Marija Juri Zagorka - Plameni inkvizitori (962 stranice) Prvi dio KI KRVNIKA proljetni dan, vedri je, a ljudi su mrani. Okupljeni na obali kaptolskog ribnjaka , gledajui u djevojku koja rukama kopa zemlju. Iza nje kaptolski desetnik s lovni m biem. Izmuena nevoljnica digne pogled kao da tra i pomo, ali desetnik vikne Kopaj, kuko avolova, ili e se moja remenjarka napiti tvoje krvi. Djevojino tijelo klone nad jamom, ruke se ponovo zarinu u zemlju. Ljudi oko nje ut e kao da ne to i ekuju, to je jama dublja, njihove se glave spu taju ni e. Njihovi pogledi tra e... Onda se svi uznemire, zamrmore. Na dnu jame mrtav ovjek. Kaptolski desetnik klikn e slovodobitno Aha, dakle ga je ipak zakopala! Onda digne svoj bi. Olovni okrajci zadiru u djevojino meso. Slomljeni krik kao da je viknuo mrtvac u jami. Iza svjetine pojave se jahai. Nje ni glas jahaice strogo ukori Za to opet tucete, Ruprete? Sve se glave podignute k plavoj djevojci na konju. Srebrno vezivo njezina ru iastog pla ta ulijeva poitanje. U pogledu nesretne crnokose kopaice ogleda se duboka zahva lnost. Djevojka na konju zapita mekim glasom to se dogaa ovdje? elim saznati! Banska svjetlosti banovice na a evo, krvnikova ki poinila je zloin zakopala je nekog ribara za koga se tek nakon njegove smrti saznalo da je krivovjerac pataren, pa je njegova asnost nadinkvizitor Matijas osudio da ga raznesu grabe ljive ptice. A k rvnikova ki Tajana do uljala se pro le noi k osuenom truplu i zakopala ga. Sada je, nar avno, njegova asnost osudila zloinku da ga otkopa golim rukama. Dobro, Ruperte, ali za to je tucete? Pretvara se da ne mo e kopati, a osuda glasi da mora tru pio iskopati golim rukama . Ali osuda ne odreuje bievanje i zato osjeam du nost da za titim sirotu od olovnog bia ko ji je sigurno samo lina osuda gospodina desetnika. Snaga topline mekana glasa, blaga pogleda i razborita tumaenja, pre la je u du e ljud i. Njihova lica pokazuju da odobravaju samilosti. Svijetla banovica govori istinu. Neka se vr i osuda. Ali za to je desetnik tue kao da je pseto, a ne djevojka veli mu ki glas iz svjetine.. Desetnik zvizne biem i bijesno krikne Tko se usuuje ovdje govoriti? Na koljena, ps eto! Nisam kaptolski vazal. Graanin sam slobodnoga graa Gria i po teni sedlar. Ne zamjerit e, banovice, to sam se usudio da progovorim. Tvoje rijei pokazuju da slijedi nauku ljubavi i samilosti prema bli njima odvrati ba novica. A osuena kao da eli iskazati zahvalnost prione hitro i o tro svom munom poslu . Zamalo se u dnu jame poka e truplo u siroma noj irokoj smeoj ko ulji s ribarskim pojasom . Rupret digne ruke i ree povi enim glasom Oprala si svoju du u od strahovitog grijeha to si ga poinila kad si predala zemlji av olsko tijelo krivovjerca. Idi svojoj kui! S kraja ledine dotri meu svjetinu gorostas od ovjeka. Obrastao je bradom, odjeven u haljetak od tri boje zelene, crvene i bijele. Krvnik apu ljudi i ugibaju mu se, a on se okrene prema djevojci i vikne Nikad vi e u moju kuu, prokleto smee! Kakvu mi nanosi sramotu! Volio bih te vidjeti d a le i u zemlji nego to si zakopala grije no krivovjersko tijelo. Zar niste uli da je izvr ila, pokoru? opomene ga banovica. Nikada nitko nee s moje glave oprati ovu sramotu. Neka mi ne dolazi pod krov jer 5u ga nad njom zapaliti. Crnooka bljedolika djevojka, udne tajanstvene ljepote, stoji nijema, mirna kao da nije svjesna svoje nesree. Javi se u moj dvorac na Griu, ree joj mlada banovica trebam slu avku. Onda okrene ko

nja. Svjetina izra ava ushienje nad tolikom dobrotom, a krvnikova ki pogleda za djevojkom dubokim upitnim pogledom. Zatim krene prema La koj va i. Njezina se vitka pojava iz gubi u grmlju ribnjaka. Ljudi s izrazom veselja promatraju kaptolskog desetnika koji je ostao poni en. Gra ditelj Kucoti povue ga k obali ribnjaka i ree Prokleto te osramotila banovica pred cijelim svijetom. Vidi kako ti se podruguje pozvala te na red i nije ti dopustila da tue djevojku. A o emu jo razmi lja ? Rupret bijesno zamahne remenjarkom po zraku uj, Kucoti, ono od ega je banovica Mirena obranila krvniki smet, to e dobiti ona. Za kovat u je u toranj i izbievati je od srca. Inkvizitor Matijas bit e zadovoljan! Ah, vidi, vidi! vikne Kucoti. Pojavio se putujui vitez Sokol. Davno ga nije bilo. Jao! prilazi krvnikoj keri! Ide uz nju uzima je u za titu. Gledaj! Du nost je ove vite k e klate i da titi sirote, ali ne takav krivovjerski smet. Protiv njega ne mo emo ni ta odvrati Kucoti ali banovica neka ispa ta. Ban Joakim mari samo za onu cigansku kraljicu, a ne za svoju kerku. Kucoti pogleda uz ledinu za plavokosom jahaicom to je zaostala za drugim jahaima. U z nju je smeokosa drugarica koja joj ljutilo prigovara Rekla sam ti, Mireno, ne uplei se u to. Inkvizitor e misliti da si htjela sprijeiti njegovu osudu. Samo sam sprijeila neovjenost onog krvoloka koji tue sve ljude kao da su stvoreni sa mo za njegovu remenjarku. Ali ova djevojka nije zavrijedila tvoju za titu, zakopala je patarena. Patarena? Nikada nisam ula tu rije. To su krivovjerci iz Bosne koji sebe nazivaju bogumilima, tobo e jer su Bogu mili a zapravo su avolu predragi. Pa kako je ovaj iz Bosne dospio ovamo? Prodrli su u itavu Dalmaciju i Slavoniju, a moj ujak inkvizitor zna da su neki za lutali ve i na Gri. Nakon smrti ovog ribara saznalo se da je bio pataren. Mo da, ali nije dokazano. Ako to veli ujak koji je svet ovjek i podignut na ast nadi nkvizitora, onda jest tako. On se ne mo e pretvarati. Osjea li to si uinila, Mireno? N e primi pod krov djevojku koja sahranjuje krivovjerce. Ali ona je svoju du u oistila, a vidi neuka je i ne zna prosuditi svoj in. Sirota, ne ma krova, otac ju je protjerao! Dorja, ti se najpobo nija djevojka u itavoj zemlji, ja znam da je i tebi ao djevojke, ali se boji ujaka. Nije to zbog ujaka. Grozim se od blizine koja je dodirnula krivovjerca. Ti, Mire no, ne zna ni ta o tome, ali meni je priao moj ujak. ula sam kako veliki me tar svetih hospitalaca Olivero i prior svetih templara Kastro pripovijedaju o strahovitim n esreama koje mogu stii ovjeka. Kome e vjerovati ako ne njima? Vjerujem i elim da me o tome uputi , Dorja. Evo, to i inim. Primi, Mireno, moj savjet po alji slugu u svoju palau i kad tamo sti gne krvnikova ki, neka je izbace napolje. Dorja, to ne mogu uiniti, ali ona e spavati u sjeniku. To ti ne mo e biti krivo. Smeokosa djevojka estoko zamahne glavom i uvrijeeno odgovori Neu u tvojoj kui doekati tvoje vjenanje. Smjesta putujem. Zato to ne mogu prosjakinju baciti na ulicu? Nanosi mi toliku alost i sramotu. Nitko iie treba doznati to se zbilo meu nama. Velim ti, neu ostati u blizini djevoj ke koja je svojim rukama dodirnula krivovjerca. Idem kui, a kada moj brat doe na t voje vjenanje, reci mu da me hitno pozvala stara kneginja. Molim te, Dorja, ostani. Vidi , uz krvnikovu ker ide vitez Sokol, a njega po tuju svi . Svoju odluku ne mijenjam. Evo, tvoj je vjerenik ne to nestrpljiv, a knezovi Gising ovci nas zlovoljno gledaju. Potjerale su konje prema svojoj pratnji, ali se plavokosa banova ki jo jednom zaus tavi Sutra u jutro je moje vjenanje. Ne mogu vjerovati da bi me mogla ostaviti. Krvnikova ki ne smije pod tvoj krov. Niza to na svijetu ne smijem uskratiti samilost nesretnici bez krova i kruha. Onda reci da me je hitno pozvala stara kneginja Baboni. Ja idem. Dorja dozove svoju pratilicu i sluge i pojuri prema glavnoj cesti. Mirena, blije

da i alosna, promatra kako joj naglo izmie pogledu. Onda joj se pribli i vjerenik, m ladi lijepa lica i povede je k ostalim jahaima. Potjerali su konje prema pratnji. Mlada plavokosa banova ki zaustavi se jo jednom i oslovi svoju prijateljicu kneginjicu Dorju iz Okigrada Ne mogu vjerovati da me napu ta ? Izbaci ispod svojega krova krvnikovu ker. Nema li sa milosti prema protjeranom stvorenju, Dorja? Nikad neu promijeniti odluku da nesre tnici udijelim milost. TOMO CRNI U svemiru titraju zvijezde. Na zemlji duboki mrak i ti ina kao da se sve pretvoril o u grobi te. Ne to, poput nemani, vue se pustom noi. Sve je bli a kripa kola i topot kon ja. Gromki poklik odjekne mrakom kao da je pao sa zvjezdanog neba. Stoj! zagrmi grubi glas. Tko je? odazove se netko u tmini poput upita dr ueg djeteta. Kraljiini harmiari. tropot umukne. Netko odgovara Mi smo domai trgovci, vraamo se sa sajma, nemamo tue robe. Da se nitko nije maknuo kad zapovijedaju harmiari. Sve je tiho nitko se ne mie, a onda deset baklja plane u mraku. Svjetlost otkrije cestu i povorku kola. Na sjedalima zaprepa tena lica. Oko njih smotao se obru jahaa s okruglim eljeznim klobucima. U rukama im maevi i baklje. Na elu je mladi ovjek u crnoj kacigi. U kolima apu Nisu harmiari. Razbojnici su... Ako bi se netko usudio usprotiviti, raskomadat emo ga kao peenu prasad vikne vitki voa koji sjedi na nemirnom vrancu. Zaustavi se pred prvim kolima Sto zuri mrcino kramarska? Vadi novce! Sve to ima ... Pun strepnje, ovjek ne govori, ne oklijeva, ve izvlai iz ko ulje kesu. Pregledaj kola zapovijedi voa momcima nije li lopov togod sakrio u sijeno. Dva su momka pretra ili kola, ali nigdje ne nao e ni ta, ovjek u crnoj kacigi polazi red om od jednih kola do drugih i otimIje sve. Nitko se ne opire. Iz jednih kola skoi mu karac. Opasan je maem, u graanskoj haljini, pa e odva no Svui me, uzmi sve, ali ja ne dajem ni ta dobrovoljno. Tko si ti da se usuuje prkositi? Sedlar sam i graanin slobodnog kraljevskog graa Gria odgovori on i udari po toku svog graanskog maa. Otpa ite mu tubastu no etinu s njegova pojasa, neka njime na e ene doma sijeku glave pu ranima. Griki sedlar se isprsi Uzmi novce i ivot ako si vitez a to mi svjedoi tvoja odora samo ne diraj ast maa moj ega grada. Umije hrabro braniti ast svojega maa. Neka ti je i tvoj novac. A drugi put ne putuj s takvom kramarskom klate i ree ovjek i dobaci mu kesu to su mu je oteli njegovi mom ci pa krene narednim kolima. Uz kota klei starac zavinuta nosa, plae i moli Gospodine uzvi eni, asni, nema u mene niesa! i. Tko je ova dvogrba mrcina to se tu va lja preda mnom? s pita voa. Lakove ki cincar odgovore momci. Gospodine milostivi, ako u mene nae zlata, uzmi mi Voa ga udari biem. Kukave, glavu bi tvoju i svinja ispljuvala. Vadi iz mo nje zlato, ili u ti ja iz trb uha izvaditi crijeva! Nee da vadi kesu? Momci podra kajte mu grkljan no em. Evo, uzmite za njega moj novac i ogrlicu vikne enski glas. Voa u crnoj kacigi okrene se. Pored njegova konja stoji djevojka. Osvijetljena je bakljom. Glava joj pokrivena kapicom nau ankom, ispod kapice talasa se svjetlosmea raspletena kosa. Svijetlosmee oi gledaju mrko vou, a tanane tuke pru aju mu nakit i kesu. ovjek asak uti, a njegovim tamnoputim licem, pod crnom kacigom, preleti tajan stveni smije ak. Ljepotice, od ena ne otimani novac. Ali ja dajem otkupninu za ovog starca. Milosrdna ljepoto, ba ste odlino dru tvo odabrali za svoje suputnike. Bojala sam se da u putem sresti nesigurno odlino dru tvo A vidite, ba su vam oni pomogli da vas je moja srea nanijela na moj put. Maknite,

momci, baklje! Njezine oi svjetle jae. Spremite, ljepotice, nakite! Meu svojim drag im kamenjem vi ste naj skupocjeniji. Samo u taj zadr ati. Ponosno osovi ona glavu. Va a je odora vite ka, p. in razbojniki. Vitezovi brane ene od napadaa. Da ih mogu sami uzeti... Slu ajte ovdje su moje sluge i dvije slu avke. Pustite jednog od njih kui da donese o tkupninu. Koliko tra ite? Sedam kraljevskih kruna, sedam kraljevskih dvorova, sa sedam utvrenih kula. Ne zbijajte ale. To moj brat nema. Recite koliko tra ite maraka u zlatu? A tko je va brat, ljepotice? Knez Ivan Okiki. Maa mi, opasno je susresti se s takvom ljepotom. Momci da mi niste pustili s oka njezine sluge i slu kinje. Amo jednoga konja! Lijepa kneginjice, molim, potrudite se uspeti na ovog vranca. Mirno i bez oklijevanja uspne se djevojka u sedlo. Ha ha ha lukavi ste. I ja se bratimim s lisicama. Nadate se odjuriti u no? Uzalud vam nada. Prive ite joj konja uz mojega. To vas ba mnogo ne veseli, lijepa kneginj ice? Dakle, jeste li sva kola pretra ili, momci? Gospodaru, pokupili smo sve to je bilo. Neka ova cincarska gamad ide dalje olak ali smo im breme. Sretan vam i veseo put o krene se prema povorci kola na cesti i zategne uzde svome konju uz koji je sveza n konj zarobljene djevojke. Kamo me vodite? Zapita ona o tro. Do mojega dvorca bilo bi odvi e daleko. Nai emo konai te na ledini odgovori on. I krene s ceste u tminu. Njegov konj povue za sobom i vranca na kojem sjedi knegi nja. Na ledini privue voa vranca posve blizu, a djevojku dohvati oko struka. Nikad jo nisam imao takvu lovinu. Djevojka odgurne njegovu ruku Fric, dajem vam itav svoj miraz pustite me. Ovu vam uvredu, kneginjice, neu oprostiti. Usporeujete me s Fricom? Upamtite, on j e razbojnik koji ubija ljude, ene i djecu. I vi ste htjeli ubiti starca. Ubijamo samo na megdanu i to sebi ravne. Ovo sa starcem bilo je samo da se nau iva m muka te kukavice. Ja pljakam, istina je. E, pa robe i gospoda vitezovi templari , hospitalci, vlastelini, trgovci i lihvari. Tko ste vi? upita ona, gledajui u no po kojoj se unja svijetla maglica. Tomo Loborski kojega po teni otimii zovu Tomo Crni. Ako pod ovom vite kom odorom bije srce viteza Tome, onda me pustite na Okigrad. Dobro. Primam, ali uz dobrovoljnu otkupninu ree on drsko. Zaklinjem vas a u va ega maa pustite mel Moj bi mi ma uskratio slu bu za sva vremena i prezreo do groba da vas pustim ovako, bez otkupnine... Dok je to govorio, gledala je ona preda se u tminu u kojoj je svijetla maglica bivala sve jasnija pa joj se inilo da se iz zemlje di e neki krije kao da tamo ima ne to ivo. Sto su ja ili dalje, maglica je postajala vea kao da je to neki odsjaj ara. Dakle, lijepa kneginjice, odluite se brzo. Va e je lijepo tijelo posuda eravice i pi tam vas hoete li dobrovoljno polo iti otkupninu? Ako niste voljni, pozvat u momke da vas svezu. Neko je vrijeme utjela, a onda e, spoitavajui mu Da ste pravi vitez, ne biste prijetili silom. Ne rekoh li da bi mi bilo dra e, mnogo dra e, kad biste pristali dobrovoljno. Maa mi moga, ne bih vam te radosti nikada zaboravio. Za to govorite sa mnom kao s djevojurom? Va e me pona anje odvraa od vas, ali da se druki je vladate Onda? Izrecite urno e on, a glas mu zadr e. Robili ste na moje oi, zao vas glas prati svejedno, lagala bih kad bih rekla da s te mi mrski... Pristajete pristajete! klikne on. Glas o va oj pobo nosti i o mojoj zloi u iva jednaku slavu, a mi...

Ne usporcujte me sa sobom. utite i slu ajte to hou da vam ka em. U svjetlu baklje vidjel a sam va e crnoputo lice, tamne oi i va u stasitost. I rijeima me rasplamsavate, ljepoto. Jao meni i vama! ekajte da doreern mene odbija va e pona anje. Lijepe rijei omamile bi moje srce, lijepe slatke rijei kojima vitezovi osvajaju djevice. To bih htjela da ujem i od vas. Nona zvijezdo jutarnja roso moja! Vidite, to ve ljep e zvui. Samo nastavite. Kao to ica s lutnje dira srce, tako mene di raju rijei... Njegove usne sipale su pregr t trubadurskih laskanja. Vrijeme je prolazilo. Odjedn om, on se trgne i ree Siimo, kneginjice. Va a eta je odve blizu, a i moje sluge su s njima. On zatrubi tri puta u rog, a topot konja iza njih se izgubi. eta je zaostala dok su oni proslijedili dalje. Nisam vam mrzak, mirisna ljubice? apne on. Umirem za tobom, sii da te zagrlim. Siite i dignite me s konja apne ona. On o tro povue i zaustavi oba konja, skoi sa sedla i, kao u nekoj omami, poe da obie k onja kako bi kneginjicu skinuo. U tom asu udari ona svojega konja svezanog s njeg ovim i divljim trkom jurne u no, ravno prema arkoj magli koja pred njom lebdi kao u areni oblak. Ispred toga ara opazi crne zidove i kule, a za sobom zau zvuk roga pa jo jae potjera konje prema siluetama zidina i kula. Na la se na rubu movare usred ko je stoji tvrava, a iz nje se di e u areni dim. Na stra arnici stoji noobdija, obasjan sv jetlom iz dvori ta. S njime je vratar. Obojica sru vino iz vra. uje li? Opet netko trubi. Sada posve blizu movare upozori vratar. Bogrne jest. I neki enski glas ujem pazi slu aj... Vigilatore stana vie ena vitezova templara, spusti brv, djevicu progoni razbojnik. Spasite me! uje li? Djevica razbojnik brv! Veliki me tar Olivero zapovijedio je, ako se pred utv rdom javi razbojnik s djevicom, valja spustiti brv. Onda hitro, danas je Olivero podivljao. Mogao bi te zaJclati ako ne pusti ptiicu u kavez. Divlji su ovi templarski dotepenci. Vratar se spusti nekoliko koraka niz kulu i stade okretati kolotur. Dugi most sp u ta se preko movare. Kraj mu padne na ledinu. Dr uim srcem Dorja skoi sa sedla, potri b z daha po brvi i nae se na malom ulazu u tvravu. Osjeti se potpuno sigurna. Dignite brv ree vrataru sva zaaantana. Razbojnik, me progoni Je li veliki me tar Ol ivero budan? Posve budan. Sto to gori u dvori tu tvrave? Gori krije u poast vama. Vi ste pijani. To svjedoe va e rijei i zadah vina. Govorite gdje u nai velikog me tra Ol ivera? Lako ga je nai, idite samo desno, tamo je ulaz u dvori te, on se tamo grije. Drskost vratarovih odgovora upute ju da prekine s njim razgovor i krene putem ko ji joj pokazao. Vratar je opet stao navijati kolotur da digne most. Ali na njemu spazi sjenu ovjeka koji se sklize niz strminu brvi, viui ekaj lopove, ovdje Tomo Loborski, va prijatelj. Brzo okrene vratar kolotur natrag, a Tomo prijee preko brvi, zamahnuv i rukom na vratara Pijana mrcino, ne poznaje li me? Sto je tamo? Opet veJako veselo. Neka va e gospods tvo izvoli unii. Gdje je djevica to je pro la preda mnom? Po la je k vitezu Oliveru ko ji se grije kod ognji ta u dvori tu. Mora da ga trese groznica kad se u svibnju grije kraj ive vatre. Idem da ga pozdr avim. Meutim je Dorja ve uni la u dvori te tvrave. Zastala je kao da su je udarili posred ela. U sredini visoko gori krije poput plamena brda. Oko njega u plesu se vrte ene ras pletene kose. Oko struka opasane su vrpcama s kojih se spu taju blistavi nizovi. V itezovi sviraju u frule, drugi opet hvataju djevojke, uz veselo grohotan smijeh isprepleu se s njima kao da ih je ar i vino potpuno obezumilo. Oli vero stoji iza njih, lomatajui rukama, vrtei se, viui gore prema kuli Sto si rekao? Grlica ve dolazi ona je tu gdje gdje je? Dorju hvata omaglica, ni ta ne razumije i ne shvaa. ini joj se da vidi polugole djev

ojke, da uje buku i smijeh, a sve je to negdje daleko, nejasno, kad je iz omame t rgne poznati glas Evo je, tu je, pala mi je u naruaj ravno s neba. Ona se povue natrag pred vitezom i je je lice posve nalik na Olivera, samo je sada iznaka eno pijanstvom. Veliki me tre prozbori u asnuta do la sam da me za tite. On je obuhvati oko struka, viui Znam, do la si za titit u te, kako ne bih zlatna ribice! Djevojci se ini da je pala u movaru koja je gu i. Otimlje se i, skupiv svu svoju snagu, odrine ga. Fric, gdje si Fric? Ve i ljepoticu zapovijedi Olivero. Ove rijei zaustave Dorju i opet joj bude pred oima magla, ali novi glas privede je k svijesti. U dvori te je u ao Tomo i pozdravio Vesela vam no, veliki me tre Olivero. Tomo, crni avole, to te nosi mojim templarima? Nije doekao odgovora. Opazi da se Do rja sprema utei, pa poleti za njom i obuhvati je oko struka. Nema ti vi e bijega od mene, golubice. Dat u Fricu itavo blago, to mi je tebe donio u naruaj. Djevojci se smrai od njegovih rijei. Ipak poku a jo jednom utei, no on je dr i vrsto i v Sluge moje, ovamo, dr ite je, ni da se makne iz va ih pand a! Priskoe dva momka, pograbe je, jedan oko struka, a drugi joj ruke svine unatrag, dok Olivero bijesno vie Sve djevice kraljevstva bile bi sretne da ih po eli Olivero. Golubice luda, padaj na koljena pred lijepim Oliverom i moli ga za cjelov. Iza njega stoji Tomo, iskesi se u lice oajnoj kneginjici i upuuje Olivero! Ne tako nasilno! Najprije lijepe lijei, slatke rijei to e je omamiti. Pred njezinim oima sve se smije alo u strahoviti mete . Iako sve vidi, ipak joj se ini da sniva avolski san. Osvijeste je Tornin smijeh i njegove rijei. Pribere opet sv u snagu i stane se otimati. U moju lo nicu s njom! zapovijedi Olivero. Ovu no je moja, sve ite je. Sluge otkopaju svoje pojase, svezu joj ruke i noge pa je ponesu isprijed krijesa u kuu. Tomin glasni smijeh nadjaava kriku djevojaka i buku pijanih. Dorja le i na postelji pod crvenim zastorom porubljenim zlatnim resama. Nemo je uini apatinom. Gleda preda se kao da je obraunala sa ivotom. Vrata se otvore. Lijepi Ol ivero pijan, ali jo na nogama, ulazi u sobu i pribli ava se postelji. Veliki me tre vitezova templara vikne Dorja za ime bo je, zar me ne poznajete? Pogle dajte me ja sam neakinja va eg prijatelja Matijasa. On se luaki smije i zatetura prema postelji Vra ja, anelova, svejedno je... Ali ga za ramena zgrabe dvije ruke i povuku natrag. Tomo e ironiki Veliki me tre, pristojno bilo bi da prije ponudite gosta! Sto radi ti ovdje, razbojnice Tomo? U posjetu sam svojem drugu dopusti mi da prospavam pod zlatnim resama ovoga krev eta. Idi, Tomo, ne smetaj, ja sam Olivero! Umjesto odgovora, Tomo zgrabi Olivera i zapravo ga odnese u pokrajnu prostoriju. Onda zakrauna vrata i vrati se u spavau sobu svoga kuedomaina. Dorja se na postelji trgne. Tomo prekrsti ruke i polagano pristupi k njoj, korak po korak, u ivajui u njezinu strahu. Ona smrtno problijedi. Tomin zluradi osmijeh potrese je do kostiju. Vidjeli ste u tmini ar i zapali u samostan. Mislili ste ovdje nai zakloni te? i pono vo se nasmije. Plemenita djevica smislila je u svojoj glavi lukavu osnovu, pobjegla je jaretu, a naletjela u vuju jamu. Zavrijedili ste to. Nikad se Tomo nije umiljavao jednoj e ni kao to je inio danas. Budala sam bio, a vi ste mi se rugali. Eh, sad se, eto, r ugam ja vama. Trebalo je da vas sve em kao templar. Ona samo zuri preda se potpuno svjesna svoje nemoi. Dakle, da se obraunamo, lijepa kneginjo! Tko je Tomu jednom prevario, taj mu plaa lihvarske kamate. Ipak sam jo uvijek vitez. Prepu tam vam da birate Olivera ili men e brzo. Ne ekani ni asa. Ja, ili on? Tko vam je dra i? Obojica ste mi podjednako odvratni, prokletnici. Kneginjice, strah vam je iskvario ukus. Pomoi u vam. Znam koji vam se vi e gadi. Ona

j vitez, prijatelj va eg ujaka inkvizitora. On smrdi po vinu kao staja po gnoju, o n je ogavniji, zato vas se odriem u njegovu korist. Osim toga, on je sveti i pobo n i hospitalac. Govorio je ironino i sa zlobnim izra ajem lica. Onda je krenuo k vratima iza kojih se ulo lupanje i Oliverovo dozivanje. Sad u pustiti vuka k ovci smije se Tomo. Stanite! povie Dorja. On se okrene, podboi i upita to eli ljepotica? Gospodine, vi ste oprostili grikom sedlaru. Zar nisam vrijedna koliko i on? Bili ste mi blago vrijedno sedam kraljevstava. Sad mi ne znaite ni ta. A ja vas molim dajte mi bode da se bar mogu rije iti ovih muka. Otkud najpobo nijoj djevici tolika grije na misao? Neu vam pomoi da smrtno zgrije ite. V itez vas je zaslu io i opet uhvati zavor. Zaklinjem vas ne otvarajte vrata onom groznom ovjeku. Skrstio je ruke i nasmijao se Dakle, priznajete da sam vam ipak manje ogavan od njega? Za ovo priznanje on se pokloni odu it u vam se. Tako mi mojega maa. U tu se zakletvu smijete pouzdati. Zaprepa teni njezin pogled uhvati crnoputo lice koje gori od strasti, dok on ironik i govori dalje Ja sam s ovim asnim vitezovima u dobrom prijateljstvu. Ovdje sam kod kue. Mogu vas lako iznijeti iz samostana, ali da niste pisnuli jer e svi pijani i trijezni nav aliti na me i otimati se za roakinju inkvizitora Matijasa. I on je zamota u crveni pokriva, digne kao perce i ponese trijemom, ugibajui se sv jetlu krijesa oko kojeg su jo uvijek buili vitezovi i djevojke. Stigav i u ve u, probudi kljuara Otvaraj ve u, spu taj brv! Smjesta! Vratar ponizno poslu a i uini po zapovijedi glavareva prijatelja. A ovaj se uri prek o brvi. Na sredini najednom stane i primakne usne tkanini iza koje se nazire gla va Kneginjice, da vas ovdje polo im u movaru, da vas zagnjurim poput pupoljka u kalju u? Ispod pokrivaa njezin je glas zvuio kao da je ve ugu en u movari. Bacite me. Kneginjice, s takvim roktanjem ne mo ete na onaj svijet. Ne dolikuje to va em rodu n i ljepoti. Idite hrabro, nasmijani. Dajem vam jo asak vremena da na svoje djeviansk e usne domamite smije ak i koju lijepu rije, lijepu, slatku. ekajte, tamo je movara d ublja, bit e vam br e kraj. Tomo po uri dalje sa svezanom djevojkom iznad movare. Polo i je na ledinu kraj svojih momaka koji su ga ovdje ekali. Djevojka se ne mie, le i kao mrtva. Sagne se k njoj. Najpobo nija djevice, stigli ste, ali skupa sa mnom. alim to ni u raju nemate bolje dru tvo od mene.Ona ne daje znaka ivota. Tomo razmota svileni pokriva. Uhvati njezinu ruku, ledenu besutnu. Kozak! Ajde amo zovne on svog pouzdanika. Pogledaj, je li mrtva? Skinuli su joj remenje i neko se vrijeme o neemu sporazumijevali. Tad se ona pone micati i podizati glavu prema mjesecu to je izlazio ispod oblaka. Tomo ponovo zap oe alu Prokleti mjesec, znati eljan je kao baba. Ne gledajte mjesec, kneginjice, ja sam v am bli e. Gospodaru osvijestila se najavi mu Kozak. Dorja tapka oko sebe rukama i uvjeri se da le i na ledini, u mokroj travi, a oko n je su Tomo i njegovi ljudi. Zadubila se u misli i ne odgovara ni na jedno njegov o pitanje. Dugo je ostala ovako. Tada se opet spusti na zemlju kao mrtva. Prevarili smo se, gospodaru, izgleda da je, uistinu, izdahnula ree u bradu zarasl i Tomin pouzdanik. On se samo smijucka, ne vjerujui No, sad je mo emo zakopati. Uzet emo sjekire to smo ih oteli onim trgovcima i njima iskopati jamu. Tomo povue ovjeka za sobom sve do grmlja, tu ga gurne i prisili da une. Sakrili su s e i ekaju. Dorja digne glavu, pogleda oko sebe. Spaziv i da je sama skoi i pone bje ati. Ali Tomo

odmah za njom, dostigne je, uhvati za ramena i nasmije se Kneginjice, vama slu i lukavstvo kao meni ma. Va a mi se lukavost vi e svia od va e ljepot e. Samo lukavosti svojoj pripi ite nesreu koja e vas sada stii. Ej, momci, gdje su nj ezine sluge i slu avke? Dorja stoji na mjeseevu svjetlu, i ekujui svoju sudbinu. A Tomo se smije Da vam prikratim vrijeme, lijepa kneginjice, dok oni sve opreme, recite kako vam se svia va e dru tvo u samostanu? Zar ne, samo je jo nedostajao va asni ujak inkvizitor ? Odvratila je od njega glavu i utjela dokle god nisu do li njegovi momci, vodei zarob ljenu pratnju. Smjestite kneginjicu u njezina kola, tako i slu avke, vratite slugama konje pa ond a idemo. Dorja bijesno povie Kakva ste opet muila izmisli vi, krvolona zvijeri? A on se trijumfirajui nasmije ivotinja se rado zabavlja sa svojom rtvom prije nego je pro dere. Dakle, ustrpite se do zore. Naprijed, momci. Jeste li spremni? Tomo povue na stranu svog etovou, starijeg mu karca, ne to mu tiho naredi pa se opet vr ati Kneginjice, sve je spremno, vrijeme je da krenemo. Ona se pokori, ne rekav i ni ta. Svi poo e prema cesti. Tomini momci na konjima opkole Dorjina kola i njezine sluge i povorka krene. Tomo je po ao naprijed. Uz njeg njeg ov pouzdanik. Vrijeme prolazi, mjesec se spu ta na zapad. Tomo se naglo zaustavi i apne Netko se skriva u grmlju kraj ceste. Zaustavi one sprijeda! Na zvi duk etovoe povorka se zaustavi. Tomo s drugom ue u grmlje. Neki se ovjek dade u bijeg. Oni za njim, zgrabe ga i pr itisnu o zemlju. Kremenjarku daj! zapovijedi Tomo. Iskre iz kamena zasvjetlucale su pred licem uhvaenoga. Fric! klikne Tomo. Ubojice sinja! Namirisao si na meni sajmarski plijen? Gdje me ekaju tvoji ortaci? Govori ili crkni! Vite e Tomo, kunem se, nisam vam postavio zasjedu, nisam ni znao da idete, nemam n ikoga od svojih. Sakrio sam se, mislei da su hospitalci... Kakvog oni imaju posla s tobom? Ve i ga, Kozae! Ne dirajte me, rei u vam istinu. Hospitalac Olivero mi obea da e skinuti s mene svak u osudu ako mu dovedem neku plemenitu djevicu. Obeao sam i oti ao, pa sad, eto, dan e i ne mogu vi e stii u svoje planine. Tamo je u umi moj konj. Uvjerite se! Ne vjerujem ja tebi, razbojnice, da ne eka moj plijen. Kozae, neka oni idu dalje. B la zna kamo, a Frica emo zadr ati za taoca. Ako tvoji ljudi napadnu moje momke mrtav si. Kozak naredi Tominoj eti da krene s kneginjicom, a on povede zarobljenika u umu. Stali su i ekali do zore. Sunce je iza lo kad se na cesti pojavi Tomina eta. Dozove je, trubei u rog. Skrenuli su u umu. Stigav i k njemu, Bla ga izvijesti Otpratili smo kneginjicu kako ste odredili. Sad neka Fric ide. Neu da blatim svoje vite ke ruke na njemu. Razbojnik se po uri u gustu umu. Kozae ree Tomo vratimo se u samostan. Ona pra ad ve je sigurno zahrkala. Treba da se o dmorimo i mi. Gospodaru pri apne Kozak Tomi a kneginjica? Putuje sa svojom pratnjom ravno na Gri. Pustili ste je samo ovako? Lijepo ste uinili... Nadmudrila me lukavo u. Pobijeen vitez se pobjedniku pokloni, ali izaziva ga na megd an iznova. Jo u se sresti s njome a onda jao njoj... Skupo e mi platiti svoju pobje du! OPSJEDNUTA VRAGOM Savijena izmeu etiri kro njata debla stoji kolibica. Oko nje skupili se ene i mu karci, odjeveni u seoske kratke haljetke ili graanske ko ulje. Na vratima stoji pustinjak. Siva tro na haljina, svezana uzetom, obavija srednje m r avo tijelo. Jo mlado mr avo i blijedo lice skladnih crta obraslo je tamnom bradom.

Tanke usne su mu nasmijane, a svijetloplave oi, okru ene crnim kolobarima, jedini s u vidljivi ig stradanja. Ne pru a sliku pustinjake mistike, ve ljubazna ovjeka. Svi oni oko kolibe okupili se oko njega, ispituju svaku rije s njegovih usana. Ljudi, dragi, ne smatrajte rad nevoljom, to je utjeha du i, a va em ivotu uvjet. Eto, popravljam ljudima obuu i to mi je dosta za ivot, a kad radim uvijek pjevam. Budi te vedri, a ne mrani. Zar nije ovo proljee procvalo? Veseli nas gledati mlado li e i cvjetove koji e nam dati plodove. Neka su vam du e uvijek mirne, vedre razla e im on i odgovara na svaije pitanje, utje i svaiju alost i ljudi se od njegove kolibice vraaj u mirni, vedri, kao oarani njegovom naukom. Kad su svi oti li, na vrata kolibe pokuca Tajana. Pustinjak se zaudi Tajana, ovako sama? Nisam sama. Dopratio me dobri vitez koji me brani. Sagnuv svoje visoko tijelo, vitez ue u kolibu i nijemo se pokloni. Pustinjak se z agleda u rupice njegova vizira iz kojih svijetle oi. Obojica ute i gledaju se. Pus tinjakovo dobroudno nasmije eno lice postade ozbiljno. Pustinjae Drago a, zar sam uinila zlo to sam ga dovela? zabrinuto e djevojka. Pustinjak ne odvrati na pitanje, ve okrene lice k djevojci. Protjerao te otac, zato si do la? Ljudi su mi ve sve ispripovijedali. Mlada banovic a te je pozvala da joj bude slu avka. Za to nisi oti la? Nisam znala je li to dobro i do la sam da vas pitam. Sutra se ona vjenava i polazi u Zvonigrad. Zar da odem tako daleko od vas? Treba da ima krov nad glavom, a dalje u se ja pobrinuti za tebe. Na vratima se opet ulo kucanje. Oglasi se mu ki glas i pustinjak ostavi viteza i dj evojku. Mladi je sjeo na klupu, a Tajana se pribli ila k stolu. Svjetlo joj obasja lice nal ik kipu od bjelokosti. Crni pramenovi okru uju visoko elo. Svaka ilica ispunjena je dalekim mislima. Kroz rupice vitezova vizira od ploica djevojku promatraju mladiev e oi. Putem si mi priala o ribaru kojega si zakopala. Reci to ti je bio taj mladi? Nisam htjela da ga raznesu vrane. On i pustinjak Drago a bili su mi dobri. Jedino oni dvojica. Zaboravila si spomenuti mene. Podigav k njemu tamni pogled, Tajana odgovori ozbiljno Da, i vi. Nisam zaboravila i neu. Zamislila se, a on je opet zapita O kome ti uvijek misli ? O majci koju ne poznajem. Pustinjak se vrati vedra i nasmijana lica i oslovi viteza Du nost je svakog viteza da titi i brani djevojku. Vi ete izvr iti svoju du nost i Tajan u jo veeras odvesti na Gri banovoj keri. Izvr it u po teno i ista srca. Idem da opremim svoga konja. Kad je vitez za sobom zatvorio, od dasaka, sabijena vrata, gledala je djevojka j o uvijek onamo gdje je on nestao. Tko bi mogao biti taj vitez koji nikad ne otkriva lice? Cesto misli o njemu? Dopustili ste mi da razgovaram s njim. Zato to brani tebe i svakoga komu se nanos i nepravda. Zato i mislim o njemu. Mora da je vrlo plemenit. Jo mi nisi rekla o emu si razgovarala s njime. Pratio te je dovde, bio je dug put. O emu ste razgovarali? pustinjak e, gledajui je pozorno. Razgovarala sam kao i s vama o svemu. Nije li ti mo da govorio ono to svi vitezovi govore svojim djevojakama o ljepoti? Govorio je samo kako mi ide od ruke strijeljanje lukom to me je on nauio. Veli da tako samotnom stvorenju ovo mo e poslu iti u obrani. Tajano, ne misli o vitezu, misli su skroviti putevi koji nas vode u nevolju. Mislim o svemu. Pustinjak uputi Tajanu kako se ima vladati, a onda oboje ostave kolibu. Visoka, sna na vitezova pojava, uspne se na sedlo, a pustinjak mu doda Tajanu. On je ppsje dne na sedlo i krenu e. Dugo su jahali. Pribli avali su se gradu Griu. Vitez progovori. Tajano, obeaj mi da e uvijek biti pod krovom prije zapada sunca.

Ja se ne bojim. Zar nemam vas? To je danas, a sutra i kasnije hoe li te tko braniti? Najednom ona zapita Je li istina da svaki vitez odabere gospou koju brani? Vitez odabere gospou u ije ime brani i titi ostavljene sirote, bori se u ratu i stj ee slavu u vite kim igrama. I vi imate takvu gospou? Da, i ja je imam. I ponosi se s vama? Ona i ne zna da to inim za nju. Dalje nije pitala. On sie s konja i krene usporedo s njom. Okolo zelene poljane i ume, a pored njih brdo na ijem je vrhu, visoko opasana debelim zidinama, Gricka u tvrda. Iz nje vire vr ci tornjeva. Vitez pogleda na djevojku, vitku, u tamnoj tro no j haljini, s raspletenom crnom kosom, natopljenom suncem. Tajano, izgleda mi poput kakve arobne kraljice uz koju kroi njezin vitez ree on. Vi poznate na u kraljicu koja dolazi? Da, poznajem je. Za to pita ? Je li kraljica lijepa? Prelijepa je. Nekoliko asaka proe u utnji, a tada e ona neobino mrko Skinite me sa sedla, hou da idem pje ke. Za to, Tajano? Neu da sjedini na sedlu, a vi da idete uz mene. Ja nisam kraljica. Vitezovo lice okrenulo se k njoj. Ona poku a da se sama spusti s konja. Da ne padn e, uhvati je oko struka i skine sa sedla. to ti je? Za to dr e , Tajano? Ne znam odgovori, upraviv i oi k nebu. Kakve ima to oi, djevojko? Jao onome koga ti zavoli , tri puta jao onome koga ti zam rzi . Djevojka mu ne odgovori. I ne pogleda ga, ve krenu dalje pje ke. U pratnji svibanjs kog sunca, utei su ulazili u palau banovice. SABLAST ZLOE Laska vas vrvi svjetinom. Svi ele vidjeti banovske svatove, iako svi bje e pred lic em bana Joakima Pektara. Ali svi znaju da i on nee doi u svatove jer je u pratnji kralja i kraljice. A svi bi htjeli po eljeti sreu njegovoj tako dobroj i miloj keri. Pred dominikanskim samostanom zaustavila se kne evska visoka kola s grbom Okikoga k neza. Mlada kneginja izlazi, glave pokrivene sve do oiju, i pozvoni. Odmah me odvedite ujaku Matijasu naredi vrataru. Veliki inkvizitor za sve hrvatske zemlje Matijas zaudio se ovom ranom posjetu i n aredio da kneginjicu odmah uvedu. Visok je, sna an, ali odvi e debeo. S obje strane njegova ugojena lica visi meso poput mo nje. Bezbojne oi zapanjeno promatraju uni lu kneginjicu. Dorjo! Kako to izgleda ? Kao da su te konji na repovima vukli Laskom va i. Otkud dol azi takva? Znate za to sam oti la. Javila sam. Bila bih stigla jo za dana, ali slomili se kotai i morali su ih dugo popravljati. Ve je bilo kasno i pridru ili smo se putujuim trgovc ima. Putem nas je napao Tomo Crni. Tomo? zaprepasti se Matijas i jo bolje zagleda u blijedo lice i smueni pogled svoj e neakinje. Dorjo, nije li Tomo poinio neki stra an in? Ne, nije. Pred Tomom sam utekla u tvravu vitezova hospitalaca u Ciama govori ona, gledajui ujaku vrsto u oi. On se malo prepao A oni su te za titili Tvoj prijatelj Olivero, koji za tiuje razbojnike i ubojice, nije za titio mene. Nisu za titili tebe? O, to e mi platiti! Dakle, jo i to jo i to, oni nama Za to velite jo i to? Osjetiv i da je rekao previ e, pone se ispriavati Mislio sam na spor koji se vodi meu nama. Nije stvar velika, sasvim gospodarstven a, pa smo sada, ne mislim u neprijateljstvu, nego tek onako... Bio va spor kakav mu drago, smiju li vitezovi, ako uistinu slu e Bogu, kako ste mi neko govorili, napustiti djevojku koja se k njima utee? Oni su to ipak uinili. Evo, dakle, nisu pobo ni, nego su slu benici vraga. U jae, va e vitezove na la sam pijane kak

o ple u s polugolim djevojurama, a na njihovim prsima bijelio se kri . La no je sve to sad vidim sve. to sve? Kakav smisao imaju tvoje rijei? Vi ste me uili da vjerujem templarima, da vjerujem Oliverovim rijeima. Vjerovala s am da Mirena ini Bogu mrsko djelo kad se zauzima za Tajanu koja se dotakla krivov jereva tijela. A tko mi je to najvi e utuvio u glavu? Va Olivero kojega sam vidjela kako ple e s djevojurama i koji me je dao svezati i odnijeti u svoju lo nicu. Da nije zloglasni Tomo bio ovjeniji od njega, ve bih le ala n dnu Save. Dorjine rijei bile su kao pljuske u obraz i Matijas problijedi, dok je djevojka u stala da e otii. ekaj, djevojko. Ti i ne sluti to se dogodilo. Za malo i meni e biti du nost da lomaama iskorijenim krivovjerne patarene. avao, njihov moni saveznik, urotio se protiv men e, prvog inkvizitora hrvatskih i ugarskih kraljeva. Meni treba uzeti ugled, mene valja pred itavim narodom osramotiti 4a mi slome mo, a orue u toj uroti jesi ti. J a? to to govorite? Ti si moja neakinja, tebi hoe avao da otme vjeru da bi mene osramotio. Zato su vitezovi templari plesali s djevojurama, zato me je Olivero svezao u svoj oj lo nici? Ne, sve se to nije dogodilo! avo te je uljuljao u san i prikazao u snu ovu gadnu sliku... Ujae, bila sam tamo, ula svojim u ima, vidjela svojim oima. Jest, sve si ula i vidjela jer avo umije da sve to doara. Jjao da se uistinu dogaa. Dorjo, sve je to bila vjerna, strahovita predod ba da posumnja da se svijetom prone se glas tienica neakinja inkvizitora Matijasa ostavila je svog uitelja. Ne, ne, to nije predod ba. Tomo je bio sa mnom tamo on me je iznio. Na ledini, pre d dvorcem, govorio je o svemu. avao nema razloga da ga obmanjuje, njegovu du u ne t reba osvajati jer je ve ima. Ne, nije obmana. Nije, nije. Dorjina odlunost smete dominikanca. On sagleda svu pogibelj koja mu prijeti ako D orja pone o tome pripovijedati drugima. U krajnjem odsudnom asu, on se uspravi i n aglasi, uprijevsi u nju svoje o tre oi Dorjo, nesretnice, avao je u ao u tvoju istu du u, pod Jcrovom tvoje prijateljice Mire ne koja je uzela k sebi zloduhom opsjednutu krvnikovu ker to se dodirnula tijela k rivovjerca. Zloduh je u ao u tebe! Djevojka zadr e. Njezine, irom rastvorene oi, izra avaju oaj. Opet vidi prikaze, Dorjo protumai to njezin ujak. Dorja progovori s u asom Vidim Olivera i pijane vitezove, ujem kako govore. Oliver grli i vie Amo, Fric, da jem ti blago to si mi donio djevicu. Matijas razabere kakvo mu je zaprijetilo zlo. On zna Oliverove orgije a sada e ih saznati i narod iz usta inkvizitorove neake ve orgije On e to sprijeiti po svaku cijenu. Dorjo, odluio sam da te po aljem u samostan odluno, veli on WJLAS Pitat u svoga brata Ivana. On mi je umjesto pokojnih roditelja ree ona. Matijasove obrve se nakostrije e Ja sam odgovoran za tvoju du u, ti e slijediti moju elju. Spremi se na put. Odmah. Kamo? Na kakav put? Odvest u te u sveti mir u Dalmaciju da tamo zaboravi avolske prikaze. Mlada djevojka s u asom razabire da je uhvaena u klopku. Priroena enska lukavost prit ekne joj upomo Imate pravo, ujae. Ako je sve to, uistinu, bilo avolsko djelo, moram se toga oslob oditi u samostanu. Poi u dobrovoljno. Nije potrebno da me prisilite. Ii u sama, ali prije moramotii svojemu bratu. Ne. On ne smije saznati ime te je opsjednuo avao. Ujae, brat me eka pod utvrdom Laske va i, rekla sam mu da idem k vama, svi su me vid jeli kako sam u la u samostan. Vani su bratovi ljudi i ekaju da se vratim. Ivan bi protiv vas poinio ru nih stvari znate to On te eka pod utvrdom? Jest, eka me. Rekoh mu da u odmah doi odgovori djevojka, udei se sama odlunosti kojom je izrekla la .

Nisi mu govorila o svojim predod bama? Nisam imala kad jer smo se susreli kad je htio na Gri, a ja sam htjela govoriti s vama pa me eka dolje, jer ste u neprijateljstvu. Odgodit u tvoj put u samostan, ali se prije ne mo e udaljiti iz ove sobe dok ne pris egne na raspelo da bratu nee saopiti to se dogodilo u ovoj sobi. Nisam li du na povjeriti svoju du u zamjeniku pokojnih roditelja? Za tvoju du u odgovaram samo ja. Da istina je, ali ipak Ovo to si meni otkrila, to je ispovijed. Ljudi ne smiju saznati tvoje grijehe... Moje grijehe? ona porumeni, a Ijutina ozari njezin pogled. Zar sam pogrije ila ako Prijetei njegov pogled presijee Dorji rije. Ona osjeti jezu oi kostima. U ovom je as u optu ena, a on je nemilostivi tu itelj i sudac, njegova soba tamnica. Trgne je str ah da nee vi e iz nje vidjeti svjetlo dana. Njezin pogled padne na vrata. Istodobno je on uhvati za ruke. Hoe li prisei ili ne? Pitam te posljednji put. Njegovo pitanje zaustavi joj kucanje srca. A njegov pogled odgovori joj da mu je predana na milost i nemilost. elja da se spasi, da se nae na suncu, daleko od ovo g pogleda, ulije joj odlunost. Ona digne dva prsta u vis Sto puta u prisei, ujae. Govori. Matijas pru i raspelo. Dorja polo i na nj dva prsta. Opetovala je za njim Kunem se na sveti kri da ni jednom ivom biu neu odati ni ta to sam govorila i ugovorila sa svojim du obri nikom, da u zatajiti stra ne avolske prikaze i bratu i svakoj drugoj i voj osobi. Kunem se da u se dobrovoljno odrei svijeta i krenuti u samostan. Neka m e Bog udari svakom kaznom ako prekr im zakletvu. Zavr iv i prisegu, Matijas ree Ka i Ivanu da si dobrovoljno odluila poi u samostan, a ja u odrediti dan tvojega puto vanja. Hou, ujae. Zaklela si se, Dorjo, na kri , u nj valjda jo nisi posumnjala? Nisam, nisam! Sad idem k bratu da ne doe ovamo. Toga se je Matijas toliko prepla io da je neakinju poslao da odmah poe. Sada ionako vlada njezinom sudbinom. Dorja nije nikad osjeala takav osjeaj osloboenja kao u asu kad je iza la ispod ujakova krova. Jedva se uvukla u kola zbog slabosti, zbog neprospavane noi, od prepaenog straha za svoju djevojaku ast i od te kog razoaranja. Odmah naredi da kola krenu na G ri. U katedrali ekaju na vjenanje. Pomalo apuu promatrajui svatove. Mladenac knez Zvonigradski, mlad je kao rosa promatraju ene ru iastu srebrom vezenu kazetu i blistavu kacigu mladog, vitkog viteza s modrim oima. Ba mu pjeva srce. Sve mu oi iskau od radosti. Banovica! Zamuknu e, podajui se gledanju, srebrom izvezene haljine, i djevojake rasp letene kose to se sjaju na suncu poput niti od zlata. Ru iasti pla t od svile, porublj en vezivom, spu ta se niz nje na ramena. Oko glave je ovila biserje i bijelo cvijee. Lice joj je ljiljan, a oi potonice apu ljudi. Ba je obraz okupala u dobroti. A za to nema ovdje njezina oca? Ban je s kraljem i kraljicom u koprivnikom Kamengradu. Dolazi sutra. Joakim je kr aljiin ljubavnik. Sveani svatovi ulaze u crkvu. Ljudi se natiskuju za njima. Pod crkvenim svodom polutama. S obih strana, s jednog i drugog kraja glavne lae, di u se skele, zaklanjaju svjetlo, ire crkvom mistini mrak. Izmeu skela stisli se lju di, ovjek prislonjen o ovjeka, jedva di u. Kaptolski desetnik neobinom snagom potiskuje ljude. Kucoti se povue k vratima crkv e, zastane na pragu, pogleda van, mahne kapom i onda klekne, zadubiv i se u molitv u. Pred oltarom mladi par stoji nepomino, eka biskupa i njegovu pratnju. Ali jo nit ko ne dolazi. Iza lea mladenaca poredali se svatovi. Crkvenjak izlazi iz sakristije i polako u i e arene duplire. Ljudi se giblju. Tako proleti nekoliko asaka. Za to jo nema biskupa? apu ljudi. Gdje su sveenici? Odjednom kao da su crkvenim zidinama pojurili gromovi. Prasak, razaranje, lomlja va po kojoj pada pljusak ljudskih krikova strave i u asa.

Poput kipue bujice sa strmine, pojuri svjetina k vratima, derui, ru ei, gazei, u divlj em otimanju i oajnoj borbi da se dokopa izlaza. Stanite, ljudi! Staniteee! gromko se ori nad uzavrelim Kotlom glas s propovjedao nice. Oni kod vrata gnjee jedni druge, oni straga izgubili nadu prokriti put i dignu oi g ore k propovjednici gdje stoji sveejiik. Gromko viui, ra irenim rukama, doziva izgubl jenu svijest mase, pokazujui u lijevo krilo crkve gdje je le ala hrpa dasaka od ske le. Gledajte, ljudi! Sru ile se skele ni ta drugo! Hvataju se te rijei to padaju po njihovim du ama poput, hladne ki e po eravici. Sve se sti ava. Pred crkvom su opazili da se ljudi vraaju natrag. Prega eni jauu, razd erani plau. Vraaju se svatovi to su se raspr ili oznojeni su i zadihani. Gospoe se osv je uju i pobiru razderane povlake, razja njavaju, smiruju se, i onda se okreu prema ol taru, k mladencima. Na stubi tu stoji sam vjerenik, do njega na stepenici vjereniin pla t. Vjerenik okolo tra i oima, pita obli nju gospodu okree se na sve strane. Mrki sjedobradi mu , u crnoj kne evskoj odori, skoi k vjereniku to je, Radoslave? Gdje je Mirena? Tra im je, mo da se sklonila u sakristiju. Svatovi se rastrali po crkvi, iza oltara, u sakristiju, drugi uzja ili konje to su v ani ekali svatove i razbje ali se na sve strane. Svjetina zuri, ape, uznemiruje se. Gospoe izvedljivo i ekuju glasnike koji se vraaju s istim odgovorom Nigdje joj nema traga. Sjedobradi knez povue sina za ruku i krenu e iza oltara. Sine, gdje ti je vjerenica? Oe, pustite me da je tra im. Mo da negdje le i u nesvijesti. Ne mii se! Zato to ti nisi mogao pobjei, maknuo si nju ispred oltara. Mogao sam je maknuti prije... Nisi. Dobro zna da smo ti uvijek bili za petama. Oe, va e su sumnje stra ne. Ako sam jednom htio izbjei toj enidbi, to je bilo samo zato to ban Joakim hoe tu enidbu da me ima u vlasti. Spleo si se s njegovom kraljicom... La e, ljubomorno pseto. Nisam bio, nego jedanput pred kraljicom, na sveanosti na ko joj su bili prisutni i svi drugi. Znate da sam po ao u Budim, samo kao poslanik za va u parnicu... Joakim je izradio kod kralja da sam je dobio, a ti si podlegao razbludnoj omami kumanske krvi. Jest! Da je mo e doekati slobodan, osramotio si bana i uni tio njegovu ker, a na mene navalio njegovu osvetu. Radoslave, jao tebi! Oe, varate se. Zar sam mogao unaprijed znati da u u crkvi biti mete a? Te ko je pogoditi da su skele poru ili tvoji kupljeni ortaci. Sine, jo mo e sve popravit i. Tako ti matere, reci gdje je djevojka. Ja u je dovesti i nitko nee slutiti to je bilo. Sine, ouvao nas Bog svemonog Joakima! Ne vuci mene i sebe u propast zbog ra zbludnog hira te ciganske kraljice. Joakim je zapovijedio da se vjena prije kraljii na dolaska. Ali, nee je doekati slobodan, uzalud si se rije io vjerenice. Slijedi me! Za oltarom pojave se knezovi Ivan Okiki i Pavao Baborii. Kne e, to se to zbilo? upita Ivan Okiki. Nestala je banovica! Pitajte izroda koji mi je do ovog asa bio sin. Slijedi me! Radoslave, u to se ne mo e vjerovati ree Baboni. On uti i poe za ocem u sakristiju gdj e je ekao kne ev ka telan. Gdje je biskup? Zar je oti ao? upita knez. Nije ni do ao. Glasnik iz Kamengrada donio je biskupu poruku od Joakima da vjereni ke vjena u svojoj kui jer se vjerenik sprema da pred oharom, na oigled svemu svijet u, izree kako njegovu ker nee za enu. Stari knez plane Kakva nesrea pada na moju staru glavu! Ka telane, predajem vam zarobljenog kneza Ra doslava. Mladi knez pru i ka telanu svoj ma i, pogledav i oca, ree Znajte, nikad vas neu moliti da mi ga vratite... Ona e ti ga vratiti! Ona Kumanka? Ciganka? Ka telane, ovaj ovdje prosti je ubojica i zloinac. Sve ite ga i bacite u tamnicu Joakimove palae. Gubi se, prokleti skote! C

rkni kao ubojica! Mladi mirno pru i ruke da mu ih ve u. A pred crkvom svjetina sklapa ruke Izginula je pred oima svih. Po bijelom danu nestala u zrak, u ni ta Njezin pla t le i na stubama oltara a ona je iz njega otprhnula. Iza crkve se pojavi dominikanac Klaudius. Na trgu uzdigne ruke Narode kr teni! Krivovjerci su je oarali avolskom moi. Krivovjerci! Sakrili su se meu nama, u svojem tijelu donijeli avole i zloduhe. Ne mirujte ni dan ni no. Udrite kr ivovjerce. Oni su istu du u zaarali i pretvorili u dim. Slu aju ljudi, gu i ih jeza, jedan drugome gleda u oi kao da Pita jesi ti krivovjerni zlotvor? A govornik vie iz svega glasa Zloduh iz tijela krivovjeraca oteo je istu djevicu, ponio je nevidljivu kroz zidi ne i dignuo k demonima crnih oblaka koji se skrivaju u njima Uza zid crkve, iza lea svjetine, stisnula se Tajana i slu a. Iza je projure vitezov i u bijelim odorama, sa crvenim kri em na prsima i pla teviraa. Na glavi im kacige. Kreu gore, prema sjeveru. Da im se makne, Tajana izae pred crkvu. Dominikanac Klau dius je spazi. U oima mu sjevne zluradost. Podigne ruku prema njoj i vikne Ljudi, evo zloduha! Ona ga nosi u sebi krvnikova ki, ona ga je donijela u svom gr ije nom tijelu. Zakopala je krivovjerca. Ona je kriva. Zloduha nosi u sebi ki soton e, on je odnio banovicu koja ju je primila. Masa cikne. Na la je nekoga da nad njim prospe bijes od straha i strepnje posijane Klaudiusovim rijeima. Opkole je. Tajana stoji blijeda i zuri u lica, ispunjena strahom i jadom. Dajte je Matijasu, neka goni vraga iz nje! viu ljudi. Ona je! Ona je bila u crkvi! Nekoliko ruku posegne prema njoj. Tko je dotakne, pretvorit e se u muhu! prolomi se mu ki glas iz mase. Gonite je k Matijasu! Gonite! vie Klaudius. Ispru ene se ruke u strahu povuku natra g. Skinite mrenu s oiju, brao moja! zaori se sna an glas iza lea svjetine. Ona se obazre i zanijemi. Tamo stoji pustinjak sa svojim mirnim vedrim licem i p ogledom punim dobrote. Svi nagnu e k njemu, privueni nesvjesnom djetinjom eljom da se sklonu pred neim nevid ljivim, neznanim i stra nim to je razbudilo njihovu ma tu i zastra ilo im srce. Na Dominikanca se nije vi e nitko obazirao i on se postien povue. Pustinjak nastavi Dobri moji ljudi! Srca su vam puna strepnje. Ona vam je zamraila vid i smutila mi sli. Ne krivite djevojku. Zloduh ne stanuje u nevinom srcu! Ali, pustinjae, gdje nju sretne , svuda je zlo! Nesrea vrca iz nje kao iskra iz pakl a tu i se kaptolski luar. Samo zlo mora da dr e. Tko je od vas ista srca, taj nema vi e straha u sebi ni od koga . Njegov sugestivni glas kosi u njihovim srcima strepnju i dozivlje ih k svijesti. Govori, govori, dobri Drago a! vape oni i natiskuju se k njemu, osjeajui da od njega izlazi smirenje i za tita. uo sam to se dogodilo, dobra brao moja, i velim vam nije banovicu odnio zli duh. To je djelo ovjeka. Usklik zauenja preleti svjetinom. ovjek? Kako? Jest, to nije djelo duha ni zloduha, nego ovjeka. Ljudi se hvataju njegovih rijei, nose im umirenje da nije zloduh nego ovjek. Uto iz crkve iziu na trg kne evske sluge i ka telan, vodei svezanog kneza Radoslava Zv onigradskog. Pustinjak pogleda onamo, pokroi bli e i zapita ka telana Sto je skrivio gospodin knez ? Oslobodio se vjerenice odvrati ka telan, s poitanjem se pokloniv pustinjaku. Skele su sru ili njegovi ortaci da je mogu u mete u oteti. Kne evo mlaahno lice, okru eno dugom smeom kosom, pokazivalo je potpunu ravnodu nost. Ka t elan pozdravi pustinjaka i krene s uhienikom dalje. Ovo razja njenje ugasi i posljednju strepnju. Ljudi su odahnuli, osjeaj osloboenja o

d neeg strahovitog umiri im srca. Nisu zlodusi nisu oni ovjek je! kriknuli su u veselju kao da je time uklonjena ne srea. to god veli ti, pobo ni ovjee, to je istina! Tajana jo uvijek stoji na trgu, pred crkvom, kao prikovana pustinjakovim pogledom . On je zovne da se pribli i. To opet svrati pozornost na nju. Brao moja, ree Drago a budite joj dobri. Nije kriva to se rodila u krvnikovoj kui. Nij e ureena, samo je od svih prezrena. Zakopala je krivovjerca zato to je neuka pa ni je znala to radi. Velim vam, brao, ja znam njezinu du u ista je. Ne. nosi u sebi zlod uha ne nosi zlo vi i ne slutite to je u njoj. Ona je stan istoe stan sree. On, koji im je uvijek pru ao lijeka du i i tijelu, a sad im vratio mir, ije su rijei as prije tako bjelodano potvrene dokazima zavlada ovaj as s njima potpuno. S nekolik o rijei razru io je svu mr nju i strah koji im je ulijevala krvnikova ki. Istina, istina potvruju. Pravo veli. Nikad nije nikoga urekla. Sirota je. Prije pola sata razjarena masa pretvori se u smirenu janjad. Sada, brao moja, ne dajte da avo pomuti mir i vedrinu va e du e! Drago a uzme za ruku Tajanu i spusti se niz brdo, ostavljajui iza sebe tajanstveni trag svoje snage. VJERENIK BANOVE KERI n je sretno Prispjela pod krov svoje i ezle drugarice, oekala ju je njezina odgojite ljica. Ali tu Dona klone od boli i sru i se na le aj. Uz nju sjedi sjedoglava ena i zabrinuto gleda blijedo Dorjino Gospoice, ne biste li se svukli i legli u postelju? Joakim bi me istjerao kad vas ne bih po teno njegovala, a njegova mi je siuzba jedino utoi te otkako sam izgubila sina. Katarino, moja bolest nije u tijelu, ona je u du i! Dugo je plakala, a onda zaspi. Probudi se kasno poslijepodne. Ue Katarina. Gospoice, spavali ste vrsto i dugo. Odmah ete dobit okrepu. A Dorja je govorila u oa ju Je li prikaza avla? Ne, ne bio je on. Ka u da je Radoslav potkupio Frica, Dorja isp ru i bijeli labui vrat Radoslav? Katarine, vi ste tu u kui, umjesto pokojne banove ene, i Mirenu ste othr anili znate sve. Je li mogue da bi mladi knez uinio takvo strahovito djelo? Bio je prema njoj dobar i nje an, ali tko zna to mu je u du i? S njim su uvijek bila braa Gisingovci, vele da su stra arili nad njim jer da su kneza na to vjenanje prisi lili otac i ban. I na nju su pazili, nikud nije mogla iz kue, a da ne bi Gisingov ci stra arili. Bili smo opsjednuti stra ama. Bojali su se da e je knez ako se sama ud alji iz kue, dati ugrabiti da je se rije i. Dorja se uhvati za elo Sve mi se muti, sve mi se smuuje, sve je la la ! i pogleda na otvorena vrata u blago vaonicu. Zastane i upita Krvnikova ki je u vas slu avka? Banovica ju je primila. Zakopala je krivovjerca, a... i u uti, ne to ju je stislO u grlu i u glavi. Pustinjak iz Kratkog dola proglasio je djevojkji istom. Ne znam, ali kad je pusti njak Drago a brani, nije ureena i krivovjerca je zakopala zbog neukosti. Tako je re kao pustinjak bra nila je stara Tajanu. Dorju mue sumnje, neizvjesnost. Zamalo upita jj Gdje je knez Zvonigradski? Starica upre prstom u pod l Dolje u tamnici po oevom nalogu. Mue ga dan i no, ali on ni ta ne priznaje. Govorite ti e, Katarino! Krvnikova ki je jo uvijek tamo Iju sobi. f Ne brine se ona ni za to, a niti vas razumije. Neka je, ali Je marljiva. Katarino, kad biste mi mogli pokazati put da doem dolje tamnicu k mladom knezu? To je nemogue. Kljueve od tamnice ima mladi knez HenHk Gising. On i njegov brat Ni kola silaze dolje s ocem vjerenika Vi znate da su Gisingovci Joakimovi glavni pr ijatelji. Henrik je ovdje i ka telan. Ja sam samo siroma na gospodarica, ne mogu vam

nikako pomoi. Gdje je moj brat? Knez Ivan Okiki po ao je da tra i jadnu Mirenu. Molim vas, doi e ne to zalo iti. I povede je u prostranu sobu. Oko dugog orahova stola, prostrtog stolnjakoni, po redane su stolice. Tajana postavi zdjele i kad je Dorja sjela, ostane uz nju, dv orei je pri jelu. Oi su joj tako pametne apne Dorja Katarini a ipak velite da je neuka. udno, ne osjea m strah od njezina dodira, naprotiv ne to me vue da gledam to lijepo lice u kojem s e zrcali istoa. Kakva je to promjena u meni? S ulice je dopro zveket oru ja i topot konja. Katarina ustane i pogleda na prozor. Hospitalci izvijesti Dorju. Djevojka se trgne. U istom trenutku o ive pred njom sl ike pro le noi. Brzo ustane, poe k prozoru i ugleda na elu povorke Oliverovo lice to j e odavalo i odve jasne tragove probdjevene none orgije. Sigurno su svratili na Gri da se okrijepe obja njava dalje Katarina. Danas imaju go spoda templari i hospitalci vijeanje pred biskupom Timotijem. Kakvo vijeanje? udi se Dorja. Oprostite to vas sabla njavam, ali kad pitate, moram vam odgovoriti. Sveti se redov i poinju meu sobom pljakati, a sad jo imaju i spor s dominikancima. Danas uveer moral i bi se pred biskupom izmiriti. Tko? upita Dorja Katarinu. Hospitalci i dominikanci. Biskup Timotej ih je pozvao. Katarino, dosta sam jela. Sad mi treba mira. Hou da mislim, puna mi je glava, dop ustite da odem. Va a stara soba spremna je. Ondje vas nitko nee smetati. Tajana spremi posue i odnese iz sobe, a Dorja poe niz stepenice. Zaustavi se u pri jatnoj prostoriji, legne na le aj i sklopi oi. Tako je dugo ostala nepomina. Prene je kripa vratiju. Pred sobom spazi Tajanu, to tra i tu? zapita je zaueno. Ona samo poka e rukom da je slijedi. Dorja se odazove i poe kao da je voena nekim un utra njim nagonom. Izi le su na trijem, onda u tamni uski hodnik pa odatle u komoru, usku i praznu. Pod je pokrivao stari sag. Tajana digne i poka e Dorji etverokutni poklopac u podu. to je to? upita Dorja, promatrajui Tajanu. A ova uzme iz kuta eljeznu ipku i spretno podigne poklopac. iz dubine sijevne mrak u koji se spu taju ljestve. Dorja pogleda u Tajanine pametne oi i tiho zapita Govori, djevojko! Kad zna taj ulaz, vidjela si nekoga sii? Jesam. Tko je silazio, kada? Sino stari knez. Dolje je mladi knez Zvonigradski? Mue ga apne Tajana. ula si moj razgovor sa Katarinom? Krvnikova ki potvrdi glavom, ali Dorja nije imala vremena da o tom razmi lja. Idi uputi je Dorja. Ne smije nitko vidjeti da si mi pokazala put. Ja u dolje. Ni asa nije oklijevala, ve podigne svoje haljine, uhvati povlaku i stade silaziti u dubinu. Slu a. Negdje iz tmine dopre do nje bijesna kletva. Nastavlja hod po nevidljivom t lu. Ispru ene ruke napipaju zid iza kojeg ne to blije ti. Zaviri u otvor. Usred tamnog podzemlja pisti baklja. Sa stropa visi naglavce mladi knez Radoslav. Tijelo mu se zibIje amotamo i zadir e u iljke ispru enih maeva to su ih dva plavokosa mu karca pritisli o njegove gole prsi i lea. Stari knez stoji postrance i vie Govori, prokletnie, gdje je banova ki? Nema odgovora. Reci istinu, bit e ti opro teno. I opet ni ta. Tijelo se ziblje, a o trice mu zadiru u meso. Henrie Gisingov, vikne knez izrezi mu jezik. Mladii bace maeve, a mlai uzima no . Gospodine kne e, gdje vam je oinsko srce? vikne D!ja i ue u tamnicu. Sva trojica zapanjeno gledaju djevojku. Tko vam je pokazao put ovamo? zapita gnjevno stali

Svevidljivi odvrati ona. Kne e, ovo je va sin. Bio je. Izaite odavde! Kne e, ja u ostati. U ovoj sam kui gost kao i vi. Molim iVas, obustavite muke kneza Radoslava. Jedan od mladia isprsi se pred Dorjom Kneginjice, vi branite ovoga mladia? Gospodine Henrie, ja branim oca da ne okalja ruke sinovljevom krvi, a vi, molim v as, ne smetajte me. Tada prie knezu i uhvati ga za ruke Kne e, skinite ga i dopustite meni da ganem srce vjereniku svoje prijateljice. Ne dopu tam da ona razgovara s njime! vikne mlai plavokosi Gising. Ne slu ajte Henrika, on je uvijek edan krvi. Gospodine kne e, dopustite da poku am sazn ati istinu. Skinite Radoslava i pustite me s njime nasamu. Uvjeravam vas doznat u sve. Kne eva elja da dozna to je njegov sin uinio s banovom keri bila je jaa od krvo ednosti jegovih pomagaa. Ako vam to poe za rukom dobro. I odredi da ga skinu, im su mladi Gisingovci izvr ili kne evu zapovijed, svi se utei po vuku iz tamnice u hodnik i ostave Dorju samu s mladim knezom. On je sjedio, pris loniv se o zid. Dorja poklekne kraj njega i apne Radoslave, govorite to ste uradili s Mirenom? Mukama ugasle oi bulje u baklju utaknutu u zid. Tiho i te jco odvrati. Ako mi odre u obje ruke i noge, izbodu oba oka, izre u jezik, ne mogu dati odgovora nikome na svijetu. Radoslave, je li istina da ste je predali Fricu da je odnese Oliveru u ie? Znam da je Olivero nju ekao pro le noi. Vi ste se trgli? Radoslave, zar je to mogue? Govorit e, tako vam pokojne majke! Je li mogue da ste pozvali Frica da je vodi Oliveru? Ne ne ne. Nikad! Recite to je onda s njom? Ne mogu rei ni ta vi e i on sklizne uza zid na zemlju. Djevojka vikne, a stari knez d otri iz hodnika. Kne e, ostavila ga je svijest ba u asu kad mi je obeao rei istinu. Oslabljen je mukama , glau i eu. Naredite da mu dadu okrepu, treba da se osvijesti, da doe k sebi. Sutra , jamim vam saznat ete sve. Kneginjice, vjerujem vam i inim to elite, ali ujte moju posljednju ako sutra, kad su nce bude nad crkvom svetog Marka, ne iska e ono to elimo, ni aska neu vi e ekati. Izreza u mu jezik, na to prisi em. Ban Joakim je moj gospodar u Hrvatskoj. Sad hajdemo sv i. Odredit u da mu donesu vode i jela. Doite. Poslat u mu sluge da ga osvijeste. Dorja je poslu ala i slijedila ih. i. Izi li su na eljezna vrata u prizemlje. Dorja se uspne na prvi kat, ne obazrev i se vi e na gospodu. Henrik se obrati knezu Si la je Ijes tvarna iz komore u prvom katu. Zakljuat u da ne mo e vi e do njega. I potri uz stepenice, poe trijemom i zakljua komoru pa spremi klju, Dorja je u la u blagovaonicu u kojoj je Tajana prostirala veeru. Krvnikova je ki nek oliko puta zirnula u Dorjino blijedo lice. Ona je shvatila to pitanje i kimnula glavom. Djevojke su se razumjele. U sobu ue Henrik s bratom Nikolom i sjedo e k stolu. Mladi plavokosi knezovi izgled aju poput blizanaca. Zavinuti im nosevi i debele ispupene usne odavaju ne to drsko i grubo. Videi da bi imala sjediti zajedno s njima kod veere, Dorja ustane da osta vi sobu. Henrik skoi i zakri joj put. Ona ga promjeri Kojim me pravom ne pu tate? Ljubite Radoslava? upita on poluglasno, plamteim oima. Odgovorila bih vam na pitanje kad biste imali pravo da Pitate. Upro eni ste... Ali nisam ispro ena. Moj brat vam jo nije dao moj odgovor. elim, ga uti iz va ih usta. 3 35 Vama bi trebalo ivjeti do sudnjeg dana da steknete p lemenitost koja je potrebna mu u zbog kojeg bih uplela svoje kose! Planuv i, zazvei on mamuzama, a ona poe k vratima iza kojih nestade rub njezine ru iast e haljine. Henrie, zadr i ga brat kad je mladi htio da je slijedi. Ne luduj. Ona je neakinja ink vizitora Matijasa.

Pusti me, Nikola. Zdrobit u Ivana Okikoga ako mi je ne da. Razru it u mu grad kao to j astreb ru i ptije gnijezdo. Krv mi vrije. Te ko njima, Nikola! Rasporit u Ivana Okikoga od vrata do trbuha ako mi je ne da. Zna da o tome vi e odluuje Matijas nego ona i on. Smiri se. Veerat emo kod kue. I oni napuste sobu u kojoj se Tajana stisnula kraj kamina, zapanjena i u mislima izgubljena. Vrativ i se u svoju sobu, Dorja dozove Katarinu. Gospoa je ulazila s nekom plaho u nak on neugodnog prizora u blagovaonici. Meutim, Dorja se pribli i povjerljivo, obuhvat i je preko ramena i apne Katarino, mogu li se pouzdati u va e sijede kose? Gospoice, moja odanost prema vama tako je velika kao to je bila prema mojoj mlado j nesretnoj gospodarici. Pozajmi mi odoru svog sina. Neprijatno iznenaenje odrazi se u licu stare gospoe. uvam tu jedinu uspomenu na svoje mrtvo dijete. Ne tra ite to od mene. Bio je vjeran prijatelj mojega brata, a meni pobratim. Ruho koje pripada Ninosla vu nee Dorja nikada oskrnaviti lo im djelima. Uzajmite mi njegovu odoru i ne pitajt e za to. Ne pitam i, evo, dajem to tra ite. Starica klekne uz krinju, okovanu eljezom, i izvadi iz nje vite ko ruho. Zatim uzme pomagati Dorji pri odijevanju. Zamalo stisnula je Dorjino razvijeno tijelo odora mladog viteza. Raspletene kose smota oko glave i privrsti e ljem. Tada uzme ljem na kojem se cakli srebrna riba, a onda zamoli Katarinu da pozove njezine sluge. U sobu uo e dva jaka momka i gotovo pado e od uda, raZabrav i u vite koj odori svoju gospo daricu. Vi dvojica ete sa mnom. Treba da budete uvijek uza me i da se pokoravate svemu to u vam rei. Ali nitko ne smije slutiti tko se krije u ovoj odori. Upamtite! Onda pokrije glavu lijemom, a lice vizirom. Dugi, iroki pla t, koji se spu tao za njom kao povlaka, potpuno je pokrio itavo tijelo. Ne, ovako nitko ne mo e naslutiti da se. pod vite kom odorom krije ena primijeti Kata rina. ekajte me ree Dorja. Kad se vratim, mo da u vas trebati. I Dorja s momcima ostavi Joakimovu palau. NA KAPTOLU Na Kaptolu, u biskupovom dvoru, u naslonjau oblo enom jastucima, smjestio se biskup Timotej. Blijedo, naborano lice ne odaje nikakvih briga ni elja ni unutra njih nem ira ili strasti. Svijetle oi izra avaju mir ovjeka koji u du i ne nosi ni jedno pita n je na koje nije odgovorio. Ue kaptolski kljuar i najavi Vitezovi su stigli na vijeanje. Idem. Da, Belko. Templarima otvori vrata s hodnika, a hospitalcima iz blagovaoni ce, neka uu istodobno da ne bude uvrede ako pustim u sobu jedne prije drugih. Pot ukli bi se na vratima. Belko je potrao osvijetljenim trijemom da izvr i zapovijed. Ali nasrne na viteza s dugim pla tem, srebrnom ribom na ljemu i vizirom na licu. Stade neodluan, oito da ga vitez oslovi. Pusti me ape Dorja dubokim glasom. Hou da slu am vijeanje u dvorani. Zar ne zna tko sam ? Ve sam mislio da neete doi. Sve sam spremio samo brzo brzo i otvori vrata. Oboje uu u dvoranu. Po sredini pru a se dug orahov stol s raspelom. Nad njim veliki luster s deset etverokutnih svjetiljki izraenih od bru ene rogovine. Uokolo stola trokutne stolice. Na proelju veliki stolac, uza zid krinje. U dubini lijep iroki kamin, a s obih strana visoki stupovi. Belko povue Dorju za sobom. Ovdje vas ne mo e nai niti Svevid! i gurne viteza u kamin. Ne miite se dok ne odu i doem po vas. U dnu dvorane otvorila se vrata. Ulazio je biskup u pratnji kanonika. Belko stoji poput kipa. Na zapovijed kanonika otvori lijeva pa desna vrata i, po gledavajui u kamin, napusti dvoranu. Biskup Timotej sjedne na proelje. Odmah zatim

s jedne strane ulazi est hospitalaca. Na ko ulje od kovane mre e obukli su purpurne haljine. Na grudima i leima bijeli se osmerostruki kri znak plemstva. S druge strane ulazi est templera, takoer u ko uljama od kovane mre e, ali u bijelim o dorama s jednostavnim crvenim kri em na prsima i pla tevima. Svi su opasani maevima, a glave pokrivene kacigama. Pozdravljaju redom biskupa, a on im oznai mjesta na k oja sjedaju. Biskup pone mirnim glasom Gospodo vitezovi svetih redova, kojih je s lava preletjela jednog do drugog kraja svijeta, pozvao sam vas na ovo vijeanje. Za dandva dolazi kralj, a iz Rima papinski legat s va nom sv001 Na osvanku smo te kih borbi da osvoji mo natrag, ne eti grob u Palestini, nego vjernike koji su se u na em domu oometnuli od crkve. A za to nam treba sloge. Oko stola pomakli se vitezovi. Njihovi maevi tiho zvekeu. Narod nee s nama, bude li i dalje gledao kako slavni, divni, plemeniti vitezovi s vih redova meusobno ive u vjenoj svai oko svojih zemaljskih posjeda. A sada, evo, jo novi spor, naime, tu e mi se oi dominikanci na neke stvari koje su ve do le do u iju puk a. Sve je to zlo. Narod vidi i misli. Zato pozivam predstavnike svetih redova da ovdje preda mnom sklope pomirenje i zakunu se da e napustiti ovakva djela... Zna te na to mislim natezanje za zemaljska dobra i jo vi e... Mislim da e predstavnici na to odgovoriti ono to ja elim. Veliki me tar, plavokosi Olivero, ustane i od none orgije ohrapavljenim glasom ree Biskupe, preasni, va em pozivu odazvali su se slavni vitezovi jeruzalemski. Oma ni prior templara Kastro skoi uvis i vikne mu u rije Gospodine preasni biskupe, templarima ne pripada pravo da govore prvi. Na je red s tariji i po svojem osnutku i slavi. Olivero upadne o tro Na je red stariji po plemstvu. Svaki vitez hospitalac broji osam plemenitih kolje na unatrag. Nama pripada ast da govorimo prvi. Na red udari se Kastro u prsa broji 100 koljena unatrag. Cijelim svijetom odjekuj e njegova slava kakvu nikad nisu do ivjeli osmerostruki. Blijedo Oliverovo lice orumeni se Jesu li vas krivovjerci poslali da provaljujete na na a imanja u cvoj zemlji koja su nam poklonili kraljevi i knezovi hrvatskougarski? La ete! viu vitezovi hospitalci. Mi se samo branimo kad vi provaljujete na na a dobra koja smo dobili od kraljeva. Olivero ubaci Zaviate nam to nas pape i kraljevi obdaruju vi e nego vas. Za Glogovnicom vam se cij ede sline, i za gradom Belcem, ali neete ih dobiti Templari vica Belac vam uva va pobratim razbojniki Tomo Crni. A vas prezire i Fric! vikne Olivero templarima. Vi primate Frica pod svoj krov i pljakate dominikance do ko e. Svi se templari uzvikali na hospitalce Predobro ste upueni u svaku svinjariju s djevojakom a u... Gre na kua u LaSkoj va i dovozi vam svakog tjedna u Cie djevojure... Palite krijesove oko nagih cura. Razbojnici! Pliaka i dominikanskih kesa! Sve se stolice povale, vitezovi se razma u, maevi zasvijetle, iedni skau preko stola i zaas stoje dvije skupine crveni i bijeli jedni protiv drugih. Rasplameni krenu e naprijed s maevima. Vidjev i biskup to se dogaa u njegovoj kui, vikne Ijutito Tako ste radili u Palestini i zato vas je sultan izbacio iz zemlje i jedne i druge na sramotu svih kr ana. Eto , Marko, to su krivci! ree biskup svome kanoniku. Ali vitezovi niti ga slu aju niti uju, u njima kipi elja da zamiri e krv. Bijesnim zam ahom udaraju jedni na druge. Vje tiji mau templari zatjeraju hospitalce do ruba kamina. Sakrivena u kaminu, Dorja vi e nije mogla vladati svojim uzbuenjem. Izae i potri prem a biskupu. ljem padne s njezine glave, e alj kojim je privrstila kosu omakne se. Smei pramovi pro suli se po vite kom plastu. Borci iz prvih redova opaze djevojku u vite kom odijelu. Maevi im se zaustave. Drug i se dalje tuku, a Dorja sklopi ruke i usklikne

Gospodo, hvala vam! Sad znam sve! Poklik ih zbuni. Obazru se i opaze enu. Zaustave borbu, pribli avajui se zapanjena p ogleda djevojci u vite kom ruhu s raspletenom kosom. Olivero je prepozna i pribli i se bli e Lijepa je kneginjica u udnom ruhu koje ne dolikuje njezinoj pobo nosti. Moja je pobo nost u du i, a va a u licemjernoj obrazini. Cime me okrivljuje kneginja okigradska? Jo pitate? Zapovijedam vam da poete ocu Matijasu i priznate to ste radili pro le noi i kako ste se ogrije ili o mene. Nisam vas ni vidio. Kneginjicu je opsjednuo avao. O, avle, na iji bi raun grije ili sveti ljudi da nema tebe! vikne ona. Biskup prekine odluno Vitezovi redova, ono to ste uinili u mojoj kui ovla uje me zamoliti vas da ostavite mo j dom. Htjedoh vas pomiriti, ali vi ste zaboravili da po tujete moj krov. Molim da izaete bez ikakvih razja njenja vidite da imam go u i poka e na Dorju. Hospitalci se povuku u dno dvorane. Olivero privue k sebi druga, apui mu Orie, im izau, daj znak Tomi. Dok ih on udara, osvetit u se toj drskoj kneginjici. U pamtit e me pa da ima tri ujaka inkvizitora. Biskup strogo pogleda Olivera u znak da se udalji. Olivero se pokloni i s drugom ode iz dvorane. Tada Timoiej uljudno pozdravi Dorju, a ona se po uri oprav Gospodine biskupe, uinil a sam zlo to sam do la u tom i to sam se sakrila iza kamina. Sve u vam razjasniti... Hvalim vam. Da nisu ugledali vas, ne bi prestali s tunjavom dok ne okrvave moj do m. Samo alim da ste uli vrlo ru nih, stvari. Koje su me spasile da ne poludim. Sad vidim, sad znam da nije vrag opsjednuo men e, nego njih... Vas, kneginjice? nasmije i se biskup. To bi mogla ustvrditi samo ludost ili zloba. Ludost ili zloba opetovala je ona gotovo zapanjeno, sjetiv i se svojeg ujaka. Bisk up je utio, oekujui da mu razjasni za to je do la. Preasni biskupe, ponajprije da vas zamolim za opro teuje. Uni la sam u dvoranu kad ni je bilo u blizini ni jednog sluge. Znala sam da e biti vijeanje i ne to me je vuklo da slu am. Va e sluge nisu tome krive. Nije potrebno da se ispriavate. Ve sam rekao da ste me spasili od krvoprolia. Onda treba da vam jo razjasnim za to dolazim odjevena U vite ko ruho. To je razumljiv o, ena uveer ne mo e na ulicu, a do sutra moglo bi biti kasno. Biskupe, knez Zvonigr adski hoe da sutra svome sinu izre e jezik jer ovaj nee da oda kamo je nestala njego va vjerenica. Ne mogu vjerovati da je kriv i molim vas zauzmite se za njega. Kneginjica se dala na opasnu stvar ozbiljno e biskup. Nestanak banovice te ko sumnjii kneza i preda mnom. Za to, biskupe? Recite, molim vas. Evo, za to. Na dan vjenanja, as prije nego to sam htio da odem u crkvu, stigao je ban ov glasnik iz Kamengrada s porukom neka mlade ne vjenam u crkvi, nego da ih doekam u dvorcu. Da mladfknez kani pred svima u crkvi izrei da banovicu nee uzeti. Taj g lasnik bio je la an. Nije ga poslao ban. I ru enje skela svjedoi da se knez htio oslo boditi vjerenice i zadr ao me da ne doem. On zna gdje je banovica. Cospodine biskupe, ako zna, onda je bolje da ga otac ostavi u tamnici nego da ga u utka zauvijek. Mladi knez e ipak progovoriti. Ili e ga odati savjest, ili nee izdr a ti muke, ali jednom e progovoriti. Pravo velite bilo bi bolje da ga ostavi u tamnici, nego da ga kazni vjenom utnjom. S tim se sla em. Nego, vi se ba mnogo zanimate za njega? To je moja du nost, Velika du nost. Molim vas da ga puste na slobodu ali neka se s t im ne uri, ako zna, knez e priznati. Kneginjice, obeavam vam da u sutra u zoru poslati svoga kanonika da mi dovede knez a. Pouzdajte se u mene. Va je prijedlog pametan. Uto stupi u sobu kljuar Belko. Spaziv i Tcneginjicu u vite koj odori, uznemireno naja vi asni otac Matijas ve dugo eka. Dorja urno pokrije glavu ljemom, a lice vizirom i zamoli biskupa Molim vas ne recite ujaku tko sam. Onda se omota pla tem od vrata do poda. Matijas

je ulazio, ljubazno se klanjajui biskupu. ao mi je, oe Matijase ispriao se biskup. Nadao sam se da u moi pomiriti vitezove meu s obom, a onda hospitalce nagovoriti da poprave ono to su vam nedavno uinili. Umjest o pomirbe, eto bitke u mojoj kui. alosno je to uzdahne Matijas. Okrali su nas gore od Crnog Tome, opljakali poput Fr lca. Ne mo e ovako dalje, to je lupe tvo. Tko je taj vitez? zapita, spaziv i tek sada Dorju. Neka mi asni otac oprosti, vitez eli ostati nepoznat, a vi znate da se elja mora po t ovati mirno e biskup. Otkud vam, vite e, ovaj ljem? zapita Matijas. Dorja uti. Biskup se nasmije i On eli ostati nepoznat, zato nee odgovoriti. Preasni biskupe, ne elim povrijediti va e tovanje prema gostu, ipak ovaj znak na ljemu me nuka da ga pitam. Taj znak je... Riba. Ni ta drugo, asni oe. Znate, da svaki vitez uzima drugi znak, svaki hoe da bude osebujan i valjda su sve dvono ne i etverono ne ivotinje ve tako iscrpili da je ovaj u zeo jednu bez nogu. Dakle, gospodine vite e, okrene se biskup Dorji udovoljit u va oj molbi. Mirno poite kui. Dorja se pokloni na vite ku i, nastojei opona ati hod mu karca, napusti dvoranu. Vani je ekao Belko. Nije ga oslovila. urila se da to prije umakne ujaku Matijasu. B elko krene za njom, otvoriv i joj ve u pred kojom su je ekale sluge. Kad krene trgom, ostao je Belkona pragu. Praena dvojicom slugu, Dorja poe izvan ograde, kad odnekud izniko e templari na konj ima. Kneginjice, iza o tarske va i, ekaju vas u zasjedi Olivero i drugovi. Poastite na krov d a vas od njih ouvamo... Nemogue je da bi se vitezovi usudili da ovdje u gradu kne evsku ker ree ona. Templari Je nastavili uvjeravati da joj se sprema zasjeda. Dorja razabere da joj netko iza lea ape Ne slu ajte ih. Lopovi su kao i oni drugi. Ne primajte njihovu za titu. Ona se obazre i prepozna kljuara Belka. Vratite se radije k biskupu savjetuje kljuar. T Ne ne odvrati ona, elei da bude to dalje od Matijasa fl je ostao kod biskupa. Idemo naredi slugama koji su izvadili bode e da za tite gospodaricu, a onda e templar ima Hvala vam, ne bojim se nikoga. I htjede poi prema Griu, ali joj templari zakre put. Razabrav i namjeru vitezova, sluge je zakloni e svojim oru jem. To svrati pozornost Oliverovih ljudi koji su bili u zasjedi. Doja ili su, dignuv i m aeve. Dorjin sluga, iskoristiv i taj as, pograbi gospodaricu, digne je i dade se u bijeg. Spaziv i to, vitezovi, bijeli i crni, potjeraju konje za njim i opkole ga. I templarske i hospitalske ruke posegnule za Dorjom da je istrgnu iz mladievih ru ku. Uto se zau gromki Belkov glas U pomo! Razbojnici otimaju djevojku! Ni templari ni hospitalci ne haju za to. Pojaanim bjesom bore se za Dorju. Njihov o rvanje iskori uje sluga vrtei se u krugu. Oliverov ma zahvati ga, u lea i on klone na koljena. Vitezovi skoe s konja i posegnu za plijenom. Drugi Dorjin sluga poku a je braniti. Sve se to zbilo u nekoliko trenutaka. Od sjeverne strane Kaptola juri u tmini neka eta i zaas opkoli djevojku i vitezove . Grubi glas etovoe zagrmi Vuci vite kih redova, predajte se! Plijen je moj. Bio je to glas Tome. Nema plijena! Uvrijedio nas je neki mladi vitez brzo e Olivero da zametne trag Do rji. Ali Tomo udari po njima. Tomo, jesi li lud? Sto bijes nas? Meutim, iz tmine ne dopire nikakav glas, jedino se uje sna no dahtanje konja. Tomo, jastrebe crni uzvie se templar Kastro. Nas si ekao? Po ijoj zapovijedi? Razdra eni svaom kod biskupa, osjete potrebu za kre evom. Svi su opet poskakali na ko nje. Maevi tresnuli jedni o druge. Templari i hospitalci nau se zajedno protiv Tom e. Dorja osjeti da je slobodna. Belko je uzme za ruku. Na ve i biskupskog dvora za

svijetlila je lu. Djevojka se upla i Ne k biskupu, hou na Gri! Mladi kljuar poslu a i povede je prema utvrdi. Sa strepnjom slu aju ljudi u svojim kuama nono kre evo monih vitezova. Nikomu i ne pada na pamet da izae na cestu. Tada se javi glas Olivera Stanite, vitezovi. Tomo istupa protiv vas kao neiji branitelj i sutra e na svijet izrugivati da je Tomo ovdje nekoga obranio. Nije asno da se borimo s vitezom otim aem. Dobro ste rekli nije asno upadne Tomo da se vas, desetorica otimakih vitezova, tuc ete s jednim jedinim. uti, Tomo navale hospitalci da ga u utkaju. Odluili smo da se ne borimo i gotovo. Templari su odbili Oliverov prijedlog. Odmah se odijele od Oliverovih ljudi i, v idjev i da je Dorja nestala, odlue krenuti kui. Tomo se ustoboi na konju Opet sam li, Olivero, sveti vite e, ispred iiosa odnio svetaki plijen... Nije bilo plijena. Neka je svinja napala Okiku kneginjicu a mi smo je branili. Svakoj se svinji hoe ira bilo koje mu drage rase nasmije se Tomo. Olivero mu se pribli i i okosi se na nj Izdajice! Nisam li te zvao ovamo da napane one druge? Da si udario na njih, danas bi kneginjica spavala u Ciama. A vi biste Olivero zaspali do sudnjeg dana. Otkad Tomo brani djevianstvo? Od sino ali za sebe, gospodine Olivero! Vama e Fric mo da ipak dobaviti onu drugu. Tako ti boga, to zna o tome? Znam da kneginjici vi neete biti prvi dok je Tomo iv. Laku no, lijepi Olivero! I potjera konja niz strminu ispod grikih utvrda pa krene prema Savi. Dorja je u pratnji svojega sluge i Belka stigla u banovu palau. U blagovaonici je ekala zabrinuta Katarina. Dorja je zamoli da je ostavi s Belkom nasamo. Ti si me u biskupskom dvorcu s nekim zamijenio. Uzalud porie , razabrala sam to i p oslu ila se tvojom zabludom. Netko te potkupio da mo e slu ati vijeanje vitezova. Ne bo j se, za titila sam te pred biskupom, dugujem ti zahvalnost. Evo ti dvije marke to si me sakrio u kamin, a dvije da uti ako te tko pita za koga su se vitezovi otimal i. Hvala, ne primam novac, samo moliin malo dobrote va eg srca. Malo ima ljudi koji se zadovoljavaju takvom nagradom. Zato to ne raspoznavaju dragocjenosti. Ove rijei nisu nikle u glavi sluge. Svejedno, tvoja je to stvar. Ostajem tvoj zah valni du nik. Belko se zahvali, pokloni i napusti palau. Ljudi su, meutim, doveli ranjenog slugu. Dorja izda odredbe i za njega i onda ue u svoju sobu da svue vite ku odoru. Tajana ju je ekala i pomagala joj. Zami ljeno ogleda Dorja ljem sa znakom ribe, obnavljajui u svojim mislima neobino ink vizitorsko zanimanje za taj znak. Osjeti u du i novi strah. Tajana ponese odoru u drugu sobu da je slo i u sanduk, a Jtorja se spusti na kleca lo da moli. Sklopila je ruke, ali ni jedna jec molitve ne dolazi joj na usta. Klonula je na postelju. Njezinom glavom lete slike samo vtezova, krije , oko njega nage ene, pijani Olivero... Onda samostan dominikanaca. Matijas i prisega, sve to obaraju u la jer ona je ops jednuta avolom. Ali nisu li to ubojice ljudskih du a, razbojnici ljudske sree? Ne on a nee utjeti! Opet Iskrsne prizor u biskupskoj dvorani. A prisega? Sto je to? Za to sam prisegom morala dokrajiti svoj mladi ivot prije nego sam i zapoela ivjeti? Za to sam se morala osuditi na vjeno tamnovanje? Zar ono mo e bi ti prisega? Dorjina je du a pusta tmina u kojoj se sudaraju pitanja i u paninom strahu uzaludno tra e izlaz na svjetlo. Tajana se vratila da uzme vite ki ljem i ma pa da ih spremi. Ali Dorja je nije ula. L e i na postelji, rukama podupire vruu glavu, oajniki govori sama sa sobom. Tajana se pritisla o zid, gleda i slu a Dorjine muke.

U te koj muci sumnja ona zaplae. Savijajui se u jecaju, osjeti na sebi ruku i uje apat Ako vas ne to boli, idite pustinjaku Drago i. Ona se uspravi i obazre. Iza nje stoji Tajana suznih oiju. Za to plae , djevojko? Zato to vas ne to boli. Zato to boli mene? Ona plae zato to boli mene i sjeanje joj predoi sliku kako Tajana, od svih prezreno stvorenje, mueniki iskapa mrtvaca, a ona se od nje grozi pod dojmom stra nih prikaza koje su joj ocrtavali Matijas i Olivero. Pitajte pustinjaka Drago u ako vas ne to mui. Hoe li me odvesti k njemu, rano u zoru, kad jo svi spavaju? Hou, gospodarice. Kneginjica osjeti da joj je odlanulo. Pojavila se nada da e nai utjehu svojim sumn jama. Slu aj pozorno nitko ne smije saznati kamo idemo. Obui u odijelo svoje slu avke da me ne prepoznaju. AV NA STRATISTU sunce. Praena Tajanom, Dorja u kui pustim krajem iza Laske vak mi veli da si dobra , ista du a. rema tebi. Tvoj te otac ne voli. bana Joakima. Je li ti to drae Tajana. desetbe gs M smo da se Templari O Oliverovih i kui. Dobro. im se vratim, otkupit u te onda te nitko vi e ne mo e progoniti. Stigle su u banovu palau, tiho se popele trijemom i u le u Dorjinu sobu. Osjeala se mirnija. Preodjenula se u svoje ruho i ekala Katarinu. Kad je stigla stara gospoa, Dorja jo j odmah predlo i da od nje otkupi Tajanu. Katarina pristane. Tada gospodarica bano ve palae pozove kneginjicu na zajutrak. U blagovaonici zateknu starog Zvonigradskog kneza. Bio je mrk i zami ljen. Kneginjice, kad sunce bude visoko, odvest u vas dolje da jo jednom od Radoslava za tra ite istinu. Ako je ne iska e, nema mu pomoi. Dorja je odgovorila mirnije, oslanjajui se na biskupovo obeanje da e za titi mladia. Jo su jeli, kad sluga najavi knezu kanonika Marka. Ovaj moli neka bi se knez potr udio k biskupu. Dorja je s Katarinom ostala u blagovaonici. Vani, s trijema, uo se iv razgovor. Glas mojega brata! klikne kneginjica. U blagovaonicu ue stasit mladi od dvadesetak godina, smeokos i smeih oiju, posve nali k na Dorju. Ona ga vrsto zagrli. Hvala bogu, ti si Ivane! Vratila sam se juer iz Ozlja i saznala nesreu koja je zad esila Mirenu. Dolazim s potrage. Svi je tra imo posvuda. Kao da je propala u zemlju odvrati on. Vele da je Fric bio pred crkvom i da ju je oteo po nalogu Radoslava. Za Fricorn su po li i moji i banovi ljudi zajedno. Uzalud. A ne vjerujem nikako da bi je Radoslav dao oteti po Fricu. Ni ja, osobito nakon mojeg razgovora s njime. S njim si govorila? Juer u tamnici. Ue Tajana, nosei jelo za kneza. Kad je iza la, Dorja izvijesti brata To je krvnikova ki. Otkupila sam je od Katarine. Je li ti pravo? Nikad se ne paam u tvoje stvari. Ako ti je s voljom, dosi uradila. Neko su vrijeme razgovarali o izgubljenoj banovoj keri, kad se grubo otvore vrata i o trim koracima ue u sobu ka telan Karnengrada i Joakimove palae Henrik Gising. Poz dravi gospoae i Okikog kneza pa onda znaajno primijeti sam, kne e, da ste stigli. Imam za vas va nu poruku bana Joakima. Da ujem, to mi on poruuje. Sigurno glede Mirene. Ne to drugo. Odreeni ste da budete kraljev pratilac, a kneginjica Dorja da bude u p ratnji kraljice i njezine sestre dok e boraviti u Hrvatskoj. Prevelika je to milost za mene ree Ivan po pravici to bi dopalo starijega. Bit e da vas uva avaju, kad su odabrali upravo vas.

Hvala vam. Odazvat u se, a dakako i moja setra. Kad je Joakim izdao ovu poruku, jo nije znao da kneginjica, kojoj je podijelio to liku ast, hoda nou u mu kom odijelu. Vitez Olivero jedva ju je obranio iz ruku Crnog Tome. Dorji udari krv u lice. Brat je strogo pogleda. Razja njenje dugujem samo tebi, brate, i nikome drugome ree ona. Rei u ti sve kad bud emo sami. Henrik Gising upadne I ja imam neko pravo na razja njenje. Kne e Okiki dugujete mi odgovor na moju prosidb u za ruku va e sestre. Jo je nisam pitao to misli o tom. A ja, evo, odgovaram polazim u samostan. Zato to e knez Radoslav izgubiti jezik vikne Henrik porumenjev i od ljutine. Izgubit e ga, tako mi oinjeg vida, odmah ovaj as. Tko vam daje pravo da to uinite? upita Dorja. Ja sam ka telan banove palae. Ali niste krvnik, on je pod utvrdom. Poruujem vam da se kneza ne dotaknete dok se s Kaptola ne vrati njegov otac. On mi je obeao da e me odvesti u tamnicu da kneza jo jednom pitam. Samo to on vi e nee moi govoriti. Ne dirajte Radoslava! Znajte biskup se zauzima za njegatvi, no tom ste se poslu sino u uljali u biskupov dvou mu koj odori? tkat u va jezik ne e. voju drskost. vam okom u oko prema vratima. oj odori na Kaptolu? fin od njega neka smeiao Tomi, nego je on su me opkolili i tako II rt desetog smo da se. j Templari O Oliverovih kui. n stra nu namjeru staslav nevin. Ivan je privine na grudi i nje no je ogrli Uinila si zlo, korit u te, ali i braniti. Tko te dirne ili te je dirnuo, taj e osje titi o trinu mojeg maa. Dorja se sjeti zakletve to ju je polo ila pred ujakom na raspelo i zavapi u sebi Za to je tra io od mene zakletvu? Za to mi je zatvorio usta kad bi me samo Ivan mogao za titi? Knez Ivan je uzrujan hodao po dvorani, oekujui mladoga Gisinga. Sjedi, Ivane ree mu Dorja zalo i jo ne to. Ne mogu okusiti ni ta vi e dok Henriku ne namrem estitu uspomenu na dan kad je povrij edio moju sestru. Htjela bih sprijeiti da se bori . Vrijea me ako se boji za mene. Ma u tvojoj ruci tako je siguran da me nije strah, ali sad imamo preih briga. Nesr ea moje prijateljice Mirene i njezina vjerenika Radoslava tako je te ka i mnogo mi priti e srce. Henrik bi mogao izvr iti svoju prijetnju. Ako je otac kneza Radoslava odredio da ti jo jednom govori s njime, nee se Henrik u suditi da uini ne to bez staroga kneza. Kad bi se samo doskora vratio s Kaptola! Nadam se da e poslu ati biskupov savjet. Ivan je uzalud ekao mladoga Henrika Gisinga. Tada se otvore vrata. Na pragu stoji Tajana. Blijeda, iroko otvorenih oiju, bulji u gospodaricu. to je, Tajano? zapita Dorja. Djevojka odvrati vrlo tiho, gotovo apui Moj je otac s gospodinom Henrikom u ao u tamnicu. Ivane! klikne Dorja i naglo ustane Henrik e izvr iti osudu. Henrik e izvr iti osudu. H enrik je ljubomoran na Radoslava. Uinit e to iz osvete. Sprijei, to, Ivane. Bez rijei pohiti on u drugu sobu.

Tajana i Dorja ostale su same. Za to Ivan ne ode dolje? pita Dorja, a Tajana je uh vati za ruku i apne Doite, kneginjice, da ne bude prekasno. Ivane, Ivane! vikne Dorja. Otvoriv i druga vrata, ue u sobu, ali je ova bila prazna. To je ispuni beznadnim st rahom. ri t ajana Povue Dorju na trijem, odakle su se spustile u dvoDorja je po la prema vra tima tamnice. Sluge joj zakre put, a ona im zapovijedi Maknite se! Poslao me ban, gospodar ove kue. Sluge poslu aju Dorju i ona ue s Tajano m u mrani prostor ikojim je jednom ve izlazila iz tamnice s knezom i braom Gisingov cima. U dubini svjetlo im poka e put koji ih odvede u tamnicu. Mladi knez Radoslav u jadnom je stanju. Dva su ga mu karca od vrata do nogu svezal a o stup. Henrik Gising stoji postran e i zluradim krvo ednim glasom dra ka i Odmah u vas, kne e, li iti jezika. Bilo bi teta da nam otkrijete tajnu kako ste omamil i kneginjicu okigradsku. Bit e da umijete lagati ba kao trubadurski pjevai. Svojim j una tvom i snagom svoga kr ljava tijela ba niste mogli osvojiti tako hiro i vitu, izb irljivu djevicu kao to je Dorja. l Knez nije odgovarao. Izgledao je poput muenika koji je spreman da umre, a da ne p rogovori i sasvim se pomirio tom mi lju. Njoj za volju li ili ste bana njegove keri. Znam ja to, a ini se da najpobo nijoj djev ici u kraljevstvu to i nije krivo! i Mnogo se trudi oko vas, ali to emo?! Kad sam ovdje ja i ne kanim vam produljiti ivot ni do onog asa dok se sunce uspne nad crkv om svetoga Marka. Kad vam stari knez dovede kneginji? u, neete joj moi ni ta vi e reci. Nije li to u itak? govorio je Henrik, smijui se, dok je krvnik mirno brusio no i pr ipre mao se hladnokrvno na strahoviti in. i Uto uleti kneginjica u tamnicu, a za njom Tajana. j Jao! krikne ona i pograbi krvnika za ruku. Ne smijexiHi ni ta dok se s Kaptola ne vrati otac. vikne knez Henrik. itl veu radost as miljenik prirediti tai clapa ruke u utno brusi nrani hodnik se Henrik. ni dati najvee ivati za zid. Pred lo u krvnikovoj i i na tlo tamnice. smo da Templari Oliverovih ljudi0kui. S Grikih utvrda lepr aju barjaci. S kula odazivaju se stra e. Zvona zvone. Velika vra ta kamene kule s istoka iroko su otvorena. Te fci drveni most tutnji pod udarcima k onjskih kopita. Iznad devet grikih insula zatrubi e kraljevski trubai sveanu objavu. Kraljevska povor ka ulazi na Gri. Na malim konjima, opremljenim crvenom ormom, ponosno sjede dvorjani u arenim odor ama. Slijedi ih nepregledna eta ugarskih vitezova s blistavim kacigama s kojih vi si areno perje. Brade su isprepleli svjetlucavim zrnjem i vrpcama. Oru je blista i zvekee. ustro se kreu mali rutavi Kumani sa crnim klobucima. Oi im hvataju lijevo i desno a reni svijet to se ukoio od uda, gledajui neviene crnopute momke. Kraljevske titono e i barjaktari visoko uzdi u znakove kraljevske vlasti. Na konju s pozlaenom ormom, sedlu, pokrivenom grimiznim pokrivalom sjedi kralj. Na glavi mu zlatom okovana kaciga. Suho, blijedo lice i crni dugi brci izra avaju okrutni mir. Na grudima zeleno zlatne kazete na kojima se blista vezani arpadovski grb. Jedn om rukom dr i uzde konju, drugom ezlo. S ramena spu ta se pla t od crvena grimiza, obru bljen hermelinom. Uz njega, na bijelom konju, pokrivenom crvenim suknom, sjedi kraljica. Ispod gri mizna pla ta proviruje modra vezena haljina. Glavu joj pokriva visoko vezana tijar a, u vrhu krunolika oblika.

Niz grudi padaju zmijolike pletenice, crne, s nekim crvenkastim odsjajem kao da u njima tinja sakriveni ar. Sve su oi uprte u kraljiinu bujnu ljepotu. Iza nje ja i sestra Orhida. U zelenoj je haljini sa srebrnom kapicom na rutavoj cr noj kosi. Zdesna je Joakim. Gusti crveni brci ispod krupna nosa i crvena brada n ameu se oima poput nekakva iga. S druge strane Orhide ja i mladi etrnaestogodi nji kraljeyc. Podrugljivim, drskim smi je kom gleda okolo ene i djevoj. ke. Onda slijede vitezovi na gizdavim konjima, kola sa crnolikim jevojkama, a naposl jetku kola, natovarena krinjama to su ca?vane srebrom i eljezom. Kola prati eta. Isu kani maevi IjesJu se na suncu. Izmeu kuica, dvoraca i palaa polagano ide odjednom iz juri na cestu vitez. Ko ulja mu je od Povorka. stave kovae mre e, kazeta siva, na ljemu srebrni sokol Lice zastrto vizirom. Konj mu se propinje, poskakuje u vis, ne zna