Amor i Psiha

Dinka Juričić:

Priča o

Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)

Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha

Apulej je bio rimski književnik i filozof iz drugoga stoljeća. Autor je prvog sačuvanog pikarskog romana

u svjetskoj književnosti. Roman se zvao

Metamorfoze ili Zlatni magarac. Bio je to fantastično-satirični roman o mladiću Luciju

koji je zbog svoje neutažive radoznalosti pretvoren u

magarca. Lucije otvorenih očiju i ušiju, kao magarac s

ljudskim razumom, prati zbivanja, promatra ljude oko

sebe i spoznaje velike ljudske grijehe sve dok mu

božica Izida ne vrati ljudsko obličje.

U okvirnu priču o Luciju Apulej je umetnuo brojne

digresije koje su zapravo samostalne priče. Jedna od

najljepših digresija u romanu je priča starice koja bajkovito prepričava prastari mit o Amoru i Psihi.

AMOR I PSIHA

Imao neki kralj tri kćeri, a

najljepša od njih bila Psiha.

Bila je tako lijepa da su je

svi voljeli, ljudi su čak iz

susjednih kraljevstava

dolazili da je na trenutak

vide. Zanemarili su štovanje

Venere, božice ljubavi i

umjesto u njezin hram,

cvijeće su donosili pred

Psihin dom.

John William Waterhouse (1840. – 1917.), Psiha

Ljubomorna i osvetoljubiva

Venera nije mogla podnijeti

da ljudi umjesto njezine

ljepote slave ljepotu obične

smrtnice Psihe. Zato zamoli

svoga sina Amora, boga

ljubavi, da joj pomogne:

– Otruj srce te ohole djevojke

strašću za nekim zlim

čudovištem nedostojnim

ljubavi. Želim da Psihino

poniženje i sramota budu

toliko veliki kolika je sad

njezina slava i omiljenost!

John William Waterhouse

Sir Edward Burne-Jones(1833. —1898.),

Amor pronalazi usnulu Psihu kraj fontane

Amor napuni dvije bočice

vodom iz dviju fontana u

Venerinu vrtu. U jednu uli vodu

slasti, u drugu vodu gorčine pa

ode potražiti Psihu.

Pronađe je usnulu pa izli

nekoliko kapljica gorčine na

njezine usne. Ona od toga

samo na trenutak otvori oči.

Od pogleda na te predivne

oči Amor se toliko zbunio i

oduševio da je sam sebe ranio

jednom od svojih ljubavnih

strelica. Zaljubljen, da popravi

štetu koju je učinio vodom

gorčine, poškropi Psihu i

kapljicama iz druge bočice.


Psiha je vrlo brzo zažalila zbog

vlastite ljepote jer joj nije

donijela ni sreću ni ljubav.

Svi su je i dalji na sva usta hvalili,

divili joj se i laskali joj, ali nitko je

nije uistinu zavolio i ponudio joj

brak.

Njezine su se dvije starije sestre

udale za prinčeve, ali Psihinu

ruku nitko nije tražio.

Bila je bolesna od svoje ljepote i

usamljenosti.

Apolon, nepoznati autor, Musei Vaticani

Zabrinuti kralj ode do

Apolonova proročišta potražiti

savjet za kćer. A Apolon mu

reče:

– Tvojoj kćeri Psihi nije suđeno

da se uda za smrtnika, zato

nema prosaca. Onaj kome je

suđena čeka je na vrhu

planine. Moram ti, međutim,

reći, da je njezin budući suprug

strašno čudovište kojemu ni ljudi

ni bogovi ne mogu odoljeti.

Nesretni kralj opremi Psihu

darovima, odvede je na vrh

planine i ondje ostavi.

Sir Edward Burne-Jones, Zefir odnosi Psihu

Psiha je ostala sama, drhteći

od straha, očiju punih suza.

Dugo je plakala, a onda je,

umornu i iscrpljenu omame

mirisi cvjetne doline koje je

dopuhao nježni lahor Zefira,

boga zapadnog vjetra.

Zefir lagano podigne usnulu

Psihu i odnese je u začarane

dvore.

Psiha se nije mogla načuditi

raskoši koju je ugledala kad

se probudila: zlatni stupovi,

predivne slike na zidovima,

sobe prepune skupocjenosti,

škrinje pune blaga... a nigdje

nikoga. Nigdje nikoga.


Odjednom, začuje tihi glas:

– Dobro došli u svoj novi dom,

gospodarice! Osjećajte se

ovdje slobodno i ugodno. Ne

možete vidjeti sluge oko sebe

jer su nevidljivi, ali čim bilo što

poželite, vaša će želja u istom

trenutku biti ispunjena.

Psiha je doista uživala.

Nevidljivi su glazbenici svirali

predivne pjesme, nevidljivi

kuhari pripremali slasna jela,

nevidljive dvorkinje

pripremale mirisne kupke,

češljale je i odijevale u

najfinije haljine


Njezin tajanstveni suprug pojavljivao se samo noću,

obavijen tamom, i nestajao je prije prvog jutarnjeg svjetla.

Psiha je bila silno zaljubljena i gorjela je od želje da ga vidi.

– Zašto me želiš vidjeti? – pitao ju je. – Kad bi me vidjela, to

bi možda potaknulo tvoje strahopoštovanje ili tvoje

divljenje. Ali meni ne treba tvoje obožavanje. Sve što želim

jest da vjeruješ moju ljubav.


Iako je bila sretna, Psihu je počela

mučiti čežnja za sestrama.

Nagovarala je supruga da joj

dopusti pozvati sestre k sebi sve

dok on nije nevoljko pristao.

Sestre su bile očarane dvorcem, ali

ih je puno više zanimalo tko je

zapravo njezin muž: – Kako ga

možeš voljeti, a nisi ga vidjela? U

dolini pričaju da je on strašna

krilata zmija koja ti donosi

poslastice, ali koja će te proždrijeti

kad joj dosadiš. Sjeti se Apolonova

proročanstva! Kad ti muž zaspi,

uzmi svjetiljku i nož. Otkriješ li da je

strašno čudovište, odrubi mu glavu

i bit ćeš slobodna.


Psiha se opirala nagovaranju

svojih sestara i nastojala je ne

misliti na to što su joj

savjetovale.

Ali kad su sestre otputovale

kući, počeše je mučiti njihove

riječi, nije si ih mogla izbiti iz

glave. Progonile su je sumnje

i strahovi, zaboravila je

povjerenje koje je osjećala

prema onome koga ljubi.

Vođena neobuzdanom

znatiželjom, jedne noći

pričeka da joj suprug zaspe,

tiho ustane, uzme svjetiljku i

oštar nož.

Očekivala je da će ugledati neko jezivo čudovište, ali

vidjela je Amora, najljepšeg od svih bogova, blistave puti

bjelje od snijega, rumenih obraza i s dva sjajna zlatna

krila, mekša i mirisnija od latica proljetnoga cvijeća.

Zanesena, približi svjetiljku da ga bolje vidi. No, u tom

trenutku kapljica vreloga voska pade mu na rame i

probudi ga. Užasnut, Amor otvori oči i reče:

Sir Joshua Reynolds (1723. –1792.)

– O, nerazumna Psiho, zar mi tako

uzvraćaš ljubav? Zbog tebe ne

samo da sam prekršio majčine

naredbe, nego sam te protiv

njezine volje učinio svojom ženom,

a kako si mi ti uzvratila?

Nepovjerenjem! Povjerovala si da

sam čudovište i bila si mi spremna

odrubiti glavu? Oh, Psiho! Hajde

idi, vrati se svojim sestrama kojima

vjeruješ više nego meni. Ja te

ostavljam jer ljubav se ne može

živjeti sa sumnjom.

Amor ode. U tom trenutku nestade

začaranih dvora, a Psiha se

odjednom nađe pred vratima

očeva doma. John William Waterhouse

Sestre su s pola uha

saslušale Psihinu priču. Nije

im je bilo žao, naprotiv.

Veselile su se krahu njezine

ljubavi nadajući se da će

sad one imati sreće s

osvajanjem Amorova srca i

njegovih čarobnih dvora.

Uredile su se najljepše što su

znale i odjurile na onu

planinu. Bacile su se s

najviše stijene vjerujući da

će ih Zefir blago dočekati i

ponijeti do Amorovih dvora.

To se nije dogodilo. Pale su

u dolinu i poginule.


Očajna je Psiha lutala svijetom

tražeći svoga dragog. Bila je

dobra i draga i pomagala je

gdje god je mogla. Naišla ona

tako na neku livadu po kojoj se

rasulo požnjeveno žito i

pomiješalo se s okrunjenim

kukuruzom. Psiha razvrsta

zrnevlje nadajući se da će time

privući pozornost Ceres,

boginje žita.

Ceres je doista zapazi i reče joj:

– Žao mi je zbog toga što te

snašlo, Psiha. Nitko ti ne može

pomoći da nađeš Amora,

samo Venera, njegova majka.

Idi, moli je... Ceres, nepoznati autor


Psiha se plačući baci pred Veneru, a

ova joj ljutito reče:

– Nevrijedna i nevjerna ženo! Moj sin

umire od muka koje si mu zadala

svojom izdajom. Želiš ga vidjeti? Moraš

prvo dokazati da si ga vrijedna.

Pomiješat ću voz pšenice, ječma,

prosa, grahorice, graha i leće,

sjemenja kojim hranim svoje golubove.

Do večeri želim da sve to sjemenje

razvrstaš i utovariš u vreće.

Psiha je zapanjeno gledala brdo

pomiješanih sjemenki. Znala je da do

kraja života ne bi stigla to razvrstati.

Amor, zatočen u kuli, čuo je Venerin

zahtjev, pa pošalje mrave da joj

pomognu. Završe s poslom prije večeri.

– Nisi to mogla napraviti bez čarolije –

ljutila se Venera kad je vidjela

obavljen posao. – Dat ću ti novi

zadatak! Idi na rijeku. Ondje ćeš

pronaći stado zlatorunih ovnova koji

svojim rogovima ubijaju smrtnike. Ne

doneseš li mi do večeri zlatne vune iz

njihovih runa, nikada više nećeš vidjeti

Amora.

I opet Amor potajice pomogne Psihi:

Šuštanje grmlja uz rijeku dade joj

dragocjeni savjet:

– Ovnovi se za najvećih vrućina

skrivaju u mojoj sjeni. Pričekaj da

zapadne sunce i ovnovi zaspu. Tad se

prišuljaj pa tiho skupi zlatne niti njihove

vune zapletene u moje granje.


I opet se Venera strašno naljuti kad

vidje da je Psiha izvršila zadatak.

– Čarolija, to je čarolija, netko ti

pomaže! Moraš izvršiti još jedan

zadatak, najteži od svih. Uzmi ovu

kutijicu, siđi u svijet mrtvih i nagovori

Prozerpinu, boginju podzemlja da mi

u nju dade malo od svoje ljepote!

Psiha je znala da je Prozerpina

jednako tašta na svoju ljepotu kao i

Venera i da se nikad ne bi odrekla

dijela svoje ljepote u Venerinu korist.

Ipak, odluči pokušati. Pomisli da će si

skratiti put u Ereb, zemlju mrtvih, ako

skoči s tornja. I baš kad se spremala

skočiti u bezdan, toranj progovori. John William Waterhouse


Oda joj tajnu kako da

darovima umilostivi strašne

stražare na putu u Ereb:

troglavoga psa Kerbera i

splavara Harona. I reče joj još

da će Prozerpina staviti svoje

darove u kutijicu, ali neka tu

kutijicu nipošto ne otvori inače

će joj se dogoditi veliko zlo.

Zahvaljujući tim savjetima,

Psiha stvarno dođe do

Prozerpine i dobi to po što je

došla.

Njezina je ljudska narav nagna

da zaviri u kutijicu i prisvoji

mrvicu Prozerpinine ljepote

kako bi se više svidjela Amoru.

Ali jao! Čim je otvorila kutijicu iz

nje izleti otrov od kojeg je obuze

smrtonosna klonulost. Psiha se

sruši mrtva.

Amor, kojega je Venera držala

zatočenoga u kuli, kroz sićušnu

rupicu u zidu izleti van, spusti se

uz Psihu i rukama poče skupljati

smrtonosnu klonulost i vraćati je

u kutijicu. Kad je sve skupio,

čvrsto zatvori kutijicu, a onda

dotakne Psiho i probudi je.

– Ovoga te puta tvoja nevjera

umalo došla glave. Moraš

vjerovati u sebe, moraš vjerovati

u ljubav. Ponovno ti kažem, ne

može se i sumnjati i voljeti!

Raphael, (1483. – 1520.) Amor i Jupiter

Amor tada ode najvećemu od

svih bogova, Jupiteru i namoli

ga da njegovu ljubljenu Psihu

učini besmrtnom.

Jupiter tada posla svoga

glasnika Merkura da donese

Psihu na nebo. – Popij gutljaj

ove ambrozije, Psiha – reče joj

– i postat ćeš besmrtna kao što

je besmrtna i Amorova ljubav.

Tada se Psiha pred svim

bogovima uda za Amora.

Eto, tako su Amor (Ljubav) i

Psiha (Duša) pronašli jedno drugo i zauvijek ostali zajedno.

Dinka Juričić:

Priča o

Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)

Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha

Amor i Psiha

Documents

Transcript of Amor i Psiha