Post on 25-Oct-2015
Dinka Juričić:
Priča o
Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)
Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha
Apulej je bio rimski književnik i filozof iz drugoga stoljeća. Autor je prvog sačuvanog pikarskog romana
u svjetskoj književnosti. Roman se zvao
Metamorfoze ili Zlatni magarac. Bio je to fantastično-satirični roman o mladiću Luciju
koji je zbog svoje neutažive radoznalosti pretvoren u
magarca. Lucije otvorenih očiju i ušiju, kao magarac s
ljudskim razumom, prati zbivanja, promatra ljude oko
sebe i spoznaje velike ljudske grijehe sve dok mu
božica Izida ne vrati ljudsko obličje.
U okvirnu priču o Luciju Apulej je umetnuo brojne
digresije koje su zapravo samostalne priče. Jedna od
najljepših digresija u romanu je priča starice koja bajkovito prepričava prastari mit o Amoru i Psihi.
AMOR I PSIHA
Imao neki kralj tri kćeri, a
najljepša od njih bila Psiha.
Bila je tako lijepa da su je
svi voljeli, ljudi su čak iz
susjednih kraljevstava
dolazili da je na trenutak
vide. Zanemarili su štovanje
Venere, božice ljubavi i
umjesto u njezin hram,
cvijeće su donosili pred
Psihin dom.
John William Waterhouse (1840. – 1917.), Psiha
Ljubomorna i osvetoljubiva
Venera nije mogla podnijeti
da ljudi umjesto njezine
ljepote slave ljepotu obične
smrtnice Psihe. Zato zamoli
svoga sina Amora, boga
ljubavi, da joj pomogne:
– Otruj srce te ohole djevojke
strašću za nekim zlim
čudovištem nedostojnim
ljubavi. Želim da Psihino
poniženje i sramota budu
toliko veliki kolika je sad
njezina slava i omiljenost!
John William Waterhouse
Sir Edward Burne-Jones(1833. —1898.),
Amor pronalazi usnulu Psihu kraj fontane
Amor napuni dvije bočice
vodom iz dviju fontana u
Venerinu vrtu. U jednu uli vodu
slasti, u drugu vodu gorčine pa
ode potražiti Psihu.
Pronađe je usnulu pa izli
nekoliko kapljica gorčine na
njezine usne. Ona od toga
samo na trenutak otvori oči.
Od pogleda na te predivne
oči Amor se toliko zbunio i
oduševio da je sam sebe ranio
jednom od svojih ljubavnih
strelica. Zaljubljen, da popravi
štetu koju je učinio vodom
gorčine, poškropi Psihu i
kapljicama iz druge bočice.
John William Waterhouse
Psiha je vrlo brzo zažalila zbog
vlastite ljepote jer joj nije
donijela ni sreću ni ljubav.
Svi su je i dalji na sva usta hvalili,
divili joj se i laskali joj, ali nitko je
nije uistinu zavolio i ponudio joj
brak.
Njezine su se dvije starije sestre
udale za prinčeve, ali Psihinu
ruku nitko nije tražio.
Bila je bolesna od svoje ljepote i
usamljenosti.
Apolon, nepoznati autor, Musei Vaticani
Zabrinuti kralj ode do
Apolonova proročišta potražiti
savjet za kćer. A Apolon mu
reče:
– Tvojoj kćeri Psihi nije suđeno
da se uda za smrtnika, zato
nema prosaca. Onaj kome je
suđena čeka je na vrhu
planine. Moram ti, međutim,
reći, da je njezin budući suprug
strašno čudovište kojemu ni ljudi
ni bogovi ne mogu odoljeti.
Nesretni kralj opremi Psihu
darovima, odvede je na vrh
planine i ondje ostavi.
Sir Edward Burne-Jones, Zefir odnosi Psihu
Psiha je ostala sama, drhteći
od straha, očiju punih suza.
Dugo je plakala, a onda je,
umornu i iscrpljenu omame
mirisi cvjetne doline koje je
dopuhao nježni lahor Zefira,
boga zapadnog vjetra.
Zefir lagano podigne usnulu
Psihu i odnese je u začarane
dvore.
Psiha se nije mogla načuditi
raskoši koju je ugledala kad
se probudila: zlatni stupovi,
predivne slike na zidovima,
sobe prepune skupocjenosti,
škrinje pune blaga... a nigdje
nikoga. Nigdje nikoga.
John William Waterhouse
Odjednom, začuje tihi glas:
– Dobro došli u svoj novi dom,
gospodarice! Osjećajte se
ovdje slobodno i ugodno. Ne
možete vidjeti sluge oko sebe
jer su nevidljivi, ali čim bilo što
poželite, vaša će želja u istom
trenutku biti ispunjena.
Psiha je doista uživala.
Nevidljivi su glazbenici svirali
predivne pjesme, nevidljivi
kuhari pripremali slasna jela,
nevidljive dvorkinje
pripremale mirisne kupke,
češljale je i odijevale u
najfinije haljine
John William Waterhouse
Njezin tajanstveni suprug pojavljivao se samo noću,
obavijen tamom, i nestajao je prije prvog jutarnjeg svjetla.
Psiha je bila silno zaljubljena i gorjela je od želje da ga vidi.
– Zašto me želiš vidjeti? – pitao ju je. – Kad bi me vidjela, to
bi možda potaknulo tvoje strahopoštovanje ili tvoje
divljenje. Ali meni ne treba tvoje obožavanje. Sve što želim
jest da vjeruješ moju ljubav.
John William Waterhouse
Iako je bila sretna, Psihu je počela
mučiti čežnja za sestrama.
Nagovarala je supruga da joj
dopusti pozvati sestre k sebi sve
dok on nije nevoljko pristao.
Sestre su bile očarane dvorcem, ali
ih je puno više zanimalo tko je
zapravo njezin muž: – Kako ga
možeš voljeti, a nisi ga vidjela? U
dolini pričaju da je on strašna
krilata zmija koja ti donosi
poslastice, ali koja će te proždrijeti
kad joj dosadiš. Sjeti se Apolonova
proročanstva! Kad ti muž zaspi,
uzmi svjetiljku i nož. Otkriješ li da je
strašno čudovište, odrubi mu glavu
i bit ćeš slobodna.
John William Waterhouse
Psiha se opirala nagovaranju
svojih sestara i nastojala je ne
misliti na to što su joj
savjetovale.
Ali kad su sestre otputovale
kući, počeše je mučiti njihove
riječi, nije si ih mogla izbiti iz
glave. Progonile su je sumnje
i strahovi, zaboravila je
povjerenje koje je osjećala
prema onome koga ljubi.
Vođena neobuzdanom
znatiželjom, jedne noći
pričeka da joj suprug zaspe,
tiho ustane, uzme svjetiljku i
oštar nož.
Očekivala je da će ugledati neko jezivo čudovište, ali
vidjela je Amora, najljepšeg od svih bogova, blistave puti
bjelje od snijega, rumenih obraza i s dva sjajna zlatna
krila, mekša i mirisnija od latica proljetnoga cvijeća.
Zanesena, približi svjetiljku da ga bolje vidi. No, u tom
trenutku kapljica vreloga voska pade mu na rame i
probudi ga. Užasnut, Amor otvori oči i reče:
Sir Joshua Reynolds (1723. –1792.)
– O, nerazumna Psiho, zar mi tako
uzvraćaš ljubav? Zbog tebe ne
samo da sam prekršio majčine
naredbe, nego sam te protiv
njezine volje učinio svojom ženom,
a kako si mi ti uzvratila?
Nepovjerenjem! Povjerovala si da
sam čudovište i bila si mi spremna
odrubiti glavu? Oh, Psiho! Hajde
idi, vrati se svojim sestrama kojima
vjeruješ više nego meni. Ja te
ostavljam jer ljubav se ne može
živjeti sa sumnjom.
Amor ode. U tom trenutku nestade
začaranih dvora, a Psiha se
odjednom nađe pred vratima
očeva doma. John William Waterhouse
Sestre su s pola uha
saslušale Psihinu priču. Nije
im je bilo žao, naprotiv.
Veselile su se krahu njezine
ljubavi nadajući se da će
sad one imati sreće s
osvajanjem Amorova srca i
njegovih čarobnih dvora.
Uredile su se najljepše što su
znale i odjurile na onu
planinu. Bacile su se s
najviše stijene vjerujući da
će ih Zefir blago dočekati i
ponijeti do Amorovih dvora.
To se nije dogodilo. Pale su
u dolinu i poginule.
John William Waterhouse
Očajna je Psiha lutala svijetom
tražeći svoga dragog. Bila je
dobra i draga i pomagala je
gdje god je mogla. Naišla ona
tako na neku livadu po kojoj se
rasulo požnjeveno žito i
pomiješalo se s okrunjenim
kukuruzom. Psiha razvrsta
zrnevlje nadajući se da će time
privući pozornost Ceres,
boginje žita.
Ceres je doista zapazi i reče joj:
– Žao mi je zbog toga što te
snašlo, Psiha. Nitko ti ne može
pomoći da nađeš Amora,
samo Venera, njegova majka.
Idi, moli je... Ceres, nepoznati autor
John William Waterhouse
Psiha se plačući baci pred Veneru, a
ova joj ljutito reče:
– Nevrijedna i nevjerna ženo! Moj sin
umire od muka koje si mu zadala
svojom izdajom. Želiš ga vidjeti? Moraš
prvo dokazati da si ga vrijedna.
Pomiješat ću voz pšenice, ječma,
prosa, grahorice, graha i leće,
sjemenja kojim hranim svoje golubove.
Do večeri želim da sve to sjemenje
razvrstaš i utovariš u vreće.
Psiha je zapanjeno gledala brdo
pomiješanih sjemenki. Znala je da do
kraja života ne bi stigla to razvrstati.
Amor, zatočen u kuli, čuo je Venerin
zahtjev, pa pošalje mrave da joj
pomognu. Završe s poslom prije večeri.
– Nisi to mogla napraviti bez čarolije –
ljutila se Venera kad je vidjela
obavljen posao. – Dat ću ti novi
zadatak! Idi na rijeku. Ondje ćeš
pronaći stado zlatorunih ovnova koji
svojim rogovima ubijaju smrtnike. Ne
doneseš li mi do večeri zlatne vune iz
njihovih runa, nikada više nećeš vidjeti
Amora.
I opet Amor potajice pomogne Psihi:
Šuštanje grmlja uz rijeku dade joj
dragocjeni savjet:
– Ovnovi se za najvećih vrućina
skrivaju u mojoj sjeni. Pričekaj da
zapadne sunce i ovnovi zaspu. Tad se
prišuljaj pa tiho skupi zlatne niti njihove
vune zapletene u moje granje.
John William Waterhouse
I opet se Venera strašno naljuti kad
vidje da je Psiha izvršila zadatak.
– Čarolija, to je čarolija, netko ti
pomaže! Moraš izvršiti još jedan
zadatak, najteži od svih. Uzmi ovu
kutijicu, siđi u svijet mrtvih i nagovori
Prozerpinu, boginju podzemlja da mi
u nju dade malo od svoje ljepote!
Psiha je znala da je Prozerpina
jednako tašta na svoju ljepotu kao i
Venera i da se nikad ne bi odrekla
dijela svoje ljepote u Venerinu korist.
Ipak, odluči pokušati. Pomisli da će si
skratiti put u Ereb, zemlju mrtvih, ako
skoči s tornja. I baš kad se spremala
skočiti u bezdan, toranj progovori. John William Waterhouse
John William Waterhouse
Oda joj tajnu kako da
darovima umilostivi strašne
stražare na putu u Ereb:
troglavoga psa Kerbera i
splavara Harona. I reče joj još
da će Prozerpina staviti svoje
darove u kutijicu, ali neka tu
kutijicu nipošto ne otvori inače
će joj se dogoditi veliko zlo.
Zahvaljujući tim savjetima,
Psiha stvarno dođe do
Prozerpine i dobi to po što je
došla.
Njezina je ljudska narav nagna
da zaviri u kutijicu i prisvoji
mrvicu Prozerpinine ljepote
kako bi se više svidjela Amoru.
Ali jao! Čim je otvorila kutijicu iz
nje izleti otrov od kojeg je obuze
smrtonosna klonulost. Psiha se
sruši mrtva.
Amor, kojega je Venera držala
zatočenoga u kuli, kroz sićušnu
rupicu u zidu izleti van, spusti se
uz Psihu i rukama poče skupljati
smrtonosnu klonulost i vraćati je
u kutijicu. Kad je sve skupio,
čvrsto zatvori kutijicu, a onda
dotakne Psiho i probudi je.
– Ovoga te puta tvoja nevjera
umalo došla glave. Moraš
vjerovati u sebe, moraš vjerovati
u ljubav. Ponovno ti kažem, ne
može se i sumnjati i voljeti!
Raphael, (1483. – 1520.) Amor i Jupiter
Amor tada ode najvećemu od
svih bogova, Jupiteru i namoli
ga da njegovu ljubljenu Psihu
učini besmrtnom.
Jupiter tada posla svoga
glasnika Merkura da donese
Psihu na nebo. – Popij gutljaj
ove ambrozije, Psiha – reče joj
– i postat ćeš besmrtna kao što
je besmrtna i Amorova ljubav.
Tada se Psiha pred svim
bogovima uda za Amora.
Eto, tako su Amor (Ljubav) i
Psiha (Duša) pronašli jedno drugo i zauvijek ostali zajedno.
Dinka Juričić:
Priča o
Amoru i Psihi (prema Apulejevim Metamorfozama)
Antonio Canova (1757. –1822.), Amor i Psiha