potreba i obaveza

osmanlijskog državljanstva: pla-ćanje poreskih obaveza, ko-

jima se, na određen način,pojedinac vezuje za državuu kojoj se rađa i živi. Pritom nije bio moguć pre-lazak iz jedne u druguvjeroispovjest, osim uislamsku.6 Bilo je sluča-jeva tokom XIX vijeka,da su na mnogim mje-stima Jermeni (gregori-

janci) prelazili ukatoličanstvo; ipak je gene-

ralni stav bio da nije dozvo-ljen prelazak iz jedna u drugu

vjeru, zbog činjenice da jeosmanlijsko-islamska država tozabranjivala. Prema Brodeu, u ko-respondencji i državnim arhi-vima, riječ millet nije imao širokuupotrebu u to vrijeme, što dovodiu pitanje samo postojanje terminamilet sistem.7

Međutim, neki eksperti za ovuoblast odbacuju ovo tumačenje kao„nepotpuno objašnjenje“. To na-vodi na pomisao da u dokume nti -ma iz perioda prije tanzimata riječmillet nije bila korišćena kao terminza nemuslimane, što je za turskeistoričare neprihvatljivo. Oni uka-zuju na brojne dokaze koji govoreo upotrebi ovog termina u nazna-čavanju nemuslimanskog stano-vništva dugo prije tanzimata.8 Uosmanlijskim arhivskim dokumen-tima susrećemo i termin tajfa (tur.

3. Detaljnije: E. İhsanoğlu, A Culture of Peaceful Coexsistence...52.4. Miša Gleni, Balkan 1804-1999 (Nacionalizam, rat i velike sile).- I deo, Samizdat-B 92, Beograd 2001, 85.5. Smatra se da je osnivač i pokretač Milet sistema osmanlijski sultan Mehmed II Fatih (Osvajač) (1451-1481). Neposredno po zauzimanju Carigrada(Konstantinopolj) 1453. godine je svojim uručenjem “Uredbe” ondašnjem patrijarhu Genadiju Skolariusu najavio prisutni respekt prema nemu-slimanskim podanicima u svom carstvu: „Patrijarh budi i uživaj povlastice kakve su uživali oni prije tebe“). Na osnovu ove uredbe pravoslavni pa-trijarh, koji je bio izabran od strane pravoslavnog stanovništva, bio je vjerski i upravni poglavar svih pravoslavaca i u njihovo ime imao pravoprisustva osmanlijskom Divani Humajunu (tur. Divan-i Hümayun) ili Carskom Savjetu. Isti princip je kasnije proširen i na ostale zajednice. CiljImperije je bio dodjeljivanje vjerskih sloboda, životna sigurnost i zaštita imovine nemuslimana. (O ovome vidi:: İlber Ortayli, İmparatorluğu’ndaMillet Sistemi’; u: Türkler, t. H, Ankara 2002; takođe: B. Braude, ‘Foundation Myths of the Millet System’, Christıans and Jews ın the Ottoman Em-pire; u: The Functioning of a Plural Society, t. I, Holmes and Meier Publishers, New York 1982; isto: M. M. Kenanoğlu, Osmanli Millet Sistemi: Mitve Gerçek (Ottoman Millet System: Mith and Reality), Klasik, İstanbul 2004;6. Nije bilo dozvoljeno da jevrein postane hrišćjanin, nitu hrišćaninu da bude jevrein. Postavlja se onda pitanje: Da li je imalo isključivosti? To istose odnesi na ostale mezhebe, odnosno, primjenjujese sa jednog na drugi mezheb: da gregorijanci ne postaju katolici, i obratno. (tur. mezheb.-put, pravec u vjeri /sektata) ((Vidi:.- İstanbul, Mart 2008, 82. 7. Vidi: Benjamin Braude, Foundation Miths of the Millet System.- u: Christians and Jews in the Ottoman Empire, the Functioning of Plural Society,I (ed. B. Braude & B. Lewis), New York 1982, 69-71.


tâife) koji se nalazi u aktima kojidatiraju iz perioda prije tanzimatai koriste se u pomenutom konte -kstu. Ima mnogo pokazatelja kojijasno govore da su u osmanlijskom(staroturskom) jeziku riječi tajfa imilet sinonimi. Zato Brode, takođe,eksplicitno navodi da se klasificira-njem nemuslimanskog stanovni-štva unutar i izvan granicaImperije u jednu grupu, i sa istimimenom, apsolutno nije dovodio upitanje značaj, niti se davao podsti-caj njihovom nejednakom ili dru-gačijem tretmanu sa straneosmanlijskih vlasti u odnosu namuslimansko stanovništvo.

Na drugoj strani, dok su primje-njivali vlastite zakone u privatnomi porodičnom pravu, nemuslimanisu bili podložni muslimanskomkrivičnom pravu. Morali su plaćatidvije vrste poreza: džiziju (porez nazaštitu koju su im muslimani pru-žali)9 i harač (porez na zemlju).Prema tvrdnji turskog stručnjaka zaosmanlijsko-šerijatsko pravo,Ekme ledina Ihsanoglua „psihološkipokretač za opstanak milet sistematreba tražiti izvan osmišljenog dje-lovanja političkog centra, da se za-štićene manjine otuđe od društvakao cjeline. On je smatran, više pri-rodnim, rezultatom određenogadmi nistrativnog duha i meha -nizma koji je imao za cilj osiguranjedruštvenog balansa, čime bi seodržao vjersko-kulturni pluralizamkao glavni parametar instituciona-

lizacije, socijalno-političke diferen-cijacije i javnog života.“10 Ipak, naosnovu različitih primjera petovje-kovne osmanlijske vladavine, vi-dljiv je način jasnog zaživljavanja ifunkcionisanja milet sistema.11

Prava hrišćana je svaki potonjisultan zasnivao na ranije prokla-movanoj Ahdnami (poslanici)(tur./a. ahdnâme/ahitname ��د�� )Mehmeda II Fatiha, čiji se originalnalazi u britanskom muzeju u Lo -ndo nu. Ova poslanica sadržistavke kao što su: zaštita manjina,sloboda govora, obrazovanje navlastitom jeziku, vjerske, kulturnei ekonomske slobode.12 Postoje imnogobrojni ostali primjeri iz kla-sičnog perioda istorije Imperijekoji, slijedeći postojeće dokumentei izvore, svjedoče o toleranciji i mo-dernizmu. Oslonjen na islamske iosmanlijske običajne zakone, upra-vni je sistem u periodu moderniza-cije postepeno prevazilazio pre pre-ke donoseći nove forme mirolju-bive koegzistencije koje su se zasni-vale na takozvanim „modernim“pravnim principima. Javnim istu-panjima sultana ovi su zakoni do-življavali punu afirmaciju.

Pri određivanju značaja pojmamilet (tur. millet) u islamskoj lite-raturi se u obzir uzima njegovoprisustvo u Kur`anu Časnom (ar.Kur’an-i Kerim) gdje se javlja upetnaest stihova (ar. ayet).13 U po-menutim ajetima (verzijama) riječmillet označava vjeroispovest

određenog stanovništva, koja sebitno razlikuje od njenog dana-šnjeg značenja.

Značaj osmanlijskog milet sistema

Pomenuti sistem organizovanjanemuslimanskih podanika u Impe-riji je predstavljao jednu od te-menjnih vrijednosti cjelokupnogupravljanja jednom velikom drža-vom kakva je bila Osmanlijskaimpe rija koja se prostirala na 3 ko -ntinenta i koja je svojevremeno, uvijreme vladavine sultana SelimaIII (1566-1574), dostizala površinuod oko 8 miliona km².

Istaknuti turski historičar ipravnik Ilber Ortajli, govoreći oosmanlijsko-islamskom “milet” si-stemu ukazuje na korišćenje ove ri-ječi u smislu zajednice (commu nity- communitas), odnosno kao te -rmina za označavanje vjerskegrupe ili društva, za razliku odetni čkih grupa koje su bile označa-vane riječju kavm, da bi današnjaimenica nation (nacija) za sinonimimala naziv ulus.14 Nasuprotnjemu, K. Bejdili je termin nationizednačio izrazom tâife, dok vjeroi-spovesti i vjerske provinijencije iz-jednačava rečju millet.15 Ovi podacidovoljno uvjerljivo govore da je si-stem vladavine Osmanlijske Impe-rije, uzimajući u obzir korišćenjereči millet sa namjerom uvrštavanjanaroda u različite grupacije, točinio u pogledu označavanja vje -

8. Javuz (Grozni, Oholi) sultan Selim II (1512-1520) je u toku pohoda naJerusalem (ar. Kuds-i Šerif) koristio riječ millet koja se odnosila na Grkei Jermene. (Videti: Külliyat-ı Kavanin, c. 1, nr. 2599, t. 923; isto taka: c.1, nr. 3995, t. 923; isto: c. 1, nr. 2600, t. 927; isto: c. 1, nr. 3996, t. 933;isto: c. 1, nr. 2601, t. 964.)9. Džizije su bili oslobođeni: žene, djeca, starci, robovi, bolesne osobei vjerski službenici.10. E. İhsanoğlu, A Culture of Peaceful Coexsistence...53.11. Velika zasluga za ovo pripada sultanu Mehmedu II, koji se po zauzi-manju Konstantinopolja, 1453. godine obratio ljudima, tiho im govo-reći, da se vrate svojim domovima i da nastave da praktikuju svoju vjerui trgovinu. Važan je i podatak kada je sultan Mehmed Osvojuvač objavioda će „Narodi Knjige“, tj. sledbenici svetih, objavljenih religija zadržatisvoj poseban status pod zaštitom Imperije. Bio je izabran novi patrijarh(Genadij II), kao građanski i vjerski poglavar pravoslavnog naroda pre-noseći ovlašćenja na glavnog guvernera u osmanlijskoj oficijalnoj hije-rarhiji. Savremenik patrijarha Genadija II, grčki istoričar Kritovulos,saopštuva da ga je sultan „imenuvao za patrijarha i visokog sveštenika

kršćana i, pored mnogih ostalih prava i povlastica, poverio mu vlast nadcrkvom i čitavom njenom moći i autoritetom, ništa manje od onoga štoje mogao da uživa kod ranijih vladara.“) (Videti: E. İhsanoğlu, A Cultureof Peaceful Coexsistence... 54.)12. Primjer takvog pluralizma predstavlja pismeno obraćanje sultanaMehmeda II Fatiha u Bosni i Hercegovini (28. maja 1463. Godina),kojim se garantuje sigurnost i zaštita bosanskih Franjevaca. Sličan do-kument je bio upućen patrijarhu Jerusalema ili Kudsa (1457/8). U tokuulaska u Jerusalem, u maju 1517. godine, sultan Selim II je patrijarsimau i oko Jerusalima objavio dekret, dok su se aktom, uručenom, jer-menskom patrijarhu Sarkisu, garantovala sva nekadašnja prava i insti-tucije hrišćana. 13. Bakara: 120, 130, 135; Al-i Imran: 95; Nisa: 125; Enam: 161; A’raf:88, 89; Jusuf: 37, 38; Ibrahim: 13; Nahl: 123; Kehf: 20; Hadž: 78; Sa’d: 7.14. Ortaylı, İlber, “Osmanlı İmparatorluğu’nda Millet”, TCTA, c. IV, S. 32,1986, s. 996, 997.15. Beydilli, Kemal, Recognition of the Armenian Catholic Community andthe Church in the Reign of Mahmud II.- Harvard University, 1995, 27.


rske pripadnosti stanovništva nazemlji. Ričard Klog tvrdi da riječRum (ar. Grk, Vizantijac16) nije bilakorišćena da bi se naznačili samoGrci, već i Srbi, Rumuni, Bugari,Vlasi, ali i pravoslavni Albanci,Arapi i ostali.17

Jedan od najpoznatijih turskihhistoričara i etnodemografa, KemalKarpat, ocjenjuje da pri funkcioni-sanju millet sistema ulokalnim zajednica, du-hovni predstavnici nisuimali odgovornostprema autoritetu crkve,već prema predstavni-cima vlasti.18

Vlast u OsmalijskojImperiji je bila ograni-čena na administra-tivnu, finansijsku,vojnu i pravnu regula-tivu, dok su mileti usvojoj nadležnosti imaliobrazovanje, društvenoosiguranje, vjerskeobrede, brak, porodi-čno naslijeđe (miraz), alimenatacijui naslijeđe uopšte. Svaki od miletaimao je odvojeno sudstvo, taka štoje osmanlijska vlast, uglavnom,akce ptirala njihove presude. Vođezajednice su mogle da nameću daž-bine i da određuju program. U ško-lama i crkvama, takoreći, nije bilodržavne kontrole. Takva su načelaomogućavala da svaki nemuslimanima pravo tužbe protiv vođe zajed-nice ili muslimanskog službenika,ali i pravo da se u pomenutom slu-čaju pozove na “Carsko vijeće”.

Međutim, K. Karpat ističe dakrajem XVIII vijeka osmanlijskimilet sistem počinje da se udaljavaod prvobitno proklamiranih na-čela.19 Niz prevrata u Imperiji kojisu otpočeli srpskim (1804.) i grčkim(1821.) ustancima, bili su od koristipravoslavnoj populaciji, jer je i Ru-sija započela pritisak na Portu radiuvođenja reformi za “poboljšava-

nje položaja ugnjetenih naroda”.Sultan se Akermanskom konvencijom(1826.) obavezao na izjednačavanjepoložaja muslimana i hrišćana. 20

To je bilo povod za promjenu si-stema političke podjele naroda uImperiji prema vjerskoj pripadno-sti, tzv. “Milet sistem” (Milletikhamsé). Stanovništvo je podije-ljeno na narode kojih je bilo onolikokoliko i vjerskih zajednica. Pravo-slavni živalj je kao poseban narodbio priznat samo ukoliko je imaosvoju (autokefalnu) crkvu.21 Prema

tvrdnji nekih analitičara pravosla-vne provinijencije, najveću koristsu imali fanariotski Grci, ali samodo doba sticanja nezavisnostiGrčke (1830.), jer od 1844. godineimaju crkvenu autokefalnost. Isto-vremeno je i ekumenski patrijarh uCarigradu imao i tretman politi-čkog predstavnika hrišćanskih po-danika.22

Ostao je upamćengovor sultana Ma -hmuda II iz 1830. go-dine: „ Ja među svojimpodanicima raspoz-najem, da je onaj ko jemusliman u džamiji,onaj ko je hrišćanin ucrkvi, a ko je jevrejin usinagogi. Ostalim da-nima među njima nemarazlike.“23 Niz novihreformskih zahvata(Hatišerif od Đulhane iliTanzimati Fermani,1839.) u potpunostipotvrđuju napore

Osmanlijske države za potvrduprincipa jednakosti otjelotvore-nog putem donijetih formalno-pravnih dokumenata.

Prvi konkretan korak u procesuotvoranja Imperije prema Zapadupredstavlja donošenje reformskogpaketa zvanog Đulhane Hati Huma-jun od 18. februara 1856. godine, sakojim je potvrđen princip pretstav-ljanja, odnosno, većeg učešća nemu-slimana u provincijskim vijećima, ipo prvi put, pretstavništvo nemu-slimana u Vrhovnom vijeću.24

16. Termin Rum potekao je od arapskog imena za Rim ili Rimsko Car-stvo. Izraz je upotrebljavan i za Viznatijsku Imperiju, nasljednicu dijelaRimskog Carstva i nena naselja.17. Richard Clogg, The Greek Millet in the Ottoman Empire. Christiansand Jews in the Ottoman Empire, the Functioning of a Plural Society.-(ed. B. Braude & B. Lewis), p. I, New York 1982, 185-200.18. K. Karpat, An Inquiry into the Social Foundations of Nationalism inthe Ottoman State: from social estates to classes, from millets to na-tions.- Princeton Universiti, Prinston 1973, 7. (7-53). 19. K. Karpat, Millets and Nationalitty: the Roots of the Incongruity ofNation and State in the Post Ottoman Era.- vo: Christians and Jews inthe Ottoman Empire, the Functioning of Plural Society, I (ed. B. Braude& B. Lewis), New York 1982, 145-148. 20. M. Ekmečić, Uloga islama u socijalnom i političkom razvoju Balkana;u: Islam, Balkan i velike sile (), Istorijski institut SANU, Beograd 1997, 34.21. Srbi su ta prava posebno uživali u periodu od obnove Pećke patri-

jaršije, od 1557.do 1766. godine. 22. R. Clogg, The Movement for Greek Independence 1770-1821. A Col-lections og Documents, London 1976, 157; 23. Slično obraćanje je Mahmud II imao prema vjernicima u Šumenu(Bugarska) 5. maja 1837. godine: „Hej Grci, Jermeni i Jevreji! Svi ste vi,kao i muslimani, sluge Božje i moji podanici. Imate različite jvere, ali stesvi pod zaštitom državnih zakona i moje carske volje. Plaćajte porezekoji su vam opredjeljeni, jer se koriste radi vaše sigurnosti i dobrostanja.“(Prema: R. Kaynar, Mustafa Paşa ve Tanzimat, Ankara 1954, 100;)24. Ove reforme, na prvo mjesto postavljaju „jednakost muslimana i dru-gih narodi“ (ehl-i İslam ve milel-i sâire). Ovaj je Tanzimatski dokumenatposlužio kao zamjena za osmanlijski patriotizam ili osmanlizam koji je kaokoncept, ipak, za milet sistem koji se oslanjao na religiju bio kosmopolitski.Na taj je način zamijenio pojam „dominantne grupe“ (hâkim millet), čimesu svi ogranci vlade kao i pozicije bile otvorene za nemuslimane koji su odnovih političkih i administrativnih prava imali koristi. S obzirom na činjenicu


Osmanlijski millet sistem sedanas u nauci posmatra kao naj-ambiciozniji pokušaj stvaranjamultietničkog identiteta u XIX vi-jeku. Za njegove restauratore sesmatraju pristalice tanzimatskihreformi čije su osmanlističke idejebile posljedica preduzetih među-narodnih obaveza u vezi sprovo-đenja administrativnih reformi uImperiji. Tanzimatske reforme(tur. Tanzîmât-ı Hayriyye) spro-vedene državnim aktima Đulha -nski Hati-Šerif od 1839. (tur.Gülhâne Hatt-ı Şerîfi) i Hati-Hu-majun iz 1856. (tur. Gülhâne Hatt-ı Hümâyûnu), znatno su po -tkopale i uzdrmale temelje osma -nlijske vlasti, označivši preuzima-nje međunarodne obaveze zasprovođenje „jednakosti naroda uImperiji“, bez razlike kom miletupripadaju. Osmanlijski državnicisu opravdano vjerovali da je tobila cijena utemeljenja osmanlijskenacionalnosti. Njihovo sprovođe-nje u praksu je, razumije se, bilosprečavano permanentnim priti-scima velikih sila u cilju obezbje-đenja jednakih građanskih prava,sloboda i privilegija za zajednice.25

Prema današnjim shvatanji -ma, tvrdi Ilber Ortajli, to nije to le -ra ncija, već „consensus populi“uspostavljen sa strane „pax Otto-mana“26. Rušenjem ovog sistemaosmanlijske zajednice, i pokrajinstrukcija iz Zapadne Evrope,nije ponovo bio uspostavljen mo -de rni sistem nacionalna tolera -ncija, zbog čega će na Kavkazu, ina Balkanu, biti nastavljeni sukobiu kojima će Osmanlije biti prinu -đe ne da se još jače umiješaju, na -

jprije, zbog neuspjeha najavljiva-nih „nerealnih“ uputstava zapa-dne Evrope koja bi bila u službipolitike.27

Ustav iz 1876. godina poznat ikao Kanuni Esasi (tur.Kanun-iEsasi) bio je, bar deklarativno,izgra đen na osnovu pravilne admi -nistrativne zastupljenosti svih po-danika Imperije, uz obezbje đivanjepodjednakih prava.28

* * *

Prema tome, može se sa sigu -rnošću tvrditi da je osmanlijskuvlast vjekovima karakterisala do-minacija duha veoma duge i miro-ljubive koegzistencije međunarodima različitih vjera i kultura.Tako utvrđeni multinacionalni,multikulturni i multireligijski si-stem je osiguravao toleranciju iharmoniju među narodima. O po-stojanju ovog sistema često se vodeširoke akademske rasprave, naro-čito kad je riječ o tematici koja jepovezana sa dijalogom i koegzi-stencijom civilizacija, kao i vje -rskom i etničkom tolerancijomljudi različitih vjera, jezika i rasa, damogu živjeti i stvarati zajedno umiru, jednakosti, poštovanju za-kona i univerzalnih ljudskihprava, što bi i u današnjim uslo-vima stvorilo pravu kulturu i mir.Duh islamskog pluralizma uosmanlijskom milet sistemu, koji jevrlo uspješno opstojavao stolje-ćima, kazuje mnogo o potrebi efi-kasnog suživota u našimdanašnjim uslovima.

Uspjeh u ratu na Krimu imatretman Pirove pobjede za prista-

lice Tanzimata zbog dva neočeki-vana razloga: uvećanje osmanli -jskog duga prema zapadniminvestitorima i pitanje reorganiza-cije milet sistema. Preuzete oba-veze su označile početak vrloteške faze sveukupne reorganiza-cija sistema upravljanja koji je,uglavnom, bio zasnovan na Šeri-jatu i islamsko-šerijatskom pravu,užareni krompir u rukama VisokePorte (Bab-i Ali) pred kojom se unarednim decenijama XIX vijekapočelo otvarati vrlo delikatno igotovo nerješivo muhadžirsko(izbegličko) pitanje.

Upravno administrativni idrža vni sistem je reformisan uonom trenutku kada je Imperijana sebe preuzela mnoštvo oba-veza koje su ranije pripadale vjer-sko-etničkim zajednicama.Reorganizacija postojećih mileta udržavi između 1862-1868., odkojih ja najveći bio Rum milet-i,odnosno milet pravoslavnih hri-šćana, označila je uvođenje svjeto-vnih predstavnika iz različitihoblasti i profesija, čime je „vlastuistinu prešla sa vjerske hijerar-hije na gornje slojeve gradskeelite“, posebno, kada su pravo-slavci u pitanju – na Grke ili hele-nizirane pojedince.29

Prividno, iako je Osmanlijskadržava slijedila politiku Islamskedržave, vodila je računa o razmje-štanju etničkih grupa, zato što nijedozvoljavala da se koncentrišu najednom mjestu, bez razlike što subili muslimani. Razlog se sastojaou namjeri da ni jedna od etničkihgrupa ne postane upravna jedi-nica i da se ne organizuje politički.

da su bili izuzeti iz vojne obaveze, uspjeli su da se unaprijede u oblasti obrazovanja i trgovine i na taj način stekli povlašćeniji status. (O ovome opširnije:R. H. Davidson, Tanzimat, u: Encyclopedia of Islam, 2000;)25. S. Mardin, The Genesis of Young Ottoman Thought: A Studi in the Modernization of Turkish Political Ideas.- Princeton, NJ 1962, 15-18. 26. „pax Ottomana“- osmanliski mir (vidi: İlber Ortayli, Avrupa ve biz... 82, 199.27. İlber Ortayli, Avrupa ve biz... 82.28. Predstavnici nemuslimana u Prvom osmanlijskom parlamentu (tur. Meclis-i Umumi) bili su prisutni i učestvovali su u zakonodavnim aktivno-stima. Nemuslimani su posti građani sa jednakim pravima. Crkve i hramovi, vele osmanlijskit izvori, ponekad su izgrađivani sa finansijskom po-drškom državnog trezora. U toku 1872. godine izgrađeni su: crkva u okolini Novog Pazara (Vilaet Kosovo), hram u Suvaidu (Sirija), crkva u Burgasu(Sandžak Ismie, Bugarska), crkava za sveštenike iz Abisinije u Jerusalimu i drugi. (Detaljnije: Gülnihal Bozkurt, Alman-İngiliz Belgelerin GelişmelerinIşığı altında Gayrimüslim Osmanlı Vatandaşlarinin Hukuki Durumu (1839-1914), Türk Tarih Kurumu, Ankara 1989, 120-129; 29. Porta je počela sa uspostavom na novih mileta kojih je do 1875.godina imalo devet. (Vidi: Stevan Pavlović, Istorija Balkana.- Clio, Beograd2001, 151.


Zaključak

Paušalna i nenaučna viđenja fe-nomenologije samog pitanja na-meću tezu o nepostojećem “procesuislamizacije” ili poturčavanja ba -lkanskih i širih prostora, što se saaspekta osmanologije mora odbacitikao neosnovano i neprihvatljivao.Površnost i neargumentiranost izni-jetih teza ostavljaju brojne faktogra -fske nedostatke.

U svjetskoj kulturnoj i diplo-matskoj riznici do danas nije pro-nađen ni jedan jedini pisaniargument koji bi potvrdio zama-gljenu, neosnovanu i bajatu priču onasilnoj islamizaciji.

Prihvatanje islama je neštosavim drugo, jer se u njega ne pre-lazi nikakvim transferom ili nasil-nom akcijom. U islam se nekonvertira, već se islam prihvatanenasilno i dobrovoljno. Tri vrlojasna kurànska iskaza, primarno,normativnog karaktera, nedvosmi-sleno, mogu poslužiti kao svjedo-čanstvo da su OsmanlijskaImperija kao civilizacija ili zajed-nica naroda, i njeni islamski pri-padnici bili usmjereni na dijalog,ekumenizam i multireligioznost. Tisu iskazi navedeni u muslimanskojsvetoj knjizi Kurànu:

��أ �ه �� اڢ �

„I raspravljaj s njima na najljepšinačin!“30;

��د�ا �� ا��ا �

“U vjeri nema prisile” (Laikrahe fi’ el-dine)31.

Činu prihvatanja prethodi visokmoral pojedinca: “Učinili smo vasnarodima i plemenima, da se međuso-bno raspoznajete. Najplemenitiji kodBoga je najsuzdržljiviji među vama”32,koji mora izgovoriti kelime-i šehadet(“Nema drugog boga do Alaha!”).

Prihvatanje islama nije isto što i,nekakvo, nenaučno gledište o isla-mizaciji koja kao proces nije nikadani postojala. Paušalnost ovakvognenaučnog gledišta doprinosi da seu nižim i manje obrazovanim slo-jevima građanstva ona objašnjavakao organizovan proces koji jesproveo “turski okupator”. To nijepromjena agregatnog stanja lju -dskog bića, niti kojekakva “izdaja

predaka”. Taj kompleks inferiorno-sti, koji se permanentno usađuje usvijest balkanskih nehrišćana,odno sno muslimana, o navodnojizdaji “svoje pradjedovske vjere”,dodatno usložnjava napore oveoma potrebnoj toleranciji, gra-deći vrlo fiksiranu ekvidistancumeđu našim narodima.

O nepostojanju islamizacije, ubilo kom od ovih oblika, može segovoriti i statistički. Na to snagomargumenata ukazuje i veoma ne-utralna evropska i svjetska nauka.Pomenuti rezultati isključuju mo-gućnost islamizacije, jer da je po-stojala u srazmjeru od 1% godišnje,onda bi za oko 100 godina čitavo

stanovništvo konvertiralo u islam.Veoma dugi i iscrpljujući ratovikoje je Imperija vodila na gotovosvim frontovima, muslimane jeobavezivala na vojni rok od 7 do 9godina. U takvim uslovima, nemu-slimani u Imperiji, a posebno hri-šćani, bili su izuzeti iz vojneobaveze koju je bilo moguće regu-lisati novčanim ili drugim dažbi-nama.

Sa druge strane, snaga pisanihdokumenata na različitim pismimai jezicima, argumentira tezu da jepet vjekova duga osmanlijska vla-davina na Balkanu i šire, dugotrajniratovi i česta mobilizacija islamskogstanovništva za učešće u ratnim su-kobima znatno doprinijela ugrože-nosti i redukciji etnogenetskesupstance balkanskih muslimana.Karakter osmanlijske komponentemultireligioznsti, zajedno sa huma-nošću i mogućnošću saradnje nasvim poljima življenja i privređiva-nja, predstavljaju njegove ispitanevrijednosti i pokazatelj su prisustvajedne, za to doba, visoko razvijenecivilizacije i kulture.

30. Kuràn, En Nahal XVI/125;31. Kuràn, El Bakarah / 256.32. Kuràn, El Hujrat- XLIX/13.


ISTRAŽIVANJA

Akademik Alija Džogović

Ubližoj i daljoj prošlosti, ili ni-kada, na Kosovu i u Sandžakunije postojala nikakva institucija

za naučna istraživanja ili okupljanjanaučnika entuzijasta u bilo kakvu nau-čnu asocijaciju. Ukoliko je kod pojedi-naca bilo kakvih ambicija, oni sudjelovali samostalno, samoinicijativno ibez ikakve pomoći od bilo kojeg režima,političke stranke ili neke druge dru-štvene strukture koja bi mogla, i imalainteresa, da finansira makar u skrom-nom obimu, neki naučni projekat, napri-mjer onaj iz oblasti društvenih nauka(tradicija, književnost, historija, obrazo-vanje, muzičko-folklorni resurs, i sl.).

Bošnjaci su na Kosovu inače bili za-nemarljiva i nepriznata etnička zaje -dnica, u Sandžaku takođe. Zato se ovosaopštenje može usmjerit samo na vri-jeme poslije zadnjih ratova u Bosni iHercegovini i na Kosovu, odnosno odonog vremena kada su se ovi Bošnjaciizborili za svoje staro, i pravo, naciona-lno ime Bošnjak. Bošnjaci Kosova ovoime izabrali su skoro istovremeno kadai Bošnjaci Bosne i Hercegovine i San-džaka. Za buđenje nacionalne svijestiBošnjaka Kosova ključnu ulogu su odi-grali događaji početkom devedesetihgodina prošloga vijeka, poslije raspadabivše jugoslovenske dršave. BošnjaciKosova ranije su se izjašnjavali onakokako su im režimski ‘’teoretičari’’ i za-koni servirali i ‘’dokazivali’’ ko su pori-jeklom i šta treba da budu. Ta ‘’teorija’’je poznata i sprovođena je sistematskiod vremena odlaska Osmanlija do po-četka devedesetih godina XX vijeka. Bo-šnjaci Sandžaka su takođe prelivani u

razne nacionalne korpuse, vjerske i hi-storijske ‘’temelje i kolijevke//kolevke’’.

Ovim kraćim uvodnim tekstom upu-ćuje se na onu historijsku i jezičku ko -mponentu koja je pratila bošnjačkusudbinu tokom zadnjih tri stotine go-dina, možda još od onog Bečkog rata idalje - do danas. U historiji Bošnjakaovo je dobro poznato.

Bošnjaci Kosova i Sandžaka nedjeljivisu etnički korpus od onoga u kojem susvi Bošnjaci Bosne i Hercegovine, i onivan ove države i bošnjačke matice. Njihovjezik je bosanski, u usmenoj komunikacijii službenoj upotrebi, u obrazovanju,književnosti i nauci.

Posebnost, u bošnjačkom naciona-lnom korpusu, čine Bošnjaci Kosova uoblasti Šar-planine, Prizrenske Župe iPrizrenskog Podgora, Prizrena i drugihlokalnih zajednica. Njihov govor sma-tran je jednim od dijalekata srpskohrva -tskog jezika, a mjesno stanovništvosmatrano je najstarijom srpskom zajedni-com koja ‘’čuva najstariji srpski govor’’. Taformula potekla je od Ivana Jastrebova,ruskog konzula u Prizrenu krajem XIXvijeka, zatim promovisana u djelu Gorai Opolje M. Lutovca tridesetih godina XXvijeka i dalje od mnogih drugih srpskihnaučnika, publicista i političara. Umije-šali su se i Bugari, tvrdeći da je ova šar-planinska (muslimanska) populacijaporijeklom bugarska. Zato su u Prvomsvjetskom ratu ovi krajevi bili u sastavuvelikobugarske državne zajednice, saMakedonijom. Ovdje su bile u funkciji ineke obrazovne ustanove - na buga -rskom jeziku. Poslije Prvog svjetskograta ovdje je ‘’potvrđivano’’ starosrpsko

Stanje nauke na Kosovu i u Sandžaku

(u korpusu bošnjačke nacionalne zajednice)


porijeklo stanovništva, pisane sumnoge knjige o jeziku i historiji, anajvažniji projekat srbijanske poli-tike bio je iseljavanje mjesnog, au-tohtonog, stanovništva u Tursku -projekat kojim su bili obuhvaćenisvi muslimani Kraljevine Jugosla-vije, dakle Bošnjaci, Albanci i Turci.To je onaj projekat koji su osmisliliIvo Andrić i Vasa Čubrilović nepo-sredno pred Drugi svjetski rat.

Autohtonim Bošnjacima Kosovaizmijenjeni su stari likovi prezi-mena - antroponimski sistem koji jebio, gledano sa aspekta historijskeonomastike, autohton (bez finalnogformanta – ić) i uređen je ‘’jedi -nstven’’ srpski prezimenski sistem.Donijet je nekakav zakonski propis(‘’lagap’’ - kako su ga Goranci i Žu-pljani nazivali) o promjeni prezi-mena, zapravo o njihovoj srbizacijii unifikaciji. Isto je to učinjeno i u si-stemu prezimena kod Albanaca,iako je to za ovaj antroponimski si-stem bilo neprirodno i nakalem-ljeno. Formant -ić u finalnoj pozicijiprezimena uklonjen je poslije ra-spada one tzv. prve Jugoslavije, dabi se 1945. godine, zakonom, ure-dilo ovo etničko pravo. Ponovo jedonijet tzv. lagap, i muslimani (sta-rinci na Kosovu) opredijelili su seza formu prezimena bez finalnogformanta -ić. Nove forme prezi-mena završavale su se na formante:-j, -i, -a, formant -0, sasvim rijetkona formant -ski (u selima bližimMakedoniji: Brod, Restelica). Nekimještani šarplaninske oblastizadrža li su ranije prezimenskeforme iz turskog antropnimskog si-stema. Prezimena sa formantom –ić danas su sasvim rijetka, i rezultatsu najnovijih političko-ekonomskihodnosa (seoba ovoga stanovništvaprema sjeveru).

Ona ključna uloga, koja je moti-visala muslimansko stanovništvošarplaninske geografske regije dase deklarišu kao Bošnjaci, jeste nji-hova solidarnost sa BošnjacimaBosne i Herccegovine, njihova vje -rska i tradicionalna bliskost, kao imnoge druge zajedničke kompo-

nente, prije svega njihova zajedni-čka historijska sudbina. Jedan odvažnih impulsa u ovom opredjelje-nju bila je pojava revije ‘’Selam’’(zavjerska pitanja, obrazovanje i ku -lturu) u Prizrenu još 1995.godine,koju je, skoro ilegalno, pokrenulajedna grupa Bošnjaka entuzijasta.Štampana su 22 broja ove revije(izla zila do 2oo2. godine). Ona jedonosila vrlo važne tekstove izoblasti kulture, vjere, tradicije, histo-rije, običaja, folklora, kao i o važnimproblemima politike - upućujućimuslimansko stanovništvo (ono savelikim M) kojem ‘’carstvu da sepribliže’’, da pokrenu svoju ‘’uspa-vanu’’ svijest i kako da se na tada-šnjim izborima izjašnjavaju. Revija‘’Selam’’ zaista je probudila svijestkod Muslimana//muslimana Ko-sova. Muslimani sa velikim M izja-snili su se kao Bošnjaci skorostoprocentno. Istina, bilo je i onihkoji su se izjasnili kao Albanci, a sa-svim neznatan broj kao Srbi sasrpskim jezikom.

Takvo stanje traje i danas. Oni muslimani koji su se izja-

snili kao Bošnjaci, opredijelili su seza bosanski jezik kao elemenat na-cionalnog identiteta.

Danas se Bošnjaci Kosova oku-pljaju oko svoje zajedničke asocija-cije Forum Bošnjaka Kosova.

Na Kosovu je živjelo oko četrde-set hiljada Bošnjaka koji su se uprošlosti doseljavali iz Hrvatske,Zapadne Bosne i Hercegovine, Sr-bije, Mađarske, Crne Gore i San-džaka. I danas na Kosovu živiznatan broj ovih Bošnjaka, dok suse mnogi rasturili po Zapadnoj Ev-ropi, ili se vratili u svoj bivši zavi-čaj. Mnogi su se odselili u Tursku.S obzirom da su se ovi Bošnjaci do-seljavali iz raznih krajeva sa za-pada, iz raznih dijalekatskih zona,to su oni, uglavnom, zadržali svojraniji govorni sistem, ali se, dužimzajedničkim životom u novoj sre-dini, taj sistem izjednačio i stvorenaje jedna ‘’izmiješana’’ jezička situa-cija. Čak je i kod nekih govornikazastupljena i četvoroakcenatska si-

tuacija - sistem od četiri standa -rdna akcenta sa kvantitetom uodgo varajućoj standardnoj poziciji.Naravno, ima i utjecaja akcena-tskog sistema kosovsko-resavskihgovora, kao i albanskog jezika.

Autohtoni muslimani Kosova(oni sa bivšim velikim M, danasBošnjaci) sačuvali su svoj autenti-čni govor (‘’našinski’’ – kako gameđusobno nazivaju), sa jednimakcentom na leksemi, tzv. ‘’treće-složni’’ akcenatski sistem. Ovajakce nat je ekspiratoričan, sličanonom u makedonskom jeziku.

Kao što je rečeno, ovaj etničkikorpus je svojatan od strane srpskihnacionalista, bugarskih, a danas iod makedonskih. Njegov jezik ta-kođe. Međutm, u nauci je doka-zano, u novije vrijeme, da je govoršarplaninske geografske zone pose-ban, historijski autohton, da se sa-mostalno razvijao u okruženjunekih drugih južnoslovenskih je-zika i albanskog jezika. Zato je i bilologično da se u ovaj korpus inko -rporiraju mnogi leksički i sintaksi-čki elementi iz susjednih govora, temnogi balkanizmi karakteristični iza druge balkanske jezike.

Za govor šarplaninske geogra -fske izoglose rečeno je da pripadatzv. graničnim govorima (P. Ivić, idr.). Tako je bar za sada.

Govor šarplaninske geografskeoblasti je jedinstven, i razlikuje seod susjednih srpskih i makedo -nskih govora. U prošlosti je napi-sano mnogo lingvističkih inelingvističkih radova o šarplani -nskoj populaciji i govoru ove popu-lacije, koja je dominantnomuslimanska Ova studiranja iistraživanja vršena su od stranenekih instituta Makedonije i Srbije,naravno i Bugarske, u okvirimabalkanologije, lingvistike, sociolo-gije – ali su svi rezultati bili različiti,kao što su bili različiti interesi orga-nizatora istraživanja, političkihaspiranata, subjektivnih motivacijapojedinaca i sl. Ovdje su se sudaraliinteresi Beograda, Skoplja, So-fije...Međutim, ova populacija osta-


jala je uvijek u svojem etničkombiću, zatvorena, i izazovna za novaistraživanja. Čvrsto se držala slogana:‘’Goranac je Goranac’’, a ‘’ZelenaGora’’ bila je njihov nedodirljivi zavi-čaj, u koji su se oni, kao pečalbari, uvi-jek vraćali (‘’u svoju Goru i Župu’’) -da tu popjevaju i poigraju ‘’oro‘’ naĐuren, da nađu svoju gljedanicu(dejku), da zaplaču na mjestu Plače n-kamen, i da na kraju ovdje umru – ‘’podvrvoj Šar-plajna’’.

Govor šarplaninske geografskezone je jedinstven. On se definišekao dijalekat srpskog, ili makedo -nskog, ili bugarskog, a danas i bosa -nskog jezika. Može se reći da jenjegova lingvistička komponentanajbliža makedonskom jeziku – sje-verozapadnim makedonskim go-vorima. Distanca ovoga dijalekta//govora do srpskog ista je kao i do bo-sanskog, s obzirom da je ovaj govor ijedan od južnoslovenskih govora.Srpskom jeziku približava ga nje-gova ekavska komponenta. Poovom lingvističkom parametru imakedonski jezik bi mogao biti dijale-kat srpskog jezika. Bosanskom je-ziku približava ga njegov orijentalnileksički korpus, folkorni jezički ko -rpus (usmeno pjesništvo, narodneigre, običaji i obredi, vjerski vokabo-lar – i s vrh svega etničko i etičkoopredjeljenje stanovništva ove pla-ninske geografske regije ).

Na osnovama nekih lingvisti-čkih sadržaja, ovaj se govor //di-jalekat može podijeliti na četiripoddijalekta:

Govor (poddijalekat) Župe i Pri-zrenskog Podgora je regija više Pri-zrena, istočno. Može se reći da jeovaj poddijalekatski govorni tipnajprogresivniji, s obzirom da je ra-sprostranjen po neposrednoj oko-lini gradskog naselja Prizrena.Ovdje su aktuelni utjecaji srpskihmetohijskih govora, i srpskog sta -ndardnog jezičkog sistema, jer sedecenijama ovdje obrazovanjeizvo di na srpskom jeziku.

Drugi poddijalekat je onaj u viso-kogorskim šarplaninskim selima,onim u oblasti Gore koja je razgra-

ničenjem sa Albanijom, poslijePrvog svjetskog rata, pripala Kra-ljevini Jugoslaviji. Ovaj govorni tipje, u lingvističkom smislu, arhaičnijiod onoga u Župi i Podgoru. Te ra -zlike su vrlo afirmativne u oblastifonetike, zatim i morfologije i si -ntakse. I u okvirima ovoga poddi-jalekta osjetne su neke fonetskedistance, pa se ovaj poddijalekatmože podijeliti na dvije grupe:

-gornjosevski govor (ili govor go-roišta) – govor sela u najvišoj (visi -nskoj) zoni Šar-planine;

-donjosevski govor (ili govor doloi-šta) – govor sela u nižoj geografskojzoni Šar-planine.

Treći poddijallekat se eksponira uoblastima zapadno od Tetova, i uoblastima oko Dibra – govori u sje-verozapadnim krajevima Makedo-nije, sa vrlo prisutnim ellementimamakedonskog jezika. U Makedonijiovaj se poddijalekat smatra integra -lnim govorom makedonskog jezikai njegove dijalektološke mape.Danas, u vezi sa tim, nema sporenja.

Četvrti poddijalekat čini govor di-jela Gore u Albaniji, devet sela sacentrom Kuks, u oblasti rijekeLjume, između planine Galaić i ju-goistočnih strana planine Koritnik.Ovaj poddijalekatski tip se nalazi uokruženju albanske govorne zone,pa je sačuvao svoju arhaičnost idanas se može tretirati kao najar-haičniji goranski govorni tip. Arhai -čnost se ispoljava u sadržajimafonetike i morfologije, sa primje -tnim utjecajima albanskog lingvisti-čkog sistema.

Ovi šarplaninski govori i danassu aktuelna lingvističko-socijalnatema istraživanja. Njihova popula-cija takođe. Sem uobičajenog svoja-tanja, sa strane Srbije, Makedonije,Bugarske, Albanije – za ovu popula-ciju se nudi različito porijeklo.Uglavnom, u korpusu ove popula-cije može se prepoznati jedan većidio najstarijeg autohtonog balkanskogetnosa, zatim, u znatnom broju po-pulacija vlaškog porijekla, manji dioturskog ujgurskog porijekla, i sl. Ovepretpostavke temelje se na bazi antro-

poloških karakteristika, običaja i tra-dicije, elemenata jezičkog karaktera,usmenog narodnog stvaralaštva ielemenata paganskog vjerovanja.Paganstvo je ovdje još sačuvano ivrlo zastupljeno u nekim narodnimmanifestacijama - u latentnomobliku. Najveći narodni praznik jeĐuren (proslava buđenja novog ži-vota u prirodi). Narodni junak jeAlija Đerzelez, a prisutan je i Balačkovojvoda (po mnogo čemu sudeći nji-hov narodni junak iz mjesta Balač,između Kuksa i Dibra). Ovdje seosobito njeguje kult prema ZelenojGori, kult zelenog bilja, kult narodnihigara (oro, rvanje), mnogi kultovi vezaniza stočarstvo, kult porodice, kultovi ve-zani za Sunce (mitraistički kultovi), i sl.

U zatamnjenoj funkciji, u naucisu u upotrebi termini za ovaj etnos:Goranci, Župljani, najstariji Srbi,Makedonci, Bugari, populacija ili -rskog porijekla, Vlasi, Cincari, Uj-guri, Karakači, Arvaniti... A oni samiza sebe kažu: ‘’Sega smo Bošnjaci’’.Ali najprije – Goranci, pa sve drugo.

U nauci, kao i u usmenoj komu-nikaciji (u narodu ovih krajeva) uupotrebi su i termini Torbeši//tor-beši i boškaci. Nazif Doklje, afirmi-sani naučni radnik iz susjednogKuksa, u Albaniji, utvrdio je da jetermin torbeši u prošlosti označa-vao pripadnike bogumilske provini-jencije, a ne one koji nosepečalbarsku torbu na leđima.Autor ovoga rada, tokom istraživa-nja na terenu šarplaninske regije,utvrdio je da je i termin boškaci ne-kada označavao pripadnike bogu-milske vjere – bogumile, božjake, te daboškački govor nije tajni govor ma -jstora zidara iz Prizrenske Župe.

Ipak, zaključka nema. Ovo suteme za dublja i duža naučnaistraživanja.

Na Kosovu nema posebne bo-šnjačke institucije za naučna i ozbi -ljna istraživanja. Edukativni fakultet uPrizrenu, na kojem se nalaze i neko-like grupe za edukaciju nastavnikaza obrazovanje u školama na bosa -nskom jeziku, nema nikakav naučniprojekat, a u ovom kontekstu nema


ni odgovarajućeg stručnog (nau -čnog) kadra. Ista formulacija odnosise i na Fakultet biznisa u Peći.

Kako se čini, ni u visokoško -lskim ustanovama u Novom Pa-zaru nije bilo nikakvih projekata zanaučna istraživanja u Sandžaku. Je-dino je Muzej Ras pokazivao intere-sovanje za arheološka istraživanja,ali u okvirima svojih mogućnosti iinicijativa. Rezultati ovih istraživa-nja publikovani su u godišnjakuNovopazarski zbornik. Nekih nau -čnih priloga bilo je u godišnjacimaTutinski zbornik, Sjenički zbornik i Ro-žajski zbornik. Ali oni već više go-dina ne izlaze. Bijelo Polje imasamo časopis za književnost, dokPlav nema nikakvu naučnu ili kni-ževnu publikaciju. Prijepolje i Pri-boj takođe.

Naukom su se bavili pojedinci,samostalno i samoinicijativno, ili uokviru nekog nebošnjačkog institutai nebošnjačke asocijacije. Naučnirezultati objavljivani su u nebošnja-čkoj periodici, najčešće podređeniaktuelnoj političkoj problematici,neutemeljeni na pravim argume -ntima i naučnim činjenicama.Takvi naučni radovi pokrivali susve napore dobrih namjera da se doistine dođe istinom.

Na Kosovu je ipak bilo i vrsnihnaučnika, koji su ostavili duboketragove u kulturi Bošnjaka Kosovai van njega.

Akademik dr. Jašar Redžepagić,profesor na Univerzitetu u Prištini,imao je najveći domet kao naučnik.Po profesionalnom opredjeljenubio je pedagog, ali je njegova nau-čna djelatnost bila zapamćena i udrugim oblastima kulture, i peda-goškog obrazovanja, ne samo Bo-šnjaka već i Albanaca. Njegovapedagoška misao sadržana je u veli-kom broju naučnih radova iz obla-sti pedagogije, didaktike, edukacijei razvitka obrazovanja na Kosovu.Bio je bard pedagoške misli.

U oblasti književne historije Ko-sova afirmisao se akademik dr. EsadMekuli, kao i profesor Hasan Mekuli,obojica porijeklom iz Plava. Zna-

čajni su kao pokretači nove albanskei albansko-bošnjačke knjževne misli.

U oblasti muzikologije (albanskei bošnjačke) afirmisao se Redžo Mulić,Bošnjak, porijeklom iz Gusinja.

Iz korpusa Bošnjaka Gore iŽupe zapaženi su neki pokušaji uoblasti ekonomskih nauka i u obla-sti književne istraživačke djelatno-sti. Izuzetak čini vrsni naučniradnik iz susjednog Kuksa, u alba -nskom dijelu Gore, profesor NazifDoklje, koji se afirmisao kao istraži-vač u oblasti goranske narodneknjiževnosti, goranskog narodnoggovora i njegove leksikologije. USofiji, u Bugarskoj, objavio je velikirječnik goranskog govora - i timepotvrdio historijsku autentičnostove etničke zajednice.

Na Kosovu je jedna akademijanauka sedamdesetih godina, idalje, organizovala sistematskanaučna istraživanja i svoje rezu -ltate štampala u vrlo ekskluzivnimzbornicima i drugim periodičnimpublikacijama. Teme iz ove lingvi-stičke oblasti bile su predmet izla-ganja i diskusija na mnogimkongresima i simpozijumima ono-mastičara, historičara, geografa...

U ovim istraživanjima učestvo-vao je i autor ovoga teksta, kaoanga žovani naučni saradnik, koji jesakupio i stručno obradio komple-tnu onomastičku građu na neko-liko kosovskih i vankosovskihregija i objavio taj materijal u jednojediciji apostrofirane akademije, isamostalno:1. Onomastka jugoslovenskog dela Pro-kletija, I deo, Beograd, 1983, 1-12o.2. Onomastika Dečana i okolnih sela,Beograd, 1985, 1-69. 3. Onomastika severoistočnih ogranakaProkletija, Beograd, 1086, 1-19o.4 Onomastika Đakovice i susednih sela,Beograd, 1987, 1-84.5. Onomastika Gore, Beograd, 1995, 1-334.6. Onomastika Župe i Prizrenskog Pod-gora, Prizren/Malmo, 2oo6, 1-459.7. Onomastika plavsko-gusinjske di-jalekatske oblasti, Podgorica, 2oo9,1-546.

Isti autor je, za potrebe iste aka-demije, obradio četiri punkta za Di-jalektološki atlas srpskohrvatskog/-/hrva tskosrpskog jezika, i to:

1. Belo Polje, selo kod Peći, 1986.2. Vranište, selo kod Dragaša, u

Gori, 1987. 3. Novi Pazar, gradsko naselje u

Sandžaku, 1995. 4. Đakovica, gradsko naselje na

Kosovu, 1995.Sem ovoga, isti autor je objavio

veliki broj naučnjh radova iz obla-sti onomastike Sandžaka i Kosova,dijalektologije i narodne književno-sti, kao i veliki broj eseja o knjiže -vnom stvaralaštvu pisacaSandžaka i Kosova.

Cjelokupni naučni rad na Ko-sovu, ali i u Sandžaku, bio je rezu -ltat entuzijazma pojedinaca –istrajnih u svom poslu. Neke pose-bne institucije nije bilo, niti jemoglo biti, jer je i naučni i književnirad bio strogo kontrolisan i podre-đen recenzijama političkih i drugihdržavnih ‘’stražara’’ u kulturi inauci. To je već poznato, kako i ko-liko, u svim Jugoslavijama.

Iz matične države Bosne i Herce-govine nije bilo nikakve podrške nitiinicijativa.

Početkom devedesetih godina,poslije usitnjavanja SFRJ, uNovom Pazaru su se sastajali nekipolitičari i neki intelektualci, ipravli planove i projekte, za nau-čna istraživanjai i za okupljanjeknjiževnika, naučnika i drugihinte lektualaca. Dogovoreno je, itvrdo obećano, da se u Novom Pa-zaru, kao centru Sandžaka, fo -rmira Društvo za nauku i umjetnost,da se ovdje izgrade neke kućicetipa kontejnera, u kojima će bitismještena pojedina odjeljenja zanajvažnije naučne djelatnosti, pro-storije za Društvo kniževnika Sa -ndžaka, koje je tada formirano.Nažalost, sve je ovo bilo samo obe-ćanje - za političku upotrebu. Opetsu entuzijaste - književni i naučnistvaraoci, bili prepušteni snalaže-nju i samoinicijativnom radu, bezdogovornih projekata. Neki su se


prelili u timove režimskih inicija-tiva i time nanijeli veliku štetu Bo-šnjacima, bošnjačkoj kulturi ibošnjačkoj nauci. Neki su išli takodaleko da su sve bošnjačko u Sa -ndžaku stavljali pod imeniteljsrpske, crnogorske ili hrvatske na-cionalne kulture.Tako, jedan novo-pazarski ‘’naučnik’’ piše da suBošnjaci potomci onog Mihailo-glua koji se pominje, kao tragičnaličnost, poslije pada Smederevapod Turke. I, naravno, ovaj ‘’nau -čnik’’ lamentira što je to bilo tako– što su se mihailogluovci islamizi-rali. Isti ‘’učevnjak’’ piše da u San-džaku ne postoje Bošnjaci, većnekakav narod sa slučajnim M, teda je jezik toga naroda srpski (!). Naove njegove ‘’naučne’’ dokaze nijebilo reagovanja u Sandžaku, semšaputanja nekih trezvenijih Bo-šnjaka. U istom ‘’naučnom’’ kon-tekstu je i još jedan bošnjačkiintelektualac, iz Kladnice, kod Sje-nice, historičar po ‘’naučnom’’opredjeljenju, koji proučava histo-riju i porijeklo stanovništva svogazavičaja i zaključuje da su naro-dne, pastirske i druge igre - srpske,pa uz svoj rad, objavljen u Sjeni-čkom zborniku, donosi i crteže izvo-đača narodnih igara u narodnojsrpsko-muslimanskoj nošnji i sasrpskim šajkačama na glavi. Takose gudžaju Bošnjaci po Pešteri, išire. Takođe, u vrhu ‘’nauke’’ je ipisanje jednog pjesnika – latiniste,porijeklom sa Golije, sada Zagrep-čanina. Njegov zaključak je da nepostoji bosanski jezik, već da Bo-šnjaci u Zapadnoj Bosni govorehrva tski jezik, a Bošnjaci u IstočnojBosni srpski jezik. Ovome, naravno,nije potreban komentar. Već za-ključak: gudžanje po Golij, i Zagrebu.Taj isti pjesnik, i ‘’naučnik’’ uNovom Pazaru ‘’krunisan je lovo-rovim vijencem’’ za svoj ‘’rad’’, ajedna najviša sandžačka naučnainstitucija dodijelila mu je visokunagradu. Prilikom promocije uNovom Pazaru, taj isti Golijac po-novio je svoj sud o nebosanskom je-ziku. Slušaoci su to odslušali. Ipak

je bilo i onih koji su javno protesti-rali, ili reagovali, reklo bi se, ćutke.Tako je to u Sandžaku.

Treba reći da u Sandžaku danasima veći broj eminentnih slikara,ali i da je nauka o tom slikarstvunepoznanica. Sandžački slikari seokupljaju, povremeno, oko tzv. So-poćanske kolonije. Nema asocijacijesa bošnjačkim identitetom.

Ipak se neke dobre inicijative,namjere i trud ne mogu zaobići ada se ne oda visoko priznanje po-jedincima, koji su se zaista bavilipravom naukom, onom vrlo ak-tuelnom za Bošnjake, onom uteme-ljenom na argumentima ičinjenicama iz dalje i bliže bošnja-čke prošlosti.

U Sandžaku je zapažen naučnirad trojice historičara. Dr. SafetBandžović izučavao je historijuBošnjaka i njihove seobe premaOrijentu (prema Turskoj), Make-doniji i Kosovu. On je zaista ura-dio veliki posao u ovoj naučnojoblasti, i kao aktivista Odbora zaljudska prava u Sandžaku, i kaovrsni historičar. Predmet njegovihhistorijskih studija su brojni geno-cidi nad Bošnjacima na Balkanu, iuopšte. Dr. Safet Bandžović sadaživi u Sarajevu i radi u nekoj nau -čnoj ustanovi.

Dr. Redžep Škrijelj, koji živi uNovom Pazaru, takođe je uradioveliki posao u oblasti historije Bo-šnjaka Sandžaka, Kosova, Make-donje i Turske. Sa svojimznačajnim naučnim radovima za-pažen je na simpozijumima i dru-gim naučnim skupovima, kaonaprimjer na simpozijumu BAL-TAM. Objavio je veći broj naučnihradova čija je tema egzodus Bo-šnjaka Sandžaka.

Dr. Šerbo Rastoder, profesor hi-storije na Univerzitetu u Podgorici,takođe se afirmisao svojim nau -čnim radovima o Bošnjacima San-džaka i Crne Gore, kao i radovimao drugim etničkim zajednicama uCrnoj Gori.

U ovom kontekstu treba reći daje dr. Rastoder jedan od osnivača, sa

Husom Bašićem, Atvijom Kerovićem iZuvdijom Hodžićem institucijeALMA NAH, sa sjedištem u Podgo-rici, koja se bavi baštinom, histori-jom i kulturom Bošnjaka Sandžakai Crne Gore. Zapažen je rad oveinsti tucije, i časopisa ALMANAH.Ona se bavi i izdavačkom (nau -čnom i književnom) djelatnošću .Ovdje su štampane one najboljeknjige autora Bošnjaka - iz oblastiknjževnosti, historije i drugih obla-sti bošnjačke kulturne prošlosti.

S visokim poštovanjem trebaapostrofirati naučni rad filologadr. Hasne Muratagić-Tuna, danasprofesora na Filozofskom faku -ltetu u Sarajevu. Zapažen je njenrad o jeziku u romanu Bihorci Ća-mila Sijarića.

Vrlo je zapažen rad još dvojicesandžačkih Bošnjaka. Hakija Avdićje prvi Bošnjak koji je napisao do-kumentovan naučni rad o genociduu Šahovićima 1924. godine. MagistarAvdija Avdić i dr. Ejup Mušović na-pisali su više naučnih radova izoblasti historje Bošnjaka Sandžaka.Zaim Azemović i Zećir Luboder obja-vili su vrlo značajno djelo o sakra -lnoj islamskoj kulturi u rožajskomkraju (o stelama, nišanima, epita-fima i njihovoj grafiji).

Sandžak ima i onih koji se bave‘’historijom’’, uzgredno ili po me-todologiji ‘’raške prepisivačkeškole’’, ali od njih nema koristi, većsamo štete. Za njih bi rahmetli AlijaIsaković rekao ono isto što je rekaona onom Kongresu bošnjačkih in-telektualaca u Sarajevu početkomdevedesetih godina minulog vi-jeka. Mi moramo konstatovati, daje greške i falsifikate teško ispraviti,čak i na osnovu historijskih argu-menata. Ovi ‘’historičari’’ uklopilisu se u one poznate ‘’dokaze’’ kojesusjedi nameću Bošnjacima većdvije stotine godina. To su onepoznate teze o porijeklu, vjeri, kulturi,jeziku, tradiciji... Upotreba termina‘’oslobođeni od turaka, turci (povjeri), kolijevke//kolevke’’ suapsu rd koji se i danas provlači krozizvjesnu ‘’bošnjačku istoriografiju’’.


Postojala je inicijativa da se uSandžaku formira Društvo za naukui umjetnost, sa sjedištem u Tutinu ,kao i da se pokrene jedna publika-cija za naučna istraživanja u Sa -ndža ku - zbornik radova (The uton)ili sl. Međutim, i ova inicijativa seućutkuje i zanemaruje.

Sandžak je inače vrlo zanimljivgeografski i historijski prostor. Ne-kada sastavni dio centralnog Ili-rika, kasnije razmeđe izmeđuprovincije Dalmacija i provincijeMezija. Ovamo su se doseljavala irazna plemena sa sjevera i istoka:Kelti, Goti, Huni, Avari, i najzadSlaveni. Ovdje su se dodirivale igranice između Vizantije i Zapa -dnog Rimskog carstva. Zato ovdjeima puno posla za arheologe, hi-storičare i onomastičare. Današnjiarheolozi ne idu dublje od slojaNemanjića. Starije slojeve prekri-vaju opet zemljom, naučnompovršno šću, zaboravom, a najčešćefalsifikatima. U ove poslove uple-teni su i neki bošnjački ‘’stručnjaci’’i ‘’naučnici’’. Neki zbornici radova,koji još postoje ili su postojali donedavno, bili su u službi projekatapolitiko-režimskih institucija u su-sjednim republikama//državama.

U školama u Sandžaku i na Ko-sovu sve se to učilo napamet - dase dobro utuvi. Danas su ti bivšiđaci vrlo tvrdokorni, i ne odstu-paju dalje od Jastrebova, Cvijića,M. Lutovca, i sl.

Falsifikati nisu samo prisutni uhistoriografiji, arheologiji, u tuma-čenju islamizacije, i sl., već i u ko -rpusu narodne književne tradicije,pa se mnoge lirske narodne pjesmedefinišu kao srpske ili crnogorske.Tako se, naprimjer, pjeva: ‘’Uzmi,Kato, uzmi, zlato’’ - umjesto ‘’Uzmi,Fato,...‘’ ; ‘’Bosa Mara Bosnu prega-zila ‘’ - umjesto ‘’Bosa Mejra...’’ ;Mujo se u pjesmi preimenuje uJovo; Ajkuna se preimenuje u Anđe-lija. Pjeva se i ovako: ‘’Lepa Kataićindiju klanja’’...

Meša Selimović je još srpskipisac, i pored one islamske biblijezvane Derviš i smrt.

U onomastici su drastični falsi-fikati. Jedno jezerce na Prokleti-jama (Liqeni Gshtars) preime -novano je, od strane kartografa1922. godine, u Savino oko. Ta-kođe, jedna šumovita i vodom bo-gata regija na Prokletijama,sjeverno od Peći, preimenovana jeu Savine vode. Albanci ovih kra-jeva nazivaju je Saljine vode. Mi-šljenja smo da se u ovojtoponimskoj strukturi skriva ku -ltno ime božanstva Silvan – ili -rskog božanstva šuma i vode.

U Sndžaku se falsifkuje svakimikro i makro toponim. Dodaju imse razne legende o svecima koji suovuda prolazili i činili čuda.

Toponimska sintagma Milovopolje vezuje se navodno za nekogMila. Takođe smo mišljenja da jeovdje skriven apelativ mile, po -tvrđen i kod Ibrahima Pašića uPredslavenskim korijenima Bošnjaka,knjiga II, u Bosni, i na drugim re-gijama. Krševita regija Perovicavezuje se za nekog Petra, dok jeovdje prepoznatljiv apelativ petar(kamen).

Ime sela Hazane, u Bihoru, ve-zuje se za nekog vladiku Visariona,koji je iz ovih krajeva pobjegao sapatrijarhom Čarnojevićem 1686.godine. Etimološki, ovo ime selanavodno potiče od apelativnestrukture chasan. U knjizi Sokratovpas Ismet Rebronja piše: ‘’(Hazancrkovni: crkveni pevač, prema cha-san /hebrejski/ pevač u sinagogi =crkveno pojanje /= pojac, jer je uHazanama bila crkva, a sada je tusamo bor okovan željezom o kojemSijarić ima priču Bor)’’. U svojojknjzi ovaj autor veli: ‘’Meni se činida je bihorski vladika Visarion sto-lovao u selu Hazanama. Čak mi sečini da je on bio naredio da se okujeklincima i konjskim pločama onajbor o kojem piše Ćamil Sijarić. Tajbor je još tu, okovan.’’ (Vidi str.1o8, 16o).

Ovo Rebronjino objašnjene nemože se prihvati, jer je rezultat ne-utemeljene i nenaučne etimologije,koju su izmišljali oni koji su se ba-

vili falsifikatima. U ovom ojkonim-skom liku prepoznatljiv je ilirskietimološki supstrat: Hy + zana =Hazane. Teonimske odrednice Hy,Hye označavale su ilirsko božanstvoSunca, analogno grčkom Helios.Ovakvi, morfološki i semantičkislični likovi, vrlo su evidentni naProkletijama, i u Sandžaku. Na re-giji sela Hazane bilo je nekakvo (jošneispitano) ilirsko svetilište. Naoronimu Bihor takođe. Ovdje se idanas još dobro raspoznaju temeljii zidovi stare gradine.

U Sandžaku, u Poibarju i naPešteri, nalaze se brojne gradine ilokaliteti na kojima su bila pre -dslavenska svetilišta. SulejmanAličković, iz sela Mitrova kod Tu-tina, pronašao je kod sela Bać ikod sela Jeliće velike kamenekugle (prečnika 6o cm), kao i naPešteri. Pretpostavlja se da potičuiz predslavenske epohe i da subile dio mitraističkih kultova nekepredslavenske civilizacije.

Nažalost, bošnjačkim historiča-rima i arheolozima sve ovo nijepredemet naučnog interesovanja.

Falsifikati su ponekad i smije-šni. Jedna učiteljica negdje kod Tu-tina, u osnovnoj školi, objašnjavalaje šta su legende o mjestima, pa je na-vela ovakav primjer: ‘’Kada je je -dnom sveti Sava prolazio Sarajevom,video je lepu čaršiju, i uzviknuo: ‘Bašje čaršija!’ I tada se to mesto nazvaloBaš-čaršija’’. Slični se apsurdimogu čuti ne samo kao priče omjestima već i kao priče o lično-stima, najčešće popovima i sve-cima. Dakle, izmišljotine i zaeduktivni proces. I ovo se toleriše!

U korpusu narodnih umotvo-rina preimenuju se likovi i imenamjesta. Tako se Alija Đerzelez za-mjenjuje Markom Kraljevićem, i sl.Cjelokupna bošnjačka usmena tra-dicija je pod najvišim stepenomfalsifikovanja, zatiranja ili seprema njoj proizvode nipodašta-vanje i mržnja.

Bošnjačka historija je na prvommjestu pod udarom kritizerstva ifalsifikovanja.


IN MEMORIAM

Piše: Redžep Škrijelj

Uplejadi bošnjačkih etno-muzikologa, kompozitorai instrumentalnih solista,

Sjeničaninu, Sulejmanu Ćatovićupripada zasluženo mjesto.1 Ovajvrsni muzički stručnjak se kultu -rnoj i muzičkoj javnosti predstaviosa svoje dvije vrlo lijepo obrađenezbirke lirskih narodnih pjesama izSandžaka: „Za gradom voda stu-dena“ (1987); i „Svaka ptica gnijezdoima“ (1989) i predivnim albumomkompozicija za klarinet i klavir Pe-šterski motivi (2001).2

Istaknuti profesor i muzički pe-dagog Sulejman Ćatović rođen je uSjenici, 21. 06. 1928. godine u čuve-noj i bogatoj porodici.3 Sulejma-novo vedro i bezbrižno djetinjstvonarušile su surovosti Drugog svjet-skog rata, nakon kojih su uslijedilidani njegovog teškog djetinjstva.Okrutna životna sudbina i rat do-prinijeli su da strada cijela Sulejma-nova porodica, nakon čega će bitiprebačen u Dom za ratnu siročad uNovom Pazaru. Sa grupom vr-šnjaka bio je upućen na privre-meno školovanje u nekadašnjuČehoslovačku, čime je pojačan Ća-tovićev interes za muziku, i otvaramu mogućnost da se poslije dola-ska u Beograd upisuje i završavamuzičku školu “Stanković”.

Upisom na Muzičku akademiju1956. godine, u društvu sa TahiromKulenovićem, Milošem Gerićem,Mirkom Šoucem i Ljubišom Petru-ševskim, uspjeva da nastavi svojemuzičko usavršavanje. Baveći sekomponovanjem postiže veomadobre rezultate, tako da je na ko -

nkursu 1959. godine za instrume -ntalnu kompoziciju osvojio drugu(jedinu dodeljenu nagradu), koju jeobnovio i sljedeće godine.

Dobro započetu umjetničku ka-rijeru nastavlja uspješnim polaga-njem ispita kod poznatih profesorai kompozitora Nikole Hercigonje,Dušana Skovrana, Marka Tajče-vića, Aleksardra Obradovića (učijoj je klasi učio), Enrika Josifa, Vo-jislava Ilića i drugih.

Muzičku karijeru nastavlja kaopedagog u učiteljskoj školi uNovom Pazaru. Zbog vidljivih pe-dagoških rezultata bio je imenovanza prosvetnog inspektora Okrugakragujevačkog. Septembra 1965.godine prelazi u Učiteljsku školu uUbu nadomak Beograda gdje idanas kao penzionisani pedagogživi sa svojom suprugom.

Dobro prihvaćen u novoj sre-dini, nastavio je da se bavi kompo-zitorskim i etnomuzikološkimstvaralaštvom ostvarujući dobrerezultate. Uvijek je isticao dobreuslove za rad koje je u novoj školigodinama uživao. Formirao jeorke star i pjevačku horsku sekciju,i sa ondašnjim svojim učenicimaplijenio pažnju muzičke javnosti.

Stečena iskustva je iskoristio zaodabranu zbirku lirskih narodnihpesama iz Sandžaka za ženski i me-šovití hor “Svaka tica gnijezdo ima”koju je objavio u Sjenici 1989. godine.

Prepoznatljiv entuzijasta i za-ljubjenik u muziku, dolazi na idejuda na Ubu osnuje školu za muzičketalente u kojoj bi se moglo stećiosnovno muzičko obrazovanje.

Sulejman-Sulja Ćatović(1928 – 2010)

Na Ubu pored Beograda, jepočetkom juna 2010. godineprestao srčani ritam velikog, a po-malo zaboravljenog, sandžačkogpijaniste, kompozitora i etno-muzikologa Sulejmana Ćatovića izSjenice. Ovo je zapis o odlaskubošnjačkog muzičkog umjetnika,dirigenta i pedagoga koji je životposvetio muzici i komponovanju.U svojim je kompozicijama uti -snuo snažan pečat zavičajnogSandžaka uspjevajući da mnogestare pjesme zaštiti od zaborava isačuva u izvornom obliku.Ispraćen je tiho i nezapaženo,slično načinu života i skromnostijednog ratnog siročeta koje je dun-jalučki put, od sirotišta do profe-sorske katedre, odveo na Sjeničkomezarje, a odatle u legendu.

Sulejman-Sulja Ćatović


Škola je počela sa radom 1977. go-dine (OŠMO “Petar Stojanovič”),sa tri odsjeka, tako da ih je do 1997.bilo šest.

Svakako, profesoru Ćatovićuni u novoj školi nisu promakli odli-čni rezultati koje je postizao sa svo-jim učenicima. Usljijedile sunagrade na Festivalima muzičkihškola Srbije i republičkim takmi-čenjima bivše SFR Jugoslavije.Zbog proširenja muzičkih aktivno-sti u školi je bila dograđivana, a do-bila je i koncertnu salu.

Zbirka Pešterski motivije nastala uslijed nedosta-tka muzičke literature zaklarinet (za niže razrede),podstreknut idejom je -dnog od kolega, u kojojSulejman Ćatović „ ... tre-tira folklor na dva načinapreuzimanjem citata di-rektno iz narodne ba-štine, pretežno sapodneblja iz kojeg potičeili stvaranjem originalnihtema u duhu narodnemuzike.”4

Tako je i sa kompozici-jom Mala pastorala (spomi-njana nagrađena kompo -zicija) koju prati lirskaatmo sfera, sa mjestimi -čnim elementima drame,koje kao često susrećemou njegovim ko mpozi cija -ma. Njegove kompozicijeiz pomenute zbirke kara -kterišu izva nre dni, nena-metljivi klavirski ritmovipotkrijepljeni skladnimklavirskim recitalom. Govorimo oprovjerenim djelima koja su naišlana izvanrednu recepciju muzičkihpedagoga, učenika i kritike.

U vrlo značajnoj i kvalitetnojzbirci (lirskih narodnin pjesama izSandžaka) Svaka ptica gn’jezdo ima,Sulejman Ćatović sublimira svojereminiscencije iz rodne Sjenice injegovih prvih susreta sa sandža-čkom sevda(h)linkom. Kako i samnapominje: „ Pesma je tamo jedanod najvernijih pratilaca naroda,

njegov podsticaj i uteha. Život jezapravo latentna borba, vesela igrai tužna priča. On je pun obaveza iproblema, a ljudi najčešće nemajudovoljno snage i sredstava za nji-hovo uspešno rešavanje. Stoga seprepuštaju tuzi, ali i pesma koja nesamo da otkanja tugu nego donosii radost.”5 Tematski, zbirku sačinja-vaju kompozicije za hor, u dva di-jela:

- prvi, sačinjava 17 ženskih ho -rskih kompozicija sa tekstom: Pje-

sma o Sjenici; Sjenice, more,Sjenice; Po varoši; Na jaliji; Šet’osam se; Sazrelo voće; Po Taslidži;Telal viče; Tamo dolje; Pevala bih;Gde devojke beru šeftelije; Nizpolje mi ruža; Sanak me mori; Mo-ćevčiću; Pešterska; Jarane, žuti ja-blane; i Pastirska;

- drugi, sa 7 kompozicija za mje-šoviti hor: Za gradom voda studena;Karala majka Vasviju, Šta se čujeiznad grada; Šarka ptica mala; Sjajmjeseče; Ja uranih; i Ravno polje;

Zbirka Sulejmana Ćatovića Pe-šterski motivi sadrži sedam kom-pozicija: Pešterska pastorala, Narodneiz Sandžaka, Snijeg pade, Pjesme pa-stira, Mala pastorala, Telal viče i istoi-mena kompozicija Pešterski motivi.Ovaj Album kompozicja za klari-net i klavir danas ima primjenu umuzičkoj pedagoškoj nastavi zadjecu.

Popularne sjenička sevda (h)li -nka Po varoši povaljna trava koju

je za svoju zbirku Svakatica gn’jezdo ima muzičkiprilagodio, naš kompozi-tor Sulejman Ćatović

Muzička adaptacijakompozicije SulejmanaĆatovića Sjenice, more,Sjenice iz zbirke Svakatica gn’jezdo ima

Popularni profesorSulja je svojim kompozi-torskim i pedagoškimradom obezbijedio zaslu-ženo mjesto među pleja-dom sandžačkih mu -zičkih umjetnika. Sulej-man Ćatović je jedan odosnivača muzičke škole uSjenici. Danas kao penzio-ner sa suprugom živi uUbu pored Beograda.

O njegovoj smrti doz-nao sam kasno-jesenas.Suljova supruga, uglednaprofesorica i pedagogBranka Marović-Ćatović,

mi je sa Uba napisala: „Ovo je samojedan deo građe koji dokumentuje da jemoj suprug na Ubu proživeo jedan sre-ćan život i uživao veliki ugled međunjegovim građanima, a moja odluka daga sahranim u Sjenici je doneta naosnovu mog znanja o tome koliko jevoleo Sjenicu i svoj zavičaj.“

Na dan komemoracije oglasilisu se i njegovi brojni učenici:

„U proteklih 60 godina svoje za-nimljive istorije obrazovanja naUbu generacije učenika Učiteljske


škole škole iznedrila je obilje profe-sora i učenika koji su ostavili trajnitrag ne samo u obrazovno-vaspit-nom već i kulturno- umetničkom isportskom životu Uba i okoline.

Gospodin Sulejman Ćatović,profesor muzičkog vaspitanja, spadau red onih kultnih. Bio je i ostao po-štovan i uvažavan. Važio je za ne-koga ko prepoznaje talente, afirmišemuzičku kulturu i kulturu uopšte.

Profesor Sulja, kako smo go odmilja zvali, početkom še -zdesetin godina prošlogveka stigao je na Ub kaomlad profesor. Tih godinase znalo do je, ро zavšenojosnovnoj školi, bilo važnoupisati učiteijsku školu.Upisati pomenutu školunije bilo lako. Osim do-brog uspeha, trebalo је po-ložiti prijemni ispit izmuzičkog vaspitanja, apotom i posedovati neki odinstrumenata: harmoniku,mandolinu, violinu, gi-taru. Profesor je izvrsnosvirao sve instrumente, a

specijalnost mu je bio klavir… Jedanod najmarkantnijih humanista, uči-telj i vaspitač mnogih generacija,čovek neobičnog profila i persona zasvako poštovanje. Nepopravljivi

entu zijasta - energičan, uporan, du-hovit i nadasve - kulturan. Cenio jeprave tradicionalne vrednosti i imaosavremen pogled na svet. Posebno jenegovao kreativnost kod mladih.Omiljen i poštovan. Pravi prijatelj.Uzor mladima. Blage naravi, širio Je

optimizam. Zahtevan, ali i pun ra-zumevanja. Ugledan i pravedan.

Značajno je uticao na kulturnadešavanja u periodu dugom skorotrideset godina... U pauzama iz-među dve probe okupljali smo se okoklavira da nam profesor svira pona -jviše omiljenog Mocarta…Pri su-sretu sa profesorom na ulici radosmo ga pozdravljali: „Dobar dondragi profesore” a on bi podigao ka-žiprst i dodao: „Suljo”. Svi smo govoleli i poštovali...”6

Iz razgovora sa njegovom su-prugom smo doznali da je zasobom ostavio sina Kanadi. Svepomenuto stalo je u zapis o ču-venom bošnjačkom umjetnikuSulji Ćatoviću koji je čitav životposvetio muzici i komponova-nju. U svojim je kompozicijamautisnuo tragove zavičajnog Sa -ndžaka uspjevajući da mnogestare pjesme zaštiti od zaboravai sačuva u izvornom obliku.Ispraćen je tiho i nezapaženo,slično načinu života i skromno-sti jednog ratnog siročeta koje jedunjalučki put, od sirotišta doprofesorske katedre, odveo naSjeničko mezarje, a odatle u le-gendu.

1 Ćatovićevi roditelji su poginuli u ratu. Otac Zećir bio je kahvedžija. Majka mu je bila od Softića iz Nove Varoši. 2 Prve dvije su objavljene u Sjenici, a treća u Beogradu.3 Njegov pradjeda je bio brat Mustaj-paše Ćatovića.4 Preuzeto iz predgovora profesora za muzičku zbirku: Sulejman Ćatović, Pešterski motivi, Beograd 2001, 2;5 Cit. prema: Сулејман Ћатовић, Свака птица гн‘јездо има, Сјеница 1989., 3 (Предговор);6 Dio teksta je ranije objavljivan u: M. Божић, Свечано одело; у: Глас Тамнаве, јануар 2009, 8.


NAŠA PRIČA

Mr. Fatima Pelesić Muminović

Ćoravi posao Mladi mršavi sociolog Horo, udupčen u

velikoj kožnoj fotelji, u širokom sakoukoji je izgledao za dva broja veći,

ostade na svom mjestu prilikom mog ulaska ukancelariju, samo pruži ruku i pokaza premastolici da sjednem iza okruglog malog stola.

- Drago mi je da mogu učiniti nešto za mogdoktora – stavio mi je do znanja da to što čini,ne tiče se mene, nego moga oca.

- Diplomirao sam pravo prije četiri godine -pokušao sam reći nešto više o sebi.

- Diplomirao?! Na stotine tebi sličnih godi-nama čekaju posao. Sretni su da dobiju bilokakav. Ovo je izmišljeno za tebe, rad u mjesnojzajednici, i to u sredini sa velikom perspekti-vom. Znate šta to znači?! - govorio je kao da minudi radno mjesto na sudu.

- Shvatam, da! Samo, ja sam pravnik i… - Ne bi vas ovo zapalo, da nije moj doktor

u pitanju - priprijetio mi je kvrgavim kažipr-stom da cijenim to što mi se nudi.

-Pa, ne znam, mislim...ja ću raditi... – odje -dnom sam se zbunio, zamuckivao i nisam znaošta da kažem, jer je svaka moja riječ za njega su-višna, a moja nepokorna priroda nije lahko pre-lazila preko nelogičnosti da se posao koji ću jaraditi tiče više mog oca nego mene.

-Vaš neposredni šef je Pero. Vi ćete se njemuobratiti za sve što trebate.

Zahvalio sam se i shvatio da je razgovor snjim završen. Jedva je čekao da napustim ka -ncelariju. Žurilo mu se kao da nekoga očekuje,ili je jedva čekao da meni vidi leđa.

Na hodniku je vrvjelo kao u košnici. Ljudisu se nervozno sudarali, mimoilazili, galamilijedni na druge, vikali pogureni ispred “biro-kratskog” prozorčića za “stranke”, odlazilinezadovoljni derući se na zaposlene čino-vnike. Na šalteru sa najmanje gužve saznaosam gdje se nalazi kancelarija mog šefa PereBozuke. Pokucao sam jednom, pa drugi put ipotom uhvatio kvaku vrata. Našao sam seunutra i očekivao rafal riječi koji će me poko-

siti. Starac nije bio iznenađen. Gledao mepreko spuštenih naočara do vrha nosa, otvo-renih usta kao gušter na suncu.

- Zovem se Nail, pravnik, savjetnik u mje-snoj zajednici…

De, de, sinko, sjedi ovdje bliže da te vidim ičujem šta kažeš. Ne čujem dobro. Godine mepritisle, a posao osvojio, pa glave ne dižem. Kote šalje…?

- Šalje me sociolog Horo…E,vidiš, on te šalje, a ja o’ma’ zaboravio.

Znam naravno! To je novo radno mjesto, maloje radila neka žena pa ode na bolovanje. E sadćeš ti to sve dovesti u red. Tamo su aktivisti vrlosposobni, rade i sve prate k’o da su plaćeni.

- Idem sam? - Sam?! Šta će ti ko?! Niko ti više ne treba.

- Kome da se obratim ?- Zašto da se obraćaš. Ti si tamo glavni.

Kancelarija ti je o’ma’ kraj ulaznih vrata. Oniće se tebi obraćati raznim povodima, ne brini.Ljudi svašta pitaju i hoće svašta da znaju. Evoti ključ od ulaznih vrata i kancelarije. Nikomga ne daj, jer si ti odgovoran za sve tamo štose nalazi. Razumiješ?

- Da, da! Ja sam odgovoran za kancelariju iprostorije mjesne zajednice …

- Za sve. Jeste! Vidimo se.- A rješenje za rad.. – upitao sam da zaštitim

obećanja koja su mi data. - Samo Vi radite svoj posao…Nisam bio iznenađen. U sali mjesne za-

jednice zatekao sam desetak aktivista. Tosu starci u penziji, borci partizanskog rata,aktivni samoupravljači koji imaju iluzijuda djeluju na vlast svojim prijedlozima iprimjedbama. Među njima bilo je i neko-liko mladih, nezaposlenih. Njihovo prisu-stvo bilo je izraz dobrodošlice. Spremili sui mali govor koji izražava njihove smje -rnice rada i očekivanja od stručnog licamjesne zajednice.


Otvoreno su se radovali što će uzpravnika lakše izgurati pravdu i po-kazati da ni jedan dio sistema vlastinije nevažan. Svi su duboko vjero-vali da njihovo mišljenje iz baze,proslijeđeno u formi zapisnika iizvje štaja može utjecati na više kru-gove vlasti.

- Ovdje je Vaša kancelarija.Samo Vi imate ključ – reče Salem.

- Kod koga je ključ mjesne za-jednice ? – pitao sam.

- Ne brinite, nas nekoliko je kopi-ralo ključ. Ovdje se sastaje omladina,borci, penzioneri, žene, planinari, čla-novi Partije. Neki se prosto tako druže.

- Da, da.- Što da vas čekamo da dođete

i otvo rite, kad smo mi tu. Zar nijepravo?

Zašutio sam. Shvatio sam damoram biti taktičan sa ljudima ko-jima je ovaj rad važan koliko imeni, s tom razlikom što ću ja za tajposao biti plaćen, a oni ne.

Moja kancelarija je podsjećalana ostavu.Uska, dugačka, jedanogromni sto, dvije vitrinice sa poli-cama uza zid, četiri stolice prekoputa stola.Po podu razbacane ko-pije raznih potvrda, zapisnika, ne-kakvog materijala kao da jeprethodnik otišao ljut i u žurbi.

- Trebalo bi izvršiti primopre-daju stvari – rekao sam više za sebenego za predsjednika boraca, a onse počeo smijati.

- Šta ćeš primiti čovječe. To susame kancelarijske bezvezarije.

- Šta je ovo ovdje? – upitao samSalema koji se tu našao i izigravaoda sve zna.

- E, to je kasa, ali koliko jaznam prazna.

- Kasa?- Treba nam kasa za povjerljivi

materijal.- Da, da. A vi sigurno znate ko ima

metlu i kako da počistimo ovaj rusvaj?- Znam. Sve će to Biba srediti,

oprati prozor, ako treba i okrečitivrlo jeftino.

- Jeftino? – gledao sam začu-đeno u njega.

- Pa ne radi ona džaba. To joj je

jedini izvor zarade. Ima i dijete. Visamo nabavite farbu, najbolje bi-jelu, i za dan će ona to završiti.

Sutradan me Biba čekala u saliza konferencije horna za posao.Čim sam ušao pošla mi je u susretda ne gubimo vrijeme.

- Vi samo dajte novac, ja ću kupitifarbu, tu blizu. Valja vama sjedjeti osamsati. Ko bi izdržao u tom pesinluku.

Nisam se mogao sjetiti da li samjučer pristao, ali sad mi je bilo ne-zgodno da odustanem. Izvadiosam sve svoje pare i koliko je onarekla, dao joj.

- Donesite mi račun, molim vas– računam da će mi uloženi novacvratiti općina i moj šef Pero.

Biba je zašutjela. Taj račun kaoda joj je kvario posao. Ali, otišla je.Vratila se ubrzo gegajući se kaopatkica naherena na jednu stranusa kanticom farbe.

- Moram do stana po mačka?-rekla je ne pokazavši račun.

- Mačka? - To je valjak za farbanje, a mi ga

narodski tako zovemo. Kao pravi moler Biba je objesila

ljestve na rasklapanje preko ra-mena, nosila je veliku kantu za raz-mućivanje boje, metlu, što se daloodmah vidjeti. Mislio sam da je tavelika kanta prazna, nisam ni za-gledao. Više sam se osjećao neugo-dno što takav muški posao treba dauradi jedna žena, nego što mi je tonametnuto. Ona je pomogla da svepapire s poda strpamo u ladicustola, pa da ih kasnije pregledam.Na njeno insistiranje izišao sam dajoj ne smetam.

Radila je brzo. Kad sam navirioda vidim dokle je odmakla uposlu, začudio sam se da ćeuskoro biti gotovo. Još jednom ćeona to preći, samo da se “prvaruka”, prvo farbanje osuši. Malakantica sa farbom je bila čista izatvorena. To nije promaklo momoku, ali sam se pravio nevješt.

Salem me uzeo ispod ruke i doveodo grupice mladih aktivista. Razgo-varali su o osnivanju društva plani-nara u okviru mjesne zajednice.

- Ovo je naš savjetnik mjesne za-jednice. Pravnik. Došao je u pravičas da vam pomogne.

- To mi je posao. Za to sam pla-ćen – pokušavao sam da bližeodredim svoj status.

- Jes’, jes’,pos’o, pos’o – ubrzanoje govorio Salem kao da mu seotela vještačka proteza i više nevlada svojom vilicom.

Dok sam s njima razgovarao,Biba je završila krečenje, privelakraju pranje poda.

- Evo, vidite kako se sija od či-stoće. Još samo da operem prozor,bit će milina sjedjeti. Šta kažete?Zadovoljni?

- Hvala! Dobro je – gledao samto sa strane i nisam mogao vidjetinjenim okom, ali nisam želio da jojkvarim radost. Kasnije sam shvatioda je oduševljenje bilo dvostruko:urađeni posao i zarada.

- Molim? Zar toliko? – nisammogao sakriti iznenađenje da pla-tim njen rad.

Trebao sam na početku poslaupitati koliko košta, pa odrediti da lida pristanem ili ne. Tješilo me jedinoda će mi se taj uloženi novac vratiti.Dobio sam od oca da mi se nađe ibilo je jedino čime sam raspolagao.

- Pa nije puno – rekla je ona. Podigao sam veliku kantu da joj

pomognem iznijeti napolje i osjetioda nije prazna. Mala kantica bojeklizila je po dnu velike kante. Gle-dao sam u ženu, svjestan prevare,a ona se smrkla, uplašeno me gle-dajući kao mačka. Nijemo se gle-damo. U dilemi sam da otvorimpoklopac velike kante i igra je go-tova, ali tek sam na početku posla,a iza nje neko stoji, jer ona ne biimala hrabrosti da se sa mnom igrakao mačka s mišem.

U trenu sam shvatio da treba i sadda zažmirim, tek sam došao, moguizgubiti više, a to da uzmem kaodobru lekciju za početak. Nasmiješiosam se i njeno lice se razvedrilo.

Sutradan je došla i moja sestra davidi gdje radim. Između nas su četirigodine razlike i ona već dvije godineradi kao doktorica u ambulanti.


- Nema zavjesa?! Svašta! Kao dasjediš u izlogu – bila je njena pri-mjedba.

- Nema, ali je okrečeno, čisto,sala je velika, za početak je dobro.Želiš kafu? Odmah ću ja!

- Dobro, ti idi po kafu, a ja ćukupiti zavjesu. Ima i karniša, začasćemo je okačiti.

- Ne, ne treba… Drugi put…Nabavit ću sam…

- Pusti, to je ženski posao. Neka tito bude od mene…- Nena je otišla iubrzo nosila u rukama bijelo svilenoplatno koje je začas prekrilo prozor.Kancelarija je dobila izgled dame ubijeloj večernjoj haljini. I ja sam seosjećao ugodnije zaklonjen od pro-laznika, naročito djece, koja su zagle-dala unutra kao u izlog igračaka.

Sredio sam papire, nabavio regi-stratore, podmazao pisaću mašinu iposao je krenuo. Postao sam dakti-lograf predsjednici skupštine mjesnezajednice, sekretaru socijalističkogsaveza, borcima, omladinskoj orga-nizaciji, planinarima, svakom kometreba ostaviti traga o radu. Elan akti -vista prenio se na mene, pa samuvjerio sebe da pored tog daktilo-grafskog posla, čudo činim s njima.Oni su prisustvovali sjednicama uopćini, dotjerani, smireni, kao drugiljudi, a ja sam im pomagao da sespreme i tamo izlažu smjernice našemjesne zajednice.

Napravio sam nalog za kancela-rijski materijal i Pero Bozuka jepotpi sao sve što sam tražio.

- Dobro ste se snašli! Hvale vas!– govorio je u ime nekoga, ali ne usvoje ime. Bio je oprezan kao daima veliku falinku koju vješto krijepa se svakoga boji.

- Drago mi je. Fini su ljudi.- Fini, fini – ponovio je moje riječi. - Nadam se da ću rješenje uskoro

dobiti? – pitao sam suzdržano kaoda bih ga time mogao naljutiti što neradi valjano svoj posao.

- Rješenje? A da! To je formalnost.Vama je tamo dobro?! Jeste, fini ljudi,kažete! E bit’ će i rješenje. Nek ste do-bili posao, dobit ćete i to rješenje.

- Dobro. Već dvadesetak dana radim.

- Dobro, sinko – to je značilo netreba o tome više govoriti, primiona znanje.

Na prvoj sjednici izvršnog od-bora koji je protekao u čitanju ra -znih materijala, nisam mogaootrpjeti pospanost nekih ljudi, do-slovno hrkanje nekog koji imavažnu funkciju, pri čemu mi je po-stala jasna sudbina mnogih mladihljudi u rukama tog hrkača. Dvijeslužbenice su se smijale, pričale,kao da se to njih uopće ne tiče. Jasam zaboravio da sam postao diosistema pa sam se javio za riječ iuputio kritiku takvom radu. Onisu se trgli iz drijemeža, zavrtalivratovima da me vide, očito zbu-njeni da je neko tako otvoreno iz-letio o svemu što oni misle da nikone vidi i ne zna.

- Ovo je novi kolega koga samzaboravio predstaviti – izvinjavaose predsjedavajući, više za sebe,nego meni i ostalima.

- Pravo ste sve kazali – obratilami se jedna od onih dviju službe-nica koje su se sve vrijeme smijale.

- Hrabro, momče, neka si tirekao svoje mišljenje, neka –rečesamouvjereno Kečo koji je sjedioispred mene.

Tada sam vidio moga šefa sastrane kako nešto objašnjava pre -dsjedavajućem, maše rukom,obraća se onima oko njega, podižeobrve i vrti glavom.

Shvatio sam da sam nešto go-lemo izvalio dok su se oni naspramnas, gore oko predsjedavajućeg,podbočili rukama i kao zabrinuli.Prije kraja sjednice nešto su se me-đusobno došaptavali kao udavače,a potom žurno napustili salu.

Prišao sam mom šefu koji se odstraha pogurio, vukao torbu punuspisa, ošoborenu na jednu stranu, kaoda ona njega vodi, a ne nosi on nju.

- Izgleda im se nisu dopale mojeprimjedbe, šefe – rekao sam kao dasmo ja i on na istoj strani.

On me tako oštro pogledao dami je sve bilo jasno. Umjesto odgo-vora obratio se nekoj ženi koja jevodila zapisnik.

Nakon nekoliko dana snosiosam posljedice svog govora. Šef mije telefonirao da navratim do njega.

- Hvala, šefe. Neka je i rješenjekonačno gotovo!

- Gotovo! Zatekao sam ga u kancelariji

kako sjedi za pospremljenim ra -dnim stolom.

- Izvolite. Da, sjednite! Da, ovaj,ne znam kako da kažem, ali toradno mjesto više nije slobodno

- Nije slobodno? Zašto? Kako?A ja ? Zar ja ne radim dobro?

Zašutio je.Gledao je u sto. - Pa, socilog Horo Vam je rekao

na kratko vrijeme. Znate, nije to mje-sto za vas, diplomiranog pravnika.Tamo može raditi čovjek sa sre-dnjom školom. Sociolog je već raspo-redio porodičnog čovjeka, bez poslaje, ne radi mu ni žena, dvoje malodo-bne djece, znate. Vi ste mladi, sposo-bni, naći ćete bolji posao.

- Naći? Zašto ste me onda pri-mili. Igrate se s ljudima kao ćoravamačka s mišima. Kako Vas nije stidgodina, ako se ne stidite mene.Žalit ću se. Svi aktivisti mjesne za-jednice znaju kako sam radio.

Ne znam kako sam napustio nje-govu kancelariju i trčeći stigao domjesne zajednice. Povjerio sam se ak-tivistima koje sam tu zatekao šta mise desilo, suzdržavajući se da ne za-plačem. Neki su odmah stali uz menei obećali da će uložiti peticiju na takvuodluku, drugi su mudro šutjeli.

Sutradan sam došao s pola srcana posao. Slomljena duha sjediosam i tupo gledao u zavjesu naprozoru kad su se na vratima poja-vili moj šef Pero i novi savjetnik.

- Ovo je Nećko, znate, novi sa-vjetnik, on preuzima vaš posao... –reče Pero koji sigurno nije ni za-pamtio kako se zovem.

- Moj posao ?! Kakva laž. To jećoravi posao! - savladavao samsrdžbu blagim riječima.

Njih dvojica su se bojažljivosklanjali ustranu, držeći jedandrugog kao da ću ih udariti, i be-čili na mene dok sam nabrzakaspremao svoje stvari.


ETNOMUZIKOLOGIJA

Fatih Hadžić

UVOD

Usveopštim globalizacijskim pro-cesima, bar kako sada stvaristoje, malo je pozitivnih, ali je

veoma mnogo onih negativnih pro-mjena, koje, između ostalog neminovnonose sa sobom i nezaustavljivo gublje-nje identiteta, ne samo čovjeka kao indi-vidue, nego i čitavih naroda, grupa inacija. U novom svjetskom poretku kojije u nastajanju i koji kod ljudi izazivastrah i osjećanje egzistencijalne ugrože-nosti, ono što je sigurno jeste to da su se,ponajprije našle na udaru kulturne, etni -čke, duhovne, moralne i druge naciona-lne, ljudske i humane vrijednosti.

A, koliko je važno da se očuva nacio-nalna, etnička i svaka druga kulturolo-ška raznolikost u savremenom svijetu,nije potrebno naročito dokazivati.Možda treba navesti samo onu čuvenumaksimu koja kaže da – „Ako hoćeš dauništiš jedan narod onda mu uništi ku -lturu“ . Jer, uništiti kulturnu, duhovnu,vjersku, etnološku, jezičku, folklornu idrugu raznolikost i prepozantljivost,znači uništiti identitet i subjektivitet je -dnog nacionalnog subjekta, jednog en-titeta, jednog činioca multikulturalizma,multietničnosti i multikonfesionalnosti.

Zabrinjavajuće je da ove prijetećeopasnosti, nažalost, ne primjećuju ili nežele da na njih obrate dužnu pažnju bašoni koji su za to najodgovorniji – a to sudržavne institucije, prije svega, a zatimi razne nacionalne, ili bolje reći manji -nske institucije i organizacije, koje supune verbalizama i deklarativnih izjavada baš oni imaju legitimno pravo daštite nacionalna prava i interese, ali, upraktičnom smislu gotovo ništa, ili vrlomalo preduzimaju.

Da nije pojedinaca u bošnjačkom na-rodu, koji samostalno i uz velike i dugo-godišnje napore pokušavaju učinitionoliko koliko je barem u njihovoj moći,onda bi, stvarno, procesi asimilacije iodrođavanja manjinskih naroda i grupabili mnogo dinamičniji i pogubniji. Ovose upravo može reći za bošnjački narodu cijelom Sandžaku, a naročito za onaj„crnogorski dio“, koji je, nažalost, podo-bro zagazio u blato asimilacije, izgublje-nosti i otuđenosti.

Rođena braća Delija i Balija Kurpejo-vić iz Rožaja, spadaju u tu grupu entu-zijasta, koji već više od pedeset godinarade na prikupljanju, zapisivanju i izvo-đenju bošnjačkih narodnih pjesama izrožajskog kraja, u stvari pjesama sevda-linki, koje oni sami izvode i pjevaju naautentičan i originalan način, o čemuupravo pišemo u ovome radu.

Bošnjačka pjesma – sevdalinka

Šta je sevdalinka? Riječ sevdalinkaje nastala od turske riječi sevda štoznači ljubav, dok su značenja srodneriječi sevdah - ljubavna čežnja, strast,zanos, vatrena želja, žarka sklonost,ljubavna patnja, uzdisanje.

Postoje i stavovi da riječ sevdah, kojase nalazi u osnovi riječi sevdalinka, po-tiče od arapske riječi sawda koja ozna-čava crnu žuč koja je po vjerovanjuarapskih i grčkih lekara jedan od četirielementa koji sačinjava ljudski organi-zam. Pošto je ljubav uzrok melanholi -čnih raspoloženja, izvršeno je njenopovezivanje sa crnom žuči. Zbog togaje u turskom jeziku sawda bila osnovaza reč sevda (tur. sevda) koja znači lju-bav. Dodavanjem slova “h” nastao jesevdah od kojeg je još mračniji, tužniji i

Sevdalinka je bošnjačka,

lirska, ljubavna

pjesma, pjesma čežnje,

pjesma melanholije,

pjesma stidljive sjete iskrivene patnje

OJ ROŽAJE OD SEVDAHA GRADE


ljubavniji karasevdah, krajnji stadi-jum ljubavnog zanosa i pripada-juće tuge i žalosti koji ljudiriječima mogu da opišu.1

Međutim, sa sigurnošću semože ustvrditi da je sevdalinkabošnjačka, lirska, ljubavna pje-sma, pjesma čežnje, pjesma me-lanholije, pjesma stidljive sjete iskrivene patnje. Njeno rodnomjesto jeste Bosna, ali svakako iSandžak i ona je nastala sa dola-skom Turaka na ove prostore,odno sno, tačnije, sa dolaskomislama, kao religije, kao načina ži-vota i rada, načina uređenja me-đuljudskih odnosa, porodičnihpravila ponašanja, odnosa izme -đu muškarca i žene. „Islam je,kao obilježje svoje etike, doniopropisanu distancu između mu-škarca i žene, i to baš u ono doba(kada se stiče punoljetsvo p.a.)kada je ljubavna strast, čežnja zablizinom dragog lica, najsnažni -ja... i, umjesto profanog dodira,gotovo onemogućenog, koji bizanos i čežnju ugasio u početku,ljubav traži suptilniji izraz, i erosprogovara kroz stihove sevda-linke...“.2 Samo fizička udaljenosti razdvojenost dvoje zaljubljenih,samoća, dugogodišnje čekanjedragog da dođe iz vojske, sa uda-ljenih ratišta, iz askera, samotakve sistuacije mogu roditi takobujnu maštu, tako prefinjene iodabrane riječi, koje se uz đerđef,ili uz saz, pretvaraju u najljepšepjesme na svijetu. Znati otpjevatisevdalinku, bilo je velika stvar,umijeće, ugled, popularnost, po-štovanje. „ Često se, i u najstari-jim vremenima, više cijenio dobarpjevač sevdalinki od dobra ju-naka! Pa i od dobra jahača, učenačovjeka, pa čak i od kadije, ilikakva drugog alima...“.3

Prof. dr Munib Maglajlić,istražujući sevdalinku, došao jedo saznanja da je prva sevda-linka na balkanskim prostorima,nastala iz potresne priče o ne-sretnoj ljubavi između Bošnjaka

Adila i Splićanke Marije (Mare)iz porodice Vornić. Maglajlićpiše da je 1574.godine, splitskiknez zapisao i sačuvao sjećanjena tu čudesnu i tragičnu ljubav,te da je tadašnji splitski pjesnikFranjo Buktulija ispjevao epitaf osudbini nesretne Mare. Radilo seo zabranjenoj ljubavi izmeđumuslimanskog mladića i kršćan-

ske djevojke, čiju sudbinu je,jedan drugi pjesnik, Luka Botićopisao kao susret dvoje nesre -tnih zaljubljenika i opisao trenu-tak kada mladić, kako kaže,„izvija“ pjesmu upućenu volje-noj, sa kojom ga je sudbina rasta-vila. Tu pjesmu zaljubljenogAdila, dakle prvu sevdalinku,Botić je nazvao „slavjanska pje-sma“, koja se spominje u izvje-štaju splitskog kneza.4 Međutim,profesor Maglajlić, takođe pišeda „koliko je do danas poznato,najranije zabilježena sevdalinkanalazi se u Erlangenskom ruko-pisu, koji još uvijek u nekolikopredstavlja zagonetku... oko li -čnosti zapisivača, te vremena imjesta nastanka... mada se možeprihvatiti Gezemanova pretpo-stavka de je autor Rukopisa ne-poznati strani putnik, vjerovatnoNijemac, koji je pjesme bilježiokrećući se pojasem ondašnjevojne granice negdje oko1720.godine“.5 Maglajlić daljeističe da, kada je rijeć o ovomeRukopisu, o sevdalinci se možegovoriti samo o pjesmi koja je za-pisana „pod rednim brojem 148Kiša ide, trava raste, gora zeleni...Ovdje profesor Maglajlić piše za-pravo o publikaciji Erlangenskirukopis starih srpskohrvatskih na-rodnih pesama, koju je u Sre -mskim Karlovcima 1925.godineobjavio dr. Gerhard Gezeman,profesor Univerziteta u Pragu“.6

Na osnovu ovih činjenica,Vehid Gunić u svojim Sevdali -nkama, iznosi tvrdnju da je dakle,prva, prava, zabilježena sevda-linka, ova - Kiša ide, trava raste,gora zeleni, koja se odomaćila ikoja se danas pjeva pod imenomKiša pada trava raste, a koja je za-bilježena te daleke 1720.godine.7

1. Vikipedija: Sevdalinka.com. (2011).2. Jovan Kršić: Sarajevo u sevdalinci, 1935., citirano prema Vehid Gunić: Sevdalinke, I, Tešanj, 2003. str.10.3. Hamid Dizdar: sakupljač usmenog stvaralaštva bošnjaka i pjesnik, citirano prema Vehid Gunić, Ibidem, str.12.4. Saznanje Muniba Maglajlića, parfrazirano prema: Vehid Gunić, Ibidem, str. 14. 5. Ibidem, str 16. 6. Ibidem. 7. Vehid Gunić: Sevdalinke, I, Tešanj, 2003. str.25.

Slika 1. Saz.


Muzički instrumenti za pratnju sevdalinke

Sevdalinka se najčešće pjeva uzmuzičke instrumente - saz, šarkijui čifteliju.

Saz (pers. زاس sāz) je drevnimuzički instrument iz grupe ta -mbura. (Vidi sliku 1.)

O porijeklu saza postoje razli-čite informacije. Smatra se da je po-rijeklom iz Irana a da je naprostore Balkana dospio ili tokom9. vijeka, ili tokom 15. vijeka, poštoje Balkansko poluostrvo većim di-jelom pripalo Osmanskom ca -rstvu. Po nekima se saz na teritorijiBosne i Hercegovine pojavljuje teku 15. vijku dolaskom Osmanlija.8

Saz ima najčešće šest žica, me-đutim, broj žica može biti i veći -osam, dvanaest, pa čak i više, ovi-sno o volji graditelja ili interpreta-tora. Saz i šargija su bili proširenipo urbanim sredinama Bosne iHercegovine. Često se saz poisto-vjećuje sa šargijom, a ustvari radise o dva različita instrumenta. Ša -rgija ima kraću, a saz dužu dršku.Međutim, to nije najvažnija nitipresudna razlika između njih. Gla-vna razlika je u perdetima - prago-vima, koji su drugačije postavljenikod saza nego kod šargije. Zbogtoga su i tonovi koji se poslije do-bijaju drugačiji. Sazovi su ukraša-vani sa srebrom, tako što su sevezli ornamenti srebrenom žicomi kitili sa biserima. Ukrašeni sazovisu se u našim narodnim pjesmamanazivali ‘sedefli tambura’, ‘biserlitambura’, ‘tamburica bisernica’,‘bisernica’ i dr. 9

Šargija je okidački instrument,dugog vrata, dugačak najčešće 95-100 cm. (vidi sl. br. 5). Koristi se unarodnoj muzici balkanskih zema-lja, uključujući Srbiju, Bosnu,Hrva tsku i Albaniju.

Šargija je takođe na prostoreBalkana došla preko Bosne nakonšto je ona potpala pod turskuOsmansku vlast, a sviraju je Srbi,Bošnjaci, Albanci i Hrvati. Šargijuobično prati violina, i ima zvečućizvuk, kao turski Saz. Šargija je sli-čan instrument kao dvožičana či -ftelija, ali sa više žica i izgleda višekao primitivni saz. Korpus šargije

je kruškolik, a vrat dugačak (oko50 cm); čivije se nalaze na glavi ispreda i sa strane. Korpus ima ne-koliko manjih i jedan veći otvor.Šargija ima 5, 6, 7 i ređe, više žica ioko 12 prečnika. Tijelo može bitinapravljeno od odvojene bačve, iliisklesano iz jednog komada dr-

veta. Na najvišoj žici svira se me-lodija, dok ostale žice služe kaobordunska pratnja. Uz svirku šar-gije se uglavnom igra, ali se pje-vaju i pjesme.10

Čiftelija je drveni, žičaniisnstrument, sa samo dvije žice, počemu je i dobio naziv od turske ri-ječi čift = dva, par, odnosno čifteli= dvojni, parni. (vidi sl. br. 2.). Istinaziv nosi i na albanskom jeziku,ali se izgovara umekšano – ćifte-lija. Albanci mahom svojataju ovajinstrument i smatraju ga svojimnacionalnim instrumentom, kojikoriste za pratnju pri pjesmi i igri.Međutim čifteliju koriste i Bo-šnjaci, kao i Turci i neki drugi na-rodi Balkana.11

Sazlije – svirači na sazu

Među istaknutim sazlijama ipjevačima sevdalinki u BiH trebaspomenuti Selima Salihovića, Mu-hameda Mešanovića - Hamića iŠukriju Traka, koji je napisao iknjigu o sazu, “Saz u Bosni“12,Adije Lukovca, pionira elektro -nske muzike u Bosni i Hercego-vini, koji je često provlačio motivesaza u svojoj muzici. Sviranje višesazlija istovremeno naziva se svi-ranje (kucanje) u takumu. 13

Naravno, kao svirače, zapisi-vače i pjevače sevdalinki – bo-šnjačkih pjesama na oviminstrume - ntima naročito isti-čemo naše autore iz Rožaja,braću Deliju i Baliju Kurpejovića.A od bosansko-sa ndžačkih pje-vača sevdalinki napominjemosamo najvažnije: Zaim Imamo-vić, Safet Isović, Hamdija Šahi -npašić, Kadira Čano, RešadBešlagić, Muhamed Čejvan, Mu-nevera Berberović, Nada Ma-mula, Muhamed MešanovićHamić, Meho Puzić, Rizo Hami-dović, Hamid Ragipović i dr.

8. Đakon Vladimir Savić. O porijeklu saza i sevdalinke ,Vikipedija (2011)

9. O sazu. www.Sevdalinke.com. Pristupljeno dana 5. avgust 2010.10. Vikipedija, (2011).

11. Vikipedija, (2011).12. Visoko: Institut sevdaha - Fondacija Omera Pobrića, 2003.13. O sazu. www. Sevdalinke.com. Pristupljeno dana 5. avgust2010.

Slika 2. Čiftelija


Biografski podaci braće Kurpejovića

Da bi smo pokazali kompete -ntnost i entuzijazam, a time i pred-stavili ogromni uloženi trud idugogodišnji rad na sakupljanjubošnjasčkih pjesama u rožajskomkraju, koje nisu ništa drugo nego“rožajske sevdalinke”, smatramoneophodnim da barem u glavnimctrama iznesemo biografske poda-tke dvojice braće Kurpejovića.

Delija Eminov Kurpejović, ro-djen je 10. marta 1941. godine, uselu Sređanima kod Rožaja. Osno-vnu školu je završio u Peći, sre-dnju i višu školu za fizičko izdravstveno vaspitanje u Prištini, aFakultet za fizičku kulturu studi-rao u Sarajevu. Rano djetinjstvoproveo je u svom rodnom mjestu,u brojnoj petnaestočlanoj porodici.

Živjelo se skromno sa velikim uva-žavanjem starijih. Delija i njegovabraća zaduženi su bili da vodebrigu o stoci, a stariji su imali drugeobaveze u zajednici. U kući je uvi-jek bilo musafira, a kada bi musafirdošao onda bi se okupili rođaci,prijatelji i komšije. Pored uobičaje-nih razgovora, u musafirskoj sobise čula pjesma i zvuci instrumenata- kavala, frule i gusla. Pjevali sunajbolji u poznavanju bošnjačkihizvornih pjesama. Tada bi djeca izprikrajka sobe pomno slušala i upi-jala svaku strofu ispjevane pjesme.

Braća Delija i Balija su posebnoiskazivali interesovanje za pjesme imelodije koje su se tada pjevale. Saprvim godinama svoje zrelosti ipočetka razumijevanja i shvatanjatradicije i duhovnosti svoga narodapočeli su i sami pamtiti i pjevati, apotom i zapisivati autentične, izvo -rne i originalne pjesme rožajskog

kraja. Isto kao što je čuveni zapisi-vač sevdalinki Hamdija Šahinpašićpamtio i zapisivao sevdalinke odsvoje majke Šerife14, tako su činili ibraća Kurpejovići.

I sada, kažu, kao da čuju milo -zvučni i sjetni glas zapamćenih pje-sama iz djetinjstva:

“Oj djevojko verem bolovala, U veremu mene spominjala, Mnogo si me mlada navarala… “

Ili, pjesme:

“Sjaj mjeseče do zore,Ne zalazi rano je, Ne zalazi rano je, Ne zadaj mi jadoveJadi su mi kod kuće…”15

Delija se sa svojom familijomodselio iz Sređani u Grabovackod Peći 1951. godine. Nostalgijaza rodnim krajem i djetinjstvomprovedenim u Rožajama tjerale suga da često pjeva i u svakoj prilicipjesme urezane u sjećanju. U Gra-bovcu je do tada bila samo jednakuća bošnjaka, braće Zena i HilmaHajdarpašića, koji su bili virtuoziu sviranju kavala i sviralje. Čestadruženja i posjete su uticale da senjihovo umijeće uskladi sa vrsnimizvođenjem pjesama braće Delijei Balije.

Nakon završene Osnovne školeDelija upisuje Srednju fiskulturnuškolu u Prištini. Omiljena sportskagrana bila mu je atletika, mada jebio svestrani sportista. U školi jeigrao rukomet, fudbal, bavio segimnastikom, atletikom i atletskimvišebojem. Kao srednjoškolac bio ječlan reprezentacije grada Prištine uPartizanskom višeboju. Na takmi-čenju koje je održano u Subotici1963. god. repezentacija Prištine jeosvojila prvo mjesto i prelaznu za-stavu Jugoslovenskog Partiza -nskog Višeboja.

14. Vidi više: Uzeir Bećović: Hamdija Šahinpašić (1915), Almanah,br. 15 – 16, Podgorica, 2001. str. 203.15. Rožajski zbornik, br. 8. Rožaje, 1998. str. 263 i 264.

Slika br. 3. Braća Kurpejovići


Na Svearmijskom vojničkom vi-šeboju u Sarajevu 1966. god. Delijaje osvojio zlatnu medalju. Po odslu-ženju vojnog roka, zaposlio se kaonastavnik fizičkog i zdravstvenogvaspitanja u Osnovnoj školi “JankoJovićević” u Goraždevcu kod Peći.Za vrijeme rada u toj školi kao prvinastavnik fizičkog i zdravstvenogvaspitanja, formirao je više sport-skih društava, sekcija i klubovakoje su imale veliki uticaj u vaspi-tanju i obrazovanju mladih u mje-snoj zajednici.

Kao stipendista Rožaja školske1969/70. godine, došao je raditi kaonastavnik u O.Š. “Mustafa Peća-nin”. Bio je igrač FK “Ibar” takmi-čarske 1969/70. god. Tada klub nijeimao trenera pa ga je uprava klubaangažovala i kao trenera Omladi -nskog pogona. Stručno usavršava-nje za fudbalskog trenera i sudijuzavršio je u Titogradu (Podgorici)pri Fudbalskom Savezu Crne Gore.Osnivač je prvih školskih sportskihigara na teritoriji opštine Rožaje,suosnivač radničkih sportskih igarafabrika i preduzeća, isto tako i suo -rganizator školskih omladinskihigara osnovnih škola koje graviti-raju ibarskom dolinom od Rožajado Kraljeva.

Za sekretara Samoupravne Inte-resne Zajednice za fizičku kulturuRožaja izabran je 1976. godine. Tuje funkciju amaterski obavljao do1978. god. od kada se profesiona-lno uključuje u rad SIZ-a.

Osnivač je sportskih društava iklubova, društva pedagoga fizičkekulture 1980. godine. Osnivač je FK“GIR” 1982. god., KK “Rožaje”1986. godine, AK “Bisernica” 1982.godine, Karate Kluba “Šoto kan”1989. god. Osnivač je OpštinskogStreljačkog Saveza 1970. godine, imnogih drugih društva i klubova.

Kao nastavnik fizičkog i zdra -vstvenog vaspitanja, tada već isku-sni sportski radnik osjetio jepotrebu, a i sredina je zahtjevalaposvećivanje veće pažnje postoje-ćim sportskim organizacijama, po-sebno planinarstvu i smučarstvu,

sportovima koji imaju više pote -ncijala za razvoj. Godine 1974.osniva školu skijanja za najmladjepri Planinarsko-smučarskom dru-štvu “Hajla”, u Rožajama, krozkoju je prošlo više od tri hiljade čla-nova. U međuvremenu je stručnoosposobljen za učitelja i instruktoraskijanja kao i za Saveznog sudiju zaAlpske discipline.

Nastavnik i entuzijasta Delijaposebno pokazuje interesovanje nakorelaciji fizičkog i muzičkog va-spitanja, odnosno pogodnosti Fo -lklornih sadržaja. Tako je formiraofolklornu sekciju O.Š. “M. Peća-nin”, koja je bila preteča dana-šnjem Kulturno umjetničkomdruštvu “Vrelo Ibra”, u Rožajama,koje je osnovano 1981. god. Od fo -rmiranja KUD-a “Vrelo Ibra” radioje kao Umjetnički rukovodilac i so-lista u ansamblu. Radio je sa mla-dima na planu fizičkog izdravstvenog, moralnog i este -tskog vaspitanja, kao i razvoja re-kreativnih dimenzija rada uansamblu. Sa KUD-om je obišaoviše od 35 zemalja Evrope, Azije iAfrike. Za rad u KUD-u “VreloIbra” dobitnik je Plakete i Zlatnepovelje KUD-a. Kao solista od Me-đurepubličke Kulturno-prosvjetnezajednice Pljevlja, proglašen je zanajboljeg solistu folklora na smotriu Višegradu 1984. godine.

Dobitnik je mnogih diploma,priznanja, plaketa, medalja i drugihnagrada od sportskih, kulturnih,humanitarnih i drugih asocijacija,saveza i društava. Za svoj dugogo-dišnji rad u nastavi fizičkog vaspi-tanja i drugim aktivnostima u školi,dobitnik je Tridesetoseptembarskenagrade Opštine Rožaje 1977. go-dine. Za svestranu aktivnost rada ukulturi i nastavi fizičke kulture isporta, kao i rada sa omladinom,dodjeljena mu je Medalja zaslugeza narod 1979. godine, od stranekabineta Predsjednika SFRJ JosipaBroza Tita. Za dobrovoljan i huma-nitarni rad u Crvenom krstu CrneGore dobitnik je Srebrnog i Zlatnogznaka.

Najznačajnije i, kako kaže,njemu najdraže priznanje mu je Za-služni sportski radnik Crne Gore,dobijeno od Ministarstva sporta uVladi Crne Gore 2000. godine.

Pored sportske profesionalneorijentacije, ovaj zaslužni gradjaninRožaja je svoj radni vijek posvetio iočuvanju i razvoj nacionalnog, etni-čkog i kulturnog identiteta Bo-šnjaka, zbog čega mu i posvećujemoove napisane redove.

Formiranjem Fonda za manjinepri Vladi Crne Gore, konkurisao jesa projektom “Izvorne bošnjačkepjesme Rožaja i okoline, u izvodje-nju Delije i Balije Kurpejovića”,Upravni odbor Fonda je odobrioizvjesna sredstva za audio snima-nje albuma “Izvornih bošnjačkihpjesama iz Rožaja i okoline”.Album od 11 pjesama izašao je umaju mjesecu 2010. god. Željabraće Kurpejovića, kao i cilj i svrhaovog projekta je bila da se otrgneod zaborava dio kulturnog blaga,koje su braća sakupila i zapisala asve u namjeri spašavanja od zabo-rava i uništenja.

Balija Eminov Kurpejović, ro-djen 02.10.1945. god. u Sređanimakod Rožaja. Život je tako htio da,kao i brat Delija, odsele jedno vri-jeme na Kosovo. Tako je i osnovnuškolu završio u Goraždevcu, op-ština Peć. Srednju tehničku u Peći,a IV stepen finalnog smjera (tehni-čar) u Rožajama.

Još od djetinjstva, isto kao i bratmu Delija, volio je muziku i pjeva-nje. Od najstarijeg brata Ahmetanaučio je svirati na čifteliji i šargiji.Kao srednjoškolac bio je članKUD-a “Hajdar Duši” u Peći od1962 - 1968. godine. U pomenutomKUD-u bio je solista i pjevač izvo -rnih albanskih, bošnjačkih i crno-gorskih pjesama.

Krajem 1968. god. zaposlio se uDrvnom kombinatu Gornji Ibar uRožajama gdje se kasnije i penzio-nisao. Po završetku IV stepena Te -hničke škole radio je kao šef uStolarskom odjeljenju. Pjesma mu jebila stimulans i inspiracija dok radi


za mašinom. U društvu je veseljak,a za mašinom precizan majstor. Zavrijeme rada obišao je skoro svegradove ondašnje Jugoslavije.

Od 1969. do 1972. god. bio je članfolklorne grupe “Daciće” iz Rožaja,a od 1972. god. član je KUD-a“Vrelo Ibra” u Rožajama, sa kojimje obišao mnoge zemlje Evrope,Azije i Afrike. Kao solista bošnja-čkih pjesama nastupao je sa KUD-om u Sarajevu 1972. god., u čuvenojSkenderiji, u Novoj Varoši 1973.god. Zatim, u Goraždu, Rogatici iTunisu. Potom u Priboju 1974. god.na festivalu Međurepubličke ku -lturno prosvjetne zajednice iz Plje-valja. Takođe je učestvovao naRepubličkom festivalu u Ulcinju1975. i 1976. god. kao i u Ohriduistih godina. U Janjini-Grčka 1976.god. i Libiji, gdje je na jednom odkoncerata u Tripoliju u Rezidencjipredsjednika Gadafija pjevao bo-šnjačke pjesme uz čifteliju.

U Foči na Tjentištu 1976. god.učestvuje sa ansamblom “VreloIbra”, zatim u Novom Pazaru, Be-ranama, Bijelom Polju, Plavu, Gu-sinju i Cetinju više puta.Učestvovao je na Festivalu u Uro-ševcu (Ferizaj) i Gnjilanu, gdjeAnsa mbl osvaja prvu nagradu.Svojim nastupima nije zaobišao nipoznate koncertne dvorane kao štosu: Sava Centar i Dom sindikata uBeogradu , te Vatroslav Lisinski uZagrebu. U 1978. god. učesnik je naSandžačkom posijelu u Vogošćikod Sarajeva, na kome su učestvo-vali i poznati pjevači sevdalinki.Naravno, sa KUD-om “Vrelo Ibra”učestvovao je na svim Republičkimfestivalima Crne Gore.

Samostalno je nastupao na ra -znim saborima kao što su: Lađevackod Bijelog Polja 1968. godine, Tu -rjak kod Rožaja 1975. godine, zatimu Žirču kod Tutina u dva navrata2009. i 2010. god. Zatim u Roža-jama, Novom Pazaru, Bijelom Poljui Priboju više puta. Učestvoao je uSkoplju, Prizrenu i na Cetinju 2009.god. Na tim nastupima pjevao je iAlbanske pjesme uz čifteliju.

Za sve ove godine amaterskograda bio je nagrađivan i pohvaljivanod strane publike što mu je dalosnage da istraje u interpretaciji izvo -rnih prije svega bošnjačkih pjesama.

Kruna Balijinog dugogodišnjegbavljenja muzikom i pjesmom jesnimanje albuma “Izvornih bošnja-čkih pjesama iz Rožaja i okoline”gdje pjeva sa bratom Delijom.

Za svoj nesebičan i pregalačkirad dobio je brojne nagrade i pri -znanja. Od svih priznanja najdražesu mu: diploma, medalja, plaketa izahvalnica koje je dobio u Gazia -ntepu u Turskoj kao počasni građa-nin Gaziantepa 2004. god. koje muje lično uručio gradonačelnik Ga-ziantepa Merkes Šehit Kamil Ilće.

Stvaralaštvo braće KurpejovićaBraća Kurpejovići kažu da su

odavno shvatili da je duhovno bo-gatstvo bošnjačkog naroda Sa -ndžaka u ozbiljnoj opasnosti danestane, prije svega zbog kontinui-ranog maćehinskog odnosa premanjemu, kako od strane odgovornihvlasti, tako i od kulturnih i drugihinstitucija samog bošnjačkog na-roda. Ovo malo, kako oni ističu, štoje sačuvano, rezultat je posebnognapora malog broja entuzijasta i za-ljubljenika, a čijim odlaskom će i tootići. Zaljubljenici u izvornu bošnja-čku pjesmu koja se je slušala i izvo-dila u Rožajama, Plavu i Gusinju,braća Delija i Balija Kurpejović, odsvog djetinjstva pokazivali su inte-res za slušanje, bilježenje i pamćenje,kao i izvođenje ove pjesme. Poredteksta same pjesme, pamtili su i me-lodiju pjesme, način pjevanja u iz-vornom obliku, koji su od ranogdjetinjstva učili od svoje majkeBahte, oca Emina, amidže Sulja, da -jdže Rama i dajdžinice Emire Dede-jić koji su podjednako dobro pjevali„na glas“ i kazivali narodne pjesme.

Rezultat tog njihovog kontinui-ranog interesovanja u vremenu odpunih 50 godina, je oko 200 pje-sama zapisanih i sačuvanih u svomautentičnom obliku.

Kurpejovići ističu da su u dugom

vremenskom periodu svojim nastu-pima kako na domaćoj sceni, tako i nameđunarodnim festivalima dokazalisvoje kvalitete i kompetencije, i pose-bne afinitete prema izvornoj narodn-moj pjesmi sa ovih prostora. Dodajuda su za građu i izvođenje pjesama unjihovoj režiji, pokazale interesovanjebrojne institucije iz inostranstva, kojese bave proučavanjem ove vrste stva-ralaštva, ali da još nije bilo pravog od-govora od strane institucija iz zemlje.Navode primjer, kako sami kažu, jed-nog od doajena sakupljača i interpre-tatora sevdalinke Hamdije Šahi -npašića, za čije stvaralaštvo je više in-teresovanja pokazala Akadamijanauka nekadašnjeg SSSR-a u čijem jeizdanju u Moskvi 1967.godine izašlana ruskom i srpskom jeziku zbirka od300 sevdalinki, sa notnim zapisom,pod naslovom „Jugoslovenske naro-dne pjesme iz Sandžaka“, a da takvaslična edicija nije izašla na ovim pro-storima.

Smatraju neskromnim upoređi-vanje sa Šahinpašićem, ali navodesa žaljenjem da „mnogim našimstvaraocima u raznim oblastimaposebno u kulturi, književnosti,umjetnosti i drugim oblastima,malo se pažnje posvjećuje i treba tevrijednosti da vide drugi, a ne mi inaše institucije koje se bave time.Da nije takav odnos bio premastvaraocima sa ovih prostora ne bise desilo i stvaralaštvu Avda Me-đedovića da ga stručnjaci iz dalekeAmerike otržu od zaborava i dajunajviše ocjene njegovoj vrijednosti,a mi ni znali nismo da postoji. Ovokratko podsjećanje je upozorenjeda se ne desi i ovom vrijednomkulturnom blagu, koje smo mi sa-kupili, da doživi sudbinu pretho-dno pomenutih, koji je samo jošmali dio od mnoštva stvaralaštva“.

Ističu da su pjesme, koje su sa-kupili i zapisali, autentične, zabi-lježene bez modifikacije i premanjihovim tvrdnjama, mnogi stru-čnjaci su rekli da se radi o jedi -nstvenom narodnom blagu naširem prostoru, a kojem prijeti za-borav i nestanak.


Braća Kurpejovići su se kakoističu, obratili Fondu za manjineCrne Gore i tražili finansijskasredstva za izdavanje i štampanjebarem tekstualnog dijela ovogblaga, a da tek u buduće treba ićina tonske i notne zapise. Cilj pro-jekta je da se gore rečeno ne desi,tj. da se dio u mnoštvu narodnogstvaralaštva, koje i dalje živi u tra-diciji bošnjačkog naroda Rožajaspasi. Kažu da, pjesme koje se pje-vaju „na glas“ bez instrumentalnepratnje, svojim umjetničkim izra-zom i ljepotom nadmašuju najbo-lja ostvarenja u ovoj vrstinarodnog stvaralaštva, što činivrijednost ovog projekta i opra -vdava napor da se otme od zabo-rava. O njihovom projektuupoznali su razne stručnjake, takokažu da su im stručnjaci za etnomuzikologiju iz Sarajeva potvrdilipotrebu i vrijednost sakupljnogblaga, te da obavezno treba saču-vati njihove sakupljene pjesmepod nazivom „Hailom i ispodHaile“, koje su jedinstvene i nigdjese više ne pjevaju.

Braća Kurpejovići kažu da sepjesme koje su oni sakupili izvodeuz muzičku pratnju ili bez muzičkepratnje tzv. pjevanje „na glas“ ili„iz glasa“. Inače ove što se pjevajuuz muziku koriste sljedeće muzi-čke instrumente: frula, zurla, kaval,tambura, saz, čiftelija, def ili topan(goč) (Vidi date slike).

Pjesme „iz glasa“ se izvode: na „je -dnoglasje“, „istoglasje“ i „dvoglasje“.

Napominju da je riječ o gotovozaboravljenom kulturnom naslje-dju narodnog stvaralaštva Bo-šnjaka, u kojem je i lirska narodnapjesma kao dio tog stvaralaštva,folklor i muzički instrumenti i dr.Pa bi bila neprocjenjiva šteta da sene sačuva ovo blago. Naročito imje želja, kažu, da ovim pojektom,daju svoj doprinos da se makarmali dio bošnjačkog narodnog bo-gatstva, sačuva od zaborava.

Na kraju su istakli da im je Fondza manjine Crne Gore finansijskipomogao da izdaju jedan CD nakome su snimili 11 bošnjačkih pje-sama koje pjevaju na autentičan,rožajski način.

Umjesto zaključka

Smatramo vrijednim pažnje dau nastavku ovoga teksta, umjestozaključka, navedemo tekstualnizapis 11 pjesama, snimljenih na po-menutom CD-u, u izvođenju braćeKurpejović, koji je izašao 2010.go-dine. Takođe je vrijedno napome-nuti da su još 1998.godine uRožajskom zborniku, objavljeni itekstualni i notni zapisi dvije pje-sme u izvođenju i kazivanju BalijeKurpejovića, i to pjesma Sjaj mjesečei pjesma Izleće soko.15

Na izdatom CD-u nalaze se slje-deće pjesme (Napominjemo da supjesme pisane na sandžačkoj vari-janti bosanskog jezika, koja se izme -đu ostalog odlikuje mješavinomekavskog i ijekavskog dijalekta):

OJ DEVOJKO BIJELA I RUMENA

Oj devojko bijela i rumena,Ti si mene od Boga suđena,Nijesam vena da mi duša vene,Ni jabuka da mi srce truhne,No devojka koja voli momka

MAJKA FATU KROZ TRI GORE ZVALA

Majka Fatu kroz tri gore zvala, Fata joj se kroz sedam odziva,Jesi’l Fato bijelila platno?Nijesam majko ni do vode došla, Dragi mi je vodu zamutio!Kun’ ga majko i ja ću ga kleti:Dabogda se, dragi, objesio,O zlu granu, o mom djerdanu,O zlo drvo, a o moje grlo!

SJAJ MJESEČE DO ZORE

Sjaj mjeseče do zore,ne zalazi rano je, ne zalazi rano je, Ne zadaj mi jadove,ne zadaj mi jadove,jadi su mi kod kuće,Sinoć sam se ženio, i devojku ljubio,zamrknula devojka, osvanula nevesta.Pred deverom stanula, rosne suze prolila,Lele mene do groba, nikog nemam od roda.

Slika br. 4. Kaval.

Slika br. 6. Zurla.

Slika br. 5. Šargija.


ČUJ ČOBANE

Čuj čobane, more, čuj čobane,ne slušaj dušmane, more,ne slušaj dušmane.No ti sjavi, more, no ti sjavi,ovce sa planine, ovce sa planine.Da ti pasu, more, da ti pasu,trave deteline, trave deteline.A jagnice, more, a jagnice,cveće kaćunice, cveće kaćunice.

SANAK SNILA MUJAGINA LJUBA

Sanak snila, sanak snila,Mujagina ljuba, sanak snila hejđe se beše, đe se bešenebo otvorilođe se beše hej.Sve zvezdice, sve zvezdice,krajem pobegoše, krajem pobegoše,sve zvezdice, hej.Samo osta, samo osta,zvezdica Danica, zvezdica Danica,samo osta hej.Mesec kara, mesec kara zvezdicu Danicu,zvezdicu Danicu, mesec kara, hej.Stan zvezdice, stan zvezdice, ljuta kukavice,ljuta kukavice, stan zvezdice, hej.Zvezda sija, zvezda sija, brda i doljine,brda i doljine, zvezda sija, hej.A potolje, a potolje, Plav i Gusinje,Plav i Gusinje, a potolje, hej.

PLANINO MORI PLANINO

Planino, mori, planinomoja starino.Mlogo sam mori, mlogo sampo te šetaoI ovce, mori, i ovce, po te čuvao,Hajlice, mori, Hajlicevisoka planino,čuvaj mi, mori, čuvaj mi moje jagnice.

HALIT AGA SKADRANINE

Halit aga Skadranine,srez mi ćurak zima mi je. Srez mi ćurak zima mi je,i jeleče za proljeće.I jeleče za proljeće,tur dimije džanfezlije.Tur dimije džanfezlije,pačaluke, dženfiklije.Pačaluke dženfiklije,I dimije tumajljije.

OJ, VEREME OJ, TUGO GOLEMA

Oj, vereme oj, tugo golema,Blago srcu na kojem te nema.Srce moje, veremu se brani,Nekad pjeva, a nekad uzdahni.Nije verem, u šumi na grani.No na srcu, na lijevoj strani.Ja ne pjevam, što pjevati znadem.No veremu na srcu ne dadem.

ŠER DEVOJKO SANJAŠ LI ME ČESTO

Šer devojko sanjaš li me često.Kad me sanjaš, kazuješ li majci?Kad me kažeš, šta ti majka veli,Majka veli, poljubi ga kćeri.Ljubi momka, dokle si devojka.Kad ostaraš, nikome ne valjaš.

POLETE SOKO SA GORE

Polete soko sa gore,otrese krila od rose.Pita ga dobra devojka:Oj, Boga ti, sivi sokole,Vide li moje svatove?Boga mi, dobra devojko,eto ih ozdo uz polje,ponosni bajrak razvili,vrani se konji igrahu,gvoždjajli ploče bacahu,tufajli uzde kidahu,srmajli sedla lomahu,momci se džidom džidahu,svatovske pjesme pjevahu.

OJ DJOGATE GRIVO POZLAĆENA

Šer devojka s’ djogom govorila,je li ti se gazda oženio?Nije mi se gazda oženio.Nije, nije mi se gazda oženio.ali hoće s’ tobom ako Bog da.Ali, ali hoće s’ tobom ako Bog da.Kad bih znala da je to istina,kad bih, kad bih znala da je to istina,grivu bih ti zlatom pozlatila,grivu, grivu bih ti zlatom pozlatila.


HISTORIJA SANDŽAKA - ORIGINALNI ZNANSTVENI RAD

Redžep Škrijelj

NOVOPAZARSKA KAZA NA POČETKU XX STOLJEĆA

Osnovni podaci o kasabi Novi Pazar

Kasaba Novi Pazar se nalazi na 43,5° sjevernegeografske širine i 42° istočne geografske du-žine. To je veliki grad koji se na istoku graniči

sa Hotkovom koje se djelimično nalazi na sjevernimpadinama Rogozne, na sjeverozapadu sa Hadžetom,na jugu sa Đurđevom, na jugozapadu sa brežuljcimaParičkog Brda, kao i sa ostalim manjim brežuljcima.U njegovoj blizini je granica sa mnogo utvrđenja ispomenika iz prošlosti.

Iako nam vrijeme nastanka kasabe nije poznato,prema utvrđenom datumu na crkvi Sv. Petra, zakoju, kako se može vidjeti na osnovu datuma nanjenoj kapiji, uviđamo da je bila sagrađena 24. go-dine nove ere, i na osnovu pretpostavljenih datumao drugoj, veoma staroj i razrušenoj crkvi pod ime-nom Đurđevi Stupovi, koja je postavljena na jednuuzvišenu tačku i dominira nad utvrđenjem, do -znaje se da je kasaba Novi Pazar postojala prijedvije hiljade godina.

Ostala saznanja o kasabi:

Ova kasaba je zbog proslavljenosti i značaja mje-sta i svog položaja, nakon sultanovog osvajanja čestoputa bila cilj napada. Nešto prije 1785/76.godine, uvrijeme kada je bila veoma velika, uslijed napadavođa, najprije Milana Šume1, a zatim i Paliđaka, ka-saba je snažno zapaljena. O tome svjedoči džamijačija je zgrada ugljenisana, a čije minare danas postojiu sjevernom dijelu kasabe. Čim se, nakon toga, ka-saba djelimično obnovila i izgradila, 1809.godinesrpski knez Kara Đorđe sa 70.000 vojske, napredujući

Apstrakt

Abstract: : Salname (tur. godišnjaci) suveoma značajni historijski izvori kojisadrže izuzetno značajne i bogate informa-cije o novopazarskom i drugim sandžacimau Kosovskom vilajetu. U ovoj studiji-pri-jevodu sa osmanlijskog jezika, donosimoizvod iz Godišnjaka Kosovskog vilajeta za1318. ili 1902/3. godinu. Studija sadržineobjavljenu i relevantnu informativnugrađu koja upotpunjuje neke nepoznaniceo Novom Pazaru i njegovoj okolini.Novopazarska kaza je do pomenute godinebila sjedište Novopazarskog sandžaka, alije, nakon reorganizacije vilajetske i admi -nistrativne uprave, iste godine za sjedišteNovopazarskog sandžaka privremeno bilaodređena Sjenica. Ovaj dokumenat sadržiznačajne podatke o svim ostalim kazama usandžaku. Pomenuta studija pruža pou -zdanu predstavu o Novom Pazaru naizma ku XIX i početku XX vijeka sa po-drobnim pregledom geografskih, stati -stičkih, administarativnih i ostalihpodataka o njegovoj infrastrukturi.U te -kstu se pominje postojanje velikih rudnihresursa obojenih metala u selima na padi-nama Rogozne u kojima nije sprovedenodetaljnije ispitivanje terena.

Ključne riječi: Salnama 1318, NoviPazar, Novopazarski sandžak, Kosovski vi-lajet, sudstvo, obrazovanje, mahale, ru -dnici, naselja

1. Autor priloga koristi ime Milan Šuma umjesto Mlatišuma. Izvorovog podatka koji donosi u tekstu nije poznat.


ka Sjenici i Novom Pazaru, osvojioje mjesta uz rijeku Rašku, koja tečesredinom grada i pored tvrđave.Iako su sa svih strana kasabe, osimunutar tvrđave, zapali u jednusnažnu opsadu i bili ponovo po-dložni paljenju, čuvena hrabrost ismjelost stanovništva, je sve teopsa de odbila, ostavljajući ih bezuspjeha.

Baš, zbog toga, što je nekolikoputa bila paljena i obnavljana, ka-saba je dobila ime Novi Pazar.

I pored toga što se Husein Ka-petan, koji se tokom 1841.godine2

usudio da u Bosni pokrene jednudrsku pobunu protiv poštovane izakonske vlasti, stavi stanovnikeNovog Pazara u težak položaj iprinudio ih na saradnju, oni su seobratili visokopoštovanom veli-kom veziru, već preminulomRešid-paši, koji je u to vrijeme na-dirao sa Kosova, iskazujući starulojalnost prema vječnoj državi. Uvrijeme kada je veliki komandantOmer –paša3 bio poslat da sredi si-tuaciju u Bosni, prvo stanovništvokoje je najiskrenije pristupilo ispu-njavanju pravednih naređenja, biloje stanovništvo ove kasabe. Isto tostanovništvo se suprosta vljalo i za-jedno sa vojskom Ca rstva uzimaloučešća u odbrani protiv Srba kojisu u tri - četiri navrata snažno na-padali Novi Pazar u vrijeme pro-šlog rata sa Srbijom i postalipomagači zaštite domovine.

Stanovništvo

Kasaba Novi Pazar ima 1.749kuća i zajedno sa 3.535 kuća od334 sela koja formiraju kazu, uku-

pan broj kuća je bio 5.284. Ukupanbroj muslimana je 19.774, od kojihje 10.386 muškaraca i 9.358 žena;broj hrišćana je: 7.756 muških i7.423 ženskih, ili skupa 19.179 lica,

a ima i 156 Jevreja, od kojih je: 73muškarca i 83 žene. Tako u kaziima ukupno 35.079 muslimana inemuslimana, od kojih je 18.215muškaraca i 16.684 žena.

2. Ovdje je godina pobune Huseina Gradaščevića netačna. Njegov krvavi bratoubilački pohod ka Novopazarskom sandžaku je nastupio1831. godine u vrijeme kada Osmanlijska Imperija preživljava trenutke teških ratnih sukoba sa Rusijom i ostalim hrišćanskim svijetom(Grci, Srbi, Rumuni). Za gušenje njegove pobune u Sandžaku i na Kosovu bilo je angažovano lokalno muslimansko stanovništvo, koje jebilo prinuđeno da se žestoko suprotstavinepotrebnoj avanturi, takozvanog, “Zmaja od Bosne”. Protivljenje ovom pohodu su isazali brojnivelikodostojnici naših krajeva, prvenstveno,stolački kapetan Ali-paša Rizvanbegović , Smail-aga Cengić, sandžačke age i begovi Šabanagići,Redžepagići, Ganići, Ćorovići, Čavići, Ferhatagići, kao i mnogi prvaci Bosanskog ejaleta. Pohod Gradascevicakoji je nastupio u vrijeme istovetne skadarske pobune , pod vodstvom skadarskog - Škodra paše Bušatlije, nanijeli suogromne štete cjelokupnom muslimanskom stanovništvu. To će doprinijeti dezorganizaciji osmanlijske odbrane u našim krajevima koja ćeu narednim godinama usloviti depopulaciju i rastakanje bošnjačkog etnogenetskog potencijala i postepeno gubljenje značajnijih gradova istrateških centara, počev od Užica, preko Grahovca, Nikšića, Kolašina i drugih.3. Omer-paša Latas (1806-1871) koji je 1850.godine poslat u Bosnu gde je ugušio ustanak Husein kapetana Gradaščevića.

Naslovna strana Salname Kosovskog vilajeta (za 1318 - 1901/2)


Zemljoradnja

Ovdje je u svim oblastima ze -mljo radnja glavna djelatnost i bi-lježi znatan uspon. Jedan diomuslimanskih žitelja opstaje vlasni-štvom zemljišnih parcela i čiflika,dok se ostali bave zanatstvom, trgo -vinom ili su radnici. Osim onih kojiimaju posjede (petina stanovni-štva), od ukupno 7.199 lica, 6.825 sebave napoličarstvom, a 374 su na-dničari. Kaza ima 155.953 dunuma(duluma) njiva, 67.963 dunuma li-vada i 38.236 dunuma neobrađenezemlje. Tu uspijevaju sljedeće ku -lture: pšenica, ječam, raž i ovas.Susam, pamuk, mak i njima sličnekulture se ovdje ne uzgajaju. S obzi -rom da proizvedeni iznos pšenice ikukuruza (mumuruza) nije dovo-ljan, ostatak se uvozi iz Peći. Hri-šćani - radnici u ovoj kazi, sutakođer veoma radni. Halati ioruđa koja se koriste ovdje i na dru-gim mjestima su veoma zastareli,što govori da se mašine još uvijekne donose na korišćenje.

Trgovina i zanati

Odjeća i ostala trgovačka robase dogoni iz Stambola, Soluna iSkoplja. I pored postojanja pri-hoda od viška stočne hrane kojase proizvodi i prodaje, oni suograničeni. Naime, u ovoj kazi uprvi plan dolazi zarada stano-vništva koje uzgaja ovce i koze.Iako se u kazi gaje vinogradi,ima izobilje šljive od koje sepravi rakija pod imenom šljiva.Što se tiče izvoznih artikala, uvećim količinama se mogu po-menuti jedino raž i ovas. Osimnavedenog, sve ostalo što je ne-ophodno za svakodnevne po-trebe, se uvozi. Izuzetak sujedino neke tkanine koje se mogunapraviti. Što se tiče zanatstva,uprkos nepostojanja dovoljnogplasmana: kožarstvo, gvožđa -rstvo, saračluk, ukrasno baka -rdžistvo, nožarstvo, obućarstvo,terziluk, proizvodnja jemenija,abadžiluk, građevinarstvo, ipakobezbjeđuju opstanak majstora.

Šume i rudnici

Iz šuma se ništa ne izvozi, a ukazi ne postoje državni ili privatnipašnjaci. Prošle su godine uva-ženi Mitovčanin Ali-paša4 i go-spodin Haim Metalon, na istočnojstrani (Bare, Crveni, Ganštani)sela, otkrili jedan zatrpani rudnikantimona i olova.

Značajne građevine

U Novom Pazaru postoji unu-trašnje kale (bedem, tvrđava) iz-građeno 1691/92 godine, jednalijepa carska kamena kasarna,izgra đena u doba vladavine sulta -na Abdulaziz - hana, (koji zaslu-žuje džennet). Namijenjena je zajednu artiljerijsku bateriju i za tripešadijska bataljona, dvije carskekule za municiju, kao i džamijeMuslihudin-efendije5, glavnogmujezina njegovog veličanstvasultana Mehmed - hana Osvajača,Ejup - pašina, iz istog doba, gla -vnog vratara Gazi Sinana i Isa -bega. Sve su one aktivne.

Od formiranja vilajeta6, u ka-sabi je sagrađeno: 65 mostova(devet velikih od kamena, 56 drve-nih), četiri dućana i šest hanova samagazama, koji donose opštiniprihod od 4.500 groša; 10.000 me-tara kaldrme, 10 riječnih ustava(brana), jedan čifte hamam7, osamškola, 20 kilometara puteva, jednakamena i predivna školska zgradana čijem je gornjem spratu sme-štena ruždija8, a na donjem spratuosnovna škola čiji smeštajni kapa-citet iznosi 500 učenika.

S obzirom da se, u ovim ško-lama, nastoji voditi briga da se na-stava izvodi prema novimmetodama sa velikim ponosom se

4. Misli se na čuvenog industrijalca i rentijera Ali-bega Dragu koji je porijekolom iz istomenog sela u današnjoj opštini Tutin.5. Ovaj podatak da je Muslihudin ef.bio mujezin sultana Mehmeda Fatiha II je diskutabilan. U našoj istoriografiji.Gradnja džamije AltunAlem – Zlatni Alem (Vrh) čiji je graditelj bio pomenuti Muslihudin ef.Abdulgani, poznat i kao Al Madeni, se pominje sredinom prve polo-vine XVI vijeka, što potvrđuje i njena vakufnama.6. Kosovski vilajet je odlukom osmanlijske administrativne uprave uspostavljen 1.II 1877.godine.7. Dvojni hamam, namijenjen za žene i muškarce.Gradnja ovakvih hamama u imperiji je bila rijetkost. Pominju se čifte hamami u Skoplju,Prizrenu i Novom Pazaru.8. Današnja zgrada Zavičajnog muzeja „Ras“ koja je izgrađena sredinom XIX vijeka, kao jedna u nizu srednjih škola u Osmanlijskom carstvu.


može primetiti da, zahvaljujući di-rektivama iz resornih službi zaobrazovanje, ona iz dana u dan sveviše napreduje.

Osim toga u kazi postoji 15 vo -jnih karaula čija su imena: Borje,

Odvraćenica, B(P)resje, Đuliće, Fo-kane, Raška, Nikoljača, Tusince,Baloge, Ostraće, Ravna Njiva, Se-menište, Zemanice, Batanoviće,Zrloniće; dok na suprotnoj stranipostoje srpske karaule sa imenima:Odvraćenica, B(P)resje, Đuliće, Mi-latkoviće, Draganiće, Raška, Ka-zloviće, Rudnica, Jerinje, Gonište,Obadi, Zemanište.

Osim pomenutih karaula po-stoji i jednan veliki hambar za de-setak, čija je zapremina 40.000 okahrane, dok duž granice, na rijeciIbar postoji jedna velika skela kojaje namijenjena za transport vojskei raznog tereta stanovništva. Upolju Hadžet postoji jedna mahalasa 40-tak kuća namijenjena muha-džirima iz Nikšića, a usred kasabe,uz obalu, ove godine je izgrađeno15 kuća za muhadžire.

Stanovnišvo se postepeno pri-vikava na vakcinu na koju nikadnije bilo dovoljno naviknuto.

Lokalna uprava grada je uzpomoć Habib-age Ćilerdžića, sredkasabe, pokraj rijeke Raške napra-vila jednu malu fabriku na vodenipogon9, dok je na zgradu opšti -nske službe dodat još jedan sprat.

Sveti objekti i ostalo:

U kasabi Novi Pazar, zajednosa mesdžidima ima 19 svetihdžamija, jedna tekija, jedan vla-din konak, jedna tvrđava, jednacarska kasarna, dva magacina zamuniciju, jedan hambar za dese-tak, jedna telegrafska stanica, 483dućana, jedna mala fabrika, 28pekara, 11 vodenica, dvije crkvepod imenom Đurđeve Stupove10,28 kafečajnica, 37 mehana, 22 ma-hale, 11 muslimanskih škola,jedna hrišćanska i jedna jevrejskaškola, dok u kazi postoje još dvijesvete džamije, osam crkava i 31vodenica.

U ruždiji ima 56 učenika, uosno vnoj školi 125 učenika, dok udevet škola za djecu ima 237 že -nskih i 341 muški učenik. U hri-šćanskoj školi nastavu posjećuje 100učenika, a u jevrejskoj 15 učenika.

Vode

Kroz kasabu teku dvije rijeke.Jedna od njih je rijeka Raška, izvireiz jedne kamene pećine u okolinisela Doljani koje se nalazi na dva ipo sata hoda zapadno od kasabe,a pola sata kasnije se spaja sa rije-kom Hodževo i protiče posredNovog Pazara. Iako je voda Raškeukusna i prijatna, njen sastav samedicinskog gledišta je dobar,jedna neukusna voda dolazi iz selaŠare11 i narušava pitkost rijeke.Kada prođe kasabu rijeka Raška seuliva u rijeku Ibar. Zemljište okonje se navodnjava njenom vodomi ona pokreće mnogo vodenica,dok je posredstvom tri kanala imnogih jazova koji se odvajaju odnje, na svim stranama u oblastiima česama. Druga rijeka koja izvi -re u selu Rajetiće12, na šest satihoda je udaljena severozapadnood Novog Pazara i dok dođe dokasabe sjedinjuje se sa mnogim po-tocima. Proticanjem pored kasabe,posredstvom rijeke Raške uliva seu Ibar. Njena je voda zdravija zapiće od one iz Raške, jer je njen tokmanji i u ljetnje vrijeme se troši zanavodnjavanje njiva i tako dok sti-gne do kasabe isčezava. U zi -mskim danima njen nivo dostižedo polovine od onog nivoa rijekeRaške, a kada započine topljenjesnijega ili kada padaju obilne kiše,postaje snažno vodoplavna nano-seći štetu okolini.

Pored ovih voda, u većini kućapostoje lijepi bunari, dok u mje-stima u podnožju brda ima prija -tnih izvora. Zbog toga većinamahala u kasabi obiluju s vodom.Od njih su samo tri koje su iznadtvrđave i mahale Potok, koja se na-lazi pored kasarne, bezvodne.Kako je moguće da se za mahalu

9. Prema našim saznanjima riječ je o mlinu za proizvodnju brašna. Nekoliko godina kasnije neko od radnika je iz neobjašnjivih razlogapodmetnuo požar i mlin je u potpunosti izgoreo. 10. Autor pomenutog teksta smatra da se naziv Đurđevi Stupovi odnosi na dvije crkve.11. Rijeka Ljudska12. Anonimnom autoru priloga nije u potpunosti jasna hidrografska mreža novopazarske oblasti. Naime, autor govori o rijeci Jošanici kojanastaje na sastavcima Rajetićke i Niške rijeke u selu Grebenova i u Novom Pazaru se uliva u rijeku Rašku. Svojim glavnim tokom ona jeipak bila na perifernom dijelu kasabe, što danas nije slučaj.


iznad kalea (tvrđave) iz rijekeRaške odvoji jedan kanal, takođerje lako donijeti vodu jednog tokapod nazivom Preobraženje, čiji seizvor nalazi na dva i po sata du-

bine u zemlji koji se ranije koristio,ali je kasnije bio napušten. Izbo-rom jednog od ova dva načina,očekuje se da žitelji Novog Pazara,pokazujući, u vezi ovog pitanja,odanost k domovini, otstrane ovupotrebu njihove kasabe.

Na osnovu izvještaja koji je uvezi odabira pomenutih voda daoRauf - beg, inspektor zdravlja izTrabzona, dok je boravio u zdra -vstvenom departmanu opštineNovi Pazar, ove rijeke i bistre vodesu bile vode koje zaslužuju po -hvalu jer nisu pričinjavale nikakveprobleme u vezi sa varenjem hranei nisu uticale na apetit. Osim štonisu stvarale problema sa vare-njem, nisu škodile želucu i nisuizazivale prepunost. Takva je bilavoda sa česme u blizini svete dža-mije u Bukrešu.

I voda Raške, od svog izvora, jevrlo lahka i ne ostavlja prostor zazapek, ali se sve narušava sa vo-dama koje su bile pritoke i koje suse njoj priključivale. Pomenuti lje-

kar kaže: zbog toga što u sastavuvode nekih bunara i česama u ka-sabi nema joda u dovoljnim količi-nama, kod lokalnog stanovništva, ikod onih koji dolaze spolja, javlja

se hipertrofija tijela, u narodu po -znatija kao gušavost. Pomenutabolest kod žitelja kasabe je naslje-dna, rezultati liječenja su manji uodnosu na one rezultate koji imajudrugi uzrok koji dolazi spolja. Štose tiče načina liječenja, on je jedno-stavan i sprovodi se spoljašnjomupotrebom jodne tinkture koja sepravi pretvaranjem joda u špiritusili pomoću spoljašnje upotrebe jo -dnog kalijuma. Dokazano je da ovavrste liječenja u potpunosti uni-štava pomenuto uvećavanje guše.

Rudnici i mineralene vode

Na pola sata udaljenosti, sjeve-roistočno od Novog Pazara, nalazise jedan kameni rudnik čiji su tro-škovi sečenja vrlo veliki.

Ne četiri sata odstojanja od ka-sabe i šest sati od željezničke prugeza Mitrovicu, u okolini Gaždani13

bio je otkriven rudnik zlata, srebra,bakra, olova i ostalog. Pretposta -vlja se da u okolini sela na Rogo-

zni: Plakonica, Čerinac (Čerenča),Rajetiće, Zlatare, Smilov Laz, Ju-nake, Žarovi, Ibrenik (Brnjak), Dri-jen (Drenjak), Kajakovo (?) imarudnika: zlata, srebra, platine, žive,olova, gvožđa, bakra, kalaja, cinka,kobalta, nikla, hroma, arsenika,magnezijuma, antimona, sumporai njima sličnih ruda, ali do sada nijesprovedeno nikakvo istraživanje.

Mineralne vode

Na pola sata udaljenosti odNovog Pazara ima jedna poznatabanja. Ova banja se nalazi u jednojlijepoj kamenoj zgradi i zadovo -ljstvom svih potreba štiti javni in-teres. Prema pomenutom izvještajutemperatura ove vode na izvoru je35 stepeni, a u bazenu 25. Njen he-mijski sastav se najvećim dijelomsastoji od sumpora, čelika, gline inekih drugih elemenata.

Stanovništvo iz ove okoline,naročito oboleli, mnogo koristeovu banju pored Novog Pazara.Sa medicinskog aspekta, ovavoda pomaže kod reumatizma,ekcema, duševnih i njima sličnihbolesti, ali je neobično ljekovitakod hroničnog reumatizma, ko -žnih oboljenja, hroničnih obolje-nja, bešike i bubrega.

Također, u selu Rajčinoviće, nasahat i po udaljenosti od kasabe,postoje dvije mineralne vode, odkojih je jedna topla, a druga hladnakisela voda, čiji sastav odgovaravodi viši14 koja je pri varenju hranekorisna za želudac, ali i za kožnebolesti. Njen hemijski sastav se na -jvećim dijelom sastoji od karbo-nata, magnezijuma i drugog.

U selu Trnava, na sahat udalje-nosti od kasabe, također, postojijedan izvor vode plave boje, čiji sesastav, najvećim dijelom, sastoji odbakra i selena, koja je korisna prinarušavanju želuca. Preovladava-nje bakra, nad drugim eleme -ntima, vodi daje plavičastu boju.

13. Vjerovatno selo Grižani na padinama Rogozne14. Voda viši (sumpor dioksid) se sastoji od magnezijuma, engleske soli (ferosulfat), hlorovodonične kiseline i ostalog.


Vrijeme i bolesti

Iako se kasaba nalazi u jednojoblasti bogatoj sa vodom i plodo-nosnoj, stanovništvo zbog vlage ihladnoće ne može često da kori-sti svežinu vazduha.

Kao što će niže biti opisano, ukazi postoji ravnomernost u vre-menskim sezonama, ali zbogtoga što nekad zima dolazi ranije,stanovništvo ne obavlja setvu,odlaže je za rano proljeće, a po-nekad rano pada slana i uništavaproizvode.

Na osnovu izvještaja, sla-bokrvnost stanovništva u kasabii jačina zime mogu da se vide iprema temperaturi koja se spuštaod 12 do 15 stepeni.

Što se tiče proljeća, ovo je vri-jeme u kome sve biljke počinjuda se bude iz zimskog sna i širese, ujedno, sa ostalim mjestima jeprilično promjenljivo, i po nekadhladno, ponekad kišovito, pa sečak dešava da padne i snijeg.Prema tome, temperatura uovom periodu se kreće između10 i 12 stepeni. U ovoj sezoni pu-haju južni i jugoistočni vjetrovi iizazivaju reumatizam, prehlade ineke lahkše želudačne tegobe imalaksalost.

Ljeto je u odnosu na drugamjesta umjereno i priličnokratko, obuhvatajući samo mje-sece juli i avgust. Temperatura sekreće između 18 i 20 stepeni.Vetar koji puha najčešće je sapravca juga, a ponekad i sa za-pada. Pri zalasku sunca može seprimjetiti da puha istočni vjetar.

Prema geografskom položaju,jesen je povremeno hladna, po-vremeno topla, a već krajemavgu sta počinje da se osjeća uticajzime. Zbog toga se temperaturakreće od 2 do 20 stepeni. Vjetrovisu: istočni, sjeverni i južni.

Putevi i telegrafske linije

Novopazarski putevi i prelazisu makadamski put koji nakon

odvajanja od puta za Mitrovicuprolazi kroz sredinu kasabe, a te-legrafska linija dostiže do Sjenice.Postoje tri karaule koje su izgra-đene pored puta i na planini Rogo-zni, koji obezbjeđuju saobraćaj. Putu trajanju od 4 sata koji vodi od ka-sabe kapije Raške, i pored toga štonije odgovarao ni za starovreme -

nska tovarna kola, sada je odgova-rajući za kretanje topova i uodličnom je stanju. I put koji vodiza Berane doveden je u isto stanje.

Kaza Novi Pazar

Služba kaze:

Kajmekam: efendija Salih, dobi -tnik srebrne medaljeNaib: efendija Nimetulah Upravnik prihoda: efendija Idris Upravni pisar: Mehmed ef. Ali

Upravno vijeće kaze:

Predsjednik: kajmekam efendijaČlanovi prema funkciji: naib,muftija Hadži ef. Ešref , muderisiz JedrenaUpravnik prihodaUpravni prisar

Izabrani članovi:

Mehmed ef. Emin, poglavarČlan: Salih-beg

Član: Stefan-agaČlan: Petar – aga

Osnovni sud:

Predsjednik: efendija Naib Član: Osman Nuri - beg Član: Toma - agaSlužbenik za ovjeru ugovora:

efendija Bekir Drugi pisar: efendija Fejzulah Glavni sekretar: efendija Abdu -lhamid Šerijatski pisar: Husein ef. Nuri Fond za siročad: 300.516 groša

Kancelarija za imovinu:

Načelnik: efendija Idris Načelnikov kolega: efendija Jašar Pomoćnik načelnika: efendijaLatif Blagajnik fonda: efendija Husein

Odjel za stanovništvo:

Službenik: efendija Ahmed Pisar: efendija Said

Komisija za javne poslove:

Predsjednik: Osman - beg Član: Sinan - agaČlan: Salih – agaČlan: Muharem - agaPisar: efendija Jusuf Fond: 48.000 groša


Komisija za obrazovanje

Predsjednik: Mehmed ef. Tahir Član: efendija Aćif, muderis iz Je-drena Član: efendija Šaćir Pisar: efendija Adem

Opštinski ured:

Član: Jahi – agaČlan: Hajradin – agaČlan: Šejh ef. Arif Član: efendija Šukri Pisar: Adem ef. Nedžati Istražitelj: Hadži ef. Jusuf Ljekar: efendija Nuzhet Apotekar: Hadži ef. Fehim Član: Hadži ef. Husein Član: Obrad – agaČauš: Salih efendijaČauš: efendija HuseinFond: 300.636 grošaGodišnji prihodi: 73.212 grošaGodišnji troškovi: 76.670 groša

Vakufska komisija

Raniji predsjednik: muftija - efendija (muderis iz Jedrena)Član: Mehmed ef. Emin Član: Šejh ef. Arif Član: Imam Hafiz ef. Mustafa Sadašnji predsjednik: Bajram –begČlan: Aćif – beg, muderis iz Je-drena Član: imam Hadži ef. Salih Član: efendija Teufik Pisar: Adem ef. Vasfi

Različite službe:

Katastarski - tapijski pisar: Selimef. Siri Poreski službenik u Raški: efen-dija Ismail Službenik za pasoše u Raški: efen-dija Ismail

Zaptijski službenik: juzbašaMurat - begZaptijski službenik: juzbašaHamza – agaPolicijski službenik: efendija Ali

Telegrafska i poštanska op-skrba

Uparavnik: Salih ef. Saib Mesni službenik: Hasan ef. Fehmi Prometni zapisničar: Ali –agaČauš: Mahmud – aga

Uprava za javni dug

Službenik: efendija Halaledin Glavni pisar: Ahmed ef. Nedžati Drugi pisar: Ibrahim ef. Ševki

Ugledne ličnosti u Novom Pa-zaru – nosioci činova i odlikova-nja

Čin, imes i medžidija Načelnik: Murat - beg, izabranMuftija: Hadži ef. Ešref (muderisiz Jedrena)

Unaprijeđeni: Aćif – beg (muderisiz Jedrena)Član suda: Osman Nuri – beg Član nabavne službe: efendijaMehmed, kapudži bašaEšrafindan: efendija Arif, kapudžibašaUpravnik pošte i telegrafa: Salih -begHamzagić Osman – aga

Škola ruždija

Prvi učitelj: efendija Tahir Drugi učitelj: Redžep ef. Redžai Učitelj za pismotoriku: Adem ef.VasfiVratar: Hafiz ŠemsudinBroj učenika: 56

Osnovna škola

Prvi učitelj: efendija Hasan Drugi učitelj: hafiz efendija Šaćir Treći učitelj: efendija Ramadan Vratar: efendija Halid Broj učenika: 120

15. Sâl-nâme vilâyet-i Kosova, 1318 (1901/1902), 700.16. Stari naziv sela Oholje17. Pominjanje sela Ras govori da se nalazilo izvan grada u predelu crkve Sv. Petra i Pavla.18. Postoje dva Doca: Žirački i Čašićki koje autor ovdje označava kao Dolac.

Škola za malu djecu

Naziv škole Muška Ženska

Hadži Hurem mahala 70 60Iskender Čelebi mahala 25 25Mahala Pijaca za staru robu 60 30Altun Alem mahala 20 10Sufi Memi mahala 155Kapudži Baši mahala 30 3Ahmed Vojvoda mahala 95 5Palanka mahala 50 5Dibak Ishak mahala 58 12Varoš mahala (nemuslimani) 35 65

Ukupno: 458 220


Kazi pripadaju 334 sela.

Imena naseljenih mjesta u kazi Novi Pazar15:

Dubrava, Mušinci, Jarkovo, Teri-kovo, Zabrđe, Kostin Potok, Me -jdede, Kruščica Rudelj, DonjiNevesik, Kostin Potok (Donji), Olje16,Loša Vlajna, Rudina, Tvrđen, Kaba-kovo, Drijen, Mekaniće, Mičuliće, Vi-tanoviće, Zaselje, Liješak, Semenište,Vrujce, O(U)straće, Zikulje, Kavga-nje, Kamiš, Kruševo, Desetak, GornjiKazin, Donji Kazin, Vuča Lokva, Ka-ljin, Berberište, Opave, Sozubiće, Zlo-vadi, Živodere, Gornji Dolac,Dračevo, Vrba, Hrva(t)ska, Borovo,Drenovo, Gavise, Paljane, Potko-mine, Bošine, Košutiće, Tusiniće,Plavkovo, Kraviće, Jabučin, Vršak,Giniće, Kondžuliće, Honje, Kukanje,Janoviće, Orahovo, Lokve, Baginik,Jare, Trebiće, Rikovo, Manasija,Bilja-nice, Građanoviće, Trešnjik, Johovo,Baralavi, Dragunac, Đokoviće, Trna-vce, Raška Postijenje, Postijenje, Pla-zovo, Dražogrnci, Pilarete, Gluhci,Tušimlje, Hoča, Jafovo, Bresje, Kalu-dre, Dvorište, Lužane, Tunovo, Vitoš,Juriće, Bogovce, Todorica, Brezovica,

Zajuže, Polazi, Vranovina, Plohiće,Budiće, Lajkoviće, Jadovi, Rajkoviće,Iskovod, Divišnjak, Divljač, Dolac,Susko Selo, Prćenova, Niviće,P(B)oturovina, Mišćiće, Deževa, Ha-luloviće, Mitrova Rijeka, Kovačevo,Šaronje, Ljuljac, Goriće, Dramine,Kuzmičevo, Guberevo, Lohe, Te -nkovo, Ras17, Tobrenovo, Štitare, Svi-lanovo, Radaljica, Pačevina, Tirošica,Janča, Korutane, Osaonica, Rakovac,Budaniće, Okolje, Prisoje, Dragalje-vina, Ogatac, Pavlje, Krekavice, Pope,Vever, Kuline, Goševo, Stradovo,Dunjeviće, Pogače, Čerlovir, Pusto -vlah, Polje, Baltiće, Trnava, Rudiće,Popiće, Vidovo, Kasudiće,Vrbolazi,Šestovo, Dunjiće, Glediniće, Pobrđe,Ivanča, Rajčinoviće, Dohoviće, Ka-laiće, Požega, Jasenovik, Petrova,Šafci, Lukocrijevo, Patevo, Barakovo,Popovik, Doljani, Gračane, Vučiniće,Selac, Tvrdošje, Živaljiće, Jelinje,Crno fča, Dobri Dub, Sičevo, Morage,Miljenoviće, Namga, Gluhavica, No-ćaje, Glogovik, Potreb, Delimeđe,Gurdijelje, Čukote, Guceviće, Koniče,Plenibabe, Žirče, Smoluća, Kovače,Raduhovce, Nadumce, Pokrvenik,Piskupovce, Paljevo, Crniš, Jeliće,Orlje, Mrkonje, Oraše, Veseniće,Čmanjke, Izrok, Žuče, Kožlje, Peroše,

Jablanica, Jezgroviće, Strumce, Sta -rčeviće, Cvrnje, Dolac, Vučkoviće,Malkače, Kominje, Golo Brdo, Kne-ževiće, Murovce, Brezovice, Kruševo,Gorandža, Vrbasiće, Dolac18, Roginje,Lukare, Mekinje, Jošanica, Bajevica,Grnčare, Mur, Jošanica, Zaguljača,Ljutaje, Okošani, Šutenovac, Krase-novo, Varade, Paralovo, Barakofce,Lajačiće, Tošiće, Tabalije, Vitakoviće,Vranovina, Banje, Krčmare, Drago-čevo, Grubetiće, Derilovo, Uši, Bela -nska, Slivnje, Vojkoviće, Patke,Visaliće, Trnje, Hamziće, Leče, Šali-noviće, Žunjeviće, Izazariće, Blažiće,Goševo, Oholje, Nikoliće, Babreš, Či-vutine, Oson(j)e, Hotkovo, Izbice,Breševo, Paspotok, Ružiniće, Crnac,Gaždani, Bošaniće, Bojovce, Grkaje,Plakaonice, Duboka, Crveni, Zminac,Ljužane, Negotinac, Beloljani, Bada-lje, Donja Trnova, Gornja Trnava,Vukov Laz, Drenak, Ujniče, Koznik,Cerovik, Čalma, Porikovac, Tenevi-riće, Brđani, Jare, Gadidani, MekerićaPotok, Bajudovce, Borlate, Varage,Mlečike, Vitakovo, Zagrađe, Vuko-savljiće, Bunjeviće, Lukovdol, Račo-viće, Ponjave, Baroce, Šijevo,Žaroviri, Izvori, Zlatare, Kašalj, Smo-loklas, Niš, Javor, Gradinovo, Zlati-mak i Rajke.

Spisak sela u kazi Novi Pazar


NAŠA PRIČA

Poplave nisu rijetkost u Dubodolu. Potok Orljaš,čija se bistra i hladna voda otiska s Vran planinei strmoglavo pada u dolinu, nije jednom poto-

pio sve što raste na Dubodolskim adama. Čud Orljaša je nepredvidiva.U beskišna ljeta zna presušiti. Nestane ga. Naiskap

ga popiju suha zemlja i žedna stoka. Zagrmi li, sjevneli, nema sna pored ovog đavoljeg potoka. Prve kišebrzo zamute vodu…

Podivlja li vrijeme u planini, podivlja i Orljaš.Prva na udaru poplava je ada Adema Durana. Za-

vukla se pod johov gaj, ali kako je sa istočne straneizlo žena suncu i dnevnom svjetlu, na plodnom koma-diću zemlje može se ubrati i bostan. Lubenice i dinjedrugdje zametnu plod, ali ne dozriju.

Tu, iza kamenog zida, koji se svake godine dogra-đuje ili iznova zida, potok naglo skreće udesno, da bina dvadesetom koraku naprijed ponovo, u još oštrijemzavoju, savio ulijevo. Odatle, dalje, potok izgleda poputzategnutog gajtana. Sa lijeve i desne strane obale, stije-snile ga ade podijeljene međama. Između su vrtovi. Po-redali se jedan do drugoga poput serdžada.

Ako Orljaš poplavi Ademov komadić kopna, ondaje nizvodno potop. Otkako Dubovljani pamte, uvijekse na toj prvoj busiji branila plodna dolina.

Tog dana, kad je zagrmilo iz vedrog neba, uAdemu je javio čudan nemir. Sjedio je na verandi. Izčistog mira je vjetar zaigrao šejtansko kolo. Kovitlajućiprašinu i lišće, vrtlog se najduže zadržao na cjepalištudrva, a onda se naglo podigao u nebo. I Ademova su-pruga Rabija je vidjela ono što nije voljela vidjeti.

- Viđe li ti, ono, Rabija?- Viđoh!- Ne valja!- Đe će valjati?- Kud baš u mojoj avliji?- Ademe, otpuhni šejtana od sebe.- Puho’, ne puho’, biće što će biti… Daj čizme!- Niđe ti nećeš Ademe!

Mustafa Smajlović

Priredio: Redžep Nurović

Rođen je16. jula 1953.go-dine u Lascimakod Višegrada.

U rodnomgradu je završioosnovno i sred-nje obrazovanje.Studirao je naFakultetu poli-tičkih nauka uSarajevu, odsjeksociologija.

Svoje prve prozne, poetske i novinarskeradove počeo je objavljivati u višegradskimškolskim danima. Dugogodišnji je sarad-nik više BH listova i časopisa. Bio je ured-nik dnevnih listova Večernje novine,Jutranje novine, BH Dnevnik, Avazovogmagazina… Autor je zapaženih reportažai putopisa iz Azije, Afrike, Evrope… Dobit-nik je vrijednih nagrada za poeziju, prozui novinarstvo. Zapažene nagrade na kn-jiževnim natječajima listova Oslobođenje,Večernje novine, Zadrugar, Ljiljan, Sume-jja…, Udruženja novinara BiH, te na kn-jiževno – kulturnoj manifestaciji SusretiZija Dizdarević (1999. i 2004.godine).

Smajlović je recenzent, urednik, autor ikoautor stotinjak publikacija iz oblastijavnog i kulturnog života. Zastupljen je uantologijama i panoramama proze i poez-ije, te u školskim čitankama.

Objavljene knjige pripovijedaka: Sehara(1996), Žena sa slikarevog platna (2000),Ćuprija pod vodom (2001), Čovjek iz sna(2005), Potop (2007).

Pisac živi i stvara u Sarajevu kao slo-bodni umjetnik. Član jeUdruženja pisacaBiH.

Mustafa Smajlović

ČOVJEK SA RIBLJIMOČIMA


- Daj čizme kad’ ti kažem!- Jebla te Ada! Ni Rabijina psovka ga nije

mogla zaustaviti. Sa motikom i lo-patom na desnom ramenu je kaoovilen sletio niz Vrtače i usmjerionaviše. Uz potok.

Vidješe ga i Dubovljani. Sače-kali su da zamakne za Johov gaj.

- Hajmo za njim! – učini HasanFejzić.

- Jok, što bi?!” – podiže obrvuHusein Demir.- Nije zagrmiloodozgo, od Borija – reče.

- K’o biva, kad odozgo zagrmi,mi bi morali letiti odozdo – čulo seiz usta Rame Be-šlije.

- Baš tako?!- Baš tako.- E, tako!U svim dru-

gim neprili-kama, Haništanibi pohitili zaAdemom. Bra-neći njegovo,branili su svoje.

Pustiše gasamog.

- Ha gluh, hačorav, isto ti je!

- Nije svačije da čuje grmljavinu. - Ni da vidi svašta.- Ni to!- I to da čujem.- Čuo ne čuo, tako ti je!- Hmm….- E, tako! Bi što bi!Dubovljani ne trepnuše, a dan

se pretvori u mrklu noć. Zatutnjašegromovi. Munje prokinuše nebo.Olujni vjetar poče čupati korijenje.Niz Vran planinu zapuzaše vo-dene guje. Zakotrlja se kamenje.Umjesto potoka huknu mutna rije -ka. Bujice jurnuše u tijesnac…

Da su ljudske oči mogle vidjeti,kao što nisu, vidjele bi Ademakako go, kao od majke rođen, oča -jnički brani ono što se nije moglobraniti. Prvo je dograđivao zid odstrane potoka, a kako je voda nagloprodirala unutra, prebacio se u

adu. Sa nogom na svojoj zemlji,koja je nekim čudom vraćala snagui nadu, pokušavao je spasiti što senije dalo spasiti. Svaki novi kamen,kog je donosio i stavljao na zid, bu-jica je odnosila kao golublje pero.Raskrvavljenim rukama je guraobusenje u pukotine. Dok je zače-pljao jednu rupu, voda je probijalana drugom mjestu. Padao je umutno, nestajao, da bi se nekimčudom ponovo pojavljivao iz po-divljale vode. Kada nije imao ništadrugo pri ruci, počeo je skidatiodjeću kako bi začepio rupe. Prvoje svukao košulju. Da je nije skinuo

on, bujica bi je zgulila sa kože.Otko pčao je kaiš na hlačama i za-ljuljao se… Jedva se održao na no-gama. Nije stigao svući drugunogavicu, a novi, još snažniji val jezapljusnuo. U nemoći da bilo štadrugo učini, zalegao je.

Leđima je podupro zid.Odupirao se nogama duboko

ukopanim u mulj i blato, sve doknisu izdala koljena, a onda je zaje-dno sa zidom nestao u mutnom.Ademov krik očaja se brzo gušio uzaglušujućem huku vode i tutnjavikamena kog je kotrljala podivljalamatica.

Za to vrijeme Dubovljani su sedržali podalje od potopa.

Na jednom mjestu okupio ih jestrah od nabujale vode. Jedni dru-gima su šutke praštali grijehove. Utoj šutnji nije bilo ni međa ni svađa.Ljutnja i prijezir su bili na svakom

drugom mjestu, samo nisu bili tuodakle su sa zaprepašćenjem gle-dali kako voda potapa dolinu. Tu,na suhom i sigurnom, tinjala je iprikrivena radost – živa je glava naramenu!

Ade odoše, život ostade.Tuga za utopljenikom, ako se

utopio, možda je bila dublja od po-topa, ali ništa nije mjerljivo sa živo-tom onoga koji tuguje ili brine.Takav grijeh, ako je grijeh, kazujeda čovjek nije svetac.

U nemoći da mogu bilo šta pro-mijeniti, Dubovljani su gledalikako Orljaš odnosi sve pred

sobom. U strahu

glas prerastašapat.

- Što je Bo-žija sila…

- Voda, niješala.

- Jaaah!- Jah!Kada je

stalo nevri-jeme, koje jepotrajao jedancijeli vijekstraha i strije -

pnje, Dubovljani su svoditi računsa gubitkom. U pijesku i mulju svesu ade sišle do Ušća.

Tu su našli Adema Durana.Iz mulja je virila samo glava.Gledao je. Čudom su se čudili. - Može li biti ovako…? K’o živ!- Što ne može, sve može!?- Usta puna mulja!- Ima tu i moje zemlje…- Ne laprdaj, u ustima je samo

njegova ada…Bolje zemlje nije bilo!- Baš tako!- E, tako!

Drugi dan su pokopali utoplje-nika. Spustili su ga u suhu zemlju,zatrpali, poboli nišan vrh njegoveglave, ali niko nije mogao objasnitikako je moglo biti tako kako je bilo.

Adem je u glavi imao riblje oči.


NOVE KNJIGE

Dugi niz godina (i vekova) Sa -ndžak je kao i Bosna bio orijentna zapadu ali ne i sam zapad.

Ruže društvenih i političkih vetrovanad Sandžakom bile su najvećimdelom nad Prijepoljem. A sa četiristrane sveta duvala su četiri vetra. Natom prostoru susretale su se dve (a uneko vreme i tri)kulture. Srce srpskedržave Raške (Ras)sa zapadne je gra-ničila austrougar-ska a sa istočneotomanska impe-rija. Na tom pro-storu izdvajalo se irazvijalo Prjepolje,a u njemu jednamahala koja će do-biti ime Šarampov.

Knjiga koja jepred nama, dakle,govoriće samo ojednom segmentutog Prijepolja,možda najstarijemdelu budućeggrada, koji se razvi-jao na obalamamoćne i plahovite reke Lima.

Ovo je knjiga, ne samo priča nego idokumenti i sećanja o tom delu gradai o dve institucije, verske i prosvetite -ljske koje su postojale ovde nekad a isada postoje, obnovljene i vraćenesvom narodu. Izuzetno velika vred-nost ove knjige je u činjenici da se radi

o najstarijoj očuvanoj džamiji u Prije-polju, a dodatno je od značaja što se imedresa nalazila neposredno poreddžamije, kada je prvi put zidana i ra-dila. Tekst koji je pred vama pobudićeizuzetno interesovanje ne samo žiteljaPrijepolja i okoline nego i velikog brojaistoričara i kulturologa ovoga kraja.

Autori oveknjige ne bi mogliprikupiti građu iovo napisati danisu pristupili savelikom ljubaviprema datom zada-tku i prema tekovi-nama koje sudonele Ibrahim-pa-šina džamija i Ba-k i j e - h a n u m emedresa. Pored lju-bavi trebalo je imatii hrabrosti i snagejer nije lako vraćatitočak istorije višestotina godina dabi se stiglo na poče-tak priče. Sa izve-snim brojemdokumenata koji

čine čvorna mesta u istoriji Šarampova,Ibrahim-pašine džamije i Bakije-ha-nume medrese priredili su i reko -nstruisali finu priču o jednom deluprijepoljske kasabe, o najstarijem ver-skom objektu i najstarijoj obrazovnojustanovi u Prijepolju. Autori su se po-kazali kao dobri poznavaoci našeg

Dr. Sakib Šehović

Knjiga Šarampov

govori o jednomdijelu Prijepolja

koji je, vrlo vjerovatno,

najstariji dioovoga grada.

Ova knjiga nikako nije

pripovijest ogradu nego je

sjećanje i dokument o

dvije njegove institucije:

medresi i džamiji kao o

obrazovno-religijskim

institucijama.Ova dva zdanjatokom povijestii nakon njihova

restauriranjasvjedoče o

kontinuitetujedne kulture.

ŠARAMPOVOsvrt na knjigu „Šarampov

(Ibrahim-pašina džamija i Bakije-hanume medresa)“,autori: Nadir Dacić, Bahrija Poturak,

izdavač „Ibn Sina“ Sarajevo, Prijepolje 2010.


NOVE KNJIGE

prostora, našeg mentaliteta i našihobičaja. Knjiga je pisana lakim sti-lom i biće pristupačna i starim imladim. Rečnik manje poznatihreči i izraza omogući će čitaocu daprati tekst bez teškoća. A knjiga ćesama sebi krčiti put do čitaoca jerće biti preporučivana od jednogka drugom. I svi će želeti daknjigu imaju u svojoj biblioteci, nanoćnom stočiću ili natkasni i da seuvode u san vraćajući se pričomnekoliko desetina ili stotina go-dina unazad, sagledavajući deoprošlosti svog naroda.

Materijalni dokazi koji su sta -vljeni pred čitaoca skupljani su izfioka kredenaca, iz sehara, izorma na, iz kutija za cipele, iz fa-scikli ili iz knjiga, među čije su li-stove bili ostavljeni i čuvani zaovaj trenutak. Neki dokumenti sučuvani stotinama godina, preži-veli tri kralja i tri cara, kako sekaže, ali nisu gubili vrednost negosu je povećavali. Za te papire sene može reći da su bili utamničeniveć su čuvani kao dragocenostikoje su, eto, sada darivane čitaocuove knjige.

Izuzetno spretno i hronološkismo vođeni kroz više od šest sto-tina godina istorije Prijepolja iuključeni u tokove koji će dovestido zidanja Ibrahim-pašine dža-mije a puno kasnije i do Bakije-ha-

nume medrese. Pomenuta sunjihova rušenja, obnavljanja kao isadašnji izgled. Plastično je opi-sana i ilustrovana unutrašnjostdžamije i mezarje koje obiluje ra -zličitim oblicima nišanki.

Zato odajem priznanje auto-rima za ovaj poduhvat, za rad naovoj knjizi. Dominantna njihova

želja je bila da obelodane ono štoširi slojevi ljudi u našem krajunisu znali a treba da znaju. Daostave trag od postojećih dokume-nata kao građu za sveopšta daljaistraživanja na našim prostorima.

Kur’an kaže: ,,Učiti, učiti’’, aliobavezuje i opismenjavati se, pi-sati, i pisati. Postojalo je praviloda zarobljenik koji opismeni desetljudi biva pušten na slobodu. To-liko se pridavao značaj opisme-njavanju. I ova knjiga ima tukonotaciju. Na neki način podu-čava svoj narod. Autori nam nenude zbirku pojedinačnih pričanego kontinuiranu knjigu doku-menata i uspomena na Šarampov,

Ibrahim-pašinu džamiju i Bakije-hanume medresu. Pred nama jeknjiga koja je više od monografije,više od zbirke dokumenata. Dvaautora su prosejali priču kroz sitoi rešeto i ono najlepše i najfinijenama darivali. Knjizi su sa dobroodmerenom težinom pridodatasećanja ljudi koji su živeli pored

Ibrahm-pašine džamije i koji suzapamtili Medresu, srušenu prešesdesetak godina.

Istorijsku građu treba čuvati uizvornom obliku, kako je neko ka-snije svojom pričom ne bi isprljao.

Pisanje u nekom vremenu koje jeprohujalo ne ubija to vreme negoga podržava i održava živim kakobi se i sledeće generacije sa njimupoznale. Ova knjiga ispunjava tepostulate.

Na kraju da kažem: blago ka-sabi koja ima ljude koji je vole kaošto to autori pokazuju u ovojknjizi, i koji hoće da joj se odužeza ono što je ona njima podarila. Ioni će imati satisfakciju jer će

knjiga biti čitana pa tek ondaostavljana na musandaru. Ako nezapišemo, nego ostavimo deosvoje istorije samo usmenom ka-zivanju, neki vetrovi će to odu-vati. Zapisano u knjigama ostajenaše trajno zajedničko vlasništvoi verno svedočnje dela istorijenašeg naroda.

Mislioci su pokazali da nema ništa bolje od pera jer se perom mogu oživjeti sjećanja iz prošlostii povijest. Pero je jedno od prvih očitovanja Božijeg stvaranja. Dok slušamo škriputanje pera nalistu papira to je glas slomljenosti i bola sve dok pero ne ispiše riječ, onda opet škriputanje i ula-

zak u novu omeđenost. Bez pera junaci ne bi mogli ništa uraditi, čak ne bi mogli pokoriti jednoselo. Nijedan sultan ni car ne bi mogao napredovati bez pera. Oni koji su došli i prošli, a nisuupotrijebili pero izbrisani su iz povijesti, a oni koji su ostali, ostali su zbog pera i bilježenja.

Nadir ef. Dacić


TURKOLOGIJA

Uhistoriji Turaka postojale sudvije seldžučke države. Prvase protezala od Srednje Azije

do obala Egejskog mora i vladala jena prostoru gdje su osim Turaka ži-vjeli i drugi muslimanski narodi, Pe -rsijanci i Arapi. To je zapravo bilaVelika Seldžučka imperija.

Ova imperija je ustanovljena podAlparslanom 1071. godine pobjedom uMalazgridskoj bitci nad Vizantijom.Ovom pobjedom otvaraju se vrataprema Anadoliji gdje je kasnije osno-vana druga Anadolska seldžučka drža -va sa Konjom kao glavnim gradom.

Velika Seldžučka imperija je u pe-riodu vladavine Melik šaha (1072 –1092), sina Alparslana, zauzimalana jve ći prostor. Može se reći da jegotovo cijeli prostor gdje su živjelimuslimani pripadao Seldžučkojimpe riji. Poslije Hunske i prijeOsmanlijske, ovo je bila jedna odnajvećih turskih i svjetskih imperija.

U to vrijeme kod Turaka je knjiže -vnost, nauka, muzika, filozofija bila naveoma visokom nivou, a svim ovimdjelatnostima bavila se i elita turskogdruštva.

Turci su već svi bili prihvatili islam,predano mu služili, pa su ih u vrijemevladavine Melik šaha nazivali dija-mantom islama. Ovaj period se nazivazlatnim periodom turske historije.

Književnost u doba Seldžuka dijeli se na:- svjetovna književnost i- narodna tasavufska književnost.Književnost u ovom periodu nije li-

čila na karahansku književnost. Najve -ći broj intelektulne elite društva pao jepod uticaj stranih kultura pa je došlodo velikog procjepa između pismene

Fuad Baćićanin

KNJIŽEVNOST U SELDŽUČKOJ DRŽAVI

(1040 – 1207)


elite i naroda. Naučnici su svojadjela pisali na perzijskom i ara -pskom jeziku. Arapskim jezikomsu pisana i filozofska djela. Fa-rabi ili Dževheri su svoja djela pi-sali na arapskom jeziku, pa sutako bili gubitak za tursku kul-turu iz koje su potekli. I pje-snici su se ugledali naPerzijance i tako su pisali poe-ziju koja nije bila originalna.

U turski jezik je na ovaj načinulazilo mnogo arapskih i turskihriječi.

Bilo je međutim i nacionalnosvjesnih ljudi koji su željeli saču-vati turski jezik. Pisali su djelana turskom jeziku i djela oturskom jeziku. Jedan od naj-većih koji je bio čovjek tog vre-mena je Kašgarli Mahmud.Kašgarli Mahmud je napisao kapi-talno djelo koje je nezaobilazno uturkologiji. Ovim djelom on je uka-zao koliko je umjetnost, knjiže -vnost i kultura nacionalno obilježjejednog naroda.

Najvažnija i najpoznatija djelana turskom jeziku ovog vre-mena su Šedžere-i Ensab,Mukaddimetu'l Eded i djeloKašgarli Mahmuda Divani-Lugati't Turk – Rječnik tur-skih jezika.

Divani-Lugati't Turk

Iz naslova se vidi da djeloDivani-Lugati't Turk – Rječ-nik turskih jezika, zapravo jerječnik odnosno leksikon ri-ječi i pojmova turskih dijale-kata koji su se u to vrijemegovorili i pisali.

Svi pojmovi poređani supo abecednom redu a djelo jeobogađeno i dijelovima starihtekstova u prozi i u stihu kojisu se tada kazivali u narodu.Dati su opisi i nekih događajakoji su bili bitni u dotadašnjojhistoriji turskih naroda pa jeovo djelo i historijsko djelo i

enciklopedija koje je pored Orhu -nskih spomenika najvažniji pisanidokument Turaka.

O životu Kašgarli Mahmuda sevrlo malo zna. Nešto podatakamože se naći baš u ovom djelu.

Otac Kašgarli Mahmuda zvaose Husein i rođen je u Balasagunu.

Mahmud je rođen u Kašgaru. Nijezabilježena godina njegova rođenjai smrti, ali se zna da je dugo živiojer je ovo djelo napisao u dostapoznim godinama života.

Najistaknutija karakteristika iosobina Kašgarli Mahmuda bio jenacionalizam. Bilgi Kan, prvi čo-vjek koji je ukazao na potrebu na-cionalne svijesti, čije rodoljubljemožemo vidjeti na Orhunskimspomenicima, je osoba na koju seKašgarli Mahmud ugledao. Naislam se gleda kao na religiju koja,baš kao što se u Firdevsijevoj Ša -hnami pjeva, ističe i brani persijskinacionalizam, zapravo je branilac i

pomaže razvoj kulture, jezika,karaktera i porijekla turskogčovjeka.Djelo je napisano i sa ciljem

da se stranci nauče turskom je-ziku i da im se ukaže na ljepotuturskog jezika. Iako je arapski jezik,jezik Kur'ana, nije mnogo ljepši ibogatiji od turskog jezika. Divani-Lugati't Turk je i napisan sa ciljemda pokaže da turski jezik ne zao-

staje za turskim jezikom većda uporedo mogu da stoje.

Kašgarli Mahmud usvom djelu ovako navodineke osobine turskog čo-vjeka:

„Kod Turaka su izraženesljedeće lijepe osobine vrije-dne pažnje: ljepota, umilja-tost, karakter, vaspitanje,jednostavnost, držanje za-date riječi, junaštvo, lijepoponašanje, poštovanje stari-jih i velikodušnost.“

U djelu Divani-Lugati'tTurk nalazi se 7.500 riječi čijeje značenje dato na arapskomjeziku. Riječi su poređaneabecednim redom nakonkojih su, radi lakšeg razumje-vanja data kraća tekstualnaobijašnjenja. Sastavljen naovaj način Divani-Lugati'tTurk predstavlja bogatu en-ciklopediju. Ovako napisano,ovo djelo je riznica turskogjezika i stare turske kulture.


Jedna zemljopisna karta je ta-kođer sastavni dio ovog djela,pa se Kašgarli Mahmud sma-tra i prvim turskim geogra-fom. Brda i planine su naovoj karti obilježene cr-venom bojom, mora ze-lenom, rijke plavom, astepe su označenežutom bojom.

Grad Balasagun,koji je bio sjednište tu -rskih vladara, obilje-žen je kao centarsvijeta. Ova karta pre -dstavlja kartu do tadapoznatog svijeta, a u ce -ntru su tu rske zemlje.

Kašgrli Mahmud je bio čo-vjek koji je krećući se među tu -rskim plemenima dolazio doraznih saznanja iz geografije tur-skih prostora, upoznao je folklor,narodnu književnost i historiju tur-skih naroda. Sve je ovo bilježio panjegovo djelo predstavlja prvo tur-kološko djelo i njime je utemeljenaturkologija kao nauka.

U ovm djelu se nalaze zapisi iprva pravila iz gramatike turskogjezika. Kašgarli Mahmudje napravio prvu podjeluna fonetiku i morfologiju ipostavio mnoga pravilakoja i danas važe. Dijalekteu turskom jeziku podijelioje na istočne i zapadne iova osnovna podjela tako-đer važi i danas.

Divani-Lugati't Turk jenezaobilazno djelo u pro-čavanju turske književno-sti, historije i jezika. Ovodjelo je pronađeno tek1910. godine. Jedan od sta-rih turskih historičara An-tepli Ajni, kao i istraživačKatip Čelebi u svojim sudjelima spominjali djeloDivani-Lugati't Turk.

Jedini primjerak ovogdjela danas se čuva u Na-cioanalnoj, Ali EmirEfendi, biblioteci na Fa-tihu u Istanbulu.

Da djelo Divani-Lugati't Turknije sačuvano koreni mnogih riječii izraza današnjeg turskog jezika seapsolutno ne bi znali. Ovo djelonam pokazuje i koliko je pisanariječ u vreme Karahanlija i se -ldžuka bila izražena i koji joj seznačaj pridavao.

Prepis ovog originalnog ruko-pisnog djela je 192 godine kasnije

napravio Šamli Mehmed i to jejedini primjerak ovog djela

koji se i danas čuva.Interesantna je priča

kako je izvršen prepis ikako se došlo do ovogprimjerka.

Jedna žena, rođakaNazif paše, donijela jejednu knjigu u čaršijuda proda. Za knjigu jetražila 30 zlatnika. Jedan

od knjižara je ocijenio daje knjiga vrijedna, a s obzi-

rom da sam nije imao para,obratio se tadašnjem minista -

rstvu obrazovanja za pomoć.Ministarstvo nije otkupilo knjigu.

Knjižar je nakon toga knjiguodnio Ali Emir Efendiji, zaljublje-niku u knjige, koji je ženi odmahisplatio 30 zlatnika i još tri zlatnika jedarovao knjižara.

Veliki prijatelj knjige Ali Emir,svima je govorio o vrijednosti oveknjige ali je nikome nije davao uruke da joj ne nanesu štetu. Čak nisvom prijatelju Bilge Rifatu, koji je

također razumio vri-jednost ove knjige,nije je davao u ruke.

Na krju je ipakprihvatio da se knjigaštampa, pa je zalaga-njem Talat Pašeknjiga Divani-Luga-ti't Turk štampana.

Izdavanje oveknjige je veliki doga-đaj za turkologiju kaonauku. Proučavali suje i istraživali mnogiturski i zapadni tu -rkolozi.

Divani-Lugati'tTurk – Rječnik tu -rskih jezika, BesimAtalaj je u periodu od1939. do 1941. godinepreveo na turskijezik. Komplet djelase sastoji od pet to-mova.

Prva strana djela Divani lugati't turk


BOŠNJAČKI PRAZNICI

„Dan Sandžaka“, koji seobilježava 20. novem-bra, u znak sjećanja na

osnivanje Zemaljskog antifašističkogvijeća narodnog oslobođenja Sandžaka(ZAVNOS) u Pljevljima 1943. godine, u2010. godini obilježen je nizom mani-

festacija: dodjelom književne nagrade„Pero Ćamila Sijarića“ za 2010. godinu,Sandžačkim književnim susretima,dvjema promocijama knjiga: Sa ndžakmultietnička regija, autora Esada Džu-dževića, i Tatli džan, iz zaostavštinerahmetli Muhameda Abdagića.

Ceremoniji dodjele književne na-grade „Pero Ćamila Sijarića“ pretho-dilo je obraćanje predsjednikaBošnjačkog nacionalnog vijeća i mini-stara u Vladi RepublikeSrbije Sulejmana Uglja-nina koji je čestitao bla -gdan Bošnjacima Sandža -ka i izrazio zadovoljstvošto su sandžački Bošnjacipostigli konsenzus o poje-dinim ključnim naciona-lnim pitanjima, ističući daDan Sandžaka, kao svoj nacio-nalni praznik, slave podjednakopredstavnici svih bošnjačkih politi-čkih i drugih opcija u Sandžaku i šire.“Posebno zahvaljujem književnicimakoji su došli sa strane i dali ovoj ma-nifestaciji međunarodni značaj”, na-glasio je, obraćajući se učesnicima

petih Sandžačkih književnih susretai mnogobrojnim gostima, predsje -dnik BNV-a Sulejman Ugljanin.

Nakon toga, Sulejman Ugljanin je,ispred BNV-a, uručio knji-ževnu nagradu „Pero Ća-mila Sijarića“ovogodišnjim laureatima:Zaimu Azemoviću iAsmiru Kujoviću.

Ovu književnu nagraduBNV dodjeljuje istaknutim

literarnim stvaraocima izSandžaka ili onima koji vode

porijeklo iz Sandžaka a pišu nabosanskom jeziku, a sastoji se od spe-cijalne plakete (rad akademskog sli-kara Muriza Čokovića), diplome inovčanog iznosa u visini tri prosje-čna lična dohotka u privredi u Repu-blici Srbiji.

PROSLAVLJEN NACIONALNI BLAGDAN20. NOVEMBAR - DAN SANDŽAKA


NACIONALNE NAGRADE

Izvršni odbor BNV-a, na svojoj 55. redov-noj sjednici, održanoj 30.10.2010. god., jeusvojio prijedlog žirija u sastavu: Sead

Šemsović, Samir Hanuša i Džengis Redžepa-gić, da književnu nagradu „Pero Ćamila Sija-

rića“ za 2010. godinu dodijeli istaknutom li-terarnom stvaraocu Asmiru Kujeviću - zastvaralaštvo u protekloj godini, a Zaimu Aze-moviću - za sveukupan doprinos afirmacijiknjiževnog stvaralaštva sandžačkih Bošnjaka.

Pero Ćamila SijarićaZaimu Azemoviću i Asmiru Kujoviću

Uručivanje nagrade Zaimu Azemoviću i Asmiru Kujoviću


U obrazloženju žirija za nagradu Asmiru Ku-joviću stoji da je ovogodišnje “Ćamilovo pero” oti-šlo u prave ruke - ruke mladog, ali zrelog pisca.Uz to, dodjela “Ćamilovog pera” jednom mladomi afirmisanom piscu imat će još jedan kvalitet, a toje dodatno motivisanje mladih ljudi da shvate zna-čaj književnosti i da joj se ozbiljnije i strasnije pre-daju. U obrazloženju stoji i ovo:

„Asmir Kujović, jedan odovogodišnjih laureatanajveće književne na-grade sandžačkih Bo-šnjaka “Pero ĆamilaSijarića”, je mlad pisac, i,kao takav, prvi u rela-tivno kratkoj historiji oveznačajne književne na-grade. I dobro je da jetako. Međutim, knjiže-vno stvaralaštvo AsmiraKujovića ne odaje mladogčovjeka. Za one koji neznaju, navešćemo tek ne-koliko biografskih i biblio-

grafskih podataka koji, sami za sebe, ne govorepuno. Tek suhoparna maršuta njegovog dosada-šnjeg života sastavljena od gradova, datuma i na-ziva knjiga.

Rođen je u Novom Pazaru, 1973. godine. Bo-sanskohercegovački je književnik sandžačkog po-rijekla. Živi u Sarajevu. Piše poeziju, prozu,književnu kritiku, eseje, putopise. Objavio je knjigepjesama: Vojni sanovnik i Zagrobni život, knjigupriča: Sarajevo noću, kao i roman: Ko je zgazio go-spođu Mjesec. Pravi Asmir Kujović, ozbiljan i zreopisac, već sa svojom prvom knjigom Vojni sanov-nik, ostaje skriven u svojim tekstovima.

U svom književnom opusu Asmir Kujović je itradicionalan i moderan, i zavičajan i evropski,svojim talentom i erudicijom premošćuje bezmalovijekovne procijepe, sabija ih, zatrpava. Njegovaknjiževnost vrvi od simbola, sve je u njoj simbol,samo ili u kontekstu, gusta šuma simbola krozkoju se uporni čitaoci probijaju. Neveliko poobimu, književno djelo Asmira Kujovića je velikopo značaju, po odjecima, po estetskim i etičkim isi-javanjima, po gusto prepletenoj slojevitosti. Iakodobrim dijelom intimistička, njegova književnostje i opšta, univerzalna. To je i duhovna, kulturna isubkulturna, geopolitička i kakva sve ne, povijestsvih nas. U kontekstu svega prethodno rečenog,treba sagledati književni opus Asmira Kujovićakao prilog duhovnoj biografiji ovog našeg sandža-čkog prostora. Shodno tome, treba reći još i to daon, kao autor koji je rođen u Sandžaku, na jedanspecifičan način i afirmiše prostor koji ga je iznje-

drio. Poput Ća-mila Sijarića, kojije kao mladmomak sa sobomponio jedan Sa -ndžak a vrationam drugi, iAsmir Kujović točini, ali na jedansebi svojstvennačin, nudeći namu svojim pjesmamai prozama jedannovi Sandžak, kakavsmo možda mislilida smo izgubili.”


Zaim Azemović, pjesnik, prozni pisac, melo-graf, etnograf, historiogaf, antropogeograf, publici-sta i znanstvenik; jedno je od najzapaženijih inajplodnijih imena u sveukupnoj znanosti i kulturina našim kulturnim prostorima. U njegovoj veomabogatoj biografiji nalazimo da je rodom iz sandžačkeBukovice, pored Rožaja (1935), te da je svoj životproveo u prosvjeti, obavljajući različite poslove, odučitelja do direktora.

Bogatu karijeru izuzetnog književno-znanstve-nog angažmana Zaima Azemovića nadopunjujebibliografski opus od preko 30-tak knjiga: petknjiga poezije; sedam zbirki pripovjedaka; četiri ro-mana; dvije romansirane biografije; pet monogra-fija; nekoliko zbirki zapisa iz bošnjačkog epskog ilirskog stvaralaštva; niz veoma prepoznatljivihzbirki narodnih umotvorina, legendi i poslovica;knjige eseja i više od pedesetak veoma zapaženihstudija iz različitih oblasti bošnjačke književno-hi-storijske prošlosti.

Cjelokupnom stvaralaštvu treba pridodati i Zai-move ogromne zasluge za baštinjenje i promocijudobrog dijela bošnjačkog epskog stvaralaštva u San-džaku, kao i uvođenju legendarnog epskog pjevačaMurat-age Kurtagića (1905-1997), i još nekih umje -tnika, u svijet bošnjačke narodne epike. Prevođen jena turski, bugarski, njemački, ruski, makedonski,alba nski, slovenački, i zastupljen u desetak antolo-gija, i nizu školskih i univerzitetskih udžbenika.

Zaima Azemovića odlikuje visok nivo kreati -vnosti i književno-znanstvene autentičnosti. U svomproznom i poetskom diskursu interpolira život isudbinu Bošnjaka, i jedan je od malobrojnih bošnja-čkih pisaca koji ispisuje dirljivu i tešku egzi-stencijalnu prošlost sandžačkihmuhadžira. To je realni ilibajkoliki svijet origina-lnog pjesnika i pripovje-dača koji ljepotu svogumjetničkog nadahnućanalazi u vlastitom iskustvui izvornoj lirici, bogatog bo-sanskog jezika, prepozna-tljive semiotičke i izražajnefunkcionalnosti. Sveu-kupno literarno i znan-stveno stvaralaštvo ZaimaAzemovića, snagom argu-menata, svjedoči da pred

sobom imamo jednog od najproduktivnijih bošnja-čkih pisaca koji je, kvalitetom pisane riječi, zašao usandžačku književnu plejadu kojoj pripadaju ĆamilSijarić, Muhamed Abdagić, Husein Bašić, Ilijas Do-bardžić i drugi. Manir oprobanog i iskusnog umje -tnika, raskošnog spisateljskog umijeća, ZaimaAzemovića poodavno pozicionira u vrh književneumjetnosti čistog duha i jezika bosanskog, koju nanajljepši mogući način baštini u svojoj umjetničkojsehari. Predstavlja nam osobitu čast i zadovoljstvoda prestižnu književnu nagradu, naslovljenu ime-

nom našeg književnogvelikana: “Pero ĆamilaSijarića”, obrazložimoriječima: Hvala ti,Zaime Azemoviću, štosi nam svojim ukupnimknjiževnim rezultatimapomogao da ti kaopiscu i znanstveniku ne-svakidašnjeg lirskog iinterpretativnog senzi-biliteta, ovu nagradujednoglasno dodijelimo– kaže se u obrazloženjužirija za nagradu Zaimu

Azemoviću.


BOŠNJAČKE KULTURNE MANIFESTACIJE

Prvoga dana SAKS-a, 20. novembra,svojim književnim radovima, osim do-bitnika “Pera Ćamila Sijarića” – Asmira

Kujovića i Zaima Azemovića, prisutnima suse predstavili i književnici Hadžem Hajdare-vić iz Sarajeva, Danica Vukićević iz Beograda,Faruk Šehić iz Sarajeva, Braho Adrović iz Be-rana, Mirsad Sijarić iz Sarajeva i Selman Lja-čević iz Tuzi. Prvi dio književnih susretarealizovan je u prostorijama Bošnjačkog na-cionalnog vijeća, dok je drugi dio SAKS-a

održan sutradan, 21. novembra, u Gradskojbiblioteci „Dositelj Obradović“, a učesnici subili: Nenad Milošević iz Beograda, DuškoNovaković također iz Beograda (rođen uPodgorici), Rebeka Čilović iz Berana i pisci izNovog Pazara: Hajro Ikić, Enes Dazdarević,Izeta Alomerović-Radetinac i Samir Hanuša.Ovom prilikom predstavljamo učesnike petihSandžačkih susreta kroz njihove kraće bio-grafije i biobibliografije, kao i poeziju s kojomsu se predstavili u dvije književne večeri.


Mekka

Ima jedno djevičansko mjesto u meni,odasvud popločano bijelim mermerom;vidljivo samo krozzasljepljujuću čistotu sunčevog svjetla

Prijatelje prepoznajemkad lica okrećuka tom mjestu u meni.

Dotičem ga bosim stopalima.Osjećam njegovu toplinupod površinom bijelog peškirašto prekriva moju golotinju -upija moj znoj i vodu Zemzema

Tu su redovi poredaniIndonežani, Iranci, Turci, Sudancisvijaju krugove laticaoko istoka, zapada, sjevera, juga

I čujem šum kolanja zajedničke krvi,i hiljade glasova tuđih u mome glasu,i moj glas opet budi hiljade tuđih glasova

I ti si taj koji zastupaš sve njihi svi oni zastupaju tebe

Usnama dotičeš grumen zemlješto ga je Adem donio iz dženneta

I svi su ovdje mladii svi su ovdje istih godina

Kraj česme te pozdravlja djevojkasa stopalima najnježnijimsa očima crnim, po danu zvjezdanim

Uzimam liru i svirammada nikad nisam znao da znam da sviram

Ovdje, na mjestu mog stidaspominjem se svega nepovratno izgubljenogdok se sjećam onog tamo, sadašnjeg.

Asmir KujovićPrilikom primanja nagrade

„Pero Ćamila Sijarića“, Kujović jekazao da je posebno sretan štomu je ona dodijeljena baš u nje-govom rodnom gradu, u kojemje odrastao i u kojem je naučio da

piše. Asmir je na petim Sandžačkim književnimsusretima govorio sitohove pjesme „Meka“.

Smisao trajanja

Kako priroda umije da sakriva pravu svoju svrhu pod spoljnim izgledom. Boje cvijeća, oblici, slast meda i voća, Sjemena su varka i plođenju plaća.Pronađoh tu varku u ljubavnoj strasti U stubu što ljudsko trajanje podupire Tajnu da sve osim Božije mudrosti i ljudskih tragova dobra i ljepote u mijenama vremena nestaje i umire.

Pitanja

Putujem od zavičaja po svijetuNosim svoje pamćenje i sjećanje Svoje i tuđe knjigeI pitamO Bože da li su ta mjesta i ti ljudi iz njih,iz tih vremena Kada su progonili ili ubijali svece, pisce i mudrace I nevine ljude sveta ili prokleta?Da li su potonji naraštaji sve učinili da se pokajanjem iz prokletstva izađe Stoje bilježnik žrtava i kasno priznanje pravde Ali svako mjesto, svako vrijeme očekuju mijene ka priznanju pravde za nevino ubijene.

Zaim Azemović„Samo je Božije djelo bez

mahane, a ljudska tvorevinamože biti bolja. Nadam da ćeoni koji dobro traže, u momdjelu naći makar zrno ljepote.“

„Sloga i humanost međuljudima su ključ historije – zato su oni emanetsavremenim i budućim generacijama.“


Stare fotografije

Šta je naše lice ako nije citatiz Božjega spisa? Čitamo ga izaplohe ogledala, kamo će odskitatsjećanje na trenut Pramajkina griza...Jabukina glatkost, nježni nabor mora,sve je usna Višnja što nas ljubi pâhomvjetra, ili svjetlom zgusnutim vrh borā.Svako lice može samo svojim dahomprepoznati radost ili tugu trenakad vrh čela teška nadvije se sjenapa rukopis Boga skori se u kraste.Zato lice sebe zaboravlja? Drugalica pamti kao dio općeg dugau kojima čita sve što ih nadraste.

Treći brat

Moja braća nisu pisali pjesme.Pili su vino, ljubili lijepe ženei pjevali... Njihova pjesma jošu hiljade svilenih rubaca lebdinad usamljenim brdima u zavičaju.Kad bih došao u njihov dombio sam siguran da je svena svome mjestu i da se trećemočevu sinu neće dogoditi ništa.U Očevoj Kući očekivao samda pod snažnim udarima vjetrajelovi se krov razmahne u krilapa odnese me do kraja svijeta.I tad bi me braća moja izbavila...Moja dva brata bili su toliko dobriprema meni da nikad nisu pomislilikako se trećem očevu sinu prohtjelomalo vječnosti, pa zato piše pjesme...

Moje misli blistaju iznad pustih poljaI niko ih ne gleda jer su polja pusta Nema dokolica jer je putarasto meso avokadaIspunilo sve vreme sveta Svet je avokado u enciklopedijiPas je lajao preko putaStajala sam u plitkom blatu Sunce tek što je zašlo Radnik je čekao autobus preko puta Drevni dimnjak ciglane podsjećao je na 20. vek.O, divni živote, koji mi dolaziš bez A, bez BSamo ti i jaU pustoši kraj druma za Novi SadDok prolaze često reklamirani automobili, nabiti autobusi Radnik i ja jedno naspram drugom U mladom prolećnom mrakuPrestali smo da budemo vidljivi A farovi su obasjavali detalje našega zemaljskog prisustvaMoje blatnjave lake čizmiceI svet je počeo tu Raspevan odmah Nevinost da obnavlja Pustoš da miluje

Hadžem Hajdarević /Sara-jevo, 1956/. Završio je Gazi Hus-revbegovu medresu te studijbosanskog jezika i književnosti uSarajevu, gdje danas i živi i radiu Institutu za jezik. Objavio jesljedeće knjige: zbirke poezije

Seobe obala, Koje Nuhove lađe, Žive vode, Pjesmeponornice, Sutrašnje putovanje brodom, Petoušće, Četvera ušća – to je izbor iz četiri pjesničkezbirke, Nausikajina kći – izbor pjesama o ljubavi,Priče sa Dobrinje – anegdotalna proza, Klinika zaplastičnu hirurgiju – priče. Dobitnik je niz nagrada,a njegove pjesme prevođene su na njemački,engle ski, slovenački, poljski i turski jezik. Zastu-pljen je u svim novijim antologijama bošnjačkogapjesništva i pjesništva Bosne i Hercegovine.

Danica Vukićević do sada jeobjavila pet knjiga poezije: Kaohotel na vetru, Kada sam čulaglasove, Šamanka, Luk i strela,Prelazak u jednu drugu vrstu,knjigu kratke proze: Na plažamai proznu knjigu: Život je gorilla.

Dobitnica je nagrade ProFemina koju do -djeljuje istoimeni časopis i nagrade “Biljana Jo-vanović”. Bavi se i književnom kritikom iesejistikom. Članica Srpskog književnogdruštva.

Diplomirala na Filološkom fakultetu Uni-verziteta u Beogradu na grupi za Opštu knji -ževnost i teoriju književnosti. Završila Ženskestudije, specijalističke studije (Kultura i rod) naFakultetu političkih nauka, sada je na magista -rskim studijama Rod i politika na Fakultetu poli-tičkih nauka, kao stipendistkinja Fonda zarekonstrukciju „Žarana Papić“.

Radi kao lektor-redaktor, živi u Beogradu.


SEOBE

Opet su počele velike seobe Podstanar Islamović iz mog komšiluka Prodaje u bescijenje stvari iz svoje sobe Svaka neprodata krpa čeka red i kuka

U srijedu za Njemačku ideSa Ženom i tri sinaSve je prodao a para mu treba prideBem ti sreću kad je skupa karta a jeftina domovina

Opel je Balkan podivljao ustao da sam sebe ruši Ja sam bez domovine ostao Ja domovinu nosim u duši

I nek se sve seli Nek ide sve što se kreće Sve što smo imali i voljeli Nek traži nove predjele sreće

A ja nikuda ne mogu i nećuBez domovine ja ne postojim višeTeško onom ko vjeruje u srećuA domovinu mora da iz duše izbriše

Opel su počele velike seobe Podstanar Islamović iz mog komšiluka Prodaje u bescijenje stvari iz svoje sobe Svaka neprodata krpa ćeka red i kuka

O Sarajevu

Opet si gnijezdo ptića,Morića i Čengićaobasjano zvjezdanim prahomkolijevkom ispod Trebevića.Kruni se nur i beharu bašči Čengovića,Golubi guguću nebomNoseći dušu Trebevića.Opet se čaršijom čuje pjesma Isovića,Miljacka doji žile ranjenog Trebevića,Omer Merimi nosi bukete svježeg cvijeća,Sabahom bude mujezini šeher ispod Trebevića

Selman Ljačević /1952,Tuzi/. Završio Mašinsko-tehničku školu. Poeziju objavlji-vao u Preporodu, Sandžaku,Elifu, Pobjedi, Životu i drugimlistovima i časopisima. Do sadaje objavio dvije zbirke pjesama:

Zemlja dobre nade i Dova za Bosnu.

Mirsad Sijarić /Sarajevo/.Završio Filozofski fakultet,odsjek Historija u Sarajevu.Postdiplomske studije, oblastarheologija završio u Zagrebu.Zaposlen u Zemaljskom muzejuu Sarajevu. Objavio je zbirke pje-

sama: Orao“, „Raskrećeni sabuhi“i roman: Jošjedna poezija o ljubavi i ratu.

Autor je više radova iz oblasti srednjo -vjekovne arheologije.

Braho Adrović /Berane/. Diplomirao je na Pedagoškojakademiji u Nikšiću. Objavio jeosam knjiga poezije: Biti živ, Jučena ulici, Hilljadu dana ljubavi,Balkanske elegije, Vječno uzaludnoi druge. Poezija mu je prevođenana engleski i bugarski jezik. Dobi -

tnik je najvećeg opštinskog priznjanja nagrade „21.Jul“ u Beranama, kao i niza drugih nagrada.


JA NISAM ČOVJEK IZ SARAJEVA

u Sarajevuapril je zaista najokrutniji mjesecgdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâduhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenijesamo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâzašto ćeš plaćati vlastitom krvljuna Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim zidovimaa ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamijazrak je britak kao mjesec mrtvihu kafanskim pričama rat nikad ne završavaraspoređuju se divizije među pivskim flašamapriča se o Srbima, Muslimanima i Hrvatimao krivcima i žrtvamastoput utvrđena «istina» mjerka se nanogramskom vagomjer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnacaako je Brazil zemlja sa najviše fudbalskih selektora na svijetuovdje stanuje najveći broj drvenih filozofa i mizantropauprkos svemu što me razara i nakrivo oblikuje i dalje učestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenjuSarajevo, nisi mi dalo ništa izuzev svoju poeziju.

Faruk Šehić /BosanskaKrupa, 1970/, bosansko-hercego-vački književnik i novinar. Radikao kolumnist i novinar u sara-jevskom online magazinu Žu -rnal. Poeziju, prozu, eseje, likovnei književne kritike objavljuje od

1998. godine. Djela su mu prevođena na francuski,mađarski, poljski, engleski, makedonski, slovenski,njemački i italijanski jezik. Objavio je knjige poezije:Pjesme u nastajanju, Hit depo, Transsarajevo,Ulične poslanice; kao i knjigu kratkih priča kojanosi naziv: Pod pritiskom. Dobitnik je sljedećihnagrada: Nagrada dnevnog lista Oslobođenje zanajbolju neobjavljenu novinsku priču 2003, Druganagrada izdavačke kuće Zoro za zbirku "Pod pri-tiskom" 2003. Nagrada 2. beogradskog festivalapoezije Trgni se! Poezija! 2008.

Opomena

Puste si mi ruke polomioOči si mi odveo do groblja sa zelenim slovima Kupola se na brdu zatresla Meleci su uslišili dovu.Izgorele su mi usne, al' sam te, ipak, prozrela do kosti.Mili tvoja sena, puzi po mojim prstima I izjeda mi kapke i žali. Mirisala sam na travu tek pokošenog sena,Zajapurile su mi se slepoočnice kada si gotovo mrtav, iz savesti progovorio Teška snaga paprati cvili pod tvojim cipelama po kjima su razbacane vlasi mojih nesuđenih pletenica. Za tebe jauk, a za nas greh jači od Boga.Umirila se snaga vraćanja, Zaborav je smernica do koje ne stižu oni koji su kamenjem posuli put milosrđa. Uzaludna je snaga vraćanja,Uzavrela vena gorčinom sabah doziva. Veliko minare me mami, sabur poji, Za sebe tražim samo parče crnice Da mi oči posive tek kad njih ne bude među mrtvima više.

Rebeka Čilović /Podgo -rica/. Objavila dvije zbirke pje-sama: Sloboda u slovu i Zvonkesmelosti. Dobitnica je mnogo -brojnih nagrada i priznanja. Podpokroviteljstvom Ministarstvaprosvjete i nauke Crne Gore,uvrštena je u prvih deset crnogorskih pjesnika.Student je Pravnog fakulteta u Podogrici. Živi istvara u Podgorici.


RAHMETLI BABO

Sjećam se kada se babo na put spremaoNa Mjesečini Zekana potkivaoU rani sabah ga samario U bisage majka brašnjenik mu metalaKutija duhana, bronzin mlijekaI pet snenih očiju na praguZa put opskrba, duši za lijeka.Grabi dan preko Lise da ne zamrknešPlanina je to, besputna i gluhaGovorila je majka tihoI skoro nečujno molitvu šaputala.Kad sapi konjske zamaknu niz ornicuPognutih glava unosimo tišinu u sobicuPred aksam gledamo u nebo Hoce li mjesec iz tame isplivatiPospani na svaki šum strecaliČim se noc razastre na prozoreUtonemo u san kao pod vodeničko kamenje.U snu dosanjavali topotZekana kroz znojave nozdrve da hržeU rano jutro babo pored ognjištaDuhan žutim prstima prebireDok bijelu hartiju savijaPriča kako je duhan kupio kod neke starice iz Lekovinekoja ne puši, kazeveć po puna usta duhana žvaće.Savija cigaru i služi amidžu HusaNa ugarak s merakom pripale.Kasnije smo ga u Istanbul ispraćali U mekanoj prašini Bosim nogama sokak iscrtavaliParče sunca u njedra je svijaoNase zalogaje nosio ušivene u crnom kaputu Trgovinom da nas prehrani.Ispratili smo ga poslednji put.Daleko.Put dalji od Istanbula i svih moraPut odakle se ne vraća.Taj put je njega potražioImali smo tada skupa 47 godinaAllaha molim da mu podari Lijepo mjesto u dženetu.

Izeta Alomerović Radetinac(rođena u Barama/ Prijepolje). Radiu biblioteci na Državnom uni-verzitetu u Novom Pazaru. Svojepjesme objavljivala je u Sa -ndžačkim novinama, knji ževnomčasopisu Kulturnog centra Irana„Nur“, kao i u knjizi Bosna iBošnja ci – izdatoj u Njujorku. Objavila je zbirke pje-sama: Ne tražim let price, izdate u Sarajevu 2000-te go-dine, i Krik sna, izdate u Novom Pazaru 2008. god.

Glasačka kutija

Idem prema njoj zaokružen u imenu sa izborne liste u imenu za koje mislim bolje me vidi, čuje,snažnije oseća kao biće nego druga imena kod kojih sam bio nepojavan još od samog rođenja.Ali stavljam na mesarski sto, onaj za tranžiranje, U ime nekog prethodnog ili sadašnjeg demona slobode.Možda ću zbog toga sutra pristati da budem siromašniji nego danas,Uniženiji nego juče, Mrznuću se pod suncem,Cvokokati u psećoj sklupčenosti,Stideti svojih očiju, jer gde god da ih usmerim,Ništa nije moje -Ni od stečenog ni od sačuvanogŠto mi je pripalo u nasleđe kao poklon od mrtvih.A čega god da se taknem Ništa da me obraduje,Prazan kao prazna košara za letinu sklona urušavanju.I sad, kad stojim iznad njeI kad primičem ruku otvoru,Činim to zažmuren, ali tako da svi oko mene vide.Manje sam obmanut nego prošli put,Teško ću prihvatiti da će propast sledeća koja dođe, Još brutalnija od prethodne, ... biti naređeno od drugih, Od naših zakletih neprijatelja, Kako se govorilo po nadleštvima i propagiralo, pisalo po novinama ili sa ekrana odašiljalo svakominutno u etar. A ne naređeno od nas samih – kako se o tome ćutalo, i brojali mrtvi, i nestali, bez objašnjenja, za takvu računicu.Samo da me ovo ime zaokruženo na glasačkom listiću i ova kutija u koju ga odlažem kao poslednju nadu opet ne odvoje od okolnog sveta i pretvore u bezimeno siroče I ponovo budem dokaz uma Koji živi od stalne poremećenosti, Nesposoban da od cenzurisanja samog sebe Napravim vrlinu.

Duško Novaković (1948, Po -dgorica). Školovao se u Mekedoniji,Crnoj Gori i Srbiji. Studirao je naFilološkom fakultetu u Beogradu,na grupi za Jugoslovensku i svje -tsku književnost (studije je napu -stio prije završetka). Radio je kaourednik za poeziju u poznatimknji ževnim listovima i časopisima u Srbiji i CrnojGori u vrijeme SFRJ i SRJ. Danas živi u Beogradu.Dobitnik je mnogih književnih nagrada za poeziju,među njima: Zmajeve, Disove, Danice Marković,Rakićeve, Mirkovićeve itd.


VrijemeSamo vrijeme svakom presudi, gluvo je kad mu se mole ljudi.Nikog ne čeka, tutnji u kasu, uvijek drži nogu na gasu.

Njega ne može niko da zbuni,nema kočnicu pa da zastane. Svoje džepove satnicom punii kada pola grada nestane.

Kao biseri dani se nižu,jedni odlaze, drugi pristižu,za sebe svaki priveže vreću - ljudima nosi tugu i sreću.

Tugu i sreću dan izdiktira -Nekad prosjaku, nekad vladaru,Onda odlazi da se parkira na svoje mjesto u kalendaru.

Po satnici, svi dani su isti,Zbog događaja neki su veći.Mjesto im je na počasnoj listiU zaborav ne mogu pobjeći.

Vrijeme je lovac bez presedana, Niko ne može da mu pobjegne.A svako traži još šaku dana Kad ga vrijeme za grlo stegne

Samo vrijeme postoji vazda, Svakog sretne svakog isprati.Kao neprikosnoveni gazdaSve nam uzme, ništa ne vrati.

Hajro Ikić (1947, Petrova/Novi Pazar). Završio učiteljskusrednju školu, a potom Pedagoškuakademiju u Svetozarevu. Radikao učitelj u OŠ „Selakovac“ uNovom Pazaru. Objavio je zbirkudječijih pjesama: Pismo učitelju,2005. godine.Mala šala o XX veličinama

Na početku bješe novi čovjek i vrlina,Na njegovom kraju Vehemont i Mahina.Na početku bješe ganc idealNa njegovom kraju milenijska maskara.Saberi – oduzmi, skupi - rastegniOd ovoga bogme nema vajde.Ondje president, tamo SirOndje Lord, tamo premier…Raste glamur, raste geto,Kampanjola gari, kampanjola truckaDok čuva se higijena kursna.Dom gornji, Dom donji,kelije Capitolai molitva za spasGeneralova Motora.Na ekranu, dotjeruje se i licka,za nastup sprema lik poznat;stari bi rekli: šer budala,ne zna dedo da izgovorivery important personal.Saberi - oduzmi, skupi - rastegniod ovoga bogme nema vajde.Za Novog čovjekaVictoria hekla mustre -Idealna je to veličinakad Vrlina postane fusnotaImanuelovi imperativiIspod firme sponzora.Filozof je izgubio trg i publicDobio je katedru, platu i ljetovanje u somnabulicI kolko da se zna šta je prečePjesnik je slobodu trampioZa držanje svijeće.

Enes Dazdarević (Novi Pazar).Objavio je knjigu pjesama: Ruskastraža, 1991 god. Zastupljen je uviše antologija. Radi kao novinar ipublicista.


Zaim Hadžisalihović

Ja se taman opustio i uživio se sa ovim ple-menitim ljudima; svi su različiti, a svi isti - pjesnici,naši učitelji filozifije življenja. I oni za koje bi našnarod rekao ters - namćor, osobenjak, i oni za kojebi naš narod rekao boemi – slobodani, preslobodani,svi nas oni uče nečemu. Oni koji su povučeni u sebepodsjećaju nas da i mi ponekad trebamo biti smje -rni, da budemo suzdržani. Oni za koje bismo rekli

boemi podsjećaju nas na radost življenja. Moramosebe ponekad osloboditi unutarnjih pritisaka. Svesmo to mogli i tokom ovih i prethodnih Sandžačkihknjiževnih susreta naučiti od nama dragih ljudi –književnika sa prostora bivše Jugoslavije. U ovomtrenutku, kada smo priveli pete jubilarne Sandžačkeknjiževne susrete kraju, ja ću našoj publici, a i našimgostima, obećati da naš impe rativ za buduće –šesteknjiževne susrete - obja vimo Antologiju pjesnikaučesnika Sandžačkih knji ževnih susreta, a njih uproteklih pet godina nije bio mali broj – preko stoknjiževnika je uzelo učešća na ovoj manifestaciji.Hvala im što su udostojili organizatora - BNV, NoviPazar i Sandžak“ – kazao je Zaim Hadžisalihović,koordinator za kulturu pri BNV, na kraju mani-festacije, ujedno zatvorivši pete Sandžačke knjiže -vne susrete – SAKS 2010.

Sinoć

Sinoć, pre nego što letnja oluja počeI vetar pootkida umorno lišće,Kad čarobnu frulu Mocartovu zapevaše, I stražari srca od bogatog jela zaspaše,U noći koja iznuđuje slatka priznanja...

I takvih noći ima...

Ja odložih knjigu o načelima taoa, Jer slatka pomisao na ženidbu čitavog me prožela. I blagost bračnog života naslutih U divnoj smeni vedrih i oblačnih danaSunčanu svetlost ljubavnih popodnevaI tihog predosećanja cvetanja bračnih bolova.

Nenad Milošević (1962,Zemun). Diplomirao je na Faku -ltetu političkih nauka u Beogradu.Objavio je knjige poezije:Pospanost, Umanjenja, Jureći u raj,Mesta, Pesme sa Save i Dunava,kao i antologiju novije srpske poe -zije (1988-2008): Iz muzeja šumova.Bio je urednik za poeziju u listu Književne novine, kaostalni saradnik i jedan od urednika u časopisu za že -nsku književnosti ProFemina. Piše eseje i književnukritiku za časopise i za magazine, kao i za televizijuBeograd tijekom devedesetih, a danas radi kao ure -dnik u redakciji za nauku i obrazovanje TelevizijeBeograd.

ŠTA PONIJETI NA PUT

Napraviti od ljepenke kutijuU obliku svoje domovine.Napuniti je zemljom, natopiti vodomI prstima oblikovati reljef.Položiti u njuPradjedovsku jednu kost,Ptičje pero, travku, grumen asfalta.Sastrugati mirise i posuti ih po njoj.Iskopati rupu i šapatom je osjemeniti.

Kutiju u obliku svoje domovine:Dovoljno malu da stane u kofer,Dovoljno veliku da može se leći u nju.

Samir Hanuša (Novi Pazar). Za-vršio Književnost naroda BiH uSarajevu. Živi i radi u NovomPazaru, kao profesor u Tehničkojškoli. Objavio je knjige poezije:Mojsijev katalog i San vlasnikaulične vage.


PROMOCIJA

Promovisano drugo dopunjeno i izmijenjeno izdanje publikacije

SANDŽAK MULTIETNIČKA REGIJA

Uokviru obilježavanjaDana Sandžaka, 20.10.2010. god., u Kultu -

rnom centru u Novom Pazaruodržana je promocija drugogizdanja knjige Sandžak mu -ltietnička regija, autora EsadaDžudževića. O knjizi, njenomznačaju i poruci na promocijisu govorili Saša Milenić -naro-dni poslanik i potpredsjednikpartije „Zajedno za Šumadiju“,Balint Pastor -narodni poslanikSaveza vojvođanskih Mađara išef poslaničke grupe manjina,dr. Redžep Škrijelj – historičari publicista, Pavel Domonji -šef novosadske kancelarije

Helsinškog odbora za ljudskaprava, Muhedin Fijuljanin - no-vinar i publicista, i sam autorEsad Džudžević.

Promoteri su govorili o ra -zličitim aspektima regionali-zma kao savremenog evro -pskog trenda, posebno ističućida pitanje decentralizacije nemože i ne smije biti samo pita-nje dekoncentracije vlasti, te daje knjiga Sandžak multietničkaregija veoma dragocjena kakokao zbirka međunarodnih pro-pisa i standarda iz ove oblasti,tako i pogleda na pitanje regio-nalizma iz različitih uglova ne-kolicine autora.

Govoreći o regionalizacijinaše zemlje, Muhedin Fijuljaninje kazao da će ona poslužiti kaojedno od pomoćnih sredstava zaostvarenje prava sandžačkihBošnjaka - sandžački Bošnjacisu, u najvećem dijelu, skoncen-trisani upravo na području Sa -ndžaka, a ovaj region bi po -dstakao, omogućio i poboljšaoostvarenje i zaštitu prava sa -ndžačkih Bošnjaka u ovoj zem-lji. S druge strane, kako je kazaoFijuljanin, Bošnjaci u Sandžakunikada ne gledaju na ovaj re-gion kao na neku autarhičnu za-jednicu - zatvorenu samo zasebe, već kao na jednu multie -

Pripremila: Hasna Ziljkić


tničku regiju, što je Sandžakkroz svoju historiju uvijek bio.

„Zbog toga i sam naziv oveknjige u potpunom smisluopravdava sva naša nastojanja ija smatram da će ova knjiga bitidobra uputa svima onima kojisu protivniciideje regiona-lizma da, za-pravo, vide nap o z i t i v n i miskustvima daregionalizamnije nikakva pri-jetnja bilo kojimdržavotvornimnarodima. Regio-nalizam je samojedan korak kaobezbjeđivanju no -rmalnijeg života svih ljudi uovoj zajednici. U tom smislu, re-gionalizam je i nabolji odgovoronome što smo mi svojevre-meno imali, a to je državni soci-jalizam; onome što u različitimfazama u različitim periodima

kroz hisotriju imamo, a to jeetatizam; u stvarnom smislu, re-gionalizam će označiti boljitakza sve građane ove zemlje“ –kazao je Fijuljanin, koji je i samdao doprinos u ovom drugomdopunjenom izdanju knjige

Sandžak multietnička regijasvojim rukopisom o historijiSandžaka, etnogenezi sandža-čkih Bošnjaka i osobenostimasandžačkih Bošnjaka u odnosuna sve ostale narode.

P a v e lDomonji se u svomobraćanju osvrnuo na pojedinaaktuelna dešavanja u Srbiji:„Primetno je da u Srbiji raste po-tražnja za regionalizacijiom i de-

centralizacijom, o čemu govoriovo drugo izdanje ovoga zbor-nika. Ali je isto tako primetnoda se neke institucije sele iz Beo-grada u provinciju. Recimo,Agencija za zapošljavanje pre-bačena je u Kragujevac, a Fond

za razvoj u Zaječar. Uglavnom,ova seoba institucija se u javno-sti prodaje kao decentralizacija,modernizacija, a ustvari je na -jobičnija varka upakovana u ne-kakvu kvazi liberalnu retoriku.

Dakle, za decentrali-zaciju nema nikakve

veze to gdje se na-lazi neka age ncija,da li se nalazi uNovom Pazaru,Staroj Pazovi iliBeogradu, nego imaveze sa prerospodje-lom nadležnosti ov-lašćenja resursa moćiuticaja, novca itd.“Domonji je istakaoznačaj ovog drugogdopunjenog izdanjazbornika kojeg je prire-dio Džudžević upravozato što se pojavljuje utakvoj atmosferi. Jer,

kako je Dominji primijetio, na-mjera Džudževića je bila priku-pljanje raznih relevantnih

dokumenta na koja se građaniSandžaka mogu osloniti, kako bilakše bolje i efikasnje ostvarilisvoja prava. „Dakle, on je napra-vio jedan praktičan političko-normativni instrument koji trebada služi toj svrsi“ – kazao je on.


Prošlo je punih osam go-dina od pojave prvogizda nja ove knjige, tada

štampane, prije svega, za po-trebe i pomoć u radu Ustavnekomisije za izradu Ustavne po-velje Državne zajednice Srbija iCrna Gora. Autor ove knjigeEsad Džudžević je tada, kao sa-vezni poslanik u Vijeću repu-blika, bio član te komisije uime Sandžaka, a na prijedlogtadašnjeg predsjenika SRJ.Ova knjiga je još tada bila odvelike pomoći ne samo člano-vima Ustavne komisije, nego,još više, sandžačkoj i široj ja-vnosti, s ciljem da se razu-miju procesi i iskustvaregionalizma kao apsolutneevropske pozitivne vrijedno-sti. Nezadovoljan rješenjimau tekstu Ustavne povelje kojise tiču Sandžaka, Esad Džu-džević je dao ostavku načlanstvo u Ustavnoj komisiji.S obzirom da se državna za-jednica Srbije i Crne Gore ra-spala 2006. god., regijaSandžak našla se u veoma te-škoj situaciji – njegova terito-rija je bila razdijeljena u dvijedržave. Danas, u prosecu sta-tističke regionalizacije u Srbiji,Sandžak je podijeljen na dvaokruga.

Prema Džudževićevim rije-čima, drugo dopunjeno i izmi-jenjeno izdanje ove publikacijepojavljuje se, možda, u još aktu -elnijem i adekvatnijem trenutkunego što je to bilo 2002. godine– u trenutku kada bi trebala dase otvori jedna otvorenija, de-

mokratskija, iskrenija debata oregionalizaciji u našoj državi.„Ona, zapravo, predstavlja zbi -rku dokumenata iz međuna-rodnog prava, koja se podje -dnako, čini mi se, odnose natemu regionalizma i temu ma-njinskih prava“ – kaže Džudže-vić. Ovo izdanje obogaćeno jeautorskim tekstom „Sandžak i

sandžački Bošnjaci“ MuhedinaFijuljanina, nakod čega slijedepoznati, iz prvog izdanja, auto -rski pogledi o regionalizmu.Novo je i poglavlje u kojem se po-javljuju zakoni koji su u među-vremenu usvojeni u našemparlamentu i koji čine ozbiljanpomak u institucionalnom i zako-nodavnom ambijentu za procespostojeće regionalizacije Srbije.

Govor o regionalizaciji i de-centralizaciji kroz knjigu Sa -ndžak multietnička regija u ko -ntekstu obilježavanja jednogznačajnog datuma - Dana Sa -ndžaka, odnosno Dana ZAV-NOS-a, od posebnog je zna -čaja, tim prije, kako je Džudže-vić na promociji ove knjigekazao, što su u Dan ZAVNOS-

a ugrađene dvije sjajne ideje– ideje antifašizma i ideja re-gionalizma. „Zapravo, čitavaideja o Evropskoj uniji je na-stala na te dvije ideje, dakleideje anti fašizma kao tradi-cije i ideje regionalizma – kaojednog pozitivnog iskustva iprocesa naročito u zadnjih30-tak godina“ - kazao jeDžudžević.

Esad Džudžević je rođen1958. godine u Mitrovi (op-ština Tutin). Diplomirani jesociolog Filozofskog faku -lteta u Beogradu. Jedan je odosnivača Kulturnog društvaBošnjaka Sandžaka „Prepo-rod“. Osnivač je i direktornacionalne biblioteke San-džaka „Vehbija Hodžić“ uTutinu osnovane 1994, sadaCentra za bošnjačke studije.

Pre dsjednik je Bošnjačke de-mokratske stranke Sandžaka.Priređivač je publikacija: Sa -ndžak multietnička regija, Bo-sanski jezik ili pravo naidentitet, Bošnjaci Tutina krozhistoriju, utemeljivač je Tutin-skog zbornika i autor mnogihčlanaka i tekstova iz oblasti hi-storije bošnjačkog naroda uSandžaku.

Drugo izdanje u još aktuelnijem trenutku


Regionalizacija i decentralizacija nije u interesu samo manjina

Balint Pastor, šef poslaničke grupe ma-njina i narodni poslanik Saveza vojvođa -nskih Mađara, na promociji knjige Sandžakmultietnička regija govorio je o postojanjuzabluda, demagogija i nerazumijevanja popitanju regionalizacije u Srbiji. „Kao prvo,mešaju se neki osnovni pojmovi – mešajuse pojmovi okruga, oblasti, regiona, pokra-jine; decentralizacije i regionalizacije; per-sonalna autonomija i teritorijalnaautonomija; dekoncentracija i decentraliza-cija. Pored svega toga, postoje jako punozle namere kada se govori o ovim težnjama.Kada neko spomene decentralizaciju, biloda se to desi u Novom Pazaru ili u Suboticiili, ne daj Bože, u Preševu, onda se odmahgovori o separatizmu, odmah se narodioptu žuju da se žele otcepiti, ne znajući, pri-tom, kakve forme autonomije postoje uEvropi. I obično se kaže da ono što mi tra-žimo ovde u Srbiji – bilo u Vojvodini ili uSandžaku - nema nigde u Evropi“ – kazaoje Pastor, dodavši da je, u tom smislu,knjiga Esada Džuževića dobra, jer se u njojvrlo jasno prezentira kako se regionalizacijaili autonomija shvata u Španiji, u Italiji, Fi -nskoj... Po njegovim riječima, kada prou-čimo sve ove modele, što možemo učiniti,ustvari, pomoću ove knjige, onda ćemoshvatiti da smo mi u Srbiji veoma, veomadaleko od ovih mogućih modela koji po-stoje i funkcionišu u Evropi decenijama.Pastor je na postojanju problema u Srbijiukazao na primjeru Vojvodine:

„Meni je veoma drago što se o temi re-gionalizacije u zadnje vreme ne govori samona područjima gde mi pripadnici naciona-lnih manjina živimo, jer se polako shvata daregionalizacija i decentralizacija nije samo uinteresu Bošnjaka, Albanaca, Mađara, Slo-vaka, Rumuna, Albanaca itd., nego je, naj-manje, u istoj meri u interesu i većinskogstanovništa, to jest Srba. Još je Napoleon IIIgovorio da se sa daljine može vladati, alisamo iz blizine može upravljati. Mi u Srbijijoš nismo stigli do ovog nivoa i zbog togasu važni ovakvi skupovi i zbog toga suvažne ovakve knjige. Kada se govori o Vo -jvodini, onda se govori na način da mi u

Vojvodini imamo sve. Mogu vam reći da uodnosu na Sandžak mi stvarno imamopuno, ali imamo mnogo manje nego štoimaju regije koje su predstavljene u ovojknjizi. Kada govorimo o autonomiji, ondatreba poći od etimološkog značenja reči au-tonomija – a to znači da jedna određena re-gija može samostalno da donosi zakone kojiće važiti na određenoj teritoriji. Vojvodinanema zakonodavnu nadležnost, jer se tosmatralo pre nekoliko meseci, kada je po-tvrđen Statut autonomne pokrajine Vojvo-dine u Skupštini Republike Srbije, da je tosvojstveno samo državama i da Vojvodinito pravo, tu nadležnost ne treba dati.“

Pastore je ukazao na činjenicu da se oautonomiji ne može govoriti ukoliko nepostoje ispunjena dva uslova: prvi je pravona donošenje zakona, a drugi je pravo naimovinu i na izvorne prihode. Vojvodinanema ni zakonodavnu nadležnost, nema niimovinu, niti svoje izvorne prihode. Stoga,nema prijednosti u odnosu na Sandžak iliu odnosu na Šumadiju. „To, naravno, neznači“ – kazao je Pastor – „da mi u Vojvo-dini iz nekih, pre svega istorijskih razloga,nemamo stečenu prednost u odnosu naSandžak ili Šumadiju. Potvrđen je statutVojvodine, imamo Zakon o nadležnostimai imamo oko sto-pedeset nadležnosti. Jesteda se radi o prenetim nadležnostima kojese mogu i uzeti nazad, ali je nešto posti-gnuto i moram da vam kažem, iz iskustva,da je i ovo bilo jako teško postići.“

Pa njegovim riječima, navedeno najbo-lje govori o svijesti u Srbiji o regionalizacijii o decentralizaciji. Također, o tome govori

dosta i činjenica što je Srbija jedinadrža va u Evropi u kojoj lokalne samou-prave nemaju svoju imovinu. Još uvijek jena snazi Miloševićev zakon iz '95. godine,na osnovu kojeg je uzeta imovina svimloka lnim samoupravama u Srbiji. „Ovo“ –nastavlja Pastor – „nije samo teorijsko pi-tanje, ovo je veoma bitno suštinsko pitanje,tiče se poboljšanja kvaliteta života svih naskoji smo državljani Republike Srbi je. Nemože se govoriti o privrednom razvoju,niti o otvaranju novih radnih mesta kadalokalne samouprave potencijalnim investi-torima ne mogu ništa ponuditi, jer nemajusvoju imovinu.“

O postojanju demagogije kada se go-vori o regionalizaciji i decentralizaciji, Pastorje kazao: „Nije decentralizaicija, još manjeje regionalizacija. Kada se određene javneslužbe i sedišta određenih organa preme-štaju iz Beograda u neke druge gradove, tonije decentralizacija, to je dekoncentracija.A suštinska razlika između decentralizacijei dekoncetracije jeste što se kod dekoncen-tracije određene državne nadležnosti pre-nose na druge državne organe. Znači, sveostaje u istom dvorištu. Klasičan primer de-koncetracije su upravni okruzi; upravniokruzi su prije 18 godina na veoma sličannačin iscrtani i u Sandžaku i u Vojvodini ito, naravno, nije slučajnost. Zbog toga semi zajednički borimo u Skupštini svim mo-gućim sredstvima da se granice tih upra-vnih oblasti i okruga promene, da seusklade sa životnim potrebama.

Decentralizacija je kada država odre-đene nadležnosti prenosi na necentralneorgane vlasti, kada se određene nadležnosti,naravno sa sredstvima koja su neophodna,prenose na organe koje su građani na izbo-rima izabrali na određenoj teritoriji. Toga,za sada, ima jedino u Vojvodini, ali samopolovično, pošto nadležnosti ima, ali sred-stava nema.“

Pastor je poručio Bošnjacima u San-džaku da kada čuju da se Savez vojvođa -nskih Mađara u Skupštini bori daVojvodina dobije „tih famoznih 7 posto“,da ne misle kako oni nisu solidarni, niti dažele nešto uzeti Šumadiji, Sandžaku ili Beo-gradu. „Ono što mi danas tražimo za Voj-vodinu što nam pripada po UstavuRepublike Srbije, to u nekom budućem ko-raku zajednički tražimo i za Šumadiju i zaSandžak i za sve druge buduće regione uRepublici Srbi ji“ – rekao je Pastor.


Saša Milenić – narodni poslanik u Na-rodnoj skupštini Republike Srbije stranke„Zajedno za Šumadiju“ i predsjednikSkupštine Grada Kragujevca

Legitimacijki osnov zaideju regionalizma

„Čini mi se da je, barem u početku, ot-varanja jednog kompetentnog širokog di-jaloga o politici decentralizacije i o politiciregionalizma u Srbiji najvažnije ponavljatiupravo ovo: legitimnost takvog diskursa,legitimnost argumenata koji se vezuju zatu opciju. Naravno, ta legitimnost se najla-kše razumeva iz analize razloga samogotpo ra. Jednopartijski sistem na više načina– nije još uvek višepartijski sistem, baš kaošto ni sukcesija uzajamnih monologa uče-snika u komunikativnom činu ne čini nji-hovu komunikaciju, samim tim dijalog.

Iako na političkoj sceni Srbije postojiogroman broj političkih partija, vrlo razli-čitih programa - ideološki različitih, ipaknajveći broj, i to upravo najvažniji, objedi-njuje jedinstvena civilizacijska ili, da kažem,kulturološka pretpostavka, koja upravoizra žava jednu vrstu straha od pluralizma.Koreni, razlozi straha od pluralizma vero-vatno su, kultorološki posmatrano, dubokii znatni, ali u ovom trenutku, čini mi se, danajsnažniji oslonac pronalaze u revolucio-narnoj prošlosti u našoj zemlji i to upravou onim tokovima i zapletima koji su vezaniza život republike Srbije kao tada jednogod konstituenata Federacije jugoslovenske.

U toj prošlosti se, zapravo, mogu naćijasni tokovi koji u savremeni politčki dis-kurs probijaju ne kao zagovaranje komu-nističkog sistema, ne kao nostalgičnoprizivanje marksi-zma kao ideologije,ali da kao jednavrsta etatizma. Eta-tizam, zapravo, jesteživi ostatak vremenapređašnjeg u savre-meno političkommišljenju i govoru,koji je zpravo upori-šte i objedinjujućielemenat najvećeg

broja otpora prema politiici decentarliza-cije i regionalizma. Naravno, ne treba po-sebno objašnjavati da je to političkinagoveštaj, ključ kulture prularizma u sa-vremenom društvu, i ne treba značajno niobjašnjavati da to predstavlja preduslovemancipacije, modernizacije našeg društva,upravo otvaranje prostora za istinski plu-ralizam u njegovom životu.

Ali stvarna civilizacijska razlika te dveškole mišljenja, koje slučajno koegzistirajuu savremeno-političkom trenutku u Srbiji,se, možda, najočitije ogleda u spremnosti

da se politika regionalizma i decentraliza-cije napada izvan, u razgovorima izvan na-čela - u razgovorima koji nisu motivisaniapstraktnim teorijskim fundiranim pola -znim osnovama, već povodom neke datekonkretne krize, koja uvek može biti etni-čki, verski, pa i zavičajno motivisana udnevnom životu Srbije. U takvom ambi-jentu, onda, vrlo rado politika etatizmaprogovara, upirući prstom na kulturu plu-ralizma kao na mogući izbor ugrožavanjadržavnog suvereniteta.

Ako samo malo promislimo otome, mi vidimo tu krucijalnu civilizacijskurazliku zapravo u poimanju države - da lise država, u krajnjoj istanci, zasniva na slo-bodnoj volji građana ili, pak, na spoljašnjojprinudi. Ne postoji dnevno-politička krizakoja bi mogla obesnažiti politiku regiona-lizma u kazivanju na kategoriju državnogsuvereniteta, ako nam je svima jasno da seu krajnjoj istanci država zasniva na slobo -dnoj volji građana.

Očigledno, to je još uvek perspektivau političkom životu u Srbiji, ali je jakovažno razumeti da je taj civilizacijski ku -lturni bekgraund, da je to okvir u koji mimoramo promišljati uslove emancipacije imodernizacije ovoga društva.

Što se tiče Novog Pazara, baš kao štoje i u uvodnom tekstu knjige Sandžakmultietnička regija Esad Džudžević napo-menuo, Sandžak uvek predstavlja, krozcelu istoriju, jedan corpus separatum.Dakle, carstva i uprave se menjaju od Ku-lina Bana do današnjih dana, Sandžak imaili nema političku ili administrativnu ili bašnikakvu autonomiju, ali uvek ima jedankulturni specifikum. Njega određuje jednacivilizacijska, kulturološka posebnost,jedan identitet zajedničkog sećanja nadovim podnebljem i to je, zapravo, ono izčega mi moramo, kao i u svakom budu-ćem promišljanju teritorijalne organizacije,političke reforme, modernizacije Srbije, ra-zumeti stvarno mesto kulture i kulturnognasleđa.

Teza da se sve teme dnevno političkogživota isključivo uslove ekonomskim idrža vnim političkim razlozima nije dobarpovod za politiku i emancipaiciju. U tomsmislu je ova knjiga uveliko već štivo i na-rodnih poslanika i odbornika u mnogim iuopšte političkim angažovanostima ljudi umnogim krajevima Srbije. Ovo dopunjenoizdanje samo je jedan značajan prilog koji

mi u Šumadiji želimoda čitamo, a verujemda imamo snage i daproizvedemo i svojzavičajni pandamovoj knjizi. U tomsmilsu ona je dobro-došla, kao i njena pro-mocija, i uKragujevcu, a nesamo ovde u NovomPazaru.


NOVE KNJIGE

Promocija romana Muhameda Abdagića

„Tatli džan“ Uprogramu petih San-

džačkih književnih su-sreta - SAKS 2010.

godine – promovisan je ro-mana Tatli džan (slatki život) –iz zaostavštine rahmetli Muha-meda Abdagića. Promocija jeodržana 20.10.2010. god., uGlanom uredu BNV-a. Bilo jeovo prvo javno predstavljanjeromana, kojeg je, posredstvomporodice i Federalnog Mini-starstva kulture BiH, štampalaIzdavačka kuća „Dobra knjiga“iz Sarajeva. Promoteri romanaTatli džan bili su: Hadžem Ha -

jdarević - književnik iz Sarajevai jedan od recenzenata romana,Mirzet Hamzić - publicista izSarajeva i urednik u izdavačkojkući „Dobra knjiga“, a o lično-sti i djelu Muhameda Abdagićagovorio je njegov sestrić AdemVrcić i dr. Redžep Škrijelj.

Muhamed Abdagić je jednaod najistaknutijih ličnosti sa -ndžačkih Bošnjaka u RepubliciSrbiji u 20. stoljeću. Bošnjačkonacionalno vijeće ga je svrstalomeđu tri najzanačnije ličnosti20. stoljeća iz reda sandžačkihBošnjaka u Republici Srbiji.


Adem Vrcić

SUDBINOMGONJEN

Kao moto za ovaj moj skromniprilog, koji sam naslovio Sudbinomgonjen, izabrao sam stihove iz Ve -rgilijeve Eneide, koje sam još u dje-tinjstvu naučio od mog rahmetlidaidže Muhameda Abdagića:

„Arma virumque canto Troiaequiprimus ab oris

Italiam fato profugusLaviniaque venit ...“

„Pjevam o oružju i junaku troja -nskom,

što prvi od ostalihsudbinom gonjen

u Italiju dođe i Laviniju nađe ...“

Kako reče historičar Safet Bandžo-vić: Rođen je 1916. godine u Sjenici, ugodini svjetskog rata, a umro je 1991. go-dine u Novom Pazaru, u godini raspadajugoslovenske državne zajednice i izbija-nja novog, čudovišnog rata. Valjda je su-đeno da je rat na ovim prostorimaneizostavni dio sudbine svih onih koji setu rode.

Bio je polaznik Velike medrese -“Crve ne medrese“ u Skoplju, u kojojje izrasla skupina kasnijih istaknutihbošnjačko-muslimanskih intelektua-laca. Zbog revolucionarnih ideja i po-sjedovanja „ilegalne literature“,Abdagić je, zajedno sa Ćamilom Sija-

rićem i Rašidom Dedovićem isklju-

čen iz Medrese, tako da gimnaziju za-vršava u Vranju, poslije čega je 1936.godine upisan na Beogradski univer-zitet, a iste godine primljen je i u član-stvo KPJ.

Na Pravnom fakultetu Abdagićpostaje jedan od istaknutih predvo -dnika naprednog studentskog po-kreta. Postaje član Univerzitetskogkomiteta i sekretar partijske ćelije naPravnom fakultetu. Bio je jedan os 12potpisnika proglasa: „Studenti Sa -ndžaka svome narodu“.

Bila je to moćna organizacija koja jerukovodila radom preko četiri hiljadenaprednih studenata Beogra dskoguniverziteta i to će, kasnije u ratu, bitijezgro i osnova samog NOP-a.

... U to vrijeme, partijska organizacijana Univerzitetu u Beogradu bila jemnogo više nego što su to danas unive -rzitetske partijske organizacije, ustvari,ona je bila partija, odnosno rukovodstvopartijske organizacije za Srbiju, CnuGoru i Bosnu i Hercegovinu, a njom surukovodili Ivo Ribar, Rifat Burdžović,Cvijetin Mijatović, Hasan Brkić, OsmanKarabegović, Mijalko Todorović i mnogi

drugi poznati iz revolucije ....“Od novembra 1939. do aprila

1941. godine radio je u Sekretarijatuuniverzitetskog komiteta KPJ, a isto-vremeno je bio i sekretar Kulturnogodbora studenata Beogradskog uni-verziteta, u kojem je Avdo Humo biopredsjednik, a Jurica Ribar član.

Uređivao je list Sandžačkih stude-nata Glas Sandžaka, mada je nominalniurednik bio student prava iz Novog

Pazara Hakija Zejnelagić. List jezvanično izlazio u Novom Pazaru, alije stvarno pripreman u Odboru zakulturu Beogradskog univerziteta.

Ovaj odbor je Abdagiću povjeriorukovođenje kulturno-umjetničkimradom studenata na području Sa -ndžaka, Kosova i Makedonije, i, utom smislu, organizovano je više ku -lturno-umjetničkih i političkih ekipakoje su sa odabranim programomodlazili na teren.

Uređivao je i Student, list stude-nata Beogradskog univerziteta,odno sno, bio je partijski odgovoranza taj list, dok je nominalni urednikbio Amar, student iz beogradske gra-đanske porodice, dotle policijski ne-kompromitovan. Bilo je to 1937.godine, kada je list preuzela druga,po redu, redakcija, u kojoj je, poredAbdagića i Amara, bio i Avdo Humo.

Odmah po izbijanju rata, sa Uni-verziteta je upućen na partijski rad uHercegovinu. U Mostaru je bio sekre-tar partijske organizacije i član Mje-snog oblasnog komiteta KP zaHercegovinu (zajedno sa SvetozaromVukmanovićem, Avdom Humom iLepom Perović), aktivno radeći ile-galno na pripremi ustanka i organi-zovanju borbe partizanskih jedinica.U oktobru 1941. godine, izašao je izMostara na slobodnu teritoriju i po-stao član Okružnog komiteta za Ka-linovik, odakle je krajem 1941. godineposlat na partijski rad u Sandžak.

Po dolasku u Sandžak, Abdagić jeradio kao član Agitpropa Vrhovnogštaba NOV i POJ, koji se tada nalaziou Novoj Varoši, a kojom je rukovo-dio Milentije Popović, sve do krajaaprila 1942. godine, kada je upućenna ilegalni rad u Sjenicu. U Sjeniciodmah biva uhapšen od strane Mu-slimanske milicije Hasana Zvizdića ipredat Italijanima. Njegovo hapšenjeizazvalo je veliko nezadovoljstvo na-roda u Sjenici jer je bio sin uglednogimama i poznat kao veliki intelektua-lac, tako da su ga Italijani pustili nauslovnu slobodu, ali uz garancijusedam uglednih porodica i uz uslovda se u karabinjeriju javlja dva putadnevno. U italijanskom zatvoru jeproveo sedam mjeseci, na uslovnojslobodi pet mjeseci, ukupno godinudana, od maja 1942. do kraja aprila1943. godine.


Početkom 1944. godine otišaoje u Kosovsku Mitrovicu, povezao sesa Oblasnim komitetom na Kopao-niku (Ali Šukri, Milija Kovačević,Rasim Čerkez) i tamo formiraoveoma uspješnu partijsku organiza-ciju pošto je prethodna bila prova-ljena i rasturena još 1943. godine.

Ovu partijsku organizaciju vodioje sa velikim uspjehom sve do oslo-bođenja Kosovske Mitrovice, krajemnovembra 1944. godine.

Ubrzo poslije oslobođenja jeuhapšen, a povod je bio sukob sa Du-šanom M. - sekretarom Oblasnog ko-miteta, a na tajnom suđenju predVojnim sudom osuđen je na 10 go-dina zatvora, u kome je proveo neštoviše od četiri godine, nakon čega se1951. godine vratio u rodnu Sjenicu.

Abdagićev odnos prema maso-vnim i nepo-t r e b n i mstri jel janjimačini okosnicunjegovih politi-čkih razmimoi-laženja i sukobasa ratnim dru-govima, koji supočeli još u Mo-staru, a nastaviliu kontinuitetusve do krajarata, ali i poslijenjega, u najvećojmjeri je odredionjegovu poslije-ratnu sudbinu,jer se njegov visokomoralni stav, za-snovan na osjećanju pravičnosti i hu-manizma kao i njegovoj procjenidugoročnih partijskih interesa, suko-bio sa amoralnim i stupidnim politi-čkim stavom inspirisanimsumnjivom kratkoročno političkomlinijom.

Borba za skidanje nepravednihoptužbi i punu rehabilitaciju, bila jenjegova glavna preokupacija i opse-sija za čitavo vrijeme od izlaska izzatvora pa sve do smrti. Na interve -nciju nekih njegovih saboraca (Dže-mail Bijedić, Mitja Ribičić, LepaPerović), priznat mu je predratni re-volucionarni rad, od 1936. do 1941.godine, kao i status borca NOR-a, odaprila 1941. do maja 1945. godine, sve

u dvostrukom trajanju, što znači i

vrijeme provedeno u zatvorima oku-patora. Na osnovu toga dobio je i stanu Sarajevu, ali do prave sudske reha-bilitacije nikad nije došlo jer to u Par-tiji nije bilo uobičajeno, pošto biznačilo priznavanje grešaka i iziski-valo imenovanje krivaca.

Sve ovo postigao je zahvaljujućinatčovječanskim naporima, upor-nom obraćanju najvišim partijskim idržavnim rukovodiocima, pa i Titu,kao i državnim institucijama i orga-nima, na osnovu čega mu je, napo-kon, omogućen uvid u njegov sudskipredmet u Vojnom sudu u Beogradu,na osnovu čega je otpočeo muko-trpnu borbu za pobijanje lažnih iiskonstruisanih izjava. Uspio je danajveći broj ovih svjedočenja (bilo ihje ukupno 22) opovrgne u sudu ovje-renim izjavama:

- onih koji su svoje svjedočenje porekli,- oni koji uopšte nisu svjedočili,- oni koji su bili natjerani da svjedoče,- i najzad, oni koji su svjedočili poslijesvoje smrti.

Bilo je suđeno da umre na mojimrukama, u gradskom parku uNovom Pazaru, u koji je svratio sajednog od svojih putovanja. Nećuviše govoriti o životu MuhamedaAbdagića, pošto je od njegove smrtiprošlo skoro 20 godina, već ću sesamo dotaći njegovih bogatih objav-ljenih i neobljavljenih djela koja se ču-vaju u porodičnom arhivu, a sve točini njegovu duhovnu ostavštinu, čijiznačaj za kulturu, historiju i političkiživot neosporno prevazilazi lokalneokvire, a koja još uvjek čekaju praveistraživače i, naravno, izdavače.

U porodičnoj arhivi Muha-meda Abdagića nalazi se njegova bo-gata duhovna ostavština, u kojoj senalaze brojna književna djela (ro-mani, pripovijetke, poezija, drame,komedije i putopisi, literarni eseji, hi-storijski i politički spisi, intervjui, po-lemički članci, reagovanja i prepiska).Cijela ova ostavština sigurno pred-stavlja pravo duhovno bogatstvo isvjedočanstvo jednog vremena i sveto čeka na kompetentno umjetničkovrednovanje i objavljivanje.

U literarnoj ostavštini iza Abda-gića ostalo je 17 romana sa razno -vrsnom tematikom: - Vizija države, čovjeka i civilizacije,asocijacije na Orvela;- Dileme filozofa: carstvo nebesko(umjetnost) ili zemaljsko (ljubav);- Istraživanje ljudske svijesti i podsvi-

jesti;- Kraj turskogvremena i vri-jeme izmeđudva rata; - Posljeratniživot i vrijemeposlije rezolu-cije informbiroa.

Abdagićevepripovetke idrame, kao i uo-stalom sva nje-gova djela,imaju vrlo raz-novrsnu tema-tiku, u kojojd o m i n i r a j u

teme iz prošlosti, politički i ideološkisukobi, dileme savremenog čovjeka idruge, sa jasnom dramskom koncep-cijom i jakim dijalozima, ali pored ra-dnje uvijek je posebno naglašenpsihološki i moralni podtekst.

Raznovrsnost i bogatstvo duho-vne ostavštine Muhameda Abdagićaposebno je vidljivo iz njegovih ogledao književnosti, u kojima je, na visokoanalitičan način, vršio vrednovanjepročitanih knjiga iz domaće i svjetskeknjiževnosti, izlažući svoja shvatanjao literaturi, savremenim kretanjima iumjetnosti uopšte. Malo pisaca je,pored umjetničkih djela, iza sebe osta-vilo i djela iz književne kritike, pa suovi Abdagićevi eseji posebno zna-čajni, jer predstavljaju ključ za čitanjenjegovih djela i odgonetanja poruka.


Napisao je sledeće literarne eseje,među kojima svakako dominirajudvije vrlo obimne knjige (Svjetska knji-ževnost, Savremena književnost BiH),eseji o poeziji (Poezija je izgubila bitkuna poene, Između sna i jave – naša Mo-derna, Avdo Međedović, Ilijada i Odiseja).

Abdagić je imao veoma rafinirani izgrađen umjetnički stav, jer je izu-zetno pažljivo pratio politička i ku -lturna zbivanja, o tome je vrlo rado iuvjerljivo govorio, ocjenjujući ta do-gađanja sa urođenim darom i prefi-njenim osjećajem za političkeprocjene i umjetničko vrednovanje,ali dodajući tome filozofsku dubinu irelativnost, koju je crpio iz svojegenormno širokog obrazovanja i živo-tne mudrosti. Ipak, ono čime je osva-

jao i opčinjavao sagovornike bila jenjegova mirnoća u izlaganju, analiti-čki um i iznad svega sposobnost dasve to doživi i predstavi kao vidumjetnosti.

Kada bi ga neko upitao za nekuknjigu, film ili dramu, on bi odgovoriona vrlo jednostavan način: Pa to jeumjetnost, čija je suština u sposobnostipisca da kod čitaoca izazove poplavuosjećanja: uzbuđenje, ljubav, strast, ka-janje, pa i snaga religijskih tekstova usvetim knjigama leži u izra žavanjuvjerskih dogmi i moralnih principa navisoko umjetnički način, jer ti tekstoviimaju svoj, vrlo prepoznatljiv literarnistil i način kazivanja.

U razgovorima o prirodi umje -tnosti često je isticao: Pred izazovomnovog vremena i tehnologije umje -tnost mora da se vrati svom izvo -

rnom izrazu: umjetničko u slika-

rtvu je boja, a ne slika, jer fotografijato može bolje; u drami treba da do-minira riječ, a ne radnja, film je za topogodniji, jer je akciju potisnuo i izromana, kome preostaje istraživanjeunutarnjeg života misaonog svijeta ipodsvijesti, dok je u poeziji glavnametafora, a ne rima.

Za života je objavio 12 književnihdjela: Tuži Dabiživ (pjesme, 1965), Fe-niks (pjesme, 1967), Tri drame (1967),Zvučni zid (pripovijetke, 1967), FeniksI i Feniks II (roman, 1972), Tvrdi grad(roman, 1973), Zamka (roman, 1974),Zemlja (pripovijetke i roman, 1975),Lutajući brod (pjesme, 1977), Zemlja(roman 1979), Duge studene zime(roman, 1983). Izuzev zadnje triknjige, sve ostale priredio je i šta -

mpao o svom trošku. Posmrtno sumu objavljene dvije knjige: Iza Moreno(pjesme, 1993) i Ramiza (drama, 1999),kao i nekoliko pripovjedaka, pje-sama, literarnih eseja i istoriografskihčlanaka u časopisima.

Većinu djela štampao je u so -pstvenom izdanju, bez institucionalnepodrške izdavačkih kuća, pa su stoganjegova djela često nedorađena, mje-stimično preopširna i tehnički lošeopremljena, pogotovu bez preporukenadležnih, nisu bile baš privlačne zaprosječnog čitaoca, ali to je imalo ijednu dobru stranu, pošto je autoruomogućilo da sačuva nezavisan stav,originalan stil i oštar kritički duh.

O poeziji Muhameda Abdagićapisali su mnogi, ističući njenu visokuumjetničku vrijednost i originalnost.Tako, Vujica Rešin Tucić u njegovojpoeziji vidi novu viziju avanga -

rdizma koja označava krah klasič-nog građanskog humanizma:

Objavljena 1966. godine, a napisananeku godinu ranije, poezija MuhamedaAbdagića reprezentuje najjaču književnuradionicu tog vremena. Danas ruke čita-laca lete same od sebe na one knjige kojeautori sami štampaju. Samo njima se vje-ruje. Samo one su prave, a 1966. godineone su predstavljale izdajnički znak pišče-vog malog ugleda kod izdavača i dokazsumnjivog kvaliteta. Zato Abdagiću nijebilo lako. Prekidač na zidu književnostibio je bez spoja. Kao što je, za neke, danas.

Abdagić je u svoju poeziju ugra-dio dio snova, razmišljanja, skrivenihtajni duše, surovih borbi, dio istina,želja i nemogućnosti, između kojih je,razapet, spas tražio u teškoj bjeliniprazne strane papira, ispisujući jesvojom krvlju, ostavljajući tako zau-vijek onima koji poslije njega ostajudio lutanja u koja, iako tako iskrenoželjeći, nikoga nije mogao da povede.

Sarajevski pjesnik Stevan Tontićo Abdagićevoj poeziji piše:

Najbolje Abdagićeve pjesme su onekoje su oslobođene idejne tendencije, jerto su istinske objave same poezije. Tako,kad ne želi mnogo, pjesnik upravo postiženajviše, najveća pjesnička tema može bitinajjednostavniji lični doživljaj - kad svje-sno i ne traži Boga, pjesniku se dogodi danađe ono božansko. Posebno je uočljivostalno pjesnikovo osjećanje opasnosti,sveprisutne smrti, prijetećeg i svagdamo-gućeg uništenja egzistencije. To je svoje-vrsni sindrom osjećanja egzistencijalnogstraha. Sam pjesnik, simbol nedužnog ibezazlenog postojanja, čiji je smisao je-dino u pjevanju, kao da je unaprijedugrožen i osuđen na smrt:

Tetrijeb

Pjesnici vode porijekloOd tetrijeba

Jer tetrijeb kad pjevaZaturi glavu unazad

I zažmuri

I sav se preda pjesmiI ništa ne zna za drugo

Niti hoće da zna

I tada ga je najlakšeUbiti


Zaista, pjesnik spada u one koje jenajlakše ubiti. On to zna, pa ipak pjeva.Ali kako pjevati drugačije od tetrijeba, bezda se zaturi glava unazad i zažmuri….

Meni su, ipak, najdraža Abdagi-ćeva djela sa zavičajnom tematikom.Vrletna prostranstva Pešterske viso-ravni u svim implikacijama za pje-snika su postala ishodište i dohodište,ona su ona unutarnja sila koja goni iruši, koja budi najskrovitije osjećaje,od nostalgije do potajne mržnje i pre-zira duha palanačkog. Zavičaj je ljud-sko i poetsko pribježište, kojesadržajno i značenjski u sebi objedi-njuje sve one najdublje ljudske porive...

Abdagićeva vizija je spoj nerijetkodisparatnih tradicija, i zato nema iz-nenađenja kada u ovim pjesmamazateknemo islamsku vizuru svijeta ipanteizam, dualizam, modificiranifanatizam, ali se sve to nalazi u eru-ditivnosti poetskog iskaza.

Zbog toga ću Vam predstaviti 3izuzetne pjesme napisane u manirunajljepših orijentalnih priča - hićaja,koje, pored toga što podstiču čitaocana duboko razmišljanje, nose u sebivisok umjetnički naboj:

Četiri dobraJednog dana srete me Harunefendija i

rečeNišta ti ne valjam

Šta ti se desiloUpitah ga ja sa strahom- Stekao sam bogatstvo

Ah pa ja svakog dana molim Boga za to

Drugi put me srete i rečeNišta ti ne valjamŠta ti se desilo sad- Stekao sam porod

A ja svakog dana molim Boga pa jošništa

Opet me jednog dana srete Harunefen-dija i reče

Ništa ti ne valjamŠta je sad upitah u strahu

- Stekao sam položaj

A ja svakog dana molim Boga za toPa ni s mjesta

Opet me jednog dana srete Harunefen-dija i reče

Nesretan sam i ništa ti ne valjamA što zaboga upitah ga sa zebnjom

- Stekao sam pamet

Nisam ga razumio i upitahZašto je nesretan zbog tolike sreće

A on reče

Jer sad mi te četiri stvari određuju životI karakter moj

Vratih se kući i udarih čelom o pod molećiBože ti meni ne daj nijednu od ovih stvariKoje si dao Harunefendiji jer nije vakat za to

Kajanje

A kad pođe na HadžReče

Blago onoj koja ostane iza svoga mužaPa se ne udaI ne pokaje se

Kad se budu grijehovi mjeriliNjoj će preteć ona strana

Na kojoj su sevapi

I sve mojeI dućane i hanove

I parkove i imanje sve ostavljam tiI robove moje i robinje

Ali da se zakuneš i zavjetuješ

A kad umrije na HadžI ne vrati se

Boraše se teškoSa mladošću svojom

I rečeKajem se kajem se kajem se

Ali ću riječ održatI zavjet održa

Pa kad joj mjeriše grijehove i sevapeSevapi pretegošeAli ona opet reče

Kajem se

Isplatilo se

Jaki prijatelju utješi seU Uglu same Pešteri udnuNa nadgrobnom spomeniku

Značajne riječi sam pronašao:Sto godina Alja djevovala

Sto godina nevovalaSto godina udovalaOpet Alja mlada umrla

Posebnu vrijednost svakako imazbirka uglavnom neobjavljenih lite-rarnih tekstova pod naslovom Mojiuzori – predratni revolucionari, koji su,ustvari, sjećanja na neke veoma poz-nate ličnosti iz naše novije historije(Ivo Lola Ribar, Rifat Burdžović-Tršo,Ivica Ribar, Mahmut Bušatlija, Slobo-dan Princip–Seljo, Jovan Popović,Slobodan Tuzlić-Butum, Ratko Mi-trović, Mileva Vuković, dr. VojislavVuković, Dobrivoje Radosavljević-Bobi, njegovi drugovi iz studentskogi partijskog rada, zatim Osman Sabi-tović-Bego, Zenun Hasković, BajramKurtagić, Hakija Zejnelović, MiloradJovanović i Andro Petronijević, borciiz Sandžaka).

Odstupajući od klasičnog načinapisanja ovakvih tekstova, koji se pre-trpavaju biografskom građom, autorse opredijelio za lične impresije,ostavljajući čitaocu bezbroj podatakao osobinama, karakteru i posebno-stima svojih drugova, sačuvavši takoza pamćenje ono ljudsko u njima, najedan čist, jasan, uvjerljiv i mjestimi-čno duhovit način, što je posebna čarovog rukopisa.

O Rifatu Burdžoviću u tom ruko-pisu piše: Rifat je bio treći razred, japrvi. Treći razred, to bijaše nešto veliko,nedostižno, to bijaše najstariji razred (naosmi još niko nije ni pomišljao). Ovi utrećem vjerovatno ne znaju da mi dolje ipostojimo. Naravno, jednom sam i ja biotreći razred, ali onda je Rifat bio u petom,pa smo opet morali da gledamo u njihodozdo.

Za Rifata je Muhameda vezivalozajedničko školovanje, politički i re-volucionarni rad na univerzitetu i unarodnooslobodilačkoj borbi, pa je onstoga Rifatovu pogibiju doživio kaonajveću tragediju i lični gubitak.

Svom najvernijem prijatelju Mu-hamed je posvetio pjesmu pod nazi-vom „Žal za drugom izgubljenim“,

Žal za drugom izgubljenim

Nema te RifateDa me iz zuba iščupaš dušmanskih

Kao nekadKad usred rata izdajničku sjekiru

Trže na mene neprijatelj moj( A ti mislio drug tvoj)


Redžep Škrijelj

ΚΟ JE RUŠID EFENDIJA SPAHOVIĆ?

Iz štampe je tokom druge po-lovine 2010. godine izašao noviroman iz ostavštine našeg piscaMuhameda Abdagića (1916-

1991) „Tatli džan“ koji je tokom Sandžačkih i Abdagićevihknjiževnih susreta, predstavljen ćitalačkoj publici u NovomPazaru i Sjenici.

Abdagićev roman Tatli džan (tur. tatlı can, tj. Tatli – sladak+ džan – duša) za koji izdavač za rješenje podnaslova nalazi“Slatki život”, tematski i je kompoziciono posvećen lege -ndarnom sjeničkom prvaku i ugledniku Rušid ef. Spahoviću.Svog glavnog junaka pozicionira u Glogovik, kao sinonim zaRušid efendijinu rodnu Sjenicu.

Porijeklo sjeničkih Spahovića?

Bratsvo Spahovića je jedno od najstarijih i najuglednijih uSjenici. Naročitoj popularnosti plemena doprinose nekolicinauglednika među kojima Rušid efendija zauzima primarnupoziciju. Naša istraživanja i razgovor sa najistaknutijim pre -dstavnicima stare Spahovića porodice ukazuju da buran mu-hadžirski život Spahovića započinje nakon velikog Bečkograta. Uslijed bure i nemira koje su uzrokovale pomenute ratnegodine Spahovići se iz slavnog Budima pomijeraju ka jugu irazasipaju duž bošnjačkih etno prostora. Većina od njih nase-ljava nekadašnje bošnjačko Užice u kojima je postojala čuvenaSpahovića mahala. Kada je sredinom XIX vijeka došlo do po-groma i raseljavanja užičkih Bošnjaka, dio bratstva Spahovićaprelazi na prostor Pešterske visoravni, tačnije u Sjenicu, dokneki od njih dolaze u Skoplje, a nakon Balkanskih ratova(1912/13) jedan dio dospijeva na osmanlijske-turske prostore(Istanbul, Bursa).1

A ti mu je s licem iz kojeg bijaše oganjOte i baci u kal

Nema te RifateA od ideala tvog ostale su samo još mrve

A zemlja je sad mravinjakKukavnog svijeta

Vodenjaka i beskičmenjakaPolitičkih šeretaI mediokriteta

Siledžija i šićardžijaI podvaladžija gnusnih

I svud je oko mene tamaNiko više ne pjeva kao ono nekad ti:

“Hajdmo druže na neboPa makar i u nanulama”

Jer nema više tebeDa mi izvučeš nož krvavi

KrvničkiI da ga s prezirom na ustima i s ognjem na čelu

Baciš u kal

Nema te Rifate

Životni put Muhameda Abdagića nepre-stano se preplitao i ukrštao sa životnimputem Rifata Burdžovića od rane mladosti,kroz studentski život, kroz rat i zadugo po-slije rata, sve do Abdagićeve smrti.

Rifat je poginuo junački u ratu, dok jeMuhamedu usud odredio drugi životni put,pun iskušenja i patnje, u vječitom traganjuza mladalačkim idealom, oličenom u traže-nju utopijske obećane zemlje i voljene žene,poput trojanskog junaka Eneja. Nažalost,nije ih našao, uvidjevši, valjda, da nam jedato samo traganje, a ne i ispunjenje. To jeAbdagić poetski izrazio u svojoj pjesmi „Lu-tajući brod“, čiju je inspiraciju pronašaoupravo u Vergilijevim stihovima:

Lutajući brod

Čitavog životau svojoj raketi

usporenojkružim oko zemlje

Izdaleka iIzbliza

pa ipak ne mogu da siđemi da se spustim na zemlju

Jer nigdje ne vidjehčvrstog tlaza mene

i za moj mali brod

1. Jusuf-aga, drugi sin Mahmud-age Spahovića, bio je jedan od najugle -dnijih trgovaca u Skoplju, Sjenici, Solunu i Stambolu. Njegov široki ugled po -tvrđuje podatak da je njegovoj osmogodišnjoj kćeri Hajruški pripala čast da uime učeničke omladine Skoplja sultanu Mehmed Rešadu V (1909-1918), tokomnjegove prve posjete gradu 11. juna 1911. godine, uruči buket cvijeća.

Ostala je izreka: „Prije će u Vardaru nestati pijeska, nego u Jusuf-age Spa-hovića para!“; a u Sjenici: „Prije će u Glibanu nestati pijeska no u Spahovićapara!“. Ipak, bogatstvo je Jusuf-agu Spahovića koštalo glave. Prilikom pljačkenjegove hazne sa zlatom ograbio ga je i ubio u Skoplju njegov sluga Poković.(Autor je dio podataka dobio od Alije Mušovića, jednog od uglednih potomakaRušid efendijinih).

2. Nalazila se na sjevernom dijelu mahale uz lijevu obalu potoka Gliban(danas Sandžačka ulica)


Među najuglednijim predsta-vnicima Spahovića pominju seHadži Murat-aga i Hadži Abdu-lah-aga. Isticali su se po bogatstvui čitlucima (tur. čiftlik) po selimana Pešteri i u okolini Sjenice. Diosvog bogatstva Spahovići troše iugrađuju u danas urušenu i neza-štićenu arhitekturu Spahovićamahale u Sjenici u kojoj se svojommonumentalnošću isticala kućaSpahović Mahmut-age koju sugrađani, po nadimku njegovogsina Kurtana, nazivali „Tiša-gina kuća“.2

Κο je Rušid efendija Spahović?

Rušid efendija je jedan odnajuglednijih ličnosti u vrloburnoj historijskoj prošlostiSjenice. U narodu je sve dozavršetka Prvog svjetskograta i stvaranja KraljevineSHS (1. XII 1918.) ostaoupamćen kao veleposjednik iličnost izuzetnog obrazovanjai posebnih ljudskih osobina.

Na mjestu gradonačelnikazamijenio je čuvenog AlijaguPrizrenca, uglednog sjeničkogprvaka i trgovca. Čuveni ikontraverzni Rušid ef. je na tojdužnosti, uz mjestimične pre-kide, bio od 1916-1927. godine.Za nas je značajno da se u nje-govoj kući (dva dana), između8. i 25. VIII 1917. godine održalačuvena Sjenička konferencija nakojoj je izglasana, još čuvenija, Sje-nička rezolucija, zbog čega je po-slije okončanja Prvog svjetskograta i nakon stvaranja KraljevineSHS protiv Rušid efendije i dru-gih sandžačkih prvaka-gradona-čelnika, kao učesnika konfe -rencije, vođen krivični postupakkoji je na intervenciju ondašnjegreis-a Ibrahima Maglajlića ukinutUkazom kralja Petra I Karađorđe-vića od 17. januara 1921. godine.Neki od pomenutih bošnjačkih

uglednika su u međuvremenupobijeni, čak i masakrirani (Hilmi-beg Kajabegović, Ibrahim ef. Bio-čak, Selim ef. Jusufović i dr.)

Ostao je Rušid efendija međuSjeničanima upamćen po mno-gim humanim gestovima, kada jetokom predsjednikovanja so -pstve ni novac trošio za potrebeOpštine; kao donator u oblastirazvoja školstva u regionu (školau Sebečevu i dr.), ali i kao dobrot-vor i bohem o čemu postojebrojne anegdote i ona najčuvenija

da seu Beogradu

vozio sa tri fijakera: pojedan za svoj šešir i bastun(kubak) i jedan za sebe. Poznat jenjegov bohemski život i drugova-nje Skadarlijom i starim Beogra-dom, kada je kao zastupnikinteresa bivših aga i begova čije jezemlja bila konfiskovana, drugo-vao i provodio se sa poznatom in-telektualnom i bohemskomeli tom Beograda.

Osim u romanu MuhamedaAbdagića “Tatli džan”, Rušidefendija je zastupljen i u romanu“Fetva” našeg književnika Mu-rata Baltića koji ga smješta u sa-svim drugi vremenski prostor, u1809.godinu.

Abdagićev roman “Tatli džan”

Ko bude čitao ovaj roman,uočit će da je Abdagićev Tatli džanspoj umjetničkog i iskustvenognadahnuća, nataloženog u veoma

velikom životnom iskustvuRušida ef. Spahovića, ne-kada alfe i omege Glogovika,naziv koji pisac interpoliraumjesto Sjenice.

Tematska struktura ovogdivnog Abdagićevog ro-mana je, što se i u naslovumože vidjeti: tatli i džan, tj.slatko i duševno, posvećen jemisteriji i razjašnjenju, ljepotii umijeću življenja jedne in-sanske duše u onovremen-skom Glogoviku. Sam nazivGlogovik, čija etimologijaasocira na glog-trn, odnosnotrnoviti put i staze životnekojima koračaju njegovi žite-lji. Sam junak romana Rušidef. ne propušta da naglasikako se ljudski život sastojiod nekoliko sitnih stvari i do-gađaja koje ko dlan o dlanprođu “ko sjenka preko ri-

jeke” (F. Muhić).Tatli džan je roman sa-

stavljen od veoma zanimljivih hi-storijskih fragmenata koji nam sečine podjednako kadri da noseAbdagićevu idejnu tematiku iprateći psihoemotivna balast pri-sutan u njemu. Očito je Muha-medu Abdagiću veoma stalo daiskaže, prije svega, unutrašnji svi-jet svojih junaka, onaj najintimniji,povodeći se umjetničkim i este -tskim mjerilima, pri čemu razo -tkriva svu ondašnju složenost


življenja i bitisanja jednog svijetai jedne kasabe od vakta Osmanli -jske imperije do stadijuma iz-među dva Svjetska rata.

Okosnicu romana sačinjavaAbdagičevo plahovito pripovje-danje o Glogoviku (Sjenici) i nje-nim ljudima, pa se dobija utisakkako bi roman bio nepotpun bezglasovitog Rušid-efendie, najčešćetoliko moćnog i čudnovatog po-našanja. U liku glavnog junakaRušid age vidimo piščevog djeli-mičnog “alter ega”, pa makar sesve odnosilo samo na neke pose-bne životne prilike. Njegov bo-hemski život kao da poručuje dapred sobom vidimo čovjeka obi-lježenog multikonfesionalniomsimbolikom. Glavni i ostali rota-gonisti Glogovika dodiruju mit-sko jezgro čitave naracije, koja svremena na vrijeme pretače mi-saono u simbolično, znakovno uznamenito, za kojima kontraver-zni junak Rušid aga permanentnotraga, želeći da pokaže plemeni-tost i dobrodušnost svog, gotovozaboravljenog, čudnovato mašto-vitog sandžačkog dunjaluka.Abda gić ne propušta da apostro-fira i njegovu određenu naivnosti prostodušnost na osnovu čegaotkriva duboke istine o čovjekovojtragičnoj egzistenciji, ne samo uAbdagićevoj Sjenici nego i nje-nom širem okruženju.

U romanu Tatli džan, duša(ruh ili nefs) piščeva i ostalih nje-govih likova romanu na nekinačin leprša i lebdi iznad njiho-vog zemaljskog trajanja. To su ju-naci i tragičari koju se opiru iživotu i smrti, dok ih nametnuteokolnosti i prkos tegobnostimaživljenja nagoni da se u svim pri-likama i na svakoj pusiji grčevitobore i opstaju.

U Abdagićevom Tatlidžanuživot pripše na tajnu. Njom ne-čujno ali vrlo surovo rovare nevi-dljive sile koje ljude nastoje da nasilu odhujkaju od stvarnosti. Baš

tu u romanu, na primjeru Rušidefendijiniom, uviđamo kako semunjevito kida ljudska iluzija ovječnom carovanju života u komeželi da pokaže prolaznost, našegzemaljskog trajanja. Nasuprottome javlja se jedna nova i izmije-njena stvarnost, jedno novo liceGlogovika u kome se privikavanjena novi život svodi na žestokeljudske sukobe i opštu egzistenci-jalnu tragiku: iseljavanja, rastankei umiranja. Tu na poprištu stvarno-sti čitav život zamire i svodi se nasurove zakone jačih i nemilosrd-nijih, gdje se ispod plašta prola -znog življenja otkriva sva nemoćvladavine Rušidagine i Glogovi-čana, i da čudo bude veće: prosto-rom kojim su nekada sazadovoljstvom koračali. U toj ži-votnoj kolotečini u uslovimanovog ustrojstva vjerozakona, pri-vrednih i životnih adeta, provirujusatrti snovi i nadanja koji u insa-nima bude osjećaj nesigurnosti tra-ganja za životnom srećom inafakom.

Na marginama ćitave priče na-ziremo trijumf života kome je in-sanski Tatli džan jedina alternativa;ništa drugo do običan dunjalučkiživot i prolazna epizoda od koje zapriču promatranu iz ugla minulostivakta i zemana ostaje samo ponešto. Tematska priča Abdagiće-vog romana prerasta u jednu kohe-rentnu narativnu cjelinu kojaapostrofira nesumnjivi piščev darda čitalaštvu predoči opći smisaovlastite vizije jednog života, pamakar bio i bohemski, očima Rušidefendijinim. Sav njegov život staoje u okno malehnog kučnog pen-džera odakle sa sa sofe kućnog se-lamluka promatra svoju životnuprošlost koju bi, da je i malo mo-guće, bar u nijansama promijenio.

Tatli džan je sav u znaku San-džaka i Bošnjaka u kome Abdagićna malom prostoru Glogovika, a toje prostor iz koga izranja mali gradi jedan dobri I bezazleni narod koji

gradi svoj dunjaluk pun mašte inadanja. U tim ordinarnim du-šama insanskim i njihovim pojedi-načnim sudbinama Abdagiću, jošjednom, polazi za rukom da ispišeovaj roman bremenit historijom,običajima, kulturom, ali i ljudskimzabludama i nadama.

Najveće odlika lijepog romanaTatli džan sastoji se u kuriozite -tnom skiciranju i oslikavanju Glo-govika i jednog adetski šarenolikogsvijeta s kraja XIX i početka XX vi-jeka za kojim često čeznemo i ža-limo njegov nestanak. Taj svijet jošuvijek živi u ovom romanu, a pro-matramo ga kao historijsko tuma-čenje davno zaboravljenog ilizamagljenog vremena.

Sam roman je autorski podvigi književni dar čitalaštvu u komese evidentni talenat i zrelost Mu-hameda Abdagića nadopunjujedijelom njegovog životnog isku-stva, i velikog znanja kojim ponireu složenu etnopsihologiju ljudinašeg podneblja, ćesto nedovr-šenu, otvorenu i protivrječnu.

Mesud Pučić, u ime živih po-tomaka Rušid-age Spahovića:

„Roman Tatli džan (Slatkiživot) autora Muhameda Abda-gića realiziran je kao kazivanjeRušid ef. Spahovića u periodu odBalkanskog rata do prvih godinaDrugog svjetskog rata na prosto-rima Sandžaka i Srbije.

Ponsan sam što je Rušid-efe -ndija moj paradjed po majčinoj li-niji, čovjek koji je imao sve: znanje,imanje i vlast. Bio je predsjednikSjenice, poslanik u Skupštini, a ujednom trenutku ostao bez svega,a ostao upamćen kao častan, do-stojanstven I pošten čovjek.

Također, ponsan sam što sampoznavao autora MuhamedaAbda gića romanopisca, pripovje-dača I pjesnika, koji je čitav životproveo u grču, nesrećan I ne-opravdano zapostavljen.”


ESEJ

Rifat Burdžović Tršo

Kad god bi me otac pri-mjetio za sofrom da seslužim lijevom rukom,

razlijegao bi se njegov gromkiglas: „Desnom“! A jednom pri-likom u našoj školi u Skoplju zastolom za ručavanje iznadmene je stajao Rifat neko vri-jeme i osmjehivao se, da bi na -jzad rekao: „E nije tako, negonož u desnoj, a viljuška u lijevojruci“. Kako uvježbani organi-zam nije mogao ovo lako dashvati, on je uzeo moju lijevuruku i tutnuo mi viljušku, a udesnu nož i onda rekao sa istimosmjehom: „E vidiš, tako“!

Od njega sam naučio te malestvari, pošto smo bili iz istogkraja, a on za dva razreda sta-riji: kako treba držati pribor zajelo i služiti se njime, kako trebavezivati mašnu, i da se mašnazove kravata, kako zube pratikalodontom i četkicom, kakosam zakopčati dugme na vratuispod kragnoe. Još zadugo sambrkao izraze kragna i kravata.

Učili smo istu školu i bili uistom internatu – Kraljevskumedresu kralja Aleksandra uSkoplju, sa posebnom svrhom,i dobijali sve besplatno: stan,hranu, odjeću, obuću, ma sve,od kape do čarape u najbu-kvalnijem smislu riječi, čak iputne troškove do kuće nakraju godine, a jednom, ili dvaput, kao svoje pitomce, obišaonas je i sam kralj.

Rifat je bio u trećem, a ja uprvom razredu. Treći razred -to bijaše nešto veliko, nedosti-žno. „Kako li se osjećaju oni kojisu bili u trećem razredu“? - ra -zmišljao sam, jer to bijaše naj-stariji razred, a na osmi još nikonije ni pomišljao. Oni u trećemvjerovatno i ne znaju da midolje postojimo. I oni u dru-gom, na njima smo već manjeprimjećivali te veličine, zajednu dobru mjeru. Naravno,jednom sam i ja bio treći razred,ali onda je Rifat već bio peti, pasmo opet morali da gledamo unjih sa očima odozdo.

I kako tada, tako stalno zanjim, do kraja njegova života, stim što ga nikad nisam stigao.Gdje on, tu jednom i ja, ali ondaon dalje. Tako mi je uvijek izmi-cao, kao ono Ahil i kornjača, stim što je ovdje Ahil bio izma-kao. Stalno sam ga dostizao, aliga nikad nisam stigao: u fu -dbalu, u poeziji, u političkojsnazi, u partijskim položajima.Kad sam ja stigao da igramutakmice za školu, on bješe većfudbal ostavio, dao se na pisanjepoezije: „Druže, hajmo na nebo,pa makar i u nanulama“. Kadsam ja kobajagi počeo nešto dapišem (jedan kriminalni roman),on bijaše poeziju ostavio i dao sena politiku, a kad ja počeh da semiješam u politiku i da raspra -vljam,zbog čega me izbaciše izte škole, on već davno bijaše za-

vršio srednju školu i stigao nauniverzitet u Beograd. E da, uškolskom orkestru on je sviraoviolončelo, jasam bio samo obi-čni član hora.

Na univerzitetu se stizanje idostizanje nastavilo, nikad pre-stizanje, što bi po zakonimaprogresa bilo normalno. Kadsam ja ušao u Partiju, on bijaševeć u univerzitetskom ruko-vodstvu, a kad sam ja ušao uuniverzitetsko rukovodstvo, onopet bijaše otišao dalje, dostigaoviše, izašao iz granica univerzi-teta i postao član Mjesnog ko-miteta Beograda... On me jenaravno uveo i u Partiju.

Kako je znao da sam već bio„pečen“ za Partiju, i po radu ipo pročitanoj literaturi u školi,iste one večeri kad sam se nauniverzitet upisao, Rifat mi jeprišao i rekao: „Večeras budina Slaviji tačno u šest. Pazi dane zakasniš. Tamo će te čekatijedan drug, u džepu će držatinovine, a u ruci – sad više neznam šta – ti ćeš ga upitati gdjeje Kalemegdan, a on će tiodgo voriti na Slaviji. Kako naslaviji Kalemegdan? Zbunjenosam upitao. Ako ti tako neodgo vori ti samo razmini, jertakav odgovor ti ne može nikodati sem onaj s kojim treba dase sastaneš.“

Na Slaviji me je čekao Mojsi -je Stefanović. Bio je to čovjekgustih plavih brkova i zdrava

Muhamed Abdagić

(Iz piščeve ostavštine)


rumena lica. Prekaljeni komu-nista, kasnije španski borac,gdje je i poginuo, uveo me je usvoju partijsku ćeliju.

Univerzitet, to bijaše Rifa-tova kuća, dom njegov, familijanjegova doista, jer druge ne-maše. Bio je duša i tijelo stu-dentskog pokreta zajedno saRibarom. Njih dvojica bijahuvisokoa iznad te nepreglednestudentske mase od dvadeseti pet hiljada, pa i iznad oneborbene studentske mase kojasačinjavaše njen udarni dio.Meni kao tada strasnom ribo-lovcu (sad su to ljudi tek podstare dane) studentska omla-dina zgledaše kao nekoogromno jato riba od kojeg sene odvajaše ni jedna, a njihdvojica, kao dva velika skoba-lja koji bi tek po nekad navra-tili oko jata ili minuli kroz jato,odnekud iz tamnih dubina, dabi se opet negdje izgubili u ne-kakve, nama običnima ne-znane vode.

Obojica su bili izvanrednigovornici. Kad bi Ribar govo-rio masa bi se tresla odaplauza i udarala rukama oklupe, a kad bi Rifat govoriomasa bi, kao poludjela, uda-rala i rukama i nogama. Ribarje bio staloženiji, nekako pouzoru na kakvog engleskoggovornika, vaspitanog uOksfordu, koji je u stanju dačitav govor održi, a da neučini ni jedan pokret ma i je -dnim prstom, a Rifat vatreniji,neobuzdaniji, zapaljiviji u po-kretu. A povoda za govoreimalo je svaki čas. Osim redo -vnog studentskog zbora, stu-denti su protestvovali zbogpovreda autonomije univerzi-teta od strane neprijatelja (poli-cije ili protivničkih političkihgrupacija), protiv nametanjataksi i školarina prilikom upisa,

ili ustanovljavanja numerusklauzusa kako bi se spriječila hi-perprodukcija intelektualaca(ograničen broj prijema na fa-kultete ), u stvari kako bi se uni-verzitet rezervisao za bogatijeslojeve, za buržoaziju, a elimi-nisao i onemogućio pristup si-

romašnih slojeva, narodnih.Zatim tu su bila i hapšenja stu-denata, na demonstracijama iliprilikom upada policije na uni-verzitet. Krupni politički doga-đaji, spoljni ili unutrašnji isto sutako bili povod za studentskaokupljanja i zborove, posebno

demonstracije povodom takvihdogađaja, a osobito krvave de-monstracije kad se na zbor izla-zilo i sa krvavim košuljamaranjenih studenata u sukobu spolicijom. Organizovan je uproces razbijanja grupaORNAS ( Organizacija naciona-

lnih studenata ) i ljotićevaca(pristalica fašističke grupe Di-mitrija Ljotića „Zbor“ ), sve doknisu bili konačno uništeni, poli-tički i fizički, i to tako korjenitoda se njihove pristallice višenisu smjele pojaviti u zgra-dama univerziteta ni da polažu


ispite. To je doista bio svoje -vrstan paradoks: dok je u zemljibješnjela otvorena polufašisti-čka diktatura, jedno vrijeme jepostojala jedna oaza, Beogra -dski univerzitet, gdje je bilauspostavljena otvorena domi-nacija Komunističke partije, ada je to vlada morala da pri -znaje i trpi.

I ne samo svojom riječi, Rifatje sugestivno djelovao na one kojisu ga znali i samom svojom po-javom, nekom posebnom vatromi ponosom koji su izbijali iz njegai optimizmom kojim je zračio.

Bio je srednjeg rasta, ni visokni nizak, sportski građen, malokoščatiji nego što bi trebalo,očiju plavih kao čivit, koseotvo reno kestenjaste i nemirne,tako da je svaki čas morao davraća jedan pramen koji bi mupadao preko čela i zato je pro -zvan „Tršo“, skladnih i harmo-ničnih crta lica, kao u kakvogmuzičara. Prisan i sa osmjehomkoji mu se ne skidaše sa lica kadje sa svojima i uopšte sa u sva-kodnevnim kontaktima, ali saprijetećim izrazom lica i s nečimosvetničkim u njemu kad je zagovornicom. Tad bi mu iskočileone dvije kratke linije u čeluiznad samog korijena nosa,kojih dotle nije bilo, što je osta -vljalo utisak čovjeka od akcije iizazivalo burne reakcije kodslušalaca.

Ne bijaše on samo ispraznodobar govornik. Rifat bijaše irasni političar. Imao je razvijenpolitički instikt, dobar političkinjuh, kako smo mi to govorili,tako da se lako snalazio u svimpolitičkim situacijama ili politi-čkim zaokretima i intuitivnopronalazio pravi put, često prijenego što bi stigao formalni stavPartije po nekom pitanju. Umiobi da prenese taj partijski stav ida ga obogati svojim viđenjem.

Ponekad bi se zadržali u ma-njim grupama u našoj Opštojstudentskoj menzi – to bijaše zanjega slast posebne vrste kao iza sve nas, jer tek tu u menzi,kao i u Sali starog Pravnog fa-kulteta, osjećali smo se istinskikao neka uža familija – i onda bion objašnjavao novonastalu si-tuaciju, analizirao događaje,zauzimao stavove.

Bijaše vrijeme stvaranja naro -dnih frontova, odnosno prihvata-nje taktike narodnog fronta, kakoje to dolazilo sa viših foruma. Ato je bila velika prekretnica utaktici KPJugoslavije, kao uosta-lom i svih komunističkih partijau svijetu. Do tad u našem komu-nističkom pokretu nisu se pra-vile razlike između pojedinihpartija u kapitalističkim ze -mljama, ma kako se zvale: sveone su za nas bile buržoaske, ka-pitalističke, čak i one socialisti-čke i laburističke, i ukoliko jeviše radnička, a nije komunisti-čka, utoliko je veći neprijatelj skojim se prije trebalo obračuna-vati. Ponekad bi neke od tih par-tija uspijevale i da dođu na vlastparlamentarnim putem, u svo-jim zemljama, ali smo mi i daljes prezirom i mržnjom gledali nanjih kao na izdajničke, ili socijal– izdajničke i kao na „prefa rbanevlade kapitala“.

Kominterna je tada, na svomVII Kongresu (1935.) izmijenilaovu taktiku i kako je fašizamsvakim danom postajao jači,okrenula je pesnicu svoje borbesamo protiv fašizma. Mnogi ko-munisti teško su se u prvi mahoslobađali starih shvatanja dasu i one druge partije, demo-kratske i buržoaske s kojima jesada trebalo sarađivati, samo„agenture kapitala“, pa bi Rifatobjašnjavao tu potrebu saradnjesa demokratskim i nefašisti-čkim partijama i sad u borbi ne

za proletersku revoluciju, kojarješava korjenito sve, nego zaburžoasko – demokratsku, tojest, za običan demokratski si-stem vladavine na koji smo midotle gledali sa prezirom. Arazlika između fašističkog si-stema i ovog buržoasko – de-mokratskog, u odnosu nakomuniste, on je objašnjavaoovako: „U buržoasko – demo-kratskom sistemu komunistimasu vezane noge, a u fašističkomsistemu vezane su im i noge iruke! U tome je razlika!“

Objašnjavao je kakvi trebada izgledaju komunisti i kakvusliku treba da ostave na naro-dne mase u obračunima sa faši-stima i drugim neprijateljima.Govorio je da nisu važne tolikožrtve koliko čist i kristalan likkomuniste, pa je one koji bijahumalo krući, kako bi neko rekaorevolucionarniji, odvraćao odterorističkih akata, od potezanjaza kamom i nožem, ili revolve-rom u fizičkim obračunima; go-vorio je da su ta kriminalnasredstva prepoznatljiv način nakoji postupaju neprijatelji, faši-sti, da su to metode kriminalnihbandi, a da smo mi komunistinešto drugo, kulturniji, čovječ-niji, bliži narodu i da političkiviše dobijamo čak i onda kadaimamo žrtve u takvim obraču-nima. Fašiste će masa prezreti iodbaciti kao izdajice, krimina-lce i obične bandite, a nas će pri-grliti i u nama će gledati idealkome treba težiti, metu premakojoj će se kretati i upravljati.

U to vrijeme iz buržoaskeZemljoradničke stranke izdvo-jilo se jedno krilo, lijevo krilo testranke i počeo je nastajti i jačatipokret dr. Dragoljuba Jovano-vića. Dragoljub je svojim ljevi-čarskim parolama ipribližavanjem komunistima, pai mnogim demagoškim paro-


lama, uspijo da unese izvjesnuživost u svoje seljačke mase, zarazliku od onih internih kojim jerukovodilo zvanično rukovo -dstvo Zemljoradničke stranke.Za Dragoljuba, koji bijaše takoblizak i omiljen mnogim komu-nistima, Rifat govoraše da je toposljednja poluga buržoazije ida se njegovog demagoškogvođe najviše trebamo čuvati. Pazar Dragoljub najopasniji nepri-jatelj? Mi smo u Rifata nekolikotrenutaka gledali kao začarani.Međutim, vrijeme je pokazaloda je bio u pravu. Tek 1947.go-dine Dragoljub Jovanović je sajednom značajnom grupom svo-jih poslanika, u Narodnoj sku -pštini politički likvidiran kada jei osuđen na devet godina lišenjaslobode zato što je bio protivvojnog budžeta zemlje.

Krajem tridesetih godinaakti virala se među komuni-stima i omanja grupica trocki-sta, potaknuta valjda pojačanimdjelovanjem Lava Tockog uizbje- glištvu, koji je Staljinovimčistkama dobio u ruke nove ar-gumente protiv Staljina. Sjećamse kako se Rifat trudio da namtrockiste predstavi kao fašiste.Naravno, najlakše je bilo prika-čiti im ovaj epitet, jer se masemnogo ne upuštaju u razno-razna razglabanja i teoretisanja.Masi treba reći ono što onamože lako da shvati ne upušta-jući se u razne suptilnosti kojesu dijelile Staljina i Trockog, zašta je trebalo mnogo više znanja,a naročito poznavanja Lenjina.Rifat bi svojim tankim crvenka-stim prstima napravio krug, aonda ga razdvojio, odnosno ra-sjekao na jednom mjestu, kaografički prikaz, tako da bi poka-zao dva kraja: onaj kraj desni –objašnjavao je - to su fašisti, aonda lijevi, krajnji, to su trocki-sti, dva ekstrema. Međutim,

kako su oni na kružnom pri-kazu blizu jedan drugom, govo-rio bi, da se svakog časa moguspojiti, što je sve izlazilo na to dasu trockisti i fašisti skoro jednoi da tako treba objašnjavati i ma-sama. Naravno, ovaj slikovitiprikaz identifikovanja ova dvapokreta on je propratio sa smi-ješkom na ustima, čime je htioda kaže da on i ne misli baštako, nego prema sredini u ka-kvoj se nađemo, da možemo ina ovaj način objašnjavati situa-ciju, pa ako upali, dobro i jeste.Opet smo mi nekoliko trenu-taka gledali u one njegove tankeružičaste prste kao začarani,dok nam nebi neki šrafovi pro-radili u glavi, pa bi neko kome -ntarisao da to nije isto, ali kadon to tako plastično predstavimože se lakše shvatiti, nije naodmet, a onda bi se on nekakootvorenije nasmijao.

Razumije se, sav predan re-volucionarnom radu, nije mupreostajalo mnogo vremena zaučenje, pa nije redovno polagaoispite. „Uostalom - sa preziromje rekao jednom prilikom, i pritom mahnuo glavom da bi po-vratio natrag onaj pramen kosekoji mu je padao preko lica - iLenjin je bio pravnik, advokat,ali je brzo uvidio da je to maloza njega, da bude čuveni i ista -knuti pravnik i da važi kao na -jbolji poznavalac carskihzakona, da na tom polju stičeslavu. Nije on rođen da slavi za-kone, nego da se bori protivcarskih zakona, da ruši te za-kone, i sam poredak koji osigu-ravaju ti zakoni“. Tako se valjdapravdao pred nama, svojimdrugovima, a i pred sobom.

Nije Rifat zaboravljao ni daobrati pažnju i na svoje ze -mljake, studente, pa smo se i miiz Sandžaka bili organizovalipoput drugih: Bosanci su bili

grupisani u udruženju „PetarKočić“, Srbijanci u „Jovan Ske -rlić“, ali mi nismo imali takvihveličina, pa neko predloži da dami naše udruženje nazovemoSopoćani ili Mileševa, na šta jeon odlučno odbrusio: „Ostavitese tih arhaičnih imena“.

Ljeti, preko ferija, nastavljaobi revolucionarni rad u svomrodnom Bijelom Polju, objedi-njavajući rad svih nas u Sa -ndžaku. Nije se libio da uzmeučešća, iako je već bio krupnopolitičko ime, i u kulturnomradu u vidu neke uloge u ka-kvom popularnom ili napre -dnom komadu i da glumi predpublikom, ili da igra na fudba -lskim utakmicama između poje-dinih varoši. Ja sam sebe većsmatrao prestarjelim za fudbal,iako je danas fudbal jedina strastmnogim starcima od šezdeset isedamdeset godina, iako u ži-votu nikad nisu „piknuli“ loptu– za šta me je on prekorijvao,smatrajući da se na taj načinodvajam od omladine. Ja sam tododuše nadoknađivao mojimučešćem u kulturnom radu isvim onim formama koje smonjegovali na Univerzitetu, oti-majući tako udruženja od rea -kcionarnih građanskih uticaja.

Osobito me je Tršo prekori-jevao zbog mojih diskusija sastarijim Muslimanima, koje suse svodile na raspravljanja okopostojanja i nepostojanja Boga,oko religijskih dogmi, čime samse sigurno zamjerao Muslima-nima i tako gubio političko tlopod sobom. „Ostavi se tih neko-risnih diskusija – govorio mi je- time ne postižeš ništa, a odva-jaš se od masa, gradiš sebi bari-jere na putu ka masama. Važnoje da priđeš masama, da ih pri-dobiješ. Pravi politički rad sesastoji u pridobijanju masa zasebe, a ne u njihovom odbija-


nju...“ Savjetovao mi je da ma-sama priđem sa poliičke i soci-jalne strane, da im govorim oneravnopravnosti i potlačenostiMuslimana u ovoj velikosrpskojdržavi, o njihovoj socijalnoj bi-jedi i nemaštini, o grupici gra -mzivih trgovaca koja iheksploatiše bezdušno iako su ioni Muslimani... najzad da jekomunistička partija jediniistinski i jedini pravi zaštitniknjihovih interesa.

U privatnom, ličnom životu,ako ga je uopšte imao, Rifat jebio potpuno nezapažen i povu-čen. Nije se družio sa onima skojima je bio politički i partijskiu vrhu. To bijaše kao nekakvonjegovo pravilo, ili se u tomemožda krio nekakav dublji smi-sao. Družio se sa onima mnogonižeg ranga, s nekim iz one bo -rbene i revolucionarne mase, saonima koji bi mu nekakvimdrugim kvalitetima više odgo-varali, s kojima je najlakšemogao da se opusti. Čim bi sezavršio ručak i razgovori umenzi, uzimao bi pod rukuPavla Baljevića, jednog od onihfanatičnih crnogorskih revolu-cionara i s njim odlazio, nara-vno, ako nije bio sa svojomdjevojkom koja se rijetko poja -vljivala u našoj menzi. Jednovrijeme je stanovao i kod Ra-šida Dedovića, studenta te -hnike, i njegove žene Melahate,sestre slikara Sabahutina Ho-džića, koji još ne bijahu političkikompromitovani, što će reći za-vedeni u policijsku kartotekukao komunisti. Jedno vrijeme sedružio i sa španskim borcemBranom Arsenijevićem, po nje-govom povratku iz logora uFrancuskoj, dok se ovaj nijekompromitovao (na druginačin). A onda je stan morao damijenja sve brže i češće. Već jebio prešao u ilegalstvo i policija

je sad znala koga juri i kakvu„zvjerku“ ima pred sobom.

Jednom se bio i razbolio. Na-letio je na nekakav grip koji muse dugo nije skidao, i ležao je unečijem stanu u Siminoj ulici,do hotela Imperijal, tačno prekoputa zloglasne Glavnjače. Poli-cija nije pojma imala kakvogkomšiju ima preko puta, da imje Rifat na dohvat ruke. Vjero-vatno je i on mislio da se pa -nduri nikad neće sjetiti da im jetako blizu. A kad je policija toipak saznala, bilo je već dockan.On je stan bio već promijenio.No mi to nismo znali, smo ZećoMusić i ja pošli da ga bolesnaposjetimo. Međutim, kad smose popeli na sprat i pošli hodni-kom prema vratima njegovesobe, ugledamo pred vratimadva agenta kako sjede na stoli-cama i čekaju. Ili su čekali njegaili one koji će doći da ga obiđu,bilo je jasno. U trenutku smo seokrenuli i pošli natrag, a agentiza nama. Kako nam je u susretišla neka žena koja na posluža-vniku nosaše kafe za ovu dvo-jicu, naletimo na nju i na njenposlužavnik. Ona ispusti poslu-žavnik iz ruku, kafe se prosuše,meni se jedna sandala skide snoge u tom sudaru, ali taj sudarje omeo i agente da nas stignu.Sletjeli smo niz stepenice i naulicu, a zatim se izgubili upravcu Kalemegdana i zausta-vili se tek u Narodnoj biblioteci,koja se na neki način, i ona,uklapala u autonomiju unive -rziteta, gdje agentima nije biodozvoljen pristup.

Ja sam brzo napredovao, sti-gao već do univerzitetskog ru-kovodstva, ali Rifat tada bijaševeć u Mjesnom komitetu Beo-grada. Ipak, nije me zabora -vljao. Jednog dana mi reče kakoja živim i radim na univerzitetu,da su moji horizonti omeđeni

studentskim životom i sude -ntskom borbom, ali da ne trebada budem začahuren, nego damalo iziđem iz tih okvira, vanaule, što će reći da primim ijednu partijsku grupu radnika,da živim malo s njima, da će mito koristiti, jer je partijski životsa radnicima nešto drugo, da jeto potrebno svakom dobromkomunisti. Prihvatio sam, nara-vno, savjet bez pogovora, tesam primio jednu reonskugrupu radnika u Hadži Milenti-jevoj ulici (reon Karađorđevpark), da i kroz to prođem.

Uskoro je izbio i rat. Vojskarazbijena, kičma države prebi-jena, država u paramparčadzdrobljena, stvorene od nje lili-putanske državice. Za koju odnjih da se opredijelimo, koja jenajbliža: Pavelićeva Hrvatska,koja imaše pristalica i u Sa -ndžaku, Crna Gora Pircija Biro-lija, koji bijaše već povukaogranice nove državice i dovu-kao teški provijant brodovimaza snabdjevanje onih koji pođuza njim, za Nedićevu Srbiju, iliza Albaniju veliku, koja takođebijaše izišla iz svojih granica i uobilju hrane i odjeće koje su Ita-lijani dovlačili kako bi im i ovazemlje na Balkanu poslužila,kao i Crna Gora, kao odskočnadaska za dalje nadiranje, iakosu mase u Italiji oskudijevale usvemu. „Ni za jednu“ - kaže miRifat. „Sve su to okupatorsketvorevine, svaka je stvorena dapomaže fašističke snage, eko-nomski, politički i vojnički, niza jednu, a protiv svake“.

Toga smo se držali, a ondasvako na svoju stranu, premamogućnostima. On je ostao uSandžaku, ja sam morao da po-tražim sklonište u Bosni. Takosmo se našli u partizanima teku prvoj polovini 1942.godine,kad sam se vratio iz Bosne u


Sandžak. Taj susret je bio zamene malo neobičan, ali spaso-nosan. Upravo me je Voja Leko-vić bio izveo pred partiskukomisiju sa još dvojicom parti-zana, u Novoj Varoši, kao predvojni sud, sa optužbom da janisam komunista nego Musli-man, da sam protiv strijeljanjazato što sam Musliman, a nezato što stupidna strijeljanjaštete uticaju partije u masama –iako se nije radilo o Muslima-nima nego o šezdesetak Srba odkojih je svake noći izvođen pojedan broj na strijeljanje. Obja-šnjavao mi je Voja da je to di-rektiva od Centralnog komiteta.Pošto ljudi nisu imali nikakvekrivice, sadašnje ratno vrijemetreba iskoristiti da se obraču-namo sa klasnim neprijateljem( kulacima, trgovcima, pre -dsjednicima opština i sl. ), jer ćenam oni kad dođemo na vlastčiniti velike smetnje i povestikontrarevoluciju, prema onojLenjinovoj, da je klasni neprija-telj i posle pobjedonosnogzavrše tka proleterske revolucijei dalje jači od buržoazije.

Ja sam pak znao jedno, štaznači za mase strijeljanje makari jednog čovjeka, posebno znaosam da mi u Bosni nismo takoradili a i to je valjda bilo pod di-rektivom Centralnog komiteta,nego izvodili samo krivceustaše i to pred širokommasom, a ne noću i tajno, pa ihje doista narod i sudio a ne mi.Pokazalo se ovo moje shvatanjekao primitivno, nije važannarod ni šta misli o tome narod,nego šta mi o kome odlučimo itako dalje, pa sam se ja takonašao direktno protiv linije Pa -rtije, kako je komisija bila uvidu vojnog suda sva trojicasmo osuđeni na smrt, od stranekomisije, jer je to bila tobožizda ja. No kako je mene bilo

ipak teško predstaviti i okara -kterisati samo kao Muslimana,morali su pitati nekog starijeg,a to je naravno bio Rifat, koji setada nalazio u Bijelom Polju.Razumije se da je on kazao štaje trebalo da se kaže, da je sve toza šta me optužuju apsurd, tesam ja bio oslobođen, ali onadvojica, manje poznath, izba-čena su iz Partije. Jedan od njih,(Musa Musić), je ipak strijeljan,doduše pod maskom nekogdrugog, izmišljenog. Drugi,(Daut), odbio je da se povlači snama preko Lima, kad nasuskoro pritisnuše Njemci i čet-nici, pa se priključio tek 1943. ipoginuo prilikom poznatog na-pada Njemaca na Prijepolje.

To je bilo ispravljeno, ali odtoga dana Voja je stalno predla-gao, iza mojih leđa, da ja idemna rad na okupiranu teritoriju.Jednom me je nakon povlačenjaiz novovaroškog u bjelopoljskisrez ubjeđivao: „Mi smo se, eto,povukli, a sad su tamo došli čet-nici. Oni pljačkaju i terorišunarod, poručuju pite i cicvare,kolju ovnove, globe narod. Sveje protiv njih, nego kad bi ti oti-šao s jednom grupom natrag,tamo u Zlatar, sve bi se diglo naustanak“. Ja naravno odbih: „Janisam bio za onu liniju strijelja-nja, pa ne mogu ni imati maseza sobom, nego bi ti uspio“!

On se naljuti, ja ne odoh.Ustvari, ja sam slušao svojupamet. Znao sam da poslije stri-jeljanja u selu uđe strah u kosti iu poslednjeg golje i da seljacijedva čekaju kad će se osloboditiovih što ubijaju, pa radije pri-staju i da peku pite i cicvare čet-nicima i da im kolju ovnove,nego da im lete glave sa ramena.

Međutim, za ovu svoju idejuVoja je najzad skuvao Rifata.Jednog dana Rifat me pozva dadođem kod njega u Maoče, gdje

je bilo sjedište Oblasnog komi-teta za Sandžak (Pljevaljskisrez). Tu mi on objasni kako sukroz Sandžak pokidane partij-ske veze, partijska organizacijauništena, pa je stao i rad naustanku, jer nema ko da po-krene mase, nego ja da odem nakoji dan na okupiranu teritotiju.Ja mu ništa ne rekoh niti seusprotivih, a i kako bih tomogao Rifatu, koji se toliko sta-rao o meni i vodio me kroz životi kroz rad. Postavih jedino uslovda to bude samo na petnaestdana (a u sebi sam mislio da je ito mnogo, da ću uspjeću ja to dasvršim prije i da se vratim ), našta on doduše ništa ne reče. Sadnaravno znam na šta je mislio,držeći se principa „komunisti usvoje mase“. Ja sam mislio da ćupreko Kamene Gore, uz pomoćporodice Gluščević uspjeti da seprebacim natrag. Kakav samonda bio lakac, za mene to nebibio problem.

Nakon dogovora smo Rifat ija odigrali nekoliko partija klisana jednoj maloj uzvišici iznadkuće Mila Peruničića, pozdra-vili se i od tada ga više nisamvidio. Poginuo je negdje kodMrkonjića Grada u septembru1942. kad sam ja tamnovao tekpeti mjesec. Bio sam uhvaćenodmah po dolasku sa slobodneteritorije. Predlagao sam bje-kstvo drugovima s kojima samtamnovao, misleći da ću ga naćitamo gdje sam ga i ostavio, uMaoču i sa drugovima s kojimsam ga ostavio.

Tri su verzije kako je pogi-nuo Rifat Burdžović – „Tršo“,među kojima se uzima kao na -jvjerodostojnija ona koju jeiznio Danilo Janković u svojojknjizi, doduše tek deset godinaposlije od rata, ali baš zato štopostoje tri, ni jednoj se verziji nemože potpuno vjerovati.


BOŠNJAČKI PRAZNICI

Historijska opravdanost ZAVNOS-a kao praznika

sandžačkih Bošnjaka

Na današnji dan, 20. no-vembra, prije 67 godina,formiran je ZAVNOS,

kojeg Bošnjaci u Sandžaku, odlu-kom Bošnjačkog nacionalnog vi-jeća, od 11. maja 2004. godine,praznuju kao jedan od svojih na-cionalnih blagdana.

Historijska aporema Zema -ljskog antifašističkog vijeća na-rodnog oslobođenja Sandžakaima svoju veoma progresivnurevolucionarnu i značenjskukomponentu. Zasnovana je nanacionalnoj heterogenosti i sveu-kupnoj tradicijskoj kompleme -ntarnosti sandžačkog naroda,koji stoljećima unazad izražavatežnju ka organizacionoj stabi -lnosti i zajedničkom progresusvih njegovih subjekata.

Ideja o ZAVNOS-u nastaje natekovinama jugoslovenske anti-fašističke revolucije (1941-1945),u vrijeme veoma zgusnutihratno-političkih prilika, uslijedkojih je ondašnji Glavni štab zaSandžak, na inicijativu Oblasnogkomiteta Komunističke PartijeJugoslavije za Sandžak, uz po-moć svih snaga sposobnih dabrane zemlju od fašističkog oku-patora, 25. septembra i 9. nove -mbra 1943. godine, preko naro -dnooslobodilačkih odbora, upu-tio Proglas za uspostavu naro-dne vlasti na širem prostoruSandžaka. Tim povodom, formi-ran je Inicijativni odbor, zaduženza sazivanje skupštine, čiji je za-datak bio osnivanje: Zemaljskog

antifašističkog vijeća narodnogoslobođenja Sandžaka (ZAV-NOS). Uz prisustvo 263 delegataiz pet sandžačkih srezova, po-menuta Skupština je održana 20.i 21. novembra 1943. godine uPljevljima, na kojoj je izglasanaRezolucija o priznavanju Antifa-šističkog vijeća narodnog oslo-bođenja Jugoslavije (AVNOJ) zajedinu vlast nastalu na tekovi-nama NOB-e i revolucije svih ju-goslovenskih naroda, citiramdio: “Braćo Srbi i Muslimani, je-dinice NOV-e, idući svome veli-kom cilju - oslobođenju našedomovine od okupatora i njego-vih sluga, oslobodile su veći dioSandžaka. Blagodareći tome, mismo imali mogućnost da se sa-stanemo u slobodnim Pljevljima,na historijskoj skupštini rodo-ljuba, istinskih predstavnikaSandžaka, sa koje Vam objavlju-jemo osnivanje Zemaljskog anti-fašističkog vijeća narodnogoslobođenja Sandžaka.”

Osnivanjem ZAVNOS-a, od162 vijećnika formiran je Izvršniodbor sa predsjednikom (SretenVukosavljević), tri potpredsje -dnika (Murat ef. Šećeragić, DušanIvović i Mirko Ćuković) i šest čla-nova. ZAVNOS je predstavljaonajviše političko i predstavničkotijelo naroda Sandžaka, koje jesimboliziralo višestruki trijumfprijateljstva, bratstva i jedinstva,odanosti i časti njegovog cjelo-kupnog stanovništva. PredvođenKomunističkom partijom za Sa -

ndžak i Savezom komunističkeomladine Jugoslavije (SKOJ-em),ZAVNOS manifestira snagu,odlučnost, političku zrelost i od-govornost u obavljanju jednogznačajnog historijskog, političkogi organizacionog zadatka, ali isvih nametnutih oblika revolu-cionarne borbe koja je rezultiralaformiranjem Treće, Četvrte i Petesandžačke brigade i 37. sandža-čke divizije; koje su do sredineaprila 1945. godine uspjele daoslobode cijelu teritoriju Sa -ndžaka. Svjesni sopstvene odgo-vornosti, ZAVNOS i njegoviizvršni organi pristupaju obnovii izgradnji porušene infrastru -kture, obnovi škola i ostalih usta-nova od opšteg životnog značaja.Bila je izvršena i mobilizacijamladih kadrova za obnovu ra-spoloživih proizvodnih poljopri-vredno-industrijskih kapaciteta.

Ranije uspostavljena parti-zanska autonomija Sandžakastvorila je uslove za cjelokupnidemokratski razvoj regiona, dokje njeno nedemokratsko ukidanjecijelu stvar vratilo na početakjedne veoma teške borbe sandža-čkih Bošnjaka za nacionalniopsta nak i ekonomski prosperi-tet. Izostanak adekvatnog pri-stupa rješenju vitalnih interesanaroda i čitavog niza neriješenihekonomskih i političkih pitanjauticali su na opstrukciju sveu-kupne homogenizacije prilika uSandžaku, koji su doprinijeli nje-govoj ekonomskoj stagnaciji i

Redžep Škrijelj


opštim podjelama. Izvršni odborje, 26. i 27. marta 1945, usvojioPrijedlog nacionalnog Komitetanarodnog oslobođenja Jugosla-vije (KNOJ-a) da u svim sandža-čkim gradovima sjeničkog,štavičkog i deževskog sreza,narod, shodno usvojenoj rezolu-ciji od 20. novembra 1943. go-dine u Pljevljima, izabere svojevijećnike. Međutim, na drugomi posljednjem zasjedanju ZAV-NOS-a, 29. marta 1945, potvr-đena je ranije donijeta odluka onjegovom raspuštanju, uprkosželji više od 90 vijećnika koji suvijećali o društveno-političkomustrojstvu i novom mjestu Sa -ndžaka u budućoj federalnoj za-jednici Socijalističke Jugoslavije.

Imajući u vidu najcjelishodnijeinterese naroda Srbije i CrneGore, ignorišući težnju istaknutihkomunista i rodoljuba Sandžаkа,najveće protivljenje njenom uki-danju, nepotpisivanjem Odluke(to nije učinio ni sekretar ZAV-NOS-a M. Ćuković) i namjerom opodjeli Sandžaka izrazio je jedanod najvećih sandžačkih tribunaSreten Vukosavljević. Pošto naOsnivačkoj skupštini u Pljevljima,a ni kasnije, nije postavljeno jednood vitalnih pitanje II zasijedanjaAVNOJ-a, o autonomnim pra-vima i političkom statusu Sa -ndžaka u budućoj zajednicinaroda, ZAVNOS je, nakonžučne diskusije, slično onoj o cije-panju iz 1912, prihvatio podjelu ipripajanje Sanžaka republikama:Srbiji i Crnoj Gori. U dijelu koji jepripao Srbiji formiran je Okružniodbor sa sjedištem u Novom Pa-zaru, dok je Crna Gora svoj diopripojila izravno. Ovakva nepri-rodna, nelogična i nepravednapodjela Sandžaka izazvala je za-brinutost i zategnutost, ali i nasta-vak iseljavanja bošnjačkogstanovništva. U sandžačkim inte-lektualnim krugovima ona jeshvaćena kao najglavniji mome-

nat opstrukcije, eventualnog mo-dernog i demokratskog razvojačitave oblasti i nacionalnog pro-gresa većinskog i nacionalnodugo nepriznatog bošnjačkog na-roda. Na to je, snagom argume-nata, ukazivala težnja podijeljenihsandžačkih Bošnjaka za etnolo-šku, antropološku, kulturno-hi-storijsku, psihološku i političkustabilnosti na kompaktnom i au-tohtonom prostoru. ZAVNOSobilježava osnovne karakteristikei specifičnosti Sandžaka u antifa-šističkoj borbi (1941-1945). Poče-tak borbe protiv okupatora jepokazao da sandžački narod nijebio na marginama događaja.

Spiritus movens ZAVNOS-abio je legendarni Rifat Burdžo-vić-Tršo, jedan od predvodnikacjelokupne jugoslovenske naro-dne revolucije. Na revoluciona-rnom putu, od rodnog BijelogPolja do grobnice u Trnovu kodMrkonjić Grada (Bosna i Herce-govina), ostao je upamćen kaozamjenik komesara Treće san-džačke brigade i kovač jedinstvapravoslavnog i muslimanskogstanovništva u Sandžaku. LjudiBurdževićevog formata pre -dstavljaju oličenje ideje junaštva iljudskog dostojanstva. Burdžovi-ćev kosmopolitizam i ljudskahrabrost paradigmatični su mo -dus ljudske smjelosti i požrtvova-nja. Rifat sopstveni život žrtvujeza slobodu i dostojanstvo sandža-čkog naroda, čime, još za života,postaje legenda. Epohu progre-sivnog revolucionarnog hoda, naputu od porobljenog Beogradado zavičajnog Sa ndžaka, Rifat za-počinje i okončava kao “najpopu-larniji i najomiljeniji studentskirukovodilac”, sjajan orator i izvr-stan organizator.

Smrt Rifata Burdžovića i ple-jade izvrsnih revolucionara bo-šnjačke nacionalnosti pre -dstavljala je nenadoknadiv gubi-tak za sve progresivne revolucio-

narne snage u Sandžaku i šire. Tajse gubitak osjetio nakon oslobo-đenja zemlje, kada Sandžak ostajebez značajnijeg dijela bošnjačkeintelektualne elite. Ostaće upam-ćeno da je multikonfesionalni imultinacionalni Sandžak zajedni-čkim snagama trijumfovao u ve-likoj antifašističkoj revoluciji,djelujući zajednički, pod jednomzastavom i komandom, za iste ci-ljeve i ideale koje donose slobodai uzajamna nacionalna ravno-pravnost. Sandžačkim Bošnja-cima se danas ukazala prilika da,shodno odluci BNV-a od 11. maja2004, Dan ZAVNOS-a slave kaonacionalni praznik DAN SAN-DŽAKA. Odlukom Vlade Repu-blike Srbije od 23. decembra 2005.godine, 20. novembar je (uz Danzastave i Dan sjećanja) proglašenza nacionalni praznik bošnjačkenacionalne zajednice u RepubliciSrbiji, koju treba razumjeti kaopotvrdu visokih demokratskihstandarda na putu njene jasneevro pske orijentacije.

Danas će prirodni kosmopoli-tizam i slobodarski duh sandža-čkog naroda, koji u svomfunkcionalnom i praktičnomsmislu odražava težnju ka stabi -lnosti, usklađivanju zajedničkihpotreba i interesa, moralnihokvira egzistiranja, otvorenostiosjećanja i mišljenja, koji su uskladu sa načinom uzajamnogvrednovanja različitosti zajedni-čkog kulturno-historijskog nasli-jeđa, obezbijediti stabilnost izajedničku evropsku perspe -ktivu regiona, naročito državaSrbije i Crne Gore u kojima biloSandžaka i sandžačkih Bošnjakaintenzivno pulsira. Saglasno nizuevropskih konvencija i povelja,stvoreni su uslovi za mogućnostpotpune prezentacije Sandžakakao jedne u nizu, najvišim demo-kratskim standardima, uređenihmultietničkih regija Balkana i sa-vremene Evrope.


DOGAĐAJI

Ministar obrazovanja Kantona Sarajevo podržao projekat BNV-a

MODEL OBRAZOVANJA ZASANDŽAČKE BOŠNJAKE

U REPUBLICI SRBIJI

Predstavnici Bošnjačkog naciona-lnog vijeća: Esad Džudžević, Mu-hedin Fijuljanin, dr. Redžep

Škrijelj i Zaim Hadžisalihović su, bora-veći u zvaničnoj posjeti Bosni i Hercego-vini, 25. juna 2010, razgovarali saministrom obrazovanja Kantona Sara-

jevo g-dinom Safetom Kešom i njego-vim saradnicima. Tema razgovora bilaje implementacija Modela obrazovanjana bosanskom jeziku za sandžačke Bo-šnjake u Republici Srbiji.

Džudžević je upoznao ministra Kešao izradi Modela obrazovanja za sandža-čke Bošnjake u Republici Srbiji od straneBNV-a, koji predviđa uvođenje nastavena bosanskom jeziku kroz tri varijante.„Prema prvom rješenju, bosanski jezikbio bi uveden u kompletnu nastavu usvim sredinama, u skladu sa zakonom.Drugo rješenje predviđa dvojezičnu na-stavu, a u sredinama u kojima se ne bimogla primijeniti jedna od prethodnedvije varijante, i dalje bi bio zastupljenBosanski jezik sa elementima nacionalnekulture kao izborni nastavni predmet“–kazao je Džudžević.

Džudževič je, također, govorio o do-sadašnjem toku ostvarenja prava naobrazovanje na bosanskom jeziku u Sr-biji, rekavši da su Bošnjaci u Srbiji pravona obrazovanje na svom maternjem je-ziku počeli ostvarivati od 2004. godine,kroz „Bosanski jezik sa elementima na-cionalne kulture“ kao izborni nastavnipredmet. U tom periodu, kako je naveoDžudžević, širom Sandžaka održana jeserija seminara o načinu sprovođenjanastave bosanskog jezika, koji je do sadau Novom Pazaru, Tutinu, Sjenici i Prije-polju uveden u nastavu do VII razredaosnovne škole.

Ministar obrazovanja Kantona Sara-jevo Safet Kešo izrazio je zadovoljstvozbog ove posjete, dajući podršku ostva-renju nacionalnih prava sandžačkih Bo-


šnjaka u Republici Srbiji. Kako je onkazao, sistemskim rješenjem nacio-nalnih prava jednog naroda se nanajbolji način dolazi do trajnih rje-šenja, te da će nadležni organiBosne i Hercegovine pružiti svupotrebnu pomoć predstavnicimaBošnjaka u Srbiji. U tom smislu,predložio je formiranje posebneradne grupe koja bi u narednomperiodu razmotrila sve modalitetete pomoći. On je kazao da će stru-čne službe ministarstva proučitiModel obrazovanja za sandžačkeBošnjake, kao i zakonsku regula-tivu u toj oblasti u Republici Srbiji,i na osnovu svega toga konkretizi-rati naredne svoje korake i oblikepomoći svojim sunarodnicima uSandžaku.

Tokom razgovora potenci-rano je i pitanje izdavanja po-trebnih sertifikata od nadležnihbosansko-hercegovačkih institu-cija za izvođenje nastave na bo-sanskom jeziku, u vezi sa čim jepredloženo da se to pitanje riješikroz institucije sistema dvijezemlje i u saradnji sa Univerzi-tetom u Sarajevu. „Mi smo otvo-reni za saradnju i sigurno je daćemo na ovakav način, dogo-vorno, iznaći rješenja za mnogeprobleme i pitanja i na taj načindoprinijeti daljem procesu uspo-stavljanja saradnje i prijateljskihodnosa između Bosne i Herce-govine i Republike Srbije“, na-glasio je, između ostalog,ministar Kešo.

Na kraju sastanka zaključenoje da se, u cilju realizacije određe-nih projekata, u narednom pe-riodu intenzivira saradnja kakodvije zemlje, tako i između insti-tucija BiH i predstavnika bošnja-čkog naroda u Republici Srbiji, akao jedan od prvih projekata po-tenciran je Zavod za kulturu san-džačkih Bošnjaka, čiji eleborat će,između ostalog, biti i tema nared-nog sastanka. Na sastanku će,kako je najavljeno, biti pozvanipredstavnici Univerziteta u Sara-jevu, Filozofskog fakulteta, Kul-turne zajednice „Preporod“,eminentni stručnjaci u oblastiobrazovanja u Bosni i Hercego-vini, kao i ministar kulture BiHEmir Hadžihafizbegović.

Predsjednik Bošnjačkog na-cionalnog vijeća dr. Sule -jman Ugljanin je na tradi-

cionalnom bajramskom prijemu uGlavnom uredu BNV u NovomPazaru, poručio da, što se San-džaka tiče, ekonomski prosperitetuvijek na prvom mjestu.

Kada je riječ o Sandžaku, nemo-ralno je govoriti o bilo čemu osimo ekonomskom prosperitetu svedok u Novom Pazaru ima 26.000nezaposlenih.

Čestitajući svim Bošnjacima isvim ostalim pripadnicima islamaRamazanski bajram tradiciona-lnim pozdravom “Bajram ŠerifMubarek Olsun”, predsjednikBNV-a dr. Sulejman Ugljanin jepoželio da bajramski dani bududani povjerenja, saradnje i postiza-nja sveopšteg jedinstva među Bo-šnjacima.

Na tradicionalnom bajra -mskom prijemu u Bošnjačkom na-cionalnom vijeću došao je velikibroj ljudi iz javnog i političkog ži-vota Sandžaka, predstavnici

Islamske zajednice Srbije, kao i ve-liki broj građana Novog Pazara icijelog Sandžaka.

Povodom Kurban bajrama uGlavnom uredu Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća, takođe je priređentradicionalni bajramski prijem.

Obraćajući se prisutnima pred-sjednik BNV dr. Sulejman Uglja-nin je posebnu pažnju usmjerio napomirenje svih Bošnjaka u Sa -ndžaku i cijeloj Srbiji, ističući da će

sandžački Bošnjaci, jedino na tajnačin, jedinstveni, biti moćni dakroz institucije sistema, demokrat-skim putem, ostvare svoja nacio-nalna prava.

Islamska zajednica Srbije i Kul-turno društvo muslimanske zajed-nice “Gajret” su nastavili prošlegodine započet običaj da u Beo-gradu sofru dijele sa sugrađanima,komšijama i prijateljima drugihvjeroispovjesti, u čast bajrama.

BAJRAMSKI PRIJEMI U GLAVNOMUREDU BNV-A


Uorganizaciji Bošnjačkog sa-vjeta, najviše institucije Bo-šnjaka u Crnoj Gori, u Plavu i

Gusinju je od 16. do 18. jula 2010. go-dine održana peta “Sehara bošnjačkekulture“. Za ovu trodnevnu manifesta-ciju pozvan je veliki broj učesnika i go-stiju, koji su dolaskom i svojim učešćemdali doprinos uspjehu manifestacije. Zaorganizatore i posjetioce poseban do-

življaj i zadovoljstvo su priredili ista -knuti bošnjački umjetnik Hilmija Ćato-vić - svojom izložbom slika, kao i prof.dr. Ferid Muhić - svojim nadahnutimgovorom i biranim riječima o djelu uva-ženog umjetnika Ćatovića. Nakon obra-ćanja prof.dr. Muhića, Seharu bošnjačkekulture 2010. god. proglasio je otvore-nom doajen bošnjačke umjetnosti i re-dovni profesor, akademski slikarHilmija Ćatović.

U programu Sehare organizovan je isajam izdavačke djelatnosti, gdje je ‘’Al-manah’’ izložio veliki broj knjiga, kojesu izazvale značajnu pažnju posjetilaca.Program je nastavljen u Sali Centra zakulturu Plav, gdje se Predsjednik sa-vjeta prof. dr. Šerbo Rastoder, obrativšise prisutnima prigodnim govorom,ukratko osvrnuo na dosadašnji rad Sa-vjeta, kao i na plan budućih aktivnosti.U znak zahvalnosti i podrške u realiza-ciji određenih projekata, Savjet je uručioprigodne nagrade zaslužnim pojedin-cima, institucijama i organizacijama.Nagrade su uručene: reisu Islamske za-jednice u Crnoj Gori Rifatu ef. Fejziću,Ministru u Vladi Crne Gore Rafetu Hu-soviću, Bošnjačkom nacionalnom vijeću uSrbiji, Prof. dr. Feridu Muhiću, prof. dr.Enesu Pelidiji, Šefkiji Nurkoviću, vla-sniku TV APR Rožaje, Fotografu AdisuMedunjaninu, Centru za očuvanje ku -lture manjina Crne Gore, Bošnjačkomsavezu iz Amerike, Udruženju Prijate -ljstvo Luksemburg-Crna Gora i Udru-ženju ’’Sandžak’’ iz Njemačke.

Program je nastavljen tradiciona-lnom bošnjačkom muzikom (sevdali -nkama i kasidama), u izvedbi: Ple -valjskih i Plavskih tamburaša, kao iansa mbla Ašik Junus iz Novog Pazara.

PETA SEHARA BOŠNJAČKE KULTURE


Drugi dan manifestacije zapo-čet je okruglim stolom na temu:’’Kako do opštine’’, koji je održanu Centru za kulturu Gusinje.Okrugli sto je otvorio prof. dr.Šerbo Rastoder, a učešće u njego-vom radu je uzeo veliki broj pri-sutnih. Na ovu temu su di -skutovali dr. Rusmin Laličić, kojije bio i moderator ovog okruglogstola, zatim Riza Gruda, poslanikKemal Purišić, Predsjednik Opšti -ne Plav Skender Šarkinović, Mu-slija Kačlić predsjednik odbora zavraćanje statusa Opštine Petnjici,dr. Redžep Škrijelj, predsjednik

Bošnjačkog saveza iz AmerikeEsad Rastoder, poslanik u parla-mentu Crne Gore Ervin Spahić,predsjednik Izvršnog odbora Bo-šnjačkog savjeta Osman Nurković,Ragip Deljanin, Šefkija Hodžićpredsjednik DPS Plav, HamdijaBicić, predsjednik Fondacije Gusi-nje iz Njujorka, Jasmina Omeragić,Rasim Dreca, Kulturni centar Bo-šnjaka Makedonije, Mirsad Rašićpotpredsjednik bošnjačkog savezaiz Amerike, Hajdarpašić Remzijapredsjednik zavičajnog klubaBihor iz Luksemburga i dr. Nakraju, zaključeno je da je pitanjevraćanja statusa opštine Petnjica iGusinje pitanje daljeg opstanakapreostalog stanovništva na ovimprostorima, te da treba udružitipolitičku, intelektualnu, materi-jalnu i drugu snagu u naporu dase dođe do pravednog rješenja, tj.

da se vrati status opštine Petnjici iGusinju, koji je, nepravedno, de-kretom oduzet.

Također, istoga dana, u Centruza kulturu Gusinje izvršena je pre-zentacija kulturne baštine Bo-šnjaka Crne Gore mr. SaitaŠabotića, prezentiran je istorijsko-etnografski film autora Ibiša Ku-jevića, kulturna baština BošnjakaPlava i Gusinja.

Gusinje je bilo i domaćin pro-mociji knjige Alije Džogovića’’Plavsko-Gusinjska Onomastika’’,o kojoj su govorili prof. dr. RedžepŠkrijelj i dr. Adnan Čirgić.

Nakon završetka cjelodnevnihaktivnosti, buru oduševljenja kodprisutnih gostiju izazvao je nastupfolklornih društava: ’’Vrelo ibra’’Rožaje, KUD-a iz Plava, Gusinja iPetnjice.

Treći dan manifestacije započetje okruglim stolom o temi ’’Bo-šnjaci i popis stanovništva u CrnojGori 2011. godine, koji je održan uCentru za kulturu u Plavu. Naovom okruglom stolu učestvovalisu prof. Dr. Šerbo Rastoder, ErvinSpahić - poslaniku u parlamentuCrne Gore, dr. Admir Muratović,Esad Kočan - novinar i uredniknedeljnika Monitor, Osman Nur-ković i dr.

Govornici su istakli važnostpopisa i apostrofirali na izgradnjuinstitucija koje se bave afirmaci-jom identiteta, kako bi se prevazi-šli problemi koji su se desili na

popisu 2003. god. Također, pose-bno pitanje na kojem treba raditije osloboditi građane straha i omo-gućiti im slobodno izjašnjavanjena predstojećem popisu. Potrebnoje razbiti strah od kompleksa infe-riornosti. Treba definisati obavezei iste podijeliti i spremno dočekatipopis i ne dozvoliti da se desi onošto se desilo na prethodnom po-pisu. Također, govornici su pred-vidjeli problem popisa stano -vništva u dijaspori. Kako je re-čeno, Zakonom o popisu stano-vništva ovaj segment nije gotovoni pomenut, te da će ukoliko Bo-šnjaci kao narod i institucije kojesu zainteresovane da se popisuradi kvalitetno ne ulože dodatninapor, ostati veliki broj sunaro -dnika nepopisan. Stoga, od sadatreba raditi na pripremi popisi-vača, njihovoj obuci i sprečavanjueventualnih zloupotreba.

Bogatoj raspravi na ovomokruglom stolu, svojim diskusi-jama, dali su doprinos i ReisIslamske zajednice Rifat ef. Fejzić,Dževad Šarkinović, Malić Agić izSarajeva, Haris Ibrović iz Makedo-nije, Esad Rastoder - predsjednikBošnjačkog saveza iz Amerike, Fa-hrudin Hadrović - poslanik u pa -rlamentu Crne Gore, BekaSelimanaj - predsjednik udruženja’’Merhamet’’ iz Njemačke i dr.

Aktivnosti su nastavljene pre -dstavljanjem iseljeničkih klubovaBošnjaka iz Crne Gore. Nakonotva ranja ovog skupa od stranePredsjednika Bošnjačkog savjeta,skupu se obratilo više udruženjaiz dijaspore.

Radončić Ahmet, presdsjednikudruženja ’’Behar’’ iz Holandije,predstavio je svoje udruženje iizra zio spremnost na nastavak sa-radnje u svakoj oblasti, posebnosada na temu priprema za popisstanovnoštva u Crnoj Gori 2011.god. Predložio je da bi Udruženjau dijaspori trebala da formirajuOdbor koji bi sarađivao sa Bošnja-čkim savjetom u Crnoj Gori.

Sead Ramdedović je predstavio


udruženje „Prijateljstvo Lukse -mburg-Crna Gora“, i posebnopohvalio rad kulturne sekcije i fo -lklora koji okupljaju oko 300 djece,čime se uspješno bore protiv asi-milacije. Istakao je postojanje ko -ntakata i dobre saradnje saAmbasadama i Konzlatima u višeevropskih država.

Rašić Mirsad, potpredsjednikBošnjačkog saveza iz Amerike,predstavio je svoju organizaciju ilica koja je vode. Izrazio je spre -mnost za dalju saradnju i zado-voljstvo programom Sehare.

Jupo Rastoder, predsjenik

Udruženja ’’Sandžak’’ iz Njema-čke, prenio je selame od svojeorga nizacije, kao i od predsjed-nika Udruženja Bošnjaka KosovaOsmana Destanovića i predsje -dnika Kluba ’’Balkan’’ RemzijeAgovića. Dao je više ideja u pracujačanja veza između dijaspore iBošnjačkog savjeta, kao i u vezikonkretnih aktivnosti u cilju oču-vanja identiteta našeg naroda u di-jaspori.

Klub „Bihor“ iz Lukseburgapredstavili su predsjednik Hajda -rpašić Remzija, Sekretar KočanRuždija kao i Selva Šabotić-Ra -

mčilović glavni urednik revije„Bihor“. Između ostalih, jedan odprijedloga predstavnika ove orga-nizacije je bio da se neka od nared-nih Sehara organizuje uLuksemburgu.

Šemso Đečević, predsjednikZavičajnog društva Plava i Gusi-nja u Republici Sloveniji, predsta-vio je svoju organizaciju iaktivnosti sa kojim se u dugogo-dišnjem periodu postojanja bavi.Naime, ova organizacija postoji od1992. godine, okuplja oko 250 po-rodica, bavi se prije svega očuva-njem bošnjačke kulture, tradicije,

mentaliteta i identiteta. Bore se zaprincip “integracija da - asimila-cija ne“.

Beka Selimanaj, predsjednikudruženja ’’Merhamet’’ Njemačka,upoznao je prisutne sa konceptomorganizacije i njenim aktivnostimaod osnivanja, tj. 1992. godine, dodanas. Dao je nekoliko interesa -ntnih prijedloga na čemu trebaubuduće raditi i kako uspostavititešnju saradnju. Predložio je da serazmisli o eventualnom uključenjunekog iz dijaspore u Bošnjački sa-vjet, kako bi saradnja bila bogatijai plodotvornija.

Mijaz Mehović je predstavljaoudruženje 6 NVO Pećko-Istočkogkraja iz Republike Kosovo i opši -rno informisao o stanju Bošnjakana tom području. Istakao je mnogoproblema sa kojim se suočavaju, aprije svega tešku borbu za očuva-nje identiteta, kao i niz drugih pro-blema. Sa žaljenjem je konstatovaoda su prepušteni sami sebi i da niod koga ne dobijaju nikakvupomoć, te da im prijeti opasnostod potpune asimilacije i nastavlja-nja iseljavanja.

Na kraju ovog skupa zaklju-čeno je da je i ova Sehara Bošnja-

čke kulture bila uspješna, te da je inaredne godine treba organizo-vati; zatim da u najkraćem rokutreba početi sa aktivnostima napripremi za popis stanovništva uCrnoj Gori u 2011. godini; također,formirati organizacioni odbor kojiće raditi na pripremi obilježavanjasto-godišnjice stradanja BošnjakaPlava i Gusinja; realizovati proje-kat uređenja Ali-Pašinih izvora,aktivnosti oko projekta Kulturnogcentra Bošnjaka i dr. Usvajanjemzaključaka završeno je predsta -vljanje klubova iz dijaspore, kojeje bilo i završetak manifestacije.


11. JUL - DAN SJEĆANJA

Preko šezdeset hiljada ljudi prisustvo-valo je obilježavanju 15-togodišnjicegenocida nad Bošnjacima u Srebrenici

u julu 1995. godine. U Memorijalnom centruu Potočarima ukopano je 775 identifikova-nih žrtava, među kojima i posmrtni ostacidvojice 14-togodišnjaka ubijenih 11. jula1995. - Rijada Gabeljića i Mehmeda Varnića.Komemoraciji su prisustvovali preživjeli čla-novi porodica žrtava, brojni bosansko-he -rcegovački i međunarodni zvaničnici, tepredstavnici nevladinog sektora i gosti iz ci-jelog svijeta, koji su odali počast žrtvamanajvećeg zločina koji se dogodio na tlu Ev-rope nakon Drugog svjetskog rata. Međuostalima, komemoraciji su prisustvovali ipredsjednici Srbije i Crne Gore Boris Tadić iFilip Vujanović.

Obilježavanje 15. godišnjice genocida uSrebrenici počelo je polaganjem cvijeća iodavanjem počasti žrtvama, a nešto prije -učenjem Kur'ana, nakon čega je uslijedilo di-zanje zastave i intoniranje državne himne.Izveden je i recital “Poema o Srebrenici” i

poetsko-muzički performans “Srebreničkiinferno”. Učesnicima komemoracije i ukopažrtva obratili su se načelnik opštine Srebre-nica Osman Suljić, ambasador SjedinjenihAmeričkih Država u BiH Čarls Ingliš, visokipredstavnik i specijalni predstavnik EU Va-lentin Inzko, ministar spoljnih poslova Re-publike Republike Francuske BernardKušner, zamjenik predsjedavajućeg Vijećaministara BiH Sadik Ahmetović, generalnisekretar Savjeta Evrope Torbjorn Jagland,premijer Kraljevine Belgije Yves Leterme,premijer Republike Turske Redžep TayyipErdogan, predsjednik Republike SlovenijeDanilo Turk i Haris Silajdžić, predsjedava-jući Predsjedništva BiH.

Njihova zajednička poruka je da genocidu Srebrenici predstavlja neizbrisivu mrlju nasavjesti čovječanstva, te da je neophodnoučiniti sve kako bi se odgovorni za taj zločinpriveli pravdi, a u BiH stvorili uslovi zaizgra dnju povjerenja i prosperitetnije budu -ćnosti. Na komemoraciji je posebno ista -knuta deklaracija o Srebrenici koju je usvojio

S R E B R E N I C ASVETA DUŽNOST DA SE PAMTI,

A DA SE NIKAD NE PONOVI


parlament Srbije, ali i podsjećanjeda je Evropski parlament proglasio11. jul kao Dan sjećanja na genocid.Američki ambasador Čarls Ingliš,koji je predvodio delegaciju SAD-ana komemoraciji, prenio je porukuameričkog predsjednika Baraka

Obame kojom se na najeksplicitnijinačin osuđuje genocid u Srebrenici,te insistira na pravdi za srebreničkežrtve, uključujući i procesuiranjehaškog optuženika Ratka Mladića,koji je predvodio egzekucije u tomgradu. “Pravda mora podrazumje-vati potpunu od-govornost započinjene zločine,kompletnu identi-fikaciju i utvrđi-vanje istine onestalima, te sud-ski progon iosudu za izvr-šioce genocida. Touključuje i RatkaMladića koji jepredvodio egzekucije, a koji je jošuvijek na slobodi. SAD pozivajusve vlade da udvostruče napore napronalaženju odgovornih, njiho-vom hapšenju i izvođenju pred lice

pravde. Sveta dužnost je da sepamti šta se desilo u Srebrenici ispriječi da se zločin ponovi”, rekaoje Čarls Ingliš, američki ambasadoru Bosni i Hercegovini. “Rekao sami vjerujem da je užas Srebrenicemrlja na našoj kolektivnoj savjesti”,riječi su američkog predsjednika,koji je uputio apel svim vladamada udvostruče napore na pronala-ženju odgovornih, njihovom ha -

pšenju i izvođenju pred licepravde. Kako je prenio poruku Ba-raka Obame, žrtve Srebrenice bilisu ljudi koji su željeli živjeti u mirui oni koji su vjerovali da će ih me-đunarodna zajednica zaštiti.

Na razmjere zločina u Srebrenici

ukazali su i svi drugi zvaničnici, so-lidarišući se s bolom onih koji suizgu bili svoje najmilije. “Naša du -žnost je da djelujemo kako bi usta-novili pravdu i utvrdili istinu,odnosno da oni koji su učestvovaliu ubistvima u Srebrenici budu ka -

žnjeni i da pravda bude zadovo-ljena”, kazao je visoki predstavnikUN u BiH Valentin Incko. “Vjeru-jemo da će časni ljudi iz bilo kojezemlje i iz bilo koje zajednice, iz bilo

koje etničke grupe pobijediti nadonima koji šire mržnju. Vjerujem daće časni ljudi pobijediti nad onimakoji dovode u pitanje genocid uSrebrenici. Oni nemaju budućnosti,oni nisu dio naše civilizacije”, na-glasio je Valentin Incko.

Poruku sličnog sadržaja uputioje i francuski ministar spoljnih po-slova Berbar Kušner, naglasivši dasvi koji su učestvovali u zločinima

moraju biti uhapšeni. “Potrebna jetolerancija i politika koja će BiH vo-diti naprijed. Za to ima nade, jer suovdje došli predstavnici mnogihzemalja, među kojima i predsje -dnik Srbije Boris Tadić”, rekao jeKušner, ističući da “ne treba misliti

na osvetu” već na uspostavljanjemira, stabilnosti i međusobnog po-štovanja i tolerancije. “Mi stalnogovorimo 'nikad više', ali to nijedovoljno, nužno je jačati procesevro pskih integracija u BiH... ufunkciji jačanja razumijevanja i ko-

munikacije izmeđustanovništva uBiH”, stav je Torbjo -rna Jaglanda, gene-ralnog sekretaraSavjeta Evrope.

Na obavezu sje-ćanja i opomenukoju nosi Srebrenicaukazao je premijerKraljevine BelgijeYves Ltereme, navo-

deći kako je neodrživo da nekobude ubijen zato što pripada drugojetničkoj skupni, vjeri..., te potcrtava-jući značaj ljudske pravde u izgra-dnji mira i stabilnosti.

Važnost mira i sigurnosti u BiHistakao je i turski premijer RedžepTajip Erdogan, pozivajući da se ni-kada više i nikome ne ponovi Sre-brenica. Premijer Turske kazao jedanas da je “Srebrenica tamnamrlja cijelog svijeta i veliki udaracza međunarodne snage i međuna-rodnu zajednicu”, te pozvao svijetda, radi budućnosti, nikada više nedozvoli da se tako nešto ponovo

Petnaest godina nakon genocida u Srebrenici, utvrđen je identitet ukupno 6.481 osobe ubijene uSrebrenici u julu 1995. godine. Međunarodni sud pravde u Hagu je zločine u Srebrenici prije tri

godine okarakterisao kao genocid, a glavni osumnjičeni, genaral Ratko Mladić, pod čijom komandom je taj zločin izvršen, i dalje je u bjekstvu.

Do sada je u Potočarima ukupno sahranjeno 3.749 identifikovanih žrtava.

“Srebrenica je tamna mrlja cijelog svijeta i veliki udarac za međunarodne snage i međunarodnuzajednicu... Srebrenički muškarci i djedječaci su jednostavno bili žrtve klasičnog etničkog čišće-nja” – riječi cu turskog premijera Tajipa Erdogana na dženazi u Potočarima u julu 2010. godine,

koji je pozvao svijet da, radi budućnosti, nikada više ne dozvoli da se tako nešto ponovo dogodi.


dogodi. “Srebrenički muškarci idječaci su jednostavno bili žrtveklasičnog etničkog čišćenja”, rekaoje Erdogan, dodajući da i danasima na hiljade ljudi za kojima setraga, koji su ukopani negdje u ma-sovnim grobnicama. “Majke Sre-brenice žele naći makar jednu kostod svog najbli-žeg ili barjedan predmetili stvar koja senalazila uz ti-jelo njenognajbližeg kojije ubijen”,dodao je on.Erdogan jeistakao da jeTurska osjetilabol Srebrenice,te obećao da će njegova zemlja na-staviti svoje napore u izgradnji sta-bilnosti, mira i prosperiteta i to nesamo u BiH, već i u Srbiji, Hrva -tskoj i cijeloj regiji. Erdogan je na-glasio da je časna bila odlukaSkupštine Srbije da usvoji Deklara-ciju kojom se osuđuje zločin u Sre-

brenici, kao što je časno i to što jepredsjednik Srbije Boris Tadićdošao u Potočare. On je izraziouvjerenje da će to doprinjeti boljojbudućnosti i da će Srebrenica po-stati mjesto u kojoj će se rađatinova budućnost. On je, također,rekao da su dešavanja u Srebreniciprije 15 godina bila veliki udar zameđunarodnu zajednicu i apelo-vao da se to više nikada ne ponovi.

Premijer Turske Redžep TajipErdogan naveo je jednu situacijukojoj je, prema sopstvenim rije-čima, prisustvovao. “Ja ovdje pose-bno želim da podvučem i dapohvalim jedan čin kojem sam pri-sustvovao. Jedna majka, koja je

izgu bila dva sina i supruga, došlaje do predsjednika Tadića. U očimate majke sam vidio tugu, vidio samspokoj i ponos, ali nisam vidiomržnju. Nisam vidio mržnju jer jeona časna kao osoba i kao majka.Upravo ovakve majke su potrebnesvima nama, ovakve majke su po-

trebne cijelom svijetu. Jer, ko jeubio jednog čovjeka, kao da je ubiocio svijet”, ispričao je Erdogan.

Predsjednik Republike Slove-nije Danilo Turk naglasio je nu -žnost sprječavanja svake opasnosti,akta ili pasivnosti koja bi moglaprouzročiti i omogućiti genocid.

Predsjedavajući PredsjedništvaBiH Haris Silajdžić je kazao da jeBiH zemlja ravnopravnih građanai da je istina o zločina u Srebrenicipoznata svima. “Savjet bezbjedno-sti UN je zavezao ruke žrtvamazbog embarga na uvoz oružja uBiH. UN je tako istupao samo zatošto su žrtve bili Bošnjaci. Želim daistaknem da hrišćanstvo kao vjeranema ništa za zločinima počinjenimu BiH... Nigdje u svijetu se ne po-riče genocid osim u BiH. Prijedlogzakona blokiran je od onih kojipodstiču genocid, jasno je da ćeaktu elni poricatelji završiti na otpa -du svjetske i historije srpskog na-roda kao Sloba i Radovan”, rekao

je, između ostalog, predsjedavaćuPredsjedništva BiH Haris Silajdžić,ističući posebno da u Srebrenici, ipored velikog stradanja, nije zabi-lježen nijedan slučaj osvete, što jedokaz civilizacijskog odnosa bo-šnjačkog naroda prema ostalim na-rodima na ovom području.

Nakon ce-remonijalnogdijela kome-moracije, namezarju uPotočarima jeodržana i za-jednička dže-naza zasrebreničkeB o š n j a k e .Inače, u Sre-brenicu je, u

međuvremenu stiglo oko 7.000 uče-snika “Marša mira”, te šesti bicikli-stički maraton, koji je u četvrtakkrenuo iz Bihaća prema Srebreniciu znak sjećanja na stradanje neduž-nih civila, a pod motom “Da senikad ne zaboravi i ne ponovi”.Obilježavanje godi šnjice genocida u

Srebrenici ove godine je propra-ćeno i nizom prigodnih sadržaja –projekcija filmova, izložbi fotogra-fija i promocija knjiga u zemlji i ino-stranstvu koje govore o stradanjuSrebrenice.

Petnaest godina nakon genocidau Srebrenici, utvrđen je identitetukupno 6.481 osobe ubijene u Sre-brenici u julu 1995. godine. Među-narodni sud pravde u Hagu jezločine u Srebrenici prije tri godineokarakterisao kao genocid, a glavniosumnjičeni, genaral Ratko Mladić,pod čijom komandom je taj zločinizvršen, i dalje je u bjekstvu. Dosada je u Potočarima ukupno sahra-njeno 3.749 identifikovanih žrtava.

„Jedna majka, koja je izgubila dva sina i supruga, došla je do predsjednika Tadića. U očima temajke sam vidio tugu, vidio sam spokoj i ponos, ali nisam vidio mržnju. Nisam vidio mržnju

jer je ona časna kao osoba i kao majka. Upravo ovakve majke su potrebne svima nama, ovakvemajke su potrebne cijelom svijetu. Jer, ko je ubio jednog čovjeka, kao da je ubio cio svijet” -

ispričao je Erdogan.


STUB SRAMARedžep Nurović

Nakon petnaest godinana bio dan savjest se nataloži,bijeli vid se prosuodozdo, pa gore –kako je rastao stub sramana platou jednom u Berlinu.

Hiljade cipela, kao kosturnica,stavise vječnu tačku na korake onihšto ostaše ondjegdje nije bilo srama.

Tu, na platou jednom u Berlinu,bijelim vidom se pokazase.


BOŠNJAČKA KNJIŽEVNOST - ESEJ

Prof. Dr. sc. Hasnija Muratagić Tuna

SMRT DUŠE ILI UBIJANJE

BESMRTNOSTIPojedince koji posjeduju pojačanu

osobinu senzibilnosti, inventi -vnosti, intuicije i slično, vrlo često

potakne na pisanje kakav događaj, li -čnost ili pojava. Posljednji događaji nanašim prostorima potresale su svelahko ranjive duše i one su se moraleoglasiti. Husein Bašić oglasio se zbi rkomkratkih zapisa pod naslovom Smtr duše,zajedno s Milikom Pavlovićem i njego-vom zbirkom Podrum (P.E.N. Montene-gro i Damad, Cetinje/Novi Pazar, 1992).Ovaj put osvrnut ćemo se na Smrt dušeHuseina Bašića.

Smrt duše je umjetnina što podsjećana basne, nastale iz snažne potrebe dase izrazi viđenje i doživljavanje, odno-sno subjektivno stanje duha H. Bašićau vrijeme koje je snažno potreslo našeprostore. Očito je u tom periodu ovajpoznati bošnjački pisac imao ogromnuželju da se oslobodi unutrašnje tenzijei psihološkog tereta koje je ratna situa-cija produkovala u njemu kao čovjeku.U Smrti duše ispoljene su jasne misli,pogledi i stavovi kojima je izražen pro-test, nezadovoljstvo, i ponajviše razo-čarenje ovoga pisca.

Sve priče u zbirci Smrt duše veomasu kratke, a kratke priče nisu jednosta-vne, i nisu lahke za čitanje i razumije-vanje. Kratkoća priča zahtijevajezgrovito izražavanje, zbijena znače-nja, sabijanje slika, sintaksičko sažima-nje, pažljivo odabranu leksiku.

Jezgrovitost otežava čitanje i razumije-vanje. Od recipijenta traži misaoninapor da bi spoznao skrivene smislovei značenja, da bi uočio temu i zapazioporuku.

U ovim kratkim pričama došla je doizražaja Bašićeva kondenzovanost na-rativnog toka i izuzetna sposobnostsimboličkog izražavanja karakteristi -čnog za moderne pisce izraženog sen-zibiliteta. Bašić neobično mnogozgušnjava značenje, sužava prostor ri-ječima, ali nalazi način da svim jezi-čkim jedinicama stvori uvjete zaširokoznačnost, jer se služi nijansira-njima različitih jezičkostilskih postu-paka. On uvijek nalazi puta da iskazuda antičku jednostavnost, iako pričasve kratko, bez suvišne deskripcije iponovljenih detalja. Zato su ove pričeu svim pojedinostima savršene. Unjima se osjeća težnja ka savršenstvukarakterističnom za poeziju. Bašić bašu ovoj zbirci objedunjuje, ili bolje rećiprelazi sa priče na poeziju. Naprosto seneosjetno prebacuje sa jednog koda nadrugi. Mogli bismo reći da se vršijedna vrsta preregistracije. Takav pri-jelaz mogao je napraviti samo izuzetnonadareni pisac sa rafiniranim osjeća-njem za formalne i sadržinske razlikeizmeđu proze i poezije. Sa poezijom supriče povezane lapidarnim iskazom ineposrednijim odnosom prema kratkojformi, koja je kompaktnija i koja nosi

(Osvrt na zbirku pripovijedaka Smrt duše Huseina Bašića, primarno na njen naslov)

Svako autentično,što znači slobodno

ljudsko stvaralaštvo,političko, umjetničko,

naučno, u svakodnevnom

životu i ostalo –prati slabija ili jača

svijest o aktivnoj koegzistenciji sa

istorijskom stvarnošću,i svaka vrijednost,svaka strast koja

životu daje smisao,daje ga kroz

sudjelovanje u stvaranju ritma

istorije.(Zatočenik, L. Kolakovski)


elemente dramske tenzije. Dram-ska tenzija je po pravila u središtukratke priče, čak i onda kada jedata samo u nagovještaju, nazna-kama ili naslućivcanju. Zato onačitaoca, naročito ako je uspješna,kao što je svaka u Smtri duše Hu-seina Bašića, nikada ne ostavljaravnodušnim. Čitalac se poja -vljuje u ulozi sastvaraoca. On na-dopunjuje njena značenja, pa serecepcija kratke priče pojavljuje uposebnoj svjetlosti svakogposebnog recipijenta. H.Bašić je savršeno svjestanforme kratke priče i zatoangažira veliki broj stvara-lačkih inovacija, iznenađe-nja i neočekivanih obrta.One djeluju izvorno, svježei autentično.

U Smtri duše sasvim suevidentne činjenice stvarno-sti, njih Husein Bašić podre-đuje umjetničkoj funkciji teprirodi i strukturi svojeumjetnine. On stvarnost do-građuje, ali ne odstupa odnaročitog i kritičkog odnosaprema stvarnosti od koje sediferencira. Zato je svakapriča obojena subjektivnim iemocionalnim tonom. Izmase realnih činjenica bur-nih događanja, H. Bašićuzima samo one ključne,transformira ih na sebi svo -jstven način, oduzima imstvarnu podlogu, a ipakčuva uvjerljivost situacija,slika i likova, zato ih lahko i dobrouklapa u siže priče da one dobijuumjetničku dimenziju, lahko po-kreću emocije i obogaćuju sadržaj.Čitalačka publika ih unatoč transfo -rmaciji lahko prepoznaje. Dakle, H.Bašić stvarne događaje i stvarneljude u Smrti duše preobličava unove konture, imena i osobine. H.Bašić svojom stvaralačkom snagomstvara naročitu situaciju i atmosfrukojima razotkriva najsuroviji načinubijanja duše, duše individue iduše cijeloga naroda. Slika stvarno-sti je pomjerena i preobražena, ali je

jasna potvrda psihološke i emo-tivne strukture koje preživljavaovaj pisac. Izborom detalja koje jerazotkrivao kroz kratke priče H.Bašić je u Smrti duše stvorio žive,vrlo sugestivne i upečatljive slike,ali i cjelovitu sliku jednog mučnogvremena.

Suštinu sadržaja i cjelokupnismisao zapisa Bašić izražavasamim naslovom zbirkr kaojakom pozicijama teksta. Bašićev

naslov je metafora najznačajnije inajuniverzalnije teme, on je putod riječi i djela do beskraja. I na-slovima ciklusa Bašić izražava po-sebnu idejnu i estetsku kompo -nentu. Priče su podjeljene na četiridijela (ciklusa) od kojih su tri, kaoi sama zbirka, naslovljeni sa dvijekomponente, ali nisu strurukturi-rani po istom modelu. Međutim,cijela zbirka i njen posljednji diojesu, Smrt duše : Pogovor smrti. Če-tiri imenice, dvije u nominativu,dvije u genitivu, raspoređene sutako što se prva riječ naslova našla

i u završnom dijelu podnaslova.Uspostavljena je veza, zatvoren jeprsten, sve je ništa i ništa je sve.Prstenasta veza asocira na kružnitok događanja, na simbol beskra -jnog ponavljanja. Između Smrtiduše i Pogovora smrti nalaze se di-jelovi Vučja šuma, Sinovi i psi i Epi-log: Izgubiće ko zastrani u nejač izločin. Činjenica da su se u na-slovu na neki način našli pas ivuk, ukazuje da autor u prvi plan

stavlja konfliktni odnos usvijetu nasilja i borbe zaživot.

Interesantni su i naslovipriča izvedeni istim sufi-ksom i pejorativnim znače-njem, kao: Bradonja,Reponja, Glavonja, Trbonja,Nosonja, Nogonja, ali i Ušati,Podrepaši, Šestoprsti. Na-slovi su humoristični i sati-rični, s obzirom na mo -tivacijski sistem koji ih po-vezuje. Njihova stilska vri-jednost zasnovana je nanjihovoj izražajnosti. Ovaliterarna imena predsta -vljaju vrste ljudi koje H.Bašić identificira saobraznokontekstu u koji ih uklju-čuje. U priči postoje samokao jezička kreacija. Nave-dena imena odraz su Baši-ćeve tačno određenepozicije prema njima,otuda ih oblikuje u gotovoistoj formi. Njima izazivatačne predstave. Nisu u ko-

mičnom kontekstu, a, ipak, imajutakvu funkciju. Ona imaju pe -rspektivizirajuću funkciju. Postajunosioci Bašićeve tačke gledišta.

Bašić se odlučio na pričanjebasni jer basne pristaju besjedamanamijenjenim narodu; a basnemogu smišljati samo oni sposobnida uoče sličnost između primjeraiz života i fabula basni.1

H. Bašić je u svoje priče utkaobrojne basne, kao, naprimjer, onuo Vuku i jagnjetu (nova verzija umnožini). To je ona najstarija uo-bličena basna o vuku i jagnjetu,


koju helenska književnost pripi-suje legendarnom Ezopu. Istubasnu na latinskom jeziku dao jeFedar. Na francuskom jeziku,prema La Fontenovoj obradi,basna će pretrpjeti neke izmjene.La Fonten je dao odeređenu poli-tičku notu priči, a Krilov se držaoLa Fontena, kada je u stihu na ru-skom jeziku obradio istu basnu,ali unosi neke psihološke tanano-sti. Dositej Obradović je ispričaobasnu koja je najsličnija Fedru. Po-stoje raznorazne obrade basne ovuku i jagnjetu na raznim jezi-cima u prozi i stihu. Čak se tvrdida ih je bilo u azijskim književno-stima i prije helenskog klasikaEzopa.2 Pod istim naslovom ba-snopisci su ispričavali ovu basnusvaki na sebi svojstven način. Ve -rzija H. Bašića je nova. Na to nasBašić upozorava podnaslovom uzagradi. Navest ćemo cijelubasnu:

“Opet ste mi mutili vodu!”, rečeljutito Vuk, zvjerajući gladnimočima.“Ali, dobri Vuče...!, zaustiše nesre-ćna jagnjad da se brane. “Samomi nemojte reći da ste tek rođenai da ova voda koju mi mutite tečeod mene k vama tamo! To ni-kako!”Jagnjad se nevino ogledaše, kao uonoj pravoj priči.Vuk, oblizujući se, dodade: “Uostalom, takav izgovor vamnije ni prije važio, dok je pravdabila u povojima!”“Ali, ali...”, zamrije glas u jagnje-ćim ustima.“Neka se sličnost mora poštovati!Moram vas, dakle, pojesti, makarcrkao ovoga časa!”, reče Vuk i po-gosti se slatko. (22)

Bašić, kao i ostali basnopisci,usmjerava pažnju na glavni tokzbivanja, ispušta sve detalje. Ali

se i u Bašićevoj verziji uočavajutri osnovne situacije: susret,svađa i karvavi čin na kraju. Istoje i to da su vuk i jagnje personi-ficirani kao zastupnici određenihkarakternih osobina. Obje poka-zuju ćud svojstven vrsti kojoj pri-padaju. Uopćena poruka jeapsolutno razaznatljiva. I Baši-ćeva moralna poruka je ista.Basna pokazuje da odluku zlo-činca i lakomca neće spriječiti ri-ječi, pa bile one i istinite, kako jezabilježeno na kraju Ezopovebasne. Fedar objašnjava da tabasna ima u vidu ljude koji satirunevine, izmišljajući razloge. LaFonten zaključuje da je “razlog ja-čega uvek bolji”, Krilov kaže daje “moćnome vazda nemoćnikriv”.3 Bašićeva basna se svodi napravo jačega. Ona upućuje na či-njenicu da se pravda izigrava, ida postoji samo surova stvarnost.Jači uvijek satiru slabije, razlog seuvijek nađe i uvijek ponavlja.Svjesnost o tome ne pomaže, timje ironija veća, ali je istinita. Na-žalost!

U Smrti duše veliki broj junakačine životinje, ali uvijek kao oliče-nje ljudskih postupaka i karak-tera. Kroz jezgrovite i uvjerljivealegorijske slike prikazane su ži-votne istine i dobro uočene karak-teristike ljudi. Tu je, kao što smoveć pomenuli, vuk kao oličenjenasilja i jagnje kao oličenje nevi-nosti, ali tu je i lav, medvjed, noj,pas, tiugar, mačka, patka, vrana,vidra, miš, crv, tica, kukavica,konj, ovan, magarac, komarac, ris,zmija, leopard, kojot, šakal, slon,nosorog, vepar, smuk, mungos,jazavac, majmun. Kao što se moževidjeti, dominiraju one koje kono-tiraju negativne osobine ljudi, to-liko izražene u vremenu o kojemBašić piše. Njima iskazuje poukukao poentu. Ilustrirat ćemo to pri-čom Pas od pasmine:

Bio je pas od pasmine. Od najbolje pa-smine – mislio je za sebe . Ali, tako nijesu mislili ostali psi.Smatrali su ga običnim psom, odobične pasje pasmine.Tada je pas od pasmine pozvao upomoć sjećanje. Sjetio se ko su sve išta su bili njegovi preci – psi. A ondaim ljuto reče: “Moja sjećanja mi govore da sam jaod bolje pasmine nego što ste vi! Po-kažite mi kad ste, gdje ste, kolikoste?... Sve dok mi to ne pokažete,morate priznati da je moja pasminabolja od vaše pasmine!Potom počnu dokazivati ko je odkoje pasmine; čija je pasmina gora, čijabolja. Nikad se nijesu dogovorili oko toga. Od tada do danas traje pseći rat. Ilavež se razleže na sve strane. (12-13)

Mislimo da je svaki komentarizlišan.

Već iz navedenog, može se vi-djeti da se u konstituiranju znače-nja Smrti duše neminovno namećekontrastiranje4 kao osnovni se-mantički motiv iskazan u odnosuživot i smrt. Kontrast je u Smrtiduše izrazita tematska dominanta.Gotovo u svaku priču HuseinBašić uključuje podjelu, dvojstvo,diobu, i tako čitaoca uvlači umreže koje se u priči prepliću.Puno je tu konkretnih stradalnika.U vrtlogu čudnog vremena stra-daju mnogi, svaki na svoj način, isvaki različito. Stradali su zbogtoga što su upotrijebljeni i zloupo-trijebljeni. Ovdje itekako dolazido izražaja upotreba čovjeka. Čo-vjek, bolje reći narod, upotrijeb-ljen je u nečovječne svrhe, u svrhekoje ne može da dokuči, u svrhestvaranja tobože novog poretka,odnosno realizacije egoističkih ci-ljeva. Čovjek je upotrijebljen odprijatelja i neprijatelja, od svoga,najrođenijega, i drugoga, tuđega.

1. Aristotel, Retorika, Svetovi, Novi Sad, 1997, 196.2. I. Tartalja, Teorija književnosti, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva, Beograd, 2000, 148.3. I. Tartalja, n.d., 151.


Mnogi su stradali, mnoge su izkuća iselili, jer su ih prisilom na-morali da napuste svoja obitava-lišta. Dom nije više topli kutak,sigurnost i spokoj, postaje domkoji se odbija i odbacuje, izazivanelagodnost, podsjeća na smrt.Čini se da Bašić, predočavajućisve nedaće jednog vremena, pro-lazi kroz krugove pakla i poka-zuje kroz kakva sve iskušenja istradanja prolazi jedna generacija,kojoj je onemogućeno da dođe dočistote duše i blaženstva.

Ovdje ćemo ukazati na njegovizgrađeni pogled i subjektivniodnos spram dobra i zla, svjetla itame, humanizma i mizantropije,fizičkog i metafizičkog.

Smrt duše je reakcija na dehu-manizirano društvo – doživljenokao šuma zla, nemilosrđa, smrti,nerazumijevanja, ravnodušnosti.Ovo je slika ljudskog nemorala:ona predočava totalitarno društvooličeno na različite načine. Doži -vljava se kao hajka. U Smrti dušenema svjetlosti. Zbirka je nastala,kao što smo na početku napome-nuli, u vrijeme kada je kod nasdošlo do krize (1992), kada su seprobudili stari sukobi i podjele,kada je mnoge zahvatila razara-juća ratna psihoza, pa su se mo-ralno survali i poživotinjili. Postalisu krvožedni osvetnici, ubice, bje-somučnici. Smrt duše ostavlja težakutisak zbog mračnih slika – počevod Vučje šume, zbog oporih slika

stradanja, mračne ljudske prirode,niskih nagona, do zatvaranjakruga bezizlaza, do smrti duše.

Sadržaj priča nije lokaliziran uvremenu i prostoru. Ono što je unjima ispričano moglo se dogoditiu bilo kom vremenu i na bilo komprostoru. A više je nego poznato daborba između dobra i zla nikada inigdje nije okončana. Zla će uvijekbiti, kao i dobra, svuda i u svim vre-menima. U tom sukobu i ishodunalazi se smisao i poruka Smrtiduše. Bašić je pokazao jednu suluduatmosferu, bez lirizma, vrlo intelek-tualno i misaono, a prije svega laba-ratorijski pravljenu, s tačnosračunatim ciljem, i vrlo efektno.

Gotovo sve priče u Smrti dušezasnovane su na raskoraku izmeđudoslovnog i prenesenog značenja.One su aluzije, govore o nečemuodređenom, premda se to odre-đeno eksplicitno ne pominje. To sualegorije; imaju tačno određen smi-sao iako ga prikrivaju. Kao što smoveć rekli, one su ispričane kaobasne, baš zbog toga što je alegori-čno kazivanje svojstveno basni. Pri-čajući o životinjama, Husein Bašićuvijek odslikava neko ljudsko isku-stvo. U priči Vuk i jagnje (nova ver-zija u množini) prikazan je vječniantagonizam, silnik i nevini, slaba-šni, jači i slabiji, tiranin i nemoćni,ali i nemogućnost da se potru od-nosi prava vuka na ovcu, mačke namiša, velikih na male, oslobodiocana oslobođene, mučitelja na muče-

nike. U Smrti duše neprekidno sesučeljavaju ovakve krajnosti.

Stanje oslobođenosti od smrti iliuništenja, stanje vječnog života,jeste besmrtnost. Poslije sopstvenesmrti (tj. one koju utvrđuju drugi),poslije određenog perioda, vjerujese, živjet ćemo drugi život, i nasta-viti da ga živimo vječno. Dakle,preživljava samo naša duša zami-šljena kao nematerijalna mislećasupstancija kontingentno i privre-meno smještena u našem sada-šnjem tijelu. Za Aristotela duša jeforma tijela i odvojena supstancijane može postajati bez njega, istokao što osmijeh ne može postojatibez nasmijanog lica. Filozofi na-stoje dokazati da je duša besmrtna,uglavnom preko metafizičkih do-kaza Kažu da je duša jednostavnai da se ne može dekomponirati.Tvrde i to da je besmrtnost pretpo-stavka moralnosti, što obezbeđujearenu u kojoj pravedni trijumfuju,a nepravedni bivaju kažnjeni. (No-vija filozofija se ne slaže s ovakvimučenjem.) Međutim, postojanje be-smrtnosti promatraju kroz postoja-nje vjere, jer je ona pravi i prviizvor uvjerenja u besmrtnost, auvjerenje da je nekoherentno po-stulirati odvajanje duha i tijelaostaje najsnažniji filozofski odgo-vor. U platonističkoj i neoplatoni-stičkoj tradiciji besmrtnos dobijebezvremensku odrednicu. Cilj je ži-vjeti potpuno izvan vremena, a neživjeti zauvijek. Besmrtnost, ili na-

4. Njemački lingvist Jost Trier (u svom djelu Der detsche Wortschotz im Sinnbezirk des Verstands, Heilderberg, 1931) ističe važnostsuprotnih značenja i tvrdi da svaka izgovorena riječ u svijesti govornika i slušaoca izaziva suprotnost. Zapravo, on kaže sljedeće:“Možemo prepustiti drugima proučavanja o tome da li sklonost da se misli u suprotnostima, odn. da se iskustvo svrstava na osnovibinarnih kontrasta predstavlja univerzalnu ljudsku sklonost koja samo sekundarno nalazi svoj odraz u jeziku kao jedan od uzrokašto izazuivaju efekat ili da li nas a priori postojanje velikog broja suprotnih parova leksema u našem maternjem jeziku podstiče nato da naš sud i naša iskustva dihotomiziramo ili polariziramo. Činjenica je, međutim, koju lingvista mora da ima na umu da je binarnaopozicija jedno od najvažnijih načela koja regulišu strukturu jezika; najevidentniji izraz ovog principa je – što se tiče lekseme – antonimija.” (Citirano prema: S. Ressel i G. Ressel, Rod, broj i antonimija u srpskohrvatskom jeziku, Naučni sastanak slavista u Vukovedane, br. 134, Beograd – Tršić, 1983, 164)

Suprotnost značenja, odnosno antonimija, predstavlja jedno od najznačajnijih semantičkih relacija. Međutim, u njenom određenjuvlada prava zbrka. Nije se obraćala pađnja na činjenicu da postoji više tipova suprotnosti, a antonimija se uzimala kao komplementarnasinonimija. Zato i Lajons razlikuje tri tipa suprotnosti (antonimija, suprotnost značenja /oppositeness of meaning/, gdje izdvaja tripodtipa: komplementarnost, antonimiju u užem smislu i konverziju; leksičkosemantičku opoziciju dijeli na antonimiju u užem smislu,komplementarnost, konverziju i direkcionu opoziciju). Suština je u tome da postoje nekakvi suprotni odnosi (afirmacija/negacija,suprotne tačke, kretanje u jednom od dva suprotna pravca itd.). Mi smo se opredijelili za najopćeniji termin kontrast, kako ga objašnjava Lajons. On nema nikakve implikacije u pogledu broja elemenata u skupu jedinica koje kontrastiraju paradigmatski (o čemuLajons govori u svom djelu Introduction to Theoretical Linguistics, 1968 i svom dvotomnom djelu Semantics, 1977; preuzeto od S.Ressel i G. Ressel, n.d., 163164).


stavak egzistencije, postiže se takošto neke od crta ličnosti mogu pre-vazići smrt. Nečije djelo, ili slava,ili ozloglašenost, ili geni, moguopstati u tijelima ili duhovimadrugih. Svakome je važno da nje-gov život ima svrhu, ali se svrheživljenja razlikuju od individue doindividue. Očito ne postoji pojavakoja je svrha svakog bića, svakogživota. Ali postoji nešto što je ne-minovnost, to je smrt. Ona pre -dstavlja okončanje života, ona sene može doživjeti, ne može biti ništetna, niti prikladan oblik straha.Ipak, smrt izaziva strah, i o njoj serazmišlja kao o nečemu veomaštetnom. Smrt je posljednji akordu ljudskoj usamljenosti. U poruciove knjige smrt ostavlja čovjekabez identiteta, čini ga patnikom.Ona je najstarija ljudska zagone-tka. Sva nastojanja da se odgone-tne nisu pružila odgovore niprogoniteljima ni prognanima.Čovjek je nemoćan da iskaže i svojrealni i svoj irealni svijet, jer svakoiskustvo prestaje na granici smrti.Smrt ostaje kao zagonetan usud,kao znak pitanja. Čovjek je uvijekizmeđu neba i zemlje, moći i ne-moći, regionalnog i univerzalnog,individualnog i kolektivnog, emo-tivnog i racionalnog, fantazmago-ričnog, fantastičnog i racionalnogi iracionalnog.

Vratit ćemo se ponovo naslovuzbirke.

Husein Bašić svoje djelo naslo -vljava čini se jednostavno – Smrtduše. Prva komponenta smrt je riječkojom se označava prestanak ži-vota, prestanak postojanja jedinkekao posebnog životnog organizma:to je propast i uništenje, to je osjeća-nje velike neprijatnosti. Dakle, prvakomponenta ima negativnu kono-taciju, bez obzira na sva tumačenja.

U Smrti duše nije riječ o pojedi-načnoj smrti. Smrt je ovdje meta-fora za nestanak čovječnosti učovjeku, u vječnosti.

Šta znači druga komponenta –duša?

Mislimo da ova riječ sama posebi najčešće budi asocijaciju namiris duše (što se odmah supro -tstavlja smrti duše), a to je neštoblago i prijatno. P. Skok u Etimolo-gijskom rečniku piše da duša kuca. Usakralnim tekstovima, prije svegabiblijskim, duša je znak života, po-vezuje se sa slikom duha. Otuda jeispuštanje duše, posljedniji dah.Čovjek je živo biće samo ako imadušu. Dobar je ako dušom diše.Duša znači i cjelokupan čovjekovduhovni život i nematerijano be-smrtno biće u čovjeku. Njom seozna čavaju tipične crte neke lično-sti, njen karakter i priroda. Duša jei osoba s pozitivnim karakternimosobinama, sušta dobrota, pleme-nitost. Rečnik srpskohrvatskog knji-ževnog jezika,5 definira dušu nasljedeći način. Kaže da duša značisvijest i sposobnost čovjeka da mislii osjeća, zatim, da je duša skup ka-rakternih, urođenih svojstava i crta,ćud, narav, priroda nekog čovjeka,temperament, smisao za stvarala-štvo, sposobnost za brzo shvatanjei razumijevanje drugog. Duša značii osjetljiv i plemenit čovjek. Njom seobilježava besmrtan, nematerijalanprincip života u čovjeku, koji gaveže s Bogom, kao i čovjek koji dajepravac i ton, centralna ličnost, po-kretač, organizator. Duša je mila idraga osoba. Duša je riječ veomaprisutna u frazama s vrlo različitimznačenjem: biti bez duše i srca, bo-riti se s dušom, dati Bogu dušu, ra-stati se s dušom, prodati dušuđavolu. Duša može da boli, da sedaje, može doći do nosa, može se

zaviriti kome u dušu, može biti ra -jska, duša od čovjeka itd. Duša jemirišljava. Najčešće miriše na dušudjevojačku, na dušu zaljubljenogmladića. Postoji majčina duša, dušadobrog i pravednog, duša pobo -žnog čovjeka. I hljeb ima miris duše.6

Duša je, kao što smo mogli vi-djeti, neprecizno definirana. Imaviše značenja i više odgovora. Filo-zofi bi rekli da je to otvorena te -kstura, ali ne neodređena. Usvakom slučaju, Smrt duše jeste si -ntagma u kojoj su objedinjene dvijekrajnosti, gotovo nemogućnosti.Mogli bismo reći da naslov kono-tira ubijanje besmrtnosti, što jekontrave rzno, ali vrlo efektno. Toje ona krajnja granica, to je bezi -zlazje – kraj kraja, nestanak.

Na kraju, dodat ćemo još i to dabi bilo dobro, poslije svega, češćeučiniti dostupnim čitalačkoj publicisljedeće poimanje duše: “U poima-nju govornika srpskog jezika uzimase ne samo kao mera za ispravno,poželjno delovanje nego i kao meraza normalno bitisanje... Tako se sce-narij duhovnosti jezičke ličnostisrpskog jezika može najopštijepredstaviti semantičkim metajezi-kom na sledeći način: ’Dobro je dačovek čini tako (rukovodeći se pri -ncipima duha) da bude dobro injemu i drugima, svaki čovek (poduši) zna šta je dobro, nije dobroako čovek ne čini dobro sebi i dru-gima’... Kroz duh i dušu govornicisrpskog jezika vide i proživljavajusvet oko sebe, bitišu i traju premasnazi svog duha i postojanosti svojeduše, ostvaruju besmtnost duha iduše, ugroženi su u svom postoja-nju ako im se napada na duh i dušu,pa i svoj fizički (telesni) opstanakvezuju za stanje duha i duše“.7 Mi-slimo da se to odnosi i na govornikedrugih jezika, ne samo srpskog.

5. Matica srpska i Matica hrvatskska, Novi Sad – Zagreb, 19671976. 6. D. MrševićRadović, Jezički/kulturni simboli i srpska frazeologija, MSC, 23/2, Beograd; D. Brozović, O nazivima majčine dušice u sla-venskim dijalektima (a i slavenskom pjesništvu i folkloru), Makedonski jazik, god. XXXII –XXXIII (1981–1982), Skopje, 1982; PavleSofrić Niševljanin, Glavnije bilje u narodnom verovanju i pevanju kod nas Srba, Beograd, 1990; Veselin Čajkanović, Rečnik srpskih na-rodnih verovanja o biljkama; Beograd, 1985.7 S. Ristić, Konceptualizacija nekih reči iz sfere duhovnosti nosilaca srpskog jezika, 159. (Citat preuzet iz knjige Poetska gramatikaVaska Pope, Jelena Jovanović, Filološki fakultet, Naučno društvo za negovanje i proučavanje srpskog jezika, Beograd, 2001, 156.)


ESEJ

Kultura proizvoda neoimperijalnihsila postaje dominantna kulturnasupstanca svijetskih provincija. S ta-

kvom (naizgled bezazlenom) kulturomproizvoda počinje dominacija jednog načinarazmišljanja. Uporedo s tzv. dinamikom ra -zvoja (bolnim usisavanjem siromašnih ilionemoćalih sistema u globalni ekonomskiorganizam) dešava se i dinamika urušavanjaautohtonih vrijednosti malih kultura. Novevrijednosti znače novi moral, novi moralznači novu kulturu. Za nastanak rečenogključnu ulogu odigraće razvijanje kultureimitacije. Biti in, postaje fundament postoja-nja, biti in, znači biti u modelu modernosti,znači vrhunac imitacije, od stila, jezika, ku -lture i filozofije. To je prelazak crte, sa «mra-čne» na «svijetlu» stranu planete.

To je najlakše vidljivo u muzičkoj i fi -lmskoj produkciji, s obzirom na njihovu po-pularnost i panmedijalnost.

Ideološki radovi na planu infiltriranja vri-jednosti light-totalitarističkih ideologija na te-ritorij svjetskih provincija izvode se slikom,tekstom, kontekstom koji se nalaze na proi -zvodima najvećih global playera, a izrazito naonim iz Hollywooda. Ova kompanija jedan jeod najvećih distributera korporacijskih inte-resa diljem svijeta. Ona je prva koja je idejumultikulturalizma pretvorila u dominacijujedne ideologije. Van industrija vizuelnogspektakla (izbacivanjem projekata skupljih odBDP neke periferne državice), van otvorenihpropagandnih matrica s potpisom Pentagona,postoji i čitav niz kontekstualnog ili podte -kstualnog ideologijskog poantiranja. U svje -tski popularnim serijama i filmovima, u ovojkovačnici trendova, mode i ideologema,pored kulturoloških naslaga koje se na sofisti-ciran način bave temom pokazivanja supe-riornosti light civilizacije nad ostatkom svijeta,lako se otkrivaju rukopisi korporacijskih he-gemona i objave novog industrijskog svešte -

nstva. Televizor je pretvoren u propovjednika«bez kojeg se ne može». On drži na okupupažnju cijele porodice. Drži slovo. Ima riječ zasvakog. Od najmlađeg do najstarijeg stano-vnika ekumene. Kada je američka industrijaduhana bila na vrhuncu svoje moći, u ugluusana svake značajnije hollywoodske dive ilidiva visila je cigareta (biće da su u to vrijemesvjetsku medicinu predstavljali vrači iz mo -čvarnih šuma Amazonije dočim nije znalaništa o štetnosti duhana). Na posterima holly-woodskih božanstava koji su se prodavališirom planete oblačić dima bio je sastavnimdijelom lika. Cigareta u ruci postala je «šestimprstom» antropološkog definisanja savreme-nog čovjeka, nužnost modernosti i životni stilmilionske armije imitatora James Deana, Ma-rilyn Monroe, Humphrey Bogarta, LaurenBacall...

Kada je industrija nekretnina, pak, doži -vljavala svoje vrhunce, hollywoodski je krea-tor globalnih trendova uveo novi kontekstčitanja modernosti. Uvedena je ideologemagubitnika, čovjeka koji živi u malim stanči-ćima ili skromnim kućicama. Dok polovicastanovnika ovog planeta mašta da jednogdana useli baš u takvu «straćaru», stanovni-cima light civilizacije javlja se blagi osjećajmučnine, a izraz rezignacije na licu protago-niste širi se uz osmjeh zadovoljnog sponzoratakvih scena. Scene su polimorfne, semantikevišeznačajne. Već u drugom kadru, nanekom drugom mjestu, u nekoj drugoj pla-netarno poznatoj seriji, neka druga zvijezdajednog te istog svjetonazora saznaje da mla-dić u kojeg se zagledala «živi sa rodite-ljima!!!». Suphanula, suphanula. Ona sepovlači kao da je nabasala na samog sotonu.Ovakvim i sličnim sekvencama obiluju po-pularne serije i filmovi proizvedeni tijekomprocvata američke industrije nekretnina.Kuća (privatnost i intima) mega zvijezdauslikava se i prinosi na oltar globalističkog

Enes Dazdarević

KULTURA IMITACIJE „Svaki oblik ljudske djelatnosti utiče na samog čovjeka i mijenja mu dušu”

H. Poincare


vašara voajerizma. Mediji šire hi-steriju nove divinizirane arhitekto-nike. Donose opširne reportaže (saslikama vila i dvoraca) o prebivali-štima in, trend ili cool božanstava.Ovdje se božanstvo odmara, ovdjedoručkuje, ovdje pajki, ovdje piški,ovdje se sunča, a ovdje za izlazaknoćni ušminkuje. Takav može bitii Vaš dom – poruka je kapitalisti-čkog hegemona. Idealna kuća nijeza stanovanje ako nije i za pokazi-vanje. Nije djevojčica «maminaprinceza» ako o takvoj kući nesnuje. U koliko popularnih filmovai serija agent, guru industrije ne-kretnina, poput Danteovog Vergi-lija u Božanstvenoj komediji, vodijunake da razgledaju kuće, vile,stanove – te obožene nivoe novogmetaprostora. I koliko bračnih pa-rova pada u trans, histeriju i egza -ltaciju, doživljava Otkrovenje kadaim se ukaže obećani eden, kada sepronađe idealni prostor, tj. kada sepređe na viši nivo egzistencije.

Tako je i «otkrićem vode», tj. ra -zvojem industrije «zdravog života»,flaširana voda postala još jedan «šestiprst» protagonista globalističkog ma -rketinga svakovrsnog industrijskogmainstreama. Da bi se odgovorilo vi-sokim zahtjevima koji se postavljajupred savremenim čovjekom, neopho-dno je potencirati i razvijati njegovupsiho-fizičku spremnost i kondiciju.Pored «vode», otkriven je tako i«zdrav život». Propaganda «zdravogživota» i teror «hollywoodske este-tike» od ljudi pravi optimalno radnosposobnu (profitabilnu) životinju(animal capitale) koju smješta u fit-nes-ce ntre, moderne farme za proi -zvodnju nadčovjeka. I nagomilanistres (o kojem panično izvještavajuzdra vstvene organizacije) postajeizvo rištem profita. A tu stupa nascenu farmaceutska industrija, samilijardama ra znih antistres i anti-depresiv pilula. Civilizacijska je iro-nija ogromna. Sistem koji je glavniuzročnik stresa nudi lijek protivnjega i uvećava bogatstvo elite kojaje takav sistem kreirala i na kojem„tovi“ kapital.

Uvezanost korporacijskih indu-strija i hollywoodske propagandeočitava se i u pojavi institucije sho -ppinga. Ona postaje mondijalističkoabrakadabra za sve situacije, mate-rijalne nevolje, moralne i emocio-nalne krize. Ona postaje novimsvetilištem ranjenih i napuštenihduša. Kada djevojku ostavi mladić,ona obilazi shopping centre, hodoča-sti na taj svojevrsni Zid plača reli-gije globalnog kapitalizma. Ništatako efikasno neće “povratiti vjeruu sebe”, kao dobar shopping ili sli-čan potrošački izlet, koji podmla-đuje, ljepoti vraća kvalitete.

Shopping je i idealna propaga -ndna matrica za širenje božićne po-trošačke groznice. Od hrišćanskihmetafizičkih semantika u činu davanjai primanja - opet uz pomoć Holly-wooda (ali i manjih playera), i čitavogkontigenta filmova koji se vade iz ki-notečkih kontejnera uoči i tokom po-trošačkog spektakla zvanog MerryChristmas (Happy Holidays) napra -vljena je još jedna kulturološka nužnostkoja, na koncu, završava u profitabi -lnosti. Visoko industrijsko svješte -nstvo njeguje simpatičnog sjedo -bradog čiku iako se zaklinje u pro-svjetiteljstvo, naučnu racionalnost iodbacivanje religijskih dogmi. Kada“primitivna plemena” vjeruju unekog svog Usena, to je praznovjerje“zaostalih plemena”, a kada “čuvariprosvjetiteljskih ideja” šire mit o san-kama punih firmirane robe koje lebdenad ulicama Manhettna, Londona iliPariza, i daruju dobru djecu…onda jeto ljupka dogma? Prosvjetiteljska re-ligija? Svijetla religija? Ostale su krutei mračne, kanibalske, ali ova je ljupkai light. Ona ne samo da je svijetla, onablješti, isijava ulicama civilizacije oslo-bođene dogmi mračnjaštva. I opet jetu naš način života, naše vrijednosti...

Simpatični čika sjede brade na-dlijeće planetu, nosi poklone i peri-feriji i izgladnjelim svjetskimprovincijama. Pa zar nije vrijedanštovanja? Malo iznad Teherana kaoda ga nešto štrecne, kao da musanke malo prokližu, ali čika na-stavlja... Ho ho ho...

Pred ofanzivom propagiranja«savremenosti» koja se namećeputem medija, slike, ikonografije,popularne muzike, i drugih kultu-roloških obrazaca, mala je kulturanemoćna uspostaviti mehanizamodbrane. Naročito onda kada joj seinstalira osjećaj da sve što nije ulight ambalaži ozbiljno je hendike-pirano, bezvrijedno ili lokalno.Osjećaj inferiornosti koji se javlja ušatorima svjetskih prerija, zagleda-nih u glamur, sjaj i impresivnaostvarenja koja se emituju u njiho-vom «zaostalom» kutku ekumene,uvodni je čin stvaranja kulture imi-tacije. Pomenuti osjećaj hendikepi-ranosti nameće želju za isticanjem«univerzalnosti». A ta univerza -lnost je zapravo hollywoodskauniversal picture. To je ideološkikroj i banalni je prepjev jedne ve -rzije. Kultura imitacije postaje pla-netarna pojava, monkey bussenes,suštinska karikatura i poraz su -pstancijalne multikulturalnostiplanete. Ideologija multikultura -lizma poništava fundamentalnipluralizam kultura a stanovniciglobalnog sela postaju uniformne(firmirane) kreature koje izgledajuisto, gledaju u isto, pjevaju o istom,na jeziku istom, i na koncu, misle ivjeruju u isto.

Kultura dominiona nastaviće dase širi, a mala završiti u muzeju. Temikrocivilizacijske kulturološkekrugove, način njihovog života, nji-hovu poetiku i dramu, sljedeće ge-neracije nalaziće na festivalimaetno filmova, u ponekom romanu,na ponekom dvd-u... O tim malimkulturama govoriće naučnici naelitističkim skupovima, prevodićese male knjižice pjesama i narodnihumotvorina.

Njihovi potomci će na domoro-dačkom engleskom turistima obja-šnjavati simboliku jednog vremena,povijest jednog naroda i jedne ku -lture, prije nego su Manhetnn i Pe -ntagon, Hollywood i universalpicture, konzumena i moneysam,profit i ideologija upakovali ku -lturu u verziju light.


NOVE KNJIGE

Prof. Dr. sc. Hasnija Muratagić Tuna

USTRAGA – PRVI ROMAN PJESNIKA

DŽEVADA JAHIĆA AZIZOVA

Dževad Jahić poznat je naučnojjavnosti kao autor zapaženihnaučnih radova, monografija i

udžbenika, a ljubiteljima lijepe riječikao autor nekoliko zbirki pjesama.Dakle, njegov stvaralački napon uobli-čavao se u nauci i poeziji, odnosno li-rici, koju karakterizira zavidan stepenuspješnosti, najviše kod onih koji znaju

šta je to prava poezija.Sada se pojavljuje sasvojim prvim pravimproznim djelom, roma-nom interesantno na-slovljenim – Ustraga.Naslov nije slučajnoodabran. On je osno-vno idejno čvorište ro-mana. Predstavljametaforično određenupiščevu viziju onogašto mu se u životu de-šavalo i čemu bi da sepisanjem i prisjećanjemponovo vrati. „Da li ćese vratiti istim ili pribli -

žnim putem, ili će se vratiti drugim putem,to sad i nije toliko važno“, kaže Jahić ičvrsto obećava da će se vratiti. To vra-ćanje vlastitim tragom, „taj zakon pri-rode... zove se u s t r a g a“.

Imali smo čast da među prvima pro-čitamo roman i, ujedno, damo svoj sudo njemu, savršeno svjesni činjenice da

ne postoje čvrsta kritičko-teorijska na-čela za prepoznavanje dobrih djela,samim tim i dobrih pisaca. Vođeni svo-jim znanjem i iskustvom, možemo rećisvoj prvi, i najvažniji, stav o romanu.Mislimo da je roman književni rod ukojem Jahić raste u tematskim prosto-rima i umjetničkoj snazi, pa, vjerujemo,da će ga baš ovaj roman uvesti u rednaših velikih pisace. Zašto? Zato što jeovim romanom Jahić napravio krupanknjiževno-estetski iskorak, zato što go-vori o njegovim velikim literarnim mo-gućnostima, zato što roman sugestivnozrači jedinstvom misaone i emociona-lne osnove. Zato što se u njemu ogledaJahićeva sposobnost da dobro raspo-redi građu i da je oblikuje bez trunkepozerstva i neiskrenosti, zato što unjemu nema artificijelnosti, sve je samoživot. U njemu nema navijačke strasti,a nema ni ideologijske isključivosti. Tone znači da u njemu nema ozbiljne inježne note. Naprotiv! To jedinstvo, uspoju filozofskih i iskustvenih eleme-nata, polazi i stvara se oko najznačajni-jeg pitanja ljudske sudbine. Uzamršenom spletu i često tragičnomkovitlacu pojedinačnih i kolektivnihljudskih drama, jedna tema postaje fu -ndamentalan i moćan vez piščevog bi-tisanja u svom vremenu i određenomprostoru. To je tema potrage za so -pstvenim identitetom. U romanu je li -

Za svakoga ima knjiga. Njegova knjiga. Samo za njega napisana.Koliko ljudi - toliko knjiga. Pa idi potraži svoju. A onda ćeš znati šta ti je činiti. Tamo sve piše...

Ćamil Sijarić

(El-Kelimeh, Novi Pazar, 2010)

Dževad Jahić


rskom naracijom i poetskim ri -tmom ispričana priča tragača kojibi da na svaki način objasni sebesebi. Pisanje se doima kao novootkri vanje svijeta, jer onda kad go-dine kao ptice slete na čelo i kad senajbliži presele u carstvo sjenki,pero se umače u samo srce, pisacse iskreno predaje svom djelu, atada riječi teku iz duše. Pi-sanje je povratak na izvor,na put koji vodi natrag udjetinjstvo, u mirise dje-tinjstva, u tišinu duše.Ovaj roman je očito na-stao iz potrebe da se priča,da se nova riječ unese usjećanje, da se odriješečvorovi djetinjstva, da sekroz priču saberu i na-novo protumače ideje islike ponesene sa izvorazavičajnih. Pisac, zapravo,nijansira intenzitet svjet-losti kojim nostalgiju,iskustvo, mehanizam sje-ćanja, a najviše konkretni,čini se uvijeg biografskipodatak, transformira uliterarnu činjenicu. U ro-manu će se jasno pokazatida je suma njegovog dje-tinjeg iskustva utjecala naoformljenje njegovog do -cnijeg stava prema životu,otjelovila se kao svjetlo-sna tačka od koje dolaze,povremeno i nenadno, signali, sje-ćanja, slike, likovi, da je baš onapostala inspiratorna jezgra Jahiće-vog cjelokupnog stvaralačkoganga žmana. Zato roman doživlja-vamo kao kazivanje o djetetu i čo-vjeku, zemlji i vremenu, obojenoonim iskustvima i saznanjima, do-piranjima i doslućivanjima, kojasu se začela u ljubopitljivom okudječaka, u njegovoj usplahirenojmašti, u spletu ličnih i porodičnihsudbina. Otuda se čovjek i dijetepred pronicljivim piščevim pogle-dom ukazuju kao dvije strane istepsihološke realnosti koja je u sebirazjedinjena ušla na stranice ovogromana, kao komplemetarne vri-

jednosti koje se međusobno otkri-vaju i tumače.

Jahić najviše slika svoj zavičaj,ali u različitim konstelacijama,oživljavajući svoja sjećanja i sjeća-nja drugih. Jahićeva refleksija neiznevjerava realističku topogra -fsku sliku svijeta, a historijska po-dloga je u funkciji književne slike.

U romanu su odabrane lijepescene, koje pisac vrlo vještouklapa u specifičnu mozaičkustrukturu romana, koja sugerirabogatu panoramu likova i doga-đaja koji su bili u nekakvoj vezi snjegovim prethodnicima. Otudase roman doima kao hronikadugog vremena u kojoj se prekoindividualnih sudbina tumačeopći tokovi života u stalno pro-mjenljivim historijskim (ne)prili-kama na našim prostorima. To jesaga o jednoj porodici rođenjemvezanoj za balkanski karakazan,koji stalno ključa potpaljen vatromkoja dolazi od azijskih i evropskihvojski i njihovih interesa. Pričajući

o životu i sjećanjima svojih pre-daka, Jahić priča svoju historiju ihistoriju svoga zavičaja. Iz Ustrageisijava prozirna i britka naracijakoja otkriva likove naizgled jedno-stavne, a zapravo vrlo složene, jersu odraz vizure samoga naratora.Posebno se ističe Mogamad, djeddječaka Jamesa (koji je personifika-

cija piščevog djetinjstva),prikazan kao čovjek sa-monikle mudrosti, onemnogo vitalnije od učene.On se najčešće spominje uromanu, ali sa svakim nje-govim javljanjem slijedenizovi epiteta njegovogizgleda, držanja, mirnoćei visokomoralnih nazora.Jahić je vrlo uspješno,rekli bismo u idiličnomozračju, slikao i portretsvoga oca, velikog zavo -dnika, Ahbiza. Proveo gaje kroz niz čudnih situa-cija u kojima se nekimčudom našao i još čudnijeizbavljao. Čini se da je na-ratorov otac implicitnadopuna onoga što on ni-kada nije bio. Pisac se hra-bro upušta u velikuavanturu rekonstruiranjahistorije sultanskih vre-mena, na osnovu pričakoje je slušao od svogdjeda, ali i na osnovu nji-

hovih slika. Opisuje njihov fizičkiizgled, utvrđuje karakter i deši-frira duh vremena i način njihovevladavine. Uvodi nas u tajnu su -ltanske intime, a najviše upozo-rava na činjenicu da pored nasprotiču vječne vode, da je nadnama vječno nebo, mi u vječnomvremenu, ali samo kao putniciprolaznici, u mimohodu, ispodvječnih zvijezda, kao i na to da jesve trajnije od čovjeka.

Roman obiluje ženskim liko-vima. Najslikovitije je prikazanaJerinja, žena Đurđa Brankovića.Riječ je o ženi koja je čitav životpodredila uživanjima, jer u njojprosto buja ogromna snaga i ču -


lnost. Pisac je ne idealizira, kao,uostalom, ni bilo koju drugu ženu,ali se ne može reći da joj se ne divi,ponajviše zbog izuzetne ljepote.Sudbine ostalih ženskih likova sli-čne su sudbinama žena svih vre-mena i svih prostora.

Bogatstvo teksture naročito seogleda u opisima fotografija icrte ža. Statičke slike trideset šestsultana, fotografije svoga oca icrte že sa predmeta, Jahić takouspje šno oživljava i vraća u pro-stor i vrijeme kojem su pripadali.To su pravi umjetnički zapisiimpre gnirani lirikom i lirizmom.Jahića nije ponijela vještina vođe-nja epski široko zasnovane pro-zne strukture i nije isključilanjegovu sklonost ka lirici. Krozsvaku njegovu rečenicu probija ipulsira lirizam, lirska ornamen-tika, i beskrajna toplina ponesenaiz zavičaja i pozitivnih sjećanja.Jahićev lirizam naročito dolazi doizražaja u slikama slika, u evoka-cijama pejzaža, posebno zimskog.S pravom možemo reći da je Jahićerudit lirskog senzibiliteta.

Ustraga se teško može odreditikao književna vrsta. On je romansa elemenatima autobiografskeproze, memoara, ali se karakteri-stikama i kvalitetom može najprijepodvesti pod determinantu post-modernistički roman, u kojem do-miniraju autorove intimističko-lirskre reminiscencije. Suštinski, toje roman realističkog tipa, može sereći historijski, ali mu je način pri-čanja dao lirski zanos i ljepotu. Sveto navodi na zaključak da se pisacnije trudio da društvenu zbiljuprikaže faktografski, već akcenatstavlja na opis sudbina svojih ro-đaka u raznim vremenima, i na-stoji da ih opiše na najbolji, nanajljepši način.

Struktura romana počiva naparalelizmu i polifonoj organi-zaciji historijskih, i prije svegaporodičnih tema, upečatljivoprikazanih likova i njihovih od-nosa prema svijetu i životu. Po-nekad, moramo to reći, smeta

Jahićevo prejako udaljavanje odglavnog toka teme ili nedo-voljno motivirano uvođenje spo-rednih likova i nebitnih motiva,ali to ne umanjuje opći utisak opotpuno zaokruženoj romane-sknoj priči, koju je mogao obli-kovati vrstan pisac.

Jahić ne slijedi moderne knjiže-vne tokove, a, ipak, u njegovomknjiževnom postupku sadržani sumoderni pripovijedni obrasci, ori-ginalan način organiziranja priče.Literarna građa cijeloga romanavrti se oko jednoga lika, koji u raz-ličitim periodima nosi različitoime samoga autora romana, krozkojega se prelamaju svi važniji do-gađaji iz života porodice Parthija.Dakle, pisac kao vodeći narativnisubjekt ima četiri svoja pomogača,četiri supstitativna naratora. Svisu oni individualizirani, svi imajusvoj odnos prema predstavljenojstvarnosti i sopstveni način priča-nja. Svi oni o određenim događa-jima iznose svoj stav, inte -rpretiraju ih i ocjenjuju, ali odmje-reno, racionalno, tiho, često i taja -nstveno. Otuda se stiče utisak daje struktura romana vrlo složena,da ima više naracijskih tokva. Me-đutim, pažljivom čitaocu nećepromaknuti da su svi oni međuso-bno zavisni i povezani. U njimaništa nije slučajno. Pisac vrlo vje-što naraciju preusmjerava sa ko-lektivne slike na individualnopoimanje slike, jer je vrlo svjestanda je sudbina individue domina-ntnija od slike kolektiva. U psiho-loškoj komponenti svakog po -jedinca uspješno otkriva „ononešto“. Svi naratori vide sudbinekao zakonitosti, svjesni da stoje nagranici između dva svijeta, vidlji-vog i vječnog. Senzibilno zaklju-čuju da mnogo šta na svijetu nijena pravom mjestu, da mnogi ljudizaslužuju druga ili drugačija mje-sta.. Njihova osjećanja su istinska,duboka.

Opservacijom slika i fotografijapisac otkriva višeznačnu i više-slojnu, nadasve ekspresivnu

snagu jezika preuzetog iz zaviča -jnog jezika kao matrice. To je au-tentični poetski govor. Iz njegaizvlači riječi memlom prekrivene ivraća onima kojima su oduvijekpripadale. Ovaj je roman pravariznica leksičkog blaga jezika bo-sanskoga. Iz Jahićevih rečenicastruji unutrašnja harmonija isklad, jer su nastale iz jednosta-vnosti i intenziteta istinskog do-življaja. On snagom riječiizgrađuje originalnu poetskustazu. Uvodi pjesmu koja ima vi-šeslojno značenje, odnosno sti-hove iz poznatih pjesama,pri marno sevdalinki. Izraz susnažnih unutrašnjih raspoloženjalikova, znak su njihovog emoti -vnog naboja te figuriraju kao čulnisimboli. Tu su i brojni paremiolo-ški izrazi, kao poslovice, fraze,mudre misli itd.

Jasno je da je Jahić pisac pose -bnog senzibiliteta i veoma istanča-nog duha, zato je i mogao napisatiroman neodoljive umjetničke lje-pote. Vidi se to i po tome što unjemu konstantno održava zani -mljiv pripovjedački ton kojimveže čitaoca za roman do poslje-dnje stranice. Ustraga je zanimljivoštivo, nadahnuto, čak i po idejnojusmjerenosti vrlo dragocjeno.

Odveć je poznato da se djela li-jepe književnosti čitaju radi umje -tničkog doživljaja. Ona postoje dabi izazvala posebne utiske, osjeća-nja, raspoloženja, misli, stavove, aiza svega slijedi umjetničko uživa-nje i čitalačko zadovoljstvo. Pravouživanje i veliko zadovoljstvo osje-tit će svako ko bude u prilici da čitaJahićev roman Ustraga. Je dno -stavno će zaključiti da je Jahićićsvoju životnu priču pretočio u izu-zetno kvalitetno književno djelo itako obogatio našu knjiže vnost či-stotom duše i visinom misli, i sna-žno očarao naš um i naše srce.

Smatramo da će JahićevaUstraga predstavljati pravo otkro-venje za našu čitalačku publiku izato mora naći puta do srca šire či-talačke publike.


JUBILEJI

Stranka demokratske akcije(SDA) Sandžaka, odnosnoSrbi je1 je bošnjačka politička

stranka koja dugo trpi iskušenjaveoma teške i dramatične epohe. Nanašim sandžačkim prostorima zapo-čela je i zaživjela sredinom 90-tih go-dina XX stoljeća, nakon jedne veomatragične epizode koja je postepenimutiranjem nekadašnje zajedničke so-cijalističke Jugoslavije zadesila sveu-kupne bošnjačke prostore.

Svoje političko djelovanje u Sa -ndžaku i čitavoj Srbiji stranka je za-počela nakon osnivanja i promovi-ranja matične SDA u Sarajevu.Njeno formiranje i potonji referen-dum o samostalnosti Bosne i Her-cegovine je rezultirao njenim me -đunarodnim priznanjem, koje će ugodinama koje su dolazile iza zvatikrvave i tragične ratne sukobe inajavu raspada, odnosno, početak

kraja zajedničke jugoslavenske za-jednice. Stranka demokratske ak-cije Sandžaka se rađa na vjetro-metini potpune disolucije socijali-stičke Jugoslavije, uspjevajući dakao takva dobije tretman regiona-lne nacionalne partije demokratskeorijentacije koju treba posmatratikao adekvatni politički odgovor napoluvjekovnu političku i kulturnoasimilaciju i vrlo učestalo protjeri-vanje, gušenje i eliminaciju identi-tetske i egzistencijalne kompo-nente ondašnjih dezorijentiranihsandžačkih Muslimana. Nakon go-dina stradanja i pretrpljenih stra-hota II svijetskog rata Sandžak suzadesila nova trvenja, poteškoće ižestok talas iseljavanja odvlačećipedesetih i šezdesetih godina XXvijeka put Kosova, Makedonije iTurske, znatan dio sandžačkogmuslimanskog naroda.

Redžep Škrijelj, Zaim Hadžisalihović, Alma Husić

Apstrakt:U ovoj studiji kroz spektar od dvije decenije posmatramo osnivanje i aktivnost Stranke demokratske akcije Sandžaka i Srbije,

koja je kao nacionalna stranka Bošnjaka osnovana i još uvijek nosi epitet vodeće bošnjačke partije u Sandžaku. U periodu (1990-2010), koji je predmet ovoga rada, SDA je ostvarila zavidne političke rezultate predviđene pogramskim ciljevima i Statutomstranke, tako da 29. jula 2010. godine slavi svojih jubilarnih dvadeset godina uspješnog djelovanja i rada. Danas svoj jubilejSDA proslavlja kao stranka koja se izborila za učešće u radu vladajuće državne koalicije u Srbiji. Tragove tako ostvarenihrezultata jedne umjerene političke retorike, slijeđene svim oblicima aktivne i miroljubive saradnje, susrećemo na svim društveno-političkim poljima. Ti rezultati su primjetni i u sferama unutar bošnjačke lokalne i regionalne organiziranosti i zastupljenosti.

Ključne riječi: dvadeset godina (1990-2000), SDA, Sandžak, Bošnjaci, Novi Pazar, Alija Izetbegović, Sulejman Ugljanin...

1. SDA Sandžaka je od vremena svog osnivanja bila inspirator proširivanja mreže političkog povezivanja svih Bošnjaka u širem regionu,odnosno, nosilac je svih onih aktivnosti koje se odnose na sandžačke i druge Bošnjake koji su kao ekonomski migranti ili politički prognanicisvoje utočište našli na Kosovu, u Makedoniji, Republici Turskoj i Albaniji.

DVADESETGODINA

SDA za dvadesetgodina posto -janja uspijeva

dobiti svoju identifikaciju i

poprimiti identitetet

uspješne bošnjačke

političke partije,koja sublimira

nacionalne interese većinske

bošnjačke zajednice u svih

današnjih šestbošnjačkih

gradova u Sandžaku.


STRANKE DEMOKRATSKE

AKCIJE SANDŽAKA

Krvava bosanska i opštejugo-slovenska ratna tragedija s početka90-tih godina XX stoljeća, pogromi izgon Bošnjaka sa svojih vjeko-vnih ognjišta, od kojih se većinauspjela odbraniti, dovela je bošnja-čku zajednicu na ivicu podjelezemlje svodeći je na stanje politi-čkog balansiranja koje je najavlji-valo podjelu i razbijanjecjelovitosti zemlje koja se našla navjetrometini odbrane elementa -rnih nacionalnih i političko-eko-nomskih interesa između Istoka i

Zapada, i aspiracije njenih susjeda(Srbije i Hrvatske), koji bosanske,sandžačke i ostale Muslimane do-vodi u neminovnost izbora iz-među štapa i šargarepe, od straneagresivnog kršćanskog totalitar-izma i vrlo hlabave evropske de-mokracije. U tom ratno-političkomvrtlogu treba posmatrati pozicio-niranost i ocjenu sveukupne ulogeStranke demokratske akcije i svihnjenih ekspozitura u nekadašnjojdržavnoj zajednici.

“ ”Polazeći od osnovnih programskih ciljeva za jačanje demokratske

pozicije sandžačkih Bošnjaka i izgradnju prosperitetnog i sekularnog sandžačkog društva, Stranka demokratske akcije čvrsto

stoji na pozicijama odbrane njihovih osnovnih interesa


Odgovor na preživljena isku-stva i permanentne asimilatorskeprocese dat je krajem XX stoljeća,tačnije 29. jula 1990. godine kada jena osnivačkoj skupštini u NovomPazaru pred auditorijumom pre-punog gradskog stadionaosnovana SDA Sandžaka, kaoodgovor na poluvjekovno po-litičko zatišje. Na pragunovoproklamiranogpolitičkog pluralizmaregistrovana je prvasandžačka političkastranka kao odgovor na po-luvjekovnu asimilaciju i gu-šenje potrebnih političkihsloboda i postojeće nesigurnostiu jugoslovenskom jednopartijskomsistemu koji je decenijama unazadgušio eleme ntarna nacionalnaprava Bošnjaka. Sudeći premaosnovnim progra mskom aktima iDeklaraciji stranke, SDA je svojubuduću političku aktivnost formu-lisala kao političku zajednicu gra-đana (Musli- mana sa velikim„M“) SFR Jugoslavije, pretežnoprema muslimanskoj kulturno-hi-storijskoj pripadnosti koji ta načelaprihvataju. U tim aktima se nagla-šava poseban inte resza očuvanje zajedni-čke jugoslovenskedržave i očuvanje in-teresa MuslimanaBosne i Hercego-vine, Sandžaka, Ko-sova, Makedonije, saposebno naglaše-nom željom za ne-u g r o ž a v a n j e minteresa svih njiho-vih sunarodnika.

Istovremeno, ivan matičnih pro-stora Bosne i Herce-govine, SDA veoma brzo prerastau stub odbrane nacionalnih i poli-tičkih interesa Muslimana (Bo-šnjaka). Proklamirana programskapolitika je široj muslimanskoj ja-vnosti nudila solidan odnos saostalim političkim subjektima u sa-vezu republika nekadašnje drža-

vne zajednice u kojima su Bošnjaciostali da se bore za odbranuelementa rnih egzistencijalnih inte-resa. SDA se od svojeg osnivanjavezuje za profil njenog osnivača i

prvoga među jednakim, lidera iidejnog poktetača Alije Izetbe-

govica, koji je od samog poče-tka uživao neosporan autoritet

istinskog tribuna balkanskih Bo-šnjaka.

Kao partija jasne političke ori-jentacije SDA je dosljedno težilaprofiliranju adekvatne partijskemreže, tako da je od početka svognastajanja SDA poprimala karakternacionale stranke koja težište svo-jih aktivnosti usmjerava ka bošnja-čkom nacionalnom jedinstvu. SDAje od početka svoju aktivnostusmjeravala ka građanskoj orije -ntaciji, što tumačimo kao jasnu

želju njenog vođstva na čelu sa Ali-jom Izetbegovićem za izgradnjuopšte prihvatljivog i univerzalnograđanskog društva. Prihvatanjepolitički definiranih bošnjačkih bi-rača na podjelu političke i drugeodgovornosti rezultira dobijanjemizbora i ostankom na vlasti.

Proklamacija težnje o autono-miji Sandžaka dezavuira djelova-nje dijela kvazibošnjačkih po -litičara koji su sve vrijeme više te-žili asimilaciji, nego li argume -ntiranoj borbi za ostvarivanjeprogramiranih ciljeva, što se ni-

kako ne može tumačitinedosta tkom želje i po-litičke vizije, već objek-tivnim zakulisnimprilikama. Jedna od vi-dljivijih prepreka bio jenarastajući, još uvijekprisutni, utjecaj srpskenacionalističke propa-

gande i njenog učestalog nastoja-nja da sandžačkim Bošnjacimaapostrofira vezu između vjere i na-cije, prišivajući vjekovima prisu-tnu etiketu o njihovoj srpskojpripa dnosti i izdaji “vjerepradjedo vske”, uz neprekidne pri-govore da je sedamdesetih godinaXX vijeka izvrše na nelegalna lega-lizacija nepostojeće nacije nakončega je došlo do promocije musli-mana sa velikim “M”.

SDA za dvadeset godina posto-janja uspijeva dobiti svoju identifi-kaciju i poprimiti identitetet

uspješne bošnjačkepolitičke partije, kojasublimira naciona-lne interese većinskebošnjačke zajedniceu svih današnjih šestbošnjačkih gradovau Sandžaku.

Zasluge za ostva-rivanje takve poli-tike u Sandžaku išire, pripadaju poli-tičkom vrhu i gla-vnim organimastranke, ponajvišenjenom lideru Sule -

jmanu Ugljaninu, koji usprskos svebezobzirnijim optužbama razno-raznih analitičara sandžačke stva -rnosti zaslužuje epitete istinskogborca i kreatora demokratskogputa za ostvarivanje elementarnihnacionalnih i drugih prava Bo-šnjaka. Tok njegovog rukovođenja


Strankom pokazuje trasiranje puta-nje SDA nakon njenog osnivanja2 ibrzog pridobijanja većinskog po-vjerenje bošnjačkog (tada musli-manskog) naroda. Na prvimparlamentarnim izborima nove -mbra iste godine izborila je ubje-dljivu pobjedu, a Bošnjački naroddobio svoje prve parlamentarnepredstavnike. Sličan trijumf jeostvaren i u matičnoj Bosni i He -rcegovini zahvaljujući viziji idejnogvođe i predsjednika Alije Izetbego-vića koga je visok publicitet i ostva-reni politički rejting profilirao uneospornog lidera Bošnjaka. Riječje o bošnjačkom ideološkom lideruneospornih kapaciteta i visoke au-toritarnosti koja traje, koji je ruko-vođenje sandžačkim ogrankomstranke povjerio svom najbližemsaradniku dr. Sulejmanu Ugljaninukoji je vrlo uvjerljivo preuzeoulogu i visok publicitet istinskogvođe sandžačkih Bošnjaka.

SDA Sandžaka je nakon poče -tnih uspjeha u političkom organi-ziranju Bošnjaka odigrala uloguznačajnog političkog i nacionalnogsubjekta, pokazujući sposobnostiintegrativnog faktora koji preu-zima odgovornost za političkuorga niziranost i opštu konsolida-ciju sandžačkih Bošnjaka i zaštituinteresa ondašneg dezorijentiranogmuslimanskog stanovništva unjemu. Sve se to odvijalo u uslo-vima naraslog nacionalnog egoi-zma bošnjačkih nemuslimanskihsusjeda, koji je Muslimane Bosne iHercegovine i Sandžaka zadesio ustanju opšte prepuštenosti sebi.

Oslanjajući se na programska na-čela statuta SDA, sandžačka ekspo-zitura SDA je bila čvrsto riješena nasprovođenju i unaprijeđenju ele-mentarnih interesa cjelokupnog ku -lturno-historijskog miljea Bošnjaka,uključujući i one dijelove koji su biliizvan BiH, odnosno prostor Kosovai Makedonije na kome su se u vri-jeme stvaranja socijalističke Jugosla-vije nastanjivali sandžački i ostaliBošnjaci. Intelektualna elita sandža-čkih Muslimana na čelu sa Sulejma-nom Ugljaninom, u kordinaciji sasvojim centrom u Sarajevu, jeod samog početka insisti-rala na kontinuitetu i na-cionalnoj identifikacijisvih Muslimana. Premdaje bilo malo onih koji su uovakvom opredjeljenju vi-djeli prijelazno rješenje3. uSandžaku je nakon održa-vanja Svebošnjačkog kon-gresa (28. 9. 1993.)4 povrataktradicionalnog imena Bošnjakdočekan sa potpunim odo-bravanjem.

Pojava i štetno djelova-nje frakcija unutar sara-jevske SDA, koje jeizazvao duo Adil-begZulfikarpašić-Muha-med Filipović (kojistvara sopstvenupartiju), osim spora-dičnih slučajeva, nijeproducirala bitnijepromjene u raduSDA Sandžaka kojaje uživala opštu po-dršku birača.

Tijekom vremena iz sandžačkeSDA izdvaja se desetak vlastolju-bivih članova partije i sebe etablirau novu SDP (Sandžačku Demo-kratsku Partiju), a nešto kasnije ineke druge veoma sitne partije,koje „svojim djelovanjem“, više oddecenije, umjesto borbe za ostvari-vanje bošnjačkih interesa preferi-raju politički karijerizam ipredstavljaju jednu od preprekana putu dvodecenijske borbe sa -ndžačke SDA ka ostvarenju regio-nalne autonomije. Takva je

kvazibošnjačka politi-čka borba nanijelaogromnu štetu sa -ndžačkim i bosa -nskim Bošnjacima,jer se njen liderRasim Ljajić višezalagao za svoje

nego za opštebo-šnjačke interese.

2. SDA (Stranka demokratske akcije) je osnovana 26. maja 1990.godine u Sarajevu. Toga dana u hotelu „Holiday Inn“ sačinjeno je jezgrostranke od uglednih intelektualaca Bošnjaka među kojim prednjači Alija Izetbegović sa grupom svojih „ Islamskih fundamentalista“, koji su1983. godine od strane ondašnjih bosanskih komunističkih vlasti bili osuđeni na višegodišnje kazne zatvora zbog „vjersko-političkog djelo-vanja“ protiv bosansko-hercegovačkih vlasti“. 3. Svi se dobro sjećamo da su predstavnici LBO (Liberalno bošnjačke organizacije), koju su predvodili Adil-beg Zulfikarpašić i M. Filipović pri-marnu ulogu pridavali pitanju bošnjaštva kao muslimanskog „conditio sine qua non“. Njhov stav je na Svebošnjačkom saboru u Sarajevu 28.septembra 1993. godine preformuliran u opredjeljenje za bošnjaštvo. Akademik M. Filipović i danas na različitim tribinama, intervjuima ipisanim izjavama, iznošenjem različitih, mahom neosnovanih, optužbi i insinuacija na račun SDA i njenog lidera rahm. Alije Izetbegovića,pokušava da nepotrebno lamentira i mudruje želeći da u prvi plan postavi sebe i svoje, prilično zakasnjele, ideje, umjesto istinskih i validnihocjena o njenoj ulozi i historijskom značaju.4. Svebošnjački kongres je odlučivao o krupnim pitanjima opstanka i identiteta, a postignut je i dogovor o povratku tradicionalnog naciona-lnog imena Bošnjak koje je različitim podzakonskim smicalicama ukinuto početkom XX stoljeća. Tako se i centrala SDA u Sarajevu na pome-nutom Bošnjačkom saboru opredijelila za povratak tradicionalnog naziva Bošnjak, koje jedan dio nacionalno neosviješćenih Bošnjaka uSandžaku (crnogorski dio) kao jedan od najznačajnijih elemenata vlastite tradicionalne identifikacije nije nikako prihvatio. Grupa oko fa-moznog Avdula Kurpejovića ga još uvijek smatra bošnjačkim „vještačkim projektom“.


I pored brojnih optužbi da nijebila u stanju da procijeni opasnostod raspada SFR Jugoslavije, miro-ljubiva politika SDA koju je sa svo-jim saradnicima vodio naš rahmetliAlija Izetbegović od početka deve-sedetih može se tumačiti željom zaočuvanje interesa bošnjačkog zaje -dništva i sveopšteg prosperiteta.Taj progres donose referentni i kva-litetni bošnjački kadrovi koji ni ujednom trenutku nisu izražavalikolebljivost pri preuzimanju visokeposlovno-političke odgovornosti.

To je omogućilo da se Strankademokratske akcije Sandžakanakon godina rata i progona Bo-šnjaka profilira u modernu partijuevropskog opredjeljenja sa mode -rnim političkim programom. Su-deći prema raspoloženju biračaSDA Sandžaka, ona je i danas vo-deća bošnjačka stranka sa veomaprecizno razradjenim i ostvarenimpolitičkim programom i predstav-lja ozbiljan i značajan politički su -bjekat koji ostvaruje učešće u vlastiRepublike Srbije i na veoma dosto-janstven način predstavlja bošnja-čki narod u Sandžaku. Njeniuspjesi su vidljivi i na planu strate-ške reintegracije sandžačke regije,njenom karakteru multietničnosti,jačanju uzajamnog medjunaciona-lnog povjerenja, pluralizmu i uspo-stavi jedinstvene Islamskezajednice koja će načinomsvog djelovanja biti stubostvarivanja interesa vjernikai na taj način prednjačiti kaoavangardna snaga bošnja-čkog sekularnog društva.Stranka demokratske akcijeSandžaka je od početka svogdjelovanja imala za cilj spre-čavanje različitih utjecajadeidentifikacije Bošnjaka,koji su se sve vrijeme svo-dili na permanentne intrigei političke konstrukcije nje-nih političkih konkurenatakoji još uvijek guše sa -ndžačke Bošnjake, želećida ih svedu na rang vjer-ske skupine.

Za dvadeset godina svog djelo-vanja SDA Sandžaka je uspjelaimple mentirati bošnjačku naciona-lno - identitetsku simboliku (jezik,nacionalna znamenja, tradiciju ikulturu) istrajavajući na iznalaženjuadekvatne interkulturalne komuni-kacije, neprekidnim insistiranjem nadijalogu i međusobnoj tolerancijikao jedino prihvatljivim efektomsvog političkog djelovanja.

Na taj način je, nakon decenijeteške političke borbe praćene stra-hom, neizvjesnošću, terorom i pro-gonima Bošnjaka od strane Milo še-vićevog režima, došlo do realiza-cije vidljivih rezultata, osobito napolju realiziranih političkih slo-boda i ostvarenih elementarnihgra đanskih prava sandžačkih Bo-šnjaka. Ona su potpunije ostvari-vana tek nakon 5. oktobra 2000.godine. Te izvjesne slobode trebapromatrati sa aspekta primarne efi-kasne političke djelatnosti predsta-vnika SDA i njihovog potonjegučešća u strukturama državne vla-sti. Time je SDA na nacionalnom iu vjerskom planu uspješno oku-pljala Bošnjake noseći izborne po -bjede koje su davale potvrdu po -tpune političke zrelosti, homogeni-zacije i političke odgovornostiprema sopstvenom članstvu i bira-čima. Riječ je o realiziranju konceptakoji je omogućio adekvatnu političkumoć i promociju elementarnih kvali-teta SDA Sandžaka koji su vidljivi na

svim poljima političkog i kultu -rnog djelovanja.

U dvije decenije postojanja pre -dstavljen je koncept koji osim sna-žne političke moći promovišetežnju za jedinstvom Bošnjaka,čime je eliminisan utjecaj brojčanodaleko manjih konkurentskih pa -rtija (SDP, NPS, SZS, SDU i drugih).

Stranka demokratske akcijeSandžaka duže vrijeme održavasvoju aktivnu spoljno-političkupotporu državi Srbiji, nastojanjemda ona bude profilirana kroz akti -vnu komunikaciju Republike Srbijesa Republikom Turskom i ze -mljama islamskog Istoka, ali i sazemljama Zapada. Rezultati takveaktivne saradnje su vidljivi, naro-čito zbog pojave interesa pomenu-tih država za investiranje u regionSandžaka i cijele Srbije. Ovi prije-lomni momenti u privredno-politi-čkoj aktivnosti Stranke razlog su zaposebno zadovoljstvo. Nakon du-gogodišnje političke izolacije ne-ospornog lidera stranke dr.Sulejmana Ugljanina, vodeći politi-čki faktori u Srbiji su konačno u nje-govoj personalnoj harizmi prepo-znali lidera čija se politika uklapa uinterese i tokove Republike Srbijesa interesima političke uključenostiBošnjaka, i ostalih manjinskih zaje -dnica u državi, u svim sferama javnog,političkog i kulturnog djelovanja udržavi i izvan nje.

Polazeći od osnovnih progra -mskih ciljeva za jačanje demokra -tske pozicije sandžačkih Bošnjakai izgradnju prosperitetnog i seku-larnog sandžačkog društva,Stranka demokratske akcije čvrstostoji na pozicijama odbrane njiho-

vih osnovnih interesa. Svjesničinjenice da je Republika

Srbija zajednička drža -va Srba i dvadese-

tak nacionalnihmanjina, osno-

vni je interesBošnjaka isvih nje-nih gra-đana dad r ž a v ab u d e


izgra đena po uzoru na modernedržave evropske orijentacije.

SDA Sandžaka u takvim oko -lnostima teži ka ostvarivanju na-pora da u takvoj zajednici narodasadašnje i buduće generacije bo-šnjačkog stanovništva u Srbiji živemirno, dostojanstveno i prosperite-tno, a da se njihova elementarnaprava i sloboda realiziraju uz visoknivo tolerancije i međusobnog po-štovanja, u uslovima kada je posto-janje razlika prednost a neprepreka uzajamnom jačanju me-đusobnog povjerenja.

Za dvadeset godina svog posto-janja SDA Sandžaka je osnivačbrojnih bošnjačkih institucija.

Velika ulaganja u integracijumladih omogućava dalji prosperi-tet i jačanje Stranke, koja je sandža-čkim Bošnjacima u Republici Srbijiomogućila ostvarivanje svojih na-cionalnih prava i ravnopravnost sadrugim, čime su napravljeni potre-bni koraci da Sandžak stekne re-gionalna samoupravu.

Formiranjem Bošnjačkog nacio-nalnog vijeća započelo je ostvariva-nje osnovnih bošnjačkih ciljeva,čime je dat potpuniji doprinos za-štiti i unaprjeđenju nacionalnihprava i interesa.

Toj dvodeceni jskoj borbi pre -thodilo je oponiranje režimu Slobo-dana Miloševića; sprečavanjeod ziva bošnjačke mladosti u ratprotiv drugih; rušenje zloglasnogreži ma 2000. godine; osnivanje Bo-šnjačkog nacionalnog vijeća 2003.godine; ostvarivanje pra va napuno nacionalno izjašnjavanje podimenom „Bošnjak“, nakon vjeko-vne opstrukcije; uvođenjem bosa -nskog jezika u zvaničnu upotrebuu sandžačkim opštinama i imple-mentaciju „Bosanskog jezika sa ele-mentima nacionalne kulture“ u

redovan obrazovni proces, šta -mpanje udžbenika na bosanskomjeziku (štampanje prvih udžbenika,lektire, pravopisa i gramatike bo-sanskog jezika); sticanje prava nabošnjačku nacionalnu zastavu5;osnivanje institucija od naciona-lnog značaja; proglašenje „Danasjećanja“6; osnivanje udruženja ikulturnih manifestacija (Smotrebošnjačkih narodnih igara/SBONI/), Festivala sandžačkesevdalinke /FESS/, Sandžačkihknjiževnih susreta /SAKS/ i mno-gih drugih; ustanovljavanje nacio-nalnih nagrada ( „Povelja KulinaBana“; „Dukat Isa-bega Ishako-vića“; „Medalja Rifat Burdžovi ć-

Tršo; književna nagrada „Pero Ča-mila Sijarića“ i proglašenje „DanaSandžaka“ („20. novembar“) kaonacionalnog blagdana. Stranka de-mokratske akcije se politikom akti -vne saradnje sa vlastima u Srbijiizborila da nekadašnji šeher NoviPazar obnovi status grada i da unjemu zaživi Državni univerzitet.Uspjela je obnoviti tradicionalne„Sandžačke igre“, pokreuti štampu(„Sandžačke novine“) i RegionalnuTV, časopis “Bošnjačka riječ” i nizdrugih projekata od posebnog na-cionalnog značaja.

Formulisanjem i postepenimostvarivanjem apostofiranih ci-ljeva, koji su jedna od garancijapotpunije nacionalne ravnopra-vnosti Bošnjaka, dobija se dodatnavolja na istrajavanju u domenuakti vnosti za dovođenje stranihinve stitora u Sandžak, koji će po-boljšati vrlo posrnulu privrednu iekonomsku moć našeg regiona.Pomenuti argumenti su glavnamotivacija da Stranka demokratskeakcije Sandžaka ostane na zacrta-nom kursu odbrane i prezentacijeelementarnih interesa Bošnjaka, štojoj umnogome daje pravo i potpunilegitimitet istinskog političkogpredvodnika svog naroda.

5. “Dan bošnjačke nacionalne zastave“ – (11. maj), je bošnjački nacionalni praznik i neradni dan u Republici Srbiji. 6. Prvi puta u demokratskoj Evropi, Bošnjačko nacionalno vijeće se izborilo da „11. Jul“ proglasi Danom sjećanja na sve bošnjačke žrtve uranijim ratovima i progonima (genocod u Sjenici 1809; genocid nad Bošnjacima u Srebrenici i na drugim stratištima, kao i odavanje rahmetanevinim civilnim žrtvama u Doliću, Starčevićima, Šahovićima, žrtvama pokolja četnika Draže Mihajlovića (1941-1943), žrtvama Hadžeta(1945), Štrpce (1993), Sjeverin (1993), Mioče i mnoga druga stradanja.


SLOVO O BOSANSKOM JEZIKU

Riječi kojima najmanje pridajemovažnosti u jeziku, a izražavajurazličita duševna stanja i nerije-

tko su u svakodnevnoj komunikaciji,zovu se uzvici. Često su u funkciji zapo-vijesti ili blagog zahtjeva kojima senekom obraćamo. Kakav paradoks !Definiramo ih kao skupinu glasova bezlogičkog smisla , čije značenje otkrivamotek u kontekstu. One manifestiraju ra -zličite sadržaje duševnog stanja, osjeća-nja, zapovijedi, oponašanja prirodnihzvukova ili glasova čovjeka. Jedan istiuzvik može izraziti različita stanja.

Najčešće uzvici su : eh, ah, ih, oh, ej,haj, hoj, uf, pi, fuj, kuku, hej, ej, oj, dehajde, nȁ, nȁte, mac, pi-pi-pi, pis, iš, kuš,marš, curikk, hojs, hm, ts, mhm itd .

Zanimljiva je podudarnost uzvika -ha i -de u bosanskom jeziku i njihovačesta upotreba, kako u Bosni i Hecego-vini, tako i u Sandžaku.

Putnica: „Hā ,bolan, šta šutiš ? Nisibez jezika?!“

Vozač: „De, de, ne zbori tako. I nijemčovjek govori.“

Putnica: „Hā ? A deder , bolan recikoju, nismo se vidjeli dvije hefte.“

Vozač: „Hȁ ovamo, hȁ tamo, heftaprođe začas, a posla preko glave .“

Putnica: „Put je naporan?“Vozač: „He, da je samo put. No, hȁ

poskoči za sjeničkim sirom, ha za papri-kama punjenim ovčavinom, pa hȁ pre-daj ovo, hȁdoturi ovo onom, čekat će nastanici u gluho doba noći....

Putnica: „He, he, nije ti lahko, bolan,pa ti voziš putnike. A ljudi još traže hȁovo, hȁ ono, hȁ tamo, hȁ vamo...

Vozač: „De ti narodu nešto odbij!Zahatari. A mi vozači nismo k’o vlast,hā se ona ne boji grijeha, mi se svegaklonimo.“

Putnica: „Ha-ha-ha! Klonite se i lije-pih žena. Hā?!“

Vozač: „Ne vala, ljepota i razgovorsu najljepši peškeš. Razbije se san, oči seotvore ko fildžani, pa bolje vidiš, čuješ,osjećaš put, krivine, hȁ uz brdo, dušaljudima u nosu , hȁ niz brdo, srce im upetama , a meni sve potaman.“

Putnica: „Ha-ha-ha ! Šta kažeš?“Vozač: „Čula si me, hȁ, istinu ti

kažem. Gledanje ne škodi. “

Mr. Fatima Muminović-Pelesić

Zanimljiva jepodudarnost

uzvika -ha i -deu bosanskom

jeziku i njihovačesta upotreba,kako u Bosni i

Hecegovini,tako i u

Sandžaku

NABAŠKAHA I DE


Putnica: „Džaba je , hā? Hȁ,znam ti slabu tačku!?“

Vozač : „San je najveća slabostčovjeka. Zamisli koliko bismo imalijoš od života da ne moramo spa-vati? “

Putnica: „Eh, to se uvijek pitamkako vozači autobusa savladajusan. Hej, svi spavaju oko tebe, hrču,„pile rade“ u snu, a ti kao navijensat voziš i gaziš kroz noć. Hȁ, kadje dan , eto, ali noću budan i veseovoziš kroz mrak. Ti si im mati kojaih budi na granici , u vrijeme pauzeda se osvježe, kad stignu do cilja dauzmu svoje stvari...“

Vozač: „Hȁ kako si to lijeporekla. Hvala ti u ime mojih dru-maša. Sreća je voljeti posao kojiradiš.“

Putnica: „Inveniat, quod qui-sque velit: non omnibus unum est,quod placet : hic spinas colligit, illerosas.“

Vozač: „Ha ? Šta reče, ne razu-mijem taj jezik ?“

Putnica: „Neka svako nađeono što želi, (jer) svima se istone mili: ovaj skuplja trnje, aonaj bere ruže.“ Latinskaposlovica.

Vozač: „Ha, pravokaže. Ljudi se uvijekrazumiju kad iskrenogovore....“

Uzvici u ovomdijalogu izraža-vaju različitaosjećanja, čak isti

uzvik u jednom slučaju znači pi-tanje, u drugom konstataciju,itd.

Neki uzvici kojima sezapovijeda odre-đena radnja sličnisu imperativuglagola:

De, zbori! De, kreni !Ha, po-

skoči!Ha, doturi, ha

predaj!

Zanimljivisu uzvicik o -

jima se izražava neki zaključak, ot-kriva istina, ili stavlja do znanjanagovještaj razotkrivanja slutnje:

- Hȁ, uhvatio sam te na djelu! - Hā, to je to, znači!

- Hā, tu si se ti našao.

Ponekad se uzvikom kaoprilogom iskazuje vrijeme :

- Hȁ sjedosmo, on skoči dakrenemo.

- Hȁ murekoh da kre-nemo, onobori nos.

Nije rijetkoda se uzvikom hȁ

pokazuje i načinponašanja:

- Hȁ zborio, hȁ šutio snjim, on svoju pamet kreše.

Ponekad se uzvi-kom hā otvara mo-gućnost pitanja:

- Hā, šta kažešda malo odmo-

rimo?- Uh, što se nara-

dismo, a on ni hȁ ne reče!-Hȁ ovo, hȁ ono, toga mi je hȁ u

poslu do grla.

Uzvici hȁ i de često su pra-ćeni određenom gestom iodnose se konkretno na ak-

tera radnje, pa poprimaju si-nonimsko značenje.

- Ha sivonja, ha mrkonja....ili : - De sivonja , de mrkonja....- De kćeri, de snaho, čeka ćilim, ili: - Ha kćeri, ha snaho, čeka

ćilim...

Jezik čuva ono što život mijenja,pa je sada rijetkost sresti sivonju imrkonju, nego traktonju /traktor/u polju, a niti naći kuću gdje kćerii snahu čeka ćilim na razboju. „Otempora, o mores!“

P.S.Motiv za temu ovog teksta po-

takao je razgovor sa urednikomBošnjačke riječi dr. Redžepom Škri-jeljem, o specifičnoj upotrebi uz-vika ha u govoru Sandžaklija.

Uzvici izražavaju različita osjećanja,čak isti uzvik u jednom slučaju znači pita-

nje, u drugom konstataciju, itd..Zanimljivi su uzvici kojima se izražava neki zaklju-

čak, otkriva istina, ili stavlja do znanja nagovještaj razotkrivanja slutnje...

Uzvici hȁ i de često su praćeni određenom gestom i odnose sekonkretno na aktera radnje, pa poprimaju sinonimsko značenje..


BOSANSKI JEZIK

Mâl m (ar.) 1. imovina, imetak; 2.stoka, blagomâl-sahìbija m(ar.) imućan, bogat čovjekmàmuza f (ar.) ostruga, màndal m (tur) zasovnica, drvenaprečaga ili metalna šipka koja se stav-lja sa unutrašnje strane vrata i osigu-rava da se nemogu spolja otvoritimângal m i mângala f (ar.) bakarni, ilimesingani ili zemljani zaobljeni (uobliku polulopte, kalote) sud u komese drži žar radi zagrijavanja prostorije,ili na kome se podgrijava jelo i kuhakahvamàngup m (ar.) vragoljan, nestašnočeljade, lola, besposličarmánija f (ar.) značenje, smisaomarifètluk m (ar.-tur.) 1. vještina, sna-lažljivost, majstorija; 2. smicalica, iz-motavanjemàsat m (ar.) specijalno željezo, alatkakojom se oštre noževimàskara f (ar.) šala, ismijavanje,sprdnjamàše, màšice f (pers.) ožeg, gvozdenanaprava, dugačka pinceta za hvatanježara i pospješivanje vatremàštrafa f (ar.) čaša, čaša od ukraše-nog staklamàtrak m (ar.) 1.tojaga, štapina, drža-lica, tokmak; 2. polni ud

mátuf, matuh m (ar.) senilnost, stara-čka zaboravnost, slaboumnostmávi (nepromjenljivva riječ) (ar.)plavo, boje nebamàzlum m (ar.) naivan, bezazlen čo-vjek, naivčinamàzalah (ar.) uzvik: nedaj bože, saču-vaj božemèdet (ar.) uzvik: 1. avaj, pomagaj, upo-moć; 2. pomoć, izlaziz teške situacijemedrèsa f (ar.) muslimanska vjerskasrednja školamedžedija, medžidija f (ar.) turskinovac u vrijeme sultana Abdul Me-džida, prvobitno kovan u srebru, akasnije i u zlatu, pa su imale bijele(srebrene) i žute (zlatne) medžedije,danas medžedija je zlatnik, dukatmèđer (rečca) (pers.) dakle, bogme,stvarno, uistinumegára f (ar.) 1. pećina, špilja; 2. Pre-gradak, pregrađeni dio prostora obi-čno u štali gdje se izdvajaju teladmègan, mejdan m (ar.) 1. boj, dvoboj,bitka, duel; 2. mejdan = polje, čistina,slobodan prostor u gradu, trg; 3. va-šarište, stočna pijaca; 4. vdjelo, jav-nost, otvorenostmèhlem, melem m (grč.) 1.lijek, ljeko-vita mast koja se privija na rane; 2. fi-gurativno: blagost, dobar čovjekmèhr m (ar.) bračni dar koji muž obez-bjeđuje ženi, ugovorena svota novca iliimovine koja po šerijatu pripada đeni

da mođe njome raspolagati ili koju ćeu slučaju razvoda dobiti od mužamèhrum, mèrhum m (ar.) umrli, pokojnimehána, mejhana f (pers.) krčma, kafanamèjt, mèit m (ar.) mrtvacmèjtaš m (ar.) 1. kamen na koji se spu-šta mejt da bi mu se klanjala dženaza;2. prostor gdje se nalazi mejtaš i gdjese na otvorenom klanja dženazamèjtef, mekteb m (ar.) osnovno vjer-sko muslimansko obrazovanje, vjer-ska poukamèlek, mèleć, mèlajće n (ar.) anđeomèlez m (ar.) mješanac, polutan,mulat, jedinka dobijena ukrštanjemdvije rasemèmla f mem, nem m(pers.) vlaga, zagu-šljiv, vlažan i ubuđao vazduh ili prostormèndilj, mèndil m (ar.) rubac, maramicamènđuša, mibšuša f (pers.) naušnicamèngele, menđele f (geč.) stega, pro-cijep, presa menšúra m (ar.) carski ukaz, ovlašće-nje, punomoćjemèraja f (ar.) utrina, ledina, pašnjakkao javno dobromèrāk m (ar.) 1. naslada, uživanje,ugođaj; 2. strast, žudnja, želja; 3. me-lanholija kao posljedica pretjeranežu-dnje za nečim ili nekimmèrdevine f (pers.) stube, stepenice,ljestvemèrdžān f (ar.) koralmerhaba (ar.) muslimanski pozdravskraćeno od arap.ği’tä märhabän štoznači došao si na prostrano mjesto,među prijatelje, pa budi komotanmerhàmet m (ar.) samilost, milosrd-nost, milostmèrmer m (grč.) vrsta kamenamèsdžid m (ar.) manja muslimanskabogomolja bez mimbera i obično bezmunare i u kojoj se ne klanja džuma ibajram-namazmёstve f (tur.) obuća od tanke me-kane kože kože sa mekanim đonom ibez peta, poput čarapamèvdžud (ar .) prisutan, pripravan,spreman, mèvlud m(ar.) 1. rođendan Muha-meda a.s. 12 rebiul-evvela; 2. hvalos-pjev u čast pslanika Muhameda a.s.mèze n (pers .) zakuska, jelo koje seuzima uz pićemèzār m (ar .) grob, rakamèzheb m (ar .) pravna čkola u šeri-jatskom pravu

JEZIČKA SEHARA Uređuje: Muratka Fetahović

Usvakodnevnoj komu-nikaciji, u ku}i, naulici, u mahali, u kah-

vama, na posijelima i nasva kom nezvaničnomskupu, upo tre bljava se ve-liki broj orijentalizama - riječikarakteris tičnih za bosansko,a još više za sandžačko lek-sičko po dru čje.

Za neke od tih riječi možda se i može naši adekvatna zamjena ujednoj riječi slavenskog porijekla, ali je mnogo češći slučaj da se moraupo trijebiti niz pojmova da bi se objasni lo potpuno zna čenje sadržanou samo jednom orijentalizmu. Za takvu se man tičku upotpunjenostmožemo zahvaliti dugoj genezi do oblika kakav riječ danas ima.

U ovoj rubrici navešćemo neke od orijentalizama karakteri stičnihza leksiku sandžačkih Bošnjaka i dati njihova osnovna i prenesena -figurativna značenja.

M

Bosnjacka rijec 20 - FINALL Layout 1naša “Majka Hrabrost”, jer smo mi “Djeca Kukavice”; da...

Documents

Transcript of Bosnjacka rijec 20 - FINALL Layout 1naša “Majka Hrabrost”, jer smo mi “Djeca Kukavice”; da...