ÒAdventizam za 21. stoljeæeÓ - Adventisti Hrvatska2 • ADVENTISTI¨KI PREGLED ÒAdventizam za...

2 • ADVENTISTI»KI PREGLED

“Adventizam za 21. stoljeÊe” bila je tema ovogodiπnjeg

kongresa adventista Jadranske unije konferencija odræanog u

subotu, 2. listopada 2010. godine u kongresnoj dvorani Globus na

ZagrebaËkom velesajmu. I ove godine okupilo se viπe od tisuÊu

vjernika iz Hrvatske i Slovenije, a posebnost kongresa bila je πto

mu je po prvi puta organizirano nazoËila skupina vjernika iz

Albanije. Za njih pedesetak osiguran je simultani prijevod pa su

mogli pratiti program preko sluπalica te kroz pjesmu i rijeË

radosno sudjelovali na kongresu. U glazbenom dijelu programa

nastupili su na slavu Bogu razliËiti sastavi, orkestri i pojedinci. U

prvom dijelu kongresnog bogosluæja posebno mjesto zauzela je

panel rasprava koju je vodio mr. Zlatko Musija, prodekan

Teoloπkog fakulteta iz Maruπevca. Raspravljalo se o perspektivama

AdventistiËke crkve u 21. stoljeÊu s naglaskom na mlade kao

okosnicu buduÊnosti crkve i potrebe da im se povjere sluæbe u

crkvenim strukturama, organizaciji i radu. U ovoj raspravi

sudjelovali su vjernici iz razliËitih crkava u Jadranskoj uniji. Na

kongresu je prikupljan dobrovoljni prilog koji je bio namijenjen

UËiliπtu u Maruπevcu. Srediπnje poruke iz Biblije na temu

“Adventizam u 21. stoljeÊu” prijepodne i poslijepodne iznio je dr.

Æeljko Porobija, dekan AdventistiËkog teoloπkog visokog uËiliπta.

Uz programski dio prisutni su u predvorju kongresne dvorane

imali priliku razgledati izloæbene πtandove adventistiËkih ustanova

u naπoj Uniji i provesti vrijeme u druæenju i razmjeni miπljenja.

NakladniËka kuÊa Znaci vremena za tu je prigodu izdala knjigu

Crkva za 21. stoljeÊe autora Russella Burrilla, koju toplo

preporuËujemo svima koji se raduju napretku crkve.

Neven KlaËmer

“Adventizam za 21. stoljeÊe”

Na naslovnici piπe:

Oæivljavanje crkve

Kongres AdventistiËke crkve

ADVENTISTI»KI PREGLED • 3

ADVENTISTI»KI PREGLEDGLASILO KR©∆ANSKE ADVENTISTI»KE CRKVE

AdventistiËki pregled je dvomjeseËnik Jadranske unijekonferencija KrπÊanske adventistiËke crkve. Cilj mu jeprenositi vijesti iz Crkve i iz religijskog svijeta, kao inapise duhovne naravi koji su u skladu s naukom Biblijei kojima je cilj pridonijeti Ëitateljevom duhovnom rastu.

Naπe je poslanje uzdiÊi Isusa Krista donoπenjem izvjeπÊao Njegovoj neusporedivoj ljubavi i djelovanju udanaπnjici, pruæanje pomoÊi da Ga ljudi bolje upoznajui prenoπenje nade u Njegov skori dolazak.

RijeË izvrπnog urednika

ISSN 1331-9272

Godina XVIII. (LXII) • Broj 5 — 2010.

NakladnikKrπÊanska adventistiËka crkva, Jadranska unijakonferencija, RakovËeva 26, 10000 Zagreb

Glavni i odgovorni urednikmr. Branko BistroviÊ

Izvrπni urednikNeven KlaË[email protected]

UredniπtvoBranko BistroviÊ, Mladen JuriËeviÊ, Neven KlaËmer,SreÊko KuburiÊ, Kristina Laco, Marija Skobe,Zvonko VirtiË, Miroslav VukmaniÊ

Telefon: 01/3764-533 • Telefaks: 01/2361-901

Lektura i oblikovanje: Miroslav VukmaniÊ

Korektura: Brankica VukmaniÊ

Cijena ovog broja: 15 kn

Tisak TIPOMAT, 2010.


Æurna potreba zaoæivljavanjem

Æivimo u vremenu koje je joπ prije stotinjak godina

nazvano vremenom posljetka, vremenom uoËi

Kristovog dolaska. Pioniri adventizma u Americi, i

potom u Hrvatskoj, vjerovali su da æive u

posljednjim danima planeta Zemlje; a znamo kako

je svijet tada izgledao. Kad na znakove vremena u kojemu

æivimo gledamo s danaπnje toËke glediπta, vidimo da je Krist

na samim vratima. Pitanje koje si postavljamo jest kako se

ponaπamo sukladno stanju u kojemu se svijet nalazi i poruci

koju smo dobili od Krista kao Njegovi sljedbenici?

Bojim se da su rezultati Ëesto poraæavajuÊi i da nismo

zadovoljni niti samima sobom niti stvarnim stanjem u zajednici

vjernih, Boæjoj crkvi. U ovom broju AdventistiËkog pregleda

upoznajemo Ëitateljstvo s novom incijativom koja dolazi iz

Generalne konferencije KrπÊanske adventistiËke crkve sa

sjediπtem u Washigtonu, a koju su prihvatile sve divizije pa

tako i naπa Transeuropska divizija sa svojim odjelima, unijama i

konferencijama. RijeË je o inicijativi vrlo sadræajnog naslova

“Poziv na oæivljavanje, reformu, uËeniπtvo i evangelizaciju”.

I zapravo su baπ elementi koje sadræi ovaj poziv — a

prenosimo ga u cijelosti — potrebni svakoj crkvi i svakom

vjerniku pojedincu. Oæivljavanje, reforma uËeniπtvo i

evangelizacija nisu nam potrebni samo jednom u stotinu

godina; oni se trebaju dogaati svakog dana isponova u naπem

æivotu. Svakog dana trebamo doæivjeti izlijevanje Svetoga Duha

u naπe æivote, posveÊivanje Bogu u preispitivanju srca, molitvi

i prouËvanju Njegove RijeËi. To nisu tek usputni obrasci koje

istiËemo, veÊ neπto πto nam je doista potrebno, jer Êemo bez

toga nastaviti biti nezadovoljni sobom, svojom crkvom i

naËinom na koji se vrπi Boæje poslanje.

Boæji neprijatelj upotrebljava u ovo posljednje vrijeme

najmoÊnija oruæja protiv Boæje djece ne bi li nas πto viπe

udaljio od Boga. On koristi medije, loπe odnose, moralnu i

financijsku krizu i sve moguÊe neprilike kako nas uËinio

svojim vjernim robovima, duboko razoËaranim u Boga, u

Njegovu crkvu i u ispunjavanje Njegovog velikog naloga.

Radosna je vijest da Bog æeli da postanemo istinski sretni

sljedbenici Isusa Krista i poslanja koje je On vrπio dok je

boravio na ovoj Zemlji, a to je poslanje ljubavi i sluæbe. Sama

Biblija izvjeπÊuje o Njemu: “... kako je Isus proπao ËineÊi

dobro ...” (Djela 10,38)

Oæivljeni i obnovljeni Svetim Duhom, Kristovi sljedbenici

stvarat Êe nove uËenike i sljedbenike Isusa Krista i vrπiti

najbolju evangelizaciju za Boæje kraljevstvo. To nije tek

inicijativa koju naπe voe æele provesti kao jedan od projekata,

veÊ je to promjena naËina æivljenja u kojemu je Krist naπa

pravednost, Onaj koji æivi u nama i kroz nas.

Kako i kada Êe se to vidjeti? Odgovor je veÊ tisuÊama

godina znan, a zapisan je u GalaÊanima 5,22.24: “Naprotiv,

plod su Duha: ljubav, radost, mir, strpljivost, blagost, dobrota,

vjernost, krotkost, uzdræljivost. ... Oni koji pripadaju Kristu

Isusu razapeli su svoje tijelo s njegovim strastima i poæudama.”

Plodovi Boæjeg Duha u nama donijet Êe novo ozraËje i

novi polet u naπ æivot i naπe crkve. Æelja je uredniπtva da u

razdoblju koje je pred nama do Kristovog dolaska ova

inicijativa æivi u naπim srcima, æivotima i u crkvama.

Neven KlaËmer


RijeË predsjednika unije

Crkva za 21. stoljeÊe ...


Boæji dar oæivljavanja i reforme

Poslanje Crkve


Inicijativa Generalne konferencije

Bog je KrπÊanskoj

adventistiËkoj crkvi uputio

jedinstveni poziv da æivi i

navijeπta svijetu Njegovu

posljednju poruku ljubavi i

istine (vidi Otkrivenje 14,6-12). Izazov

dopiranja do viπe od πest milijardi ljudi

na planetu Zemlji tom Boæjom porukom

posljednjeg vremena Ëini se nemoguÊim.

ZadaÊa je prezahtjevna. S ljudskoga

glediπta ispunjenje Kristovog velikog

naloga iz Mateja 28,19.20 u kratkom

vremenu Ëini se nemoguÊim.

Stopa crkvenog rasta teπko dræi

korak s porastom svjetskog stanovniπtva.

Iskrena procjena naπeg trenutnog

evaneoskog utjecaja na svijet vodi do

zakljuËka da, ako se ne dogodi

dramatiËna promjena, neÊemo ispuniti

nebeski nalog u ovom naraπtaju. UnatoË

naπim najboljim naporima, svi naπi

planovi, strategije i sredstva nemoÊni su

dovrπiti slavno poslanje koje nam je Bog

povjerio za ovu Zemlju.

Kristovo obeÊanjenovozavjetnoj crkvi

Izazov navijeπtanja Evanelja svijetu

nije nov. UËenici su se suoËili s ovim

izazovom u prvom stoljeÊu. Mi se s

njime suoËavamo u dvadeset i prvom

stoljeÊu. Izgledalo je da se novozavjetna

crkva suoËila s nemoguÊom zadaÊom.

Ali osnaæena Svetim Duhom, crkva je

doæivjela eksplozivni rast (vidi Djela

2,41; 4,4; 6,7; 9,31). Ovi rani krπÊani

dijelili su svoju vjeru posvuda (Djela

5,42).

Boæja milost prelijevala se iz

njihovih srca na njihove obitelji,

prijatelje i kolege. Samo nekoliko

desetljeÊa nakon Isusovog raspeÊa,

apostol Pavao je mogao reÊi da se

Evanelje propovijeda “svakom stvorenju

pod nebom” (Koloπanima 1,23). Kako je

bilo moguÊe da jedna neznatna skupina

razmjerno beznaËajnih vjernika izvrπi

takav utjecaj na svijet u tako kratkom

vremenu? Kako je Bog mogao iskoristiti

tako malo krπÊana da promijeni svijet?

Kristov veliki nalog dan je uz

Njegovo veliko obeÊanje. Spasitelj je

naredio svojim uËenicima “da se ne

udaljuju od Jeruzalema, veÊ da ondje

Ëekaju obeÊanje OËevo” (Djela 1,4). On

je obeÊao: “Ali, primit Êete snagu poπto

Duh Sveti doe na vas, pa Êete mi biti

svjedoci u Jeruzalemu, u svoj Judeji, u

Samariji i sve do kraja zemlje.” (Djela

1,8)

Kristova ljubav nadzirala je svako

podruËje æivota Njegovih uËenika i

pokrenula ih na gorljivo predanje sluæbi.

Traæili su obeÊanu silu Svetog Duha i

kleknuli pred Boga u priznanju i

pokajanju iz svega srca. Najvaænije im je

bilo traæiti nebeski blagoslov. Uzeli su

vrijeme za molitvu i prouËavanje Pisma.

BeznaËajne razlike meu njima su

nestale u Ëeænji koja ih je obuzela da

podijele Kristovu ljubav sa svakim koga

su upoznali. Bili su zaokupljeni

Oæivljavanje, reforma,uËeniπtvo i evangelizacija


dosezanjem svijeta Evaneljem.

Prepoznali su svoju nemoÊ da tu zadaÊu

obave bez silnog izlijevanja Svetoga

Duha.

OpisujuÊi iskustvo uËenika, Ellen

G. White je napisala: “Ostavivπi po strani

sva neslaganja, sve æelje za prvim

mjestom, zbliæili su se u krπÊanskom

zajedniπtvu. ... Tuga je ispunjavala

njihova srca kad su pomislili koliko su

Ga puta oæalostili svojom sporoπÊu

razumijevanja, svojim nerazumijevanjem

pouka koje ih je, za njihovo dobro,

pokuπavao nauËiti. ... UËenici su osjeÊali

duhovnu potrebu pa su molili

Gospodina za posveÊenje koje bi ih

osposobilo za djelo spaπavanja duπa.

Nisu traæili blagoslov samo za sebe.

OsjeÊali su teret spaπavanja duπa. Shvatili

su da se Evanelje treba objaviti svijetu i

zazivali su silu koju je Krist obeÊao.”

(Djela apostolska, str. 24)

Krist je ispunio svoju RijeË. Sveti

Duh se izlio u sili na Pedesetnicu.

TisuÊe su se obraÊale u jednom danu.

Poruka Kristove ljubavi silno je utjecala

na svijet. U kratkom vremenu ime Isusa

Krista bilo je posvuda na usnama

muπkaraca i æena. “Suradnjom s

boæanskim Duhom apostoli su izvrπili

djelo koje je potreslo svijet. U jednom

jedinom naraπtaju Radosna vijest je

navijeπtena svakom narodu.” (Djela

apostolska, str. 373)

Kristovo obeÊanje Njegovojposljednjoj crkvi

Izlijevanje Svetoga Duha na

Pedesetnicu u ranoj kiπi bio je samo

predokus onoga πto Êe doÊi. Bog je

obeÊao da Êe u posljednje dane izliti

svojega Svetog Duha obilno (Joel 2,23;

Zaharija 10,1). Zemlja Êe biti

rasvijetljena Njegovom slavom

(Otkrivenje 18,1). Boæje djelo na Zemlji

dovrπit Êe se velikom brzinom (Matej

24,14; Rimljanima 9,28). Crkva Êe

iskusiti duhovno probuenje i puninu

sile Svetog Duha kao nikad prije u

povijesti. GovoreÊi o izlijevanju Svetoga

Duha na Pedesetnicu, Petar nam pruæa

ovu sigurnost: “Vama je, naime, ovaj

obeÊani dar namijenjen, vaπoj djeci i

svima koji su daleko, koliko god ih

pozove k sebi Gospodin, naπ Bog.”

(Djela 2,39)

Ellen G. White dodaje: “Prije nego

πto Boæji sudovi padnu na Zemlju, u

Gospodnjem Êe narodu doÊi do takvog

buenja prvobitne poboænosti kakve nije

bilo od doba apostola. Na Boæju Êe se

djecu izliti Njegov Duh i sila. U to Êe se

vrijeme mnogi odvojiti od Crkava u

kojima je ljubav prema ovome svijetu

zamijenila ljubav spram Boga i Njegove

RijeËi. Mnogi Êe propovjednici i ljudi

radosno prihvatiti velike istine πto ih je

Bog odluËio objaviti u to vrijeme kako

bi se narod pripremio za drugi

Gospodnji dolazak.” (Velika borba, str.

367)

Stotine tisuÊa ljudi prihvatit Êe

Boæju poruku posljednjeg vremena

zahvaljujuÊi pouËavanju i propovijedanju

Njegove RijeËi. Molitva, prouËavanje

Biblije i svjedoËenje elementi su svakog

pravog oæivljavanja. OËitovanje Svetog

Duha Êe biti sve silnije kako se bliæi

kraj: “Netom prije zavrπetka zemaljske

æetve obeÊan je poseban dar duhovne

Naπa najveÊa potreba:oæivljavanje i reforma

Kad traæimo Isusa, On nas ispunjava

svojom nazoËnoπÊu i silom dara Svetoga

Duha. Mi Ga teæimo bolje upoznati.

Sveti Duh ponovno budi uspavane

duhovne sposobnosti duπe. Ne postoji

niπta za Ëim teæimo viπe od toga da s

Isusom imamo duboki odnos koji

mijenja naπ æivot. Probueno srce

doæivljava æivotnu vezu s Isusom preko

molitve i RijeËi. Reforma je odgovarajuÊa

promjena koja dolazi u naπe æivote kao

posljedica oæivljavanja.

“Oæivljavanje i reforma moraju se

dogoditi pod djelovanjem Svetog Duha.

Oæivljavanje i reforma su dvije razliËite

stvari. Oæivljavanje oznaËava obnovu

duhovnog æivota, osnaæivanje snaga uma

i srca, uskrsnuÊe iz duhovne smrti.

Reforma oznaËava reorganizaciju,

promjenu misli i nazora, navika i

obiËaja. Reforma neÊe roditi dobre

plodove pravednosti ukoliko nije

povezana s oæivljavanjem koje vrπi Sveti

Duh. Oæivljavanje i reforma trebaju

obaviti djelo koje im je odreeno, a u

obavljanju toga djela moraju djelovati

zajedno.” (Selected Messages, sv. 1, str.

128). Reforma se ne oËituje u

samopravednom stavu koji osuuje

druge. To je promjena karaktera koja u

æivotu otkriva plodove Duha (vidi

GalaÊanima 5,22-24). Posluπnost Boæjoj

volji dokaz je svakog istinskog

probuenja. Naπ Gospodin Ëezne za

probuenim narodom Ëiji æivoti

odraæavaju ljepotu Njegovog karaktera.

Ne postoji niπta za Ëim Isus viπe Ëezne

od naroda koji svim srcem æeli osobno

poznavati Njegovu ljubav i dijeliti je s

drugima.

Zavjet i pozivKao voe i predstavnici KrπÊanske

adventistiËke crkve, koji su se sastali u

njezinom srediπtu u Silver Springu u

dræavi Maryland u Sjedinjenim

AmeriËkim Dræavama na godiπnjem

zasjedanju 2010. godine, zahvaljujemo

naπem velikom i silnom Bogu za

Njegovu vjernost i obilne blagoslove

koje je podario svojoj crkvi od njezinog

zaËetka. Ubrzani rast Njegove crkve

diljem svijeta u Ëlanstvu i ustanovama

nije niπta drugo do Boæje Ëudo. Iako Ga

slavimo za Ëudesno djelovanje ispunjenja

Njegovih nakana kroz Njegovu crkvu, i

zahvaljujemo Mu za poboæne voe koji

su vodili Njegov narod u proπlosti,

ponizno priznajemo da su zbog naπih

ljudskih slabosti naπi najbolji napori

oneËiπÊeni grijehom i potrebno je da ih

milosti da pripremi crkvu za dolazak

Sina »ovjeËjega” (Vjera kojom æivim,

str. 333) i “TisuÊe Êe glasova, diljem

Ëitave Zemlje, objaviti upozorenje. »init

Êe se Ëuda, bolesni Êe ozdravljati, a

znakovi i Ëudesa pratit Êe vjerne.”

(Velika borba, str. 481)

Ne postoji niπta vaænije od

poznavanja Isusa, prouËavanja Njegove

RijeËi, razumijevanja Njegove istine i

traæenja Njegova obeÊanja o izlijevanju

Svetoga Duha u sili kasne kiπe za

dovrπetak evaneoskog poslanja. Boæja

proroËica za posljednje vrijeme pisala je

Ostatku previπe jasnim rijeËima da bi se

mogle krivo shvatiti: “Oæivljavanje

istinske poboænosti meu nama najveÊa

je i najhitnija od svih potreba. To treba

biti naπa prva zadaÊa.” (Selected

Messages, sv. 1, str. 121)

Ako je istinsko duhovno

oæivljavanje najveÊa od

svih naπih potreba, ne

bismo li kao voe trebali

smatrati prioritetom da

svim svojim srcem traæimo

obeÊani blagoslov Neba?



1. Osobni prioritet Êe nam biti traæenje Boga

zbog duhovnog probuenja i izlijevanja Svetog

Duha u sili kasne kiπe u naπim vlastitim

æivotima, naπim obiteljima i naπim sluæbama.

2. Svatko od nas pojedinaËno izdvojit Êe dnevno

znaËajan dio dana za druæenje s Kristom kroz

molitvu i prouËavanje Boæje rijeËi.

3. Preispitat Êemo svoja vlastita srca i zatraæiti

Svetog Duha da nas osvjedoËi u sve πto nas

moæe sprijeËiti da odraæavamo Isusov karakter.

»eznemo za time da imamo voljna srca tako

da niπta u naπem æivotu ne ometa puninu sile

Svetog Duha.

4. Poticat Êemo crkvene sluæbe da provode

vrijeme u molitvi, u prouËavanju Boæje rijeËi i

u traæenju Boæjeg srca kako bismo shvatili

Njegove planove za Njegovu crkvu.

oËisti Kristova milost. Priznajemo da

nismo uvijek ponajprije traæili Boga u

molitvi i Njegovoj RijeËi kako bi nam

podario izlijevanje Svetog Duha u sili

kasne kiπe. Ponizno priznajemo da smo

u naπim osobnim æivotima, naπim

administrativnim djelatnostima i

odborskim sastancima preËesto radili u

svojoj sili. Boæja misija spaπavanja

izgubljenog svijeta preËesto nije zauzela

prvo mjesto u naπim srcima. Ponekad

smo bili toliko zaposleni, ËineÊi dobre

stvari, da smo zanemarili najvaæniju stvar

— poznavati Njega. PreËesto su sitne

ljubomore, ambicije i naruπeni osobni

odnosi istisnuli naπu Ëeænju za

probuenjem i reformom i uËinili da

radimo u naπoj ljudskoj snazi, umjesto u

Njegovoj boæanskoj snazi.

PrihvaÊamo jasnu uputu naπega

Gospodina da “vrijeme nije promijenilo

Kristovo obeÊanje da Êe, kad ode,

poslati Svetog Duha kao svojega

predstavnika. Razlog πto bogatstva

Njegove milosti ne teku prema ljudima

na Zemlji nisu ograniËenja s Boæje

strane. Ako se ispunjenje obeÊanja ne

ostvaruje kao πto bi moglo, onda je to

zato πto se obeÊanje ne cijeni kako bi

trebalo. Kad bi htjeli, svi bi mogli biti

ispunjeni Duhom.” (Djela apostolska,

str. 31,32)

Uvjereni smo da cijelo Nebo Ëeka

da izlije svojega Svetoga Duha u

bezgraniËnoj snazi za dovrπenje Boæjeg

djela na Zemlji. Priznajemo da je Isusov

dolazak odloæen i da je naπ Gospodin

Ëeznuo doÊi joπ prije nekoliko

desetljeÊa. Kajemo se za naπu mlakost,

svjetovnost i ograniËenu gorljivost za

Krista i Njegovo poslanje. OsjeÊamo da

nas Krist zove u dublji odnos s Njim u

molitvi i prouËavanju Biblije, te gorljivije

predanje u dijeljenju Njegove poruke

posljednjeg vremena svijetu. Radujemo

se jer “prednost je svakog krπÊanina ne

samo da oËekuje, veÊ da ubrza

Spasiteljev dolazak.” (Djela apostolska,

str. 377)

Stoga kao predstavnici

AdventistiËke crkve u svijetu i u ime

sveg naπeg Ëlanstva, sveËano obeÊajemo:

5. Poticat Êemo svaku od naπih crkvenih

ustanova da osigura vrijeme za administratore,

pastore, zdravstvene djelatnike, djelatnike u

izdavaπtvu, obrazovne djelatnike, studente i

zaposlenike koje im je potrebno za zajedniËko

traæenje Isusa i obeÊano izlijevanje Svetog

Duha kroz prouËavanje Boæje rijeËi i molitvu.

6. Koristit Êemo svako medijsko sredstvo,

sastanak i radionicu da bismo pozivali vjernike

crkve na potragu za dubljim odnosom s

Isusom u svrhu obeÊanog probuenja i

reforme.

7. Uputit Êemo hitan poziv svemu naπem

vjerniπtvu da nam se pridruæi u otvaranju srca

sili Svetog Duha koja Êe promijeniti naπe

æivote, obitelji, ustanove i zajednice.

Posebno prepoznajemo da Êe Bog

iskoristiti svoju djecu i mlade u ovom

posljednjem silnom oæivljavanju, i

ohrabrivat Êemo sve naπe mlade da

sudjeluju u traæenju Boga zbog

duhovnog oæivljavanja u vlastitom æivotu

i osnaæivanja Svetim Duhom kako bi

mogli dijeliti svoju vjeru s drugima.

UpuÊujemo poziv svakom vjerniku

crkve da se ujedini s crkvenim voama i

milijunima drugih adventista sedmog

dana koji traæe dublji odnos s Isusom i

izlijevanje Svetog Duha svakog jutra i

svake veËeri u sedam sati, sedam dana

tjedno. Ovo je hitan poziv koji treba

ispuniti naπ planet sveËanim

posredovanjem. Ovo je poziv na

potpuno predanje Isusu i primanje sile

Svetog Duha koja mijenja æivot i koju

nam Gospodin Ëezne pruæiti sada.

Vjerujemo da je svrha izlijevanja

Svetog Duha u sili kasne kiπe dovrπenje

Kristove misije na Zemlji da bi se On

ubrzo mogao vratiti. PrepoznajuÊi da Êe

Gospodin izliti svojega Duha u punini na

crkvu koja ima gorljivost za izgubljene

ljude, odluËni smo u tome da u svim

crkvenim programima stavimo naglasak

na oæivljavanje, reformu, uËeniπtvo i

evangelizaciju. Viπe od svega drugoga

Ëeznemo za time da se Isus vrati.

PotiËemo svakog djelatnika u

crkvenoj upravi, vou odjela, djelatnika

u crkvenim ustanovama, zdravstvenog

djelatnika, literarnog evanelista,

kapelana, obrazovnog djelatnika, pastora

i vjernika crkve da nam se pridruæi u

tome da oæivljavanje, reformu, uËeniπtvo

i evangelizaciju uËinimo najvaænijima i

najhitnijim prioritetima u naπim osobnim

æivotima i naπim podruËjima sluæbe.

Uvjereni smo u to da Êe, dok Ga

zajedno traæimo, Bog izliti svojega

Svetog Duha u obilnoj mjeri, da Êe se

Boæje djelo na Zemlji dovrπiti i da Êe

Isus doÊi. S ostarjelim apostolom Ivanom

na otoku Patmosu kliËemo: “Amen!

Doi, Gospodine Isuse!” (Otkrivenje

22,20)


izglasovana na godiπnjem

zasjedanju 11. listopada 2010. u

Silver Springu, Maryland


28. rujna 2010., Silver Spring,

Maryland, SAD — ©to bi se dogodilo kad

bi se adventisti cijelog svijeta molili za

Boæje vodstvo, sedam dana svakog jutra i

uveËer u sedam sati? To je jedna od

zamisli koju razmatra novoosnovani

Odbor za oæivljavanje u sjediπtu

KrπÊanske adventistiËke crkve i svijetu

kako bi potaknuo oæivljavanje meu

vjernicima crkve.

Sa zadaÊom rasplamsavanja

duhovnog rasta meu vjernicima, ovaj

Odbor je joπ uvijek u oblikovanju; Ëak je

i njegovo ime radno. Kad je predsjednik

Ted N. C. Wilson najavio osnivanje ovog

odbora na svojemu prvom obraÊanju

zaposlenicima u crkvenom sjediπtu ovog

ljeta, nazvao ga je “Odborom za

oæivljavanje i reformu”. Predsjednik ovog

odbora i dopredsjednik crkve u svijetu

Armando Miranda kaæe da mu se sada

viπe dopada naziv “Odbor za oæivljavanje

i vrijeme nakon njega” (a mi Êemo ga

skraÊeno nazvati samo Odbor za

oæivljavanje).

Ipak, jedan je element konkretan:

molitva. Odbor je na svojem prvom

sastanku u rujnu proveo dva sata u

molitvi i prouËavanju Biblije. Miranda je

rekao: “Ponekad na odborima

zaboravljamo da nije rijeË o naπoj, veÊ

Boæjoj strategiji. Previπe vremena

provodimo raspravljajuÊi meusobno i

traæeÊi vlastita rjeπenja, umjesto da

traæimo Boæju volju.”

Dodao je i kako je molitva peËat

reforme i da je oduvijek bila temelj

oæivljavanja meu krπÊanima. Apostoli

Novog zavjeta proveli su zajedno

pedeset dana u gornjoj sobi u molitvi

prije nego πto su krenuli propovijedati

Radosnu vijest. SuosnivaËica KrπÊanske

adventistiËke crkve Ellen G. White

napisala je da uspjeh crkvenih

zaposlenika ovisi o “vremenu za

razmiπljanje, molitvi i Ëekanju Boæjega

savjeta”.

Kako bi u ovo naπe doba razvio

ozraËje pogodno za oæivljavanje, Odbor

razmatra nekoliko inicijativa, osim

predloæenog jednotjednog molitvenog

lanca po cijelom svijetu. Neke od zamisli

su i meunarodni dani molitve i posta,

novogodiπnja molitva koja bi se

prenosila na televizijskoj mreæi

AdventistiËke crkve, te obnovljeni

naglasak na osobnu molitvu i vrijeme

posveÊeno samo Bogu. »lanovi odbora

su rekli da je vrijeme za duhovno

promiπljanje posebno bitno za crkvene

voe i da bi se oni trebali redovito

sastajati na molitvu kako bi vidjeli “veÊe

Boæje vizije i zamisli”.

Woodrow Whidden, profesor

povijesne i sistematske teologije na

AdventistiËkom meunarodnom institutu

na Filipinima, rekao je da su pri svakoj

inicijativi poput ove Odbora za

oæivljavanje kljuËna solidarnost i

duhovna ravnoteæa. OpisujuÊi pokret

“Uzvisimo Krista” koji je potaknula Ellen

White u kasnim 1870-im, Whidden je

rekao da takve inicijative mogu uspjeπno

voditi crkveni voe koji su “duhovno

æivi, teoloπki informirani, uravnoteæeni i

vrlo strpljivi”. BrinuÊi se da vjernici

KrπÊanske adventistiËke crkve ne

izostave Krista iz srediπta svoje

Oæivljavanje crkve mora bitivoeno Svetim Duhom

pozornosti, Ellen White je ovu temu

posebno naglasila u svojim spisima.

Whidden je rekao kako je zamisao o

Kristu kao srediπtu crkvene teologije

vodila njezinu sluæbu tog vremena.

Dodao je i kako je za uspjeπno poticanje

oæivljavanja meu danaπnjim vjernicima

potrebno da duhovna obnova bude

srediπnja tema i u umovima crkvenih

voa.

“KljuËno je razumjeti da

oæivljavanje dolazi od Boga i πiri se

meu onima koji ovise o Njemu”, rekao

je Jon Dybdahl, poËasni profesor

teologije na crkvenom SveuËiliπtu Walla

Walla u Washingtonu. “Dobro je πto smo

zabrinuti i πto priznajemo da nam je

potrebna duhovna obnova. Meutim,

oæivljavanje zapoËinje u srcu i æivotu

ljudi. Ako je to samo program, on Êe to

i ostati”, dodao je Dybdahl.

Miranda se slaæe: “Prijeko je

potrebno da ovaj proces bude voen

Svetim Duhom, a ne nama i naπim

strategijama za oæivljavanje.” On smatra

da se najveÊi izazov sastoji u tome kako

donijeti poruku probuenja mjesnoj

crkvenoj zajednici. Rekao je da Odbor

namjerava iskoristiti crkvene medije za

informiranje crkve u svijetu. Odbor Êe

se najprije sastati i oblikovati svoje

zamisli u pisanom obliku. Nakon toga Êe

svoje prijedloge predstaviti zastupnicima

AdventistiËke crkve u svijetu na

godiπnjem poslovnom sastanku u

listopadu kako bi ga odobrili.

Elizabeth Lechleitner

Adventist News Network


Odbor za oæivljavanje crkve


Odbor Transeuropske divizije donio

je preporuku za sljedeÊe aktivnosti:

1. “777” — Zajedniπtvo u molitvipo Svetom Duhu na cijelom svijetu.Pozivamo adventiste sedmog dana na

molitvu za izlijevanje sile Svetog Duha i

Njegovu prisutnost. Molimo se sedam

dana u tjednu, svakog dana u sedam sati

ujutro i uveËer. MoleÊi iz sata u sat

pridruæujemo se tisuÊama molitelja u

svim vremenskim zonama i postiæemo

molitveno jedinstvo. “Lanac iskrenih

molitava treba obuhvatiti svijet … u

molitvi za Svetog Duha.” (Ellen G.

White, Review and Herald, 1. oæujka

1907.)

2. Nova godina — Svjetski danmolitve. Svjetski dan molitve 1. sijeËnja

2011. bit Êe vrhunac niza televizijskih

emisija od tjedan dana na Hope

Channelu, koji Êe omoguÊiti svakom

vjerniku AdventistiËke crkve diljem

svijeta da sudjeluje u traæenju Boga i

iskustvu obnove u 2011. godini.

3. Svjetski dan posta i molitve.Svakog tromjeseËja izdvojit Êemo prvu

subotu kao dan molitve i posta za crkvu

u svijetu. Poticat Êemo obitelji i

pojedince da prvi dan svakog mjeseca i

jedan dan u tjednu uspostave kao

uobiËajeni dan molitve i posta.

Informacije o podrπci i pomoÊi moÊi Êe

se dobiti od Pododbora za post i

molitvu.

4. Globalna kasna kiπa.Desetodnevni molitveno-duhovni

naglasak od 5. do 15. sijeËnja 2011.,

nazvan Globalna kasna kiπa, bit Êe

nastavak Svjetskog dana molitve, 1.

sijeËnja. To Êe posluæiti kao temelj za

sve inicijative “Recimo svijetu”.

5. Pododbor za tehnologiju.Pododbor za tehnologiju pruæat Êe

sustavnu tehniËku podrπku i zajedniπtvo

u inicijativi obnove i reforme, posebno

za “777”, to jest zajedniπtvo u molitvi po

Svetom Duhu na cijelom svijetu. Koristit

Êe se specijalizirana internet stranica,

SMS poruke, aplikacije za Iphone, Ipad i

sliËno, kao i platforme Facebooka i

Twittera za sljedeÊe:

a) podsjetnik na molitveni lanac

svakog dana u sedam sati ujutro i

uveËer,

b) slanje odgovarajuÊeg duhovnog

gradiva,

c) povezivanje s ljudima koji su u

molitvenom lancu,

d) povezivanje s ljudima koji se

mole i ohrabrivanje u πirenju RijeËi i

pozivanju drugih da im se pridruæe u

istom cilju.

6. ProuËavanje Biblije i spisaDuha proroπtva. Razvijajmo planove i

Preporuke za oæivljavanjei reformu

Inicijativa Transeuropske divizije

potiËimo vjernike na prouËavanje Biblije

i spisa Duha proroπtva.

7. »itanje i prouËavanje Velike

borbe. PotiËimo i ohrabrujmo sve

vjernike da Ëitaju i prouËavaju knjigu

Ellen G. White Velika borba u svrhu

duhovne obnove u 2011. godini.

Pripremimo se za veliko πirenje te knjige

po cijelom svijetu u 2012. godini.

8. PriruËnik za oæivljavanje ireformu. Predlaæemo Administrativnom

odboru Generalne konferencije da razvija

i napiπe vodiË i priruËnik za duhovno

oæivljavanje i reformu, i da ga πto prije

uvrsti u program subotnjoπkolskih

pouka. PoveÊavanje Ëitateljstva za takav

vodiË od najveÊe je vaænosti.

9. Oæivljavanje i poslije njega.

Knjigu Oæivljavanje i poslije njega

objavit Êe izdavaË White Estate za

godiπnje izvjeπÊe 2011.

10. Boæe, oæivi nas. Knjiga Marka

A. Finleya Boæe, oæivi nas bit Êe tiskana

na vrijeme za godiπnje izvjeπÊe 2011.

11. Procjena i vrednovanje. Da

bi se postigao napredak u duhovnom

oæivljavanju i reformi, stvoreni su

kriteriji za praÊenje, procjenu i

vrednovanje rada Povjerenstva za

oæivljavanje i reformu.


Crkva za 21. stoljeÊa


Adventisti sedmoga dana

tvrde da su biblijski pokret,

utemeljen iskljuËivo na

Boæjoj rijeËi kao temelju

svega πto vjeruju i æive.

Tako kaæe naπe prvo temeljno

vjerovanje. Moæe li onda naπa Crkva

postojati kao institucionalna crkva, a ne

kao crkva utemeljena na malim

skupinama? Istraæivanjem Starog i Novog

zavjeta osvjedoËujemo se da je mala

skupina biblijski temelj cjelokupnog

crkvenog ustroja. Da bi bila biblijska,

crkva mora imati svoje srediπte u malim

skupinama.

Crkva ne treba biti ustrojena poput

poduzeÊa. Nju ne treba voditi jedna

osoba na vrhu. Ona treba biti

podijeljena na male skupine gdje je

vodstvo raspodijeljeno, a ovlasti imaju

vjernici laici. Hijerarhijsku strukturu

kakvu imamo u mjesnoj crkvi gdje

pastor ima glavnu rijeË, treba zamijeniti

“kruænom” organizacijskom strukturom.

Pastor Êe i dalje imati svoje mjesto, ali

kao onaj koji je jednak drugima. Mnoge

male zajednice vjernika moæda i neÊe

trebati pastora. Umjesto toga, kao u

prvoj krπÊanskoj crkvi i ranoj

AdventistiËkoj crkvi, vjernici Êe biti

nauËeni odræavati svoju duhovnost bez

pomoÊi sveÊenstva. Tada Êe sveÊenstvo

biti osloboeno i moÊi Êe obavljati

posao koji mu je povjerio Bog, a to je

evangeliziranje i osnivanje novih crkava.

Male skupine: srediπte æivotacrkve

Biblijski model ne ukazuje na to da

male skupine moramo dodati kao joπ

jednu aktivnost u veÊ ionako pretrpan

crkveni plan i program. Mnoge su crkve

to pokuπale i doæivjele neuspjeh. Kada

se to provodi na taj naËin, male skupine

postanu popularne na neko vrijeme, ali

se brzo ugase, zbog toga πto se na njih

nije gledalo kao na organizacijsko naËelo

na kojemu treba biti utemeljena cijela

crkva. Drugi su pak pokuπali osnovati

male skupine zbog toga πto je to

najnovija moda. Ali prije nego πto se

zapoËne sa sluæbom malih skupina, u

crkvi bi se trebale dogoditi dvije stvari.

Prvo, ponovno bi trebao bitiotkriven misionski naËinrazmiπljanja. Dok god crkva gleda

samo na sebe, razvit Êe se skupine koje

se brinu samo o sebi. Crkva mora

ponovno otkriti strast za traæenjem

izgubljenih ljudi i osjetiti veliku æelju da

dopre do njih. Vjernici moraju osjeÊati

veliki teret za mnoge izgubljene u svojoj

druπtvenoj zajednici, koji odlaze u grob

bez Krista i umiru bez nade.

Drugo, mora se obnovitipovjerenje u sluæbu vjernika laika.Crkva mora ponovno otkriti biblijsku

istinu da su svi vjernici sveÊenici a da je

pastor pouËavatelj koji priprema vjernike

laike za njihovu sluæbu. Sluæba

sveÊenstva svakog vjernika mora se

vidjeti i u crkvi i u svijetu. Crkva mora

razvijati model koji Êe biti utemeljen na

sluæbi vjernika laika gdje pastor

poduËava, a vjernici laici evangeliziraju i

brinu se jedni za druge.

Kada budu usvojena ova dva

koncepta, crkva Êe biti spremna za

sluæbu malih skupina. U suprotnom Êe

male skupine zavrπiti kao joπ jedan

program dodan crkvenim aktivnostima.

One Êe se brzo ugasiti, æivot Êe se

vratiti u koloteËinu i na kraju Êe se reÊi:

“Male skupine ne funkcioniraju.” Ako se

ozbiljno æelimo vratiti prisnoj crkvi Ëiji

je cilj poslanje, ustrojenoj oko sluæbe

malih skupina, u kojoj ovlasti imaju

vjernici laici, tada je nuæno pravilno

postupiti.

Kako bismo bili vjerni naπem

biblijskom i povijesnom naslijeu,

moramo u potpunosti preustrojiti

mjesnu crkvu tako da male skupine

postanu temeljno organizacijsko naËelo.

Male skupine ne mogu biti jedna od

moguÊnosti, kako se doæivljavaju u

veÊini danaπnjih crkava. Subotnje

prijepodnevno bogosluæje smatra se

“najznaËajnijim dogaajem”, kojemu bi

svi vjernici trebali prisustvovati. U crkvi

buduÊnosti se na male skupine mora

gledati kao na “najznaËajniji dogaaj”,

kojemu svi moraju svakoga tjedna

prisustvovati.

Da bi crkva buduÊnosti bila

biblijska, mora imati poduËene vjernike

laike. Pastori moraju pripremati svoje

Ëlanove za sluæbu, rijeπiti se posla i

potom krenuti dalje te osnivati nove

crkve. Suvremena AdventistiËka crkva

mora ponovno usvojiti upravo ovu

biblijsku sliku sveÊenstva.

Ellen G. White je joπ davno uputila

poziv AdventistiËkoj crkvi: “Ne bi

trebalo upuÊivati pozive da namjestimo

pastore po crkvama, veÊ æivotodavna

snaga istine treba ostaviti traga na

pojedincima i pokrenuti ih na

djelovanje, potiËuÊi ih da sa zanimanjem

rade na provoenju uËinkovitog

misionarskog djela na svakom podruËju.”

(Atlantic Union Gleaner, 8. sijeËnja

1902.)

Kako se mjesna crkva moæe brinuti

o sebi, sama, bez stalno namjeπtenog

pastora? Usvajanjem biblijskog modela

malih skupina. To su Ëinile novozavjetna

i rana AdventistiËka crkva. Ako je to

njima donosilo rezultate, trebalo bi i

nama u sofisticiranom dvadeset i prvom

stoljeÊu.

Biblijski model crkveIstraæivanjem Starog i Novog zavjeta osvjedoËujemo se da je mala skupina biblijski

temelj cjelokupnog crkvenog ustroja. Da bi bila biblijska, crkva mora imati svoje

srediπte u malim skupinama.


Kako bi trebala izgledati crkva

utemeljena na malim skupinama? Njezino

postojanje ne bi smjelo ovisiti o

velebnim zdanjima. Negdje Êe to moæda

zapravo biti kuÊna crkva koja nije

organizacijski povezana ni s jednom

crkvom. To bi mogla biti crkva sama za

sebe. Na veÊim podruËjima, mjesna

crkva Êe se moæda sastojati od viπe

malih skupina. One mogu i ne moraju

imati vlastitu zgradu. Za potrebe

zajedniËkog okupljanja svih skupina,

mogu se sastati i u iznajmljenom

prostoru. Zgrada je samo jedna od

moguÊnosti, zbog toga πto se prava

sluæba neÊe odvijati na velikim

okupljanjima crkve, veÊ u malim

skupinama. U tom Êe sluËaju crkva

najvjerojatnije biti sliËnija crkvi prvih

adventista, koji su se redovno okupljali

na druπtvenim okupljanjima malih

skupina, a onda bi se povremeno,

moæda na sastancima pod πatorima,

okupili svi zajedno kao veÊa skupina. U

crkvi buduÊnosti ovo zajedniËko

okupljanje moæda neÊe biti veliko poput

naπih danaπnjih sabora ili kongresa, ali

se sve male skupine u nekom gradu, ma

koliko ih bilo, mogu okupiti kao jedna

velika skupina. To okupljanje moæe biti

jednom tjedno, jednom mjeseËno ili Ëak

jednom u tromjeseËju. Æivot velike

skupine nije kljuËan aspekt crkve —

æivot se odvija u sluæbi prisnih malih

skupina.

U ovoj biblijskoj crkvi dvadeset

prvog stoljeÊa, ljudi Êe se pridruæiti

crkvi preko malih skupina. Mala skupina

Êe evangelizirati i njegovati, a onda

podupirati ljude u njihovoj sluæbi u

svijetu za Gospodina. Ovi Êe u malu

skupinu dovesti druge ljude gdje Êe biti

njegovani kao i oni sami. Danas ljudi

ulaze u crkvu kroz hladna, sluæbena

ulazna vrata bogosluæja velike crkve.

Posljedica je da ne izgrauju odnose u

maloj skupini i ne ulaze u zajednicu.

Struktura biblijske crkvedvadeset prvog stoljeÊa

U strukturi biblijske crkve dvadeset

prvog stoljeÊa trebat Êe postojati

potporna baza za voe skupine. To Êe

iziskivati neprestanu izobrazbu

postojeÊih i novih voa malih skupina.

To Êe biti jedna od odgovornosti

sveÊenstva u ovom novom predloπku

razmiπljanja i rada. Na velikom podruËju,

gdje postoji mnogo malih skupina,

tamoπnji sveÊenik trebat Êe biti ukljuËen

u tu neprestanu poduku i nadzor nad

mnogim malim skupinama i biti

odgovorna osoba prigodom okupljanja

svih malih skupina. Velika se okupljanja

mogu odvijati jednom tjedno, jednom

mjeseËno ili jednom u tromjeseËju. To

neÊe biti toliko vaæno s obzirom na to

da su male skupine, a ne velika

okupljanja, æivotodavna snaga crkve.

Na velikim podruËjima s mnoπtvom

malih skupina, crkva Êe moæda htjeti

razviti strukturu upravljanja sliËnu onoj

koju je razvio Mojsije prema Jitrovom

savjetu, gdje su postojali voe nad

desetinama, pedesetinama, stotinama i

tisuÊama. Voa desetorice prema ovom

modelu bi bio voa male skupine, voa

pedesetorice bio bi vjernik laik koji bi

nadgledao pet voa malih skupina, voa

stotine nadgledao bi deset voa malih

skupina, a voa tisuÊe najvjerojatnije bi

bio Ëlan sveÊenstva koji bi nadgledao i

poduËavao voe pedesetorice i stotina.

Kako bi doπlo do umnoæavanja,

mora se izvrπiti pozorni odabir voa.

Ljudi koji u svojem æivotu nisu pokazali

da znaju umnoæavati, ne bi trebali biti

izabrani za voe. Drugim rijeËima, ne

treba izabrati za voe malih skupina one

koji nisu pridobili makar jednu duπu za

Isusa. Takvi voe neÊe moÊi pomoÊi

svojim skupinama da zadobiju duπe.

Osim toga, voe iz Ëije se male skupine

nije izrodila najmanje jedna mala

skupina, nikada ne bi trebali biti izabrani

da vode tri ili deset malih skupina. To

dovodi do logiËnog zakljuËka da bi samo

ljudi koji su dokazali svoje sposobnosti u

zadobivanju duπa trebali biti pozvani u

sveÊenstvo, jer samo na taj naËin

moæemo stvoriti crkve koje Êe raati i

mnoæiti se, πto je Isusova æelja.

Postoje i drugi naËini na koje

moæemo organizirati crkvu po modelu

malih skupina. Od svega je najvaænija

Ëinjenica da je to biblijski uzorak za

crkvu buduÊnosti. Svaka mjesna crkva

morat Êe odluËiti na koji Êe naËin

obnoviti model malih skupina, ali je bît

u tome da se mjesna crkva mora ustrojiti

oko malih skupina. Crkveni æivot mora

biti usredotoËen na malu skupinu.

Æivot u maloj skupiniBiblijske crkve organizirane oko

malih skupina bit Êe utemeljene na

prisnim odnosima. U tim malim

skupinama moæe se, i treba, prouËavati

Biblija, ali pitanje prisnih odnosa ne

smije biti zanemareno. Prisni odnosi bit

Êe glavni dio æivota malih skupina. U

tom smislu one Êe nalikovati na

druπtvena okupljanja prvih adventista. U

to vrijeme crkva nije imala stalno

zaposlene propovjednike. Umjesto toga,

vjernici su se sastajali kako bi prouËavali

Bibliju u subotnjoj πkoli, a onda imali

druπtveno okupljanje koje je u

potpunosti bilo zasnovano na prisnim

odnosima. Male skupine u biblijskoj

crkvi buduÊnosti na sliËan Êe naËin

provoditi vrijeme u prouËavanju Boæje

rijeËi. Adventisti nikada ne smiju

zanemariti prouËavanje Biblije. To je

temelj naπe vjere. Nikada ne smijemo

napustiti prouËavanje Biblije dok

pokuπavamo postati crkva zasnovana na

prisnim odnosima, ali ne smijemo

napustiti ni aspekt prisnih odnosa ako

æelimo biti biblijska crkva. Ni to ne bi

bilo biblijski.

Dopustite mi da predloæim dva

scenarija za æivot u crkvi malih skupina.

Prema prvom, crkva ima svoju vlastitu

zgradu i tamo se sastaje svake subote.

Vjernici provode vrijeme prouËavajuÊi

RijeË u subotnjoπkolskim razredima koji

se mogu sastojati od dvije ili tri male

skupine koje se zajedno sastaju u okviru

veÊeg subotnjoπkolskog razreda. Ove su

se skupine moæda rodile iz jedne izvorne

ADVENTISTI»KI PREGLED • 13ADVENTISTI»KI PREGLED • 13

skupine, a subotnjoπkolski razred im

pruæa priliku da se mogu ponovno

okupiti i zajedno druæiti.

Skupine se potom okupljaju u crkvi

radi Duhom ispunjenog bogoπtovlja. S

obzirom na to da su prisutni bili

okrijepljeni u sluæbi malih skupina,

bogosluæje Êe biti viπe okrenuto k

proslavljanju, dok vjernici odaju hvalu

Bogu za svoj duhovni æivot u Kristu i

jedan s drugim. Viπe nema suhog

formalizma — æivotna snaga je zamijenila

dosadu i suhoparno ponavljanje. Moæda

Êe se iznijeti poneka propovijed, ali Êe

tijekom mnogih subota Ëlanovi razliËitih

skupina dijeliti ono πto se dogaa u

njihovom duhovnom æivotu kao

posljedica provedenog vremena u

njihovim malim skupinama. Posjetitelji

obiËno neÊe doÊi u prvi kontakt s

crkvom na bogosluæju, veÊ Êe u crkvu

doÊi preko skupine. Tako Êe u subotu

prije podne biti svega nekoliko

posjetitelja koji su tu po prvi put.

Æivot ovakve crkve obiËno se odvija

u malim skupinama. »lanstvo u skupini

u ovakvoj crkvi nije tek jedna od

moguÊnosti. Kao πto je Ellen G. White

rekla, krπÊanin je onaj koji dolazi na

druπtvena okupljanja. Ako je tako, teπko

je zamisliti da neki krπÊanin nije

ukljuËen u malu skupinu.

Male skupine ovakve crkve sastaju

se tijekom tjedna u domovima Ëlanova.

U sat i pol do dva zajedniËkog druæenja,

Ëlanovi zajedno jedu tijekom vremena

predvienog za upoznavanje i priËaju o

onome πto im se dogodilo proteklog

tjedna. Ljudi su otvoreni jedan prema

drugom. Prisutna je meusobna

odgovornost. Jedan Ëlan je proπli put

spomenuo kako se bori s gnjevom na

poslu, pa ga na ovom sastanku drugi

Ëlan suosjeÊajno pita kako stoji s time.

Jedan otac je proπli put spomenuo kako

ga izluuju njegovi tinejdæeri, pa ga

netko pita kako su oni. Nema ni traga

srama, neugodnosti ili straha od osude,

veÊ samo osjeÊaj povjerenja, znajuÊi da

su suputnici u maloj skupini istinski

zainteresirani za duhovni razvoj svakog

Ëlana.

Nakon razmjene iskustava koja su

se dogodila u njihovom æivotu tijekom

proteklog tjedna, vjernici Êe provesti

vrijeme u zajedniËkoj molitvi jedan za

drugoga i za spasenje izgubljenih ljudi.

To neÊe biti povrπne, veÊ ozbiljne,

iskrene molitve koje otkrivaju dubinu

njihovog zajedniËkog iskustva u Kristu.

Moæda Êe na sastanku male skupine biti

odvojeno neko vrijeme za prouËavanje

Biblije, ali Êe i ono po svojoj naravi biti

usmjereno na prisni aspekt, a ne na

spoznajni. ProuËavanje Biblije radi

pouËavanja predvieno je za subotnju

πkolu. Ovdje je naglasak na onome πto

nama Biblija osobno govori. Ovdje

vjernici primjenjuju Bibliju na svoj

svakidaπnji æivot.

Neki su pokuπali subotnju πkolu

uËiniti kombinacijom prisnog i

spoznajnog aspekta. Meutim, model

rane AdventistiËke crkve odvojio je ovo

dvoje i za to je najvjerojatnije imao

dobre razloge. Kada se u subotnjoj πkoli

ili u maloj skupini pokuπava postiÊi

oboje, neizbjeæna je posljedica preveliki

naglasak na spoznajnom, dok se prisno

zanemaruje. Kako bi se to sprijeËilo,

treba slijediti model rane AdventistiËke

crkve, i sastanke postaviti tako da se na

jednima stjeËe znanje iz Biblije, a na

drugima primjenjuje to znanje. To ne

znaËi da na prisnim sastancima nema

mjesta za prouËavanje Biblije, veÊ je

naglasak na primjeni. SliËno tome, to ne

znaËi da u subotnjoj πkoli nema mjesta

za praktiËnu primjenu. Za to mora biti

mjesta. Meutim, glavni naglasak u

subotnjoj πkoli bit Êe na stjecanju

znanja.

Nekada Êe tijekom takvog tjednog

sastanka male prisne skupine povesti

razgovor o zajedniËkoj sluæbi skupine.

»lanovi mogu iznijeti ono πto svatko od

njih radi, ali Êe svaka mala skupina imati

sluæbu u kojoj sudjeluju svi zajedno, kao

skupina. Moæda ta skupina organizira

satove o prevladavanju stresa kao svoju

sluæbu. Tijekom sastanka odvaja se

vrijeme kako bi se organizirala i

isplanirala ova sluæba.

Moæda je neki Ëlan po prvi put

doveo novopridoπlicu u skupinu. Odvojit

Êe se vrijeme kako bi se razvila

povezanost s tim pojedincem. Kako ta

osoba nastavlja dolaziti na malu skupinu,

Ëlan skupine s darom evangeliziranja

prouËavat Êe s njom Bibliju kako bi joj

pribliæio velike biblijske istine. Ta

novopridoπla osoba takoer Êe biti

pozvana da se pridruæi skupini u subotu

ujutro. Na kraju Êe ta osoba, nadamo se,

prihvatiti Krista kao Spasitelja, skupina

Êe je uËiniti uËenikom, te Êe se krstiti u

zajednicu.

Jedna od kuπnji pri prelasku na ove

nove modele jest zanemarivanje naËina

djelovanja AdventistiËke crkve u

proπlosti. Dok je djelovala kao crkva

prisnih malih skupina, rana AdventistiËka

crkva nastavila je zadobivati ljude i

propovijedanjem RijeËi. Crkva u prvom

stoljeÊu djelovala je na isti naËin. Ljudi

su dolazili na velika dogaanja na kojima

se propovijedalo, a potom su bili

pozvani u male skupine. Crkva

utemeljena na malim skupinama mora

biti vrlo oprezna kako ne bi pomislila da

su male skupine jedini put za

zadobivanje ljudi. Malim skupinama

mogu se zadobiti mnogi, ali postoji i

mnogo onih do kojih se moæe doprijeti

propovijedanjem velike skupine. Oba

pristupa su biblijska.

Crkva s mnogo malih skupina

moæda Êe poæeljeti biti pokrovitelj javne

evangelizacije ili seminara o

proroËanstvima. »lanovi tih skupina, koji

su spremni prisustvovati takvom

dogaanju, bit Êe pozvani na ovo pro-

uËavanje vrijednog i znaËajnog nauka o

proroËanstvima. Kada se uputi poziv da

se pridruæe crkvi, one koji donesu

odluku bit Êe puno lakπe uËiniti

uËenicima putem male skupine koju veÊ

posjeÊuju.

Crkva utemeljena na malim

skupinama koja zanemaruje javne

evangelizacije kao priliku za æetvu,

vjerojatno neÊe brzo rasti. U pokuπaju

da oponaπamo druge vjerske zajednice

koje se okreÊu crkvama osnovanim na

malim skupinama, moramo imati na umu

da adventizam ima posebnu poruku koju

treba prenijeti ljudima. To ne smijemo

izgubiti iz vida. Mnoge danaπnje crkve

dobro obavljaju posao poËetnog

upoznavanja ljudi s Kristom. Adventizam

mora Ëiniti i to, ali mora uËiniti i viπe

od toga. On mora ljude uËiniti

uËenicima. AdventistiËku poruku za kraj

vremena uputio je sam Bog kako bi

doveo ljude u potpuno uËeniπtvo. Crkva

malih skupina korisno Êe uporabiti sva

sredstva kako bi ljude uËinila odanim

naprednim uËenicima u Kristu,

ukljuËujuÊi i javne evangelizacije. Razlika

u javnim evangelizacijama koje organizira

crkva malih skupina jest da ona neÊe

morati praviti veliku reklamu stoga πto

Êe veÊina posjetitelja dolaziti iz malih

skupina ili kao rezultat odnosa koje

Ëlanovi njeguju s ljudima izvan crkve u

svojoj osobnoj sluæbi.

Ovaj scenarij opisuje æivot skupine

kakav bi se mogao odvijati u suvremenoj

crkvi koja posjeduje zgradu. Bit Êe

potrebna sveobuhvatna reorganizacija

crkve kako bi se ovo postiglo, ali ako se

ozbiljno kanimo vratiti biblijskom

modelu, trebat Êe stvoriti ovakvu vrstu

crkve.

Crkva bez graevineU drugom scenariju bacit Êemo

pogled na crkvu koja nema na

raspolaganju dovoljno veliku graevinu

da se svi vjernici okupe u isto vrijeme.

Ova crkva Ëak nije ni zainteresirana za

takvu graevinu, zbog toga πto je æivot


crkve u potpunosti vezan za male

skupine, a ne za odræavanje skupe

opeke i æbuke. Ova crkva Êe se moæda

sastojati od mnogo malih skupina koje

se sastaju po domovima u gradu — ona

jedino nema zgradu. Skupine se moæda

neÊe sastajati zajedno svake subote;

moæda Êe se okupiti jednom mjeseËno

ili tromjeseËno, radi kombiniranog

doæivljaja bogoπtovlja — udruæivanja u

bogoπtovlju s ostalim skupinama.

Ove skupine okupljaju se u subotu

prije podne u razliËitim domovima po

cijelom gradu. »lanovi provode vrijeme

u zajedniËkom prouËavanju Biblije u

svojoj kuÊnoj subotnjoj πkoli. Nakon

toga slijedi vrijeme za priËanje iskustava,

nalik na druπtvena okupljanja prvih

adventista, gdje govore o svojem æivotu

u Kristu. Djeca nisu zanemarena — ona

su æivotno vaæan dio skupine. Sastanak

obiËno zavrπava zajedniËkim obrokom

gdje zajedno lome kruh kao πto su to

Ëinili prvi uËenici. Moæda Êe se upravo

tu, u maloj skupini, u subotu prije

podne ili u koje drugo vrijeme, katkad

odræati Gospodnja veËera.

Osim sastanka male skupine u

subotu prije podne, obiËno Êe tijekom

tjedna uslijediti joπ jedan sastanak male

skupine. Ovdje Êe aktivnosti biti sliËne

aktivnostima koje su opisane u prvom

scenariju, ukljuËujuÊi njihove

evangelizacijske aktivnosti. Razlika

izmeu ova dva scenarija jest u onome

πto se dogaa u subotu prije podne. U

prvom scenariju vjernici se joπ uvijek

zajedno sastaju u crkvenoj zgradi

dovoljno velikoj da prihvati velike

skupove. U drugom scenariju, ovo

zajedniËko sastajanje viπe skupina nije

toliko nuæno. Duhovni æivot odræava se

gotovo iskljuËivo u skupini. Sve se

skupine zajedno sastaju tek povremeno.

Pastorova ulogaOba navedena scenarija

podrazumijevaju pastora nastanjenog u

velikom gradu, odgovornog za pruæanje

stalne poduke za sadaπnje i nove voe

malih skupina. Pastor Êe se redovno

sastajati s voama malih skupina kako bi

bio siguran da Êe njihove skupine ostati

duhovno zdrave. On Êe takoer biti

odgovoran za tjedno, mjeseËno ili

tromjeseËno kombinirano bogosluæje.

U sadaπnjoj institucionalnoj crkvi,

pastori veÊinu svojeg vremena posveÊuju

urednom odvijanju svih crkvenih

programa. ZnaËajan dio vremena troπi se

i na sluæenje potrebama pojedinih

Ëlanova. BuduÊi da je briga za Ëlanove u

novom modelu, sukladno biblijskom

temelju, vraÊena malim skupinama, velik

dio pastorovog vremena bit Êe

osloboen. Ova nova raspodjela vremena

mora se uporabiti na dva naËina.

Prvo, pastor mora provoditi vrijeme

s voama skupina. Drugo, pastor bi

morao provesti znaËajno vrijeme u

osnivanju novih skupina, u aktivnosti

koja Êe biti sliËna osnivanju novih

crkava. Nove skupine usredotoËit Êe se

na nove vjernike. Te nove skupine

nastat Êe umnoæavanjem postojeÊih

skupina i stvaranjem novih preko

evaneoskih aktivnosti. Pastori u ovom

novom modelu odgovorni su

konferenciji za umnoæavanje svojih

skupina. Stoga Êe oni veÊinu svog

vremena provesti u poduËavanju voa

novih skupina crkve koja se stalno πiri.

Pastorova kljuËna uloga stoga bi

trebala biti osposobljavanje i osnaæivanje

voa i formiranje novih skupina.

Umjesto da priteæe uzde pokuπavajuÊi

zadræati vlast, pastor Êe stalno otpuπtati

uzde, oslobaajuÊi snagu i ovlasti,

usmjeravajuÊi ih prema voama skupina.

Samo kada su voe vjernici-laici osnaæeni

i opunomoÊeni, crkva moæe postati

istinska crkva Isusa Krista.

Izolirane skupinePrema ovom novom predloπku bit

Êe sluËajeva gdje Êe u odreenom

mjestu ili gradu postojati samo jedna

skupina. Prema starom je predloπku bilo

teπko Ëak i pomisliti na zapoËinjanje

ozbiljnog rada u tim malim mjestima,

zbog toga πto si crkva ne bi mogla

priuπtiti plaÊenog pastora koji Êe se za

to pobrinuti. TrenutaËni problem

mnogih malih crkava u kojima se tu i

tamo zamjeÊuje rast, koje iziskuju tisuÊe

i tisuÊe kuna za odræavanje, bit Êe

rijeπen.

Mnoge od tih malih crkava zapravo

su veÊ male skupine. Neke manje crkve

mogle bi biti pretvorene u dvije, tri

male skupine. Te skupine mogle bi

postojati prema drugom opisanom

scenariju. Moæda Êete odrediti pastora

koji Êe se skrbiti za sve izolirane crkve u

konferenciji; negdje Êe podruËje

njegovog rada zahvaÊati cijelu

konferenciju.

Ove crkve trebale bi funkcionirati

poput prvih adventistiËkih crkava bez

pastora s trajnim boravkom u svojoj

sredini, odræavajuÊi same sebe æivotom u

skupini, putem redovnih “druπtvenih

okupljanja” (malih skupina). Moæda Êe

jednom tromjeseËno ili Ëak jednom

mjeseËno pastor ovog velikog okruga

izoliranih skupina okupiti sve skupine

odreenog podruËja kako bi se Ëlanovi

osjetili dijelom veÊeg tijela. Meutim,

opet bi se æivot crkve odvijao u malim

skupinama.

U danaπnjem sluËaju pastor je

moæda zaduæen za dvije, tri ili Ëetiri

male seoske crkve koje ukupno broje

jedva stotinjak Ëlanova. Prema novom

scenariju pastor Êe moæda biti

odgovoran za petnaest do dvadeset

crkava sadaπnjeg modela.

No ipak Êe Ëlanovi imati bolju skrb

jer su slijedili biblijski model brige za

same sebe, a njihov Êe evangelizacijski

potencijal porasti zbog toga πto Êe

pastor biti osloboen kako bi mogao

osnivati nove skupine. Na taj Êe naËin

biti moguÊe imati “crkvu” (definiranu

kao “tijelo vjernika koji se zajedno

sastaju”) u apsolutno svakoj maloj

zajednici na svijetu.

Je li to moguÊe?Moæda ovo zvuËi kao “znanstvena

fantastika”. Moæe li to postati stvarnost?

Crkva kakvu smo ovdje opisali daleko je

od trenutaËne “crkvene prakse”. Pa ipak,

to je oËito biblijski model crkve kao

zajednice. Ne samo da Novi zavjet

zagovara i prakticira ovu vrstu crkve,

veÊ je i rani adventizam ustrojio takvu

prisnu crkvu zasnovanu na zajednici.

S obzirom na to da je model crkve

zasnovane na prisnim odnosima tako

duboko ukorijenjen u Pismu i u

adventistiËkoj povijesti, danaπnja Crkva

Isusa Krista trebala bi uËiniti sve πto je

potrebno kako bi se vratila biblijskom

modelu. Put moæda neÊe biti lak. On Êe

najvjerojatnije biti popriliËno trnovit.

Otpor Êe biti velik. Na putu Êete

nailaziti na prepreke. Moæda se sve

crkve neÊe moÊi vratiti biblijskom

modelu. Neke Êe se kretati bræe od

drugih. Nove Êe crkve otpoËetka trebati

oblikovati po novom modelu. Ali

kretanje u smjeru ponovnog

uspostavljanja AdventistiËke crkve

zasnovane na prisnim odnosima mora

poËeti, i to sada.

PostojeÊa crkvaNaπe tradicionalne crkve uhvaÊene

su u koloteËinu æivota institucionalne

crkve. One su organizirane na taj naËin.

To je jedini æivot koji su ikada iskusile.

Nema viπe Ëlanova koji se sjeÊaju

adventizma iz dana kad je crkva bila

zasnovana na prisnim odnosima. Naπa

sadaπnja crkva u prvom je redu

utemeljena na programima, ustrojena po

odjelima, s mladeæi, subotnjom πkolom,

izviaËima, obredom Gospodnje veËere,

bogosluæjima, i tako dalje. Prema novom

predloπku crkva je ustrojena na naËelu

ADVENTISTI»KI PREGLED • 15ADVENTISTI»KI PREGLED • 15

malih skupina koje su temelj svih

aktivnosti.

Kako prijeÊi s jednog naËela na

drugo? Ne tako πto Êemo sruπiti ono

staro. Ono staro puno znaËi velikom

broju ljudi. Oni su sluæili u

tradicionalnoj institucionalnoj crkvi

tijekom cijelog svojeg duhovnog æivota.

Oni ne vide kako bi novi model mogao

biti bolji. Ti Êe ljudi pruæiti veliki otpor

prema ruπenju postojeÊe strukture

mjesne crkve.

Isus nam je dao nekoliko odliËnih

savjeta u vezi s prijelazom sa starog na

novo, kada je govorio o tome da se

novo vino ne stavlja u stare mjehove:

“Nitko ne kida zakrpe od nove haljine

da zakrpi staru haljinu; jer novu haljinu

raspara, a staroj haljini ne odgovara

zakrpa od nove. Nitko ne ulijeva novo

vino u stare mjehove; jer novo vino

prodere mjehove te se prolije, a mjehovi

propadnu. Nego, novo vino treba

ulijevati u nove mjehove.” (Luka 5,36-

38)

Isusov savjet upuÊen je i nama

danas. Ako naglo pokuπamo primijeniti

novi predloæak na sadaπnju crkvu,

izlaæemo se opasnosti da uniπtimo i

novo i staro vino. Prijelaz se u

postojeÊim crkvama treba odvijati

polako. Tradicionalne crkve moæda

nikada neÊe u potpunosti prijeÊi na

biblijski model. Pustite ih na miru. Na

kraju Êe one izumrijeti, kaæe Isus.

Umjesto toga, veÊinu svoje energije

moramo uloæiti u pravljenje novih

mjehova. Ponekad Êe se novi mijeh

trebati napraviti unutar postojeÊe crkve.

Drugim rijeËima, umjesto da ukinemo

stari ustroj, pridodajite male skupine

postojeÊem. Na kraju Êe ovo “novo

vino” prevladati i postati cjelinom, dok

“staro vino” polako ne ishlapi. Ali ako

budemo htjeli u potpunosti ukinuti staro

kako bismo uspostavili novo, Isus nas

upozorava da Êemo uniπtiti oboje.

Previπe je pastora uËinilo pogreπku

πto su, kad su saznali da neπto mogu

obaviti na novi naËin, odmah poæurili i

to pokuπali pokrenuti u svojoj crkvi.

Ubrzo su otkrili da Ëlanovi ne dijele

njihovo oduπevljenje promjenom i

pojavio se otpor. Pastor je obeshrabren.

Predloæena promjena je odbaËena, a

crkva raspoloæenjem i æivotom tone joπ

dublje u krizu institucionalne crkve.

Daleko je bolje u πto je moguÊe

manjoj mjeri poremetiti uobiËajeni naËin

æivota u crkvi. Uvedite novu ideju i

pustite je neka æivi usporedo sa starom.

To je jedini naËin na koji se u

postojeÊoj crkvi moæe uvesti promjena.

U nekim crkvama moæda neÊe biti

moguÊe ostvariti Ëak ni to. U tom

sluËaju jednostavno pustite crkvu neka

nastavi po starom. Posvetite vrijeme

pravljenju potpuno novih mjehova. Neke

Êe crkve samo djelomiËno krenuti u

ovom smjeru. To je u redu. Nemamo

zadane rokove. Dajte Svetom Duhu

dovoljno vremena da radi. Kada je Bog

izveo Izrael iz Egipta, trebalo Mu je

Ëetrdeset godina da Izrael oslobodi

egipatskog hijerarhijskog naËina

razmiπljanja i utemelji ga na biblijskom

modelu. A joπ je duæe trebalo da iz ljudi

izie Egipat. Mi nismo Mojsije, ali

sluæimo istom Bogu kojemu je i Mojsije

sluæio. Nadam se da nama neÊe trebati

Ëetrdeset godina. Mi vjerujemo da ovaj

naraπtaj neÊe trebati pomrijeti u pustinji.

Bog danas treba nove Mojsije koji Êe

izvesti Njegov narod iz Egipta i uvesti ga

u ObeÊanu zemlju. Vrijeme je da crkvu

poËnemo voditi ponovno prema

biblijskom uzorku. Bog sada poziva

takve voe.

Pastori koji tijekom svoje sluæbe

uspiju samo djelomiËno provesti

promjenu u crkvi, mogu biti zahvalni πto

ih je Bog osposobio da barem mogu

krenuti u pravom smjeru. Najvaænije je

da postojeÊa crkva obnovi druπtvena

okupljanja, Ëak i ako moæda nikada neÊe

u potpunosti razviti model malih

skupina. U nekim crkvama ovi prisni

sastanci moæda se neÊe niti odvijati u

okviru male skupine. Vrijeme za

stvaranje prisnosti moæete uvesti i na

okupljanjima velike skupine ljudi.

Meutim, za nas kao biblijsku crkvu,

aspekt prisnosti ne moæe biti pitanje

izbora. NaËin na koji ostvarujemo sluæbu

prisnih odnosa moæe biti pitanje izbora,

ali sama crkva mora postati prisna crkva

ili Êe prestati biti crkva Isusa Krista.

Najlakπi put ostvarivanja novog

predloπka jest osnivanje novih crkava

koje Êe od samog poËetka biti

organizirane po modelu malih skupina.

Ovdje se nitko ne treba boriti s

tradicijom postojeÊe crkve, jer veÊ od

njezinog zaËetka Ëlanovi mogu biti

poduËavani biblijskom modelu crkve

zasnovane na malim skupinama. Kako ti

modeli po novom predloπku budu rasli i

napredovali pod blagoslovima Svetoga

Duha, postojeÊe crkve bit Êe motivirane

da oponaπaju njihov model. A one Êe

napredovati zbog toga πto Êe Bog

blagosloviti svoju crkvu koja se nastoji

vratiti biblijskom modelu “crkvene

prakse”.

Ovaj biblijski model danaπnje crkve

otkrivaju ne samo adventistiËke crkve,

veÊ i brojne druge crkve diljem svijeta.

To Êe biti crkva buduÊnosti. Bog diljem

svijeta podiæe ljude koji vode crkvu u

ostvarenju novog predloπka. Ovo Êe biti

kljuËna karakteristika crkava koje su

preæivjele prelazak u 21. stoljeÊe. VeÊina

drugih crkava Êe izumrijeti.

Apostol Ivan je to vrlo jasno izrazio

koncem prvog stoljeÊa, izjavivπi da mi

propovijedamo istinu kako bi ljudi mogli

imati zajedniπtvo s nama, kao πto mi

imamo zajedniπtvo s Ocem i Njegovim

Sinom. (1. Ivanova 1,1-5) Osnovna

potreba ËovjeËanstva nije se promijenila

u ovih dvije tisuÊe godina. Bog joπ

uvijek poziva ljude da æive u pravoj

zajednici i time svijetu pokaæu

preobraæavajuÊu zajednicu koju je Bog

pozvao u postojanje. KrπÊani viπe ne

mogu æivjeti u izolaciji — oni su pozvani

da æive u zajednici: “Kako bismo nauËili

imati povjerenja i postati osobe od

povjerenja — kako bismo nauËili voljeti i

postati voljenom osobom, moramo biti

duboko zainteresirani za æivote drugih

kojima se predajemo u Kristu. Kako

bismo razvili ovakvu vrstu odnosa,

trebamo dijeliti sebe s drugima, i oni

trebaju dijeliti sebe s nama. Sve to

zahtijeva vrijeme. ©toviπe, to zahtijeva

odnos ‘licem k licu’. Takav odnos

moæemo imati tek s malim brojem ljudi

istodobno. I zbog toga je crkva prisiljena

prijeÊi na strukturu malih skupina. ... Mi

smo pozvani da æivimo svoj krπÊanski

æivot u zajednici.” (John Mallison,

Growing Christians in Small Groups,

str. 9)

Ovo je Boæji poziv. Dovoljno smo

dugo njegovali model institucionalne

crkve koju je organizirao car Konstantin

Veliki u Ëetvrtom stoljeÊu. Taj model ne

donosi rezultate. Vrijeme je da crkvu

izgradimo na biblijskim temeljima.

AdventistiËka crkva je postavila jasnu

platformu biblijske istine, ali sada

moramo stvoriti i jasnu platformu

biblijske prakse. Nije dovoljno

jednostavno vjerovati u biblijske istine.

Te istine moraju se vidjeti u æivotu onih

koji u njih vjeruju. Adventisti su poËeli

prema biblijskom modelu; sada je

vrijeme da se vratimo svojim korijenima.

Te istine moraju se vidjeti ne samo

u naπem æivotu, veÊ nas je Bog pozvao

da æivimo i u zajednici s drugima.

Naæalost, naπa je Crkva izgraena na

ameriËkom individualizmu umjesto na

biblijskoj zajednici. Vrijeme je da

odbacimo svoj individualizam i

uspostavimo biblijsku zajednicu.

PoËnimo veÊ sada!

Dr. Russell Burrill

Prilagoeno poglavlje iz knjige

“Crkva za 21. stoljeÊe”


Oæivljavanje crkve

©to je ranokrπÊanskoj crkvi

davalo æar, oduπevljenje i polet?

Zaπto je crkva u svojim

poËecima tako brzo rasla? Kako

je moguÊe da πaËica od

dvanaest ljudi zapali takav plamen koji

Êe u samo tri stoljeÊa preplaviti cijelo

tadaπnje Rimsko Carstvo?

Ako se vratimo u same poËetke

krπÊanstva, nalazimo Isusa koji osniva

malu skupinu od dvanaest apostola

(Marko 1,16-20). Ta mala skupina je za

Njega bila naËin pouËavanja i

usmjeravanja. Da Isus nije pozvao u

æivot tu malu skupinu, vrlo vjerojatno

danas ne bismo imali krπÊanski svijet

kakvog poznajemo.

©to je Isus radio sa svojim

uËenicima u ovoj maloj skupini? On je s

njima provodio vrijeme (Marko 6,30-32).

Bila je to skupina koja se upoznavala,

druæila, jaËala u zajedniπtvu, u kojoj su

Ëlanovi nosili brige jedni drugih, u kojoj

su se pouËavali i zajedno duhovno rasli.

Mala skupina je mjesto zajedniπtva,

mjesto gdje svatko moæe izraziti svoje

miπljenje, mjesto gdje svatko moæe

pridonijeti, mjesto gdje se moæe dobiti

potpora, mjesto gdje se svatko brine za

svakoga. Biti Ëlan jedne takve skupine je

posebna prednost.

Gdje se Isus nalazi kratko prije

svojeg uhiÊenja i raspeÊa? Nalazi se u

gornjoj sobi sa svojom malom skupinom.

Ova skupina nije bila blagoslov samo

uËenicima, nego je i sâm Isus u njoj

nalazio podrπku i ohrabrenje. Nekoliko

trenutaka kasnije, kad je iziπao iz gornje

sobe u Getsemanski vrt, pozvao je neke

od Ëlanova svoje male skupine da bdiju

s Njim (Marko 14,33-34). »lanovi ove

skupine bili su Mu izvor ohrabrenja i

podrπke. Ako je Boæji Sin trebao

ohrabrenje i podrπku drugih, kako bi tek

nama dobro doπla podrπka i ohrabrenje

Ëlanova neke male skupine?

Nakon πto je Isus uskrsnuo, kome

se prvo objavio? Isus se objavljuje meu

prvima upravo svojoj maloj skupini,

onima koji su Mu najbliæi, onima koji su

nad Njim najviπe strepili i koji su najviπe

æalili zbog Njegove smrti (Marko 16,9-

15). Radosnu vijest o svojem uskrsnuÊu

Isus mora najprije podijeliti sa svojim

najbliæima, sa svojom malom skupinom.

Svojim radom i djelovanjem Isus je

krπÊanima ostavio u naslijee uzorak za

njihovo djelovanje. Stoga nas ne treba

Ëuditi πto su rani krπÊani nastavili s

malim skupinama.

U Djelima apostolskim je opisan

rast i napredak rane Crkve. Znakovito je

da su u tom rastu i napretku male

skupine odigrale znaËajnu ulogu. Nakon

Kristovog uzaπaπÊa apostoli ne prestaju

sa sastajanjima u svojoj maloj skupini

(Djela 1,12-14). Kristova mala skupina se

ne gasi zbog Njegovog odlaska. Oni

nastavljaju jedan drugome biti skupina

za potporu i ohrabrenje. Zanimljivo je

da se skupina πiri i dobiva nove Ëlanove.

Uskoro se skupina poËinje dijeliti. Svaki

od Ëlanova ove skupine postaje voom

nove sliËne skupine. Oni odlaze u nova

mjesta organizirati nove skupine, i na taj

se naËin umnoæavaju (Djela 2,44-47;

12,12; 18,7-11).

Kad Pavao piπe svoje poslanice,

vidljivo je da su crkve kojima piπe

zapravo kuÊne crkve — prave male

skupine (primjerice, Rimljanima 16,4-5;

1. KorinÊanima 16,19; Filemonu 2). Rana

krπÊanska crkva uopÊe nije posjedovala

crkvene graevine. Sve do Ëetvrtog

stoljeÊa vjernici Crkve su bili progonjeni

i okupljali su se iskljuËivo po kuÊama.

Sastanci malih skupina po kuÊama bili su

ono πto je Crkvu odræavalo na æivotu,

ono πto ju je jaËalo i hrabrilo, ono πto je

pridonosilo naglom πirenju. Do poËetka

Ëetvrtog stoljeÊa krπÊanstvo je preplavilo

cijelo Rimsko Carstvo. Takav golemi

uspjeh i rast nastaje ponajprije zbog rada

i djelovanja malih skupina koje se

umnoæavaju i πire po cijelom carstvu.

Tako je najzad i sâm car Konstantin

morao uvidjeti da je viπe od pola

njegovog carstva krπÊansko, i time je bio

izazvan proglasiti krπÊanstvo sluæbenom

religijom.

Od tada poËinje gradnja vjerskih

objekata, crkvenih graevina i velebnih

katedrala, i krπÊani se malo-pomalo

prestaju okupljati u malim skupinama,

odnosno kuÊnim crkvama. Crkva se

institucionalizira, i od tada zaostaje u

istinskom razvoju. KrπÊanstvo se viπe ne

πiri i ne napreduje; ono viπe nema polet

i snagu. Tijekom stoljeÊa koja su

uslijedila, uvijek bi se ponovno dogodio

poneki pokret za povratak na stare

korijene: vraÊanje biblijskom idealu —

malim skupinama podrπke, ohrabrenja i

zajedniπtva.

Reformacija u 16. stoljeÊu je jedan

od najpoznatijih takvih pokreta obnove.

Kad god bi se pozivalo na povratak

korijenima, ljudi bi se poËeli okupljati u

malim skupinama i time bi ponovno

razgorjeli æar i oduπevljenje za Boga.

PoËetak svakog pravog probuenja i

obnove su male skupine koje jaËaju

zajedniπtvo, brinu se za svoje Ëlanove,

Male skupine —Boæji plan za uspjeh

Ako æelimo uspjeh, ako æelimo gledati svoju crkvu kako cvate i buja od æivota,

znajmo da je to moguÊe samo preko malih skupina.


podræavaju ih i hrabre. To je ono πto

omoguÊuje brzi rast i napredak.

Takav uspjeπan poËetak s malim

skupinama nalazimo i u ranom

adventizmu. Pioniri adventnog pokreta

sastajali su se u svojim domovima kao

male skupine i tu nalazili snagu za

πirenje i rast.

U danaπnjem adventizmu bi

subotnjoπkolski razredi mogli preuzeti

ulogu malih skupina. Ali trideset minuta

subotnje πkole tijekom subotnjeg

prijepodneva nam viπe sluæi za

razmjenjivanje znanja iz Biblije, a daleko

manje za meusobno upoznavanje,

razumijevanje potreba, graenje

zajedniπtva i meusobno podupiranje.

Osjetiti stvarno zajedniπtvo moguÊe je

samo ako se vrijeme provodi zajedno. Mi

moæemo nekome biti stvarna potpora

samo ako ga istinski poznajemo. U tri i

pol godine druæenja, Isusovi uËenici su

se istinski upoznali. Oni su svakodnevno

nosili terete jedan drugoga i meusobno

se podupirali. Bili su podrπka Ëak i

samom Isusu. Tko je meni podrπka?

Kome sam ja podrπka?

Ako æelimo uspjeh, ako u sljedeÊih

desetak godina æelimo gledati svoju

crkvu kako cvate i buja od æivota,

znajmo da je to moguÊe samo preko

malih skupina. Koliko god da smo

vremenski optereÊeni, svi mi imamo

potrebu za druπtvenim æivotom. Volimo

susresti prijatelje, popriËati s njima,

sluπati o njihovom napretku i izazovima

s kojima se susreÊu. Zaπto ne bismo ono

πto je osnova napretka crkve, a

istodobno i naπa ljudska potreba, uËinili

ciljem ka kojemu Êemo teæiti u naπim

crkvama? Zaπto svaki vjernik ne bi bio

ukljuËen u malu skupinu?

Moæda vam ovo zvuËi nemoguÊom

misijom, ali to je biblijski uzorak.

Uzmimo si u zadatak biti dijelom jedne

male skupine. Ne moramo svi biti voe

skupine; nemamo svi dar za tako neπto.

Netko moæe otvoriti svoj dom za malu

skupinu, netko moæe povesti pjevanje,

netko drugi moæe podijeliti duhovnu

misao, a netko moæda moæe ispeÊi kolaË

ili pripremiti Ëaj. Ono πto svatko od nas

moæe uËiniti jest da svatko moæe u

ovakvu malu skupinu pozvati svojega

prijatelja ili prijateljicu. Male skupine

trebaju imati i misijski karakter. U njima

se druæimo, u njima nam je lijepo, ali u

njih zovemo i naπe prijatelje da i njima

bude lijepo te da i oni sudjeluju u

onome πto nama stvara radost.

Moæemo se organizirati prema

mjestu stanovanja, prema interesnim

skupinama ili prema starosnoj dobi. Sve

moguÊnosti su otvorene. Svatko treba

biti ukljuËen i pronaÊi svoju skupinu za

potporu i svoje mjesto u nekoj od

skupina. Jedni kao pomagaËi, drugi kao

oni koji Êe povesti duhovno razmiπljanje

i razgovor. Baπ svatko moæe naÊi svoje

mjesto. Ono πto je u svemu ovome

bitno jest da male skupine ne budu

okrenute same sebi, nego da budu

otvorene za prijatelje. Svatko treba

razmiπljati o nekome koga bi mogao

pozvati. Istraæivanja pokazuju da veÊina

prijatelja, koji nastavljaju dolaziti u

crkvu, to Ëini samo ako u crkvi imaju

pet do πest prijatelja. Mi smo dosad

mislili da ljudi dolaze zbog istine.

Biblijska istina je svakako vaæna, ali ako

ljubav za one koji bi dolazili. Vani bi

bilo hladno, stanje u gradu bi bilo loπe,

ali u maloj skupini brata Kiπa je bilo

toplo. Cijela kuÊa mirisala bi na svjeæe

pecivo, ljubav i prijateljstvo. U njegovoj

skupini je uvijek bilo prijatelja, a ono

πto zadivljuje jest podatak da bi se iz

njegove skupine redovito svaki mjesec

najmanje jedna osoba prikljuËivala crkvi

biblijskim krπtenjem. To je najmanje

dvanaest osoba godiπnje samo iz ove

jedne male skupine.

©to bi se dogodilo kad bi svaki

vjernik bio ukljuËen u takvu malu

skupinu? Kad bi svaka naπa mjesna crkva

bila podijeljena u male skupine od po

prijatelji nemaju u crkvi pet do πest

svojih prijatelja za koje su sigurni da ih

razumiju i da su im potpora, oni neÊe

nastaviti dolaziti u crkvu. Prijateljstva se

stjeËu i produbljuju u malim skupinama

koje njeguju zajedniπtvo. Pozovimo svoje

prijatelje u male skupine, budimo im

potpora i ohrabrenje pa Êe se ugodno

osjeÊati i kad dou u naπu crkvu.

Brat Mihajlo Kiπ iz Osijeka bio je

uspjeπan poslovni Ëovjek, a ujedno i

vjernik AdventistiËke crkve u svojemu

gradu. Pored mnogih obveza, on bi

svakog utorka uveËer nalazio vrijeme za

malu skupinu u svojemu domu. Otkad

znam za njega, u njegovom domu se

svakog utorka uveËer sastajala mala

skupina. »ak i tijekom ratnih zbivanja u

Osijeku skupina u njegovom domu nije

prestajala sa sastancima. Kod njega su

ljudi uvijek bili dobrodoπli, tu su nalazili

utjehu i ohrabrenje. On osobno bio je

glazbeno vrlo nadaren tako da je

predvodio svoju skupinu u pjevanju.

Njegova supruga bi ispekla kifle, netko

bi sa svima podijelio duhovnu poruku, a

u svemu tome bitno je bilo druæiti se,

imati zajedniπtvo, ohrabrenje, potporu i

desetak vjernika? Kad bi svaka od tih

skupina diljem naπe zemlje davala barem

jednog obraÊenika mjeseËno? Tada bi

svake godine nastajalo nekoliko novih

crkava. To je brzina rasta Crkve poznata

iz ranog krπÊanstva, to je brzina rasta u

vrijeme reformacije, to je brzina rasta

kojom se πirio adventni pokret.

Svaki vjernik — Ëlan male skupine!

To je cilj ka kojemu trebamo teæiti. Bog

Ëeka da nas joπ obilnije blagoslovi.

Jesmo li mi spremni primati Njegove

blagoslove? Moja je æelja da ne

propuπtamo blagoslove koji mogu biti

dijelom naπe crkvene zajednice,

blagoslove u kojima svatko od nas moæe

sudjelovati.

Dr. Igor Lorencin

Sastanak male skupine u domu Mihajla Kiπa u Osijeku, snimljeno 1994.


Najteæe u vezi s nastojanjem

da se pribliæimo

modernistiËkim i

postmodernistiËkim

ljudima jest koliËina

vremena i napora potrebna da bismo im

pristupili svakom pojedinaËno. Javna

predavanja imaju svoje mjesto, ali u radu

sa svjetovnim ljudima nema zamjene za

ozbiljno ukljuËivanje u njihov osobni

æivot. Da bismo u tome bili uspjeπni,

moramo imati jasno shvaÊanje dokle je

naπ odnos stigao i kroz koje je stupnjeve

ili faze proπao. Razmotrimo stoga

stupnjeve prijateljstva i ispitajmo njihov

utjecaj na pojedinaËno zbliæavanje sa

svjetovnim ljudima.

Ovim problemom bavili su se

mnogi pisci na razliËite naËine, ali

smatram najkorisnijim sustav od sedam

koraka koji su razvila dvojica prijatelja,

Bill Underwood i Ed Dickerson. Budete

li imali na umu ovih sedam koraka,

toËno Êete znati dokle ste stigli u

svakom od svojih meuljudskih odnosa

sa svjetovnim osobama. Osim toga, znat

Êete toËno πto se mora dogoditi u vaπem

odnosu da bi mogao napredovati do

sljedeÊeg stupnja.

U svakom stupnju meusobnog

odnosa obje strane moraju biti spremne

napredovati da bi se njihov odnos dalje

razvijao. Ako jedna strana oklijeva iÊi

dalje, odnos Êe se zaustaviti na stupnju

u kojem oba partnera æele djelovati.

Pokuπate li iÊi jedan ili dva stupnja

ispred druge osobe (kao πto se Ëesto

dogaa u razmjeni “konzerviranih”

svjedoËenja), ima izgleda da odnos

doæivi brodolom, ukoliko se agresivna

strana ne povuËe.

1. UpoznavanjeKad se prvi put sretnu, ljudi

razmjenjuju pozdrave i komentare o

vremenu ili o bilo Ëemu πto im je u tom

trenutku zajedniËko. Oni mogu baciti

kratak pogled na lice druge osobe,

tjelesnu grau ili na ono πto se od

njegove osobnosti moæe uoËiti, i onda

donijeti odluku æele li uspostaviti bliæe

odnose ili se zadræati samo na kratkom

poznanstvu. U tom stupnju prijateljstva

druga osoba predstavlja samo “usputno

poznanstvo”. U tom stupnju nema

nikakve opasnosti.

Svakog dana se susreÊemo s

mnogim ljudima te vrste. U najveÊem

broju sluËajeva ne pamtimo ni ime

druge osobe. NajveÊi broj poznanstava

nikada ne prelazi stupanj ljubaznog

pozdrava. Okolnosti mogu zahtijevati

dublji meusobni odnos, ali za prijelaz

na sljedeÊi stupanj obiËno se bar od

jedne osobe oËekuje da ima neki interes

za uspostavljanje dubljeg poznanstva.

Naravno, kad je rijeË o svjedoËenju,

obiËno onaj koji æeli svoju vjeru

podijeliti s drugim, potiËe prelazak u

sljedeÊi stupanj.

2. »injenice i izvjeπtajiDrugi stupanj poznanstva ukljuËuje

razmjenu Ëinjenica i izvjeπtaja. U njemu

vi odajete o sebi ono πto vas zanima,

ono πto ima neke vaænosti u vaπem

æivotu. Da to izrazimo na drugi naËin, vi

o sebi otkrivate ono πto je osobne, ali

ne intimne prirode. U ovom stupnju

rizik odnosa je vrlo malen, ali ipak

postoji. Vi zapravo isprobavate

meusobni odnos prema zamislima koje

zauzimaju srediπnji poloæaj u vaπem

svijetu. Ako se druga osoba ne zanima

za ono πto joj vi o sebi otkrivate, u

odnos moæe biti ukljuËeno i neπto

nelagode.

Kad je rijeË o svjedoËenju, ili

evangelizaciji jedan na jedan, to je

mjesto na kojemu se prvo uspostavlja

dodirna toËka. Odnos se moæe razvijati

ukoliko obje osobe imaju neka

zajedniËka zanimanja. Svjesne potrebe su

snaæan Ëimbenik zanimanja za æivot

druge osobe. Ako dijelite zanimanja za

neka podruËja, ako imate neπto dobro

reÊi o njima, odnos moæe prijeÊi u

sljedeÊi, treÊi stupanj prijateljstva — na

razmjenu korisnih informacija.

3. Miπljenja i sudoviKad pojedinci prijeu u treÊi

stupanj, rizik postaje priliËno velik. Kad

upoznate nekoga malo bolje, postajete

svjesni onoga πto on moæe prihvatiti,

kao i onoga πto ne moæe. Ako s tom

osobom æelite iÊi dalje, morate biti

spremni dijeliti s njom svoja miπljenja i

zakljuËke. Vi viπe ne razgovarate samo o

vremenu. Vi iznosite i svoje miπljenje o

politici ili o najnovijim dogaajima u

svijetu, trudeÊi se uvidjeti je li

bezopasno iÊi dalje u odnosu s tom

osobom. Ako uvidite da je druga osoba

ujedno i “srodna osoba” na mnogo

naËina, ima izgleda da se odnos dalje

produbljuje.

To je stupanj prijateljstva kad se

postavljaju i pitanja povezana s vjerom,

zato πto svjetovna osoba smatra da su

takva pitanja samo izraæavanje miπljenja i

sudova umjesto razgovor o Ëinjenicama.

Biti odbaËen zbog svojega miπljenja je

mnogo bolnije nego biti odbaËen zbog

neodgovarajuÊeg pozdrava ili pogreπno

predstavljene Ëinjenice.

Naπa miπljenja i sudovi nalaze se

bliæe bîti naπeg biÊa. Zato je znaËajno da

u svjedoËenju ne ugrozimo odnos zbog

miπljenja koja nisu vaæna u procesu

oblikovanja vjere. Stvarno je lako

pokvariti evaneoski odnos zbog

sporednih ideja i stvari koje nisu

znaËajne iz biblijske perspektive.

Sedam stupnjeva prijateljstva

Kad je rijeË o svjedoËenju, javna predavanja imaju svoje mjesto, ali u radu sa

svjetovnim ljudima nema zamjene za ozbiljno ukljuËivanje u njihov osobni æivot.

Uspjeπno svjedoËenje


4. OsjeÊajiPrijatelji doseæu Ëetvrti stupanj kad

su spremni podijeliti osjeÊaje, a ne samo

Ëinjenice i miπljenja. Ljudska biÊa su vrlo

ranjiva u razini osjeÊaja. Ako govorite o

tome kako se osjeÊate, i druga osoba

odbaci vaπe osjeÊaje, posljedice mogu

biti razorne. Prema tome, ljudi Êe s

oklijevanjem prijeÊi u ovu razinu

prijateljskog odnosa. Kad se odnos

produbljuje, ljudi postaju spremni

govoriti i o tome πto ih Ëini sretnima ili

æalosnima te πto ih ljuti ili plaπi. Govoriti

o svojim osjeÊajima znaËi biti ranjiv u

odnosu na drugu osobu. Kad se ta

ranjivost poπtuje i priznaje s obje strane,

odnos se moæe dalje produbljivati.

U mnogim kulturama je uobiËajeno

da ljudi izraæavaju osjeÊaje ljutnje, ali

druge osjeÊaje — kao πto su strah, sreÊa

ili æalost — moraju potiskivati. Kad je

netko spreman s vama podijeliti svoje

prave osjeÊaje, time pokazuje da ima

veliko povjerenje u vas. Biblija je puna

emocionalnog jezika, jezika srca i duπe.

Ukoliko æelimo istinski utjecati na æivot

drugih ljudi, ne smijemo se bojati

otvoriti na podruËju osjeÊaja.

5. Porazi i pogreπkePeti stupanj je Ëesto prijeloman u

mnogim odnosima. U tom stupnju ljudi

postaju spremni dijeliti. Oni su spremni

dijeliti ne samo svoja miπljenja i

zakljuËke, radosti i strahovanja, veÊ su

se spremni otvoriti i kad su u pitanju

porazi i pogreπke. Potrebna je visoka

razina povjerenja u drugu osobu prije

nego πto je veÊina od nas spremna reÊi:

“Pogrijeπio sam!” Da bismo izbjegli

prijeÊi na tu razinu odnosa, mi traæimo

izgovore i optuæbe kad se s tim

suoËimo. Ako se osoba poËinje braniti

kad postavljate pitanja u tom smislu,

vjerojatno je doπlo vrijeme da se vratite

na prethodnu razinu prijateljstva i

ostavite joj dovoljno vremena da se

uvjeri kako moæe imati povjerenja u vas

te da moæe prijeÊi u peti stupanj

odnosa. U petom stupnju postajemo

istinski ranjivi jedni prema drugima.

6. OdgovornostU ovom stupnju odnosa razina

povjerenja je postala tako visoka da smo

spremni dopustiti drugoj osobi da govori

o naπim pogreπkama. Ovaj stupanj bi se

mogao nazvati stupnjem odgovornosti.

Spremni smo dopustiti drugoj osobi da

nas smatra odgovornima u naπem

osobnom æivotu. Mi joj dajemo

dopuπtenje da nam se suprotstavlja kad

god naπe ponaπanje postane πtetno za

nas same, za druge, ili za naπ odnos s

tom osobom. Mi dopuπtamo drugoj

osobi odreenu mjeru nadzora nad

naπim æivotom.

Jedan od problema u braku jest da

se Ëesto suprotstavljamo jedno drugom

kao da se nalazimo u πestom stupnju

odnosa, iako partnerova obrana pokazuje

da joπ nismo dali jedno drugom

dopuπtenje da djelujemo na toj razini.

SliËan problem se pojavljuje u

evangelizaciji jedan na jedan. Mi

osjeÊamo potrebu da se suprotstavimo

drugima u vezi s njihovim ponaπanjem

ili vjerovanjima, ali ako sami nismo

spremni dopustiti takvu intimnost sa

svoje strane, odnos postaje jednostran i

naπ pristup ima izgleda da bude odbijen.

Kad se druga strana brani, trebamo se

povuÊi na prethodni stupanj odnosa i

moliti se da omekπavajuÊi utjecaj Svetog

Duha djeluje na naπe srce i srce druge

osobe.

7. Potpuna bliskostSedmi stupanj odnosa je potpuna

bliskost, kad viπe nemamo nikakvih tajni

jedno pred drugim. U tom stupnju je

sve otvoreno i prozirno pred drugom

osobom. Ovaj stupanj je neπto πto se

teπko postiæe na ovoj Zemlji, iako

predstavlja vrijedan cilj u duboko

iskrenim prijateljstvima i u braku.

ZakljuËakKad govori o ovih sedam stupnjeva

prijateljstva pred sluπateljima, Ed voli

postaviti pitanje: “Ako primijenimo ovih

sedam stupnjeva prijateljstva na naπ

odnos s Bogom, na kojem stupnju

odnosa se dogaa obraÊenje?” Ed vjeruje

da se obraÊenje dogaa kad se nalazimo

u petom stupnju odnosa s Bogom. Tada

smo spremni pred Njim govoriti o

svojim pogreπkama, πto mi inaËe

nazivamo priznanjem grijeha. Proces

kreativnog sluπanja je zamiπljen da nas

provede kroz stupnjeve prijateljstva sa

svjetovnom osobom sve dok ne

dostignemo stupanj na kojemu je druga

osoba dovoljno ranjiva da prihvati

Evanelje. Svijest o tim stupnjevima Êe

nam pomoÊi da pratimo kako se odnos

razvija, kao i da izbjegnemo iÊi prebrzo

ili prepolako. To nam pomaæe da sukobe

koji se dogaaju na putu sklapanja

duhovnog prijateljstva svedemo na

najmanju moguÊu mjeru.

Meutim, ima u tome neπto πto

nam smeta. Kad upitam ljude u kojem

stupnju prijateljstva se nalaze vjernici

veÊine adventistiËkih crkava, obiËno

odgovaraju: “U treÊem stupnju!” Drugim

rijeËima, meusobni odnosi u tipiËnoj

adventistiËkoj crkvi usredotoËuju se na

razmjenu miπljenja i zakljuËaka. VeÊina

adventista vrlo teπko prelazi na osjeÊaje

(Ëetvrti stupanj), ili na spremnost

priznavanja mana i pogreπaka (peti

stupanj). A ipak, ti isti vjernici smatraju

— ili se bar nadaju — da se nalaze u

spasonosnom odnosu s Bogom (peti

stupanj).

Biblija nas upozorava da je to

neodræivo. Prema rijeËima u 1. Ivanovoj

4,20: “Ako netko tvrdi: ‘Ljubim Boga’, a

mrzi svoga brata, laæac je; jer tko ne

ljubi svoga brata koga vidi, ne moæe

ljubiti Boga koga ne vidi.” Dakle, Ivan

nam govori da nije moguÊe odræavati

bliskiji odnos s Nevidljivim od odnosa

koji imamo sa æivim, dodirljivim

prijateljima u opipljivom svijetu. Ako

nalazimo da nam je teπko iÊi dublje u

odnosu s drugima, ne smijemo

pretpostavljati da na bilo koji naËin

moæemo odræavati mnogo dublji odnos s

nevidljivim Bogom.

To me navodi na pomisao da je

svima nama potrebna odreena koliËina

relacijske terapije. NauËiti kako voljeti i

biti voljen je bitno, ne samo zbog naπeg

blagostanja kao druπtvenih biÊa, veÊ i

zbog naπe sposobnosti da uspostavimo

dublji odnos s Bogom. A u onoj mjeri u

kojoj smo sposobni biti bliski s Bogom i

s bliænjima, bit Êemo uspjeπni i u

pomaganju drugima da uspostave sliËan

odnos s Bogom.

Dr. Jon Paulien,

iz knjige “Everlastin Gospel —

Ever-Changing World”


Duhovna misao

Kad smo jedne veËeri

supruga i ja stigli kuÊi,

obradovali smo se jer nas

je doËekalo pismo naπe

kÊeri koja je bila na

koledæu. Bez obzira na to kako smo

Ëesto dobivali pisma od nje, æeljeli smo

o njoj Ëuti joπ viπe. Ovog puta ona je u

svom pismu pisala o redovnim

duænostima u πkoli, a na kraju pisma

pitala je za svog “malog bracu” (tad je

on veÊ bio veÊi od nje) i dodala:

“Mnogo mi nedostaje taj deËko.” Poπto

smo proËitali ovu njenu izjavu, u

mislima smo se vratili u dane kad je

njezin brat imao samo nekoliko dana, a

ona tri godine.

Rano ujutro naπa mala djevojËica

pozvala je majku. Majka je u tom

trenutku bila zaposlena s novoroenim

djetetom i morao sam je zamijeniti. Kad

god bi u proπlosti naπa mala djevojËica

pozvala majku, ona bi doπla k njoj. Ali

ovaj put je bilo drukËije, i kao otac

pokuπao sam joj objasniti da je majka

zaposlena oko novoroenËeta, njezinog

brata.

Pokuπao sam joj objasniti da sada

majka mora pokloniti pozornost i njoj i

njezinom bratu. Ali ona to nije mogla

razumjeti i na moje zaprepaπtenje poËela

je plakati. Naπavπi se u nezgodnom

poloæaju, upitao sam je: “Zar nisi sretna

πto imaπ malog brata?” Potpuno oËajana,

sa suzama u oËima, rekla je: “Ne treba

mi mali brat!”

Ona tada nije znala da treba malog

brata kako ne bi postala sebiËna i

razmaæena s roditeljima punim ljubavi, i

trebala je nauËiti da sve u æivotu mora

dijeliti s drugima. »ak i mi koji smo

odrasli malo cijenimo i razumijemo

mnoge stvari potrebne u æivotu.

Jedan od najveÊih biblijskih pisaca

razumio je ovaj naπ nedostatak. Pavao

piπe u Poslanici Rimljanima 8,26: “... jer

mi ne znamo πto da molimo kako treba

...” Kao naπ dobri Otac Bog je za nas

pripremio neke stvari za koje mi moæda

i ne shvaÊamo da su nam potrebne.

Uzmimo, primjerice, drugi Kristov

dolazak na nebeskim oblacima. Koliko

obiËnih ljudi koje sretnete na ulici

osjeÊaju potrebu da se Isus ponovno

vrati na ovu Zemlju? Razlog πto oni ne

osjeÊaju potrebu i πto se boje je u tome

πto im sve ide na dobro i πto bi Isusov

dolazak pokvario njihove planove.

Siguran sam da se Bog kao naπ Otac

smije na nedostatak razumijevanja, kao

πto mi to Ëinimo kad vidimo da naπa

djeca ne shvaÊaju neke stvari.

Zaπto Isus ponovno dolazi?

Savrπeno razumijevanje dolazi tek onda

kad Bog otvori naπe oËi i kad

razumijemo Njegove vjeËne namjere.

Istina je da mi ne moæemo u potpunosti

shvatiti sve Boæje planove i Boæje misli.

Ali Bog nam je otkrio neπto πto moæemo

shvatiti. Pavao govori o Isusovom

dolasku kao o “blaæenoj nadi”, i onda

kad viπe njih bude shvatilo Ëinjenice o

Kristovom dolasku kako su opisane u

Pismu, na Isusov dolazak Êe se gledati

kao na “blaæenu nadu”.

UskrsnuÊe pravednikaJedan od razloga zaπto Êe Isus doÊi

odnosi se na pravednike koje smo nekad

voljeli i koje smo smrÊu izgubili, a koje

Êe Isus ponovno podiÊi u æivot. Evo

rijeËi Isusovog obeÊanja: “Ne Ëudite se

tomu! Dolazi, naime, Ëas kada Êe svi koji

poËivaju u grobovima Ëuti njegov glas,

te iziÊi iz njih ...” (Ivan 5,28) Svatko tko

je nekoga izgubio smrÊu neÊe nikada

doÊi do toga da ne osjeÊa potrebu za

uskrsnuÊem. Jednom kad razumijemo da

Êe Isus svojim dolaskom podiÊi mrtve i

sjediniti obitelji, drugi dolazak postaje

“blaæena nada”.

Kako li Êe biti divno kad se

sretnemo osobno i licem k licu s Onim

koji je o sebi rekao: “Ja sam uskrsnuÊe i

æivot. ... Tko vjeruje u mene, ako i

umre, æivjet Êe. Tko god æivi i vjeruje u

me, sigurno neÊe nigda umrijeti.” (Ivan

11,25.26) »esto sam ove rijeËi Ëitao

onima koji su bili u æalosti pokraj

otvorenog groba. Uvijek kad sam Ëitao

to obeÊanje, osjeÊao sam se uzbueno.

U svom srcu gajim Ëvrstu nadu da Êe

Isus uskoro doÊi podiÊi mrtve.

Isus koji je osobno proπao kroz

grob, izjavljuje: “Bio sam mrtav, ali, evo,

æivim u vijeke vjekova i imam kljuËeve

smrti i podzemlja.” (Otkrivenje 1,18)

Apsolutna smrt, naravno, ne zna za

buenje, ali Isus je slomio silu smrti i

rezultat toga je da mi moæemo s

povjerenjem govoriti o smrti kao o

spavanju. Zato πto Êe Isus svojim

dolaskom podiÊi mrtve i sjediniti mile, ja

trebam Njegov drugi dolazak.

Preobrazba u neraspadljivostDrugo πto Êe se dogoditi prigodom

Njegovog dolaska opisano je u 1.

KorinÊanima 15,51-53: “Pazite! Kazujem

vam tajnu: svi neÊemo umrijeti, ali Êemo

se svi preobraziti, u jedan hip, u tren

oka, na glas posljednje trube; zatrubit Êe

truba i mrtvi Êe uskrsnuti neraspadljivi,

a mi Êemo se preobraziti, jer treba da se

ovo raspadljivo tijelo obuËe

neraspadljivoπÊu i da se ovo smrtno

tijelo obuËe besmrtnoπÊu.”

Zaπto Êe Isus doÊi?Iskreno æelim biti potpuno posveÊen Njemu, tako da Ga, kad bude doπao, mogu u

miru susresti i reÊi: “Gle, ovo je moj Bog. Ja sam Ga Ëekao i On Êe me spasiti!”


Teπko nam je shvatiti

veliËinu ovog obeÊanja.

Kako je danas naπe tijelo

raspadljivo! »ovjek poËinje

stariti onda kad doe u doba

da svojim bogatim iskustvom

postigne mnogo. Ali kad Isus

doe, On Êe nas uËiniti

“neraspadljivim”. Poπto viπe

neÊemo biti podloæni smrti,

mi neÊemo nikad ostarjeti. U

ovom obeÊanju ukljuËeno je

i obeÊanje o nestanku boli,

bolesti, æalosti, smrti i suza.

“On Êe otrti svaku suzu s

njihovih oËiju. Smrti viπe

neÊe biti; neÊe viπe biti ni

tuge, ni jauka, ni boli, jer

stari svijet proe.”

(Otkrivenje 21,4) Kako nam

je svima ovo potrebno!

Prestanak nesreÊaTreÊe πto Êe Isus uËiniti

prilikom svog drugog

dolaska jest da Êe ukloniti

nesretno stanje koje danas

vlada u svijetu. On je davno

prorokovao: “U vrijeme kada

doe Sin »ovjeËji bit Êe kao

πto je bilo u Noino doba,

kad se jelo i pilo, æenilo i

udavalo sve do dana kada

Noa ue u lau. I doe

potop te ih sve uniπti. ...

Isto Êe se tako dogoditi u

onaj Dan u koji se pojavi Sin

»ovjeËji.” (Luka 17,26.27.30)

Kakvo je bilo stanje

svijeta u to vrijeme? “Vidje

Jahve kako je Ëovjekova

pokvarenost na zemlji velika

i kako je svaka pomisao u

njegovoj pameti uvijek samo

zloÊa. ... U oËima Boæjim zemlja se bila

iskvarila; nepravdom se napunila. I kad

je Bog vidio kako se zemlja iskvarila —

ta svako se biÊe na zemlji izopaËilo ...”

(Postanak 6,5.11.12) Neprijateljstvo,

zloÊa i pokvareni naËin æivljenja koji

danas prevladavaju Ëine da uviamo da

se stanje danaπnjeg svijeta nimalo ne

razlikuje od stanja pretpotopnog svijeta.

Evo πto sâm Gospodin kaæe o

posljednjim danima: “Ali ovo znaj: u

posljednje Êe doba nastati teπka

vremena, jer Êe ljudi biti samoæivi,

lakomi, umiπljeni, oholi psovaËi,

nepokorni roditeljima, nezahvalni,

bezvjernici, bez ljubavi, nepomirljivi,

klevetnici, razuzdani, neotesani,

neprijatelji dobara, izdajnici, naprasiti,

bahati, ljubitelji poæude mjesto ljubitelji

Boga. Oni Êe saËuvati vanjski oblik

poboænosti iako su se odrekli njezine

sile. I njih se kloni! ... Dok Êe zli ljudi i

varalice, ujedno zavodnici i zavedeni,

napredovati iz zla u gore.” (2. Timoteju

3,1-5.13) Dakle, svijet Êe postati sve gori

πto se viπe pribliæavamo Isusovom

dolasku.

Kad Isus doe, oni koji Ëine zlo

pretrpjet Êe istu sudbinu kao i oni koji

su æivjeli u Noino doba — uniπtenje i

smrt. “I sami dobro znate da Êe Dan

Gospodnji doÊi kao lopov u noÊi. ... Ali

vi, braÊo, niste u tami da bi vas onaj

dan mogao iznenaditi kao lopov.” (1.

Solunjanima 5,2.4)

Svatko tko je na sebi osjetio

posljedice grijeha u nesretnom domu ili

u bolesnom tijelu, svatko tko je podnio

nepravdu, sigurno Êe se

sloæiti da je potrebno da Isus

doe i promijeni stanje u

svijetu i u naπem okruæenju.

Uklanjanje grijehaSvojim povratkom Isus

Êe zauvijek ukloniti Sotonine

kuπnje kojima ona napada

spaπene. Evo obeÊanja koje

Ëitamo u Otkrivenju 20,1-3:

“Potom opazih anela gdje

silazi s neba dræeÊi u ruci

kljuË od Bezdana i velike

verige. On uhvati Zmaja,

staru zmiju — a to je avao,

sotona — i sveza ga za tisuÊu

godina te ga baci u bezdan,

koji nad njim zakljuËa i

zapeËati, da viπe ne zavodi

narodâ dok se ne navrπi

tisuÊu godina.”

Pravednici Êe u Boæjem

svetom gradu, novom

Jeruzalemu, biti daleko od

Sotoninog domaπaja, a doÊi

Êe vrijeme kad Êe Sotona biti

zauvijek uniπten. Znamo da

je Isus proπao kroz iskustvo

smrti. “Jednako i sam

postade sudionik u tome da

smrÊu uniπti onoga koji ima

vlast nad smrÊu, to jest

avla.” (Hebrejima 2,14) Evo

joπ jednog Isusovog obeÊanja:

“U kuÊi Oca moga ima

mnogo stanova. Kad ne bi

bilo tako, zar bih vam rekao:

‘Idem da vam pripravim

mjesto!’ Kad odem te vam

pripravim mjesto, vratit Êu se

da vas uzmem k sebi i da vi

budete gdje sam ja.” (Ivan

14,2.3)

Mada je naπe razumijevanje

buduÊnosti moæda joπ nepotpuno,

potreba Gospodinovog dolaska je oËita.

OsjeÊam zahvalnost πto je On to

planirao kako bi mene, zajedno sa svima

drugima koji Ëeznu za Njegovim

dolaskom, uzeo na Nebo. ©to se tiËe

mene, s velikom nestrpljivoπÊu

oËekujem Kristov dolazak. Sretan sam

πto razumijem da to nije daleko. U srcu

imam iskrenu Ëeænju da budem potpuno

posveÊen Njemu, tako da Ga, kad bude

doπao, mogu u miru susresti i reÊi: “Gle,

ovo je moj Bog. Ja sam Ga Ëekao i On

Êe me spasiti!”

Je li Njegov dolazak blaæena nada i

za tebe?

William A. Fagal


l Roditelji su me tjerali da se kupam kad sam bio

dijete. Sad sam veliki i odluËujem sâm.

l Ljudi koji se kupaju su veliki licemjeri.

l Ima toliko πampona i sapuna da ne znam koji da

odaberem.

l Toliko puta sam se veÊ kupao da mi je kupanje

dosadilo.

l Kupat Êu se ponekad, za blagdane i za roendan.

l Nitko od mojih prijatelja se ne kupa. Zaπto bih se

ja morao razlikovati?

SveuËiliπni profesor postavio jestudentima pitanje:

— Je li Bog stvorio sve πtopostoji?

Jedan student mu je smjeloodgovorio:

— Da, Bog je stvorio sve πtopostoji!

— Bog je sve stvorio?! — upitaoje profesor izazivaËki.

— Da, profesore, Bog je stvoriosve πto postoji. — odgovorio jestudent.

Profesor je nastavio:— Ako je Bog stvorio sve, onda

je stvorio i zlo. BuduÊi da zlopostoji, a uzevπi u obzir naËelo danas odreuje ono πto radimo, znaËida je i Bog zao!

Student je ostao πutjeti, aprofesor je samouvjereno zakljuËiokako je joπ jednom dokazao da jeono πto krπÊani vjeruju zapravo mit.

Podignuo je ruku drugi student izamolio profesora smije li ga neπtoupitati.

— Naravno. — odgovorio jeprofesor.

Student je ustao i rekao:— Profesore, postoji li hladnoÊa?— Kakvo je to pitanje? Naravno

da postoji! Zar ti nikad nije bilohladno?

Svi studenti su se nasmijali.Ali mladiÊ je odgovorio:— Zapravo profesore, hladnoÊa

ne postoji. Prema zakonima fizike,

ono πto mi smatramo hladnoÊom ustvarnosti je nedostatak topline.Svako tijelo ili objekt ima ili prenosienergiju, a toplina je rezultatprenoπenja energije. Apsolutna nulaznaËi potpunu odsutnost topline,kad sve stvari postanu inertne inesposobne za reakciju. HladnoÊa nepostoji. Mi smo stvorili tu rijeË dabismo opisali kako se osjeÊamo kadnemamo topline.

Student je nastavio s novimpitanjem:

— Profesore, postoji li tama?Profesor je odgovorio:— Naravno da postoji.Student je nastavio:— Opet ste u krivu. Ni tama ne

postoji. Tama je u stvarnosti samonedostatak svjetlosti. Svjetlostmoæemo prouËavati, ali tamu ne.Moæemo se posluæiti Newtonovomprizmom da pretvorimo bijelusvjetlost u mnoπtvo boja i prouËavatirazliËite duljine svjetlosnih valova zasvaku od njih. Ali tamu ne moæemomjeriti. NajobiËnija zraka svjetlamoæe prodrijeti u svijet tame irasvijetliti je. Kako se moæe znatikoliko je odreeni prostor mraËan?Mjerimo koliËinu prisutnog svjetla.Nije li ovo toËno? Tama je pojamkoji ljudi koriste da bi opisali πto sedogaa kad nema svjetla.

Na kraju je mladiÊ ponovnoupitao:

— Profesore, postoji li zlo?

Sad veÊ pomalo nesiguran,profesor je odgovorio:

— Naravno da postoji, kao πtosam veÊ rekao. Zlo vidimo svakogdana. NajËeπÊe u svakodnevnimprimjerima ljudske neËovjeËnostiprema drugima, u zloËinima i nasiljudiljem svijeta. Takve pojave nisuniπta drugo nego zlo.

Na to Êe student:— Profesore, zlo ne postoji, ili

barem ne postoji samo po sebi. Baπkao i tama i hladnoÊa, to je pojamkoji su ljudi stvorili da opiπuodsutnost Boga. Bog nije stvorio zlo.Zlo nije poput vjere i ljubavi, kojepostoje baπ kao πto postoje svjetlo itoplina. Zlo je posljedica onog πto sedogaa kad u Ëovjekovom srcu nemaBoæje ljubavi, baπ poput hladnoÊekoju doæivljavamo u odsutnostitopline, ili poput tame koja sedogaa kad nema svjetla.

Profesor je sjeo.MladiÊ se zvao Albert Einstein.

BuduÊi nobelovac.

Autor nepoznat

(Skinuto s interneta)

Postoji li zlo?

Promiπljanja

l Premlad sam da bih se kupao. Kupat Êu se kad

budem stariji i prljaviji.

l Ima mnogo drugog vaænijeg πto moram uËiniti,

πto je preËe od kupanja.

l Kupaonica nije dovoljno topla.

l ProizvoaËima πampona i sapuna stalo je samo do

mojega novca.

Sada sve ove razloge moæete pretvoriti u deset

razloga za nedolaæenje u crkvu.

Deset razloga da se ne kupam



NeobiËni ljudi

UBudanici kod Virovitice

roen je Josip Pil, 31.

kolovoza 1919. godine.

Preπao je devedeset

godina. Nekad je bio

poznata seoska pijanica, raspikuÊa,

teæak karakter, progonitelj svoje

supruge Slavice i onaj koji je svima

zadavao puno muke. Slavica je molila za

obraÊenje svojega supruga i iπla u

crkvu. Ni njihovoj djeci nije bilo lako.

Onda je napokon doπlo do

znaËajne promjene u njihovom æivotu.

Josip uz pomoÊ pastora Lovre JurËiÊa

prihvaÊa biblijsku istinu i spasenje u

Kristu, πto je potvrdio biblijskim

krπtenjem 5. prosinca 1967. U kuÊi je

nastala promjena na svim podruËjima.

Radio je kao kovaË i popravljaË

kuÊnih πtednjaka. U vojsci je bio

narednik. Zna kuhati i peÊi kolaËe,

posebice orahnjaËu, makovnjaËu i

dakako — kruh. Po odlasku u mirovinu

bavi se vrtlarstvom i voÊarstvom.

Nemirnog je duha i stalno neπto radi.

Iako je u poodmakloj dobi i ima

problema s vidom i sluhom, pamÊenje

ga dobro sluæi. Po prirodi je darovit s

rijeËima i sve moæe pretvoriti u pjesmu,

od kojih mnoge zna napamet.

Objavio je zbirku pjesama Pjesme

koje priËaju, 2003. godine. U njoj je i

njegova æivotna priËa u pjesmi Pijanac,

za koju je, kako kaæe, sâm sebi bio

nadahnuÊe. Misli su mu izvorne i s

porukom.

Biblija

O Bibliji ja ne mogu puno reÊi,

Ali znam da Biblija svakog lijeËi.

U istinitost Biblije uvjeren budi,

Jer su to pisali sveti Boæji ljudi.

Tko misli da to istina nije,

Neka Ëita Bibliju, u njoj se to krije.

Biblija uËi, obrazuje i lijeËi,

Tko Ëita Bibliju mnogo Êe znanje steÊi.

To znanje treba u æivot sprovesti,

Onda Êeπ se sigurno s istinom sresti.

O Bibliji ne mogu puno savjeta da dam,

Samo ono πto sam doæivio sâm.

»itajte Bibliju i sluπajte uputstva njena,

Ona u vama moæe vaπ æivot da mijenja.

Ako nemate Bibliju, a æelite o njoj znati,

Doite k meni, ja Êu vam je dati.

Pijanac

U knjigama joπ Ëitalo se nije

Da pijanac sebe opisuje.

Ovaj Ëlanak, to je recept lijeka,

Nijedna ga nema apoteka.

VeÊ tko osjeti to u duπi,

Nek ne pije i ne puπi.

U kuÊi Êe mu biti mir i sreÊa,

NaroËito kad su djeca veÊa.

©to zaradim, sve za piÊe dadem,

Da to nije dobro, i to znadem.

Al mislim: samo Êu malo,

A ono se tek dopalo.

Tako nastavim piti dalje,

Æena po mene djecu πalje.

Ja ne mogu ostaviti piÊe,

Makar æena na mene i viËe.

Æena plaËe tuæna od æalosti:

Tvoje piÊe propast nam donosi.

A ja glavom jedva klimam,

Kad sam pijan svega imam.

Djeci treba odjeÊa druga,

Ja za piÊe imam joπ dosta duga.

Koljena i ruke mi se tresu,

Teπki osjeÊaji to za mene jesu.

Zato treba promisliti malo,

Bi li se tu πto pomoÊi dalo.

Treba ostaviti puπenje i piÊe,

Pa i æena prestat Êe da viËe.

Bolje kupit ulja ili ribu,

Nego pijan leæati u glibu.

I opasnost i bolest mi prijeti;

Ostavit se piÊa il umrijeti.

Il pod mostom il u πancu,

Dogodi se to mnogome pijancu.

Tko æeli sebi i svojoj djeci sreÊu,

ReÊi treba: Viπe piti neÊu!

Josip joπ i danas pomalo radi u svojoj

radionici u GospiÊu, praveÊi od drva alate,

podloæaËe, daske na kojima se reæe kruh,

kuhaËe, stolce za djecu — i dijeli ih

posjetiteljima.

Sam kaæe da su ga prihvaÊanje biblijske

istine i zdravstvena reforma spasili od

prerane smrti. Podigao je petoro djece,

stekao kuÊu i doæivio duboku starost. Raduje

se drugom Kristovom dolasku kad Êe sve

biti obnovljeno.

Ivan –idara

KovaË,narednik,vrtlar, stolar,kuhar —i pjesnik


Vijesti iz Hrvatske konferencije

Koncret skupine Eklesia u ZagrebuKrπÊanska adventistiËka crkva Zagreb 1 ugostila je 25. rujna

2010. gospel skupinu Eklesia iz Pule. Iako Ëlanovi ovog sastava

djeluju veÊ dugi niz godina, ime su odabrali tek nedavno, a dolazi

od grËke rijeËi eklesia, πto znaËi “crkva”. Sastav Ëine mladi

vjernici i prijatelji AdventistiËke crkve u Puli. Iza njih je niz

nastupa na raznim prigodama u njihovom crkvenom okrugu, zatim

sudjelovanja na Festivalu duhovne glazbe u Maruπevcu, koncerta u

Okruænom zatvoru u Puli, koncerta u matiËnoj crkvi u Puli krajem

kolovoza pa sve do cjeloveËernjeg koncerta u Zagrebu. Vjernici i

prijatelji crkve imali su priliku uæivati u duhovnim izvedbama ove

mlade skupine. Ozarenog lica, puni pozitivne energije i s odliËnim

repertoarom oduπevili su ZagrepËane. Pod vodstvom Borisa

GolubiÊa, koji piπe i autorske pjesme, Eklesia odliËno izvodi a

cappella skladbe i pjesme uz pratnju glazbala. Vidljivo je da ulaæu

dosta truda u prepjeve tekstova na hrvatski jezik jer im je cilj

pribliæiti Krista i Njegovu ljubav naπim sluπateljima. Bilo je lijepo

vidjeti mladog propovjednika Daria KovaËeviÊa kako pjeva s

mladima iz svoje crkve. Neka Bog blagoslovi napore ove skupine

za πirenjem Evanelja i njihovo djelovanje u buduÊnosti.

Elizabeta Brechelmacher AbramoviÊ

DjeËji sabor i Slatina fest 2010.Ima li πto ljepπe nego gledati naπu djecu okupljenu na

jednom mjestu jedne subote u godini? DjeËji sabor i Slatina fest,

najljepπa djeËja subota u godini! A ove godine, 16. listopada, taj je

skup bio poseban po mnogoËemu, obogaÊen mnoπtvom novih

pjesama i novih prijateljstava.

Ono πto je oduπevilo mlade i stare je priËa koja je nosila

cijeli jutarnji dio — lik Psaltyja koji je svima izmamio osmijeh na

lice. Æiva pjevajuÊa pjesmarica πto uËi djecu kako proslavljati

Isusa, kako rjeπavati probleme na biblijski naËin, kako zadræati

Isusa na prvom mjestu u svojem æivotu i kako kroz male

probleme uzrasti Isusovom snagom, korak po korak. Oduπevila su

nas raspjevana i vesela djeca iz Virovitice koja su s Psaltyjem

krenula na kampiranje, a poslijepodne vodila festivalski dio

programa korak po korak, donoseÊi dobre odluke i uËeÊi nas

pjesme iz Psalty-pjesmarice. Djeca su prepuna maπte i ona

pomoÊu maπte Ëesto rjeπavaju svoje male tuge i nose svoje

radosti. Stoga je bilo milina gledati kako upijaju pouke koje donosi

Psalty, lik iz djeËje maπte.

Nisu li djeËji sabor i Slatina fest u listopadu najbolje mjesto

na kojemu se moæe naÊi vaπe dijete ili dijete vaπeg prijatelja

jednom u godini? Ove godine djeca su imala cjelodnevni program

— organizatori su omoguÊili djeci da budu na toplom uz kreativne

radionice u vrijeme poslijepodnevne stanke i tonskih proba

izvoaËa. A naπ festival je i ove godine imao humanitarni karakter.

Prikupljeno je neπto viπe od 10.000 kuna, πto Êe se u namjeπtaju

raspodijeliti viπeËlanim siromaπnim obiteljima u Slatinskom okrugu.

Hvala svima koji su ozbiljno shvatili i podræali naπ projekt. Hvala

svima onima koji rade s djecom na ovaj ili onaj naËin,

pripremajuÊi ih da Boæje kraljevstvo æive veÊ sada na Zemlji. Djeca

su naπa radost; dajmo im svoje vrijeme i svu svoju paænju, a ona

Êe nam to viπestruko vratiti — kao πto su pokazali i ove godine na

Slatina festu.

Svjetlana ReliÊ

Jesenski sabor u RijeciU okviru odræavanja jesenskih sabora u Hrvatskoj konferenciji

pod geslom “Pripravi se, Izraele, da susretneπ Boga svoga!”, 23.

listopada odræan je sabor u Rijeci. Te saborske subote rijeËka

crkva u Gajevoj 5 bila je domaÊin vjernicima iz Delnica, Dramlja,

Buzeta, jezgre crkve u osnivanju Rijeka centar te mnogim

prijateljima i gostima. Saborska subota bila je prilika za

podsjeÊanje na sve πto smo postigli u razdoblju od godinu dana,

kao i za planiranje daljnjih aktivnosti. Pastor rijeËkog okruga

Miroslav Lorencin u kratkoj prezentaciji osvrnuo se na sve

uËinjeno te podsjetio na planove i predstojeÊe aktivnosti koje nas

Ëekaju. Posebno je bilo dojmljivo iznoπenje iskustava pet

novokrπtenih duπa pred vjernicima na saboru.

Pastor Zlatko Musija predstavio je rad AdventistiËkog

teoloπkog visokog uËiliπta u Maruπevcu i potaknuo prisutne na

razmiπljanje kako unaprijediti rad fakulteta i pomoÊi da se πto viπe

studenata upisuje u ovo vrijedno i priznato uËiliπte. Nadahnuta

propovijed pastora Mladena JuriËeviÊa, tajnika Hrvatske

konferencije, ohrabrila je i podsjetila sluπatelje na geslo sabora.

Isto tako je i propovijed pastora Josipa PeriπiÊa, rizniËara Hrvatske

konferencije, upotpunila duhovnu okrjepu u poslijepodnevnom

programu. Te saborske subote slavili smo Boga pjesmama koje su

pripremili mladi iz Rijeke, sastav Noel te mladi iz Delnica

predvoeni Melanijom MajnariÊ. U radnom dijelu sabora upriliËen


je sastanak odbornika mjesnih crkava naπeg okruga i svih

zainteresiranih vjernika s predstavnicima Hrvatske konferencije.

Razgovaralo se o raznim pitanjima i izneseni su planovi za

unapreenje Boæjeg djela u naπem okrugu.

Zlatko MavraËiÊ

Agape u Grubiπnom PoljuGospel skupina Agape iz Zagreba priredila je u subotu 23.

listopada 2010. godine u kino-dvorani Centra za kulturu i

informiranje “Dr. Franjo Tuman” u Grubiπnom Polju po drugi

puta ove godine lijep glazbeni dogoaj. Ovoga puta skupina je u

jednoipolsatnom koncertu nastupila s prateÊim glazbenicima i

podarila sluπateljstvu presjek svojega repertoara s popularnim

stranim i domaÊim duhovnim pjesmama. Tekstove pjesama

prikazali su u vrlo dobroj prezentaciji na ekranu te su posjetitelji

mogli Ëitati duhovne poruke pjesama, a u oduπevljenju i zapjevati.

Ovim koncertom je Grad Grubiπno Polje poËastio svoje graane u

povodu Dana grada. “Posebno me raduje da i mi, adventisti, kao

razmjerno malobrojna vjerska skupina moæemo pridonijeti i

pokazati da cijenimo napore koje Ëini Grad na Ëelu s

gradonaËelnikom i njegovim suradnicima, da ovo mjesto dobije na

svom znaËenju,” izjavio je za lokalne medije Drago Mojzeπ, pastor

KrπÊanske adventistiËke crkve, koja je bila suorganizator koncerta.

Goran Moslavac



PosveÊenje djece u RijeciRijetka je prilika posvetiti troje novoroene djece iste subote.

To se dogodilo u subotu 30. listopada 2010. u rijeËkoj crkvi.

Novoroena djeca koja su ovom prilikom prvi put donesena pred

Gospodina su Ivan Ilijev, Gaπpar VukuπiÊ i Daniel PaveliÊ. Njihovi

roditelji Aleksandar i Ljiljana Ilijev, Nevenka KolanoviÊ-VukuπiÊ i

Vlado VukuπiÊ te Danijela i Marko PaveliÊ s radoπÊu su donijeli

svoju djecu prvi puta u molitveni dom. Kao πto je nekad

Samuelova majka donijela svoje dijete u hram, kao πto je to uËinila

Isusova majka i kao πto su to Ëinile majke u Izraelu, tako su

uËinile i ove majke zajedno s oËevima. Bila je to prilika i za

prigodnu propovijed majkama i oËevima u drugom dijelu sluæbe, i

potom rijeËi psalma zahvalnosti Bogu za najveÊi dar — djecu. I na

kraju molitva blagoslova za svako dijete i njegove roditelje i cijele

obitelji. Bila je to posebna prilika za radost, zahvalnost Bogu i

zaziv blagoslova od Onoga koji ga daje, uz podsjeÊanje na znaËaj

obitelji, djece, majki i oËeva.

Miroslav Lorencin

Evaneoska predavanja u DaruvaruZadnjih pet veËeri u mjesecu studenom ove godine u

Daruvarskoj crkvi odræan je niz evaneoskih predavanja pod

zajedniËkim naslovom “Prepoznajmo dobro u drugima”. Govornik

je bio dr. Dragutin Matak, prodekan AdventistiËkog teoloπkog

visokog uËiliπta u Maruπevcu. Kvalitetnim audiovizualnim

izlaganjima sluπatelji su potaknuti da po primjeru Isusa Krista,

naπeg velikog Uzora, nastoje prepoznati dobrobiti pozitivnog

miπljenja i nastojanja. Za uspostavljanje dobrih meuljudskih

odnosa potrebno je osloboditi se predrasuda te u vlastitom æivotu

izgraditi temeljne odlike krπÊanskog karaktera: dobrotu,

pravednost, toleranciju, prijateljstvo i povjerenje. Na kraju niza

predavanja vjernici crkve su za sve posjetitelje organizirali

zajedniËko druæenje uz domjenak.

Ljubica Pandur

Koncert gospel skupine Agape u RijeciNakon neπto manje od godinu dana, gospel skupina Agape je

ponovno nastupila u Rijeci 20. studenog 2010. U organizaciji

Udruge Viπe od æivota odræali su koncert u prepunoj dvorani

Transadrije. Od prvog akorda Ëlanovi ove uvaæene glazbene

skupine izvodili su svoj program slaveÊi Boga pjesmom i rijeËju. Iz

svojega bogatog repertoara izabrali su poznate i svima drage

skladbe, ali izveli su i neke nove pjesme u izvrsnim aranæmanima.

Vokali su bili kristalno jasni i prirodni te su u dvorani, koja

zapravo i nije koncertna dvorana, zvuËali doista moÊno. Sama

pojava pjevaËa na pozornici ukazivala je na veliku brigu o dojmu

koji Êe Ëlanovi skupine kao javni propovjednici Boæje rijeËi

ostaviti na sluπateljstvo. S druge strane, oduπevljena rijeËka publika

nije πtedjela dlanove te je Ëesto dugotrajnim pljeskom nagraivala

nadahnuto izvoenje i najave skladbi. Na taj se naËin u dvorani

stvorilo prekrasno ozraËje izmeu izvoaËa i sluπatelja. Moæe se

reÊi da su pjevaËi skupine Agape imali svoj dan u Rijeci. Posebno

raduje Ëinjenica da je viπe od sedamdeset posto nazoËnih te

subotnje veËeri prvi puta sluπalo skupinu Agape. Radosni smo πto

je ovaj koncert zamiπljen kao uvod u velike evangelizacijske

aktivnosti udruge Viπe od æivota i rijeËke AdventistiËke crkve, koje

su se nastavile nizom predavanja evanelista Janosa Kovacs-Biroa.

Æelimo da tijekom zime i proljeÊa bude joπ ovakvih veËeri u

Rijeci.

Zlatko MavraËiÊ

Obnova bogosluæja u Virju“Ponovno zajedno” geslo je koje je u subotu 4. rujna 2010.

godine okupilo pedesetak vjernika iz Hrvatske i svijeta na prvo

bogosluæje u obnovljenoj AdventistiËkoj crkvi u Virju. Predstavnici

mjesnih crkava iz Bjelovara, –urevca, Koprivnice, Kriæevaca,

PËeliÊa, Slatine, Varaædina, Virja i Zagreba doπli su s nakanom da

se, nakon viπe od godinu dana stanke, oæivi adventistiËko

bogosluæje u ovoj podravskoj kolijevci adventizma. S nama su bili

i pojedinci iz inozemstva, iz Melbournea u Australiji i Sacramenta

u Kaliforniji, vezani uz Virje roenjem, boravkom, ili iz njega vuku

svoje duhovno korijenje te ga na svaki naËin podupiru.

“Doπli smo oæiviti crkvu koja ima zgradu, ali ne i vjernike.

Vjerujem da Êe ova crkva æivjeti ne prelaskom vjernika iz okolnih

crkava, nego po ovdaπnjim æiteljima,” obrazloæio je cilj okupljanja

Miπo Havran, nadleæni pastor sa sjediπtem u Bjelovaru. U svojoj

duhovnoj poruci govorio je o teπkim vremenima proreËenim u 2.

Timoteju 3,1-5 i duhovnom stanju u Crkvi, pa je naglasio da pod


utjecajem Svetoga Duha valja mijenjati najprije sebe, a onda

pozitivno utjecati na druge.

Subota provedena u Virju ostat Êe nam u lijepom sjeÊanju i

pokrenuti nas na djelovanje. Pjevali smo zajedno; uæivali u kratkoj

povijesti adventizma u Virju; sluπali iskustva obraÊenja; molili za

duhovne, zdravstvene i druge potrebe; postavili smo si cilj da

odræavamo bogosluæja jednom mjeseËno. OdluËili smo poraditi na

oæivljavanju duhovnosti, redovitom odræavanju malih skupina i

posjeÊivanju prijatelja. U lijepom sjeÊanju veÊine gostiju ostat Êe i

viπesatno druæenje uz zajedniËki objed u prirodi u Kriænici pokraj

Drave. Druæili smo se, upoznavali nove prijatelje, razmjenjivali

iskustva, hrabrili, pjevali i planirali.

Ima nade da Êe Bog podiÊi svoju djecu u ovom kraju, jer u

Kloπtru Podravskom, –urevcu i Virju ima ljudi koji vole sluπati

Boæju rijeË. PosjeÊujemo ih kao pojedince ili kao obitelji i s njima

se druæimo, molimo i prouËavamo. Povremeno se okuplja mala

skupina — jednom ju je udomila obitelj u –urevcu, a u subotu

16. listopada skupina od dvanaestak osoba iz Virja, –urevca i

Zagreba okupila se u molitvenom domu u Virju, gdje je doæivjela

pravo osvjeæenje od Gospodnjega Duha. “Bila je to subota po

mojoj mjeri” — ocijenio je jedan od domaÊih sudionika.

Gospodine, Ti koji moæeπ od kamenja naËiniti sebi djecu, proslavi

se i uskrisi svoju crkvu!

Karlo Lenart

Glavni govornik veËeri obiljeæavanja Dana reformacije bio je

profesor s Evaneosko-teoloπkog fakulteta u Osijeku i naπ brat u

Kristu dr. sc. Igor –urËik. On je na vrlo zanimljiv naËin prikazao

znaËaj reformacije i njezin utjecaj na praktiËni æivot ljudi, njihovu

slobodu i njihov duhovni æivot, πto je ona donijela Europi i

ËovjeËanstvu na kraju tamnog srednjeg vijeka. Kako æivimo u

vremenu velike potrebe za duhovnom obnovom, pa i potrebe

“reformiranja reformacije”, sasvim je sigurno da se trebamo

podsjeÊati poËetaka reformacije i Martina Luthera, kao i Jeana

Calvina, Johna Knoxa, Matije VlaËiÊa Ilirika i svih ostalih koji su je

nastavili. Na kraju programa poseban poklon organizatora

sluπateljima bio je nastup krπÊanske izviaËke skupine “Lavovi” iz

Virovitice u organizaciji Svjetlane i Nevena ReliÊa, koji su oduπevili

sluπatelje svojim glazbenim igrokazom Psalty. OpÊi je zakljuËak da

je ovo druæenje bilo ne samo istinski blagoslov za sve nazoËne,

nego i da je postavilo visoke standarde organizacije za koju Êe

sljedeÊih godina trebati puno truda da se odræi na istoj razini ili

nadie. “Najvaænije od svega jest da smo proslavili Boga!” — bio je

najËeπÊi zakljuËak protestanata grada Siska koji su na ovaj naËin

svojemu gradu poklonili poseban dar za ovogodiπnji Dan

reformacije.

Josip TakaË

Krπtenje u PuliU uvali Soline, izmeu Vinkurana i PjeπËane uvale kod Pule,

u popodnevnim satima u subotu 4. rujna 2010. okupili su se

vjernici pulske crkve kako bi nazoËili biblijskom krπtenju. Uz

zajedniËko pjevanje i duhovnu poruku pastora usredotoËili su

svoje misli na predaju æivota Bogu. Upravo to su krπtenjem

potvrdili Gabriella AdamoviÊ, Ivan KosteπiÊ, Ivana KosteπiÊ i

Damjan BiπiÊ. Obred krπtenja obavio je pastor Dario KovaËeviÊ.

Radujemo se πto se naπa crkvena obitelj πiri.

Dario KovaËeviÊ

Obiljeæen Dan reformacije u SiskuTri krπÊanske zajednice reformacijske baπtine u Sisku —

KrπÊanska adventistiËka crkva, BaptistiËka crkva i Evaneosko-

pentekostna crkva — prvi puta su zajedno obiljeæili 31. listopada,

Dan reformacije. U sisaËkoj dvorani “Kazaliπte 21” i uz æelju da se

ovo pretvori u tradiciju, u subotu 30. listopada 2010. godine

graani Siska i SisaËko-moslavaËke æupanije mogli su se bolje

upoznati sa znaËajem onoga πto je daleke 1517. godine zapoËeo

njemaËki redovnik Martin Luther, a πto se joπ i danas ogleda u

svakodnevnom æivotu druπtvenih zajednica koje cijene rad i ne

poznaju korupciju, poput skandinavskih zemalja, ©vicarske i

sliËnih.

Pastori triju crkava Vladimir JanuπiÊ, Miloπ KomanoviÊ i

Nikola ©krinjariÊ govorili su o tragovima reformacije u okolici

Siska i predstavili knjigu Genea S. Whitinga Zrinski, Meimurje i

reformacija u izdanju Bogoslovnog instituta. Graanima je bilo

zanimljivo Ëuti kako je poznata hrvatska plemiÊka obitelj Zrinski

prihvatila reformaciju, ali i podatak da su od nekih pet tisuÊa

vojnika koji su sudjelovali u Ëuvenoj bitci s Turcima kod Siska

1593. godine, gotovo polovica bili protestanti. Sisak je danas

srediπte najmlae katoliËke biskupije u Hrvatskoj, ali i grad koji

ima znaËajan broj vjernika pravoslavne vjeroispovijedi i muslimana.

Uz adventiste, baptiste i evaneosko-pentekostne vjernike, u gradu

svoje bogomolje imaju joπ Jehovini svjedoci i vjerska zajednica

RijeË æivota.



Seminar “KrπÊansko postupanje”U osjeËkoj je crkvi od 6. do 14. studenoga 2010. odræan

seminar “KrπÊansko postupanje”. Ovaj seminar bio je zamiπljen

kao duhovno-druπtveni program sluæenja. Govornici su bili

supruænici Lidija DeæiÊ, dipl. psihologinja i Nikola DeæiÊ, pastor.

Program je zapoËeo subotnjim koncertom skupine Putnici, a

nastavio se u ponedjeljak temom o Isusovom dolasku uz

projekcije slika iz Izraela. Svake veËeri posjetitelji su mogli Ëuti

priËu za odrasle, a pripremala ih je prof. Tihana Karika. Slijedio je

vrlo zanimljiv i pouËan dio koji je pripremila Lidija DeæiÊ. Nakon

toga nas je pastor vodio na duhovno putovanje potkrijepljeno

stvarnim putovanjem Izraelom putem slikokaza. Vrhunac ovog

programa bila su tri duhovna razmiπljanja prof. dr. Æeljka Porobije,

naπega dragog i dugooËekivanoga gosta u danima sljedeÊeg

vikenda. Predavanja su bila vrlo dobro posjeÊena, a posebno nas

raduje povratak nekadaπnjih prijatelja crkve koje godinama nismo

vidjeli, a sada su bili s nama svake veËeri. Neki od njih nastavili

su dolaziti na seminar koji se odræava veÊ devet mjeseci svake

nedjelje u osamnaest sati. PoËeo je kao seminar utemeljen na

izvrsnoj knjizi Pripazi na razmak, a nastavio se kao autorsko

djelo misionskog tima pastora DeæiÊa pod nazivom “Upoznajmo

biblijske likove — junake vjere”. Seminar je odliËno posjeÊen i

okuplja prijatelje koji æele prouËavati Bibliju i razmiπljati o njoj.

Tihana Karika

Krπtenje u Belom Manastiru16. listopada 2010. godine u Belom Manastiru imali smo

sveËanost krπtenja Zorana Varge. Pastor Kristijan Mojzeπ uputio je

nazoËnima kratku duhovnu misao pod naslovom “Radosna

sahrana”, tumaËeÊi krπtenje kao ukop starog æivota i ustajanje u

novi æivot s Kristom. Prije obreda krπtenja duet je otpjevao

pjesmu “Na Golgoti je kriæ”, kao lijepi uvod u ovu najvaæniju

odluku u Zoranovom æivotu. Molimo Boga da prebivajuÊi u

Njegovoj milosti moæemo æivjeti æivotom sluæbe i traæiti i nalaziti

izgubljene.

Kristijan Mojzeπ

“On dolazi” na radio valovimaAdventisti u Osijeku odnedavno se mogu podiËiti novim

projektom. Naime, 11. studenoga 2010. emitirana je prva u nizu

radijskih emisija pod zajedniËkim nazivom “On dolazi”. Ova

emisija za duhovnu i moralnu preobrazbu emitira se na valovima

Radio Osijeka, Æupanijskoga radija Koprivnica i Radio Vukovara.

Urednik i voditelj emisije je pastor Nikola DeæiÊ kojega veÊ

moæemo nazvati veteranom u ovome poslu i Ëije je dugogodiπnje

iskustvo zasigurno pridonijelo uspjehu ove prve emisije — javilo se

dvadesetak sluπatelja (neki i izvan granica Hrvatske) koji su

zaæeljeli knjigu Isusov æivot. Svrha ovih radioemisija je potaknuti

sluπateljstvo na promiπljanje o naπem svakodnevnom æivotu u

kojemu ima sve viπe nazadovoljstva i neprijateljstva te se pitamo

Ëemu sve to vodi. Emisija nudi rjeπenje — Isusa kao osnovu svake

preobrazbe. Naπe nade i molitve usmjerene su na preobrazbe

æivota naπih sugraana kojima Êemo biti svjedoci.

Tihana Karika

Duhovni vikend mladih RijeËana u PirËuNe kaæe se uzalud da sve πto je lijepo, kratko traje. Mladi iz

Rijeke su se joπ jednom uvjerili u istinitost te izreke. Doπao je i taj

dugooËekivani vikend koji smo proveli u PirËu, od 5. do 7.

studenog 2010. PirËe je mjesto u Sloveniji na samoj granici s

Hrvatskom. RijeËi koje najbolje opisuju taj duhovni vikend su:

prijatelji, izvrsna hrana, lijepa priroda, igre, smijeh, vatrica i ono

bez Ëega jedan duhovni vikend ne bi mogao proÊi — prouËavanje.

Dolaskom u PirËe u petak naveËer sveËano smo otvorili naπe

druæenje naloæivπi vatru. VeËerali smo i nakon πto smo se ugrijali i

najeli, uslijedilo je zagrijavanje i na duhovnoj razini. Vatra je

stvorila ugodnu seosku idilu odliËnu za prouËavanje. Na ureenom

tavanu okupilo se nas petnaestak oko Boæje rijeËi raspravljajuÊi do

kasno u noÊ. Nakon toga smo legli pokraj peÊi uπuπkani u vreÊe

za spavanje (a neki i bez njih). Naviknuti na centralno grijanje,

nismo ni slutili da bi se vatra mogla ugasiti, tako da su neki od

nas subotnje jutro doËekali blago pothlaeni s Ëvrstom odlukom

da Êe tijekom dana bez prestanka loæiti peÊ. Tijekom jutarnje

teme o navikama, imali smo priliku razgovarati o tome πto navike

znaËe u naπem æivotu i na koji nas naËin oblikuju kao osobe.

Nakon bogosluæja proπetali smo se prirodom uz veoma lijepu

rijeku Kupu. Naiπli smo na konje koji su zaplijenili svu naπu

paænju, nahranili smo ih jabukama i nastavili πetnju uz pjesmu,

igru, slikanje, trËanje i smijeh. Kad smo se vratili, na stolu nas je


doËekalo tradicionalno jelo: grah. Ostatak dana proveli smo u

ugodnom druæenju i πalama uz obiteljsko ozraËje, igrajuÊi

druπtvene igre i svirajuÊi gitaru. S obzirom da smo u subotu

uveËer ostali budni do kasno, priuπtili smo si duæe drijemanje, ali

pojedinci su nas digli na noge izjavom: “Spavat Êete kad umrete,

hajdemo na igru.” Zadnjeg dana naπeg boravka u PirËu sestra Hela

AbramoviÊ nas je poËastila izvrsnom domaÊom pitom od jabuka.

Bilo nam je lijepo, a one kojima se ovo svidjelo pozivamo da nam

se pridruæe sljedeÊe godine.

S. Kuterovac i A. M. LukπiÊ

Evangelizacija u DaljuMjesna crkva Osijek organizirala je u svojoj podruËnoj crkvi

u Dalju jednotjedni seminar, od 26. studenog do 4. prosinca 2010.

godine, a zapoËeo je koncertom sastava Putnici. Seminar su vodili

vjernici mjesne crkve Osijek: starjeπina Ivan KovaËeviÊ, prva

akonica Stanka JakliÊ i voditeljica Odjela komunikacija Biserka

DrventiÊ. Tijekom izlaganja u razgovor su se ukljuËivali i

posjetitelji, tako da je seminar bio interaktivan. Bio je to æivi

razgovor svih nazoËnih gdje su posjetitelji, potaknuti temama,

iznosili svoja iskustva i razmiπljanja. Po zavrπetku seminara i nakon

posljednje teme, vjernici daljske crkve pripremili su mali

domjenak i zahvalili svima na ugodnom druæenju. Voditeljima

seminarskih tema izrazili su æelju za πto skorijim novim

predavanjima u njihovoj crkvi.

Biserka DrventiÊ

U subotu, 4. prosinca 2010. u prostorijama Udruge Viπe od

æivota — AdventistiËke crkve Zagreb centar, odræan je duhovni

sabor vjernika s podruËja Hrvatskog zagorja i domaÊina iz

Bauerove 2 u Zagrebu. Ova dva podruËja danas saËinjavaju jedan

zajedniËki okrug na Ëelu s pastorima Nevenom KlaËmerom i

Darkom KovaËeviÊem koji se brinu za duhovne potrebe vjernika.

Na skupu se okupilo stotinjak gostiju i tridesetak domaÊih vjernika

i dragih posjetitelja. Prostor je bio ispunjen do posljednjeg mjesta.

Program su u dva dijela vodili vjernici iz mjesne crkve u Zlatar

Bistrici i vjernici iz Novaka Bistranskih, Ëija su djeca pripremila

pouËan igrokaz o novoj Zemlji. Srediπnju poruku iz Boæje rijeËi

imao je Zlatko –urin, vjernik iz Bistranskih Novaka. Druæenje je

okrunjeno zajedniËkim ruËkom za sve nazoËne i radosnim

krπÊanskim druæenjem. (Neven KlaËmer)

Zagorski okrug u crkvi Zagreb Centar



Jesenski sabor zagrebaËkog okrugaJesenski sabor zagrebaËkog okruga odræan je u subotu 20.

studenog. Subotnje jutarnje bogosluæje odræano je u mjesnoj crkvi

Zagreb 1 na Prilazu. To je bila dobra prilika da se okupe vjernici

svih zagrebaËkih crkava, ali i onih malo daljih poput Siska. U

prvom dijelu bogosluæja pratili smo izvjeπtaje pastora o

aktivnostima pojedinih crkava u njihovom misijskom radu te

razmjenu iskustava i ideja koje obogaÊuju naπe misijske programe

u crkvama. Bogosluæje je, kao πto to i priliËi ovakvom dogaaju,

uveliËano lijepim glazbenim programom. Poruku iz Boæje rijeËi

imao je predsjednik Hrvatske konferencije, pastor Staniπa MargariÊ.

Nakon bogate duhovne okrepe, subotnji dan nastavili smo u crkvi

Zagreb 2 u RakovËevoj. Popodnevnom bogosluæju prethodio je

plenum crkvenih odbora zagrebaËkog okruga, na koji su bili

pozvani i vjernici. To je bilo vrijeme za pitanja i odgovore koje su

vjernici mogli postavljati upravi crkve. Popodnevno bogosluæje

bilo je isto tako bogato programom, kad smo se joπ jednom na

kraju subotnjeg dana imali priliku ohrabriti kroz pjesmu iskustva i

poruku iz Boæje rijeËi.

Iva Veble Bladt

Niz evangelizacijskih predavanja u RijeciUdruga Viπe od æivota nastavlja evaneoske aktivnosti u

dvorani Transadrije u Rijeci. Nakon uspjeπnog koncerta sastava

Agape, odræanog 20. studenog, veÊ sljedeÊe veËeri zapoËeo je

novi niz evaneoskih predavanja. Gost predavaË je bio poznati

propovjednik Radosne vijesti Janos Kovacs-Biro, koji trenutno æivi

u Engleskoj i sluæi u Ëetrdesetak dræava. On je u razdoblju od 24.

studenog do 12. prosinca u Rijeci odræao ukupno petnaest

predavanja pod zajedniËkim nazivom “ProroËanstva govore”. Teme

predavanja su svevremenske i uvijek aktualne. S obzirom da

mnogi ljudi imaju unutarnju Ëeænju koja nadvisuje ono πto nam

kratki æivot na Zemlji nudi, posjetitelji predavanja su mogli dobiti

odgovore na mnoga pitanja od æivotnog znaËaja. Po izjavi

govornika, cilj njegovih predavanja je bio da se ljudi zaljube u

Isusa, a geslo mu je bila reËenica koju je govornik prvo nauËio na

hrvatskom: “Ja volim ljude u Rijeci”.

VeÊ prvim predavanjem pod nazivom “Da Vincijev Isus

nasuprot biblijskom Isusu” predavaË je otvorio pitanja o mnogim

zabludama i prevarama vezanim uz Isusovo ime tijekom povijesti

ljudskog roda, i dao odgovore o istinskom Isusu o kojemu

izvjeπÊuje Biblija. Janos Kovacs-Biro plijeni duhovnoπÊu,

argumentima, spontanoπÊu i osjeÊajnoπÊu. VeÊ dugo u Rijeci nije

vien toliko snaæan, a opet toliko osjeÊajan govornik iz Ëijih rijeËi

i pokreta zraËi poniznost, vjernost Bogu i briga za dobrobit ljudi.

Nakon predavanja nitko nije ostao ravnoduπan, jer od ovog

predavaËa mogu mnogo nauËiti prijatelji Biblije i iskusni krπÊani.

O ovim predavanja izvijestila je i Hrvatska televizija u emisiji

Duhovni izazovi. Vjernom prenoπenju poruka govornika, koji je

govorio na engleskom jeziku, posebno je pridonio prevoditelj mr.

SreÊko KuburiÊ, iz Ëijeg prijevoda je oËito da doæivljava poruku

koju prenosi. Radujemo se πto su mnogi ljudi na ovaj naËin

upoznali biblijska proroËanstva.

Zlatko MavraËiÊ

75. obljetnica crkvene zgrade u ZagrebuMjesna crkva Zagreb 1 obiljeæila je u subotu 30. listopada 75.

obljetnicu djelovanja na svojoj dobro poznatoj adresi, Prilaz Gjure

DeæeliÊa 77. Subotnje bogosluæje bilo je posebno bogato

programom. Tako su se tijekom jutra redale fotografije iz veÊ

pomalo zaboravljenih vremena, iskustva vjernika koji su æivjeli u

crkvenoj zgradi, kao i pastora koji su sluæili u mjesnoj crkvi.

Program su obogatile glazbene toËke djece s Prilaza pod vodstvom

Elizabete Brechelmacher AbramoviÊ, skupine Ayal Girls i gospel

skupine Agape. Subotnju propovijed imao je predsjednik Jadranske

unije, pastor Branko BistroviÊ. Sve poruke iz Boæje rijeËi koje smo

toga jutra primili, iskustva i pjesme bile su poticaj nama

vjernicima da nastavimo svoje krπÊansko putovanje kroz æivot.

Naπa misija objavljivanja Evanelja nije gotova te ima joπ mnogo

ljudi u naπem gradu koji tek trebaju upoznati Spasitelja.

NaveËer smo nastavili u slavljeniËkom tonu, izvrsnim

koncertom glazbene skupine Agape. To je bila joπ jedna prilika da

djelujemo misijski i pozovemo svoje prijatelje na taj posebno

pripremljeni dogaaj.

Iva Veble Bladt

“Istina iz ruπevina” u ZagrebuU mjesnoj crkvi Zagreb 1 od 5. do 14. studenog odræao se

niz predavanja pod naslovom “Istina iz ruπevina — Arheologija

rasvjetljava Bibliju”. PredavaË je bio arheoloπki æurnalist Kendall K.


Down iz Velike Britanije, a predavanja su se odræavala svakim

danom u tjednu osim Ëetvrtkom. Zanimljivim pristupom i

predstavljanjem arheoloπkih lokaliteta naπ je predavaË prolazio

kroz osnovne biblijske istine. Bila je to dobra prilika za prijatelje

biblijske istine i sve vjernike da kroz otkriÊa u arheologiji

uËvrstimo svoju vjeru u Bibliju kao vjerodostojni izvor boæanske

objave Ëovjeku.

Iva Veble Bladt

TeËaj vegetarijanskog kuhanja u OsijekuKrπÊanska adventistiËka crkva u Osijeku organizirala je 12.

rujna 2010. treÊi po redu teËaj vegetarijanskoga kuhanja u

prostorijama crkve u ZagrebaËkoj 19. Ovoga se puta na jelovniku

naπao “ljubiËasti ljepotan” — patlidæan. Kotizacija je iznosila samo

trideset kuna, πto je rezultiralo lijepim brojem sudionica. VeÊina

sudionica dio je ustaljene postave ljubitelja vegetarijanske

prehrane, pa smo se u domaÊem ozraËju dobro zabavile i poneπto

nauËile. Voditeljica seminara bila je Stanka JakliÊ, a svaka sudionica

dobila je na dar malenu knjiæicu s receptima. Kuharske avanture u

Osijeku nastaviti Êemo vrlo skoro.

Ksenija MihajloviÊ Hirnstein

je “Dekodiranje Apokalipse”. PredavaË je na prirodan i susretljiv,

ali opet visoko profesionalan naËin pribliæio sluπateljima posljednju

biblijsku knjigu. Sluπatelji su ocijenili kvalitetu ovih predavanja

najviπom ocjenom.

Osim redovitih bogosluæbenih i drugih sadræaja, od tada se u

prostorijama Udruge Viπe od æivota u Zagrebu svake srijede

odræavaju radionice Druπtva prijatelja Biblije. Dvadesetak redovitih

polaznika s radoπÊu prouËava drevne istine Biblije zajedno s

pastorima ove crkve Nevenom KlaËmerom i Darkom

KovaËeviÊem. Druπtvo prijatelja Biblije nastavlja sa svojim

okupljanjima i u sljedeÊoj godini.

Neven KlaËmer

Predavanja dr. Gorana AniÊa u ZagrebuOve jeseni u Zagreb je ponovno navratio uvijek rado vieni

gost, pastor Goran AniÊ iz Denvera, Colorado. Osim svoje

pozitivne energije, ponio je sa sobom i obilje duhovne hrane.

Premda je pastor AniÊ posebnu pozornost posvetio mladima,

njegove propovijedi bile su ohrabrujuÊe za svakog vjernika, bez

obzira na dob. Savjeti koje smo od njega primili iz Boæje rijeËi

potakli su naπa srca na preispitivanje i donoπenje dobrih odluka za

daljnji krπÊanski æivot i hod s Kristom.

Tako smo pastora AniÊa u crkvi na Prilazu imali prilike

sluπati u petak 22. te subotu 23. listopada, dok je u crkvi u

RakovËevoj posluæio sljedeÊeg vikenda. Naravno, oba su vikenda

zagrebaËke crkve bile pune do posljednjeg mjesta. Predavanja su

imala zajedniËki naslov “Bog, mi i svijet”, a teme su bile svima

zanimljive: KrπÊanin u svijetu koji se mijenja, Moæemo li zasluæiti

spasenje, Izaberi svoj cilj... Radujemo se ponovnom susretu s

nekadaπnjim ZagrepËaninom, pastorom u dalekoj Americi (na slici

s propovjednikom Pavlom Kukoljom s kojim je kao djeËak

prouËavao biblijske istine).

Iva Veble Bladt

Predavanja u Udruzi Viπe od æivotaAdventistiËka crkva Zagreb centar u svom prostoru u

Bauerovoj 2 ponudila je ove jeseni graanima Zagreba dva niza

predavanja. Prvi je bio zdravstveni, pod nazivom “Zdravlje je

najveÊe bogatstvo”, a odræao ga je dr. Æeljko ∆oriÊ iz Krapine.

Njegova predavanja privukla su lijep broj posjetitelja posljednja

dva vikenda u rujnu, a svima koji su to æeljeli pruæena je

moguÊnost mjerenja krvnog tlaka i razine πeÊera u krvi.

Drugi niz predavanja odræao je dr. Igor Lorencin, pastor iz

crkve Zagreb 1, tri vikenda u listopadu. Tema ovih predavanja bila


Iz svijeta

Mjesna crkva Elk Grove iz Chicaga sa svojim pastorom Zorislavom

Plantakom pozdravlja sve Ëitatelje AdventPressa u domovini i

svijetu. Iako nam svima æivot teËe uæurbano, radujemo se πto

svoje vrijeme i snage moæemo posvetiti Bogu i crkvi. Trenutno se

tehnoloπki opremamo kako bismo naπa bogosluæja i crkvena

dogaanja mogli prenositi preko interneta. Molimo se i radimo,

trudeÊi se da dosegnemo naπe bliænje Boæjom Radosnom vijeπÊu.

Melissa Bikichky

Koncert Ane Rucner u crkvi St.Albans u Melbourneu

Brojni gosti i domaÊini crkve St. Albans u Melbourneu bili su

21. listopada 2010. ugodno iznenaeni cjeloveËernjim koncertom

zagrebaËke violonËelistice Ane Rucner, koja je gostovala u

Australiji u organizaciji TuristiËkog saveza Hrvatske kako bi svojim

nastupom u Sydneyu obogatila program predstavljanja Hrvatske

kao turistiËke destinacije. Pored toga umjetnica je bila i goπÊa

hrvatskog slikara Charlesa BiliÊa. Nakon neoËekivane odgode

planiranog koncerta u Melbourneu, na druæenju mladih pojavila se

zamisao da koncert odræimo pod malo izmijenjenim okolnostima u

naπoj crkvi. Za Anu i njezinog tonmajstora Predraga ©tefanoviÊa

novi je plan bio prihvatljiv, i na zadovoljstvo svih sudionika sve

smo obavili uspjeπno.

AdventistiËka crkva odmah je objavila vijest i poziv na

koncert, na πto je reagiralo gotovo dvije stotine posjetitelja te je

veËernji program bio ugodno iskustvo za sve nazoËne. DomaÊin

pastor Damir Posavac predstavio je goπÊu iz Zagreba, a mlada je

umjetnica svojim izvedbama dokazala zaπto privlaËi pozornost

ljubitelja glazbe diljem svijeta. Generalni konzul u Melbourneu,

gospodin Antun BabiÊ, uputio je poziv svima da upriliËimo novi

nastup Ane Rucner u Melbourneu, kako bi hrvatska zajednica

mogla u veÊem broju doæivjeti ono πto je te veËeri propustila.

Predstavnici hrvatskih tiskovina i radija zabiljeæili su pojedinosti i

zanimljivosti s nastupa Ane Rucner. Ukusni kolaËi te topli i hladni

napitci koje su domaÊice crkvenog centra St. Albans pripremile

bili su dobrodoπli kako bi se nakon programa druæenje s

prijateljima i goπÊom iz Hrvatske moglo nastaviti dugo nakon

koncerta.

Damir Posavac

Pozdrav iz crkve Elk GrovePozdrav iz crkve Elk Grove


Zasjedanje Izvrπnog odboraTranseuropske divizije

U crnogorskom primorskom srediπtu Budva odræano je od

12. do 17. studenog 2010. ovogodiπnje zimsko zasjedanje Izvrπnog

odbora Transeuropske divizije KrπÊanske adventistiËke crkve. RijeË

je o prvom takvom zasjedanju u novom petogodiπnjem razdoblju,

i na njega su — osim predsjednika i sluæbenika unija — bili pozvani

predsjednici konferencija, meu kojima i mr. Zmago Godina,

predsjednik Slovenske konferencije, Staniπa MargariÊ, predsjednik

Hrvatske konferencije i Leo Nils España, predsjednik Albanske

misije.

Na sastancima se raspravljalo i dogovaralo o strateπkim

pitanjima povezanima s djelovanjem AdventistiËke crkve na

podruËju trideset i πest dræava naπe divizije koje se proteæu na tri

kontinenta — Europu, Afriku i Aziju. Veliki naglasak stavljen je na

duhovnost i izvjeπÊa i planove u provoenju poslanja KrπÊanske

adventistiËke crkve.

Zmago Godina

Jos treba Neven dodati nekevijesti iz Slovenije i Albanije!


RijeËki prijevod Novoga zavjeta

Projekt prevoenja Novoga

zavjeta, objavljenog u Rijeci

2001. u nakladi Biblijskog

druπtva pri Meunarodnom

centru za æivot i u prijevodu

Rubena KneæeviÊa, a na kojemu su

projektu suraivali renomirani hrvatski

jeziËari i veÊinom protestantski teolozi i

bibliËari, ostvario se kao odgovor na

uoËeni nedostatak standardnoga

novozavjetnog prijevoda domaÊe

protestantske provenijencije.

Postojalo je dotad, doduπe,

nekoliko zanimljivih

protestantskih prijevoda, no oni

su bili prireeni na naËin

slobodnijeg pristupa prevoenju,

ili su pak nosili prejaku

denominacijsku boju. Usto, ovi

prijevodi nisu bili prireeni

izravno s izvornika, Ëime su

nuæno, kao prijevodi prijevodâ,

slijedili neizravno i razliËite

tekstualne tradicije grËkih

novozavjetnih rukopisa, odnosno

njihovih kritiËkih izdanja.

Stoga je rijeËko

novozavjetno izdanje koncepcijski

zamiπljeno najprije kao standardni

prijevod — u smislu da mu je

normom hrvatski standardni knjiæevni

jezik, kao i tradicijski standardna metoda

biblijskog prevoenja, poznata kao metoda

formalne ekvivalencije. Ovakav je pristup

viπe okrenut k izvornome biblijskom

tekstu, za razliku od novijih metoda

funkcionalne ili dinamiËke ekvivalencije

koje su viπe usmjerene prema recepciji

svetopisamske poruke kod Ëitateljâ.

Okrenutost prema izvornome tekstu znaËi

da se prijevod nastoji πto tjeπnje nasloniti

na izvorni predloæak gdje god to dopuπtaju

moguÊnosti prijevodnoga jezika, a u

okvirima zadovoljenja zahtjeva za

jasnoÊom, ËitkoπÊu i razumljivoπÊu

prevedenog teksta. Stoga to nije takozvani

“ropski prijevod” (poput, primjerice,

KatanËiÊeva), pa Ëak ni formalno-

korespondentan prijevod u smislu kakvom

se formalno-ekvivalentni prijevodi ponekad

reduciraju od strane zagovaratelja

dinamiËko-ekvivalentnog pristupa. Ovaj

prijevod nije dakle doslovno naslonjen na

rijeË i sintaksu izvornika, veÊ njegova

priljubljenost uz izvornik radije smjera

naglasiti Ëinjenicu kako je znakovit dio

izvorne poruke takoer komuniciran

samom jeziËnom formom i stilom. Prijevod

Êe, primjerice, u teoloπki vaænom ulomku

iz Hebrejima 5,8 nastojati odraziti igru

rijeËi u grËkome (emathen / epathen)

sluæeÊi se prikladnim hrvatskim

ekvivalentom (izmuËi / nauËi), koji je u

naπem jeziku i posloviËno rasprostranjen. S

druge strane, prijevod Êe ponegdje

odstupiti od doslovnosti poradi jasnoÊe i

razumijevanja, primjenjujuÊi metodu

formalne ekvivalencije na razini cijeloga

posloviËnog sklopa. Tako, primjerice,

poslovica u Djelima 26,14 “teπko ti je bosti

se s rogatim” nije prevedena formalno

toËno na razini pojedinih rijeËi, ali na viπoj

prijevoda koji su se eksplicitno vezali uz

odreeno izdanje Merkova kritiËkog

izdanja, temeljili su se na takozvanom

eklektiËkom pristupu, na naËin da su

prevoditelji kolacionirali razna

novozavjetna izdanja kritiËkih tekstova, na

temelju Ëega su vrπili vlastitu prosudbu pri

izboru inaËica. KatoliËki prevoditelji trebali

su svakako uzimati u obzir i Vulgatino

izdanje, posebice u prijevodima prireenim

ponajprije u liturgijske svrhe. Za predloæak

rijeËkom izdanju posluæilo je 27.

izdanje Novum Testamentum

Graece Nestle-Alanda, odnosno

tekstualno istovjetno 4. izdanje

The Greek New Testament koje

su priredili Kurt Aland, Matthew

Black, Carlo M. Martini, Bruce M.

Metzger i Allen Wikgren. Ova

kritiËka izdanja, koja se razlikuju

samo u pomoÊnim tekstualnim

biljeπkama (apparatusu), smatraju

se danas najrespektabilnijim

predloπcima za prevoenje

Novoga zavjeta, te su istodobno i

ustanovljenim tekstualnim

standardima i pri svim

prevodilaËkim pothvatima πto se

poduzimaju u organizaciji

Sjedinjenih biblijskih druπtava.

Premda je rijeËki prijevod u

mnogoËemu novost po pristupu i stilu,

dijelom i po izboru odreenog specifiËnog

leksika, treba ipak istaknuti da je ovaj

prijevod svakako respektirao i s duænom

paænjom usporeivao sva dotadaπnja

prevoditeljska dostignuÊa u ranijim

suvremenijim prijevodima svetopisamskog

novozavjetnog teksta na ovdaπnje jezike,

posebice ona koja su bila znaËajnije

prisutna na hrvatskome jeziËnom prostoru

(noviji lekcionari, kroatizirana KaradæiÊeva

izdanja u ©ulekovoj i Reπetarovoj redakciji,

©ariÊev prijevod, Zagodin, Duda-FuÊakov,

RupËiÊev), a zagledalo se i u one relativno

manje poznate (Stadlerov, RaspudiÊev,

Knjigu o Kristu, –akoviÊev, djelomiËne

Ladanove prijevode i nekoliko drugih).

Dosadaπnja recepcija ovoga prijevoda

meu hrvatskim protestantskim crkvama, a

takoer i meu pojedinim vjernicima

unutar KatoliËke crkve, ohrabruje na

daljnji prevoditeljski rad, a priprema

drugoga revidiranog izdanja je u tijeku.

Treba spomenuti da postoji verzija

ovoga prijevoda i na suvremenome

bosanskom jeziku, koja je dosad veÊ

objavljena u πest izdanja. JeziËno-stilsku

lekturu proveo je bosanski lingvist dr.

Senahid HaliloviÊ.

Ruben KneæeviÊ

razini itekako jest — jer, zadræana je forma

poznate poslovice i u prijevodnom jeziku,

a znaËenjski se nije mnogo izgubilo.

Nadalje, neki teoloπko posebno vaæni

termini odraæavaju u grËkom izvorniku dva

noseÊa znaËenja, koja se meusobno

nerazdvojivo isprepliÊu. U Ivanovu

Evanelju takvo je mjesto u Ivan 3,3, gdje

je grË. anothen prevedeno ekvivalentom u

paru: “nanovo, odozgor”. Ovako su veÊ

postupili Duda i FuÊak u svom prijevodu,

no naπ prijevod sliËno postupa i u Ivan 3,8

gdje se grË. pneuma prevodi takoer

ekvivalentnim parom: “vjetar”, kao i

“Duh”.

Treba svakako napomenuti i da je

juænoslavenska skupina jezika izuzetno

prikladna za adekvatno prevoenje

odgovarajuÊih grËkih gramatiËkih

kategorija, a koju je moguÊnost ovaj

prijevod obilato koristio — dræeÊi takoer

stalno na umu da su stilski obiljeæene

kategorije glagolskih vremena istodobno i

odlika biblijskoga stila gotovo u svim

slavenskim jezicima.

Druga vaæna koncepcijska znaËajka

rijeËkog prijevoda jest njegova oslonjenost

na konkretno kritiËko izdanje

novozavjetnog teksta. Svi dosadaπnji

hrvatski novozavjetni prijevodi, izuzev

RaspudiÊeva i Ladanova djelomiËnog

Teoloπki kutak


Kronologija æivota i rada Albina MoËnikaPionir, prvi adventistiËki vjernik i propovjednik

4. veljaËe 1888. roen u Trbovlju,

gdje polazi narodnu πkolu i izuËava

postolarski zanat kod oca ©tefana.

1904. kao16-godiπnjak polazi na put

“trbuhom za kruhom”: u Graz,

Klagenfurt, Gmunden, Hamburg, Stade,

Bremerhaven.

U sijeËnju 1906. u Bremerhavenu

se nastanjuje kod adventistiËke obitelji;

nakon tri mjeseca se krπtava i s njima

ide na misijsku konferenciju.

U listopadu 1906. primljen je na

teoloπki studij u misionarskoj πkoli u

Fiedensauu kraj Magdeburga. Za vrijeme

studija pretipkava biblijske pouke na

Êirilici za adventiste u Vojvodini te

pouËava dva studenta slovenski jezik.

1908. vraÊa se u Sloveniju i

nastavlja put za Zagreb, gdje poËinje

svoj misionarski rad, ali nailazi na oπtro

protivljenje.

1909. nastavlja rad u Beogradu

(premjeπten u Zemun).

1910. radi u Splitu, gdje se razbolio

od trbuπnog tifusa.

1911. u Gradecu se æeni Pavlom

Mühldorfer.

1912. radi u Somboru, a potom u

Vrπcu, gdje mu je roeno svih petero

djece od æene Pavle.

1915. u Budimpeπti je posveÊen za

adventistiËkog propovjednika. Iste

godine pozvan je u austrijsku vojsku:

najprije sluæi u Judenburgu, a zatim u

Saafeldenu. Zbog bolesti je upuÊen na

lijeËenje u Salzburg i Graz. Prevodi i

piπe pjesme za adventistiËku pjesmaricu

na srpskom jeziku (1917.). U to vrijeme

nastaje knjiæica poezije od 120 stranica

te 20 osobnih pisama svojima.

1918., dva mjeseca prije svrπetka

rata, otpuπten je iz vojske kao

pedesetpostotni invalid.

1918.—1919. Bez obitelji radi u

Zagrebu.

1921. S obitelji u Beogradu

ponovno pridobiva vjernike koji su zbog

raskola masovno napustili Crkvu.

1925. napisao knjigu Adventizam,tiskanu na latinici i Êirilici (143 str.), u

kojoj iznosi stavove Crkve o dræavi i

vojsci.

1926. preuzima vodstvo

AdventistiËke crkve. Na Generalnoj

konferenciji u San Franciscu dobiva za

prevoenje knjigu Ellen G. White

SvjedoËanstva.

1927. napisao je Ustav

AdventistiËke crkve, koji je bio

izglasovan i prihvaÊen na saboru u

Novom Sadu.

1928. U Beogradu je utemeljio

Druπtvo “Preporod” za Srbiju, u Zagrebu

Druπtvo “SamariÊanin” za Hrvatsku, a u

Novom Sadu Druπtvo “A. MoËnik i

drugovi” za Vojvodinu. Pod tim su se

imenima obavljala bogosluæja i javni rad

u dræavi.

1930. jugoslavenske dræavne vlasti

konaËno priznaju Zajednicu

jugoslavenskih adventista. Ministar

Koroπec i dalje ograniËava rad.

1931. nekoliko mjeseci boravi na

adventistiËkom koledæu kraj Londona u

pripremi za pouËavanje u teoloπkoj πkoli

u Zagrebu.

1936. napisao broπure Zaπto

svetkujemo subotu i Kada dolazi Boæji

sud? te knjiæicu U predveËerje velikih

dogaaja.

1937. napisao knjigu Iz nizine u

visinu i udæbenik Povijest novozavjetne

Crkve.

1940. prijelomna godina. Iscrpljen

zbog radnih optereÊenja odlazi na

lijeËenje u Sloveniju, a u rujnu se seli u

Maribor.

30. svibnja 1941. Gestapo plijeni

svu njegovu literaturu, njega zatvore na

mjesec dana, a Ëlanove obitelji u kuÊni

pritvor u Mariboru.

1942. dok se brine za crkve u

Austriji, ide na sabor u BeË gdje dobiva

posebnu duhovnu broπuru E. G. White

Vrijeme i rad.

1944. bjeæi pred Belom gardom i

seli se u Pritence kraj Ptuja, gdje piπe

raspravu Tko je skrivio svjetski rat.

1948. napisao knjigu Rim i

adventizam i Naπa suvremena pitanja.

Ukazom Mariborskog ureda za

preseljavanje u prosincu preseljen iz

Maribora u Limbuπ.

7. oæujka 1949. posebno duhovno

iskustvo i spis Moje najveÊe iskustvo,

posljedice i spoznaja; rasprava ©to joπ

ima doÊi (109 toËaka na 18 str.)

1950. napisao spis ©to nam kaæe

Otkrivenje 13 i velika borba (11 str.),

Nekada i danas (10 str.) i Otpad

nakon 1914. godine (16 str.).

1951. pretipkava i komentira knjigu

A. Jonesa Crkva adventista sedmoga

dana u svjetlu Svetog pisma i povijesti

(88 str.)

1957. Spis na njemaËkom Tajna

uspjeha pridobivanja duπa (10 str.).

1958. U Beogradu o slavljeniËkoj

50. godiπnjici svojega evaneoskog rada

napisao spis Vijest trojice anela i

144.000 zapeËaÊenih (16 str.) i VodiË

kroz povijest u kraljevstvo Boæje (11

str.).

1960. kao umirovljenik seli se u

Slovenj Gradec. Napisao na njemaËkom

knjigu Joelov poziv na buenje i

obraÊenje (77 str.). U posljednjim

godinama æivota lektorira i pretipkava

mnoge svoje zapise te ih πalje znancima

u Jugoslaviji i inozemstvu.

1964. umrla njegova supruga Pavla.

1965. æeni se Marijom Kajtna i s

njome dobiva kÊer Esteru 1967.

5. kolovoza 1972. umro u Slovenj

Gradecu te je 8. kolovoza pokopan na

groblju Pobreæje u Mariboru. Njegovu

knjiænicu i spise Ëuva crkvena uprava.

Evidentirano je viπe od 400 razliËitih

propovijedi na slovenskom, hrvatskom,

srpskom i njemaËkom, osim veÊ

spomenutih djela.

2004. nakladnik Esdea objavljuje

MoËnikovu knjigu Bijeg oko svijeta,

Doæivljaji majstora Janka, 128 stranica,

za koju je opseænu Biljeπku o piscu

napisao propovjednik Mihael VirtiË.

Janez Borse, kroniËar adventnog

pokreta u Republici Sloveniji

Albin MoËnik (1888.—1972.)

Iz povijesti adventnog pokreta


Iz starih albuma

Sabor u Jasenaπu odræava se

redovito svake godine prve

subote u kolovozu veÊ

dvadeset i pet godina. PokretaË

te ideje bio je pastor Lovro

JurËiÊ. Mnogi iz okolnih mjesnih crkava

i iz inozemstva okupe se u starom kraju.

Vide se stari prijatelji i upoznaju novi,

razmjene se iskustva i svi se podsjete na

vrijeme koje je prohujalo, ali se i prave

planovi za buduÊnost. Uvijek se okupi

izmeu sto i dvjesto posjetitelja.

Bosonogi putniciNa saboru vjernici govore o svojim

iskustvima iz mladosti u tom kraju.

Sestra Ana Lipohar iz Dvorske sjeÊa se

kako su u ono vrijeme, prije pedeset

godina, vjernici putovali u crkvu bosi,

pjeπice po rosi, preko njiva i kroz πume

po deset pa i dvadeset pet kilometara.

Iz PËeliÊa su znali iÊi pjeπice u

crkvu u Slatinu, Rogovac, Viroviticu,

Jasenaπ, krenuvπi ujutro u tri ili Ëetiri

sata, i stigli su na poËetak bogosluæja u

devet sati. Oni koji su imali cipele nosili

bi ih u mreæama i na nogama bi ih imali

samo u crkvi. KuÊi su iπli opet bosi,

pjeπice.

Neizbjeæni kontrabasBuduÊi da su njegovali svoju

omiljenu duhovnu glazbu, sa sobom su

nosili i glazbala. Zanimljivo je da su

osim gitara nosili i mandoline i

kontrabas. U ranim jutarnjim satima

poljodjelci su veÊ bili na njivama i radili.

Bosonogi putnici bi zastali da se odmore

i zasvirali i otpjevali nekoliko pjesama.

Za to vrijeme bi kopaËi na polju takoer

zastali da se odmore i posluπaju pjesme

putnika namjernika. Zatim bi putnici

krenuli prema svojemu odrediπtu, da

stignu na vrijeme na bogosluæje. Nikada,

kaæu, nisu kasnili. Ni nosaË kontrabasa

nije zakasnio.

PoËelo je na Babinoj GoriPrema kazivanju brata Ivana

Toplaka, sina Miπka Toplaka, jednog od

osnivaËa mjesne crkve u Jasenaπu,

najprije je doπla jedna skupina

posjetitelja iz tadaπnjeg HadæiÊeva (danas

Lipovac kraj Gradine, desetak kilometara

od Virovitice) u Babinu Goru — seoce

izmeu Jasenaπa i –ulovca. Bili su to

adventisti Petar SavatoviÊ, Nikola Uzelac

Sveto brdo u JasenaπuMnogi krajevi Lijepe naπe, u dolinama ili na visinama, potrebuju svoje “Sveto brdo”

— crkvu gdje Êe vjernici u malim i velikim skupinama oboæavati Boga.

Vjernici mjesne crkve Jasenaπ ispred kuÊe Ivana Toplaka na Svetom brdu, oko 1957. godine


i Budo ©tetiÊ. Oni su propovijedali oko

Virovitice rijeËju i pomoÊu literature oko

1935. godine. Prvi koji su prihvatili

biblijsku istinu u Babinoj Gori bile su

obitelji Lajfer i Grusling. Od njih su u

susjednom seocu Djakovcu biblijsku

istinu primili Toplakovi, koji su se zbog

zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata

preselili u Jasenaπ i tamo donijeli

Radosnu vijest.

PoËetkom Drugog svjetskog rata

Lajferovi i Gruslingovi su se odselili u

NjemaËku, jer su podrijetlom bili

Nijemci. Oko 1942. godine nastaje mala

skupina adventista na brdu u Jasenaπu,

koje Êe od mjeπtana biti prozvano Sveto

brdo. Ivan Toplak je roen 1920.

godine, a preminuo je u –ulovcu ovog

rujna kao devedesetgodiπnjak.

Sveto brdoAdventistiËka crkva je na podruËju

Jasenaπa, koji je od Virovitice udaljen

oko deset kilometara a od –ulovca oko

sedam kilometara, zapoËela svoj rad

prije nekih sedamdeset godina. S jednom

od najstarijih vjernica u tom kraju, sa

sestrom Radmilom Gibanicom,

razgovarao sam o samim poËecima

osnivanja mjesne crkve u Jasenaπu, na

Svetom brdu. Ona je u to vrijeme bila

djevojËica. Prema njezinom kazivanju,

prve obitelji koje su primile istinu od

vjernika iz Babine Gore bile su: Miπko i

Marija Toplak i njihove kÊeri Mirjana i

Fanika; Ivan i Kata Toplak; Franjo i Reza

Toplak i djeca Ankica, Ivo, Mara, Jozo,

Reza, Danica i Vesna; Pero i Barica

Milanko te Jovan i Stana »ubriÊ, Cvetko

i Milica DobriÊ, Vinko i Fanika MarËeta,

Ivan Zubak, Stevo KukiÊ, Mitar Belajac...

Jasenaπ se nalazi na pitomim

breæuljcima obronaka Papuka. Kad se

broj vjernika poËeo umnoæavati, sve

susjed do susjeda, brdo na kojem je bilo

najviπe adventista i na kojem je bila

osnovana i prva mjesna crkva u tom

kraju, kuÊna crkva, seljani su nazvali

Sveto brdo.

Jasenaπ danasMjesto na kojemu je danas crkvena

zgrada nalazi se u srediπtu sela. Na tom

mjestu se odræavaju sabori. Nekad je tu

bilo viπe od osamdeset vjernika, a s

djecom se subotama okupljalo oko

stotinu duπa. Danas je to selo gotovo u

izumiranju. Imamo joπ nekoliko obitelji

koje se redovito okupljaju u velikoj

crkvenoj dvorani. KrπÊansko izviaËko

druπtvo otkrilo je Jasenaπ kao dobro

mjesto za svoje drugo taborovanje, 2008.

godine.

No, stari mjeπtani se joπ æivo

sjeÊaju Svetog brda na koje su odlazili u

prvu kuÊnu crkvu u tom kraju, kod

Toplakovih. Na prvoj slici koju

prilaæemo su vjernici AdventistiËke crkve

u Jasenaπu snimljeni u dvoriπtu Ivana

Toplaka, oko 1957. godine.

Na drugoj slici su adventistiËki

vjernici na saboru u mjesnoj crkvi

Djakovac, 1951. godine.

S tog Svetog brda mnogi su odselili

prema Virovitici i drugim mjestima i

tamo osnovali nove mjesne crkve. Mnogi

su odselili u inozemstvo.

Mnogi krajevi Lijepe naπe, bilo da

su u dolinama ili na visinama, potrebuju

svoje Sveto brdo — crkvu gdje Êe

vjernici u malim i velikim skupinama

oboæavati Boga. Potrebni su nam vjesnici

koji Êe rijeËju i literaturom posijati

sjeme istine o Bogu i Njegovoj ljubavi.

To su stare i provjerene, a joπ uvijek

nenadmaπene metode.

Mr. Ivan –idara

Sabor u mjesnoj crkvi Djakovac 1951. godine (slike ustupila Radojka Gibanica iz Jasenaπa)

ÒAdventizam za 21. stoljeæeÓ - Adventisti Hrvatska2 • ADVENTISTI¨KI PREGLED ÒAdventizam za...

Documents

Transcript of ÒAdventizam za 21. stoljeæeÓ - Adventisti Hrvatska2 • ADVENTISTI¨KI PREGLED ÒAdventizam za...