HARRY

POTTER

I PLAMENI PEHAR

GLAVA PRVAKua obitelji Riddle

U Little Hangletonu jo su je nazivali "kuom obitelji Riddle", iako Riddleovih u njoj nije bilo ve dugi nizgodina. Kua se nalazila na brijegu iznad sela: nekoliko prozora bilo je zakovano daskama, na krovu sunedostajali crepovi, a proeljem se nesmetano irio brljan. Nekada otmjeno zdanje, vjerojatno najvee inajvelianstvenije u iroj okolici, danas bijae nagrizeno vlagom, zaputeno i nenastanjeno.U cijelom Little Hangletonu nije bilo osobe koja bi staru kuu opisala drugaije nego kao jezivu. Polastoljea ranije, tamo se zbilo neto neobino i strano, neto o emu su stariji mjetani jo uvijek radoraspravljali kada bi im ponestalo svjeijih tema za naklapanje. Tu su priu pretresli toliko puta, i na tolikoje mjesta ukrasili, da vie nitko nije bio sasvim siguran u pravu istinu. Usprkos tome, svaka je verzijapripovijesti poinjala jednako: pedeset godina ranije, u osvit prekrasnog ljetnog dana, u vrijeme kada jekua obitelji Riddle jo uvijek bila odravana i izazivala divljenje, u dnevnu sobu ula je slukinja i tamootkrila mrtva tijela troje Riddleovih.Slukinja se uz vrisku trkom spustila u selo i podigla sve mjetane na noge."Lee tamo irom otvorenih oiju! Hladni su kao led! Jo su u sinonjoj odjei!"Pristigla je i policija, dok je cijeli Little Hangleton kiptio od zaprepatene znatielje i slabo prikrivenauzbuenja. Nitko nije tratio vrijeme pretvarajui se da ali za Riddleovima, najneomiljenijom obitelji uselu. Postariji gospodin i gospoa Riddle bili su bogati i osorni snobovi, a njihov odrasli sin Tom bio je jogori od roditelja. Stoga, jedino to je mjetane zanimalo bijae identitet ubojice Riddleovih - bilo je oitoda se troje, po svemu sudei zdravih ljudi, nije iste noi sruilo mrtvo uslijed prirodnih uzroka.Te je veeri posao u seoskoj gostionici Objeeni ovjek naprosto cvao; cijelo je selo dolo diskutirati oumorstvima. Nagradu za naputanje toplih ognjita dobili su kada se meu njima dramatino pojavilakuharica Riddleovih i u najednom utihloj gostionici objavila da je policija upravo uhitila ovjeka zvanogFrank Bryce."Frank!" uzviknulo je nekoliko gostiju. "Ma nemojte!"Frank Bryce radio je kao vrtlar kod Riddleovih. ivio je sam, u tronoj kuici na njihovu imanju. Frank sevratio iz rata s ukoenom nogom i antipatijom prema ljudskom mnotvu i glasnim zvukovima, otadaradei za Riddleove.Svi navalie kuharicu astiti piem, ne bi li uli jo pojedinosti."Uvijek sam mislila da je udak", rekla je ona, nakon etvrtog erija, seljanima koji su je napeto sluali."Neprijazan, kako bi rekla. Stoput sam mu nudila alicu aja. Ne bi se taj druio, a ne...""Ma dobro," javila se jedna ena za ankom, "Franku je bilo teko u ratu, voli ovjek miran ivot. To nijerazlog da...""A tko je drugi imo klju od stranjih vrata, je l?" viknula je kuharica. "Duplikat kljua oduvijek visi uvrtlarevoj kuici! Sino niko nije obio vrata! Ni jedan prozor nije razbijen! Frank se samo trebo douljatdo kue dok smo mi ostali spavali..."Seljani razmijenie mrane poglede."Uvijek sam mislio da izgleda podlo, bogme jesam", zagunao je mukarac za ankom."Ako mene pitate, skrenuo je zbog rata", nadovezao se gostioniar."Zar ti nisam rekla da se ne bih htjela zamjeriti Franku, nisam li, Dot?" rekla je uzbuena ena u kutu."Ima groznu ud," potvrdila je Dot, gorljivo kimajui glavom, "sjeam se, kad je bio dijete..."Do sljedeeg jutra malo je tko u Little Hangletonu dvojio da je Frank Bryce ubio Riddleove.Ali u prljavoj policijskoj postaji oblinjeg gradia Great Hangletona, Frank je tvrdoglavo i ustrajnoponavljao da je nevin, kao to je ponavljao i podatak kako je jedina osoba koju je na dan smrti Riddleovihvidio u blizini kue bio nepoznati mu djeak tamne kose i blijede koe. Nitko drugi u selu nije primijetiotakvu osobu pa su policajci bili prilino sigurni da ga je Frank izmislio.Upravo kada se poelo initi da je Frank u ozbiljnoj nevolji, stigao je obdukcijski izvjetaj o Riddleovima istubokom promijenio dotadanji tijek istrage.Policajci nikada nisu vidjeli udniji izvjetaj. Trupla je pregledao lijeniki tim koji je zakljuio da nitko od

Riddleovih nije bio otrovan, proboden, prostrijeljen, zadavljen, uguen ili (bar koliko su mogli vidjeti)ozlijeen na bilo kakav nain. U stvari, nastavljao se izvjetaj osjetno zbunjenim tonom, inilo se da susvi lanovi obitelji Riddle u trenutku smrti bili savreno zdravi - izuzme li se injenica da su bili mrtvi.Lijenici su ipak napomenuli (kao da su vrsto nakanili pronai ma kakav trag neeg neprirodnog) da jesve troje na licima imalo izraz uasa - ali, kao to su rekli i nezadovoljni policajci, tko je ikad uo da bitroje ljudi umrlo od straha?Budui da nije bilo dokaza da su Riddleovi uope ubijeni, policija je bila prisiljena pustiti Franka naslobodu. Riddleove su pokopali na groblju u Little Hangletonu, a njihovi grobovi ostali su jo nekovrijeme predmetom ope znatielje. Svi su se iznenadili kada se Frank Bryce, unato sumnjienjima,vratio u svoju kuicu na imanju obitelji Riddle."Ako se mene pita, on ih je ubio, i ba me briga to kae policija", izjavila je Dot u Objeenom ovjeku. "Ida ima obraza, oo bi odavde, jerbo zna da mi znamo da je kriv."Ali Frank nije otiao. Ostao je brinuti se za vrt i sljedee obitelji koja je ivjela u kui obitelji Riddle, i zaonu nakon njih - nijedna se nije dugo zadrala. Moda je i Frank bio dio razloga zbog kojeg se svaki novivlasnik alio da osjea neto neugodno u toj kui, koja je, ostavi bez stanovnika, polako poelapropadati.Trenutani vlasnik kue obitelji Riddle bio je bogatun koji je nije koristio ni za stanovanje ni za bilo kakvedruge aktivnosti; u selu su govorili da je dri "zbog poreza", iako nikome nije ba bilo posve jasno to toznai. Bogati je vlasnik ipak nastavio plaati Franka za odravanje vrta. Franku se bliio sedamdesetsedmi roendan, ve je bio prilino gluh, a njegova je bolesna noga bila ukoenija nego ikad, no jouvijek su ga za lijepa vremena viali kako neto prtlja oko cvjetnih gredica. Ipak, sve je ee bitkudobivao korov.Korov nije bio jedina Frankova briga. Seoski djeaci redovito su se nabacivali kamenjem na prozore kueobitelji Riddle. Vozili su bicikle preko travnjaka koje je Frank tako marljivo njegovao. Jedanput ili dvaputak su i provalili u staru kuu, da dokau jedni drugima svoju hrabrost. Znali su da se stari Frank predanobrine za kuu i perivoj pa ih je zabavljalo gledati ga kako epesa kroz vrt lamatajui tapom i viui nanjih promuklim glasom. Frank je pak vjerovao da ga djeaci gnjave zbog toga to su, poput njihovihroditelja, djedova i baka, uvjereni kako je on ubojica. Kada se Frank tako jedne kolovoskenoi probudio izamijetio neto vrlo udno u staroj kui, naprosto je zakljuio da su djeaci otili jo jedan korak dalje usvojim nastojanjima da ga kazne.Zapravo ga je bila probudila bolesna noga; u starosti ga je boljela vie no ikad prije. Ustao je i epajuisiao u kuhinju da ponovno napuni termofor vruom vodom i tako ublai ukoenost koljena. Stojei zasudoperom i ulijevajui vodu u kotli, podigao je pogled prema kui obitelji Riddle i ugledao svjetlucanjeu prozorima na katu. Franku je odmah bilo jasno to se zbiva. Djeaci su opet provalili u kuu i, sudei potreperenju svjetla, zapalili vatru.Frank nije imao telefona, a bio je i dvostruko nepovjerljiv prema policiji otkako su ga priveli na ispitivanjezbog smrti obitelji Riddle. Odmah je odloio kotli, pohitao na kat koliko mu je njegova bolesna nogadoputala, da bi se ubrzo opet naao u kuhinji, sada potpuno odjeven, i uzeo zahrali stari klju s kukepored vrata. Uzeo je i tap za etnju naslonjen na zid te se zaputio u no.Ulazna vrata u kui Riddleovih nisu pokazivala tragove provale. Isto je bilo i s prozorima. Frank jeepajui obiao kuu i doao do vrata koja su bila gotovo potpuno sakrivena brljanom, izvadio stariklju, gurnuo ga u bravu i beumno otvorio vrata.Naao se u golemoj kuhinji. Frank godinama nije dolazio ovamo; unato gustoj tmini, ipak se sjeao gdjese nalaze vrata koja vode u hodnik. Dok je u mraku tapao prema njima, nosnice su mu se ispunilevonjem raspadanja, a nauljene ui oslukivale su ima li na katu koraka ili glasova. Dospio je do predvorjakoje je, zahvaljujui visokim, uskim prozorima s obje strane ulaznih vrata, bilo neto svjetlije. Poeo seuspinjati stubama, zahvalan za prainu to je u debelom sloju prekrivala kamen i priguivala zvukovekoraka i tapa.Na odmoritu je skrenuo desno i odmah spazio uljeze: na samom kraju hodnika jedna su vrata bilaodkrinuta, a kroz otvor izmeu vrata i dovratka treperilo je svjetlo, bacajui zlatni trak preko crnogapoda. Frank se prikradao sve blie i blie, vrsto rukom stiui tap. Kada je doao na otprilike metar odvrata, ve je mogao vidjeti uski odsjeak prostorije s druge strane.Shvatio je da je u kaminu zapaljena vatra. To ga je iznenadilo. Zaustavio se i poeo paljivo sluati, jer usobi je progovorio muki glas; zvuao je bojaljivo i straljivo.

"Ako niste siti, gospodaru moj, u boci ima jo malo.""Poslije", odvrati drugi glas. I taj je pripadao mukarcu - no bio je neobino visok i hladan, poputiznenadnog naleta ledenog vjetra. Bilo je u tom glasu neega od ega su se nakostrijeile rijetke dlaicena Frankovu zatiljku. "Primakni me blie vatri, Crvorepe."Da bi bolje uo, Frank je okrenuo desno uho prema vratima. Zau zveket boce odloene na nekakvutvrdu povrinu, zatim i mukli zvuk struganja koji je pratio odvlaenje tekog naslonjaa preko poda.Frank je na trenutak opazio niskog mukarca, leima okrenutog vratima, kako gura naslonja na novomjesto. Bio je odjeven u dugi crni plat. Stranji dio glave bio mu je mjestimice elav. Zatim se opetizgubio iz vidokruga."Gdje je Nagini?" upita hladni glas."Ne... ne znam, gospodaru", nervozno mu odvrati prvi glas. "Mislim da je otila istraiti kuu...""Pomuzi je prije no to krenemo na poinak, Crvorepe", nastavi drugi glas. "Trebat e mi hrana tijekomnoi. Vrlo sam umoran od putovanja."Namrtena ela, Frank je primaknuo zdravo uho jo blie vratima, napeto oslukujui. Nastupila jestanka, no potom mukarac zvan Crvorep opet progovori."Gospodaru, smijem li vas pitati koliko emo se dugo ovdje zadrati?""Tjedan dana", ree hladni glas. "Moda i due. Prostor je relativno ugodan, a ionako jo ne moemonastaviti s naim planom.Bilo bi glupo da ponemo prije zavretka Svjetskog prvenstva u metloboju."Frank uvue vornati prst u uho i zavrti ga. Nedvojbeno zahvaljujui nagomilanoj unoj masti, zauo jerije "metloboj", to uope nije bila rije."Svje-svjetsko prvenstvo u metloboju, gospodaru?" ree Crvorep. (Frank jo energinije zabije prst uuho.) "Oprostite, ali... ne razumijem... zato bismo ekali da zavri Svjetsko prvenstvo?""Zato, budalo, to se u ovom trenutku u zemlju slijevaju arobnjaci sa svih strana svijeta, pa e svakozabadalo iz Ministarstva magije biti na dunosti i paziti na sve znakove neobinih aktivnosti, i provoditipaljivu provjeru identiteta. Bit e opsjednuti sigurnou da bezjaci sluajno ne bi neto primijetili. I zatoemo ekati."Frank je odustao od pokuaja da oisti uho. Jasno je uo rijei "Ministarstvo magije", "arobnjaci" i"bezjaci". Bilo je oito da svaki od tih izraza znai neto tajno, a Franku su na pamet padale samo dvijevrste ljudi koje govore u iframa - uhode i zloinci. Jo je vre stisnuo svoj tap, i opet se posvetiopaljivu sluanju."Dakle, vae je gospodstvo vrsto odluilo?" tiho e Crvorep."Dakako da sam vrsto odluio, Crvorepe." Sada se u hladnom glasu nasluivao prijetei ton.Uslijedila je kratka stanka - potom Crvorep uurbano progovori, kao da se sili na to prije no to izgubihrabrost."Mogli bismo to uiniti i bez Harryja Pottera, gospodaru."Nova stanka, ovaj put dua, a onda..."Bez Harryja Pottera?" tiho dahnu drugi glas. "Tako dakle...""Gospodaru, nisam to rekao jer se brinem za djeaka!" propiskuta Crvorep povienim glasom. "Meni tajdjeak ne znai nita, ba nita! Ali da iskoristimo neku drugu vjeticu ili arobnjaka - bilo kojeg - moglibismo postii cilj znatno bre! Kada biste mi samo dopustili da vas nakratko ostavim - znate kako samvjet u preruavanju - mogao bih se ve za dva dana vratiti s odgovarajuom osobom...""Mogao bih upotrijebiti drugog arobnjaka," ree drugi glas meko, "to je tono...""Gospodaru, to je razumniji pristup," odvrati Crvorep, iji je glas sada zvuao kao da mu je pao kamen sasrca, "vrlo bismo se teko doepali Harryja Pottera, tako je dobro zatien...""Pa se ti dobrovoljno javlja da pronae zamjenu? Pitam se... je li ti moda dojadilo njegovati me,Crvorepe? Nije li taj prijedlog za odustajanje od plana tek tvoj pokuaj da me napusti?""Gospodaru! Ja... ja nemam nikakvu elju napustiti vas, ba nikakvu...""Ne lai mi!" prosike drugi glas. "Uvijek znam kad lae, Crvorepe! ali to si mi se uope vratio. Gadimti se. Vidim kako se lecne svaki put kad me pogleda, osjeam kako drhti svaki put kada medotakne...""Ne! Moja odanost vaem gospodstvu...""Tvoja odanost nije nita drugo doli kukaviluk. Da ima kamo otii, ne bi bio ovdje. Kako bih preivio beztebe, kada me treba hraniti svakih nekoliko sati? Tko e musti Nagini?"

"Ali djelujete kudikamo snanije, gospodaru...""Laljive", apnu drugi glas. "Nisam snaniji, a da ostanem samna nekoliko dana, izgubio bih i ovo malozdravlja koje sam uspiopovratiti pod tvojom nevjetom njegom. Tiina!"Crvorep, koji je upao u nesuvislo blebetanje, smjesta je utihnuo. Sljedeih nekoliko sekundi Frank nijeuo nita osim pucketanja vatre. Potom je drugi mukarac opet progovorio, aptom koji je gotovonalikovao na siktanje."Ve sam ti objasnio zato elim upotrijebiti ba tog djeaka. Drugi mi ne trebaju. ekao sam trinaestgodina. Nekoliko mjeseci vie nee nita promijeniti. A to se tie djeakove zatite, vjerujem da e mojplan biti djelotvoran. Sve to mi treba jest malo tvoje hrabrosti, Crvorepe. Ukoliko ne eli osjetiti punusilinu gnjeva lorda Voldemorta, ti e tu hrabrost smoi...""Gospodaru, moram vam ovo rei!" poe Crvorep, sada ve s osjetnom panikom u glasu. "Dok smoputovali, stalno sam pretresao plan u glavi - gospodaru, nestanak Berthe Jorkins nee dugo ostatinezamijeen, i ako nastavimo, ako bacim kletvu na...""Ako?" proape prvi glas. "Ako? Ako se bude drao plana, Crvorepe, Ministarstvo nee nikada saznatida je jo netko nestao. Zadatak e izvriti tiho i bez panike; volio bih da to mogu sam, ali umomtrenutanom stanju... hajde, Crvorepe, uklonimo li samo jo jednu prepreku, imat emo nesmetanpristup Harryju Potteru. Ne traim da to uini sam. Kad doe do toga, ve e nam se ponovno pridruitimoj vjerni sluga...""Ja sam va vjerni sluga", odvrati Crvorep s blagom primjesom mrzovolje u glasu."Crvorepe, treba mi netko tko ima mozak, netko ija odanost nikada nije bila pokolebana, a ti, jao, neispunjava ni jedan od dva spomenuta uvjeta.""Ja sam vas naao", ree Crvorep. U njegovu se glasu sada ve posve jasno ulo da se duri. "Ja sam tajkoji vas je naao. Ja sam vam doveo Berthu Jorkins.""To je istina", odgovori drugi mukarac kao da se zabavlja. "Ne bih nikada od tebe oekivao takobriljantan potez, Crvorepe - iako, budimo iskreni, kada si je uhvatio, ti i nisi bio svjestan koliko e namona biti korisna, zar ne?""Ja... mislio sam da bi mogla biti korisna, gospodaru...""Laljive", opet progovori prvi glas. Podsmijeh u njegovu tonu sad je bio jo izraeniji nego prije. "Ipak,ne poriem da su podaci koje smo izvukli iz nje bili dragocjeni. Bez njih ne bismo mogli skovati na plan, iza to e, Crvorepe, biti nagraen. Dopustit u ti da za mene izvri zadatak od presudne vanosti,zadatak za koji bi mnogi moji sljedbenici dali desnu ruku...""S-stvarno, gospodaru? to...?" Crvorep je opet zvuao prestravljeno."Ah, Crvorepe, ne eli valjda da ti pokvarim iznenaenje? Ti e svoju ulogu odigrati na samom kraju...ali obeavam ti, imat e ast da bude upravo onoliko koristan koliko i Bertha Jorkins.""Vi... vi..." Crvorepov glas najednom je zvuao promuklo, kao da su mu se usta posve osuila. "Vi... ete...ubiti i mene?""Crvorepe, Crvorepe," odvrati mu hladni glas svilenkastim tonom, "zato bih te ubio? Berthu sam ubiojer sam morao. Poslije mojeg ispitivanja ionako ni za to vie nije bila sposobna, bila je posve beskorisna.Uostalom, da se vratila u Ministarstvo s vijeu kako te je srela na praznicima, to bi izazvalo daljnjaneugodna pitanja. Navodno mrtvi arobnjaci ne bi smjeli po usputnim svratitima nalijetati na vjetice izMinistarstva magije..."Crvorep je neto promrmljao tako tiho da ga Frank nije mogao uti, ali zato se drugi mukarac nasmijao -posve bezbojnim smijehom, hladnim poput njegova govora."Mogli smo joj izmijeniti pamenje? arolije za brisanje pamenja moe razbiti svaki bolji arobnjak, kaoto sam i sam dokazao kada sam je ispitivao. Okaljali bismo sjeanje na Berthu da ne iskoristimo podatkekoje sam iz nje izvukao, Crvorepe."Vani, na hodniku, Frank najednom postade svjestan da mu je ruka kojom stee tap klizava od znoja.ovjek hladnog glasa ubio je neku enu. O tome je govorio bez ikakva traga kajanja - kao da ga tozabavlja. Opasan je, tovie - poremeen. A planira i druga ubojstva - taj djeak, Harry Potter, ma tko onbio - u opasnosti je...Frank je znao to mu je initi. Dolo je vrijeme da se i on obrati policiji. Iuljat e se iz kue i uputiti ravnou telefonsku govornicu u selu... uto je opet progovorio hladni glas, zbog ega je Frank ostao na mjestu,kao zamrznut, ulaui svu svoju snagu u sluanje."Jo jedna kletva... moj vjerni sluga u Hogwartsu... i Harry Potter bit e moj, Crvorepe. Odluka je pala.

Nema vie rasprave. Ali tiho... mislim da ujem Nagini..."Glas drugog ovjeka se promijeni. Poeo je isputati zvukove kakve Frank nikad prije nije uo; siktao je ipuhao bez uzimanja daha. Frank pomisli da ga je uhvatio nekakav napadaj ili udar.A onda je Frank zauo kretanje u tamnom prolazu iza sebe. Osvrnuo se da pogleda to je to, i ukoio seod straha.Neto je gmizalo prema njemu du zatamnjenog poda u hodniku. Kada se pribliilo traku svjetla to ga jebacala vatra iz kamina, shvatio je uz drhtaj jeze da je rije o golemoj zmijurini, dugoj barem tri i polmetra. Zgroen, skamenjen od uasa, Frank je zurio u nju, dok je njezino vijugavo tijelo ostavljalo zasobom irok, zavojit trag u gustoj praini na podu, dolazei sve blie - to da uini? Jedini izlaz vodio je usobu u kojoj su dva mukarca sjedila i smiljala umorstvo, a ako pak ostane ovdje, zmija e ga zasigurnoubiti...Prije no to je stigao donijeti odluku, zmija je bila usporedo s njim, da bi potom nevjerojatno, udesno,prola mimo njega; slijedila je zvukove puhanja i siktanja koje je proizvodio hladni glas s druge stranevrata. Jo nekoliko sekundi, i vrak njezina repa sa arama u obliku dijamanata nestao je kroz prolazizmeu vrata i dovratka.Frankovo elo bilo je oznojeno, ruka na tapu mu je podrhtavala. U sobi je hladni glas siktao i dalje, iFranku doe neobina misao, nemogua misao... Taj ovjek zna govoriti sa zmijama.Frank nije shvaao to se zbiva. Od srca je elio da je opet u svom krevetu, s termoforom. Nevolja je bilau tome to mu se noge nisu htjele pomaknuti. Dok je tako stajao i tresao se nastojei obuzdati strah,hladni je glas naglo preao na ljudski jezik."Nagini ima zanimljivu vijest, Crvorepe", ree on."Z-zar doista, gospodaru?" odvrati Crvorep."Da, doista", odgovori mu glas. "Nagini kae da ispred ove sobe stoji jedan stari bezjak i slua svaku naurije."Frank nije imao ansu sakriti se. Zaue se koraci i vrata sobe naglo se otvorie.Pred Frankom je stajao nizak, proelav mukarac prosijede kose, iljasta nosa i sitnih, vodenastih oiju.Na licu su mu se mijeali strah i uznemirenost."Pozovi ga unutra, Crvorepe. Gdje ti je odgoj?"Hladni glas dolazio je iz prastarog naslonjaa ispred kamina, ali Frank nije vidio govornika. Zmija je pakbila sklupana na natrulom sagu pred kaminom, poput kakve jezovito nakaradne verzije pseeg ljubimca.Crvorep je rukom pozvao Franka da ue. Iako jo duboko potresen, Frank je vre uhvatio tap iepajui preao prag.Vatra je bila jedini izvor svjetla u sobi; bacala je dugake, paukolike sjene po zidovima. Frank je zurio ulea naslonjaa. inilo se da je mukarac koji tu sjedi jo manji od svog sluge, jer mu Frank nije uspijevaonazreti ak ni zatiljak."Sve si uo, bezjae?" upita hladni glas."Kako ste me to nazvali?" odvrati Frank prkosno, jer sada kada je bio u sobi, kada je dolo vrijeme zanekakvu akciju, osjeao se hrabrijim; i u ratu je uvijek bilo tako."Zovem te bezjakom", ree glas hladnokrvno. "To znai da nisi arobnjak.""Ne znam to mislite pod tim arobnjak", ree Frank, glasom koji je zvuao sve sigurnije. "Znam jedinoda sam veeras uo dovoljno da zainteresiram i policiju, bome jesam. Poinili ste ubojstvo i planirate ihjo! A rei u vam i ovo," doda u trenutku nadahnua, "moja ena zna da sam ovdje, i ako se nevratim...""Nema ti enu", ree mu hladni glas, vrlo tiho. "Nitko ne zna da si ovdje. Nikome nisi rekao da e doiovamo. Ne lai lordu Voldemortu, bezjae, jer on zna... on uvijek zna...""Ma nemojte?" ree Frank grubim glasom. "Lord, je li? E pa, nemam ba visoko miljenje o vaemodgoju, gospodaru moj. Kako bi bilo da se okrenete i pogledate me u oi kao ovjek?""Ali ja nisam ovjek, bezjae", odvrati hladni glas, jedva ujno od pucketanja plamenova. "Ja sam netodaleko vie od ovjeka. No... zato ne? Pogledat u te u oi... Crvorepe, doi i okreni mi naslonja."Sluga zacvili."uo si me, Crvorepe."Polako, iskrivljena lica, kao da bi mu sve bilo drae od pribliavanja svom gospodaru i sagu na kojem leizmija, niski mukarac poe naprijed i stade okretati naslonja. Zmija podie svoju runu, trokutastuglavu i tiho zasike kad su noge naslonjaa zapele o sag.

Naslonja je sada bio okrenut prema Franku, i on ugleda bie koje je sjedilo u njemu. Njegov tap streskom udari o pod. Otvorio je usta i zavritao. Vritao je tako jako da nije ni uo rijei to ih jeizgovarala spodoba u naslonjau dok je podizala arobni tapi. Bljesnulo je zeleno svjetlo, zaulo sehujanje, nakon ega se Frank Bryce sruio. Bio je mrtav prije no to mu je tijelo u padu dotaklo pod.Tristo kilometara dalje, djeak zvan Harry Potter trgnuo se iz sna.

GLAVA DRUGAOiljak

Harry je leao na leima, zadihan kao da je trao. Kad se prenuo iz vrlo uvjerljiva sna, dlanovi mu bijahupritisnuti uz lice. Stari, munjoliki oiljak na elu gorio je ispod njegovih prstiju kao da mu je netko upravoutisnuo usijanu icu u kou.Sjeo je, jednom rukom i dalje pritiui oiljak, a drugom tapkajui u tami za naoalama na nonomormariu. Stavio ih je na nos i slika spavaonice se izotri, obasjana slabanim, magliastim naranastimsvjetlom uline svjetiljke to se s druge strane prozora probijalo kroz zavjese.Opet prstima prijee preko oiljka. Jo ga je bolio. Upalio je svjetiljku na ormariu, siao s kreveta, otiaona drugu stranu sobe, otvorio ormar i zagledao se u zrcalo na unutarnjoj strani vrata. Pogled mu jezbunjeno uzvraao mravi etrnaestogodinjak, izrazito zelenih oiju i raskutrane crne kose. Pomno jepregledao munjoliki oiljak u svom odrazu. Djelovao je normalno, ali i dalje ga je pekao.Harry se pokua prisjetiti o emu je sanjao prije no to se probudio. Sve se inilo tako stvarnim... dvojiculjudi u snu je poznavao, treeg - nije... jako se usredotoio, mrtei se i nastojei se prisjetiti...Vrati mu se nejasna slika zamraene sobe... na sagu ispred kamina leala je zmija... maleni ovjek zvanPeter, nadimkom Crvorep... i hladni, visoki glas... glas lorda Voldemorta. Harry osjeti kao da mu na samutu pomisao u eludac klizi kocka leda...vrsto je zatvorio oi i pokuao se sjetiti kako je Voldemort izgledao, ali to je bilo nemogue... sve to jeHarry znao zavravalo se u trenutku kad se okrenuo Voldemortov naslonja, i kada je on, Harry, vidio tou njemu sjedi, osjetivi gr uasa koji ga je probudio... ili ga je ipak probudila bol u oiljku?A tko je bio onaj starac? Jer tamo se bez sumnje nalazio i jedan starac; Harry ga je promatrao kako serui na pod. Sad mu se ve sve mijealo; pokrio je lice dlanovima da ne bi vidio svoju sobu, nastojeizadrati sliku one slabo osvijetljene prostorije, ali bilo je to kao da u skupljenim dlanovima pokuavazadrati vodu; detalji su mu sad ve izmicali istom brzinom kojom ih je pokuavao uhvatiti... Voldemort iCrvorep razgovarali su o nekome koga su ubili, iako se Harry nije mogao sjetiti imena rtve... i kovali suplan da ubiju jo nekoga... njega...Harry je podigao lice, otvorio oi i netreminim pogledom promotrio svoju sobu kao da oekuje da eugledati neto neobino. Istina, u njegovoj sobi ve se nalazila sva sila neobinih predmeta. U podnojukreveta stajao je otvoren drveni koveg iz kojeg su izvirivali kotli, drak metle, crna pelerina i razniudbenici s arobnim formulama. Svici pergamenta prekrivali su dio radnog stola koji nije zauzela velika,prazna krletka u kojoj je obino sjedila njegova sova Hedviga. Na podu pored kreveta leala je otvorenaknjiga; nju je itao prije nego to je sino utonuo u san. Sve slike u toj knjizi imale su dar kretanja. Ljudi ujarkonaranastim pelerinama ulijetali su u vidokrug pa opet izlijetali iz njega, jaui na metlama idobacujui jedni drugima crvenu loptu.Harry je priao knjizi, podigao je i odgledao kako jedan od arobnjaka postie spektakularan golubacivanjem lopte kroz obru visok petnaestak metara. Zatim je s treskom zaklopio knjigu. ak nimetloboj - po Harryjevu miljenju, najbolji sport nasvijetu - nije mu u ovom trenutku uspijevao privuipozornost. Odloio je Let s Topnicima na noni ormari, doao do prozora i razmaknuo zavjese dapogleda na ulicu.Kalinin prilaz izgledao je upravo onako kako bi potovanja dostojna ulica u predgrau i trebala izgledati usitnim satima subotnjeg jutra. Sve su zavjese bile navuene. Koliko je Harry mogao vidjeti kroz tamu,nigdje na vidiku nije bilo ivog stvora, ak ni make.A ipak... a ipak... Harry se zabrinuto vratio do kreveta i sjeo, opet prstom prelazei po oiljku. Nije gabrinula bol; Harryju bol i ozljede nisu bile nepoznanica. Svojevremeno je bio ostao bez svih kostiju desneruke, i morao je cijelu no trpjeti bol zbog njihova ponovnog izrastanja. Nedugo nakon toga, istu tu rukuproboje otrovni onjak dug trideset centimetara. Lani je pak pao s metle u letu, s visine od petnaestmetara. Ve je bio naviknut na bizarne nezgode i ozljede; bile su neizbjene ako ste pohaali koluvjetiarenja i arobnjatva uHogwarsu i ako ste jo k tome imali dar za privlaenje nevolja.Ne, Harryja je zapravo brinulo to to ga je oiljak posljednji put zabolio kad mu je Voldemort bio blizu...

ali Voldemort nije mogao biti ovdje... sama pomisao da bi Voldemort mogao vrebati u Kalininu prilazubila je apsurdna, nemogua...Harry paljivo osluhne tiinu oko sebe. Je li moda napola oekivao da e zauti kripu stepenica iliutanje plata? Zatim lagano poskoi na zvuk strahovitog, roktavog hrkanja svog roaka Dudleyja ususjednoj sobi.Harry se pokua pribrati; sve su to gluposti; u kui nije bilo nikoga osim njega, tetka Vernona, tetePetunije iDudleyja, a bilo je oito da oni spavaju, kao i da su im snovi bezbrini i bezbolni.Dursleyjevi su Harryju bili najdrai u usnulom izdanju; budni mu nikad nisu bili na pomo. Tetak Vernon,teta Petunija iDudleybili su jedini Harryjevi ivui srodnici. Ti bezjaci (ljudi bez maginih moi) mrzili su iprezirali magiju u svim njezinim oblicima, pa je Harry u njihovoj kui bio otprilike jednako dobrodoaokao i crvotoina. Duga razdoblja u protekle tri godine tijekom kojih je Harry boravio uHogwarsu, svimasu opravdavali izlikom da Harry pohaa Popravni dom svetog Bruta za nepopravljive djeake. Iako sujako dobro znali da se Harry kao maloljetni arobnjak ne smije sluiti magijom izvan Hogwartsa, ipak suga esto okrivljavali za sve to bi u kui polo po zlu. Harry im nikada nije mogao povjeriti nita o sebi, niispriati im ita o svom ivotu u arobnjakom svijetu. ak i sama pomisao da im se obrati kad seprobude i da im kae kako ga boli oiljak, ili da je zabrinut zbog Voldemorta, bila je komina.A upravo je Voldemort bio razlog to je Harry ivio kodDursleyjevih. Da nije bilo Voldemorta, Harry ne biimao taj munjoliki oiljak na elu. Da nije bilo Voldemorta, Harry bi jo imao roditelje...Harryju je bilo samo godinu dana one noi kada je Voldemort -tada najmoniji crni mag u posljednjihstotinu godina, arobnjak ija je mo u to vrijeme neprestano rasla ve jedanaestu godinu -doao unjegovu kuu i ubio mu oca i majku. Kada je Voldemort uperio arobni tapi u Harryja i izustio kletvukojom je na svompostojanom usponu prema moi uklonio mnoge odrasle vjetice i arobnjake -dogodilo se nemogue: kletva je zakazala. Umjesto da ubije malog djeaka, kletva je pala na Voldemorta.Harry je preivio s posjeklinom u obliku munje kao jedinim oiljkom, dok se Voldemort pretvorio u biekoje jedva da je bilo ivo. Lien moi i gotovo ugasla ivota, Voldemort je pobjegao; strava u kojoj jetajna zajednica vjetica i arobnjakaivjela tako dugo vremena, rasplinula se. Voldemortovi su sesljedbenici razili, a Harry Potter je postao slavan.Kada je Harry na svoj jedanaesti roendan otkrio da je arobnjak, to je ve bio dovoljno velik ok; jo gaje vie uzbunila injenica to su svi u skrivenom arobnjakom svijetu znali za njegovo ime. StigaviuHogwars, Harry je otkrio da se svi okreu za njim i da ga posvuda slijede govorkanja. Ali sada se venavikao na to: potkraj ljeta krenut e na etvrtu godinu u Hogwartsu. Ve je brojio dane do povratka udvorac.No od povratka u kolu dijelilo ga je jo punih etrnaest dana. Maloduno se ogledavao po sobi, sve dokmu oko nije zapelo za roendanske estitke koje su mu krajem srpnja poslali njegovi najbolji prijatelji.to bi njih dvoje reklo da im napie kako ga boli oiljak?U glavi mu smjesta odjekne glas Hermione Granger, kretav od panike."Zabolio te oiljak? Harry, to je ozbiljna stvar... Pii profesoru Dumbledoreu! A ja u provjeriti to pie uNajeim maginim bolestima i boljeticama... Moda tamo ima neto o oiljcima od kletvi...Da, takav bi bio Hermionin savjet: smjesta poi ravnatelju Hogwartsa, a u meuvremenu se pouzdaj uknjigu. Harry se zagleda kroz prozor u crnoplavo nebo nalik na gustu tintu. isto je sumnjao da bi munekakva knjiga sada bila od osobite pomoi. Koliko je on znao, bio je jedina ivua osoba koja jepreivjela kletvu kakvu je upotrijebio Voldemort, i stoga je bilo malo vjerojatno da bi mogao pronaisvoje simptome u Najeim maginim bolestima i boljeticama. A to se tie obraanja Dumbledoreu,Harry nije imao pojma kamo je Dumbledore odlazio za ljetne praznike. Na trenutak se zabaviozamiljajui Dumbledorea s njegovom dugakom srebrnastom bradom, u dugoj arobnjakoj pelerini iiljatom eiru, kako lei ispruen na nekoj plai i mae svoj dugi, kukasti nos losionom za sunanje. Ipak,Harry je bio siguran da bi ga Hedviga mogla pronai, ma gdje bio; Harryjeva sova uvijek bi isporuilapismo, ak i kad nije imala adresu. Ali to bi mu napisao?Dragi profesore Dumbledore, ao mi je to Vas uznemirujem, ali jutros me bolio oiljak. Srdani pozdravi,Harry Potter.Zvualo je glupo ak i kao pomisao.Zatim je pokuao zamisliti reakciju svog drugog najboljeg prijatelja, Rona Weasleyja, i u tren oka se prednjim pojavilo Ronovo dugonoso, pjegavo lice, zbunjena izraza."Zabolio te oiljak? Ali... nije mogue da bi Zna-ve-tko sada mogao biti u tvojoj blizini? Hou rei... ti bi

to znao, zar ne? Opet bi te probao srediti, zar ne? Ne znam, Harry, moda oiljci od kletvi uvijek malkotrecaju... pitat u tatu..."Gospodin Weasley bio je diplomirani arobnjak, zaposlen u Uredu za zloporabu bezjakih artefakata priMinistarstvu magije, no koliko je Harryju bilo poznato, nije bio strunjak za klfve. U svakom sluaju,Harryju se nije sviala ideja da cijela obitelj Weasley sazna kako njega, Harryja, hvata nervoza zbognekoliko minuta boli. Gospoa Weasley bi paniarila jo vie od Hermione, a Fred i George, Ronoviesnaestogodinji braa blizanci, mogli bi pomisliti da Harry gubi petlju. Weasleyjevi su Harryju bilinajdraa obitelj na svijetu; nadao se da e ga uskoro pozvati u posjet (Ron je spomenuo neto oSvjetskom prvenstvu u metloboju), ali zbilja nije elio da boravak kod njih bude obiljeen zabrinutimzapitkivanjem o njegovu oiljku.Harry poe masirati elo zglobovima prstiju. Zapravo je najvie od svega elio (gotovo se sramio priznati)nekoga tko bi bio kao... kao roditelj: odrasli arobnjak iji bi savjetmogao zatraiti a da se pritom neosjea glupo, netko kome je stalo do njega, tko je imao iskustva s crnom magijom...Odjednom mu sine. Bilo je to tako jednostavno, tako oito, da nije mogao vjerovati koliko mu je trebalovremena da doe do rjeenja: Sirius.Harry skoi s kreveta, pouri na drugu stranu sobe i sjede za radni stol; privukao je komad pergamenta,napunio tintom orlovo pero za pisanje, napisaoDragi Siriuse, te potom zastao, pitajui se kako danajbolje sroi problem, jo se iuavajui to se Siriusa nijeodmah sjetio. No moda to i nije bilo takoudno - ipak su prola samo dva mjeseca otkako je otkrio da mu je Sirius krsni kum.Razlog za Siriusovu posvemanju odsutnost iz Harryjeva ivota do tog trenutka bio je jednostavan - Siriusje bio zatoen u Azkabanu, stranoj arobnjakoj tamnici koju su uvali stvorovi zvani dementori, slijepizlodusi sa sposobnou isisavanja dua. Dementori su u Hogwarts i doli u potrazi za odbjeglim Siriusom,no ispostavilo se da je Sirius nevin - umorstva zbog kojih je bio osuen poinio je Crvorep, Voldemortovpristaa, kojeg su danas gotovo svi smatrali mrtvim. Harry, Ron i Hermiona znali su da to nije istina, jersu se lani susreli s Crvorepom, ali jedino je profesor Dumbledore povjerovao njihovoj prii.Punih, predivnih sat vremena Harry je bio uvjeren da e napokon otii odDursleyjevih, jer mu je Siriusponudio dom im se dokae njegova nevinost. Tu priliku za sreu grubo su mu oteli -Crvorep je pobjegaoprije no to su ga mogli odvesti u Ministarstvo magije i Sirius je morao pobjei da spasi ivot. Harry mu jepomogao umai na leima hipogrifa zvanog Kljunoslav. Sve odonda, Sirius je bio u bijegu. Dom koji jeHarry mogao imati da Crvorep nije pobjegao proganjao ga je cijelo ljeto. Bilo mu je dvostruko tee vratitise kDursleyjevima znajui koliko je malo nedostajalo da im zauvijek umakne.Usprkos tome, Sirius je donekle pomogao Harryju, iako nije mogao biti s njim. Harry je upravozahvaljujui Siriusu sada mogao drati sve svoje kolske stvari u sobi.Dursleyjevi mu to nikad prije nisudoputali; njihov je glavni cilj bio Harryja uiniti to jadnijim, a to je u kombinaciji s njihovim strahom odHarryjevih moi dovelo do toga da su svakog prijanjeg ljeta njegov kolski koveg zakljuavali u ormarpod stubama. No, taj se stav promijenio kada su otkrili da je Harryjev kum opasni ubojica - Harry im jesluajno zaboravio rei da je Sirius neduan.Otkako se vratio u Kalinin prilaz, Harry je primio dva pisma od Siriusa. Nisu ih donijele sove (kao to jebilo uobiajeno u svijetu arobnjaka), nego velike, tropske ptice jarkih boja. Hedviga nije odobravalanapadnu pojavu tih uljeza; krajnje je nevoljko dopustila da otpiju vode iz njezine posudice prije no to suopet odletjele. Harryju su se meutim svidjele; podsjeale su ga na palme i bijeli pijesak. Nadao se da seSirius dobro zabavlja, gdje god da se nalazio (Sirius nikada nije spominjao tono mjesto svog boravka, usluaju danetko presretne pisma). Harryju je iz nekog razloga bilo teko zamisliti da bi dementori moglidugo preivjeti pod jakim suncem; moda je Sirius ba zato i otiao na jug. Siriusova pisma, trenutnoskrivena ispod vrlo korisne rasklimane daske pod Harryjevim krevetom, zvuala su vedro, a Sirius je uoba pisma podsjetio Harryja da mu se moe obratiti kad god ga zatreba. E pa sad ga je zbilja trebao...inilo se da svjetlost Harryjeve svjetiljke postaje sve slabija dok je hladno sivo svjetlo koje prethodisvitanju polako klizilo u sobu. Naposljetku, kad je sunce izalo i kad su zidovi njegove sobe poprimilizlatastu boju, a iz sobe tetka Vernona i tete Petunije poelidolaziti zvukovi kretanja, Harry je oistio stolod zguvanih komadia pergamenta i ponovno proitao dovreno pismo.Dragi Siruse,hvala ti na prolom pismu, ona ptica je bila golema, jedva se uspjela provui kroz moj prozor.Ovdje je sve po starom. Dudleyjeva dijeta ne ide ba najbolje. Teta ga je juer uhvatila kako krijumari

krafne u sobu. Rekli su mu da e mu morati smanjiti deparac ako tako nastavi, pa se jako naljutio i baciosvoj PlayStation kroz prozor. To ti je jedna kompjuterska stvarica na kojoj moe igrati igre. Zapravo muje to bilo blesavo, jer sad nema ak ni Mega-Mutilaciju da mu odvue misli od hrane. Ja sam dobro,uglavnom zato to su Dursleyjevi smrtno prestraeni da e se ti pojaviti i sve ih pretvoriti u imie akote zamolim.Inae, jutros se desilo neto udno. Opet me bolio oiljak. Zadnji put mi se to dogodilo kad je Voldemortbio u Hogwartsu. Ali valjda sada ne moe biti nigdje u mojoj blizini, zar ne? Je li ti poznato bole liponekad oiljci od kletvi i nakon to je prolo mnogo godina ?Poslat u ti ovo po Hedvigi im se vrati, trenutno je u lovu. Pozdravi Kljunoslava u moje ime.Harry.

Da, mislio je Harry, dobro izgleda. Nije imalo smisla spominjati san, nije elio stvoriti dojam da je previezabrinut. Presavio je pergament i poloio ga sa strane na stol, da mu bude pri ruci kad se Hedviga vrati.Onda je ustao, protegnuo se i opet otvorio ormar. Ne gledajui u zrcalo, poeo se odijevati da sie nadoruak.

GLAVA TREAPoziv

Kad je Harry siao u kuhinju, ondje je ve zatekaoDursleyjeve. Nisu se udostojili ni pogledati ga dok jeulazio i sjedao za stol. Krupno crveno lice tetka Vernona sakrivalo se iza jutarnjeg izdanja DailyMaila,dok je teta Petunija na krike rezala grejpfrut, napuivi usnice preko konjskih zuba.Dudleyjev izgled odavao je bijes i zlovolju, premda mu je jutros nekako polo za rukom zaposjesti jo veiprostor no inae. Nije to bila mala stvar, jer jeDudleyi u normalnim okolnostima zauzimao itavu jednustranu etvrtastog stola. Kada je teta Petunija naDudleyjev tanjur poloila etvrtinu nezaslaenagrejpfruta, uz bojaljivo "Izvoli, dragi Diddy",Dudleyje prostrijeli otrovnim pogledom. Sve otkako sevratio kui za ljetne praznike, donijevi kolsku svjedodbu za tu godinu, ivot mu je poao nizbrdo.Kao i obino, tetak Vernon i teta Petunija uspjeli su izmisliti opravdanja za njegove loe ocjene; tetaPetunija vjeito je ponavljala da jeDudleyvrlo nadaren djeak kojeg uitelji ne razumiju, a tetak Vernontvrdio je da on "ionako ne eli da mu sin bude nekakav enskasti treberi". Pred navodima koji su ga usvjedodbi optuivali za nasilniko ponaanje napravili su se ludi. "On je zaigrani mali deko, ali ni mravane bi zgazio!" plano je izjavila teta Petunija.No pri dnu svjedodbe nalo se nekoliko biranih rijei kolske medicinske sestre pred kojima supresahnule ak i isprike tetka Vernona i tete Petunije. Mogla je teta Petunija do mile volje zavijatikakoDudleyima velike kosti, kako njegova kilaa dolazi od toga to je pupast i kako mu je, kao djeaku urazvoju, potrebno mnogo hrane, ali injenice su bile injenice - ni jedan trgovac kolskom opremom nijeprodavao pumperice dovoljno velike za Dudleyja. kolska medicinska sestra vidjela je ono to oi tetePetunije - obino tako otre kada su u pitanju bili otisci prstiju na njezinim bljetavo istim zidovima ilimotrenje dolazaka i odlazaka susjeda -naprosto nisu eljele vidjeti: ne samo toDudleyju nije bilapotrebna dodatna prehrana, nego je ve bio dosegao opseg i teinu mladog kita ubojice.I tako je - nakon brojnih bijesnih ispada, nakon svaa od kojih se tresao pod Harryjeve sobe i mnogihsuza to ih je prolila teta Petunija - na snagu stupio novi reim. Na hladnjak su prilijepili list s propisanomdijetom koji im je poslala kolska sestra iz Smeltingsa, izbacivi iz njega sve Dudleyju najmilije stvari -gazirana pia i kolae, okolade i hamburgere - te ga napunili voem i povrem i ostalim namirnicamakoje je tetak Vernon obiavao nazivati "hranom za zeeve". Da utjeiDudleyja, teta Petunija na dijetu jenatjerala i ostatak obitelji. Sljedeu kriku grejpfruta dodala je Harryju. Primijetio je da je znatno manjaodDudleyjeve. Teta Petunija je oito vjerovala daDudleyjev moral ovisi o tome dobiva li vee porcije odHarryja, ako ve ne i od drugih.No teta Petunija nije mogla znati to se krije ispod rasklimane daske na katu. Ni slutila nije da se Harryuope ne dri dijete. im mu je postalo jasno da se od njega oekuje da ljeto preivi hranei se mrkvama,Harry je svim svojim prijateljima po Hedvigi uputio vapaj u pomo, a oni su na izazov odgovorili naupravo velianstven nain. Hedviga se iz Hermionine kue vratila s velikom kutijom natrpanomgrickalicama bez eera (Hermionini roditelji bili su zubari). Hagrid, lovouvar uHogwarsu, iskazao sevreompunom tvrdih kolaia koje je sam ispekao (njih Harry nije ni taknuo; imao je ve i previe bliskihsusreta s Hagridovim kuhanjem). Ali zato je gospoa Weasley po obiteljskom sovcu Errolu poslala golemkola od suhog voa i raznovrsne pite. Stari i nejaki Errol od putovanja se oporavljao punih pet dana. Aza roendan (na koji seDursleyjevi nisu ni osvrnuli), Harry je dobio etiri predivne roendanske torte, pojednu od Rona, Hermione, Hagrida i Siriusa. Jo su mu bile preostale dvije, pa je stoga u sretnomiekivanju pravog doruka u svojoj sobi bez gunanja zagrizao u grejpfrut.Tetak Vernon je odloio novine uz dubok frktaj neodobravanja i spustio pogled na svoju etvrtinugrejpfruta."To je to?" mrzovoljno upita tetu Petuniju.Teta Petunija mu uzvrati strogim pogledom, glavom otro pokazujui naDudleyja. Dudley je ve biodokrajio svoju etvrtinu grejpfruta, zbog ega je u ovom trenutku odmjeravao Harryjevu, i to s krajnjeogorenim izrazom u svojim svinjski siunim oicama.Tetak Vernon ispusti teak uzdah od kojeg zadrhti njegov veliki, upavi brk i mai se za svoju licu.

Zau se zvonce na vratima. Tetak Vernon s mukom se podigao sa stolice i otputio niz hodnik. Dok mu jemajka bila zabavljena kotliem za aj,Dudleyje brzinom munje ukrao ostatak grejpfruta tetka Vernona.Harry zau kako netko neto govori na vratima i zatim se smije, kao i odsjean odgovor tetka Vernona.Potom se ulazna vrata zatvorie, a iz predvorja do njih dopre zvuk trganja papira.U taj mah teta Petunija odloi ajnik na stol i znatieljno se zagleda za Vernonom. Nije dugo ekala naobjanjenje. Nakon otprilike jedne minute vratio se u kuhinju. Izgledao je kao da je izvan sebe od bijesa."Ti", okomi se na Harryja. "U dnevnu sobu. Odmah."Zbunjen i pitajui se to je sad skrivio, Harry ustane i krene za njim u susjednu sobu. Tetak Vernonsnano zalupi vratima iza njih."Tako dakle", ree on, odmarira do kamina i okrene se prema Harryju kao da se sprema objavitinjegovo uhienje. "Tako."Harryju nita ne bi bilo drae nego da mu uzvrati: "Kako tako?" ali neto mu je govorilo da je bolje neiskuavati ivce tetka Vernona u ovako rano jutro, osobito zato to je zbog izgladnjelosti ionako ve biopod ozbiljnim pritiskom. Zato je radije izabrao izraz uljudne zbunjenosti."Ovo je upravo stiglo", progovori tetak Vernon. Zamahnuo je purpurnim listom papira prema Harryju."Pismo. O tebi."Harryjeva se zbunjenost povea. Tko bi pisao tetku Vernonu o njemu? Zar je on uope znao ikoga tko bipismo poslao po potaru?Tetak Vernon prvo je pogledom prostrijelio Harryja, a potom se zagledao u pismo i poeo itati naglas:Dragi gospodine i gospoo Dursley,nismo se nikada upoznali, ali sigurna sam da ste od Harryja uli mnogo toga o mome sinu Ronu.Harry vam je moda spomenuo da e se ovog ponedjeljka naveer odrati finale Svjetskog prvenstva umetloboju, a moj mu Arthur upravo je uspio nabaviti prvoklasne ulaznice preko svojih veza u Uredu zaarobne igre i sportove.Nadam se da ete nam dopustiti da povedemo Harryja na utakmicu, jer rije je doista o prilici koja senudi jedanput u ivotu; Britanija nije bila domain prvenstva ve trideset godina i do ulaznica se tekodolazi. Dakako, bilo bi nam drago da Harry provede s nama i ostatak ljetnih praznika i da ga moemootpratiti na vlak koji e ga odvesti natrag u kolu.Bilo bi najbolje da nam Harry va odgovor poalje normalnim putem, jer bezjakipotar nikad nedostavlja potu u nau kuu, pa nisam ak ni sigurna da zna gdje je.U nadi da emo uskoro vidjeti Harryja, Srdano Vas pozdravljaMolly WeasleyP.S. Nadam se da sam na omotnicu nalijepila dovoljno maraka.Tetak Vernon zavrio je s itanjem, zavukao ruku u dep na prsima i izvukao neto iz njega."Pogledaj ovo!" zarei.Podigao je omotnicu u kojoj je dolo pismo gospoe Weasley, a Harry se jedva suzdrao da ne prasne usmijeh. Svaki djeli omotnice bijae prekriven markama, osim komadia na prednjoj strani gdje jegospoa Weasley siunim rukopisom upisala adresuDursleyjevih."Znai, nalijepila je dovoljno maraka", ree Harry, nastojei zvuati kao da je greka gospoe Weasleyneto sasvim normalno. Oi njegova tetka bljesnue od bijesa."Potar je to primijetio", procijedi on kroz zube. "Jako ga je zanimalo odakle je stiglo pismo, jako. Zato jepozvonio. Izgleda da mu je to bilo udno."Harry nije nita rekao. Netko drugi moda ne bi shvatio zato tetak Vernon die takvu galamu zbog vikamaraka, ali Harry je ve tako dugo ivio sDursleyjevima da mu je bilo jasno kako njih razdrauje sve toimalo odudara od normale. Nita ih nije tako plailo kao mogunost da netko otkrije kako imaju veze(ma koliko daleke) s osobama poput gospoe Weasley.Tetak Vernon i dalje je bijesno zurio u Harryja, koji je pak nastojao zadrati to neutralniji izraz lica.Morao je paziti to radi i govori, osobito sad kad mu se smjekao dogaaj ivota. ekao je da tetakVernon prvi progovori, ali ovaj ga je naprosto nastavio probadati pogledom. Harry odlui prekinutiutnju."Onda - smijem li ii?" priupita.Krupno, grimizno lice tetka Vernona lagano se trzne. Brk se nakostrijei. Harry je vjerovao da zna to se

odigrava iza brka: vodio se ljuti boj izmeu dva temeljna nagona tetka Vernona. Ako dopusti Harryju daide, to e ga usreiti, a tetak Vernon ve se dobrih trinaest godina borio protiv Harryjeve sree. S drugestrane, ako dopusti Harryju da otperja k Weasleyjevima i tamo provede ostatak ljeta, rijeit e ga se dvatjedna prije nego to se itko nadao, a tetak Vernon mrzio je Harryjev boravak u kui. Valjda zato dadobije na vremenu za razmiljanje, opet je pogledao u pismo gospoe Weasley."Tko je ta ena?" upita, s gaenjem zurei u potpis."Ve si je sreo", odvrati Harry. "Ona je majka mog prijatelja Rona, doekala ga je kad smo doli Hog...vlakom na kraju kolske godine.Umalo je rekao "Hogwarsekspres", to je inae bio pouzdan nain da tetku podigne tlak. UkuanstvuDursleyjevih ime Harryjeve kole nikada se nije izgovaralo naglas.Tetak Vernon iskrivi svoje golemo lice kao da se nastoji prisjetiti nekakve velike neugodnosti."Ona zdepasta ena?" zarei napokon. "S oporom crvenokose djece?"Harry ga poprijeko pogleda. Tetak Vernon je zbilja imao debeli obraz kad je kraj onolikog sina ikoganazivao "zdepastim" - i to sada kada jeDudleynapokon uspio ostvariti ono to se spremalo od njegovetree godine ivota; irinom je nadmaio vlastitu visinu.Tetak Vernon opet je paljivo proitao pismo."Metloboj", promrmlja sebi u bradu. "Metloboj - kakve su to gluposti?"Harry po drugi put osjeti ugriz ozlojeenosti."To je sport", odbrusi on. "Igra se na meti...""Dobro, dobro!" ree tetak Vernon glasno. Harry je uz primjesu zadovoljstva zamijetio da tetak poinjepokazivati lagane znakove panike. ivci mu oito nisu bili pripravni na zvuk rijei "metla" usred njegovednevne sobe. Izlaz je naao u ponovnom iitavanju pisma. Harry vidje kako tetak usnicama oblikujerijei "poaljite nam odgovor normalnim putem". Namrtio se."to joj znai to normalnim putem?" prosike."Normalnim za nas," odvrati Harry, a prije no to ga je tetak uspio zaustaviti, doda, "zna, po sovi. To jearobnjacima i vjeticama normalno."Tetak Vernon je izgledao tako zgranuto kao da je Harry upravo izgovorio neku odurnu psovku. Tresui seod bijesa, nervozno pogleda prema prozoru, kao da tamo oekuje nekoga od susjeda s uhompriljubljenim uz staklo."Koliko sam ti puta zapovjedio da ne spominje tu izopaenost pod mojim krovom?" sikne on dok mu jelice poprimalo raskonu boju zrele ljive. "Stoji tu, u odjei koju smo tebi, nezahvalniku, priskrbiliPetunija i ja...""Tek nakon to ju je Dudley sredio", hladno doeka Harry. I doista, bio je odjeven u majicu dugih rukavakoja mu je bila toliko prevelika da je morao pet puta podvrnuti rukave kako bi se mogao sluiti rukama, ikoja je k tome sezala do ispod koljena njegovih iznimno vreastih traperica."Da nisi tako razgovarao sa mnom!" ree tetak Vernon, tresui se od bijesa.No Harry se nije kanio povui. Dani u kojima je bio prisiljen pridravati se svakog idiotskogpravilaDursleyjevih bili su daleka prolost. Nije se draoDudleyjeve dijete, niti je imao i najmanjunamjeru dopustiti tetku Vernonu da sprijei njegov odlazak na Svjetsko prvenstvo u metloboju.Harry duboko udahne da se smiri i ree: "U redu, ne smijem ii na Svjetsko prvenstvo. Mogu li sada otii?Ba piem pismo Siriusu, pa bih ga htio dovriti. Zna... moj kum."Uspjelo mu je. Rekao je magine rijei. Promatrao je kako se grimizna boja mjestimino povlai s licatetka Vernona, zbog ega mu je koa izgledala kao loe promijean sladoled od crnog ribiza."Ti... ti se dopisuje s njim, je li?" upita tetak Vernon, toboe smirenim glasom - ali Harry je uoio da suse zjenice njegovih siunih oiju skupile od iznenadnog straha."Pa... da", odvrati Harry nehajnim tonom. "Prolo je dosta vremena otkako sam mu se zadnji put javio, a,zna, ako se ne javim, mogao bi pomisliti da neto nije u redu."Tu je zastao da moe uivati u uinku svojih rijei. Gotovo da je vidio kako se okreu kotaii ispod guste,tamne, uredno razdijeljene kose tetka Vernona. Ako pokua sprijeiti Harryja da pie Siriusu, Sirius emisliti da loe postupaju s Harryjem. Ako kae Harryju da ne smije ii na Svjetsko prvenstvo u metloboju,Harry e to napisati Siriusu, pa e ovaj znati da loe postupaju s Harryjem. Tetak Vernon je mogao uinitisamo jedno. Harry je promatrao nastajanje tog zakljuka u tetkovoj glavi kao da je njegovo krupno,brkato lice nainjeno od stakla. Pokuavao je zatomiti osmijeh i izgledati to bezizraajnije. A onda..."Pa, dobro onda. Smije ii na taj vraji... na taj glupi... na to tvoje Svjetsko prvenstvo. Ali napii tim... tim

Weasleyjevima... da te oni moraju pokupiti. Nemam ja vremena vozati te po cijeloj zemlji. A moe tamoprovesti i ostatak ljeta. I moe tom svojem... svojem kumu... javiti... javiti da ide.""Ba dobro", vedro odvrati Harry.Okrenuo se i zaputio prema vratima dnevne sobe, suspreui poriv da skoi u zrak i ispusti poklik sree.Ide... ide Weasleyjevima i gledat e Svjetsko prvenstvo u metloboju!Vani, u predvorju, umalo se sudario sDudleyjem koji je vrebao iza vrata, oito u nadi da e uti kakoHarry dobiva jezikovu juhu. Kada je ugledao irok osmijeh na Harryjevu licu, bio je zapanjen."Zar nije doruak bio fenomenalan?" ree mu Harry. "Dosita sam se najeo, a ti?"Smijui se zaprepatenom izrazuDudleyjeva lica, Harry je preskakao po tri stepenice odjednom i zatimse praktiki bacio u svoju sobu.Prvo to je vidio bilo je da se Hedviga vratila. Sjedila je u krletki zurei u Harryja golemim oima bojejantara i kljocajui kljunom kao da ju je neto iznerviralo. Toan uzrok nerviranja gotovo je smjestapostao oit i njemu."JOJ!" ree Harry.O glavu mu je upravo zveknulo neto nalik na majunu, sivu i pernatu tenisku lopticu. Harry je uurbanomasirao glavu, osvruise da vidi to ga je to udarilo. Ugleda minijaturnu sovicu, tako malenu da jemogla stati u dlan njegove ruke, kako uzbueno leti sobom poput podivljale rakete. Tek je onda shvatioda je sovica ispustila pismo kod njegovih nogu. Sagnuo se, prepoznao Ronov rukopis i rastrgaoomotnicu. Unutra se nalazila na brzinu nakrabana poruka.Harry - TATA JE NABAVIO KARTE - Irska protiv Bugarske, u ponedjeljak naveer. Mama je napisalabezjacima da te poziva u posjet. Moda su ve i dobili pismo, ne znam koliko je brza bezjaka pota.Mislio sam da je bolje da ti javim po Prascu.

Harry se zagleda u rije "Prasac" te podigne pogled prema majunoj sovi koja je upravo oblijetala luster.U ivotu nije vidio nita to ga je manje podsjealo na prasca. Moda naprosto nije znao proitati Ronovrukopis. Vrati se pismu:

Dolazimo po tebe htjeli to bezjaci ili ne, ne smije propustiti Svjetsko prvenstvo, samo to mama i tatamisle da je pristojnije da se pravimo kako nam treba njihovo doputenje. Ako kau da, pod hitno poaljiPrasca nazad s odgovorom, pa emo doi po tebe u nedjelju u pet. Ako kau ne, pod hitno poalji Prascanazad s odgovorom, pa emo ionako doi po tebe u nedjelju upet.Hermiona stie danas popodne.Percyje poeo raditi - u Uredu za meunarodnu magijsku suradnju. Doksi ovdje, ne spominji nita u vezi s 'inozemstvom', osim ako ne eli umrijeti od dosade.Vidimo se uskoro.Ron"Daj se smiri!" ree Harry, dok je malena sova letjela tik iznad njegove glave, uzbueno huui, valjdaponosna, nagaao je Harry, to je uspjela isporuiti pismo pravoj osobi. "Doi ovamo, moram poslatiodgovor!"Sovica je doleprala na vrh Hedvigine krletke. Hedviga podigne hladan pogled prema njoj, kao da jeizaziva da prie blie.Harry je opet dohvatio orlovo pero za pisanje, zgrabio isti pergament i napisao:Rone, sve je u redu, bezjaci kau da smijem ii. Vidimo se sutra upet. Jedva ekam.Harry.Presavio je poruku tako da bude to manja i s mukom je privezao za nogicu majune sove dok je ovauzbueno poskakivala na mjestu. im je privrstio poruku, sovica je krenula; izletjela je kroz prozor iizgubila se iz vidokruga.Harry se okrene Hedvigi."to kae na jedno due putovanje?"Hedviga dostojanstveno zahue."Moe li ovo odnijeti Siriusu?" upita je, podiui pismo. "ekaj... samo da ga zavrim."Ponovno je razmotao pergament i uurbano napisao dodatak.Ako me bude trebao, ostatak ljeta u biti kod svog prijatelja Rona Weasleyja. Njegov tata nam jenabavio karte za Svjetsko prvenstvo u metloboju!

Dovreno pismo privezao je Hedvigi za nogu; bila je neuobiajeno mirna, kao da mu eli pokazati kakose treba ponaati prava potanska sova."Kad se vrati, bit u kod Rona, u redu?" ree joj Harry.Njeno mu je gricnula prst, a onda je uz blago utav zvuk rairila svoja golema krila i kroz otvoreni seprozor vinula u zrak.Harry ju je pratio pogledom dok se nije izgubila iz vidokruga, nakon ega se zavukao pod krevet, podigaoklimavu dasku i izvukao veliku kriku roendanske torte. Sjedio je na podu jedui i uivajui u srei kojaga je preplavljivala. On je imao tortu, dok Dudley nita osim grejpfruta. Vani je bio vedar ljetni dan. Sutrae otii iz Kalinina prilaza. Oiljak je opet bio savreno normalan, a pohodit e i Svjetsko prvenstvo umetloboju. Teko je bilo u tom trenutku osjeati brigu zbog bilo ega - pa ak i zbog lorda Voldemorta.

GLAVA ETVRTAPovratak u Jazbinu

Ve u podne sljedeeg dana Harryjev koveg bijae do vrha ispunjen stvarima za kolu, kao i Harryjevimnajveim dragocjenostima - platem nevidljivosti koji je naslijedio od oca, metlom koju je dobio odSiriusa te arobnom mapom Hogwartsa, koju su mu prole godine poklonili Fred i George Weasley. Izskrovita pod rasklimanom daskom uklonio je svu hranu, dvaput je provjerio svaki kutak sobe da ne bi zasobom sluajno ostavio kakav udbenik s arobnim formulama ili pera za pisanje, naposljetku sa zidaskinuvi i kalendar. Kalendar je odbrojavao dane do prvog rujna, sluei Harryju kao omiljeno sredstvo zaoznaavanje preostalih dana do povratka u Hogwarts.Atmosfera u Kalininu prilazu broj etiri bila je krajnje napeta. Skori dolazak cijele jedne arobnjakedelegacije u njihovu kuu uDursleyjevima je izazivao napetost i razdraljivost. Tetak Vernon izgledao jepraktiki shrvan uasom kada mu je Harry rekao da Weasleyjeve moe oekivati ve sljedeeg dana upet."Nadam se da si rekao tim ljudima da se pristojno obuku", zareao je smjesta. "Vidio sam ja ve to titvoji nose. Nadam se za njihovo dobro da su imali obraza odjenuti se kao normalni ljudi, to je sve toimam rei."Harryja obuzme neugodan predosjeaj. Rijetko je gospodina ili gospou Weasley viao u odjei kojubiDursleyjevi smatrali "normalnom". Iako su im djeca ponekad tijekom praznika znala obui bezjakuodjeu, gospodin i gospoa Weasley obino su nosili u veoj ili manjoj mjeri otrcane duge pelerine.Harryju se ba fukalo za miljenje susjeda, no zabrinjavala ga je mogua grubostDursleyjevih ukoliko seizgled Weasleyjevih poklopi s njihovim najgorim predodbama o arobnjacima.Tetak Vernon odjenuo je svoje najbolje odijelo. Neki bi to moda protumaili kao znak dobrodolice, aliHarry je znao da tetak naprosto eli djelovati impresivno i zastraujue. Dudley je pak izgledao kao da sesmanjio. Nije to bio dokaz uspjene dijete, ve posljedica njegova straha. Posljednji put kad se sreo sodraslim arobnjakom,Dudleyju je iz stranjeg dijela hlaa izrastao vitiast svinjski repi, ije suuklanjanje teta Petunija i tetak Vernon morali platiti privatnoj bolnici u Londonu. Stoga nije udilo to jeDudley bez prestanka nervozno prelazio rukom preko stranjice i to se iz sobe u sobu kretao nekakopostrance. Nije kanio neprijatelju dvaput ponuditi istu metu.Ruak je protekao u gotovo potpunoj tiini. Dudley se ak nije bunio zbog hrane (svjei kravlji sir inaribani celer). Teta Petunija uope nije jela. Prekriila je ruke i napuila usnice, grizui jezik kao dapokuava potisnuti uljive rijei kojima bi najradije bila zasula Harryja."Dolaze autom, zar ne?" zateke tetak Vernon s druge strane stola."Ovaj..." zamuca Harry.Toga se uope nije sjetio. Kojom su ga metodomWeasleyjevi namjeravali pokupiti? Automobil vie nisuimali; njihov stari Ford Anglia sada se sam vozio negdje po Zabranjenoj umi kod Hogwartsa. No proleje godine gospodin Weasley posudio automobil Ministarstva magije; moda tako uini i danas?"Da, koliko ja znam", odgovori Harry.Tetak Vernon prezirno puhne ispod brkova. U normalnim okolnostima, tetak Vernon bi upitao kojumarku automobila vozi gospodin Weasley - bio je sklon procjenjivati druge mukarce po skupoi i veliininjihovih vozila. No Harryju se inilo da gospodinu Weasleyju kod tetka Vernona ne bi pomogao niFerrari.Harry je vei dio popodneva proveo u svojoj sobi; bilo je nepodnoljivo gledati kako teta Petunija svakihnekoliko sekundi proviruje kroz mreaste zavjese, kao da je ula neko priopenje o odbjeglom nosorogu.Naposljetku je, u petnaest do pet, opet siao u dnevnu sobu.Teta Petunija je opsesivno popravljala jastuie. Tetak Vernon se pretvarao da ita novine, ali njegovesiune oice nisu se micale,zbog ega je Harry bio siguran da tetak zapravo pomno oslukuje dolazi likakav automobil.Dudleyse ugurao u naslonja, sjedei na svinjski debelim dlanovima kojima je vrstoobuhvatio stranjicu. Harry nije mogao podnijeti napetost; napustio je sobu i otiao sjediti na stubama upredvorju, oiju prikovanih za sat na ruci. Srce mu je luaki udaralo od uzbuenja i nervoze.

No pet sati je dolo - i prolo. Znojei se lagano u svom odijelu, tetak Vernon otvori ulazna vrata, pogledaprvo u jednom a zatim i u drugom smjeru, te se urno povueunutra."Kasne!" ree Harryju reeim tonom."Znam", ree Harry. "Moda su... ovaj... zapeli u prometu, ili tako neto."Pet i deset... pa pet i petnaest... sada se ve i Harry zabrinuo. U pola est zau kako tetak Vernon i tetaPetunija gunaju u dnevnoj sobi."Kakav bezobrazluk.""to da smo morali biti negdje drugdje?""Moda misle da emo ih pozvati na veeru ako dou kasnije.""E, to sigurno neemo", ree tetak Vernon. Harry zau kako ustaje i poinje koraati dnevnom sobom."Neka pokupe malog i idu. Nema zadravanja. Ako uope misle doi. Vjerojatno su pogrijeili dan.Siguran sam da njihova sorta ne cijeni tonost. Ili to, ili voze nekakvu krntiju koja je krepal...AAAAAAAARRRRRG!"Harry skoi na noge. Iz dnevne sobe do njega doprijee zvukovi bezglavog bijegauspanienihDursleyjevih prema suprotnom kraju prostorije. U sljedeem trenutku u predvorjeuletiDudley. Izgledao je prestravljeno."to se dogodilo?" upita ga Harry. "U emu je problem?"No Dudley nije bio u stanju govoriti. Dlanovima i dalje vrsto stiui stranjicu, odgegao se u kuhinju toje mogao bre. Harry pohita u dnevnu sobu.Iz daskama zakovanog kamina pred kojim suDursleyjevi instalirali elektrinu imitaciju vatre dopirali suzvukovi glasne lupe i struganja."to je to?" soptala je teta Petunija. Njezino uzmicanje zaustavio je zid, pa je sada odande uasnutozurila u vatru. "Vernone, to je to?"Neizvjesnost je potrajala krae od sekunde. S druge strane zatvorenog kamina zaue se glasovi."Joj! Fred, ne... vrati se, vrati se, negdje smo pogrijeili... reci Georgeu da ne... JOJ! George, ne, nemamjesta, brzo se vrati i reci Romi...""Tata, moda nas Harry uje... moda nas on moe pustiti van."Po daskama iza elektrine vatre glasno zabubnjae stisnute ake."Harry? Harry, uje li nas?"U isti mahDursleyjevi se okomie na Harryja poput bijesnih kuna."to je ovo?" reao je tetak Vernon. "to se to dogaa?""Oni... pokuali su doi ovamo pomou letipraha", odgovori Harry, potiskujui luaku potrebu zasmijanjem. "Oni mogu putovati posredstvom vatre... samo to ste vi zatvorili kamin... ekajte..."Priblii se kaminu i zovne kroz daske."Gospodine Weasley? ujete li me?"Lupa zamre. Netko u dimnjaku ree: "Pssst!""Gospodine Weasley, to sam ja, Harry... kamin je zakovan daskama. Neete moi proi.""K vragu!" zau se glas gospodina Weasleyja. "Zato su, zaboga, zatvorili kamin?""Imaju elektrinu vatru", objasni Harry."Stvarno?" ushieno nastavi glas gospodina Weasleyja. "Elektrinu, kae? S utikaem? Pazi molim te,pa to moram vidjeti... da razmislimo... joj, Rone!"Drugim glasovima sada se pridruio i Ronov. "Zato smo ovdje? Jesmo li neto krivo napravili?""Ma ne, Rone", krajnje sarkastino odvrati mu Fredov glas. "Ba smo ovamo i eljeli dospjeti.""Da, nikad nam nije bilo ljepe", doda George. Glas mu je zvuao prigueno, kao da ga je netko spljotiouza zid."Deki, deki..." rastreseno ih je uutkavao gospodin Weasley. "Pokuavam smisliti to da uinimo... da...to je jedini nain... odmakni se, Harry."Harry uzmakne prema sofi. Tetak Vernon, naprotiv, zakorakne naprijed."ekajte malo!" zaurla on u smjeru vatre. "to vi to zapravo mislite uin...?"BUUM!Eksplozija dasaka lansirala je ureaj s elektrinom vatrom na drugi kraj sobe, a iz kamina u oblakukrhotina i iverja prokuljae gospodin Weasley, Fred, George i Ron. Teta Petunija prodorno vrisne izaljulja se, padajui preko niskog stolia za kavu; tetak Vernon uspio ju je uhvatiti trenutak prije no to jetresnula na pod. Zatim se bez rijei zablenuo u Weasleyjeve, koje je, sve do posljednjega, krasila

plamenocrvena kosa. Posebna atrakcija bili su Fred i George, identini do u pjegicu."Tako je ve bolje", teko je disao gospodin Weasley, otresajui prainu s duge zelene pelerine ipopravljajui naoale. "Ah... vi ste sigurno Harryjevi teta i tetak!"Visoki, proelavi mravko zakoraknuo je prema tetku Vernonu, pruajui mu ruku, ali tetak Vernonustukne, teglei za sobom i tetu Petuniju. Dar govora posve ga je napustio. Njegovo najbolje odijelobijae prekriveno bijelom prainom. Isto se dogodilo s kosom i brkovima, pa je izgledao kao da je netomostario tridesetak godina."Ovaj... da... jako mi je ao", ree gospodin Weasley, sputajui ruku i preko ramena bacajui pogled nauniteni kamin. "Ja sam kriv za sve, uope mi nije palo na pamet da na drugom kraju moda neemomoi izai. Znate, ukljuio sam va kamin u letimreu -samo na jedno poslijepodne, da moemo doi poHarryja. Strogo uzevi, bezjaki kamini ne bi se smjeli ukljuivati u mreu - no imam u Komisiji zaregulaciju prometa letiprahom jednu korisnu vezu pa mi je on uredio stvar. Nita ne brinite, sredit u java kamin za as posla. Upalit u vatru da mogu deke poslati natrag, a zatim u ga prije dezaparacije ipopraviti."Harry je bio spreman kladiti se daDursleyjevi nisu shvatili ni jednu rije. I dalje su zaprepateno zurili ugospodina Weasleyja, ba kao da ih je oinuo grom. Teta Petunija nesigurno se osovi na noge i sakrije izatetka Vernona."Zdravo, Harry!" vedro ga pozdravi gospodin Weasley. "Jesi li pripremio koveg?""Gore je", odvrati Harry, uzvraajui mu osmijehom."Idemo mi po njega", smjesta ree Fred. Namigujui Harryju, on i George napustili su dnevnu sobu. Znalisu gdje se nalazi Harryjeva soba jer su ga jednom prilikom izbavljali iz nje u gluho doba noi. Harry jeimao osjeaj da su se Fred i George nadali kako e negdje ugledatiDudleyja; zbog Harryjevih pria ve suga smatrali znancem."Pa", ree gospodin Weasley, lagano njiui rukama dok je pokuavao pronai rijei kojima bi prekinuokrajnje neugodnu utnju. "Lijepo... ovaj... ba vam je ovdje lijepo."Budui da je obino besprijekorno ista dnevna soba trenutano bila prekrivena prainom i komadimaopeke, ta primjedba nije kodDursleyjevih naila na pretjerano topao doek. Lice tetka Vernona opet jepoprimilo grimiznu boju, a teta Petunija ponovno je grizla jezik. Meutim, nisu progovorili, oito zbogstraha.Gospodin Weasley pogledom je lutao po sobi. Volio je sve to je bilo povezano s bezjacima. Harryju jebilo vie nego oito da gori od elje prouiti televizor i videorekorder."Pokree ih eklektricitet, zar ne?" ree on glasom tobonjeg strunjaka. "Pa da, vidim utikae. Jaskupljam utikae", dometne on tetku Vernonu. "I baterije. Imam vrlo veliku zbirku baterija. Moja enamisli da sam lud, ali to se tu moe."Oito je i tetak Vernon mislio da je gospodin Weasley lud. Laganim pokretom pomakne se udesno,zaklanjajui tetu Petuniju od pogleda, kao da vjeruje kako bi gospodin Weasley mogao iznenada nasrnutina njih.Najednom se u sobi opet pojavi Dudley. Harry je uo tropotanje svog kovega na stubama. Znao je da jeupravo taj zvuk prestraio Dudleyja i otjerao ga iz kuhinje. Dudley je postrance klizio uza zid,prestravljenim pogledom zurei u gospodina Weasleyja. Zatim se pokuao zakloniti iza majke i oca. Nanesreu, iako je masa tetka Vernona uspjeno sakrivala koatu tetu Petuniju, nije bila ni priblinodovoljna da sakrije Dudleyja."Ah, ovo je tvoj roak, je li, Harry?" upusti se gospodin Weasley u jo jedan hrabri pokuaj zapodijevanjarazgovora."Aha," odvrati Harry, "to je Dudley."Susreo je Ronove oi, na to su obojica munjevito skrenuli poglede; umalo su popustili napasti da prasnuu smijeh. Dudley je jo uvijek grevito stiskao stranjicu, kao da se boji da bi mu mogla odjednomotpasti. Za razliku od njih dvojice, gospodin Weasley inio se iskreno zabrinutim zbogDudleyjevaneobina ponaanja. I doista, kada je ponovno progovorio, iz njegova je tona Harryju bilo posve jasno dagospodin WeasleyDudleyja smatra jednako ludim kao iDursleyjevi njega, osim to je gospodin Weasleyzbog toga osjeao suut, a ne strah."Je li ti lijepo na praznicima, Dudley?" ljubazno ga upita.Dudley zacvili. Harry vidje da sad jo grevitije rukama stie stranjicu.U sobu se vratie Fred i George s Harryjevim kovegom za kolu. Dok su ulazili, ogledae se oko sebe i

pogled im pade naDudleyja. Na njihovim licima osvanue istovjetni, podjednako zloudni osmijesi."Ah, fino", ree gospodin Weasley. "Prihvatimo se posla."Podvrne rukave svoje pelerine i izvue arobni tapi. Harry zamijeti da seDursleyjevi kao jedan povlaeprema zidu."Incendio!" ree gospodin Weasley, upirui tapiem prema napuklini u suprotnom zidu.U kaminu smjesta liznue plamenovi, pucketajui veselo kao da gore ve satima. Gospodin Weasleyizvue iz depa malu torbicu na vezivanje, otvori je, uhvati prstovet praka i baci ga u vatru. Ona poprimismaragdnozelenu boju i rasplamsa se jo jae nego prije."Kreni, Frede", ree gospodin Weasley."Evo me", odvrati Fred. "O, ne... ekaj..."Iz Fredova depa ispala je vreica sa slatkiima, iji se sadraj razasuo na sve strane - bijahu to velike,debele karamele u ovicima jarkih boja.Fred se baci na sve etiri, trpajui karamele natrag u dep, te zatim veselo mahneDursleyjevima,zakorakne naprijed i ueta ravno u vatru, uzvikujui: "Jazbina!" Teta Petunija drhtavo uvue dah. Zau seutav zvuk i Fred iezne."Dobro, George," ree gospodin Weasley, "sada ti i koveg."Harry pomogne Georgeu donijeti koveg do vatre i prevrnuti ga na bok kako bi ga George mogao lakedrati. Zatim je, opet uz utanje, George uskliknuo: "Jazbina!" i takoer ieznuo."Rone, ti si na redu", ree gospodin Weasley."Vidimo se", Ron veselo dobaciDursleyjevima. Uputi irok osmijeh Harryju, stupi u vatru, zaurla:"Jazbina!" i nestane.Preostali su jo samo Harry i gospodin Weasley."Pa... zbogom", obrati se HarryDursleyjevima.Oni mu ne odvratie ni rijeju. Harry se zaputi prema vatri, ali ba u trenutku kad je stigao do rubaognjita, gospodin Weasley isprui ruku i zaustavi ga. Zaprepateno je zurio uDursleyjeve."Harry vas je pozdravio", ree im. "Zar ga niste uli?""Nema veze", promrmlja Harry gospodinu Weasleyju. "Ozbiljno, svejedno mi je."No gospodin Weasley nije micao ruku s Harryjeva ramena."Neete svog neaka vidjeti do sljedeeg ljeta", pomalo zgranuto dometne tetku Vernonu. "Zar jemogue da ga neete pozdraviti?"Lice tetka Vernona grilo se od muke. Pomisao kako mu ovjek koji je digao u zrak pola njegove dnevnesobe dri predavanje o uviavnosti oito mu je nanosila neizrecivu bol.No gospodin Weasley jo je u ruci drao arobni tapi, to su brzim pokretom potvrdile i siune oicetetka Vernona. Zato je krajnje zlovoljnim tonom rekao: "Onda zbogom.""Vidimo se", odvrati Harry, stupajui jednom nogom u plamenove ugodne poput toplog daha. U taj mahiza njega se razlegne grozan zvuk guenja, praen vritanjem tete Petunije.Harry se odmah okrene. Dudley se vie nije skrivao iza roditelja. Kleao je pored stolia za kavu, gueise i pijuckajui zbog purpurne, sluzave stvari od tridesetak centimetara to mu je visjela iz usta. Nakontrenutka zbunjenosti, Harry shvati da je ta dugaka stvarDudleyjev jezik, kao i da na podu ispredDudleyja lei jarko obojeni ovitak karamele.Teta Petunija bacila se na pod pored Dudleyja i dohvatila vrak njegova nateenog jezika, pokuavajuiga iupati; Dudley je, jasno, zavritao i pokuao se obraniti, pijuckajui jo gore nego prije.Tetak Vernon derao se, maui rukama na sve strane. Vikanju je morao pribjei i gospodin Weasley, jerga inae nitko ne bi uo."Samo bez brige, sredit u ga ja!" povie on, primiui se Dudleyju s ispruenim arobnim tapiem. TetaPetunija zavritala je iz petnih ila i bacila se naDudleyja, u pokuaju da ga zatiti od gospodinaWeasleyja."Ne, stvarno!" oajniki je govorio gospodin Weasley. "Postupak je jednostavan... karamela je kriva...moj sin Fred... voli neslane ale... ali u pitanju je naprosto arolija debljanja... bar mi se tako ini... molimvas, ja to mogu popraviti..."Umjesto da ih umire, te su rijeiDursleyjeve bacile u jo veu paniku; teta Petunija histerino je ridala,poteuiDudleyjev jezik kao da ga eli istrgnuti po svaku cijenu; Dudley je pak djelovao kao da zbogzajednikog pritiska majke i jezika polako ostaje bez zraka; tetak Vernon posve je izgubio kontrolu,epao porculansku figuricu s vrha bifea i svom je snagom zavitlao prema gospodinu Weasleyju. On se

izmaknuo, nakon ega se ukrasna figurica rasprsnula u razorenom kaminu."Dakle, molim vas!" ree gospodin Weasley srdito, maui arobnim tapiem. "Pa pokuavam vampomoi!"Riui poput ranjenog nilskog konja, tetak Vernon dograbi sljedei ukras."Harry, bjei! Samo bjei!" dovikne gospodin Weasley, upirui tapi u tetka Vernona. "Sam u ovosrediti!"Harry je nerado proputao ovakvu zabavu, ali drugi ukrasni projektil tetka Vernona za dlaku je promaionjegovo lijevo uho, pa je zakljuio da e biti najbolje da stvari ipak prepusti gospodinu Weasleyju.Zakorai u vatru. Izgovarajui: "U Jazbinu!" baci pogled iza sebe. Posljednje to je krajikom oka uspiouhvatiti od prizora u dnevnoj sobi bio je gospodin Weasley kako tapiem izbija trei ukras iz ruke tetkaVernona. Teta Petunija vritala je leei na Dudleyju, aDudleyjev jezik njihao se tamo-amo poputvelikog, sluzavog pitona. No ve u sljedeem trenutku, Harry se silnom brzinom poeo vrtjeti oko svojeosi. Dnevnu sobuDursleyjevih s vidika izbrie nalet smaragdnozelenih plamenova.

GLAVA PETAWeasleyjevi arozezi

Laktove vrsto pritisnuvi uz tijelo, Harry se okretao sve bre i bre. Mimo njega je, kao u izmaglici,prelijetao niz kunih kamina, od ega mu je na kraju postalo muno pa je zatvorio oi. Kada je napokonosjetio da usporava, brzo je ispruio ruke. Tako je uspio na vrijeme sprijeiti da iz kamina u kuhinjiWeasleyjevih ne ispadne ravno na nos."Je li je pojeo?" upita Fred uzbueno, pruajui Harryju ruku i pomaui mu da ustane."Aha", ree Harry, uspravljajui se. "Ali to je to bilo?""Karamela jezikoduljica", vedro mu odvrati Fred. "George i ja smo ih izmislili, a cijelo ljeto tragamo zapokusnim kuniem..."Majunom kuhinjom razlegne se smijeh; Harry se osvrne i za izribanim drvenim stolom ugleda Rona iGeorgea u drutvu dva crvenokosa mladia. Harry ih nikad prije nije vidio, no ipak je odmah znao tko su:Bill i Charlie, dva najstarija brata Weasley."Kako je, Harry?" upita blii, osmjehujui mu se i pruajui veliku aku. Rukujui se, Harry pod prstimaosjeti stare uljeve i nove plikove. To je sigurno bio Charlie, poznat kao brat koji se u Rumunjskoj baviozmajevima. Charlie je bio graen kao blizanci, dakle stasom nii i zdepastiji od visokih, trkljastihPercyjai Rona. Imao je iroko i dobroudno lice, iibano vjetrom i pjegavo do te mjere da se inilo kao da jepreplanuo od sunca. Ruke mu bijahu miiave. Na jednoj je bila vidljiva velika, svjea opeklina.Ustane i Bill, smijeei se, kako bi se rukovao s Harryjem. Bill ga je poprilino iznenadio. Harry je znao daje zaposlen u arobnjakoj banci Gringotts, i da je bio glavni prefekt Hogwartsa, zbog ega ga je valjdauvijek zamiljao kao stariju verzijuPercyja - sklonog sitniarenju oko pravila i izigravanju efa. No Bili jebio, nije znao kako bi to drugaije rekao, faca. Bio je visok, a dugu kosu nosio je svezanu u rep. Na uhumu je visjela naunica u obliku onjaka. Odjeom bi se odlino uklopio u neki koncert rock glazbe, izuzmeli se injenica, primijetio je Harry, to mu izme nisu bile izraene od obine, nego od zmajske koe.Prije no to je itko od prisutnih stigao ita dodati, zau se slabaan pucketav zvuk i pored Georgeovaramena stvori se gospodin Weasley. Harry ga nikad nije vidio bjenjeg."Ono nije bilo smijeno, Frede!" vikne on. "to si to, zaboga, dao onom bezjakom djeaku?""Nisam mu ja nita dao", pakosno se smijuljio Fred. "Ispala mi je... sam ju je pojeo, nisam mu ja rekaoda to uini.""Namjerno si je ispustio!" urlao je gospodin Weasley. "Znao si da e je pojesti, znao si da je na dijeti...""Do koje mu je duine narastao jezik?" nestrpljivo upadne George."Do metra i dvadeset, i tek su mi onda njegovi roditelji dopustili da ga smanjim!"Harry i Weasleyjevi opet se grohotom nasmijae."Nije to smijeno!" povie gospodin Weasley. "Takvi ispadi ozbiljno ugroavaju arobnjako-bezjakeodnose! Pola ivota se borim protiv ugnjetavanja bezjaka, a moji roeni sinovi...""Nismo to uinili zato to je bezjak!" pobuni se Fred."Ne, uinili smo to zato to je on jedna velika, nasilna mrcina," doda George. "Zar ne, Harry?""Da, zbilja je tako, gospodine Weasley", gorljivo potvrdi Harry."Nije u tome stvar!" bjesnio je gospodin Weasley. "ekajte samo da kaem vaoj majci...""Da mi kae to?" iza njega se zau glas.U kuhinju je upravo ula gospoa Weasley. Bijae to onia, punana ena vrlo dobrostiva lica, iako ih je utom trenutku motrila sumnjiavo suenim oima."O, Harry duo, zdravo", ree, nasmijeivi se im ga je ugledala. Potom opet pogledom osine mua. "Dami kae to, Arthure?"Gospodin Weasley je oklijevao. Harryju je bilo oito kako, unato tome to je bio bijesan na Freda iGeorgea, nije zapravo namjeravao rei gospoi Weasley to se dogodilo. Nastupi muk tijekom kojega jegospodin Weasley nervoznim pogledom odmjeravao suprugu. Uto se u kuhinjskom dovratku iza njepojavie dvije djevojice. Prva, vrlo kutrave smee kose i poveih prednjih zuba, bila je Ronova iHarryjeva prijateljica Hermiona Granger. Mala, crvenokosa djevojica do nje bijae Ronova mlaa sestra

Ginny. Obje se osmjehnue Harryju koji im uzvrati istom mjerom - pa Ginny pocrveni do korijena kose.Harry joj je bio tiha patnja jo od njegova prvog posjeta Jazbini."Da mi kae to, Arthure?" ponovi gospoa Weasley glasom koji je slutio na opasnost."Ma nita, Molly," promrmljao je gospodin Weasley, "Fred i George su samo... ali ve sam im ja oitaolekciju...""to su sad izveli?" upita gospoa Weasley. "I ako to ima ikakve veze s Weasleyjevim arozezima... ""Rone, kako bi bilo da pokae Harryju gdje e spavati?" progovori Hermiona s dovratka."Pa to ve zna", odvrati Ron. "U mojoj sobi, tamo je spavao i prole...""Mogli bismo mu svi pokazati", nastavi Hermiona znaajnim tonom."Oh", sine Ronu. "Pa da.""Evo, i mi emo s vama", ree George."Ti, ni makac!" zarei gospoa Weasley.Harry i Ron oprezno su se izvukli iz kuhinje. Zatim se zajedno s Hermionom i Ginny zaputie kroz uskihodnik i po rasklimanim stepenicama, koje su u cik-caku vodile u gornje katove kue."to su Weasleyjevi arozezi?" upita Harry dok su se uspinjali. Ron i Ginny se nasmijae, ali Hermiona jeostala ozbiljna."Mama je nala cijeli snop narudbenica dok je pospremala Fredovu i Georgeovu sobu", tiho mu jetumaio Ron. "Pa zatim goleme, dugake cjenike za razne stvari koje su sami izmislili. Za izvoenje psina,razumije. Lane arobne tapie i trik-slatkie, gomilu stvari. Genijalno neto, pojma nisam imao da susve to radili...""Vjeito sluamo eksplozije iz njihove sobe, ali nije nam bilo ni na kraj pameti da oni stvarno netoizrauju," nadoda Ginny, "naprosto smo mislili da vole buku.""Jedini je problem to je veina tih stvari - dobro, to su sve te stvari - malice opasne," nastavljao jeRon, "a, kui, oni su ih namjeravali prodavati uHogwarsu, da zarade neto novaca, pa je mamapobjenjela. Zabranila im je da se i dalje time bave, spalila je sve narudbenice... a ionako je uasno ljutana njih. Nisu dobili onoliko AS-ova koliko je oekivala."AS-ovi su bili obini arobnjaki stupnjevi ili ispiti na koje su uenici uHogwarsu izlazili kada im je bilopetnaest godina."A onda su se posvaali na mrtvo ime," preuzme Ginny, "jer mama eli da ponu raditi u Ministarstvumagije kao i tata, a oni su joj rekli da im je jedina elja otvoriti duan za psine i neslane ale."U tom trenutku otvorie se vrata na drugom odmoritu. Van izviri lice koje je osim naoala s okvirom odkornjaevine nosilo jo i krajnje zlovoljan izraz."Bok, Percy", ree Harry."O, zdravo Harry", odvrati Percy. "Ba sam se pitao tko to die toliku buku. Pokuavam raditi, zna -moram zavriti jedan izvjetaj za posao - a nije se lako usredotoiti kad svi bez prestanka tutnje gore-dolje po stepenicama.""Ne tutnjimo", ree Ron razdraeno. "Hodamo. Ispriavamo se ako smo poremetili strogo povjerljivi radMinistarstva magije.""A na emu radi?" upita Harry."Na izvjetaju za Odjel za meunarodnu magijsku suradnju", vano mu odgovori Percy. "Pokuavamoodrediti zajednike standarde glede debljine dna kotlia. Neki od uvezenih kotlia mrvicu su pretanki -zabiljeili smo porast od tri posto godinje u rupama na kotliima...""Taj e izvjetaj promijeniti svijet", ree Ron. "Ve vidim curenje iz kotlia na naslovnici Dnevnogproroka."Percyja oblije lagano rumenilo."Samo se ti rugaj, Rone," raspaljeno dometne Percy, "ali ako ne uspijemo donijeti nekakav meunarodnizakon, trite bi nam lako mogli preplaviti tanuni i plitki proizvodi koji ozbiljno ugroavaju...""Da, da, dobro", ree Ron i produi prema sljedeem katu. Percy s treskom zalupi vratima svoje sobe.Dok su Harry, Hermiona i Ginny slijedili Rona uz jo tri niza stuba, do njih doprijee zvukovi vike izkuhinje. inilo se da je gospodin Weasley gospoi Weasley priznao sve o karamelama.Ronova soba na najgornjem katu izgledala je manje-vie jednako kao i proli put kada je Harry doao uposjet; oko zidova i kosog stropa i dalje su se vrtoglavo vrtjeli i mahali posteri Ronova omiljenogmetlobojskog kluba, Topnika iz Chudleyja, a akvarij na prozorskoj dasci koji je prethodno sadravaoablja jaja, sada je udomljavao jednu golemu abu. Vie nije bilo Ronova starog takora ugonje, no zato

ih je doekala ista ona siuna siva sova koja je Harryju donijela Ronovo pismo u Kalinin prilaz.Poskakivala je gore-dolje u maloj krletki, uzbueno huui."Daj zavei, Prasac", ree Ron, provlaei se izmeu dva od etiri kreveta koja bijahu nagurana u sobi."Fred i George bit e s nama, jer su Bill i Charlie u njihovoj sobi", objasnio je Harryju. "A Percy smije svojusobu zadrati samo za sebe, jer on mora raditi.""Ovaj... zato tog sovica zove Prasac?" upita Harry Rona."Zato to je glup", odgovori Ginny. "Njegovo pravo ime je Praskavko.""Da, a to uope nije glupo ime", odvrati Ron sarkastino. "Ginny mu je dala ime", rastumai on Harryju."Misli da je slatko. Pokuao sam ga promijeniti, ali bilo je prekasno, vie se ne odaziva ni na to drugo.Zato je sad Prasac. Moram ga drati kod sebe jer Errolu i Hermesu ide na ivce. A ide na ivce i meni, kadsmo ve kod toga."Praskavko je prodorno hukao i sretno oblijetao krletku. Harry je predobro poznavao Rona da bi gaozbiljno shvatio. Na svog starog takora Sugonju isto se tako bez prestanka alio,ali kad se jednomprilikom uinilo da ga je Hermionin maak Krivonja pojeo, bio je izvan sebe od brige."A gdje je Krivonja?" upita Harry Hermionu."Vjerojatno u vrtu", odgovori ona. "Voli naganjati gnome, oni su mu pravo otkrie.""Percy dakle uiva u poslu?" zapitkivao je dalje Harry, sjedajui na jedan od kreveta i gledajui kakoTopnici iz Chudleyja ulijeu i izlijeu iz brojnih postera na stropu."Uiva li?" mrano odvrati Ron. "Da ga tata nije natjerao, sumnjam da bi uope doao kui. Opsjednut je.Samo mu ne spominji efa. Kako kae gospodin Crouch... kao to sam rekao gospodinu Crouchu...gospodin Crouch misli... Gospodin Crouch mi je rekao... Samo je pitanje dana kad e objaviti da su sezaruili.""Jesi li lijepo proveo ljeto, Harry?" upita Hermiona. "Jesi li dobio nae pakete s hranom i ostalo?""Jesam, i puno vam hvala" ree Harry. "Ti su mi kolai spasili ivot.""A je li ti se javio...?" zapoe Ron, ali utihne nakon Hermionina pogleda. Harry je znao da ga je Ron htiopitati za Siriusa. Ron i Hermiona bili su tako duboko upleteni u Siriusov bijeg od Ministarstva magije dasu bili gotovo jednako zabrinuti za Harryjeva kuma kao i on sam. No ne bi bilo pametno o njemuraspravljati pred Ginny. Osim njih i profesora Dumbledorea, nitko drugi nije znao kako je Sirius pobjegao,niti je itko vjerovao da je nevin."Mislim da su se prestali svaati", progovori Hermiona da prekrije neugodan trenutak, jer je Ginnyznatieljno pogledavala Rona i Harryja. "Hoemo li poi dolje da pomognemo tvojoj mami oko veere?""Da, moe", sloi se Ron. Napustili su Ronovu sobu i vratili se u prizemlje. U kuhinji zatekoe samogospou Weasley, u krajnje mrzovoljnu raspoloenju."Jest emo u vrtu", ree ona kad su uli. "Ovdje naprosto nema mjesta za jedanaest osoba. Djevojke,moete li odnijeti tanjure van? Bill i Charlie postavljaju stolove. Vas dvojica lijepo uzmite noeve i vilice",ree Ronu i Harryju. arobni tapi uperila je u hrpu krumpira u sudoperu, ali malo energinije no to jenamjeravala, pa su tako brzo iskoili iz svojih kora da su se poput metaka odbili od zidova i stropa."O, za Boga miloga!" plane ona. Sad je tapi usmjerila prema lopatici za smee, koja odskoi od zida ipone kliziti preko poda, skupljajui krumpire. "Ta dvojica!" ispali bijesno, izvlaei lonce i tave izkredenca. Harryju je bilo jasno da misli na Freda i Georgea. "Ne znam to e biti s njima, zbilja ne znam.Nemaju nikakvih ambicija, izuzme li se izazivanje nevolja gdje god stignu..."U sljedeem trenutku gospoa Weasley tresne na stol veliku bakrenu posudu za pirjanje i pone vrtjetitapiem iznad nje. Dok je tako mijeala, iz vrka tapia izvirao je kremast umak."Nisu oni glupi," nastavljala je ljutilo, nosei lonac za pirjanje do tednjaka i palei vatru novim pokretomtapia, "samo uludo troe pamet. Ako se uskoro ne srede, stvarno e imati problema. Vie mi je sova izHogwartsa stiglo zbog njih nego zbog svih ostalih zajedno. Nastave li tako, zavrit e pod istragom Uredaza neprimjerenu uporabu magije."Gospoa Weasley otrim pokretom uperi tapi prema ladici s jedaim priborom i ona izleti van. Kad seiz ladice u zrak vinulo nekoliko noeva, Harry i Ron skoie u stranu. Noevi preletjee kuhinju i poeerezati krumpire, netom nakon to ih je lopatica za smee iskrenula natrag u sudoper."Nije mi jasno gdje smo pogrijeili s njima", proslijedi gospoa Weasley. Odloila je arobni tapi daizvadi jo lonaca za pirjanje. "I tako ve godinama, te ovo, te ono, a ne ele sluati... O, NE OPET!"Kada je opet podigla arobni tapi sa stola, glasno je zaciao i pretvorio se u divovskog gumenog mia."Opet njihovi lani tapii!" vikne ona. "Koliko sam im samo puta rekla da ih ne ostavljaju svuda

naokolo!"Dograbila je pravi tapi, a kad se okrenula prema tednjaku, vidje kako se umak prijetei pui."Hajde," Ron e uurbano Harryju, grabei aku jedaeg pribora iz otvorene ladice, "idemo pomoi Billu iCharlieju."Ostavili su gospou Weasley i uputili se u dvorite kroz stranja vrata.Tek to su napravili nekoliko koraka, iz vrta je u punoj brzini dojurio Hermionin krivonogi, rii maakKrivonja. Visoko podigavi etkasti rep, gonio je pred sobom neto slino blatnjavom krumpiru na dvijenoge. Harry je smjesta prepoznao gnoma. Zvjerca je bila visoka jedva dvadeset pet centimetara. Dok jejurcao preko dvorita, njegova malena ronata stopala loptala su velikom brzinom. Naposljetku senaglavake bacio u jednu od gumenih izama to su razbacane leale oko vrata. Harry zau kako gnomluaki hihoe dok je Krivonja uvlaio apu u izmu pokuavajui ga dohvatiti. Istovremeno je s drugestrane kue dopirao vrlo snaan zvuk lomljave. Uzrok metea postao im je jasan im su uli u vrt. Bili iCharlie u rukama su drali arobne tapie, a visoko iznad tratine letjela su dva izubijana stara stola.Stolovi su se sudarali ne bi li jedan drugoga oborili na zemlju. Fred i George ivahno su ih bodrili. Ginnyse smijala, no Hermiona se nervozno motala oko ivice, oito se kolebajui izmeu smijeha izabrinutosti.Billov stol uz gromoglasan tresak udari o Charliejev, trgajui mu usput i jednu nogu. Odnekud iz visinezau se tropot, a kada su pogledali uvis, ugledaePercyjevu glavu kako viri iz prozora na drugom katu."Tie malo!" zaurla on."Oprosti, Perce", odvrati mu nasmijani Bill. "Kako kotlii i njihova dna?""Jako loe", osorno mu odbrusi Percy i opet zalupi prozorom. Smijuljei se, Bili i Charlie oprezno spustiestolove na travu i spojie ih. Bili je zatim uz lagan zamah svog tapia ponovno stolu privrstio nogu iniotkuda stvorio stolnjake.U sedam sati, oba stola ve su se savijala pod teretom nebrojenih jela iz vrsne kuhinje gospoe Weasley.Devetero Weasleyjevih, Harry i Hermiona smjestili su se za trpezu pod vedrim, modrim nebom. Harryju,koji je ljeto proveo hranei se sve pljesnivijim porcijama kolaa, ovo je bio pravi raj, pa je isprva viesluao nego govorio, posluujui se usput pitom od piletine i unke, kuhanim krumpirima i salatom.Na drugom kraju stola, Percy je ocu tumaio sve o svom izvjetaju o debljini kotlia."Rekao sam gospodinu Crouchu da e biti gotov do utorka", pompoznim je glasom govorio Percy. "To jemalo ranije no to ga je oekivao, ali ja volim biti toan. Vjerujem da e mi biti zahvalan na brzini. Mislim,Odjel trenutno ima strano puno posla, zbog organizacije Svjetskog prvenstva. Odjel za arobne igre isportove naprosto nam ne prua dovoljnu podrku. Ludo Bagman...""Meni je Ludo simpatian", blago e gospodin Weasley. "Upravo njemu moemo zahvaliti to smo dobilitako dobre ulaznice za Svjetsko prvenstvo. Napravio sam mujednu malu uslugu: njegov brat Otto upaoje u malu nevolju - kosilica s neprirodnim moima -ja sam izgladio cijelu stvar.""Ma, Bagman je dakako, sasvim simpatian," nehajno e Percy, "ali kako mu je polo za rukom postatipredstojnikom Odjela... kad ga samo usporedim s gospodinom Crouchom! Ne mogu zamisliti da bigospodin Crouch mogao ostati bez lana Odjela a da ne bi pokuao saznati to mu se dogodilo. Je li tebijasno da je Bertha Jorkins nestala prije vie od mjesec dana? Da je otila na ljetovanje u Albaniju s kojegse nije vratila?""Da, pitao sam Luda za to", odgovori gospodin Weasley, mrtei se. "Kae da se Bertha i prije znalaizgubiti - iako moram rei, da se radi o nekome iz mog Odjela, ja bih bio zabrinut...""Ma, Bertha je zbilja beznadan sluaj", ustvrdi Percy. "ujem da je ve godinama seljakaju iz odjela uodjel, vie od nje ima tete nego koristi... ipak, Bagman bi se morao truditi da je pronae. GospodinCrouch to osobnije shvaa - svojevremeno je radila i u naem Odjelu, zna, i mislim da je gospodinuCrouchu bila dosta simpatina - ali Bagman se samo cereka i tvrdi da je vjerojatno krivo protumailazemljovid, pa je umjesto u Albaniji zavrila u Australiji. S druge strane," tu Percy ispusti impresivan uzdahi potegne dug gutljaj bazgova vina, "mi u Odjelu za meunarodnu magijsku suradnju imamo dovoljnoposla i bez traganja za izgubljenim djelatnicima drugih odjela. Kao to zna, nakon Svjetskog prvenstvaeka nas i organizacija jo jednog velikog dogaaja."Znaajno se nakaljao i pogledao prema dijelu stola gdje su sjedili Harry, Ron i Hermiona. "Zna o emugovorim, oe." Malko povisi glas. "O onom strogo povjerljivom."Ron preokrene oima i promrmlja Harryju i Hermioni: "Pokuava nas namamiti da pitamo o kakvom jedogaaju rije sve otkako se zaposlio. Vjerojatno je u pitanju izloba kotlia s debelim dnom."

Za sredinjim dijelom stola, gospoa Weasley raspravljala je s Billom problem njegove naunice, koju je,po svemu sudei, nosio tek odnedavno."... i to jo s tim groznim, velikim onjakom, mislim stvarno, Bill, pa to su ti rekli u banci?""Mama, u banci se svima ivo fuka za moje odijevanje sve dok im donosim gomile zlata", strpljivo jojobjasni Bill."A i kosa ti izgleda sve aavije, duo", nastavi gospoa Weasley, raznjeeno vrtei arobni tapi uprstima. "Kad bi mi samo dopustio da te malo podiam...""Meni se ba svia", ree Ginny, koja je sjedila do Billa. "Mama, ti si tako staromodna. Uostalom,profesor Dumbledore ima daleko duu kosu..."Odmah do gospoe Weasley sjedili su Fred, George i Charlie, ivo raspravljajui o Svjetskom prvenstvu."Sigurno e pobijediti Irci", ree Charlie nerazgovijetno, ustima punim krumpira. "U polufinalu su sravniliPeru sa zemljom.""Ali Bugarska ima Viktora Kruma", ree Fred."Krum je jedan dobar igra, a Irska ih ima sedam", odree Charlie. "Istina, volio bih da se Engleskauspjela plasirati. Stvarno smo se osramotili.""to se dogodilo?" upita Harry radoznalo. Kad god je morao amiti u Kalininu prilazu, bio je posveizoliran od arobnjakog svijeta, to mu je posebno teko padalo u ovakvim prigodama. Harry jestrastveno volio metloboj. Jo od prve godine uHogwarsu bio jetraga u gryffindorskom metlobojskomtimu, a posjedovao je i Vatrenu munju, jednu od najboljih trkaih metli na svijetu."Izgubili smo od Transilvanije, s tristo devedeset prema deset", sumorno mu odvrati Charlie. "To je netostrano kako su igrali. Wales je izgubio od Ugande, a Luksemburg je masakrirao kotsku."Gospodin Weasley arolijom dozove svijee kako bi prije deserta (domai sladoled od jagoda) osvijetliosve mraniji vrt. Kad su bili gotovi, stol su ve nisko nadlijetali noni leptiri, a topli zrak mirisao je natravu i cvjetove kozje krvi koja je rasla u blizini. Promatrajui nekoliko gnoma kako uz ushieno hihotanjes Krivonjom za petama hitaju kroz grmove rua, Harry se prepustio osjeaju predivne sitosti i sklada sasvijetom oko sebe.Ron paljivo promotri stol, da bude sigura