Aravind Adiga IZDAVA buybook Radurva 4, Sarajevo Tel: i :(87 33 712-010 Fax: + 387 33 712-011 fabrika knjiga@ buybook.ba www.buybook.ba ZA IZDAVAA Goran Samard i Damir Uzunovi NASLOV IZVORNIKA The White Tiger, Aravind Adiga Copyright Aravind Adiga 2008 All rights reserved PRIJEVOD S ENGLESKOG Nenad Kaar UREDNICI Damir Uzunovi Ida Hamidovi LEKTURA I KOREKTURA Vlasta Brajkovi DIZAJN I DTP Aleksandra Nina Kne evi TAMPA Bemust, Sarajevo Aravind Adiga BIJELI TIGAR S engleskog preveo Nenad Kaar Biblioteka Kolonija Sarajevo, 2009. Posveeno Ramin Bahrani KNJI NICU ZELINA I O3 O CK Aravind Aiga / BIJELI TIGAR 269 Mo ete li da ujete ovo, g. Jiabao? Pojaat u Vam. Ministar zdravstva danas je najavio plan kojim e se do kraja godine eliminisati m alarija iz Bangalora. On je nalo io svim gradskim zvaninicima da rade bez odmora ka ko bi malarija postala stvar pro losti. Za iskorjenjivanje malarije bit e izdvojeno etrdeset pet miliona rupija. U ostalim vijestima, predjsednik republike vlade danas je najavio plan kojim e se u roku od est mjeseci iz Bangalora eliminisati neuhranjenost. On je izjavio da do kraja godine u gradu vi e nee biti nijednog gladnog djeteta. Svi zvaninici e predano raditi na ispunjenju ovog cilja, izjavio je. Za iskorjenjivanje gladi bit e izdv ojeno pet stotina miliona rupija. U ostalim vijestima, ministar finansija je objavio da e ovogodi nji bud et sadr ati sta vku posebnih stimulativnih mjera koje e na a sela pretvoriti u centre razvoja visok e tehnologije... Ovakve vijesti nam iz noi u no serviraju na Svein-dijskom radiju: a sutra u zoru t o e se nai i u novinama. A ljudi prosto gutaju te gluposti. Iz noi u no, iz jutra u jutro. Nevjerovatno, zar ne? Ali dosta je bilo o radiju. Iskljuen je. Sada u pogledati u svoj kristalni luster u potrazi za inspiracijom. 270 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Wen!

Stari prijatelju! Veeras ovu velianstvenu pripovijest privodimo kraju. Dok sam jutros radio jogu - d a, tako je, svakog dana se budim u jedanaest prije podne i odmah vje bam jogu sat vremena - poeo sam da razmi ljam o nainu na koji ova moja pria napreduje i shvatio sa m da sam pri kraju. Ostalo je samo da ispriam kako sam se iz gonjenog kriminalca preobrazio u sna an stub bangalorskog dru tva. Uzgred, gospodine, kad smo ve kod joge - samo bih htio da ka em da je jedan sat dub okog disanja, joge i meditacije ujutru, pravi nain da jedan preduzetnik zapone dan . Da nije toga, ja prosto ne znam kako bih iza ao na kraj sa stresom ovog jebenog posla. Uinite da joga bude obavezna u svim kineskim kolama - to je moj prijedlog. A sada, vraamo se prii. Prvo, hou ne to da objasnim u vezi sa ivotom bjegunca. Tu nije sve samo strah - bjeg unac ima pravo i na malo zabave. Dok sam one veeri istio gara u od komadia fla e "Johnnia Walkera", razradio sam plan ka ko da stignem u Bangalor. To nee biti direktnim vozom - ne. Neko bi me mogao vidj eti, a onda bi policija znala kuda sam oti ao. Umjesto toga, namjeravao sam da pre lazim iz voza u voz, da idem cik-cak sve do Bangalora. Iako se moj red vo nje raspao kada sam se vratio po Dharama - on je spavao ispod m re e za komarce, ja sam ga probudio, rekao mu da idemo na odmor na jug i izvukao g a iz mre e - i bez obzira to nije bilo lako u jednoj ruci dr ati crvenu torbu, a drug om pridr avati Dharama ( eljeznika stanica je opasno mjesto za djecu, znate ve - naoko lo uvijek ima puno sumnjivih likova) ipak sam poeo da se cik-cak putanjom udaljav am od Delhija u pravcu juga. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 271 Treeg dana ovog putovanja, sa crvenom torbom u ruci, stigao sam u Hyderabad, gdje sam pred staninom ajd inicom ekao u redu da kupim aj prije nego to moj voz krene. (Dha ram mi je uvao sjedi te u kupeu.) Ba iznad ajd inice nalazio se jedan gu ter i ja sam ga zabrinuto gledao, nadajui se da e on otii prije nego to ja doem na red. Taj gekon je potrao nalijevo - pre ao preko velikog papira zalijepljenog na zid - z astao na trenutak, a onda za dio u stranu. Taj veliki papir na zidu bio je policijski plakat - moj policijski plakat. Ve je stigao ovamo. Gledao sam ga sa ponosnim osmijehom. Osmijehom koji je potrajao samo trenutak. Iz nekog udnog razloga - vidjet ete ve ka ko se u Indiji stvari rade aljkavo - moj plakat bio je zalijepljen za drugi plak at na kome su bila neka dvojica iz Ka mira - dvojica terorista osumnjienih za neko podmetanje bombe ili tako ne to. Kada biste pogledali plakate, pomislili biste da sam i ja terorista. Zaista nepr ijatno. Shvatio sam da me neko posmatra. Neki ovjek sa rukama iza lea vrlo je pa ljivo posma trao as mene, as moj plakat. Poeo sam da drhtim. Krenuo sam da se polako udaljavam od plakata, ali bilo je prekasno. Kako je vidio da odlazim, pritrao mi je, uhvati o me za zglob i zagledao mi se u lice. Tada je rekao: " ta pi e? Na tom plakatu koji si itao." "Proitaj sam." "Ne umijem." Sada sam razumio za to je potrao za mnom. Bio je to vapaj nepismenog za pa njom pism^ iog ovjeka. Po njegovom govoru znao sam da je i on iz Tame. "To su ovonedjeljni tra eni ljudi", rekao sam. "Ona 272 BIJELI TIGAR / Aravin Adiga dvojica su iz Ka mira. Teroristi." " ta su uradili?" "Digli su kolu u vazduh. Ubili osmoro djece." "A ovaj momak? Ovaj sa brkovima?" K ucnuo je moju sliku prstima desne ake. "On ih je uhvatio." "Kako je to uspio?" Da bi izgledalo kao da zaista itam sa potjernice, za- kiljio sam i poeo da pomjeram usne. "Ovaj ovjek je bio voza. Pi e da je bio u kolima, a ova dvojica terorista su mu pri la ." "A onda?" "Pi e da se on pretvarao da ne zna da su oni teroristi i povezao ih svojim kolima kroz Delhi. Onda je zaustavio kola na mranom mjestu, slomio fla u i presjekao im vr atove." Palcem sam pre ao preko dva vrata.

"A kakvu fla u?" "Fla u od engleskog pia. One su prilino jake." "Znam", ree on. "Ranije sam za svog gospodara svakog petka i ao u prodavnicu engles kih pia. Volio je da pije 'Smir-fon!' "'Smirnoff'" rekoh mu, ali nije me vi e slu ao. Ponovo se zagledao u sliku na plakat u. Odjednom je stavio ruku na moje rame. "Zna na koga lii ovaj sa slike?" "Na koga?" upitao sam. iroko se iscerio. "Na mene!" Pogledao sam njegovo lice, pa onda sliku. "Tano", rekao sam, potap ao ga po leima i vratio se do voza. Rekao sam Vam ve: to bi moglo biti lice polovine mu karaca u Indiji. A onda, jer mi je bilo ao tog nepismenog jadnika, Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 273 razmi ljajui kako je upravo pro ao kroz ne to to je moj otac sigurno stalno trpio na sta nicama - da mu se neznanci izruguju i da se sprdaju sa njim - kupio sam mu solju aja prije nego to sam se vratio u voz. Gospodine: ja nisam ni politiar ni poslanik. Ne spadam u te ljude koji mogu da ub iju a onda nastave kao da se ni ta nije desilo. Trebalo mi je mjesec dana u Bangaloru da se smirim. Tokom te etiri nedjelje stalno sam ponavljao jednu istu stvar. Izlazio sam iz hotela - malog, odrpanog mjesta u blizini eljeznike stanice, u kom e sam odsjeo po to sam polo io kaparu od petsto rupija -svakog jutra u osam i etao un aokolo etiri sata dr ei u ruci torbu punu para (nisam se usuivao da je ostavim u hote lu) prije nego to sam se vraao na ruak. Dharam i ja jeli smo zajedno. Ne znam ime se zanimao tokom prijepodneva, ali bio je dobro raspolo en. To je bio njegov prvi raspust u ivotu. Njegovi osmijesi su me oraspolo ili. Ruak je ko tao etiri rupije po tanjiru. Hrana je bila jeftinija na jugu. Ipak, bila je to udna hrana - povre sitno isjeckano i poslu eno u rijetkom kariju. Zatim sam od lazio u sobu i spavao. U etiri poslije podne sam silazio, naruivao pakovanje keksa sa mlijekom i aj, jer tada jo nisam znao kako se pije kafa. Bio sam nestrpljiv da probam kafu. Znate, sirotinja na sjeveru ove zemlje pije aj , a sirotinja na jugu pije kafu. Ne znam ko je odluio da tako kude, ali tako je. Po prvi put sam svakog dana mogao osjetiti miris kafe. udio sam da je probam. Ali prije nego to ponete da 274 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga je pijete, morate znati kako da je pijete. Postojala je tu izvjesna rutina, prav ila pristojnosti koja su me opinjavala. Slu ila se u oljici koja je bila postavljena u pehar, a sipala se u odreenoj koliini i morala se piti odreenom brzinom. Ja nisa m znao ni kako se sipa, ni kako se pije. Neko vrijeme sam samo gledao. Poslije nedjelju dana sam shvatio da svi to rade razliito. Jedan ovjek je odmah sv u kafu sipao u pehar; drugi nije ni koristio pehar. Ovdje su sve sami stranci, rekoh u sebi. Svi po prvi put piju kafu. To je bila jo jedna dobra strana Bangalora. Grad je bio pun do ljaka. Niko nee primi jetiti jo jednog. U tom hotelu kod eljeznike stanice proveo sam mjesec dana ne radei ni ta. Priznajem d a sam imao izvjesne sumnje. Da li je mo da trebalo da odem u Mumbai? Ali policija bi se toga odmah dosjetila u filmovima im neko izvr i ubistvo, pobjegne u Mumbai, zar ne?" Calcutta! Trebalo je tamo da odem. Jednog jutra Dharam ree: "Ujae, koja je ovo zgrada?" "Ne znam, Dharame. Sigurno u njoj ive ministri u Bangaloru." Na zabatu zgrade vidio sam slogan: Vlada sprovodi Bo iju volju "Smje ka se, ujae." "Tano, Dharame. Zaista se smje kam. Mislim da e nam u Bangaloru biti dobro", rekao s am i namignuo mu.

Iselio sam se iz hotela i iznajmio stan. Sada je trebalo da ponem da zaraujem u Ba ngaloru - morao sam da saznam kako da se uklopim u ovaj grad. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 275 Poku ao sam da ujem glas Bangalora, kao to sam uo glas Delhija. Oti ao sam u Ulicu Mahatme Gandhija i sjeo u kafi "Dan za kafu", koji je imao ba tu. Imao sam olovku i papir i zapisivao sam sve to sam uo. Zavr io sam kompjuterski program za dva i po minuta. Jedan Amerikanac mi je danas ponudio etiristo hiljada dolara za poetak, a ja sam m u rekao: "To nije dovoljno! " Da li je IBM bolja kompanija od HP-a? Sve u ovom gradu zavisilo je od jedne stvari. Od prebacivanja proizvodnje iz drugih zemalja u Indiju. To je znailo da se mnogo telefoniralo sa Amerikom. Iz toga je sve proisticalo - nekretnine, bogatstvo, mo, seks. Zato sam morao da naem svoje mjesto u svemu tome. Sljedeeg dana sam motornom rik om oti ao do Electronics Citvja. Na ao sam razgranato dr vo pored puta i sjeo ispod njega. Sjedio sam i motrio na zgrade sve dok nije pal o vee, kada su dojurili d ipovi; nastavio sam da posmatram, sve do dva sata ujutru, kada su d ipovi odjurili. Onda sam pomislio: Evo ga. Tu se uklapam. Dozvolite da Vam objasnim, Va a ekselencijo. Vidite, ljudi u Bangaloru ive kao umske ivotinje. Danju spavaju, a nou rade do dva, tri, etiri, pet sati - sve zavisi, jer su njihovi gospodari na drugoj strani svijeta, u Americi. Va no pitanje: kako e mo mci i djevojke - naroito djevojke - stii kasno uvee od kue do radnog mjesta, a onda se opet u tri nou vratiti kui? U Bangaloru nema nonih autobusa, nema vozova kao u M umbaiju. Mada djevojke svejedno ne bi bile bezbjedne u autobusima i vozovima. Ak o emo iskreno, mu karci u ovom gradu 276 bijeli TIGAR /Aravind Adiga su ivotinje. Tu nastupaju preduzetnici. Sljedee to sam uradio bilo je da sam oti ao do trgovca "Tojotinih" vozila i rekao mu svojim najmek im glasom: " elim da vozim va e automobile." Diler me je zaueno pogledao. Nisam mogao da vjerujem da sam to izgovorio. Jednom sluga - zauvijek sluga; taj nagon je uvijek tu, u vama, u korijenu kime. U tinuo sam se za lijevi dlan. Razvukao sam osmijeh dok sam se tipao i rekao sam dubokim, hrapavim glasom: " elim da iznajmim va e automobile." Zavr nica moje nevjerovatne prie, gospodine, bavit e se time kako sam od dru tvenog pr eduzetnika postao poslovni preduzetnik. Ovaj dio uop te nije bio lak. Sve sam ih p ozvao telefonom, sve te kompanije u Bangaloru koje iz Indije rade za Amerikance. Da li im je potrebna kompanija koja pru a taksi-usluge, da li im treba neko da ka sno uvee i rano ujutru prevozi njihove slu benike? I naravno, znate ve ta su odgovori li. Jedna ena je bila dovoljno ljubazna da objasni: "Zakasnili ste. Svaka kompani ja u Bangaloru ve ima ugovoren noni prijevoz svojih slu benika. ao mi je to to moram d a vam ka em." Bilo je kao kad sam poinjao u Dhanbadu - deprimirao sam se. Po cio da n sam le ao u krevetu. ta bi gospodin Ashok uradio?, pitao sam se. Tada mi je sinul o. Nisam bio sam - imao sam nekoga na svojoj strani! Hiljade njih su bile na moj oj strani! Vidjet ete moje prijatelje kada posjetite Bangalor - debele, trbu aste l jude koji vrte svoje palice, bockaju njima prodavce na Brigadnom Aravin Aiga / BIJELI TIGAR 277 putu, maltretiraju ih i iznuuju im novac. Priam, naravno, o policiji. Sljedeeg dana sam jednom mje taninu platio da mi bude prevodilac - siguran sam da z nate da se na sjeveru i jugu moje zemlje govore razliiti jezici - i zaputio se u najbli u policijsku stanicu. U ruci sam nosio crvenu torbu. Pona ao sam se kao neko va an, mnogo sam mahao torbom da bi je policajci primijetili i dao sam im upravo o d tampanu vizitkartu. Onda sam insistirao da vidim glavonju lino, inspektora. Najza d su me pustili u njegovu kancelariju - crvena torba je uinila svoje. Glavonja je sjedio za ogromnim stolom, na utosme-oj uniformi imao je sjajne znake, a na elu crvene religijske oznake. Na zidu iza njega bili su portreti bogova. Ali nije bilo onog kog sam tra io. Ah, hvala bogu. Ipak je tu bila i Gandhijeva slika. Stajala je u uglu. Sa velikim osmijehom - i uz namaste - predao sam mu crvenu torbu. Oprezno ju je

otvorio. Rekoh mu, preko prevodioca: "Gospodine, ovim elim da vam zahvalim." To je nevjerovatno. im poka ete pare, svi govore va jezik. "Na emu da se zahvalite?" upitao je inspektor na hindiju, virei u torbu sa jednim okom zatvorenim. "Na svemu onome to ete uiniti za mene, gospodine." Izbrojao je novac - deset hiljada rupija - saslu ao ta sam elio i zatra io je duplo vi e . Dao sam mu jo mali-ce i bio je srean. Ka em Vam, g. premijeru, moj plakat, onaj koj i sam vidio ranije, za sve vrijeme*na ih pregovora bio je tu. Potjernica sa mojom malom prljavom slikom. Dva dana kasnije telefonirao sam onoj finoj eni iz 278 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga Internet kompanije koja me je odbila i uo sam okan-tnu priu. Noni prijevoz im je bio prekinut. U policijskoj raciji otkrilo se da veina vozaa uop te nije imala dozvole. "Ba mi je ao, gospodo", rekao sam. "Nudim vam svoju moralnu podr ku. Osim toga, nudi m vam i svoju kompaniju. Prijevoz 'Bijeli Tigar?' "Da li svi va i vozai imaju dozvole?" "Naravno, gospoo. Mo ete provjeriti kod policije." Ona je to i uradila i uzvratila poziv. Reklo bi se da me je policija nahvalila. I tako sam dobio svoj - kako se to ka e na engleskom - "start ". U poetku sam bio jedan od vozaa, ali onda sam odustao od toga. Znate, mislim da, u stvari, nikada nisam zaista u ivao u vo nji. Razgovor je mnogo zabavniji. Sada je mo j start porastao u veliki posao. Imamo dvadeset est vozila i esnaest vozaa, koji ra de u smjenama. Da istina je: nekoliko stotina rupija tueg novca i puno napornog r ada - i eto uspjeha u ovoj zemlji! Ako se sabere vrijednost mojih nekretnina i k apital u banci, dobi-ja se suma petnaest puta vea od onoga to sam pozajmio od g. A shoka. Uostalom, provjerite i sami na mojoj Internet stranici. Pogledajte moj mo to: "Mi vas vozimo naprijed". I to na engleskom] Pogledajte fotografije moje flo te: dvadeset est blistavo novih "tojota kvalis", sve sa klima-ureajima za ljetne m jesece, sve su ih unajmile poznate tehnolo ke kompanije. Ako Vam se dopadaju moji d ipovi, ako elite da se Va i momci i djevojke iz call-centra voze kui u visokom stilu , samo kliknite tamo gdje pi e: Kontaktirajte sa Ashokom Sharmom odmah; Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 279 Da, Ashok! Tako se sada zovem. Ashok Sharma, pre-duzetnik iz sjeverne Indije, na stanjen u Bangaloru. Da ste sada ovdje sa mnom ispod ovog kristalnog lustera, pokazao bih Vam sve taj ne svoje kompanije. Mogli biste da na ekranu mog srebrnog "Macintosh" laptopa vi dite fotografije mojih d ipova, mojih vozaa, mojih gara a, mojih mehaniara i mojih pod mienih policajaca. Svi oni pripadaju meni - ovjeku po imenu Munna, kome je sudbina bila namijenila d a postane poslastiar! Vidjet ete slike mojih djeaka. Njih esnaestorice. Nekada sam bio voza svog gospodara , a sada sam gospodar vozaa. Ne pona am se prema njima kao prema slugama - ne amaram , ne kinjim ih, ne rugam se nikome. Osim toga, nikoga ne vrijeam nazivajui ga "lano m porodice". Oni su moji slu benici, ja sam njihov ef i to je sve. Natjeram ih da p otpi u ugovor, koji i ja potpi em, i taj ugovor obje strane moraju da po tuju. To je s ve. Ako primijete nain na koji govorim, kako se oblaim, kako posveujem pa nju istoi, na predovat e u ivotu. Ako ne, bit e vozai itavog ivota. Izbor ostavljam njima. Kada zavr mo posao, izbacim ih iz kancelarije: nema askanja, nema kafenisanja. Bijeli Tigar nema prijatelja. To je previ e opasno. E, sad, uprkos mojoj nevjerovatnoj prii o uspjehu, ja ne elim da izgubim dodir sa mjestom gdje sam stekao svoje pravo ivotno obrazovanje. To su ulica i trotoar. Uvee ili rano ujutru, ja etam Bangalorom, oslu kujem put. Jedne veeri kada sam bio blizu eljeznike stanice, vidio sam desetak fizikalaca okup ljenih ispred zida kako tiho razgovaraju. Govorili su nekim iudnim jezikom; bili su lokalno stanovni tvo. Nisam morao da razumijem rijei da bih znao ta govore. U gr adu u koji je toliko 280 BIJELI TIGAR /Aravind Adiga

ljudi dojurilo, oni su zapostavljeni. itali su ne to na tom zidu. Htio sam da vidim ta, ali oni su prekinuli razgovor i zb ili se pred zidom. Morao sam da zaprijetim da u zvati policiju da bi se razmakli i dozvolili da vidim ta itaju. Bio je to ablonom napravljen grafit, na kome su bile iscrtane ruke koje kidaju ok ove: Veliki Socijalista dolazi u Bangalor. Stigao je za par nedjelja. Odr ao je veliki miting; izvanredno je govorio o vatri i krvi, o tome kako treba oistiti zemlju od bogatih jer za siroma ne u roku od dese t godina nee biti pijace vode zato to je svijet sve topliji. Ja sam stajao u zadnj im redovima i slu ao. Na kraju su ljudi aplaudirali kao ludi. Puno je gnjeva u ovo m gradu, to je sigurno. Nauljite u i u Bangaloru - u bilo kojoj varo ici ili gradu u Indiji - i ut ete kome anje, glasine, prijetnje o ustanku. Ljudi noima sjede ispod bandera i itaju. Okupljeni ljudi, razgovaraju i prstima upiru u nebo. Da li e se jedne noi udru iti - da li e un i titi Koko arnik? Ha! Revolucija koja oslobaa siroma ne dogaa se mo da jednom u stotinu godina. To sam proita o na stranici jednog od onih starih ud benika koje u ajd inicama koriste za umotavanj e masnih grickalica. Vidite, na toj stranici je pisalo da su u historiji samo eti ri ovjeka vodili uspje ne revolucije, u kojima su oslobodili robove i ubili njihove gospodare: Aleksandar Veliki. Abraham Lincoln iz Amerike. Mao iz Va e dr ave. Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 281 I etvrti ovjek. Mo da je to bio Hitler, ne mogu da se sjetim. Ali mislim da se peto ime nee skoro prikljuiti ovom spisku. Indijska revolucija? Ne, gospodine. To se nee desiti. Narod ove zemlje jo uvijek eka da rat za njihovu s lobodu doe odnekud - iz d ungli, sa planina, iz Kine, iz Pakistana. To se nikada nee deseti. Svaki ovjek mora stvoriti svoj sopstveni Benaras. Mladi Indijce, knjigu o revoluciji nosi u svom stomaku. Iseri je i itaj. Umjesto toga, svi sjede ispred televizora u boji i gledaju kriket i reklame za am pon. to se tie reklama za ampon, g. premijeru, moram rei da mi se sada zlatna kosa gadi. Mislim da nije zdravo da ena ima tu boju kose. Ne vjerujem televiziji ili velikim posterima sa bjelkinjama, koje viate po cijelom Bangaloru. Sada se rukovodim sop stvenim iskustvom, vremenom koje sam proveo u hotelima sa pet zvjezdica. (Tako j e, g. Jiabao: vi e ne zalazim u "etvrt crvenih fenjera". Nije u redu kupovati i pro davati ene koje ive u kavezima za ptice i prema kojima se pona aju kao prema ivotinja ma. Ja iskljuivo kupujem devojke koje naem u hotelima sa pet zvjezdica.) Na osnovu iskustva znam da su Indijke najbolje. (Pa, dobro, druge su po rangu. Tvrdim Vam, g. Jiabao, za mu karca u Bangaloru najl ep i prizor jesu oi para Nepalki koje ka vama bijesnu sa haube tamne motorne rik e.) tavi e, prizori ovih zlatokosih stranaca - a otkrit ete da ih je ovih dana Bangalor pun -samo me je dublje ubijedio da bijelci nestaju sa scene. Svi izgledaju tako g olu dravi - tako zakr ljali. Neete nijednog vidjeti sa 282 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga pristojnim stomakom. Za ovo krivim predsjednika Amerike; on je u svojoj zemlji o zakonio pederisanje i sad se mu karci vjenavaju mu karcima umjesto enama. To su javili na radiju. To vodi do pada bijelog ovjeka. Osim toga, bijelci previ e koriste mobi lne telefone, a to im uni tava mozak. To je poznata injenica. Mobilni telefoni prou zrokuju rak mozga i umanjuju mu kost; Japanci su ih izumjeli kako bi bijelcima u i sto vrijeme umanjili mozak i muda. To sam jedne veeri uo na autobuskoj stanici. Do tada sam bio vrlo ponosan na svoju "nokiu", koju sam pokazivao svim djevojkama u call-centru u koje sam elio da zabodem kljun, ali odmah sam je bacio. Ako neko e li da mi telefonira, zove me na fiksni telefon. To kodi mom biznisu, ali moj moza k je previ e va an, gospodine: to je sav ovozemaljski posjed jednog misleeg ovjeka. Bijeli ovjek e biti gotov za mog ivota. Postoje i crvenoko ci i crnci, ali nemam pojm a ta oni smjeraju - radio o njima nikad ne govori. Moje skromno predvianje: za dva deset godina, na vrhu piramide emo biti samo mi, uti i smei ljudi, i mi emo vladati

cijelim svijetom. A Bog neka je u pomoi ostalima. Sada bi bio red da objasnim onaj dugi prekid u pripovijedanju prije dvije noi. Osim toga, to e mi pomoi da objasnim razliku izmeu Bangalora i Laxmangarha. Treba d a razumijete, g Jiabao, da ni u Bangaloru nisu svi moralni i estiti. I u ovom gra du ima siled ija i politiara. Ali ovdje, ako ovjek eli da bude dobar, on mo e biti doba r. U LaxAravind Adiga / BIJELI TIGAR 283 mangarhu on ak nema ni izbora. To je razlika izmeu ove i one Indije: izbor. Vidite, te noi sam sjedio ovdje i priao Vam ovu svoju ivotnu priu, kada je zazvonio moj fiksni telefon. Jo uvijek sam sa Vama askao kada sam podigao slu alicu i uo glas Mohammada Asifa. "Gospodine imamo problem." Tada sam prestao da razgovaram sa Vama. "Kakav problem?" upitao sam. Znao sam da je Mo-hammad Asif bio de uran te noi pa sa m se spremio na najgore. Nastala je ti ina, a onda je rekao: "Vozio sam djevojke kui, kada smo udarili djeaka na biciklu. Mrtav je, gospodine." "Odmah zovi policiju", rekao sam. "Ali gospodine - ja sam kriv. Ja sam njega udario, gospodine." "Upravo e zato pozvati policiju." Kada sam stigao na lice mjesta praznim kombijem, policija je ve bila tu. "Tojota" je bila parkirana pored puta; djevojke su jo bile unutra. Djeak, njegovo krvavo tijelo, le alo je na zemlji. Tu je bio i bicikl, iskidan i is krivljen. Sa strane je stajao Mohammad Asif i odmahivao glavom. Neko je vikao na njega - v ikao sa stra u koja se jedino mo e vidjeti na licu roaka mrtvog ovjeka. Policajac je do tada odugovlaio. Klimnuo je kad me je vidio. Do sada smo se ve dob ro poznavali. "Ono je brat mrtvog djeaka, gospodine", apnuo mi je. "Potpuno je pobjesnio. Nisam uspio da ga sklonim odavde." Prodrmao sam Mohammada Asifa i njegovog transa. "Uzmi moja kola i odvezi djevojke kuama, to je najva nije." 284 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga "Pusti mog momka", glasno sam rekao policajcu. "Mora da odveze ljude njihovim kua ma. Ako ti neko treba, tu sam ja." "Kako mo ete da ga pustite?" povikao je brat mrtvog djeaka na policajca. "Vidi, sine", rekoh, "ja sam vlasnik ovog vozila. Na mene treba da si ljut, a ne na ovog vozaa. On je slijedio moja nareenja da vozi to br e mo e. Krv je na mojim ruka ma, ne na njegovim. Ove djevojke moraju svojim kuama. Poi sa mnom u policijsku sta nicu - nudim sebe kao taoca. Pusti ih da idu." Policajac se pridru io glumi. "To je dobra ideja, sine. Moramo da registrujemo slua j u stanici." Dok sam ja skretao bratu pa nju, pozivajui se na njegov razum i ljudsku pristojnost , Mohammad Asif i djevojke u li su u moj kombi i mugnuli. To je bio prvi cilj - da djevojke stignu kui. Sa njihovom kompanijom sam potpisao ugovor, a ja ispo tujem sv e to potpi em. Oti ao sam u policijsku stanicu sa bratom mrtvog djeaka. Policajac na nonoj du nosti d onio mi je kafu. Djeaku nisu donijeli kafu. Gnjevno me je gledao dok sam uzimao ol jicu; izgledao je spreman da me pokida na komade. Srknuo sam. "Zamjenik naelnika e stii za pet minuta", rekao je jedan od policajaca. "Je 1' on taj koji e da registruje sluaj?" pitao je brat. "Jer, do sada to niko ni je uradio." Srknuo sam jo malo. Zamjenik naelnika stanice bio je ovjek kog sam esto podmazivao. Jednom je sredio mo g konkurenta. Bio je najgora vrsta ovjeka, na pameti nije imao ni ta osim uzimanja para od svakoga ko ue u njegovu kancelariju. Olo . Ali, bio je moj olo . Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 285 Srce mi je poskoilo kad sam ga ugledao. Usred noi je do ao u stanicu da mi pomogne.

To je ast meu lopovima, kako to ve ka u. Odmah je shvatio situaciju. Ne obraajui pa nju a mene, pri ao je bratu i rekao: " ta ti eli ?" "Hou da podnesem prijavu", rekao je brat. "Hou da se zloin registruje." "Koji zloin? " "Ubistvo mog brata. Od strane..." - uperio je prst u mene - "...vozila ovog ovjek a." Zamjenik naelnika je pogledao u svoj sat. "Bo e, ba je kasno. Skoro pet sati. Za to ne ode sada kui? Zaboravit emo da si bio ovdje. Pu tamo te da ide ." "A ta je sa ovim ovjekom? Hoete li ga prvo zatvoriti?" Zamjenik naelnika je sastavio vrhove prstiju. Uzdahnuo je. "Vidi , u vrijeme nezgod e, bicikl tvog brata nije imao svjetla. To je ilegalno, samo da zna . Isplivat e i druge stvari. Obeavam ti da e isplivati." Djeak je blenuo. Zatresao je glavom kao da nije dobro uo. "Moj brat je mrtav. Ovaj ovjek je ubica. Ja ne razumijem ta se ovdje de ava." "Slu aj - idi kui. Okupaj se. Moli se. Odspavaj. Vrati se ujutru. Tada emo registrov ati sluaj, u redu?" Djeakov brat je najzad razumio za to sam ga odveo u policijsku stanicu - najzad je shvatio da je uhvaen u klopku. Mo da je do sada indijske policajce viao samo u filmo vima. Jadniak. "Ovo je sramota! Zvat u novine! Zvat u advokate! Zvat u policiju!" Zamjenik naelnika, koji nije ovjek obdaren smislom za humor, dozvolio je sebi mali osmijeh. "Svakako. Zovi policiju." 286 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Brat je izjurio napolje, nastavljajui da glasno prijeti. "Sutra e biti promijenjene tablice", rekao je zamjenik naelnika. "Rei emo da je poini lac nepoznat. Podmetnut emo neki drugi automobil. Zbog toga ovdje uvamo o teena kola. Ima sree da je tvoja 'tojota' udarila biciklistu." Klimnuo sam. Kada pogine biciklista, policija ne mora ak ni da re-gistruje sluaj. Kada pogine m otociklista - to moraju da registruju. Kad bi poginuo ovjek u automobilu - strpal i bi me u zatvor. "Sta ako ode u novine?" Zamjenik naelnika se potap ao po stomaku. "Evo, ovdje imam sve novinare u gradu." Nisam mu odmah tu predao kovertu. Za te stvari postoji mjesto i vrijeme. Ovo je bio trenutak za smje kanje, zahvaljivanje i pijuckanje vrue kafe koju mi je ponudio ; bio je to trenutak za askanje sa njim o njegovim sinovima - obojica studiraju u Americi, on eli da se vrate i u Bangaloru osnuju Internet kompaniju - za klimanj e glavom, osmjehivanje i pokazivanje istih, blistavih, flu-orisanih zuba. Ispijal i smo jednu za drugom oljice vrele kafe ispod kalendara sa likom boginje Lakshmi - ona je iz pehara prosipala zlatnike u rijeku izobilja. Iznad nje nalazio se ur amljeni portret boga nad bogovima - nasmijanog Mahatme Gandhija. Za nedjelju dana ponovo u, sa kovertom, otii da ga vidim, a tada nee biti tako fin. Preda mnom e izbrojati novac i rei: "To je sve? Zna li ti koliko ko ta studiranje dv ojice sinova u inostranstvu? Treba da vidi raun za 'American Express' koji mi alju svakog mjeseca." I tra it e jo jednu kovertu. Pa jo jednu, i jo jednu i tako u ne-dogl ed. Stvari u Indiji nemaju kraja, kako je to, ispravno, g. Ashok imao obiaj da ka e . Tim drkad ijama se stalno mora plaati. Ali ja se na policiju alim onako kako to Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 287 rade bogati; ne na nain siroma nih. Sve je u toj razlici. Sljedeeg dana, gospodine, pozvao sam Mohammada Asifa u kancelariju. Gorio je od s tida zbog onoga to je uinio - nije bilo potrebe da ga prekorijevam. A i nije bila njegova gre ka. A ni moja. Na e kompanije koje rade za strance takve s u cicije da primoravaju svoje taksi-prevoznike da im obeaju nemogu broj tura u tok u noi. Da bi se takav red vo nje ispo tovao, moramo bezobzirno da vozimo; moramo da o baramo i povreujemo ljude na ulicama. Sa tim se problemom suoava svaki prevoznik u gradu. Ne krivite mene. "Ne brini, Asife", rekao sam. Momak je izgledao tako oajno. Nauio sam da po tujem muslimane, gospodine. Nisu ba pretjerano bistri, osim one etvor ice pjesnika, ali su dobri vozai i po teni su ljudi, uglavnom, mada izgleda da neko licina svake godine dobije neki poriv da di e vozove u vazduh. Nisam namjeravao da

zbog ovoga otpustim Asifa. Ali tra io sam da sazna adresu ubijenog djeaka. Zurio je u mene. "Za to ii tamo, gospodine? Nemamo za to da strahujemo od roditelja. Molim vas, nemojt e to da radite." Natjerao sam ga da sazna adresu i natjerao sam ga da mi je da. Iz svoje kase uzeo sam novac, sve u novim novanicama od stotinu rupija; stavio sa m ih u smeu kovertu. U ao sam u auto i odvezao se tamo. Vrata je otvorila majka. Pitala je ta elim i ja sam rekao: "Ja sam vlasnik kompani je za taksi-prijevoz." Nisam morao da joj ka em koje. Donijela mi je oljicu kafe postavljenu u metalni pehar. Ovi ju ni Indijci imaju izv rsne manire. 288 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Sipao sam kafu u pehar i otpio na ispravan nain. Na zidu je bila slika mladia na k ojoj je bio vijenac od jasmina. Nisam ni ta rekao dok nisam popio kafu. Tada sam na sto stavio smeu kovertu. Sada je u sobu u ao starac i zagledao se u mene. "Kao prvo, elim da izrazim duboku tugu zbog smrti va eg sina. Po to sam i sam izgubio rodbinu - mnogo njih - znam bol koji sada osjeate. On nije trebalo da umre." "Drugo, krivica je moja. Nije vozaeva. Policija me je pustila. Tako je to u ovoj d ungli u kojoj ivimo. Ali ja prihvatam svoju odgovornost. I tra im va opro taj." Pokazao sam na kovertu na stolu. "Unutra ima dvadeset pet hiljada rupija. Ne dajem vam to zato to moram, ve zato to e lim. Razumijete li me?" Starica nije htjela da uzme novac. Ali starac, otac, posmatrao je kovertu. "Bar ste bili mu ko i do li", rekao je. " elim da pomognem va em drugom sinu", rekoh. "On je hrabar momak. Suprotstavio se p oliciji te veeri. Ako elite, mo e da doe kod mene da bude voza. Starat u se o njemu, ak o elite." ena je pokrila lice rukama i zatresla glavom. Iz oiju su joj lile suze. To je bilo razumljivo. Mo da je ona za njega gajila nade kakve je za mene gajila moja majka. Ali otac je bio popustljiviji; mu karci su razumniji u tim stvarima. Zahvalio sam mu se na kafi, poklonio se sa po tovanjem o alo enoj majci i oti ao. Kada sam se vratio, u kancelariji me je ekao Moham-mad Asif. Odmahnuo je glavom i rekao: "Za to? Za to ste bacili tolike pare?" Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 289 Tada sam pomislio: Mo da sam pogrije io. Mo da e Asif ispriati drugim vozaima da sam se u pla io starice, pa e oni misliti da me mogu prevariti. To me ini nervoznim. Ne volim da pred slu benicima pokazujem slabost. Znam kuda to vodi. Ali morao sam da uinim ne to drugaije; zar ne razumijete? Ne mogu da ivim kao to su u Laxmangarhu ivjeli, i vjerovatno jo uvijek ive, Divlji Vepar, Bivo i Gavran. Ja sam sada sam na Svjetlosti. ta se de ava u tipinoj prii iz "Nedjeljnika ubistva" - ili, recimo, u indijskom filmu? Siroma an ovjek ubije bogatog. Zatim uzme njegov novac. Fino. Ali onda on ima none more gdje sanja kako ga ubijeni progoni ispru eni h krvavih prstiju i govori u-bi-co, u-bi-co. U stvarnom ivotu nije tako. Vjerujte mi. To je jedan od razloga za to sam prestao da gledam domae filmove. Samo sam jed ne noi sanjao kako me baka juri ja ui bi-vola, ali to se nije ponovilo. Imate none mo re, ali druge vrste. Prevrete se po krevetu i sanjate da niste to uradili - da ste izgubili hrabrost i pustili g. Ashoka da pobjegne - da ste jo uvijek u Delhiju, da ste jo uvijek sluga, a onda se probudite. Znojenje prestane. Lupanje srca se smiri. Uradili ste to! Ubili ste ga! Negdje tri mjeseca po to sam do ao u Bangalor, oti ao sam u hram i obavio obrede za sv e njih: za Kusum, Kishana, sve moje strieve, ujake, tetke* strine, ujne, roake, br atance i sestriine. ak sam se i za bivola pomolio. Ko zna ko je pre ivio, a ko ne. A onda sam rekao 290 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Kishanu, i Kusum, i svima ostalima: "Sada me ostavite na miru." I to su, gospodine, i uradili, uglavnom.

Jednog dana sam u novinama proitao lanak: "Porodica od sedamnaest lanova ubijena u selu na sjeveru Indije." Poelo je da mi lupa srce - sedamnaest? Nemogue da je to t ano - to nije moja porodica. To je bio jedan od onih lanaka strave i u asa koji svak og jutra osvanu u novinama - nisu naveli ime sela. Rekli su samo da je negdje u Tami - blizu Gaye. Proitao sam par puta iznova - sedamnaest! Nema ih sedamnaest k od kue... Odahnuo sam... Ali ta ako je neko dobio djecu...? Zgu vao sam te novine i bacio ih. Nekoliko mjeseci nakon toga nisam itao novine. Za svaki sluaj. Evo ta im se vjerovatno desilo. dral ih je ili ubio, ili je nalo io da se neki poubi jaju a neki isprebijaju. E sad, ak i ako on - ili policija - nekim udom nije to ur adio, kom iluk bi ih izop tio. Vidite, jedan lo momak baca ljagu na cijelo selo. Tako bi ih seljani istjerali - i oni bi morali da odu u Delhi, Calcuttu ili Mumbai, da ive ispod nekog betonskog mosta, da prose za hranu, bez nade za budunost. To i nije mnogo bolje nego da su mrtvi. ta ka ete, g. Jiabao? ujem li vas kako me nazivate hladnokrvnim udovi tem? Ima jedna pria koju mislim da sam uo na eljeznikoj stanici, gospodine, ili sam je mo d a proitao na iscijepanoj stranici u koju je bio uvijen peeni kukuruz koji sam kupi o na pijaci - ne sjeam se. U pitanju je jedna pria o Buddhi. Jednog dana, neki luk avi brahman, poku avajui da ga prevari, upita Buddhu: "Gospodaru, da li ti sebe sma tra ovjekom ili bogom?" Buddha se osmjehnuo i odgovorio: "Ni jedno ni drugo. Ja sam samo neko ko se prob udio, dok vi ostali jo uvijek spavate." Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 291 Na isti nain u odgovoriti na Va e pitanje, g. Jiabao. Vi pitate: "Da li si ti ovjek i li demon?" Ni jedno ni drugo, ka em ja. ja sam se probudio, a vi ostali jo uvijek spavate i to je jedina razlika meu nama. Ne bi uop te trebalo da razmi ljam o njima. O svojoj porodici. Dharam sasvim sigurno ne razmi lja. Do sada je shvatio ta se desilo. U poetku sam mu govorio da smo na odmoru i mislim da je vjerovao u to prvih par mjeseci. Ne ka e on ni ta, ali ponekad ga spazim kako me krajikom oka posmatra. On zna. Uvee zajedno jedemo za stolom, jedan naspram drugog, gledamo se i ne govorimo mno go. Kada zavr i sa jelom, dam mu solju mlijeka. Pretpro le veeri, po to je popio mlijek o, pitao sam ga: "Zar ti nikad ne razmi lja o svojoj majci?" Ni rijei. "O ocu?" Osmjehnuo mi se i rekao: "Mogu li da dobijem jo jednu solju mlijeka, molim te, uj ae?" Ustao sam. Dodao je: "I iniju sladoleda." "Sladoled je za nedjelju, Dharame", rek ao sam. "Nije. Za danas je." I osmjehnuo mi se. Sve je on ve smislio, to je sigurno. Mala ucjenjivaka bitanga. utat e sve dok ga hra nim. Ako odem,u zatvor, on gubi svoj sladoled i olje mlijeka, zar ne? Sigurno tak o razmi lja. Ove mlade generacije nemaju ba nikakvih skrupula, ja da Vam ka em. On ide u dobru kolu ovdje u Bangaloru - englesku kolu. Sada engleski izgovara kao sin nekog bogata a. Umije da ka e "pica" isto kao to je to radio g. Ashok. 292 BIJELI TIGAR ; Aravin Adiga (A voli i da jede picu - tu grozotu?) Gledam ga ponosno kako za trpezarijskim st olom na istom bijelom papiru vje ba dijeljenje. Sve tako neke stvari koje ja nisam nauio. Jednog dana, znam to, Dharam, ovaj djeak to pije moje mlijeko i jede moj sladoled iz velike posude, pitat e me: Zar nisi mogao dapo tedi moju majku? Zar nisi mogao da joj pi e i upozori je da pobjegne na vrijeme? I tada u morati ne to da mu odgovorim - ili da ga ubijem, pretpostavljam. Ali to pi tanje je tek za nekoliko godina. Do tada emo zajedno veerati svako vee, Dharam, pos ljednji iz moje familije, i ja. Ostaje da govorim o jo samo jednoj osobi. Svom biv em. Smatrao sam da nema potrebe da se bogovima molim za njega, jer e njegova porodica

platiti skupe molitve za njegovu du u du cijelog Ganga. ta molitve jednog siromaha znae tom mno tvu od trideset est miliona i etiri boga u poreenju sa molitvama bogatih? Ali mnogo razmi ljam o njemu - i, vjerovali ili ne, nedostaje mi. On nije zaslu io s voju sudbinu. Trebalo je da presijeem Mungosov vrat. * Va a ekselencijo, u proteklih sedam dana uinjen je veliki skok naprijed u indo-kine skim odnosima. Kako ka u, Hindi-Chini Bhai-Bhai26. Ispriao sam Vam sve to treba da z nate o preduzetni tvu - kako ga njegovati, kako prevazii te koe, kako ostati vjeran ci ljevima i kako to na kraju rezultira zlatnom medaljom uspjeha. 26 Hindi-Chini Bhai-Bhai - indijski slogan iz pedesetih godina dvadesetog vijeka , odra avao je bliske odnose sa Kinom; na hindiju znai "Indijci i Kinezi su braa" (p rim. prev.) Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 293 Gospodine: iako je moja pria zavr ena i moje tajne su sada Va e tajne, ako mi dozvoli te, rekao bih jo ne to za kraj. (To je stari trik koji sam nauio od Velikog Socijali ste - ba kada publika pone da zijeva, on ka e: "I na kraju..." - i onda nastavi jo dv a sata. Ha!) Kada se vozim Magistralnim putem Hosur i skrenem u Electronics City i vidim te kompanije pored kojih prolazim, ne mogu Vam opisati koliko mi je to uzbudljivo. "General Electric", "Siemens", "Dell" - svi su ovdje u Bangaloru. A jo mnogo e ih doi. Svuda su gradili ta. Gomile kamenja, gomile cigli. Cio grad je pok riven dimom, smogom, pra inom, cementnim prahom. Nalazi se pod velom. A kada se ve o podigne, kako e Bangalor izgledati? Mo da e to biti katastrofa: ud erice, kanalizacija, tr ni i poslovni kompleksi, saobraaj ne gu ve, policija. Ali nikad se ne zna. Mo e se desiti da ispadne pristojan grad, g dje ljudi mogu da ive kao ljudi, a ivotinje kao ivotinje. Novi Bangalor za novu Ind iju. A onda u moi da ka em da sam, na svoj nain, doprinio stvaranju Novog Bangalora. Za to da ne? Zar nisam i ja dio onoga to se mijenja u ovoj zemlji? Nisam li ja uspi o u borbi koju bi svaki siroma an ovjek morao da vodi - u borbi da ne primi udarce koje je njegov otac primao, da ne zavr i na brdu isprepletanih tijela koje e istrul iti u crnom mulju Majke Gange? Istina, tu je onaj detalj sa ubistvom - koje je l o a stvar, tu nema sumnje. To mi je pomrailo du u. Ni sve kreme za izbljeivanje ko e sa pijaca Indije ne mogu mi oprati ruke. Ali, zar nije prilino vjerovatno da je svako va an na ovome svijetu, ukljuujui i na eg premijera (ukljuujui i Vas, g. Jiabao), ubio nekoga da bi dospio na vrh? Ubijte do voljno ljudi i podii e vam bronzani spomenik kod parlamenta u Delhiju - ali to je slava, a ne ono 294 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga za im ja tragam. Ja sam samo elio priliku da budem ovjek - a za to, jedno ubistvo b ilo je dovoljno. Sta je sljedee kod mene? Znam da se to pitate. Rei u Vam ovako. Ovog popodneva, dok sam se vozio Ulicom Mahatme Gandhija, koja je otmjena ulica puna amerikih prodavnica i tehnolo kih kompanija, vidio sam kako lju di iz kompanije Yahoo! kae novi plakat ispred svoje zgrade: Kolika vam je ambicija? Podigao sam ruke sa volana i ra irio ih vi e od du ine slonove kite. "Ovolika, drkad ijo!" Obo avam svoj start - ovaj luster, i ovaj srebrni lap-top, i onih dvadeset est "toj ota kvalis" - ali iskreno, prije ili kasnije to e mi dosaditi. Ja sam ovjek prve b rzine, g. premijeru. Na kraju u morati da prodam ovaj svoj poetak nekom moronu - h ou rei preduzetniku - i otpoeti ne to novo. Bacio sam oko na nekretnine. Vidjet ete, j a sam ovjek koji uvijek vidi "sutra" dok ostali jo vide "danas". Sutra e cio svijet doi u Bangalor. Samo krenite ka aerodromu i prebrojte poluizgradene zgrade od eli ka i stakla. Pogledajte imena amerikih kompanija koje ih grade. A kada svi ti Ame rikanci stignu ovdje, ta mislite, gdje e da spavaju? Na ulici? Ha! Gdje god ima neki prazan stan, ja odem, pogledam i zapitam se koliko bi Amerikan ac platio ovo u 2010. godini? Ako ima budunost kao stan nekog Amerikanca, odmah u platim avans. Bangalor je budunost trgovine nekretninama, g. Jiabao. Ako elite, mo e te da mi se pridru ite u ovom ubrzanom bogaenju - pomoi u Vam! Aravind Adiga / BIJELI TIGAR 295

Poslije tri-etiri godine u nekretninama, mislim da bih mogao sve da prodam, uzmem novac i otvorim kolu - kolu na engleskom jeziku - za siroma nu djecu iz Bangalora. k olu u kojoj nee biti dozvoljeno manipu-lisanje umovima djece molitvama i priama o Bogu ili Gandhiju - ta djeca e dobijati samo ivotne injenice. kola puna Bijelih Tigr ova, pu tenih na Bangalor! Ka em Vam, ovaj grad bi nam bio na raspolaganju. Mogao bi h da postanem Sef Bangalora. Odmah bih udesio onog zamjenika naelnika. Stavio bih ga na bicikl, pa rekao Asifu da ga obori "Tojotinim" d ipom. Sve ovo moje sanjarenje - mo e se lako ispostaviti da od toga nema ni ta. Vidite, ponekad mislim da me nikada nee uhvatiti. Mislim da su Koko arniku potrebni ljudi kao ja, koji bi bje ali iz njega. Potrebno mu je da gospodari kakav je g. A shok - koji i pored brojnih vrlina nije bio bogzna kakav gospodar - budu uklonje ni i zamijenjeni izvanrednim slugama poput mene. U takvim trenucima ja likujem, jer porodica g. Ashoka mo e za mene ponuditi milion dolara i to nee ni ta izmijeniti. Promijenio sam stranu: postao sam jedan od onih koji ne mogu biti uhvaeni. U tak vim trenucima ja pogledam u luster i prosto po elim da ra irim ruke i poviem tako gla sno da se ujem i u call-centrima, a preko njihovih telefona ak i u Americi: Uspio sam! Pobjegao sam iz kaveza! Ali ponekad, kada na ulici neko doziva Balrama, ja se okrenem i pomislim: odao s am se. Biti uhvaen - to je uvijek mogue. U Indiji stvari nemaju kraja, kako je govorio g. Ashok. Policiji mo ete neprestano davati smee koverte i crvene torbe, pa na kraju ipak mogu da vas zavrnu. Mo dft e jednog dana ovjek u uniformi uprijeti prstom u men e i rei: "Vrijeme ti je isteklo, Munna" 296 BIJELI TIGAR / Aravind Adiga Pa ipak, ak i ako se svi moji kristalni lusteri srue na pod - ak i ako me bace u za tvor gdje e svi zatvorenici u mene umoiti svoje kljunove - ak i ako me natjeraju da se drvenim merdevinama popnem na vje ala - nikada neu rei da sam pogrije io one noi u Delhiju kada sam zaklao svog gospodara. Rei u da se sve to isplatilo da bih znao, makar na dan, makar na jedan sat, makar na minut, kako je to ne biti sluga. Mislim da sam spreman da imam djecu, g. premijeru. Ha! KNJI NICA ZELINA Vjeno Va , Ashok Sharma, Bijeli Tigar iz Bangalora boss@whitetiger-technologydrivers.com CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, Sarajevo 821.214-31 ADIGA, Aravind Bijeli Tigar / Adiga Aravind; s engleskog preveo Nenad Kaar. - Sarajevo: Buybook, 2009.-296 str.; 20 cm. - (Biblioteka Kolonija) Prijevod djela: The White Tiger ISBN 978-9958-30-028-8 COBISS.BH-ID 17319174