1. www.balkandownload.org

2. Alyson NoelSerijal BesmrtniciZEMLJA SJENA trea Knjiga tre aShadowland: Naslov izvornika : Shadowland: Book three of The Immortals series engleskoga: Prevela s engleskoga: Maa Nobilo 2 3. Snydera, Sjeanje na Blakea Snydera, Uitelj koji je nadahnjivao i iji su velikodunost, entuzijazam i iskrena strast za pomaganjem drugima nenadmani. Neka njegov duh nastavi ivjeti kroz njegove knjige i kroz njegovo uenje.Sudbina nije nita doli djela poinjenih u prijanjem stanju postojanja. RALPH WALDO EMERSON3 4. Zahvale Zahvale Potrebno je vie ljudi kako bi se jedna knjiga realizirala i imam nevjerojatnu sreu raditi s jednom tako fantastinom ekipom! Veliko, golemo, blistavo hvala ide: Billu Contardiju - savrenom spoju mozga, srca i prikrivenog smisla za humor - najbolji mogui agent kojeg autor moe poeljeti! Matthewu Shearu i Rose Hillard - izvanredni izdava i urednica - ne bih uspjela bez njih! Anne Marie Tallberg i Brittany Kleinfelter - genijalni umovi koji stoje iza stranice immortalseries.com - hvala vam na kreativnim idejama i prijeko potrebnoj tehnikoj podrci! Katy Hershberger koja ne samo da ima odlian glazbeni ukus, nego je k tome i sjajna publicistkinja! Nevjerojatno talentiranim ljudima u umjetnikom odjelu, Angeli Goddard i Jeanette Levy koje dizajniraju najljepe naslovnice vrijedne divljenja! Zajedno sa svima ostalima u prodaji, marketingu, produkciji i drugim odjelima koje sam sigurno zaboravila - hvala vam na svemu to radite - zakon ste! Takoer, zagrljaji za Sandy jer mi predstavlja nepresuan izvor nadahnua, smijeha i zabave - moj vlastiti Damen Auguste! I bilo bi sasvim nemarno od mene da ne spomenem vas, itatelje - vae poruke, e-mailovi, pisma i umjetniki radovi uvijek mi uljepaju dan. Hvala vam to ste tako nevjerojatno fenomenalni!4 5. Prvo Sve je energija. Damenove tamne oi fokusiraju moje, zahtijevaju od mene da sluam, da ovaj put doista sluam. Sve oko nas... Zamahne rukama ispred sebe, pratei horizont koji tek to se nije smraio. Sve u ovom naem naoko vrstom svemiru uope nije vrsto - to je energija - ista, vibrirajua energija. Iako nas naa percepcija moe uvjeriti da su stvari ili vrste ili tekue ili plinovite - na kvantnoj su razini to sve estice unutar estica - sve je to samo energija. Stisnem usne i kimnem, a glas u mojoj glavi nadjaa njegov, vapei: Reci mu! Odmah mu reci! Prestani odugovlaiti i zavri s tim! Pouri prije nego to ponovno pone priati! Ali ne uinim to. Ne kaem ni rije. Samo ekam da nastavi, kako bih mogla i dalje odugovlaiti. Podigni ruku. Kimne i pomakne svoj dlan prema mojem. Polako i oprezno podiem ruku, odluna sam da izbjegnem bilo kakav fiziki kontakt, zatim on kae: Dakle, reci mi, to vidi? Zakiljim, ne znajui sa sigurnou na to cilja, zatim slegnem ramenima i kaem: Pa, vidim blijedu kou, dugake prste, par pjegica, nokte koji vape za manikurom... Tono. Nasmijei se kao da sam upravo poloila najlaki ispit na svijetu. Ali kada bi je mogla vidjeti onakvu kakva doista je, ne bi uope vidjela to. Umjesto toga, vidjela bi hrpu molekula koje sadre protone, neutrone, elektrone i kvarkove. I unutar tih malenih kvarkova, sve do najsiunijeg dijela, vidjela bi samo istu vibrirajuu energiju koja se kree dovoljno sporo da djeluje vrsto i gusto, no i dovoljno brzo da se ne moe uoiti njezino pravo stanje. Suzim oi, nisam sigurna vjerujem li u to. Na stranu injenica da on prouava te stvari ve stotinama godina. Ozbiljno, Ever. Nita nije odvojeno. Nagne se prema meni, sada ve sasvim zagrijan za tu temu. Sve je jedno. Stvari koje se ine vrstima poput mene i tebe i ovog pijeska na kojem sjedimo zapravo su samo masa energije koja vibrira dovoljno sporo da djeluje vrsto, dok stvari poput duhova i utvara vibriraju tako brzo da je veini ljudi gotovo nemogue vidjeti ih. Ja vidim Riley, kaem jer ga elim podsjetiti na sve ono vrijeme koje sam nekada provodila sa svojom sablasnom sestrom. Odnosno, neko sam 5 6. je vidjela, zna, prije nego to je prela preko mosta i krenula dalje. Upravo je zbog toga vie ne moe vidjeti. Kimne. Njezine vibracije prebrzo se kreu. Iako ima onih koji vide i kroza sve to. Gledam u ocean pred nama, plima nadolazi u valovima. Beskrajni, neprestani, besmrtni - poput nas. Sada ponovno podigni ruku i priblii je mojoj tako da se gotovo dodirujemo. Oklijevam, punim si dlan pijeskom, nisam to voljna uiniti. Za razliku od njega, znam cijenu toga, strane posljedice i najmanjeg dodira koe o kou. Zbog toga izbjegavam njegov dodir jo od prolog petka. Ali kada ga ponovno pogledam, njegov isprueni dlan koji eka moj, duboko udahnem i podignem svoj - ostanem bez daha kada se toliko priblii da prostor koji nas dijeli postane tanak poput papira. Osjea li to? Nasmijei se. To peckanje i toplinu? To se naa energija spaja. Pomie svoju ruku naprijed-natrag, manipulirajui tako snagom energetskog polja izmeu nas. Ali ako smo svi spojeni kao to kae, zato onda sve nema isti osjeaji apnem privuena neporecivom magnetnom strujom koja nas spaja i zbog koje mi predivna toplina prostruji tijelom. Svi smo povezani, svi smo napravljeni iz istog vibrirajueg izvora. Ali dok te neka energija ostavlja hladnokrvnom a neka mlakom, to s onom koja ti je suena? Ona ti daje upravo ovaj osjeaj. Zatvorim oi i okrenem se, pustivi suze da mi teku niz obraze, ne mogavi ih vie suspregnuti. Znam da mi je zabranjen osjeaj njegove koe, dodir njegovih usana, vrsta i topla utjeha njegova tijela na mojemu. Ovo elektrino energetsko polje koje treperi izmeu nas najvie je to u dobiti, zahvaljujui groznoj odluci koju sam donijela. Znanost tek sada sustie ono to metafiziari i veliki spiritualni uitelji znaju ve stoljeima. Sve je energija. Sve je jedno ujem smijeak u njegovu glasu dok se pribliava, nestrpljiv da ispreplete svoje prste s mojima. Ali brzo se izmaknem, uhvatim njegov pogled dovoljno dugo da vidim povrijeen izraz koji mu prelazi preko lica izraz kojim me gleda otkako sam ga natjerala da popije protuotrov koji ga je vratio u ivot. Pita se zato sam tako tiha, tako daleka, tako udaljena - zato odbijam dodirnuti ga, kada ga se prije samo nekoliko tjedana nisam mogla zasititi. Netono je zakljuio da je to zbog njegova ponaanja kojim me povrijedio - zbog njegova flertovanja sa Staciom, njegove okrutnosti prema meni - ali istina nema veze s tim. Bio je pod utjecajem Romanovih ini, kao i 6 7. cijela kola. Nije on kriv. Ali ono to ne zna jest da sam, iako ga je protuotrov vratio u ivot, onog trenutka kada sam dodala svoju krv, osigurala da vie nikada neemo moi biti zajedno. Nikad. Ikad. Za vijeke vjekova. Ever? apne dubokim i iskrenim glasom. Ali ne mogu ga pogledati. Ne mogu ga dodirnuti. I pogotovo ne mogu promrmljati rijei koje zasluuje uti: Zabrljala sam - tako mi je ao - Roman me nasamario, a ja sam bila dovoljno oajna i glupa da padnem u njegovu zamku - i sada nema nade za nas, jer ako me poljubi, ako razmijenimo DNK - ti e umrijeti Ne mogu. Ja sam najgora mogua kukavica. Jadna sam i slaba. I nema anse da pronaem snage za to. Ever, molim te, to je? pita, uznemiren zbog mojih suza. Ovakva si danima. Je li to zbog mene? Jesam li neto uinio? Jer zna da se ne sjeam puno toga to se dogodilo, a sjeanja koja poinju navirati, pa, sigurno sada ve zna da to nisam bio pravi ja. Nikada te ne bih namjerno povrijedio. Nikada te ni na koji nain ne bih povrijedio. vrsto se obujmim rukama, primivi se za ramena i sagnem glavu. elim se smanjiti do te mjere da me vie ne moe vidjeti. Znam da su njegove rijei istinite, da me nije sposoban povrijediti i da jedino ja mogu uiniti neto tako bolno, tako nepromiljeno, tako smijeno impulzivno. Jedino ja mogu biti dovoljno glupa da zagrizem Romanov mamac. Toliko sam se htjela dokazati kao Damenova jedina prava ljubav - htjela sam biti jedina koja ga moe spasiti - i gle sada nered koji sam stvorila. Krene prema meni zagrli me, rukom drei moj struk i privlaei me blie. Ali ne mogu riskirati blizinu, moje su suze sada ubojite i moram ih drati podalje od njegove koe. Naglo ustanem i potrim prema oceanu, savinem none prste na njegovu rubu i dopustim hladnoj bijeloj pjeni da mi zapljuskuje listove. Htjela bih zaroniti u njegovo prostranstvo i biti noena njegovom strujom. Sve samo da izbjegnem rijei koje moram izgovoriti - sve kako ne bih morala rei svojoj jedinoj istinskoj ljubavi, svojem vjenom partneru, svojoj srodnoj dui u posljednjih etiristo godina, da iako mi je on dao vjenost, ja sam nam donijela kraj. Ostanem tako, tiha i nepomina. ekam da sunce zaroni, a zatim se 7 8. konano okrenem prema njemu. Upijam njegove tamne, sjenovite obrise koji su nou gotovo neprimjetni i govorim uz osjeaj peckanja u grlu dok mrmljam: Damene... srce... moram ti neto rei.8 9. Drugo Drugo Kleknem pokraj njega s rukama na koljenima i nonim prstima zarinutima u pijesak, nadajui se da e me pogledati, oekujui da e progovoriti. ak i da mi samo kae ono to ve znam - da sam poinila teku i glupu pogreku koju moda nikad neu moi ispraviti. Rado bih to prihvatila - zasluujem to, kvragu. Ono to ne mogu podnijeti jest njegova potpuna tiina i dalek pogled. I upravo krenem rei neto, bilo to, kako bih prekinula tu nepodnoljivu mirnou, kada me pogleda oima tako umornima da savreno odaju njegovih esto godina. Roman. Uzdahne, tresui glavom. Nisam ga prepoznao, nisam imao pojma... Glas mu odluta zajedno s pogledom. Nisi nikako mogao znati, kaem, elei izbrisati svu krivnju koju moda osjea. Od prvog si dana bio pod utjecajem njegovih ini. Vjeruj mi, on je to sve isplanirao, osigurao je da sva sjeanja budu potpuno izbrisana. Njegove oi paljivo pretrauju moje lice prije nego to ustane i okrene se. Gleda u ocean s rukama stisnutima u ake dok govori: Je li te ozlijedio? Je li te proganjao ili povrijedio na bilo koji nain? Odmahnem glavom. Nije morao. Dovoljno me povrijedio time to je povrijedio tebe. Okrene se, oi mu postanu tamnije dok mu crte lica postaju grublje, duboko uzdahne i kae: Ja sam kriv za ovo. Gledam ga u udu, pitajui se kako uope moe pomisliti takvo to nakon svega to sam mu upravo rekla. Ustanem i stanem pokraj njega, vapei: Ne budi smijean! Naravno da nisi kriv! Jesi li uo ita to sam ti govorila? Odmahnem glavom. Roman je otrovao tvoj eliksir i hipnotizirao te. Ti nisi imao veze s tim, samo si radio ono na to te natjerao - nisi imao kontrolu nad time! Ali jedva sam dovrila, a on ve sve to odbacuje, maui rukom. Ever, zar ne vidi? Ne radi se o Romanu ni o tebi, ovo je karma. Ovo je odmazda za esto godina sebinog ivota. Zavrti glavom i nasmije se, iako ne smijehom koji me poziva da se pridruim. To je druga vrsta smijeha - ona od koje se ledi krv. Nakon svih tih godina tijekom kojih sam te volio i gubio, svaki put nanovo, bio sam siguran da mi je to kazna za nain na koji ivim, nisam imao pojma da te Drina ubila. Ali sada vidim istinu koja mi je cijelo 9 10. vrijeme promicala. Upravo kada sam bio siguran da sam izbjegao karmu tako to sam te uinio besmrtnom i zauvijek te zadrao pokraj sebe, karma je ta koja ima posljednju rije, doputa nam zajedniku vjenost, ali moemo se samo gledati i vie se nikada ne dodirnuti. Posegnem za njim, elim ga drati, utjeiti, uvjeriti ga da to nije istina. Ali jednako se brzo povuem, prisjetivi se da je naa nemogunost da se dodirujemo upravo ono to nas je i dovelo u ovu nevolju. To nije istina, kaem, pogledom uperenim u njega. Zato bi ti bio kanjen kada sam ja pogrijeila? Zar ne vidi? Odmahnem glavom, frustrirana njegovim jednostranim nainom razmiljanja. Roman je to cijelo vrijeme planirao. Volio je Drinu - kladim se da to nisi znao, zar ne? On je jedno od siroadi koje si spasio od kuge u renesansnoj Firenci i volio ju je stoljeima, bio bi uinio sve za nju. Ali Drina nije marila za njega, voljela je samo tebe - a ti si volio samo mene - a zatim... pa, nakon to sam je ubila, Roman me odluio napasti - samo to je to uinio kroz tebe. Htio je da osjetim bol zbog nemogunosti da te ikada ponovno dotaknem - ba kao to je i on osjea zbog Drine! I sve se dogodilo tako brzo, samo sam... Zaustavim se, znajui da nema smisla i da uzalud troim rijei. Prestao je sluati im sam poela govoriti, uvjeren da je on kriv. Ali odbijam uope pomisliti na to i neu ni njemu to dopustiti. Damene, molim te! Ne moe samo odustati. Za to nije kriva karma - ja sam! Poinila sam groznu, uasnu pogreku. Ali to ne znai da je ne moemo ispraviti! Sigurno postoji nain. Hvatam se za lane nade i forsiram entuzijazam koji zapravo ne osjeam. Damen stoji preda mnom, tamna silueta u noi, a toplina njegova tunog, umornog pogleda slui nam kao jedini zagrljaj. Nikad nisam trebao ni poeti, kae. Nikad nisam trebao napraviti eliksir - trebao sam pustiti da se sve odvije prirodnim tokom. Ozbiljno, Ever, samo pogledaj rezultat - nije nam donio nita osim boli! Odmahne glavom s pogledom tako tunim, tako punim kajanja da mi se srce slama. No za tebe jo uvijek ima vremena. Ima cijeli ivot pred sobom - vjenost u kojoj moe biti tko god poeli i raditi to god poeli. Ali ja... Slegne ramenima. Okaljan sam. Mislim da svi vidimo rezultat mojih esto godina. Ne! Glas mi zadrhti, a usne mi tako jako trepere da se to proiri i na moje obraze. Ne moe otii, ne moe me ponovno ostaviti! Prolih mjesec dana prolazila sam kroz pakao kako bih te spasila i sigurno neu odustati sada kada si zdrav. Stvoreni smo jedno za drugo, sam si to rekao! Samo smo naili na privremene prepreke, to je sve. Ali kada bismo samo skupa 10 11. razmiljali, znam da bismo smislili nain kako da... Zaustavim se, glas mi odluta jer vidim da je on ve krenuo dalje, povukao se u svoj tmurni, jadni svijet u kojem je on jedini krivac. I znam da je vrijeme da mu ispriam ostatak prie, tune dijelove zbog kojih alim i koje bih najradije izostavila. Moda e onda drugaije gledati na stvari, moda e zatim... Ima jo, kaem urno, iako nemam pojma kako da sroim ono to slijedi. Stoga, prije nego to pretpostavi da se karma obruila na tebe ili to god, mora znati jo neto, neto ime se ne ponosim, no ipak... Zatim duboko udahnem i ispriam mu o svojim putovanjima u Ljetozemlje - onu maginu dimenziju izmeu dimenzija gdje sam nauila kako da se vratim u prolost - i kada sam morala birati izmeu svoje obitelji i njega - odabrala sam njih. Bila sam uvjerena da mogu nekako obnoviti budunost za koju sam bila sigurna da je ukradena, no ipak se to na kraju svelo samo na lekciju koju sam ve nauila: Ponekad nam je sudbina izvan dohvata ruke. Teko progutam i buljim u pijesak, oklijevajui da vidim Damenovu reakciju kad pogleda u oi one koja ga je izdala. Ali umjesto da se naljuti ili uznemiri, kao to sam oekivala, okrui me najljepom sjajnom bijelom svjetlou - svjetlou koja je tako utjena, opratajua, ista - kao portal u Ljetozemlju - samo bolja. Zatvorim oi i ja njega okruim svjetlou, a kada sam ih ponovno otvorila obavijeni smo prekrasnim toplim magliastim sjajem. Nisi imala izbora, kae njenim glasom, umirujuim pogledom inei sve to moe da izbrie sav moj sram. Naravno da si odabrala svoju obitelj. To je bilo ispravno. Ja bih isto uinio da sam imao izbor... Kimnem, inim njegovu svjetlost jo sjajnijom i stvaram telepatski zagrljaj. Znam da nije ni priblino utjeno kao prava stvar, ali zasad e biti dovoljno. Znam za tvoju obitelj, sve znam. Sve sam vidjela... Pogleda me tako mranim i intenzivnim pogledom da se natjeram da nastavim. Uvijek si tako tajnovit u vezi sa svojom prolosti, odakle dolazi, kako si ivio - stoga sam jednom kad sam bila u Ljetozemlju pitala za tebe - i, otkrila se cijela tvoja ivotna pria. Stisnem usne i gledam ga kako stoji preda mnom u tiini, sasvim miran. Uzdie dok gleda u moje oi i telepatski prelazi prstima preko linije mojeg obraza, stvarajui sliku tako jasnu, tako dodirljivu da mi djeluje gotovo stvarna... e012 11 12. Oprosti, kae i mentalno mi pogladi bradu svojim palcem. Oprosti to sam bio tako zatvoren i nespreman podijeliti to s tobom da si bila prisiljena na to. No iako se to dogodilo davno, jo uvijek radije ne bih o tome raspravljao. Kimnem, nemam nikakvu namjeru nastaviti s tim. Njegovo svjedoenje ubojstvu roditelja nakon ega su uslijedile godine zlostavljanja nije tema koje se namjeravam drati. Ali ima jo, kaem, nadajui se da u moda obnoviti malo nade tako to u podijeliti s njim jo neto to sam doznala. Kada sam gledala kako se tvoj ivot odvija, na kraju te Roman ubio. Ali, iako se inilo da sudbina tako eli, ipak sam te uspjela spasiti. Gledam ga, osjeam da nije ni najmanje uvjeren pa se pourim prije nego to ga potpuno izgubim. Hou rei: da, moda nam je sudbina ponekad odreena i nepromjenjiva, ali ponekad je oblikovana samo djelima koja poinimo. Stoga, kada nisam uspjela spasiti svoju obitelj povratkom u prolost, to se dogodilo jer je to sudbina koja se ne moe promijeniti. Ili kako je Riley rekla nekoliko sekunda prije druge nesree koja ih je ponovno odnijela: Ne moe promijeniti prolost, ona jednostavno jest. No kada sam se ponovno nala ovdje u Laguni i uspjela te spasiti, mislim da to dokazuje da budunost nije uvijek konkretna i da sudbina ne upravlja svime. Moda. Uzdahne pogledom uperenim u mene. Ali ne moe pobjei od karme, Ever. Ona jest to to jest. Ona ne sudi, nije ni dobra ni loa, kao to veina ljudi misli. Rezultat je svih djela, pozitivnih i negativnih - konstantno balansiranje dogaaja - uzrok i posljedica - milo za drago - kako ije, tako anje - sve se vraa, sve se plaa. Slegne ramenima. Kako god da to formulira, na kraju je sve isto. I koliko god bi eljela misliti drugaije, to je tono ono to se ovdje dogaa. Svako djelovanje izaziva reakciju. I upravo su ovamo mene doveli moji postupci. Odmahne glavom. Sve ovo vrijeme govorim si da sam te preobratio iz ljubavi - ali sada vidim da je to zapravo bilo iz sebinih razloga - jer nisam mogao biti bez tebe. Zato se ovo sada dogaa. Znai, to je to? Odmahnem glavom, jedva vjerujui da je odluio tako lako odustati. Tako e zavriti? Tako si prokleto siguran da te karma uhvatila da se nee niti pokuati boriti? Toliki si put preao samo kako bismo bili skupa, a sada kada si naiao na prepreku, nee se niti pokuati popeti preko zida koji ti se naao na putu? Ever. Pogled mu je topao, pun ljubavi, sveobuhvatan, ali to ne ponitava poraz koji mu se uje u glasu. ao mi je, ali jednostavno znam 12 13. neke stvari. E pa... Odmahnem glavom i gledam u pod, zakopavajui none prste duboko u pijesak. Samo zato to si u prednosti nekoliko stoljea ne znai da je tvoja rije posljednja. Jer ako smo doista skupa u ovome, ako su nai ivoti, kao i nae sudbine, doista isprepleteni, shvatit e da se ovo ne dogaa samo tebi. I ja sam dio toga. I ne moe to napustiti - ne moe napustiti mene. Moramo raditi zajedno! Mora postojati nain... Zaustavim se, tijelo mi se trese, a grlo mi je toliko stisnuto da vie ne mogu priati. Mogu samo stajati pred njim i tiho ga moliti da mi se pridrui u borbi koju nisam sigurna da moemo dobiti. Nemam te namjeru ostaviti, kae s pogledom punim enje duge etiristo godina. Ne mogu te ostaviti, Ever. Vjeruj mi, pokuao sam. Ali na kraju te uvijek ponovno naem. Ti si sve to sam ikada htio - sve A to sam ikada volio - ali, Ever... Nema ali. Odmahnem glavom, elei da ga mogu zagrliti, dotaknuti stisnuti svoje tijelo vrsto uz njegovo. Mora postojati nain, neka vrsta lijeka. I zajedno emo ga pronai. Jednostavno znam da hoemo. Predaleko smo doli da bismo dopustili Romanu da nas razdvoji. Ali ne mogu to sama. Ne mogu bez tvoje pomoi. Zato, molim te, obeaj mi - obeaj da e pokuati. Pogleda me, njegov me pogled vabi. Zatvara oi dok puni plau s toliko tulipana da je uvala pretrpana crvenim votanim laticama na krivudavim zelenim peteljkama - glavni simbol nae vjene ljubavi prekriva svaki centimetar pijeska. Zatim provue svoju ruku kroz moju i odvede me natrag do svojeg automobila. Nau kou odvaja samo njegova mekana crna konata jakna i moja majica od organskog pamuka. Dovoljno da se potedimo posljedica ikakve sluajne razmjene DNK, ali nedovoljno da prekrije peckanje i toplinu koja pulsira izmeu nas.13 14. Tree Pogodi to! Miles me gleda dok ulazi u moj automobil, njegove velike smee oi ire su nego inae, a njegovo slatko djeje lice pretvara se u osmijeh. Ne, zna to? Nemoj pogaati. Jednostavno u ti rei jer nikada nee povjerovati! Nikada nee pogoditi! Nasmijeim se jer ujem njegove misli nekoliko trenutaka prije nego to ih uspije izgovoriti i suzdravam se od toga da kaem: Ide u glumaki kamp u Italiji! samo nekoliko trenutaka prije nego to kae: Idem u glumaki kamp u Italiji! Ne, ispravak, u Firenci, Italija! Dom Leonarda da Vincija, Michelangela, Raphaela... I tvojeg dobrog prijatelja Damena Augustea koji je zapravo poznavao sve te umjetnike! Ve tjednima znam za tu mogunost, ali tek je sino postalo slubeno i jo uvijek ne mogu vjerovati! Osam tjedana u Firenci, samo u glumiti, jesti i slijediti nevjerojatno zgodne Talijane... Pogledam ga dok izlazim u rikverc s njegova prilaznog puta. I Holtu sve to ne smeta? Miles me pogleda. Hej, zna kako to ide. to se dogodi u Italiji, ostaje u Italiji. Osim kada nije tako. Misli mi odlutaju na Drinu i Romana, pitam se koliko jo besmrtnih nitkova luta vani i eka da se pojave u Laguna Beachu kako bi me terorizirali. Kako bilo, uskoro odlazim, odmah nakon zavretka kole. I moram toliko toga pripremiti do tada! Da, skoro sam zaboravio najbolji dio - pa jedan od najboljih dijelova. Sluajno je sve ispalo savreno jer moja predstava Hairspray zavrava tjedan dana prije mog odlaska pa u imati svoj posljednji naklon kao Tracy Turnblad - mislim, ozbiljno, nije li to savreno? Ozbiljno savreno. Nasmijeim se. Stvarno. estitam. To je odlino. I zaslueno, ako smijem dodati. Kada bih samo mogla poi s tobom. U trenutku kada to izgovorim, shvaam da je to istina. Bilo bi tako lijepo pobjei od svih problema, ukrcati se u avion i odletjeti od svega ovoga. Osim toga nedostaje mi druenje s Milesom. Zadnjih nekoliko tjedana kad su on i Haven (zajedno s ostatkom kole) bili pod utjecajem Romanovih ini bili su jedni od najosamljenijih dana u mojem ivotu. Nemati Damena pokraj sebe bilo je vie nego to mogu podnijeti, ali biti bez potpore dvoje 14 15. najboljih prijatelja gotovo me dokrajilo. Ali Miles i Haven uope se ne sjeaju toga. Jedino Damen uspijeva proniknuti u male djelie i osjea se grozno krivim zbog onoga ega se prisjeti. I ja bih htio da moe ii sa mnom, kae, prtljajui po radiju kako hi pronaao savrenu glazbu za svoje dobro raspoloenje. Moda nakon mature moemo svi otii u Europu! Moemo nabaviti Eurail karte, Odsjedati u hostelima, putovati s ruksacima - to bi bilo zakon, zar ne? Samo nas estero, zna, ti i Damen, Haven i Josh, ja i tko god... Ti i tko god. Pogledam ga. to to znai? Ja sam realan. Slegne ramenima. Molim te. Zakolutam oima. Otkad? Od sino, kada sam saznao da idem u Italiju. Nasmije se, prolazei nikom kroz svoju kratku smeu kosu. uj, Holt je super, nemoj me krivo shvatiti. Ali ja se ne zavaravam. Ne pretvaram se da je to vie od onoga to jest. Kao da imamo rok trajanja, zna? Puna tri ina s jasnim poetkom, sredinom i krajem. Nismo mi poput tebe i Damena. Vas dvoje ste drugaiji. Vi ste doivotnjaci. Doivotnjaci? Zagledam se u njega, tresui glavom dok usporavam na semaforu. Zvui vie poput zatvorske kazne, nego ljubavi do kraja ivota. Zna to elim rei. Provjeri manikuru, okreui svoje kriavo ruiaste Tracy Turnblad nokte. Vas dvoje ste tako usklaeni, tako povezani. I usput, mislim to doslovce jer se gotovo uvijek hvatate. Ne vie. Teko progutam, sjednem na gas iste sekunde kada se upali zeleno na semaforu i prijeem raskrije uz glasno kripanje guma, ostavljajui za sobom debeo trag. Odbijam usporiti dok ne doem na parkiralite i pogledam gdje je Damen koji uvijek parkira na drugom najboljem parkiralinom mjestu do mojeg. Ali i nakon to sam parkirala, nigdje ga ne vidim. I upravo kada sam krenula izai iz automobila pitajui se gdje bi mogao biti, pojavi se pokraj mene s rukom u rukavici na mojim vratima. Gdje ti je auto? pita Miles, gledajui ga dok zatvara svoja vrata i prebacuje ruksak preko ramena. I to ti je s rukom? Rijeio sam ga se, kae Damen pogleda uperena u mene. Pogleda u Milesa i, vidjevi njegov izraz lica, doda: Auta, ne ruke. Jesi li ga zamijenio? pitam, ali samo zato to Miles slua. Damen nema potrebe kupovati, zamjenjivati ili prodavati poput normalnih ljudi. On moe svojevoljno manifestirati bilo to. Odmahne glavom i otprati me do ulaza, smijeei se dok govori: 15 16. Ne, samo sam ga ostavio uz rub ceste s kljuem u bravi i upaljenim motorom. Molim? zacvili Miles. eli mi rei da si ostavio svoj sjajni crni BMW M6 Coupe - uz rub ceste? Damen kimne. Ali to je auto od sto tisua dolara! Miles se zajapuri i lice mu postane crveno poput paprike. Sto deset tisua. Damen se nasmije. Nemoj zaboraviti da je bio s punom opremom. Miles bulji u njega, oi su mu gotovo izletjele iz glave jer ne moe shvatiti kako netko moe uiniti neto takvo - zato bi itko uinio takvo neto. Hm, dobro, da vidim jesam li shvatio - jednostavno si se probudio i odluio - Hej, kvragu, zato ne? Mislim da u jednostavno odbaciti svoj smijeno skupi luksuzni auto uz rub ceste - GDJE GA BILO TKO MOE UZETI? Damen slegne ramenima. Manje-vie. Jer, ako nisi primijetio, kae Miles, gotovo hiperventilirajui u tom trenutku, neki od nas lieni su auta. Neki od nas imaju tako okrutne i neobine roditelje da su primorani ovisiti o dobroti prijatelja ostatak svojeg ivota! Oprosti. Damen slegne ramenima. Valjda mi to nije palo na pamet. Iako, ako e ti zbog toga biti lake, sve je imalo vrlo dobar razlog. Kada me pogleda, kada njegov pogled sretne moj na njemu svojstven nain i preplavi me uobiajena toplina, dobijem grozan osjeaj da je naputanje automobila samo poetak njegovih planova. Kako si doao do kole? pitam u trenutku kad stiemo do glavnog ulaza gdje nas eka Haven. Dovezao se autobusom. Haven nas pogleda, a nedavno obojene tamnoplave ike padaju joj na lice. Ne alim se. Ne bih ni ja vjerovala, ali vidjela sam to svojim oima. Gledala sam ga kako izlazi iz tog velikog utog autobusa s ostalim brucoima, mokljanima, retardosima i promaajima koji, za razliku od Damena, nemaju drugog izbora nego voziti se. Odmahne glavom. Taj me prizor tako okirao da sam trepnula nekoliko puta kako bih se uvjerila da je to doista on. Zatim, kad jo uvijek nisam bila uvjerena, fotografirala sam ga mobitelom i poslala Joshu koji mi je potvrdio. Podigne ga kako bismo vidjeli. 16 17. Pogledam Damena, pitajui se to to sprema, i u tom trenutku shvatim da se rijeio svojeg uobiajenog pulovera od kamira i obukao obinu pamunu majicu, a dizajnerske traperice zamijenio je obinima bez potpisa. ak je i crne motociklistike izme, po kojima je praktiki bio poznat, zamijenio smeim gumenim japankama. I iako mu nije potrebno bilo to minkanje kako bi izgledao jednako fantastino naoit kao i prvog dana kada smo se upoznali - ovaj novi leerni izgled jednostavno mu ne stoji. Barem ne onom njemu na kojeg sam se naviknula. Hou rei, iako je Damen nesumnjivo pametan, drag, pun ljubavi i dareljiv - takoer je i mrvicu razmetljiv i tat. Uvijek je opsjednut svojom odjeom, svojim autom, openito svojim izgledom. I ne mogu niti pokuati odrediti toan datum njegova roenja jer za nekoga tko je odabrao biti besmrtan ima jasne komplekse zbog svojih godina. Premda me inae nije ni najmanje briga za odjeu koju nosi ili za automobil koji vozi u kolu, kada ga ponovno pogledam dobijem grozan osjeaj u trbuhu - uporno probadanje koje ne mogu ignorirati. Sigurno upozorenje da je ovo samo poetak. Da u ovoj iznenadnoj transformaciji ima neto mnogo vie od altruizma i brige za okoli. Ne, ovo ima veze su sinonjim dogaajem. Neto u vezi s tim da ga karma proganja. Kao da se uvjerio da e sve izbalansirati ako se odrekne svoje najvrednije imovine. Hoemo li? Nasmijei se i uhvati mi ruku kada zvono zazvoni, odvlaei me od Milesa i Haven koji e provesti sljedea tri sata dopisujui se i pokuavajui shvatiti to se dogaa s Damenom. Pogledam ga, njegova pokrivena ruka je u mojoj dok hodamo niz hodnik, apui: to se dogaa? to se doista dogodilo s tvojim autom? Ve sam ti rekao. Slegne ramenima. Ne treba mi. To je nepotreban luksuz na koji vie ne elim troiti. Nasmije se, gledajui me. Ali kada mu se ne pridruim, odmahne glavom i kae: Nemoj biti tako ozbiljna. Nije nita strano. Kada sam shvatio da nije neto to mi treba, odvezao sam ga u naputeno podruje i ostavio ga uz rub ceste gdje ga netko moe pronai. Stisnem usne i gledam ravno ispred sebe, elei mu se uvui u glavu i vidjeti misli koje dri za sebe, saznati o emu se ovdje zapravo radi. Jer, unato nainu na koji me gleda, unato nehajnom slijeganju ramenima, nita od ovoga to je rekao nema smisla. Pa, to je sve u redu, mislim, ako je to ono to treba uiniti, onda super, zabavi se. Slegnem ramenima potpuno uvjerena da nije sve u redu, ali znam da to ne smijem rei naglas. Ali kako se misli voziti sada kada si 17 18. odbacio auto? Mislim, ako nisi primijetio, ovo je Kalifornija, ne moe nigdje doi bez auta. Pogleda me oito zabavljen mojim ispadom, to nije reakcija koju sam oekivala. to nedostaje autobusu? Besplatan je. Gledam ga i tresem glavom, jedva vjerujui svojim uima. Otkada tebe brinu trokovi, gospodine Zaraujem Milijune Na Konjskim Utrkama I Jednostavno Manifestiram Sve Ostalo to Poelim? Odmah zatim shvatim da sam zaboravila zatititi misli. Tako me vidi? Zaustavi se pred vratima razreda, oito povrijeen mojom neobazrivom procjenom. Kao plitkog, materijalistikog, narcisoidnog majmuna kojeg vodi konzumerizam? Ne! poviknem dok odmahujem glavom i stiem mu ruku. Nadala sam se da u ga uvjeriti, iako na neki nain jesam to mislila. Samo ne na lo nain kao to on misli. Vie na nain deko mi cijeni lijepe stvari u ivotu, a manje na nain deko mi je muka verzija Stacije. Ja samo... zakiljim i poelim da sam barem upola elokventna kao on, no ipak nastavim: Valjda jednostavno ne razumijem. Slegnem ramenima. I to ti znai ta rukavica? Podignem njegovu ruku obuenu u kou da je oboje vidimo. Nije li oito? Odmahne glavom i povue me prema vratima. Ali ostanem na mjestu i odbijam pomaknuti se. Nita nije oito. Vie nita nema smisla. Zastane s rukom na kvaki i prilino je povrijeen dok govori: Mislio sam da je to zasad dobro rjeenje. No moda ti je drae da te uope ne dodirujem? Ne! Nisam to mislila! Prebacim se na telepatiju istog trenutka kada su se pojavile neke kolege iz razreda, podsjetim ga koliko je bilo teko izbjegavati bilo kakav kontakt nae koe tijekom posljednja tri dana. Pravila sam se da sam prehlaena, iako oboje znamo da mi ne obolijevamo, koristila sam druge smijene tehnike izbjegavanja zbog kojih sam se osjeala duboko posramljeno. Bila je to ista tortura. Imati deka koji je tako zgodan, tako seksi, tako nevjerojatno predivan - i ne smjeti ga dotaknuti najgora je vrsta agonije. Mislim, znam da ne smijemo riskirati i sluajno razmijeniti znoj s dlana ili neto slino, ali ipak, ne misli li da izgleda pomalo-neobino? apnem istog trena kada smo ostali sami. Nije me briga za to. Pogled mu je otvoren, iskren i uperen u mene. Nije me briga to drugi misle. Stalo mi je jedino do tebe. 18 19. Stisne mi prste i otvori vrata mislima, vodei me ravno pokraj Stacije Miller na putu prema klupama. Iako je nisam vidjela od petka kada se probudila iz Romanovih ini, sigurna sam da njezina mrnja prema meni nije nimalo splasnula. Ali sam ja u punom stanju pripravnosti za njezin uobiajeni trik kada mi ostavi svoju torbu na putu kako bih se spotaknula danas je previe zaokupljena Damenovim novim izgledom da igra tu staru igru. Polako ga prelazi pogledom, od glave do pete, zatim krene ispoetka. Ali to to me ignorira, ne znai da se mogu opustiti ili vjerovati da je gotovo s tim. Jer istina je da nikad nije gotovo sa Staciom. To je jasno naglasila. Ako ita, moda je jo nabrijanija i zlobnija nego ikada - zbog ega bi ovaj mali predah bio samo zatije pred oluju. Ignoriraj je, apne Damen i pomakne klupe tako blizu da se krajevi gotovo preklapaju. Iako kimnem kao da to i radim, istina je da ne mogu. Koliko god bih se voljela pretvarati da je nevidljiva - ne mogu. Sada je ispred mene i potpuno sam opsjednuta. Virim joj u misli, elim vidjeti je li se to uope dogodilo izmeu njih. Jer, iako znam da je Roman odgovoran za sve ono flertovanje, ljubljenje i maenje, nisam imala izbora nego gledati, iako sigurno znam da je Damen bio lien svoje slobodne volje - to ne mijenja injenicu da se to dogodilo - da su se Damenove usne spojile s njezinima dok su mu ruke klizile po njezinoj koi. Iako sam prilino sigurna da nije ilo dalje od toga, ipak bih se mnogo bolje osjeala kada bih barem imala dokaze koji bi potvrdili moju teoriju. Unato tome koliko je to ludo, bolno i potpuno mazohistiki - ne bih se zaustavila dok joj sjeanje ne bi popustilo i svaki grozan, bolan, muan detalj, do zadnjega, konano ne bi bio otkriven. Upravo krenem kopati dublje, putovati do same sri njezina mozga, kada mi Damen stisne ruku i kae: Ever, molim te. Prestani se muiti. Ve sam ti rekao, nema to vidjeti. Progutam s mukom, pogleda uperena u njezin potiljak, gledam je kako traa s Honor i Craigom i jedva ga sluam kada doda: Nije se dogodilo. Nije ono to misli. Mislila sam da se ne sjea? Okrenem se i preplavljena sam sramom istog trena kada vidim bol u njegovim oima dok me gleda i vrti glavom. Samo mi vjeruj. Uzdahne. Ili barem pokuaj. Molim te Duboko udahnem i gledam ga, elei to uiniti i znajui da bih trebala. Ozbiljno, Ever. Prvo se nisi mogla pomiriti sa esto godina mojeg izlaenja sa enama, a sada si opsjednuta prolim tjednom? Podigne obrvu i 19 20. nagne se blie, njegov me glas moli i nagovara kada doda: Znam da su ti osjeaji nevjerojatno povrijeeni. Doista znam. Ali to je, tu je. Ne mogu se vratiti, ne mogu to promijeniti. Roman je to namjerno uinio - ne moe mu dopustiti da pobijedi. Teko progutam, znajui da je u pravu. Ponaam se smijeno, iracionalno, doputam si da skrenem s onog vanog. Osim toga, pomisli Damen, prebacujui se na telepatiju sada kada je stigao na profesor, gospodin Robins, zna da nema nikakva znaaja. Jedina koju sam ikada volio si ti. Zar to nije dovoljno? Prinese palac u rukavici mojoj sljepooici, gledajui me u oi dok mi pokazuje nau povijest, moje mnoge inkarnacije. Kad sam bila mlada slukinja u Francuskoj, puritanska ki u Novoj Engleskoj, britanska koketa iz visokog sloja, umjetnikova muza s predivnom crvenom kosom... Gledam ga rairenih oiju jer nikad prije nisam vidjela ba taj ivot. Ali on se samo nasmijei i pogled mu postane topliji dok mi pokazuje glavne dogaaje tog doba, brzi bljesak trenutka kada smo se upoznali - na otvorenju galerije u Amsterdamu - na prvi poljubac odmah ispred galerije te iste veeri. Prikazuje mi samo najromantinije trenutke i potedi me moje smrti koja uvijek neizbjeno doe prije nego to uspijem ii dalje. I nakon gledanja svih tih prekrasnih trenutaka, njegove nepokolebljive ljubavi koja je tako otvorena, pogledam ga u oi i mislima odgovorim na pitanje: Naravno da je dovoljno. Ti si uvijek bio dovoljan. Zatim ih posramljeno zatvorim i dodam: No jesam li ja tebi dovoljna? Konano sam priznala pravu istinu - svoj strah da e mu uskoro dosaditi dranje za ruke preko rukavice i telepatski zagrljaj te da e potraiti pravu stvar kod normalne djevojke sa sigurnom DNK. Kimne, drei moju bradu prekrivenom rukom dok me prima u tako topao, siguran i utjean mentalni zagrljaj da mi svi strahovi ieznu. Odgovara na ispriku u mojem pogledu, naginjui se naprijed i govorei s usnama pokraj mojeg uha: Dobro. Sada kada smo to rijeili, to se tie Romana... Nove knjige na .alkanownlod.org20 21. etvrto Dok idem na sat povijesti, pitam se to e biti gore - vidjeti Romana ili gospodina Munoza. Jer, iako nisam vidjela nikoga od njih niti sam razgovarala s njima od prolog petka kada mi se cijeli svijet sruio - nema sumnje da sam ih obojicu ostavila na udan nain. Moj posljednji kontakt s Munozom sastojao se od moje krajnje sentimentalnosti, i ne samo da sam mu se povjerila o svojim psihikim moima - to ja nikada ne radim - nego sam ga i ohrabrivala da izae s mojom tetom Sabine - zbog ega ozbiljno poinjem aliti. I koliko god je to bilo grozno, moe se mjeriti jedino s posljednjim trenucima s Romanom kada sam usmjerila aku prema njegovoj pupanoj akri, odluna ne samo da ga ubijem, nego i da ga potpuno izbriem s kugle zemaljske. I bila bih to uinila da se nisam posve ustrtarila i da mi nije pobjegao. Iako je, sada kada gledam unatrag, to ispalo najbolje, jo uvijek sam jako ljuta na njega, i tko kae da neu ponovno pokuati? Ali istina je da ja znam da neu ponovno pokuati. I ne samo zato to je Damen proveo cijeli sat engleskog drei mi predavanje o tome da osveta nikada nije rjeenje, da je karma jedini i pravi pravni sustav i jo mnogo bla bla bla poput toga - nego veinom zato to to nije u redu. Unato injenici da me Roman prevario na najgori mogui nain i nije mi ostavio apsolutno nikakva razloga da mu ikada vie vjerujem - ipak ga nemam pravo ubiti. To nee rijeiti moj problem. Nee nita promijeniti. Iako je on grozan, zao i sve to je u sutini loe, ipak ga nemam pravo... Eno moje pametnjakovike! Klizne pokraj mene sa svojom plavom, razbaruenom kosom, tirkizno plavim oima i sjajnim, bijelim zubima, leerno protegne jaku preplanulu ruku preko vrata uionice, spreavajui me da uem. I samo je toliko potrebno. Iritantno predenje njegova fingiranog britanskog naglaska i posvemanja jezivost njegova pohotnog pogleda, i samo tako ponovno doem u napast da ga ubijem. Ali neu. Obeala sam Damenu da u sigurno i bez iskuenja otii na sat. I, reci mi, Ever, kako je tebi proao vikend? Jeste li ti i Damen uivali u lijepom ponovnom susretu? Je li te uspio kojim sluajem preivjeti? Stisnem ake uz bok, zamiljajui kako bi izgledao kao samo hrpica dizajnerske odjee i praine, unato mojem zavjetu nenasilja. Jer ako nije, ako si se ogluila na moj savjet i izvela tog dinosaura n i vonju, pretpostavljam da ti trebam izraziti najdublju suut. Kimne, 21 22. pogledom fiksiranim na mene, i stia glas dok dodaje: No bez brige, noe dugo biti sama. Kada proe pristojno vrijeme alovanja, rado u uskoiti i popuniti prazninu koju je ostavilo njegovo izumiranje. Koncentriram se na disanje, odravam ga sporim i ravnomjernim dok upijam snanu, tamnu, miiavu ruku koja mi prijei put, znajui da bi bio potreban samo jedan pravilno usmjeren potez iz karatea da je slomim napola. Kvragu, ak i ako si se uspjela suzdrati i odrati ga na ivotu, samo treba rei i ja u biti uz tebe. Naceri se, a njegov pogled prelazi mojim tijelom na najintimniji nain. Ali ne treba prebrzo odgovoriti niti se jo obvezati. Uzmi si vremena koliko ti treba. Jer, Ever, uvjeravam te da sam ja, za razliku od Damena, mukarac koji zna ekati. Osim toga ionako je samo pitanje vremena kada e me potraiti. Od tebe elim samo jedno. Suzim oi dok se sve oko nas ne zamagli. A to je da me ostavi na miru. Toplina mi udara u obraze dok se njegov pogled pretvara u enju. Bojim se da neu, draga moja. Nasmije se, pregledavajui me i odmahujui glavom. Vjeruj mi, eli mnogo vie od toga. Ali, bez brige, kao to sam rekao - ekat u koliko god treba. Damen je taj koji me brine. I ti bi se trebala brinuti. Koliko sam ja vidio u tih posljednjih esto godina, on je nestrpljiv ovjek. Zapravo je pomalo hedonist. Nije ba mnogo toga ekao, koliko ja znam. Teko progutam i silno se trudim ostati mirna, podsjeajui se da ne nasjedam na njegov mamac. Roman tono zna locirati moju bolnu toku, moj takozvani psiholoki kriptonit, i manje-vie ivi za to da ga izrabljuje. Nemoj me krivo shvatiti, uvijek je drao do izgleda - nosio je crnu maramu oko ruke, inio se neutjenim na bdjenju - ali, vjeruj mi, Ever, lijes jo nije bio ni poloen prije nego to se vraao u lov. Traio je naine da utopi tugu u emu god ili - bolje reeno - u komu god je mogao. I iako ti je drae ne vjerovati, sluaj nekoga tko je cijelo vrijeme bio tamo. Damen nikoga ne eka. I sigurno nije nikada ekao tebe Duboko udahnem i napunim glavu rijeima, glazbom, matematikim jednadbama koje su daleko iznad mojih mogunosti, bilo ime to e nadglasati rijei koje djeluju poput paljivo bruenih strijela usmjerenih ravno u moje srce. Aha. Vidio sam to vlastitim oima, o da! Smijei se dok ubacuje svoj teki londonski naglasak i ponovno ga izbacuje. I Drina je vidjela. To joj je slamalo srce. Iako, za razliku od mene - i bojim se, pogotovo za razliku od 22 23. tebe - Drinina ljubav bila je bezuvjetna. Bila je spremna primiti ga natrag bez obzira na to gdje je bio, bez pitanja. Priznajmo, neto to ti nikada ne bi uinila. To nije istina! Poviem promuklim, suhim glasom kao da je to prvi put danas da sam progovorila. Imam Damena od trenutka kada smo se upoznali - ja... Zaustavim se, znajui da nisam trebala ni poinjati. Besmisleno je ulaziti u ovu borbu. Oprosti, srce, ali nisi u pravu. Nikada nisi zapravo imala Damena. Tu i tamo koji edan poljubac, malo znojnog dranja za ruke... Slegne ramenima, rugajui mi se pogledom. Ozbiljno, Ever, misli li da neki bijedni pokuaji pipanja grudi zaista mogu zadovoljiti pohlepnog, samoivog narcisa poput njega? I to etiristo godina. Teko progutam, forsirajui mirnou koje nemam i kaem: To je mnogo dalje nego to si ti ikada doao s Drinom. Zahvaljujui tebi, pljune i fiksira me otrim pogledom. Ali, kao to sam rekao, ja sam mukarac koji zna ekati. Damen nije. Odmahne glavom. teta to si tako odluna glumiti neosvojivu. Ti i ja mnogo smo sliniji nego to misli. Oboje patimo za nekim koga nikada neemo doista imati... Mogla bih te ubiti istog trena, apnem drhteim glasom i rukama, iako sam obeala Damenu da to neu uiniti i da sam pametnija od toga. Mogla bih... Uvuem dah, ne elei da zna ono to znamo samo Damen i ja, da je najbri nain unitavanja besmrtnika ciljanje u njegovu najslabiju akru, jednu od sedam energetskih centara u tijelu. to bi mogla? Nasmijei se i lice mu se nadvije nada mnom, tako blizu da mi njegov dah hladi obraz. Moda me udariti u sakralni centar? Razjapim usta, pitajui se gdje je to mogao nauiti. Ali on se samo nasmije i odmahne glavom dok govori: Nemoj zaboraviti, sreo, da je Damen bio pod utjecajem mojih ini, to znai da mi je rekao sve, odgovorio mi je na sva postavljena pitanja ukljuujui dobar dio o tebi Stojim na mjestu i odbijam reagirati, odluna u tome da djelujem sabrano, hladnokrvno - ali prekasno je. Sredio me. Tono ondje gdje boli. I itekako je svjestan toga. Bez brige, srce. Nemam te nikakve namjere proganjati. Iako mi tvoj jasni manjak moi rasuivanja i tragina zlouporaba znanja govore da bi bio dovoljan samo brz udarac u grlenu akru da te zauvijek unitim... Nasmijei se i zmijolikim pokretom oblie usnice. Previe se zabavljam 23 24. gledajui te kako se mekolji da bih pokuao neto slino. Osim toga jo malo i mekoljit e se poda mnom. Ili ak na meni. Moe i jedno i drugo. Nasmije se, a njegove plave oi uperene su u moje i gledaju me na lakav sveznajui, tako intiman i dubok nain da mi se digne eludac. Tebi ostavljam detalje. No bez obzira na to koliko e to htjeti, nee ni ti ii za mnom. Veinom zbog toga to imam ono to eli. Protuotrov za protuotrov. Uvjeravam te u to. Morat e pronai nain da ga zaslui. Jednostavno e morati platiti pravu cijenu. Gledam u njega suhih usta i nakrivljene eljusti, prisjeajui se prolog petka kada je tvrdio isto to. Toliko me omelo Damenovo buenje da sam sve dosad zaboravila na to. Stisnem usne i dignem pogled prema njemu, pojavi mi se nada prvi put nakon toliko dana jer znam da je samo pitanje vremena kad e protuotrov postati moj. Samo trebam pronai nain da ga uzmem od njega. Vidi ti to. Naceri se. ini se da si sasvim zaboravila na susret na sudbinom. Podigne ruku i ja se krenem probijati, zatim je jednako brzo spusti, smijui se kad me zarobi na mjestu. Duboko udahni, zagugue i usne mu okrznu rub mojeg uha, a prsti mu skliznu preko mojeg ramena, ostavljajui za sobom leden trag. Nema potrebe za panikom. Nema potrebe da ponovno provika. Siguran sam da se moemo dogovoriti i pronai neko rjeenje. Suzim oi, gadi mi se cijena koju je postavio te polaganim i jasnim rijeima kaem: Nema toga to moe rei ili uiniti to bi me uvjerilo da spavam s tobom! upravo kada gospodin Munoz otvara vrata i tako dopusti cijelom razredu da uje. Opa... nasmijei se Roman i podigne ruke u stav lane predaje dok koraa unatrag u uionicu. Tko je spominjao ikakvo taslaenje, curo? Zabaci glavu i nasmije se, prikazujui svoju jezivu Uroboros tetovau. Mislim, ne elim te razoarati, draga, ali da traim dobru evu, djevica je posljednja osoba koju bih traio! Odjurim prema svojoj klupi s uarenim obrazima i pogledom uperenim u pod provedem sljedeih etrdeset minuta, jeei se dok se moji kolege iz razreda gre od smijeha svaki put kada Roman uputi ljigav, mokar poljubac u mojem smjeru, unato Munozovim bezbrojnim pokuajima da ih stia. Istog trena kada se oglasi zvono pojurim prema vratima. Oajniki elim doi do Damena prije Romana, jer sam uvjerena da e ga Roman previe 24 25. izazivati i da e on puknuti - a to bi bio in koji si nijedno od nas ne moe priutiti sada kada je klju u Romanovim rukama. Ali upravo kada okreem kvaku ujem: Ever? Ima li minutu? Zastanem, a kolege iz razreda nagomilaju se iza mene, nestrpljivi da dou do hodnika gdje mogu pratiti Romanov mig i jo mi se malo rugati. Njegov zadirkujui smijeh gubi se u daljini iza mene kada se okrenem prema Munozu da vidim to eli. Uinio sam to. Nasmijei se, ukoena dranja i napeta glasa, no svejedno nestrpljiv da doznam. Neugodno se namjestim i prebacim ruksak s jednog ramena na drugo, alei to si nisam dala truda da nauim gledanje na daljinu kako bih mogla baciti oko na stolove u kantini i uvjeriti se da se Damen dri plana. Priao sam joj. Ba kao to si mi rekla. Kimne. Zakiljim, usmjerim pogled na njega i utroba mi se stisne dok poinjem shvaati. eni iz Starbucksa? Sabine? Vidio sam je jutros. ak smo i kratko razgovarali i... Slegne ramenima i pogled mu odluta jer je oito jo uvijek pod dojmom tog dogaaja. Stojim pred njim bez daha, znajui da to trebam zaustaviti na bilo koji nain prije nego to se otme kontroli. I imala si pravo. Ona je vrlo draga. Zapravo, moda ti ne bih trebao rei, ali idemo na veeru u petak naveer. Kimnem, osjeam se tupo i osupnuto, rijei ne dopiru do mene dok virim u njegovu energiju i gledam kako se to odvija u njegovoj glavi: Sabine stoji u redu i gleda svoje poslove kada joj Munoz prilazi - zbog ega se okrene i dobaci mu osmijeh koji je - koji je - sramotno koketan! Meutim u tome nema nikakve sramote. Barem ne sa Sabinine strane. Ni s Munozove. Ne, samo se ja trebam sramiti. Njih dvoje ne mogu biti sretniji. To se ne smije dogoditi. Iz previe se razloga tu veeru treba sprijeiti. Jedan od njih je taj da mi Sabine nije samo teta, nego i starateljica, skrbnica, moja jedina rodbina na cijelome svijetu! Jo je jedan, moda ak i vaniji, razlog injenica da, zahvaljujui mojem patetinom, plaljivom, pretjerano sentimentalnom, krivo tempiranom trenutku slabosti prolog petka, Munoz zna za moje telepatske sposobnosti, dok Sabine ne zna! Jako sam se trudila sauvati svoju tajnu od nje i nema anse da me raskrinka moj zatelebani profesor povijesti. 25 26. Ali upravo kada se spremam rei mu da apsolutno ne moe, ni pod kakvim moguim uvjetima, izvesti moju tetu na veeru i/ili odati bilo kakvu informaciju koju sam mu moda sluajno priznala tijekom trenutka slabosti, kada sam bila sigurna da ga vie nikada neu vidjeti, proisti grlo i kae: Uglavnom, ti bi trebala otii na ruak dok jo moe. Nisam te htio toliko zadrati, samo sam mislio... O, ne, u redu je, kaem. Ja samo... Ali ne da mi da dovrim. Gotovo me izgura kroz vrata i mae mi dok mi govori: Idi sada. Idi pronai svoje prijatelje. Samo sam ti htio zahvaliti, to je sve. la012....b a l a n d o w n l o a d26 27. Peto Kada doem do stola u kantini, sjednem pokraj Damena i lakne mi jer vidim da je sve normalno kao bilo koji drugi dan. Damenova ruka u rukavici stie moje koljeno dok brzinski pregledavam dvorite traei Romana, a on pomisli: Nema ga. Nema ga? Zurim u njega, nadajui se da misli nema ga kao nema ga u blizini, za razliku od nema ga kao prohujao s vihorom. Ali Damen se samo nasmije i gladak, melodian zvuk odjekne iz njegove glave u moju. Nije istrijebljen. Uvjeravam te. Samo je odsutan, to je sve. Odvezao se prije nekoliko minuta s nekim tipom kojeg nikada prije nisam vidio. Jeste li razgovarali? Je li te pokuao izazvati? Damen odmahne glavom oiju uperenih u moje dok dodajem: Dobro. Jer si ne moemo priutiti da ga proganjamo - bez obzira na sve! Kod njega je protuotrov! Sam je priznao! to znai da je sve to sada trebamo uiniti... Ever. Namrti se. Nije mogue da mu vjeruje! To Roman radi. Lae i manipulira svima oko sebe. Mora se drati podalje od njega - iskoritava te ne moe mu se vjerovati... Odmahnem glavom. Ovaj je put drugaije. Osjeam to. I potrebno mi je da i Damen to osjea. Ne lae - ozbiljno - rekao je... Nisam ni dovrila misao, kada se Haven nagne naprijed i pogledom leti od jednog prema drugome dok govori: OK, dosta mi je. to se, kvragu, ovdje dogaa? Ozbiljno, dosta ve jednom. Okrenem se i primijetim kako njezina prijateljska uta aura sjaji u otrom kontrastu naspram namjerne gruboe njezina darkerskog outfita. Znam da ne misli nita loe, iako je definitivno uznemirujemo. Ozhiljno. Kao da - kao da vas dvoje imate neki jeziv nain komuniciranja. Kao jezik blizanaca ili neto. Samo to je va nijem. I zloslutniji. Slegnem ramenima i otvorim vreicu s rukom, prolazei radnje odmotavanja sendvia koji ne namjeravam pojesti, odluna sakriti koliko me uznemirilo njezino pitanje. Udarim Damenovo koljeno svojim i telepatski ga molim da uskoi i rijei to jer nemam pojma to da kaem. Nemojte se pretvarati da se to ne dogaa. Oi joj se sumnjiavo suze. Gledam vas ve neko vrijeme i stvarno me poinje hvatati jeza. Od ega te hvata jeza? Miles podigne pogled sa svojeg mobitela, no 27 28. samo na trenutak prije nego to se vrati pisanju poruke. Od njih dvoje. Uperi u nas kratak crno nalakirani nokat s trunkom i ljubiaste glazure na vrhu. Kunem se, svakim danom postaju sve udniji. Miles kimne i spusti mobitel da nas na trenutak odmjeri. Da, htio sam to spomenuti. Vas dvoje ste udni. Nasmije se. Da, i taj cijeli izgled Michaela Jacksona s jednom rukavicom? Zavrti glavom i stisne usne. Uope ti ne stoji. Ta moda je tako stara da je ak ni ti ne moe vratiti. Haven se namrti, iivcirana Milesovom alom dok ona pokuava biti ozbiljna. Smij se koliko hoe, kae ona vrstim, nepokolebljivim pogledom. Ali neto se dogaa s njima dvoma. Moda ne znam to, ali dokuit u ja to. Sve u saznati. Vidjet ete. I upravo elim progovoriti kada Damen zavrti glavom, promijea svoje crveno pie i, nagnuvi se prema Haven, kae: Nemoj troiti vrijeme. Nije tako mrano kako ti se ini. Nasmijei se uz pogled kojim fiksira. Samo vjebamo telepatiju, to je sve. Pokuavamo jedno drugome itati misli umjesto da cijelo vrijeme razgovaramo. Kako ne bismo upadali u nevolje pod satom. Nasmije se, zbog ega tako jako stisnem sendvi da majoneza iscuri sa strane. Zurim u svojeg deka koji je samovoljno odluio prekriti nae glavno pravilo - Nemoj nikome rei tko smo ni to moemo! Samo se malice smirim kada Haven zakoluta oima i kae: Molim te, nisam idiotkinja. Nisam ni rekao da jesi. Damen se nasmijei. Vrlo je stvarno, uvjeravam te. eli li isprobati? Zaledim se, tijelo mi je kruto i nepomino kao da gledam nesreu na cesti - samo to sam ja u ovom sluaju nesrea. Zatvori oi i pomisli na broj izmeu jedan i deset. Kimne, i njegov uzvieni pogled sretne njezin. Koncentriraj se na taj broj najjae to moe. Vidi ga u glavi najjasnije to moe i potiho stalno ponavljaj njegov zvuk. Jesi li shvatila? Slegne ramenima i obrve joj se spoje kao da se duboko koncentrira. Iako je potreban samo kratak pogled na njezinu auru, koja se preobraava u podmuklu tamnozelenu, i njezine misli da se vidi da se samo pretvara. Odabrala je koncentrirati se na plavu boju umjesto na nasumian broj kao to je Damen rekao. Pogledam jedno pa drugo, znam da ga pokuava uloviti na foru jer vrlo 28 29. dobro zna kakve su mu anse da pogodi pravi broj. Ostaje pri svome dok on gladi bradu i odmahuje glavom govorei: ini se da nita ne ujem. Jesi li sigurna da misli na broj izmeu jedan i deset? Ona kimne i jae se fokusira na prekrasnu nijansu pulsirajue plave boje. Onda sigurno nismo uspostavili vezu. On slegne ramenima. Uope ne dobivam nikakav broj. Pokuaj sa mnom! Miles pusti mobitel i nagne se prema Damenu. Damenu su oi jedva zatvorene, a misli mu gotovo nisu usredotoene kada se zaudi: Ide u Firencu? Miles odmahne glavom. Tri. Za tvoju informaciju, broj je bio tri. Zakoluta oima i naceri se: I usput, svi znaju da idem u Firencu. Dakle - dobar pokuaj. Svi osim mene, kae Damen stisnute eljusti i lice mu najednom problijedi. Pa, siguran sam da ti je Ever rekla. Zna, telepatski. Nasmije se i vrati mobitelu. Pogledam prema Damenu, pitajui se zbog ega je tako uznemiren oko Milesova putovanja. Mislim, da, neko je ivio tamo, ali to je bilo prije nekoliko stotina godina! Stisnem mu ruku molei ga da me pogleda, ali on samo bulji u Milesa tim istim pogoenim izrazom lica. Dobar ti je pokuaj s tom telepatijom, kae Haven, prijee prstom preko vrha svojeg kolaa, prekrivajui ga glazurom od jagoda. Ali bojim se da e se morati malo vie potruditi. Uspio si samo dokazati da ste vas dvoje ak i udniji nego to sam mislila. Ali, bez brige, saznat u ja ve. Otkrit u ja uskoro vau prljavu malu tajnu. Obuzdam nervozan smijeh, nadajui se da se samo ali, zatim zavirim u njezinu glavu i vidim da misli ozbiljno. Kada odlazi? pita Damen, no samo radi konverzacije jer je ve otkrio odgovor u Milesovoj glavi. Ubrzo, ali ne dovoljno brzo, kae Miles i oi mu zasjaje. Neka odbrojavanje zapone! Damen kimne i pogled mu se smeka dok govori: Svidjet e ti se. Svima se svidi. Firenca je prekrasno, armantno mjesto. Bio si? pitaju Miles i Haven u isto vrijeme. 29 30. Damen kimne i pogled mu je dalek. Jednom sam ivio tamo - prije mnogo vremena. Haven nas gleda, oi su joj ponovno suene, i kae: Drina i Roman takoer su tamo ivjeli. Damen slegne ramenima, bezizraajna lica, kao da mu ta poveznica nita ne znai. Zar ne misli da je to pomalo neobino? Svi ste ivjeli u Italiji na istom mjestu, zatim ste svi zavrili ovdje - u razmaku od nekoliko mjeseci? Nagne se prema njemu i ostavi svoj kola u potrazi za odgovorima. Ali Damen je vrst, odbija se slomiti ili uiniti neto ime bi se odao. Jednostavno pijucka svoje crveno pie i ponovno slegne ramenima, kao da je ta tema jedva vrijedna panje. Postoji li neto posebno to trebam vidjeti dok sam tamo? pita Miles, no vie kako bi razbio napetost. Neto to ne smijem propustiti? Damen zakilji, pravei se da razmilja, ali ipak mu brzo odgovori. Treba vidjeti cijelu Firencu. No definitivno treba posjetiti Ponte Vecchio, prvi most preko rijeke Arno i jedini koji je ostao itav nakon rata. O, mora posjetiti i Galeriju dell'Accademia u kojoj se nalazi Michelangelov David zajedno s drugim vanim djelima i moda ... Definitivno u posjetiti Davida, kae Miles. Kao i most, poznati Duomo i sve druge znamenitosti koje su uvrtene na top deset ljestvicu svih vodia za putovanje, ali vie me zanimaju manja, skrovitija mjesta zna, gdje idu svi kul Firentinci. Roman je hvalio ono jedno mjesto, zaboravio sam ime, ali navodno dri neke nepoznate renesansne i rukotvorine, slike i stvari za koje malo ljudi zna. Zna li za neto takvo? Ili ak klubove, oping, tako neto? Damen ga pogleda tako intenzivnim pogledom da me proe jeza. Nita ovako napamet, kae, pokuavajui ublaiti pogled, iako mu glas odaje jasnu otrinu. No bilo koje mjesto koje tvrdi da sadri remek-djela a ne nalazi se u vodiu, vjerojatno je lano. Sajam antikviteta krcat je lanjacima. Nemoj troiti vrijeme na to kada ima toliko drugih zanimljivijih stvari koje treba vidjeti. Miles slegne ramenima, razgovor mu dosadi pa se vrati pisanju poruka. Svejedno, promrmlja, a palevi mu brzo ukucavaju. Bez brige. Roman je rekao da e mi sastaviti popis.30 31. esto Zadivljen sam tvojim napretkom. Damen se nasmijei. Sve si to sama nauila? Kimnem i gledam po velikoj praznoj prostoriji, zadovoljna sobom prvi put u posljednjih nekoliko tjedana. Onog trenutka kada je Damen spomenuo da eli izbaciti iz kue sav unikatni namjetaj kojim ju je natrpao tijekom Romanove strahovlade, primila sam se posla. Iskoristila sam priliku da raistim niz crnih konatih naslonjaa i flatscreen televizora, biljarski stol s crvenim filcem i kromirani ank - sve su to simboli i fizike manifestacije najtmurnijeg razdoblja nae veze. Usredotoila sam se na svaki komad s takvim entuzijazmom da - pa nisam ni sigurna kamo je sve otilo. Znam samo da vie nije ovdje. ini se da ti vie nije potrebna moja poduka. Zavrti glavom. Ne budi tako siguran. Okrenem se, smijeei se dok mu miem tamnu, valovitu kosu s lica rukom netom obuenom u rukavicu, nadajui se da emo uskoro dobiti protuotrov od Romana ili barem smisliti manje udnu alternativu. Nemam pojma kamo su te stvari otile - da ne spominjem kako zasigurno ne mogu napuniti ovu prostoriju kada nemam pojma gdje si stavio stvari koje si neko imao. Posegnem za njegovom rukom sekundu prekasno i namrtim se kada krene prema pro/oru. Namjetaj je, gleda van prema svojem njegovanom travnjaku i glas mu je tih i dubok, vraen tamo gdje je i nastao. Vraen je u svoje izvorno stanje iste vibrirajue energije s potencijalom da postane bilo to na svijetu. A to se tie ostalog... Slegne ramenima, snane crte njegovih ramena malice se podignu prije nego to se ponovno spuste. Pa nije vie uope vano, zar ne? Vie mi ne treba. Buljim u njegova lea, upijajui njegovu vitku grau i leeran stav. Pitam se kako moe biti tako nezainteresiran za povrat tih dragocjenih rukotvorina iz svoje prolosti - Picassov portret njega u ozbiljnom plavom odijelu, Velasquezov portret njega na propetom bijelom pastuhu - da ne spominjem sve druge nevjerojatne stoljeima stare relikvije. Ali ti su predmeti neprocjenjivi! Mora ih vratiti. Ne moe ih nikada nadoknaditi! Ever, smiri se. To su samo stvari. Glas mu je vrst i rezigniran dok se ponovno okree prema meni. Nita od ovoga nema nekog pravog smisla. Ti si jedino to ima smisla. Iako je nesumnjivo slatko i dolazi iz srca, svejedno ne djeluje na mene 31 32. onako kako bi trebalo. U posljednje mu je vrijeme stalo jedino do iskupljenja karme i do mene. Iako mi savreno odgovara da to zauzima prvo i drugo mjesto na njegovu popisu, problem je u tome to je ostatak stranice prazan. Ali tu se vara. To nisu samo stvari. Krenem prema njemu, a moj ga glas moli i nagovara, nadajui se da u doprijeti do njega i natjerati ga da ovaj put slua. Potpisane knjige Shakespearea i sestara Bronte, lusteri iz doba Marije Antoanete i Luja XVI. - teko da se to moe nazvati stvarima. To je povijest, pobogu! Ne moe ih odbaciti kao da se radi samo o kutiji starih predmeta koje donira Crvenom kriu. Gleda me i pogled mu postaje meki dok prelazi vrkom svoje zamotane ruke od moje sljepooice do moje brade. Mislio sam da mrzi moju pranjavu staru sobu kako si je jednom nazvala. Ljudi se mijenjaju. Slegnem ramenima. Poelim, ne prvi put, da se pretvori natrag u starog Damena kojeg poznajem. Kad smo kod promjena, zato si tako uznemiren oko Milesova odlaska u Firencu? Primijetim da se ukoio pri samom spomenu te rijei. Je li to zbog cijele situacije s Drinom i Romanom? Poveznica za koju ne eli da on zna? Pogleda me na trenutak i usne mu se razdvoje kao da e progovoriti, a zatim se okrene i promrmlja: Teko da sam ono to bi ti nazvala uznemirenim. Zna to? Ima potpuno pravo. Za normalnu osobu to bi se jedva moglo nazvati uznemirenim. Ali za tipa koji je uvijek najsmirenija, najstaloenija osoba u prostoriji - potrebno je samo neznatno suavanje oiju i vrlo slab stisak tvoje eljusti da znam da si uznemiren. Uzdahne, a njegove oi trae moje dok se ponovno kree prema meni. Vidjela si to se dogodilo u Firenci. On zakilji. Unato svim svojim vrlinama, to je takoer mjesto nepodnoljivih uspomena koje radije ne bih istraivao. Teko progutam, prisjeajui se prizora koje sam vidjela u Ljetozemlju Damen kako se skriva u malenom tamnom ormaru i gleda ubojstvo svojih roditelja od ruke razbojnika koji su namjeravali ukrasti eliksir - zatim kako je zlostavljan kao tienik crkve dok crna kuga hara Firencom te kako ohrabruje Drinu i ostalu siroad da popiju sok besmrtnosti, nadajui se da e ih to samo izlijeiti i ne znajui da e im donijeti vjeni ivot - i ne mogu si pomoi da se ne osjeam kao najgora cura na svijetu jer sam to spomenula. Radije se koncentriram na sadanjost. Kimne, pokazujui na veliku praznu sobu. A sada doista trebam tvoju pomo oko namjetanja ovog 32 33. prostora. Kako kae moj agent nekretnina, kupci vole lijep i uredan, moderan izgled kada kupuju kuu. Iako sam je mislio ostaviti praznom kako bih zaista naglasio veliinu soba, pretpostavljam da bismo trebali pokuati... Tvoj agent nekretnina? Zaudim se i gotovo se zagrcnem svojim rijeima jer mi se pri kraju glas povisi za nekoliko oktava. to e tebi, pobogu, agent nekretnina? Prodajem kuu. Slegne ramenima. Mislio sam da si shvatila? Pogledam oko sebe, traei onaj prastari barunasti dvosjed s kvrgavim jastucima i znam da bi mi pruio savreno slijetanje kada mi se tijelo srui a glava tiho eksplodira. Ali umjesto toga samo stojim na mjestu, odluna u tome da ostanem pribrana. Gledam u svojeg nevjerojatno zgodnog deka s kojim sam posljednjih etiristo godina kao da se prvi put upoznajemo. Nemoj izgledati tako uznemireno. Nita se nije promijenilo. To je samo kua. Uasno prevelika kua. Osim toga nikada mi nije bilo potrebno toliko prostora. Nikada i ne koristim veinu ovih soba. I ime je onda tono misli zamijeniti? atorom? Mislio sam samo uzeti neto manje, to je sve. Njegov me pogled moli i preklinje da shvatim. Nema nikakva zla u tome, Ever. Nita to bi te trebalo povrijediti. Hoe li ti agent nekretnina pomoi i s time? S pronalaenjem manje kue? Paljivo ga prouavam, pitajui se to ga je spopalo i ima li tome kraja. Mislim, Damene, ako ozbiljno misli traiti neto manje, zato nisi jednostavno manifestirao neto manje? Zato si odabrao ovaj klasini put? Prijeem pogledom od njegove velianstvene glave s poduom, tamnom, sjajnom kosom do njegovih savrenih stopala obuenih u gumene japanke, prisjeajui se kako sam ne tako davno prieljkivala da ponovno budem normalna kao i svi ostali. Ali sada kada se navikavam na svoje moi ne vidim smisla u tome. O emu je tu zapravo rije? Zakiljim, osjeajui se vie nego izdano. Mislim, ti si taj koji me doveo do ovoga. Ti si taj koji me uinio ovakvom. I sada kada sam se konano prilagodila, ti odlui napustiti brod? Ozbiljno. Zato to radi? Umjesto odgovora, on zatvori oi. Projicira sliku nas dvoje kako se smijemo sretni i razigrani na prekrasnoj plai s ruiastim pijeskom. No ja samo odmahnem glavom i jae prekriim ruke, odbijajui se igrati dok mi ne odgovori na pitanja. 33 34. On uzdahne i gleda kroz prozor, okrene se prema meni i kae: Ve sam ti rekao da je jedini nain, jedini put bijega iz ovog pakla koji sam si stvorio, iskupljenje moje karme. I jedini je nain da to uinim odricanje od manifestiranja, ivota na visokoj nozi, troenja do besvijesti i svih drugih luksuza u kojima sam uivao tijekom posljednjih esto godina, kako bih mogao ivjeti ivotom obinog graanina. Potenog, radinog i skromnog, s istim svakodnevnim borbama kao i svi ostali. Buljim u njega i vrtim njegove rijei u glavi, jedva vjerujui u to to sam upravo ula. I kako tono to misli izvesti? Zakiljim. Ozbiljno. Jesi li u svojih esto godina ivota ikada uspio zadrati pravi posao? No, iako sam mrtva ozbiljna i uope se ne alim, on zabaci glavu i smije se kao da je rije o ali. Na kraju se dovoljno primiri da kae: Stvarno misli da me nitko nee zaposliti? Odmahne glavom i pone se jo jae smijati. Ever, molim te. Zar ne misli da sam dovoljno dugo iv i da sam uspio stei nekoliko vjetina? Htjela sam mu rei da iako je doista izuzetno gledati ga kako jednom rukom slika Picassovu sliku bolje od Picassa dok istovremeno nadmauje Van Gogha drugom, stvarno mislim da mu to nee pomoi da dobije traeni posao bariste u Starbucksu na uglu. Ali prije nego to to uspijem izgovoriti, ve stoji pokraj mene i kree se takvom brzinom i gracioznou da uspijem rei samo: Pa, za nekoga tko je okrenuo lea svojem daru, i dalje se kree uasno brzo. Svjesna sam tih toplih, prekrasnih trnaca koji mi preplavljuju kou kada ovije ruku oko mojeg struka i privue me blie svojim prsima, oprezno izbjegavajui dodir koe. A to je s telepatijom? apnem. Planira li se i toga odrei? Tako sam smetena njegovom blizinom da jedva uspijevam ispljunuti rijei. Nemam nikakve namjere odbaciti nita to me zbliava s tobom, kae i dri svoj mirni i nepokolebljivi pogled na meni. A za ostalo... Slegne ramenima, gleda po velikom praznom prostoru i ponovno me pronae pogledom. Reci mi, to je vanije, Ever? Veliina moje kue ili veliina mojeg srca? Ugrizem se za usnicu i skrenem pogled, jer se zbog istinitosti njegovih rei osjeam malenom i posramljenom. Zar je doista vano izaberem li autobus umjesto BMW-a i normalne robne marke umjesto Guccija? Jer auto, odjea, potanski broj - to su samo imenice, stvari koje je zabavno imati uza se, naravno, ali na kraju one 34 35. nemaju veze s pravim ja. Nemaju veze s onim tko sam ja zapravo. Teko progutam i koncentriram se na bilo to osim na njega. Nije da mi je stalo do njegova BMW-a ili lanog francuskog dvorca, mislim, da elim te stvari, sama bih si ih manifestirala. No, iako nisu vane, moram bili iskrena i priznati da su dio onoga to me na poetku privuklo k njemu - pridonosile su njegovu dotjeranom, sjajnom, misterioznom imidu koji me privukao. Ali kada ga konano ponovno pogledam kako stoji preda mnom bez sveg tog uobiajenog sjaja i minke, sveden na samu bit onoga to doista jest, shvatim da je i dalje onaj isti, prekrasni deko pun ljubavi kakav je i oduvijek bio. to samo dokazuje da je u pravu. One druge stvari i nisu vane. Nita od toga nema veze s njegovom duom. Nasmijeim se jer se odjednom sjetim jedinog mjesta gdje moemo biti skupa - sigurni i izvan opasnosti. Posegnem za njegovom pokrivenom rukom, uzimam je u svoju i kaem: Doi, elim ti neto pokazati, povlaei ga za sobom.35 36. Sedmo U poetku sam se brinula da e odbiti posjetiti mjesto koje zahtijeva ne samo odreenu koliinu arolije za ulaz, nego se i sastoji samo od arolije. Ali odmah po slijetanju na to iroko mirisno polje, obrie stranji dio traperica i ponudi svoju ruku, gledajui oko sebe dok govori: Opa. Mislim da nikada nisam uspio tako brzo napraviti portal. Molim te, ti si taj koji me nauio. Nasmijeim se i gledam livadu pulsirajueg cvijea i drueg drvea, primjeujui da je sve svedeno na svoj apsolutno najii oblik ljepote i energije. Zabacim glavu unatrag i zatvorim oi prema toplom maglovitom sjaju i svjetlucavoj maglici. Prisjetim se kako sam, kad sam proli put bila ovdje, plesala s manifestacijom Damena na ovom istom polju i odgaala trenutak odlaska. Znai, ne smeta ti to smo ovdje? pitam jer nisam sigurna koliko se daleko protee njegova zabrana arolije. Ne ljuti se? Odmahne glavom i uzme mi ruku. Ljetozemlje mi nikad nee dosaditi. To je manifestacija ljepote i obeanja u svojem najiem obliku. Kreemo se panjakom, podupire nas trava pod nogama dok nam prsti prelaze preko vrhova zlatnog divljeg cvijea koje se savija i njie pokraj nas. Znam da je sve mogue na ovom divnom mjestu, ba sve, moda ak i mi. Nedostajalo mi je ovo. Nasmijei se i gleda oko sebe. Nije da se sjeam posljednjih nekoliko tjedana bez toga, no ipak mi se ini kao da je prolo jako mnogo vremena otkada smo posljednji put bili ovdje. Bilo mi je udno doi bez tebe, kaem, vodei ga prema prekrasnoj baraci u balinekom stilu koja stoji pokraj potoka u duginim bojama. Iako sam otkrila cijelu drugu stranu koju ti jedva ekam pokazati. No poslije - ne sada. Pomaknem bijelu, poput gaze tanku tkaninu u stranu i, smijeei se, bacim se na mekane bijele jastuke, dok Damen padne odmah pokraj mene, leimo jedno pokraj drugog i gledamo gore prema savreno izrezbarenim kokosovim gredama. Glave su nam jedna pokraj druge, a tabani na samo nekoliko centimetara udaljenosti - to je rezultat mojeg naglog rasta izazvanog eliksirom. to je ovo? Okrene se na bok dok ja mislima zatvaram zastore. elim izbaciti sve to nas okruuje kako bismo mogli uivati u naem privatnom prostoru. 36 37. Vidjela sam jednu na naslovnici asopisa za putovanja koja je prikazivala neko egzotino mjesto i toliko mi se svidjela da sam je manifetestirala. Zna, kako bismo se mogli - druiti - i tako. Skrenem pogled, srce mi lupa, lice mi se crveni i znam da sam vjerojatno najjadnija zavodnica koju je upoznao u posljednjih esto godina. No on se samo nasmije i privue me tako blizu da se gotovo dodirujemo. Dijeli nas samo tanani veo svjetlucave energije, pulsirajua mrea koja lebdi izmeu nas - doputajui nam da budemo blizu, a da si ne nakodimo. Zatvorim oi, predavajui se valu topline i trnaca kada nam se tijela spoje. Dva srca kucaju u savrenom ritmu, uzdiu se i povlae, ire i stiu, ritam je savreno sinkroniziran, kao da kucaju poput jednog. Sve u vezi s tim daje mi tako dobar osjeaj, tako je prirodno, tako ispravno i ja se privijem blie. Gnijezdim lice u udubini gdje mu se spajaju rame i vrat, elim okusiti njegovu kou i udahnuti njegov topli, mousni miris. Tihi jecaj pobjegne mu duboko iz grla kada zatvorim oi i priljubim se uz njegove bokove, vrhom jezika dodirujem njegovu kou, no on tako brzo nestane iz mojeg dohvata da me doekaju puna usta jastuka. Bre-bolje ustanem i vidim ga kako se kree takvom brzinom da je zamagljen. Zaustavi se tek kada je na sigurnom s druge strane zastora, oi mu gore, a tijelo drhti, i molim ga da mi kae to se dogodilo. Krenem prema njemu, elei pomoi. No upravo kada se pribliim, ponovno se pomakne, stavi ruku ispred sebe i pogledom me upozorava da se ne pribliavam. Nemoj me dirati, kae. Molim te, ostani gdje jesi. Nemoj se pribliavati. Ali-zato? Glas mije promukao i nestabilan, a ruke mi se tresu uz bok. Jesam li neto krivo napravila? Samo sam mislila - pa - s obzirom na to da smo ovdje i nita se loe ne moe dogoditi u Ljetozemlju... samo sam pomislila da bi bilo OK ako moda pokuamo... Ever, nije to, radi se o... Odmahne glavom, oi su mu tamnije nego ikada. Tako tamne da se arenice ne mogu razlikovati od zjenica, sasvim su se izmijeale. I tko kae da se ovdje ne moe dogoditi nita loe? Ton njegova glasa tako je otar, a pogled tako grub da je jasno da se daleko odmaknuo od svojeg uobiajenog stanja savrene mirnoe. Teko progutam i buljim u pod, osjeajui se blesavo i smijeno - kad samo pomislim da sam tako oajniki htjela biti sa svojim dekom da sam riskirala njegov ivot. Valjda sam samo pretpostavila... Glas mi odluta jer vrlo dobro znam to se dogodi kada ovjek pretpostavlja. Ne samo da se blamira i ta i druga 37 38. osoba, nego i u ovom odreenom sluaju druga moe zavriti mrtva. ao mi je. Odmahnem glavom, znajui da to nije ni priblino dovoljno s obzirom na okolnosti ivota i smrti u kojima se nalazimo. Ja... ja valjda nisam promislila o tome. Ne znam to da kaem. Uvuem ramena i primim se rukama oko struka, pokuavajui se uiniti manjom, tako malenom da mu nestanem iz vida. No ipak se pitam to bi se to tono loe dogodilo na mjestu gdje arolija tako lako dolazi, a rane zacjeljuju istog trena. Mislim, ako tu nismo sigurni, onda gdje jesmo? Damen me pogleda i odgovori na pomisao u mojoj glavi: Ljetozemlje sadri mogunost svega. Zasad smo vidjeli samo svijetlu stranu, no tko kae da ne postoji i tamna? Moda nije uope onakvo kakvim ga zamiljamo. Gledam ga i prisjetim se trenutka kada sam upoznala Romy i Rayne te kako su one rekle neto slino. Gledam ga kako manifestira prekrasno izrezbarenu drvenu klupu, a zatim mi pokazuje da sjednem. Doi. Kimne, pozivajui me prema sebi, i ja sjednem na drugi kraj jer se ne elim previe pribliiti i riskirati da on ponovno eksplodira. Mora neto vidjeti - mora neto razumjeti. Zato, molim te, samo zatvori oi i proisti um od svih nasuminih misli i nereda najbolje to moe. Budi otvorena i prijemljiva prema svim vizijama koje ti aljem. Moe li to uiniti? Kimnem i vrsto zatvorim oi, trudei se najbolje to mogu da proistim um od misli poput: to se dogaa? Ljuti li se na mene? Naravno da se ljuti na mene! Kako sam mogla biti tako glupa? No koliko je ljutit? Mogu li mu promijeniti miljenje i krenuti ispoetka? Moja uobiajena paranoina play-lista neprekidno se ponavlja. No i nakon to proistim um i priekam, kako mi se ini, razumno vreme, dobijem samo teku prazninu tamne, vrste crnine. Ne razumijem, kaem i otvorim jedno oko, virei u njega. No on samo odmahne glavom, oiju vrsto sklopljenih i obrva spojenih dok se koncentrira i nastavlja fokusirati najjae to moe. Sluaj, kae. I pogledaj duboko u sebe. Samo zatvori oi i primaj. Duboko udahnem i pokuam ponovno, no jo uvijek dobivam samo zloslutnu tiinu i osjeaj crnog, praznog prostora. alim, zaista mi je ao, apnem, ne elei ga uznemiriti, no sigurna sam da nisam shvatila poentu. Ne dobivam ba nita osim tiine i tame. Upravo tako, apne on, nimalo uznemiren mojim rijeima. Sada, molim te, uzmi moju ruku i odi dublje, prokopaj kroz povrinu svim tvojim 38 39. ulima i zatim mi reci to vidi. Duboko udahnem i uinim kao to mi je rekao, uzimajui njegovu ruku i gurajui kroz vrsti zid crnine, no nita se ne dogaa. Sve dok... Sve dok... Usisana sam u crnu rupu, udovi mi lamataju, ne mogu se zaustaviti niti usporiti. Slobodni pad vue me u tamu, a moj grozni visoki vrisak jedini je zvuk. I upravo kada pomislim da nema kraja tom padu - sve prestaje. Vrisak. Pad. Sve. Ostavi me da visim. Slobodna. Objeena. Potpuno samu na tom osamljenom mjestu bez poetka ili kraja. Izgubljena u toj tami i tunom bezdanu bez ikakva traka svjetlosti. Naputena u toj beskrajnoj praznini, u tom izgubljenom i osamljenom svijetu u kojem je trajno pono. Polako poinjem shvaati groznu istinu - Ovdje sada ivim. U paklu bez izlaza. Pokuam trati, vritati, vikati upomo - ali nema smisla. Zamrznuta sam i, paralizirana, ne mogu govoriti - potpuno sam sama za cijelu vjenost. Namjerno sam udaljena od svega to poznajem i volim - odsjeena od svega to postoji. Znam da nemam drugog izbora nego se predati dok mi se glava prazni, a tijelo mlohavi. Nema smisla boriti se kada me nitko ne moe spasiti. Ostanem tako, sama, vjena, nejasna svijest mi se prikrada, vue me odnekuda tik izvan mojeg dosega... Sve dok... Sve dok... Iupana sam iz tog pakla ravno u Damenove ruke i lakne mi kad ugledam njegovo prekrasno, zabrinuto lice iznad sebe. Tako mi je ao - pomislio sam da sam te izgubio - mislio sam da se nikada nee vratiti! Povie, drei me vrsto i jecajui mi u uho. Prilijepim se uz njega, tijelo mi se trese, srce mi tue, a odjea mi je natopljena znojem. Nikad se prije nisam osjeala tako izoliranom - tako odcijepljenom - od svega. Od svega ivoga. Grlim ga vre, ne elim ga pustiti, moj se um spaja s njegovim i pita zato je odluio pustiti me da prolazim kroz to. Odmakne se i dri mi lice u rukama dok njegove oi trae moje. Oprosti. Nisam te pokuavao kazniti niti ti ikako nauditi. Samo sam ti htio neto pokazati, neto to si trebala iskusiti iz prve ruke kako bi shvatila. Kimnem j er ne vjerujem svojem glasu. Jo uvijek sam potresena tako 39 40. groznim iskustvom koje je bilo poput smrti moje due. Boe moj! Oi mu se raire. To je to! To je tono to. Dua prestaje postojati! Ne razumijem, kaem promuklim i nesigurnim glasom. to je bilo to uasno mjesto? Skrene pogled, stiui svojim prstima moje kada kae: Budunost. Zemlja sjena. Vjeni bezdan za koji sam mislio da je namijenjen samo meni - nadao sam se da je namijenjen samo meni... Sklopi oi i odmahne glavom. Ali sada sam pametniji. Sada znam da ako nisi paljiva, izuzetno paljiva - i ti e tamo otii. Pogledam ga i hou neto rei, ali prekine me prije nego to uspijem doi do rijei. Posljednjih nekoliko dana dobivam neke vizije - zapravo bljeskove raznih trenutaka iz moje prolosti - i daleke i bliske. Pogleda me i paljivo mi pretrai lice. No onog trenutka kada smo doli ovamo... Pokae rukom oko sebe. Poelo je ponovno kapati, isprva polako, zatim je sve navrlo, ukljuujui i trenutke kad sam bio pod Romanovim utjecajem. Takoer sam ponovno proivio svoju smrt. Onih nekoliko kratkih trenutaka prije nego to si se probila kroz krug, prije nego to si mi dala da pijem protuotrov, umirao sam, kao to zna. Gledao sam kako mi cijeli ivot prolazi pred oima, esto godina neobuzdane tatine, narcisizma, sebinosti i pohlepe. Poput neprekidne role svih mojih postupaka, svih zlodjela koje sam poinio popraeno posljedicama koje sam izazvao - mentalni i fiziki utjecaj mojeg loeg ponaanja prema drugima. Iako je tu i tamo bilo pokoje dobro djelo, Veina se svela na stoljea u kojima sam se fokusirao samo na svoju dobrobit i vrlo malo razmiljao o bilo emu ili bilo kome drugome. Koncentrirao sam se iskljuivo na fiziki svijet, to me dovelo do propadanja due. Zbog toga bez sumnje znam da sam cijelo vrijeme u pravu, moja je karma kriva za to kroza to sada prolazimo. Odmahne glavom i sretne moj pogled s takvom nepokolebljivom iskrenou da ga poelim dotaknuti, zagrliti ga, rei mu da e sve biti u redu. Umjesto da ostanem na mjestu, osjeajui da slijedi jo i da e postati jo gore. Zatim, u trenutku moje smrti, umjesto da doem ovamo u Ljetozemlje... Glas mu pukne, no natjera se da nastavi. Ja sam... otiao sam na mjesto koje je totalna suprotnost ovome. Mjesto tako tamno i hladno da bi se moglo zvati Zemlja sjena. Osjetio sam isto to to i ti sada. Naputen, visei, sam - ostavljen tako za cijelu vjenost. Pogleda me elei da shvatim. 40 41. Tono onako kako si se ti osjeala. Kao da sam izoliran, bez due - bez ikakve veze s bilo ime ili s kime drugim. Buljim u njegove oi i zloslutna jeza prekriva mi kou jer ga nikada nisam vidjela tako umornog, tako iscrpljenog, tako punog kajanja. I sada shvaam upravo ono to mi je promicalo svih ovih godina... Privuem koljena na prsa, titei se tako od onoga to slijedi. Samo su naa fizika tijela besmrtna. Due nam zasigurno nisu. Skrenem pogled, ne mogu ga gledati, ne mogu disati. Nala si se pred budunou. Pred onom koju sam ti ja dao, mislim, ako ti se, Boe sauvaj, neto ne dogodi. Prsti mi instinktivno polete prema grlu kad se prisjetim onoga to je Roman rekao o mojoj slaboj akri, o mojem manjku otroumnosti i o mojoj slabosti te se pitam postoji li nain da je nekako zatitim. Ali...kako moe biti siguran? Pogledam ga kao da sam zarobljena u snu u nekoj groznoj nonoj mori iz koje nema bijega. Mislim, postoji velika ansa da grijei, budui da se dogodilo tako brzo. Mogue da je to bilo samo privremeno stanje. Zna, kao da sam te tako brzo oivila i nisi imao vremena doi ovamo. Odmahne glavom, njegov pogled sretne moj kada kae: Reci mi, Ever, to si ti vidjela kada si umrla? Kako si provela onih nekoliko trenutaka izmeu vremena kada ti je dua napustila tijelo i trenutka kad sam te vratio u ivot? Teko progutam i skrenem pogled, gledajui prema drveu, cvijeu i arenom potoku koji tee u blizini - prisjeajui se onog dana kada sam se nala na ovom istom polju. Toliko me se dojmio njegov opojni miris, svjetlucava maglica i sveobuhvatan osjeaj bezuvjetne ljubavi, da sam bila u iskuenju ostati zauvijek, nisam nikada htjela otii. Nisi vidjela bezdan zato to si jo uvijek bila smrtna. Umrla si smru smrtnika. No onog trenutka kada sam ti dao da pije eliksir, podarivi ti tako vjeni ivot, sve se promijenilo. Umjesto vjenosti u Ljetozemlju ili na mjestu preko mosta - Zemlja sjena postala je tvoja sudbina. Odmahne glavom i skrene pogled, toliko duboko uronjen u svoj privatni svijet aljenja da se bojim da vie nikada neu doprijeti do njega. No jednako brzo njegove oi pronau moje kada kae: Moemo skupa proivjeti vjenost na Zemlji. No dogodi li se ita, umre li jedno od nas dvoje... Odmahne glavom. Idemo u bezdan i nikada se vie neemo vidjeti. Ponem govoriti jer oajniki elim to osporiti i rei mu da grijei, no ne 41 42. mogu. Nema smisla. Trebam ga samo pogledati u oi da vidim pravu istinu. I koliko god vjerujem u monu iscjeliteljsku aroliju ovog mjesta pogledaj samo kako mi je izlijeilo pamenje... Slegne ramenima i odmahne glavom. Ne mogu si priutiti da popustim, bez obzira na to koliko se sigurnom ini moja elja za tobom. Previe je riskantno. I nemamo nikakva dokaza da e ovdje biti imalo drugaije nego na Zemlji. To je rizik koji ne mogu preuzeti. Ne kada trebam uiniti sve kako bih te zatitio. Zatititi mene! Razjapim usta. Ti si taj kojeg treba spasiti! Ja sam kriva to se sve ovo uope dogodilo! Da nisam... Ever, molim te, kae on ozbiljnim glasom, tjerajui me da sluam. Ti nisi ni za to kriva. Kada pomislim na svoj nain ivota - na stvari koje sam uinio... Odmahne glavom. Ne zasluujem nita bolje. I ako je bilo ikakva pitanja oko toga je li moja karma kriva, pa, mislim da smo dobili odgovor. Proveo sam vei dio vremena od esto godina tako da sam se posvetio fizikom zadovoljstvu i zanemario svoju duu - i ovo je rezultat - poziv na buenje. Naalost, povukao sam i tebe. Stoga budi sigurna da si moja jedina briga ti i samo ti. Ti si mi prioritet. Moj je ivot vaan jedino iz razloga da ostanem iv dovoljno dugo da te zatitim od Romana i bilo koga drugog kome bi on mogao nauditi. I to znai da nikada ne moemo biti skupa. Nikada. To je rizik koji si ne moemo priutiti. Okrenem se prema potoku i tisuu misli juri mi kroz mozak. Iako trnu ula sve to je upravo rekao, iako sam i sama doivjela bezdan, ipak ne bih promijenila to to jesam. A ostala siroad? apnem, prisjetivi se da sam ih izbrojila estero, zajedno s Romanom. to se njima dogodilo? Zna li jesu li postali zli poput Romana i Drine? Damen slegne ramenima, ustajui s klupe i eui lijevo-desno preda mnom. Uvijek sam pretpostavljao da su dosad ve prestari i nemoni da bi predstavljali ikakvu stvarnu prijetnju. To je ono to se dogodi nakon prvih sto pedeset godina - stari. I jedini je nain da se taj proces preokrene ponovno ispijanje eliksira. Nagaam da ga je Drina sakupljala dok smo bili vjenani i da ga je dala Romanu, koji je na kraju nauio kako napraviti svoj, a zatim ga je proslijedio drugima. Zavrti glavom. Znai, Drina je sada tamo, apnem, preplavljena kajanjem kada shvatim istinu. Bez obzira na to koliko je bila zla, nije to zasluila. Niko to ne zasluuje. Poslala sam je u Zemlju sjena - i sada je... odmahnem glavom i ne mogu dovriti. 42 43. Nisi ti to uinila, ja sam. Sjedne na mjesto pokraj mene, tako blizu da izmeu nas pulsira samo sloj energije. Onog trenutka kada sam je uinio besmrtnom, zapeatio sam joj sudbinu. Ba kao i tvoju. Teko progutam, utjeena njegovom toplinom, kao i njegovom eljom da me uvjeri kako zapravo nisam odgovorna za to to sam poslala najveu neprijateljicu svih mojih ivota u taj pakao. Tako mi je ao, apne, oiju punih kajanja. ao mi je to sam te ukljuio u sve ovo. Trebao sam te pustiti na miru - trebao sam odavno otii. Bilo bi ti mnogo bolje da me nikada nisi upoznala... Odmahnem glavom, ne elei uope ulaziti u to, prekasno je za gledanje u prolost ili za preispitivanje. No ako nam je sueno da budemo zajedno - moda je ovo naa sudbina. Znam da i dalje nije uvjeren im sam mu proitala izraz lica. Ili sam moda forsirao neto to nikada nije bilo sueno. Namrti se. Je li ti to ikada palo na pamet? Skrenem pogled i upijam ljepotu oko nas, znajui da same rijei nikada nee moi promijeniti nita od toga. Samo djelovanje moe pomoi. I, na nau sreu, znam tono odakle krenuti. Ustanem, podiui ga pokraj sebe i kaem: Hajde. Ne treba nam Roman - nitko nam ne treba - znam pravo mjesto!43 44. Osmo Krenemo prema Velikim dvoranama znanja. Zaustavimo se nadomak njihovim strmim mramornim stepenicama i gledam ga pitajui se (nadajui se!) vidi li isto to i ja - fasadu koja se stalno mijenja, potrebnu za ulazak. Znai, doista si ih pronala, kae on i u glasu mu se uje primjesa divljenja dok gledamo rotirajuu zbirku najsvetijih i najljepih mjesta na svijetu. Taj Mahal pretvara se u Partenon, koji se pretvara u Lotosov hram koji se pretvara u Velike piramide u Gizi i tako dalje. Nae zajedniko priznanje njihove ljepote i udesnosti doputa nam da uemo u veliku mramornu dvoranu s detaljno izrezbarenim stupovima ravno iz stare Grke, Damen gleda oko sebe i lice mu je preplavljeno zauenou dok sve upija. Nisam bio ovdje od... Pogledam ga i zadrim dah jer umirem od elje da saznam detalje kad je posljednji put bio tamo. Otkada sam doao da te pronaem. Zakiljim, nesigurna to to znai. Ponekad... Digne pogled prema meni. Imao sam dovoljno sree da jednostavno nabasam na tebe, zavrili bismo na istom mjestu u pravo vrijeme. Iako bih najee morao ekati nekoliko godina prije nego to je bilo prikladno da te upoznam. Hoe rei da si me pijunirao? Gledam ga u udu, nadajui se da ipak nije tako jezivo kao to zvui. Dok sam bila dijete? Posrami se i skrene pogled kada kae: Ne, nisam te pijunirao, Ever. Molim te. Na to ti ja sliim? Nasmije se i odmahne glavom. Vie sam pratio tvoje stanje. Strpljivo sam ekao pravo vrijeme. No posljednjih nekoliko puta kada te nisam mogao pronai, bez obzira na to koliko bi se trudio - i vjeruj mi, trudio sam se, ivio sam poput nomada, lutao od mjesta do mjesta, uvjeren da sam te zauvijek izgubio - odluio sam doi ovamo. I susreo sam neke prijatelje koji su mi pokazali put. Romy i Rayne. Kimnem, no nisam niti ula niti vidjela odgovor u njegovoj glavi, nego sam jednostavno osjetila da je to istina. Odmah me preplavio nalet krivnje jer ih se dosad uope nisam sjetila. Nisam ne niti pitala kako su i gdje su sve do prije nekoliko sekundi. Poznaje ih? Zakilji, oito iznenaen. Stisnem usne, znajui da u mu morati ispriati ostatak prie, dijelove 44 45. za koje sam se nadala da u ih moi izostaviti. I mene su dovele ovamo... Zaustavim se, duboko udahnem i pogledam u stranu, radije u upijati prostoriju, nego susresti njegov upitni pogled. Bile su kod Ave - ili je barem Rayne bila. Romy je bila vani... Odmahnem glavom i krenem ispoetka. Bila je vani i pokuavala ti je pomoi kada si... Zatvorim oi i uzdahnem jer sam mu odluila jednostavno pokazati. Sve. Ba sve. Ukljuujui dijelove kojih sam se previe sramila da ih sroim u rijei. Projicirala sam dogaaje tog dana sve dok vie nije bilo tajni meu nama. Dala sam mu do znanja kako su se jako borile da ga spase, dok sam ja bila previe tvrdoglava i odbijala sam sluati. No umjesto da se uznemiri kao to sam se pribojavala, stavi ruke na moja ramena i gleda me s oprostom u oima dok misli: to je, tu je. Maramo krenuti dalje, nema osvrtanja. Teko progutam i sretnem njegov pogled, znajui da je u pravu. Vrijeme je da krenemo, no odakle da ponemo? Bolje je da se razdvojimo. Kimne, njegove me rijei iznenade, upravo kada krenem progovoriti, doda: Ever, razmisli malo. Pokuava pronai neto to e obrnuti efekt eliksira koji sam popio, dok te ja pokuavam spasiti od Zemlje sjena, a to ba nisu iste stvari. Razoarano uzdahnem, no moram se sloiti. Valjda se onda vidimo kod kue. Kod mene, dobro? Stavim ruku preko njegove i stisnem je, ne elim ponovno posjetiti njegovu depresivno praznu sobu i nisam sigurna to on misli o tom cijelom prokletstvu karme sada kada mu se pamenje vratilo. I nestane mi iz vida istog trena kada kimne i sklopi oi. Stoga duboko udahnem, takoer sklopim oi i razmiljam: Trebam pomo. Napravila sam ogromnu i groznu pogreku i ne znam tlo da radim. Moram ili pronai protuotrov za protuotrov - neto to e obrnuti efekte onoga to je Roman uinio - ili pronai nain da doem do njega i uvjerim ga da surauje sa mnom - no samo ako se zbog toga neu morati - hm - ozbiljno kompromitirati i ako mi zbog toga nee biti ugodno... ako me shvaate... Pokuavam se usredotoiti, u sebi neprestano ponavljajui te rijei, Nadam se da u time stei ulaz do arhiva akae, trajnog arhiva svega to je ikada bilo, jest ili e biti. Molim se da ne ostanem izvana kao proli put kada sam bila tamo. No ovaj put, kada ujem poznati um, umjesto u uobiajenom dugakom hodniku koji vodi do misterioznih vrata, naem se u samom centru kompleksa kina, predvorje mu je prazno, a bife naputen i nemam pojma 45 46. to bih trebala uiniti, dok se ispred mene ne otvore dvokrilna vrata. Zakoraim u tamnu dvoranu s ljepljivim podovima, otrcanim sjedalima i mirisom kokica s maslacem koji se iri zrakom. Provlaim se kroz prolaz i odabirem najbolje sjedalo u dvorani, ono na pola puta i u samom centru, podignem noge na sjedalo odmah ispred sebe, dok se svjetla smanjuju i velika kantica kokica pojavi se u mojem krilu. Gledam kako se crvene zavjese povlae dok veliki kristalni ekran poinje treperiti, blijetati obiljem prizora koji se brzo izmjenjuju. No umjesto rjeenja kojemu sam se nadala, dobijem samo seriju isjeaka iz filmova koje sam ve gledala. To rezultira nekakvom kunom montaom najsmjenijih trenutaka moje obitelji, izvuenih ravno u mojeg starog ivota u Oregonu, koji se odvijaju uz glazbu koju je samo Riley mogla odabrati. Na jednom od isjeaka Riley i ja rasturamo na pozornici kune izrade u naem dnevnom boravku, pleemo i pjevamo na playback za publiku koja se sastoji od naih roditelja i psa. Nakon toga uslijedi prizor Buttercup, nae slatke ute labradorice. Mui se jezikom dosegnuti nos lie kao luda jer pokuava doi do komada maslaca od kikirikija koji joj je Riley namazala po nosu. Iako to uope nije ono emu sam se nadala, znam da je ipak vane Riley je obeala da e pronai nain da komunicira sa mnom i uvjeri me da ne znai da je vie nema samo zato to je vie ne mogu vidjeti Stoga zanemarim svoju potragu i uvalim se u sjedalo. Znam da sjedi pokraj mene, tiha i neprimjetna. elim podijeliti taj trenutak s njom, dvije sestre dijele kunu verziju onoga to je nekada bilo.46 47. Deveto Kad sam se vratila u sobu, Damen me ve ekao, sjedei na rubu mojeg kreveta dok je u pokrivenoj ruci drao satensku vreicu. Koliko me dugo nije bilo? pitam i padnem pokraj njega dok virim prema satu pokraj mojeg kreveta i raunam razliku. U Ljetozemlju vrijeme ne postoji, podsjeti me on. No po zemaljskom vremenu, rekao bih da te nije bilo neko vrijeme. Jesi li ita saznala? Pomislim na kune filmove koje sam gledala, na Rileynu verziju aljivog kunog videa obitelji Bloom, zatim odmahnem glavom i slegnem remenima. Nita korisno. Ti? Nasmijei se i preda mi svilenu vreicu, govorei: Otvori i vidi. Potegnem vezicu, uvuem prst unutra i izvadim crni svileni konopi na kojem se nalazi hrpa arenih kristala vezanih tankim zlatnim prstenima. Gledam kako hvataju i reflektiraju svjetlost dok ih drim pred sobom i razmiljam kako su predivni, ak i pomalo neobini. To je amajlija, kae, gledajui me paljivo dok prouavam svaki kamen pojedinano, svaki od njih razliitog oblika, veliine i boje. Godinama se nose i imaju arobna svojstva zacjeljivanja, zatite, boljitka i ravnotee. A ova je, s obzirom na to da je napravljena za tebe, jaka na zatiti, jer je to ono to ti treba. Pogleda