2013
SVITAC
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
1
Urednik: Ţeljko Lj. Krstić
Adresa: KaraĊorĊeva 84,
14.ooo Valjevo, Srbija.
Kontakt : [email protected]
Mob.tel.: 065 300 1996
Sadrţaj:
VAMPIRI ENERGIJE
LOVCI NA GREŠKE
AUTORITARNOST
EGOIZAM I ALTRUIZAM
POLTRONERIJA: Esad Ćimić
ARLECCHINO : Vasa Dolovaĉki
Napukla stolica namenjena za mobbing.
VAMPIRI POZITIVNE ENERGIJE
Ţrtva mobinga se na svom poslu
svakodnevno suoĉava sa nevidljivim i
teškim pritiscima, od strane kolega ili
pretpostavljenih. Nju kinje, maltretiraju,
ismevaju, opanjkavaju, proganjaju, nalaze
greške u radu, stvaraju osećaj krivice.
Zbog svega toga ona oseća: ljutnju, bes,
nemoć, depresiju. Termin MOBING je
prihvatio švedski psiholog Hajnc Lojman
prouĉavajući psihološko nasilje na radnom
mestu. U slobodnom prevodu, mobing znaĉi
SVITAC - onlajn bilten
septembar 2013.
broj 1.
„ A tek kada čovjek iskusi neke socijlne tegobe i protivurečija na vlastiitoj koži, on može da progovori autentično i ubedljivo .“ dr. Esad Ćimid, sociolog. „ Bez ranjenih duša svet ne bi imao toliko duha .“ dr. Đura Šušnjid, filozof.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
2
– gomila, rulja, banda, gangsterski
’’sindikat’’, nasrnuti.
Mobing je suptilan vid maltretiranja
zaposlenih, bilo u drţavnim ustanovama ili
privatnim preduzećima. Kao psihološki teror
na radnom mestu ukljuĉuje neprijateljsku i
nemoralnu i neetiĉku komunikaciju koja
je sistematski usmerena na jednog ili više
pojedinaca. Vertikalni mobing se odvija na
relaciji šef – podredjeni, dok za psihiĉko
maltretriranja po horizontalni su zaduţene,
kolege. Mobing sprovode moberi, koji nisu
fiziĉki agresivne osobe. To su pre svega
manje sposobne osobe, koje vuku preteţak
kompleks niţe vrednosti. One se osećaju
stalno ugroţenim i prema osobama koje su
pametnije i sposobnije usmeravaju
patološku ljubomoru i kontinuiranu
agresiju. Kao jednini argument koriste
psihološki teror, a svoju inferiornost
sakrivaju i leĉe proganjanjem drugih ljudi.
Prirodno mesto i okvir za mobing je
hijerahija, dok je birokratija idealna za
sprovodjenje. Preterana administracija i
“papirologija“ su ponajbolje ’’sprave za
muĉenje’’ koje se aktiviraju kroz kontrolu i
potĉinjavanje ( kriticizam, izolacija,
iskljuĉivanje). Mobing kao zlonamerna
forma socijalnog pritiska uspeva u klimi
straha, neznanja, zanemarivanja, ćutanja,
negiranja, obmana, neodgovornosti,
tolerisanja i ĉak nagrada ( po sistemu ’’štapa
i šargarepe’’). Poĉinje tako što se prekida
bilo kakva komunikacija sa radnikom,
oduzima mu se posao bez ikakvog
obrazloţenja ili zatrpava obavezama koje su
ispod njegovih profesionalnih sposobnosti.
U fenomenu ’’punog - praznog stola ’’
ţrtvi se daje previše radnih obaveza ili se,
pak, ostavlja bez ikakvih zaduţenja.
Ţrtve mobinga, mogu biti i mlade osobe
koje su poĉele da rade, najproduktivniji-
na vrhuncu karijere ali i oni iskusni – ĉija
je karijera na zalasku. Većini ţrtava je
zajedniĉko da imaju višak kvaliteta, energije
i talenta. Ţrtve mobinga su ’’gurnute’’ u
poziciju bespomoćnosti i bez mogućnosti
odbrane, u kojoj se zadrţavaju stalnim
mobing aktivnostima. Ove aktivnosti se
dogadjaju ustaljenim redosledom i
uĉestalošću, jednom nedeljno, i tokom
duţeg perioda, najmanje šest meseci. A
najviše, u nedogled jer za mobera nema
sankcije. Ţrtve mobinga su vema snaţne,
inteligentne, visoko obrazovane i neobiĉno
privlaĉne osobe.
Osoba koja je izabrana za ţrtvu stalno se
kritikuje i optuţuje za propuste koji se
objektivno nisu dogodili, iskljuĉuje iz
socijalnih aktivnosti ili bez objašnjenja
rasporedjuje na neadekvatno radno
mesto. Meta mobinga se ismeva na raĉun
govora, hoda, odevanja, privatnog ţivota,
politiĉkog opredeljenja, pola, rase.. Kao
epilog nastupaju psihiĉke krize koje
variraju od anksioznosti, depresije, plaĉa,
pa sve do apatije i emocionalne tuposti.
Zbog uĉestalosti i dugotrajnosti ( u
kontinuitetu mobing moţe trajati i
decenijama), ovo zlostavljanje dovodi do
znaĉajnih promenama u mentalnim ,
psihosomatskim i socijalnim funkcijama.
Krajnji cilj mobinga je profesionalna
egzekucija.
***
Potpuna definicija mobinga
navedena je u novom francuskom
zakonodavstvu:’’Mobing je psihiĉko
maltretiranje koje se ponavlja putem akcija
kojima je cilj ili posledica degradacija
radnikovih radnih uslova, koje mogu
uzrokovati napad i naneti štetu ljudskim
pravima i ljudskom dostojanstvu , naštetiti
fiziĉkom ili mentalnom zdravlju ili
kompromitovati ţrtvinu profesionalnu
budućnost’’. U našem zakonodavstvu ne
postoji reĉ mobing, niti maltretiranje /
poniţavanje na radnom mestu o kome se
govori u Velikoj Britaniji i SAD. Ostale
drţave EU prepoznaju mobing kao
psihološki teror ili uzmemiravanje.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
3
LOVCI NA GREŠKE
Ogromna administracija do savršenstva je
dovela igru skrivanja, zadrţavanja i
pregledanja kartonskih fascikli ispunjeni
papirima, po kancelarijama uprave, koja ne
traţi veliki i fiziĉki pa ni psihiĉki napor.
Sastoji se u skrivanju i pregledanju
pomenutih fascikli za novopridošle klijente .
Prva faza igre koja se svodi na skrivanje
njihovih fascikli, po pojedinim
kancelarijama uprave, koja moţe trajati i po
dve nedelje. Svodi se fenomen punog i
praznog stola, koji se dešava u mobingu
psiho-socijalnom maltretiranju.
Igra, poĉinje u Matiĉnoj evidenciji, gde se
otvaraju tzv. kumulativni dosije. Sve ta
dokumentacija koja se u njima nalazi prolazi
kroz svojevrsni pregled tzv. superviziju, na
koju kreću po tri ĉetiri dosije odjednom.
Pregled se sastoji u traţenju slovnih i drugih
materijalnih grešaka, kao što su brojevi,
slova, taĉke, zarezi .... Tokom supervizije-
pregleda, kartonske fascikle obiĉno se
sluĉajno zagube ispod nekih papira na
nekom stolu, tako da je i skrivanje dosijea,
sastavni deo ove nesvakidašnje igre.
Oni samo provereni igraĉi, i to ne moţe biti
svako, osvajaju najviše bodova ukoliko
pronaĊu najviše slovnih i brojĉanih grešaka,
u papirima, o zarezima i taĉkama, da ne
govorimo. One su specijalnost. Zato se
igraĉi ubiše u traţenju greške. Ako je ne
naĊu u'' prvom krugu'', onda se organizuje i''
drugi krug'' koji traje i preko dve nedelje.
U svakom krugu kartonske fascikle sa
papirima, prolaze najmanje kroz pet
kancelarija-ordinacija, i to tri u prizemlju i
dve na spratu Glavne zgrade. Prvi i drugi
krug donosi manji broj bodova jer se
raĉunaju greške koje je napravio matiĉar,
prilikom otvaranja i kompletiranja fascikli. .
Matiĉareve greške imaju manji broj bodova
jer mu nisu priznali fakultet, koji je završio,
tako da se u njegove greške srednjoškolskog
nivoa.
Mnogo veći broj bodova donosi'' treći krug''
u koga se ukljuĉuju i struĉnjaci iz Odeljenja
za prijem, i gde se traţe njihove greške,
fakultetskog nivoa, koje donose veći broj
bodova. Naime, posle supervizije,
pregledani dosijei se rasporeĊuju-
struĉnjacima, obiĉno po više komada.
Pošto su u cajtnotu sa vremenom, to rade
navratnananos , koji zbog svoje brzine, i
podrazumeva da će se neizbeţno napraviti
oboţavane i drage greške. Sem struĉnih
nalaza oni rade neke male '' i velike rizike''
ali i programe postupanja za svakog klijenta
ponaosob. U proseku za obradu dva klijenta
struĉnjacima obiĉno treba pet radnih dana,
minimalno.
Pojedinci su se toliko uneli u traţenju
grešaka, tako da po svom nahoĊenju, bez
ikakve potrebe, jer to od njih niko i ne traţi,
reklo bi se po inerciji ili navici nastavljaju
da love greške, svojim radnicima. Oni to
rade kontinuirano, dosledno i sa uţivanjem.
Sve to govori da lovcima na greške nisu
bitni ni klijenti ni njihovi radnici, saradnici.
Nabitnije su ima njihove karijere i bodovi
koje osvajaju u traţenju tuĊih grešaka. Za
njihove propuste niko ih ne pita jer u oni
bezgrešni. Proglasili su sebe boţanstvima.
Zato se i deševa da se doktorska greška
najviše boduje. Ali nju ne sme svako da traţi
i pronaĊe. Ona je ostavljena i data kao
privilegija da je pronaĊe samo glavni
odnosno Glavna.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
4
Ljudi se kao suncokret, okreću se prema
Suncu, odnosno moćnim pojedincima....
ĈOVEK JE ĈOVEKU VUK
Intervju sa Dr Vesnom Baltazarević, koji
je vodila psiholog Vera Kondić a
objavljen u ĉasopisu: PSIHOLOGIJA
danas, ( br. 30-31 . ) povodom knjige, pod
nazivom MOBING – KOMINIKACIJA
NA ĈETIRI NOGE :2007, Mali Nemo,
Panĉevo, str. 201. Latinica. Tvrd povez.
Navodimo najzanimljivije delove u
kojem na poĉetku razgovora dr.
Baltazarević, objašnjava da naslov knjige
ima dvostruku asocijaciju; Prva je na
ţivotinjski svet, jer je mobbing prvo
primećen kod vukova, zahvaljujući
istraţivaĉu Konradu Lorencu. Svaki ĉopor
ima svoju hijerarhiju. Na dnu je “ omega”
ili nepoţeljni pripadnik ĉopora. Druga
asocijacija je na patološku stranu
komunkacije , “ koja se spustila na četiri
noge, pa reţi i zavija, gurajući sve
nepoţeljne u ćošak”. U samom interviju dr.
Baltazarević objašnjava pojam mobiga, kako
nastaje, ko su ţtrve, a ko moberi, odnosno
pojedici koji zlostavljaju. Mobing kao socio-
psihološki fenomen je teško dokaziv:
“ Mobing je psihološki teror u poslovnom
ţivotu i odnosi se na neetiĉku komunikaciju
koja je usmerena na sistematiĉan naĉin od
strane jednog ili više pojedinaca, uglavnom
prema jednom pojedincu, koji je
bespomoćan i u nemogućnosti da se odbrani.
Ali moţe da bude usmeren i prema
odreĊenoj grupi zaposlenih. Maltretiranje se
odvija sa visokom uĉestalošću ( najmanje
jednom meseĉno) i u duţem vremenskom
razdoblju ( najmanje šest meseci) . Kao
posledica javljaju se znaĉajne mentalne,
psihosomatske i socijalne patnje ţrtvi.
Mobing predstavlja pravu agresiju poput
ratne strategije…Mobing kao patološka
društvena pojava direktno utiĉe na radno
okruţenje i produktivnost u organizaciji, jer
dovodi do komunikacije koja se karakteriše
neprijateljstvom, nemoralom i neetiĉnošću. 1
Mobing poĉinje naizgled bezazlenim
aktivnostima. Sve što potencijalna mobing
ţrtva kaţe izvrće se i koristi kao osuda. (
primenjuje se Gebelsov metod, po kome sto
puta ponovljena laţ, postaje istina, primedba
Ţ.K. ). .. Suptilna igra zlostavljanja ne
upućuje na nasilje, jer nasilja u klasiĉnom
smislu nema. Moralni zlostavljaĉi ( istakao
Ţ.K. ) napadno prekidaju razgovor kada se u
prostoriji pojavi ţrtva, situaciju predstavljaju
nedovoljno definisano, ukljuĉuju bezbroj
drugih finesa. U osnovi je prekid efektivne
komunikacije, iskljuĉivanje ţrtve iz
1 Neetiĉna komunikacija, u ĉijoj osnovi je
zlonamernost i promocija rukovodioca – mobera,
slabi sistem jer u njemu se stvara „ usko glo“ u
komunikacijskim kanalima, kako unutar ustanove
tako i prema spolja. To dalje dovodi do stvaranja
napetost u sistemu koji se oslobaĊa u traţenju ţrtve
tzv. „ ţrtvenog jarca“ za sve. Takav se uvek i naĊe...
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
5
komunikološkog procesa ( ne pozivanje na
sastanke, neformalna druţenja i sl. Pr. Ţ.K. )
što je ostavlja dezorjentisanom i
onemogućuje se njeno reagovanje, jer se u
tako zamagljenom poslovnom okruţenju ona
poĉinje da se preispituje ĉime je to izazvala.
Uz ovakvo ponašanje najĉešće idu laţi,
sarkazam, poruga i prezir, pri ĉemu
zlostavljaĉ obiĉno sebe predstavlja kao
ţrvtu.
Mobing ukljuĉuje pakosne okrutne i bolne
postupke poput ucena, onemogućavanje
napretka u poslu, špijuniranje, klevete,
ugroţavanje liĉnosti ţrtve, napad na njeno
profesionalno, socijalno i privatno
delovanje. Mobing je u osnovi kršenje
ljudskih i gradjanskih prava pojedinaca.“
Dr. Baltazarević, objašnjava razliku izmeĊu
veretikalnog i horizontalnog mobinga.
Vertikalni mobing je psihiĉki teror koji
nadreĊeni primenjuje prema radniku.
Horizontalni mobing je prisutan kada
kolege maltretiraju „izabranog“ kolegu.2
Mobing aktivnosti se kod ove vrste mobinga
dogaĊaju se meĊu radnicima koji su na istoj
hijerarhijskoj liniji. Osećaj ugroţenosti,
ljubomora ili zavist izaziva ţelju da se
eliminiše neko od kolega, pogotovu ako
radnik koji provodi mobing smatra da to
vodi napretku u njegovoj karijeri. Radnik
kome se dodeljuje uloga „ţrtvenog jarca“
posluţiće im za leĉenje frustracija i kao
dokaz da su snaţniju i sposobniji.“
Ipak, od svih je najteţi strateški
mobing : „ On se javlja kao posledica
dogovora upravljaĉkog tipa o sprovoĊenju
organizovanog mobinga. Dogovor
2 Dr. Baltazarević je u svom istraţivanju uoĉila da
meĊu zaposlenima postoji izrazita nesolidarnost. To
ide na ruku moberima, jer ţrtva sam ne moţe da
dokaţe da je mobingovna. Reako ko se od
zaposlenih solidariše sa ţrtvom a još manj broj je
onih koji su spremni da uĊu u sukob sa
rukovodiocem i da potvrde priĉu zlostavljenog. Tako
se zlostavljaĉima omogućava da nekaţnjeno
maltretiraju zaposlene i da bezbedno “ vladaju svojim
podanicima”.
podrazumeva i sastavljanje spiska
nepoţeljnih radnika na koje se kreće po
unapred saĉinjenom planu aktivnosti ĉiji je
cilj da ta grupa radnika da otkaz ne traţeći
otpremninu. Znaĉi da nije samo cilj
udaljenje nepoţeljnog radnika iz kolektiva
bez ikavih pogodnosti koje bi u normalnim
uslovima mogao da ostvari, već potpuna
destrukcija radnikovog liĉnog i poslovnog
kredibiliteta, odnosno uništenje izabrane
jedinke…
Emotivni mobing uzrok za
pokretanje akcije pronalazi u osobinama i
ţrtve ( perfekcionizam, preterani osećaj
odgovornosti, bespotrebni odećaj krivice,
mazohista … pr. Ţ.K. ) i zlostavljača (
sadista, iskompleksirana liĉnost, bez svog
porodiĉno ţivota, fiziĉki i moralni nedostaci,
autoritarna liĉnost koja voli da komanduje i
sl.pr. Ţ.K. ) 3 Pojavljuje se kao posledica
ljutnje, ljubomore, zavisti ili antipatije.
KAKO SE POSTAJE ŢRTVA
„Najĉešće ţrtva nije taj status „zasluţila“
zbog neĉega što moţe da karakteriše kao
svesno skriveno ponašanje. Za status ţrtve
dovoljna je i prenaglašena individualnost i
ne prihvatanje organizovanog obrasca koji
podrazumeva slepu poslušnost i izvršavanje
svih zadataka koje postave kreatori tih
obrazaca. Ukoliko ĉovek ţeli, u takvom
patološki postavljenom okruţenju, da zadrţi
pravo da bude individua koja misli svojom
glavom i ţeli da iskaţe svoje stavove i da
tvorcu „obrazaca za ponašanje“ uputi
kritiku, vrlo lako postaje ţrtva mobinga.
Represija se usmerava na uskraćivanje
komunikacije sa „neposlušnima“. Ţrtvi se
ne daje mogućnost ni verbalne ni neverbalne
komunikacije.
3 Kao parole u radnim sredinama se pominju: „ Veţi
konja gde ti gazda kaţe“, „ Nisi ti tu da misliš“, „ Piši
izveštaje kao i koleginica što piše.“, „ Radi i ćuti“, „
Nemoj da talasaš“, „ Ne priĉaj o problemima“, „Ćuti
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
6
Prvo nadreĊeni prekida sve komunikacione
kanale na liniji rukovodilac- zaposleni, a
zatim kao eho ponašanje, to se dešava i
ostalim pripadnicima kolektiva, do
ukljuĉivanja i cele socijalne grupe u
odmazdu.
Mobing, kao patološka komunikacija, u
radnom okruţenju, doprinosi da se pojedinci
i ĉitave socijalne grupe suoĉavaju sa
stanjima nemoći i otuĊenosti.
Mobing kod ţrtve izaziva osećaj
beznaĉajnosti, uzrokuje dezorganizaciju
liĉnosti kojoj je omogućeno i ispoljavanje
individualnosti i osećanje pripadnosti
socijalnoj grupi.“ – navodi dr. Vasena
Baltazarević, istiĉući da je u Srbiji je
mobing zastuplje u 43 % . S tim što je 40
% iskljuĉeno iz društvenih aktivnosti a 53
odsto iz programa edukacije….
KO SU MOBERI
U našoj sredini, gde u organizacijama retko
postoje pravila ponašanja, nedovoljno
razvijeno meĊusobno poštovanje i
zadovoljavajući nivo poslovne
komunikacije, zlostavljaĉi nesmetano
godinama primenjuju svoje patološko
ponašanje prema podreĊenima. Gotovo po
pravilu to su nesposobni, netalentovani,
pojedinci koji se stalno osećaju ugroţeno i
koji nikad ne izlaze na megdan
konkurenciji, jer osećaju da nemaju ĉime da
pobede. Od oruţija jedino priznaju silu –
veli dr. Vesna Baltzarević i intervijuu za
Psihologiju danas.
U svojoj knjizi „ MOBING – komunikacija
na ĉetiri noge“, Vesna Balatazarević iznosi
Profil mobera, navodeći: „ Moberi su
najĉešće osobe sa poremećajem liĉnosti.
Ona citira Mari Frans Irigojen ,
dugogodišnjeg psihijatra i psihoanalitiĉara: „
Moralni zloastavljaĉi su perverzne osobe
koje stvaraju nejasne situacije, odbijaju
odgovornost, iskorišćavaju naivnost ţrtve,
parazitirajući na vitalnosti primenjujući
bezbroj drugih finesa- da bi vas uništili i
stekli ugled i moć na vaš raĉun, da bi vladali
i prikrivali svoju nesposobnost, u prvom
redu nesposobnost da išta osećaju“. Isti
autor nasilnike – mobere definiše : „ kao
osobe optrećene psihozama i depresijama,
koje ĉesto nose traume ţrtvi iz detinjstva.
Odrasli bez ljubavi, izloţeni maltretiranju i
podsmehu, drugaĉije ponašanje nisu nauĉili.
( primer Adolf Hitlera voĊe tzv. Trećeg
rajha pr. Ţ.K. ) Po ovom modelu se ponašaju
prema drugima. Takve osobe imaju
neprijateljski stav prema svom i prema
tuĊem ţivotu. Osećaju se stalno ugroţenim
zbog osoba za koje misle da su sposobnije i
pametnije, i prema tim osobama usmeravaju
patološku ljubomoru. S obzirom da ne mogu
da se nametnu ni intelektom ni
sposobnostima, koriste silu kao jedini
argument. Sebe postavljaju na tron i prema
svima ostalima se ponašaju kao prema
podanicima. Ponašanje im je destruktivno i
neprijateljsko. Stalno manipulišu i deluju na
štetu drugih. Svoju inferiornost sakrivaju i
„leĉe“ proganjanjem drugih ljudi….Moberi
zlostavljaĉi dolaze do rukovodećih pozicija
uglavnom u sredinama koje se karakterišu
strogom hijerarhijskom strukturom 4. Teţeći
karijeristiĉkom kultu angaţuju se politiĉki a
ne retko menjaju politiĉke stranke uporno
traţeći politiĉku opciju koja moţe najviše da
im pruţi. Takve osobe se obiĉno prema
nadreĊenima ponašaju kao ulizice, ali
dokopavši se bilo kog oblika vlasti i
mogućnosti da odluĉuju o tuĊoj sudbini,
postaju autoritativne voĊe planiraju i
odluĉuju i ne uvaţavaju tuĊe mišljenje. ( V.
Baltazarević; 2005; 63) .
4 Instutucije u kojima se nose uniforme, poĉivaju na
strogoj hijerarhiji a to su : vojska, milicija, crkva,
zatvori, bolnice…Na rukovodeća mesta se
postavljaju poslušni koji aminuju. a ne sposobni...
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
7
Moberi – zlostavljaĉi su ustvari autoritarne
liĉnosti, koje su slepo odane rukovodiocima
a surovo se ophode prema svojim
podreĊenima. Profesor Esad Ćimić ih je
nazvao „ biciklistima“ a definicuju
autoriterne liĉnosti nejsevobuhvatnije u
našoj domaćoj struĉnoj javnosti je dao
profesor Đura Šušnjić, u svojoj knjizi :
Ribari ljudskih duša.
V. Baltazarević, u svoj knjizi navodi Ivicu
Kuhalić, koji su ĉasopisu Epoha br. 46 daje
karktertistike, odnosno tipove mobera:
Ţeljan paţnje ( preterano ljubazan
(ljubazna) nastoji da drţi autoritete uz sebe,
emocionalno je nezreo; selektivno ljubazan (
ljubazna ) prema saradnicima, posebno u
poĉetku prema svojoj ţrtvi, iskorišćava
saradnike; izmišlja i svaljuje krivicu na
druge, uvek ţeli da bude u centru paţnje (
drţi nepotrebno duge sastanke na kojima
drţi monologe, pušta glasno muziku,
napadno se oblaĉi..pr.Ţ.K. ) , Imitator (nije
profesionalno kvalifikovan, ali tvrdi
suprotno jer se nalazi u blizini
profesionalaca; ĉesto glumi profesiju kojom
ţeli da se bavi i zahteva zasluge koje mu
„pripadaju“; manipuliše drugim ljudima,
lako se isprovocira, ĉesto preti saradnicima,
glumi odanost nadreĊenima, ali ih odbacuje
nakon što ih iskoristi; Guru ( uspešan na
uskom polju svoje struĉnosti, od saradnika
priznat kao takav, sebiĉan, zlostavlja sve
zbog kojih se oseća ugroţen, emocionalno
hladan, uglavnom muška osoba, ponekad
preterano uredan; svoje greške prepisuje
drugima), Psihopata ili sociopata ( napasan
i arogantan prema ţrtvama, prema ostalima
drag i ljubazan, hladan i proraĉunat, glumac,
za njega ne vrede zakoni i moralne norme,
teško se razotkriva i nezakonitim
aktivnostima, ne pokazuje osećaje,
saţaljenje i krivicu; oni koji ga otkriju,
odmah postaju njegove ţrtve i sva svoja
nedela prebacuju na njih. ( V. Baltazarević;
2005; 64) .
Segment slike: Arlecchin - Vasa Dolovački
PRAVILA PONAŠANJA SA ŢRTVAMA
MOBINGA :
„ Ne morate da razumete, mobing je
teško razumeti, ali PRIHVATITE onoga ko
misli da je ţrtva mobinga. PriĊite sa
POVERENJEM, a ne sa sumnjom ili sumnju
zadrţite za sebe. SLUŠAJTE onoga ko misli
da je ţrtva mobinga. Pokaţi SAOSEĆANJE
za patnju ţrtve, PODELITE njenu muku i
bol, ali direktne intervencije u
pretpostavljenom sluĉaju mobinga prepustite
onima koji se bave mobingom jer je ţrtva
vrlo RANJIVA i lako je povrediti ponovo
iako je pomagaĉ dobronameran „ –
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
8
upozorava Nevena Igić, psiholog. u
ĉasopisu PSIHOLOGIJA danas iz 2009 g. ,
Ona je navela da mobing kao patološka
pojava u meĊuljudskim odnosima razara sva
tkiva društva jer se javlja u svim
delatnostima. ( ima je u školstvu, zdravstvu,
od domova zdravlja, do specijalizovanih
zdravstvenih ustanova, postoji u drţavnoj
upravi, javnom sektoru, bankarstvu,
saobraćaju, policiji, vojsci..) Mobbinga ima
u svim delatnostima u svim sektorima.
Delatnost firme i njena veliĉina nisu bitni
faktor za pojavu mobinga već ljudi koji rade
u njima.“
Psiholog Nevenka Igić navodi da ; „
dijagnostikovanje mobinga poĉinje već sa
uoĉavanjem fiziĉkog izgleda osoba koje
nam se obraćaju za pomoć. Kao da klecaju
pod velikim teretom nepoverenja sredine i
vlastitog samookrivljavanja u kome traţe
logiĉno rešenje za postupke ljudi koji ih
odbacuju. Mi smo nauĉili da istinu većine,
prihvatamo kao jedinu pravu a svetina je
kroz celu istoriju, uvek bila protiv
pojedinaca koji misle drugaĉije i koji ima
potrebu za promenom postojećeg stanja.
Dijagnostiĉar mobinga sa iskustvom 5moţe i
psihiĉko stanje da prepozna i u fiziĉkom
izgledu ali se najviše podataka dobija iz
5 Pravi mobing moţe da prepozna samo onaj ko je
doţiveo zlostavljanje pretpostavljenih i svojih kolega
na svojoj koţi. Ono što je sigurno mobing, a to je
selektivnost šefa prema saradnicima ( jednima je
sve dozvoljeno a pojedinci se proganjaju i zbog
najmanje slovne greške u svom radu) , izostavljanje
pojedinca sa sluţbenih sastanaka, ali i
neformalnih druţenja. Tako se pojedinac koji je
mobingovan ne poziva ni na sahrane ni na svadbe.
TakoĊe, mnoge stvari se podvode pod mobing a da to
nisu. Tako recimo, cepanje ili neobajvljivanje teksta
od strane urednika, ne mora da bude uvek mobing.
intervijua koji je uvek sa pitanjima
otvorenog tipa uz dovoljno vremena da ţrtva
saopšti svoja stanja, viĊenja i osećanja.
Upotrebljavaju se i ciljanja pitanja da bi se
došlo do suštine i to posebno kada treba da
se definiše mober i njegov motivi.
Treća faza je RAZUMEVANJE…ţrtve je
prepoznaju kroz pitanja koja postavljamo i
rekonstrukciju situacije u kojoj se nalaze.
Rekonstrukcijom ili sagledavanjem bitnih
aspekata situacije se dolazi do UVIDA U
PROBLEM. Ţrtva retko ima svesnost o
situaciji, jer kad bi znala šta joj se dešava
ona bi znala i da naĊe rešenje ili bi do njega
došla mnogo kraćim putem.
KONVERGENTNO MIŠLJENJE
Ĉini se da ni u jednoj pojavi ljudskog ţivota
konvergentno mišljenje6 ne pravi takav haos,
kao ovde, blokirajući sva funkcionalna
ponašanja ţrtve, naravno potpomognuto
moberovim pomagaĉima ili bezosećajnim
statistima koji ĉine da se aktivnosti mobinga
neprestano i sistematski ponavljaju i ţrtvu
drţe u klopci. Jedan od primera ove tvrdnje
je i kad ţrtva sve više i kvalitetnije radi
pokušavajući da pridobije naklonost mobera,
koju imaju svi ostali, a time mu samo
dokazuje svoju konkuretnost u odnosu na
njega što pojaĉava moberovu ţelju da se
reši. Posledice koje mobing izaziva su
psihološke, somatske, socijalne ili one u fazi
rada.
6 Konvergentno mišljenje se zasniva na pravilima
logiĉkog mišljenja, odnosno logiĉki ureĊenom sledu
intelektualnih radnji koji dovodi do jednog taĉnog
rešenja. Dok po psihologu dr. Tomislavu Đuriću ,
konvergencija znaĉi: meĊusobno slaganje,
podudaranje osobina; teţnja, stremljenja ka istom
cilju.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
9
TRAGANJE ZA REŠENJIMA I
POSLEDICE
Razrešenje vertikalnog mobinga, na relaciji
šef- podredjeni.:
U svojoj knjizi ’’Emocije’’ dr. Zoran
Milivojević predlaţe tri mogućnosti
adaptacije na šefa koji ne pruţa
razumevanje. ’’Prva mogućnost je da osoba
preduzme one akcije koje će uticati da šef
promeni svoje ponašanje prema njoj.
Efikasno ponašanje moţe biti ignorisanje,
duhovitost, izbegavanje, isticanje pozitivnih
aspekata druge osobe, Traţenje pomoći
trećeg lica (psihologa, advokata..) Druga
mogućnost je da osoba napusti
problematiĉnu situaciju, bilo da da otkaz ili
promeni radno mesto unutar iste radne
organizacije. Treća mogućnost je da osoba
ostane u stimulasnoj situaciji, ali da promeni
naĉin na koji doţivljava šefova proganjanja.
To znaĉi da je potrebno da promeni znaĉenje
i /ili znaĉaj koji im prepisuje. Osoba koja
primenjuje ovaj izbor poĉinje da prihvata
šefa takvog kakav je i da shvata njegovo
ponašanje kao njegov spostveni problem’’.
Razrešenje horizantolnog mobinga na
relaciji pojedinac – kolege.:
Radno vreme traje priliĉno dugo, a vi hteli i
li ne trpite ponekad iţivljavanja pojedinih
kolega koji su moţda ispod vašeg nivoa.
Verujte da niste usamljeni ! Gde god da se
okrenete postoje odredjene persone koje
uţivaju ugled i ako ga ne zasluţuju i
zaštićeni su kao beli medvedi na radnom
mestu za koje i nemaju potrebnu
klasifikaciju. Nepravda vas dovodi do
napetosti -’’ ludila’’. Beĉki psiholog Julija
Umek predlaţe razrešenje situacije. Zbog
nepravde koju vam nanose drugi i osećaja
da će te eksplosirati, moţete da besnite i da
skaĉete , uz posledicu da sami sebi nanesete
štetu gubljenjem posla, uvredom drugih.Što
je destruktivno. Bolja, konstruktivna
varijanta je da energiju besa iskoristite da
suzbije uzrok besa. Jednostavno ignorišite
one koji vas na bilo koji naĉin iritiraju.
Tretirajte ih kao komad nameštaja. Ispratite podmukle komentare osmehom.
Drţite do sebe., i ne dozvolite da se zbog
pojedinih ’’mediokriteta’’i sitnih duša
nervirate. Oni su klasiĉni vampiri
pozitivne energije. Iscede vas kao krpu pa
likuju posle toga.
Nevenka Igić smatra da ţtvama
mobinga ne treba obećavat „ kule i grdove“.
Pogotovu da će se problem zlostavljanja na
radu brzo rešiti. : Ali na ĉemu gradimo
strategiju rešavanja problema je da treba biti
uporan, aktivan i da ne treba odustati,
upozorava psiholog Igić. Ona kao najteţu
posledicu mobinga vidi u stigmatizaciji,
hladnoći u meĊuljudskim odnosima i
socijalnoj izolaciji od koje kreću sve
posledice. Jer pojedinac kao socijalno biće
ne moţe opstati bez drugih ljudi a u
ljudskom svetu, kaţe Igićeva, smatrajući da
se ţrtva mobinga vraća u ţivot sa
kvalifikovanim razgovorom, razumevanjem,
saosećanjem, osnaţivanjem i uvidom u
problem. Ipak, najefikasnije kada bi celo
društvo bilo mreţa odnosno kada bi se
uspostavile instistucije kao delove mreţe.
Potrebe su velike a naše Udruţenje u odnosu
na svoje resurse koji se stalno proširiju sa
kvalifikovanim profesionalcima kojih u
Srbiji trenutno vrlo malo , prihvata sve one
koje moţe da prihvati a u ovom trenutku ima
vrlo veliki broj prijavljenih sluĉajeva.
Posle pet godina mobing kao pojava je
metastazirala u našem društvu. Pokazalo
se da ni donošenje Zakona, kao i sve tiša
Udruţenja nisu uplašila mobere koji su
dosledni u svojoj opredeljenosti –
maltretiranju svojih saradnika.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
10
Segment slike Vase Dolovaĉkog: Arlecchin
To što se u javnosti, s vremena na vreme,
pojavi senzacija da je neki zlostavljni
radnik ili sluţbenik dobio spor na sudu ,
nije svakako znak da se ZAKONA O
ZABRTANI ZLOSTAVLJANJA NA
RADU primenjuje na pravi naĉin i pomaţe
ugroţenima. Još 2009 g. na to je ukazivala
dr Vesna Baltazarević komentarišući nacrt
zakona koji je kod nas stupio na snagu.
Ono što je dr. Baltazarević prvo primetila ,
to je da se u raspravu o nacrtu nije ukljuĉila
struĉna javnost pa ĉak ni dva ministarstva :
Ministarstvo za ljudska i manjinska prava i
Ministarrstvo rada. A struĉna javnost koja je
poĉela u Srbiji da se bavi fenomenom
Mobinga od 2005 g. potpuno je iskljuĉena.
Ona je u Psiholohiji danas u broju 30.-31. iz
2009 . upozorila da : “ Implementiranje
pravnih institututa vezanih za ovu materiju (
mobbing pr. Ţ.K.) iz postojećih
zakonodavnih rešenja koje su primenile
drţave EU dovešće do teškoća u primeni
zakona. Takvo zakonodavstvo je u dobrome
delu nekompatibilno sa našim društvenim
okruţenjem. Naše društvo karakterišu
tranzicioni procesi, nestabilno trţište rada,
neefikasnost postojećih institucija ( Sud,
Inspekcija rada 7…) Sem toga Vesna
Baltazarević je navala još jedan ometajući
faktor u primeni zakona o zlostavljanju
radnika: “ Još jedna koĉnica je izrazito
politizovana kadrovska politika i izmenjeni
modeli molarnosti i estetiĉnosti vrednosti u
našem društvu. “ Kao nepoznavanje našeg
mentaliteta u koje i dalje preovlaĊuje
krilatica, po kojoj KADIJA TE TUŢI –
KADIJA TE SUDI, kao oĉigldan primer je :
“ pozivanje tvorca Nacrta na odredbe
zakonodavstva EU koje treba preuzeti u
smislu dsa se zlostavljani obraća
poslodavcu. Tako rešenje moţe da bude
ispravno kada imamo horizontalni oblik
zlostavljanja ( kada kolege maltretiraju sebi
ravnog u hijerahijskoj podeli), ali u sluĉaju
kada je zlostavljaĉ poslodavac ( koji je
upravo najzastupljeniji ) onda je ponuĊeno
rešenje vrlo diskutabilno.
Novi zakon nije obuhvatio strateški
mobinmg, navodi Baltazarević, odnosno o
UNAPRED SMIŠLJENIM I
ISPLANIRANIM AKTIVNOSTIMA KOJE
SU USMERENE PREMA GRUPAMA
ZAPOSLENIH SA NAMEROM DA SE
OTERAJU SA RADA BEZ IKAKVIH
BENEFICIJA I FINASIJSKIH IZDATAKA
OD STRANE POSLODAVCA. Ova vrsta
zlostavljanja ima mnogo teţe posledice od
pojedinaĉnog sluĉaja, pa je nedopustivo da
bude zaobiĊena zakonskim odredabama.
7 Kada se jedna sluţbenik iz unutrašnjosti obratio
Inspekciji rada, da utvrdi faktiĉko stanje zbog ĉega je
disciplinski kaţnjen ( slovne greške su navedene kao
teţi disciplinski prekršaj ) za par dana je stigao
odgovor u kome ga Inspekcija rada upućuje na
redovan Sudski spor. Zaniljivo je da je Inspekcija
rada jedan primerak uputila i upravniku ustanove u
kojoj sluţbeni radi, i ako za to nije imala potrebe.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
11
Dr. Baltazarević je tada navela da postoji
postupak koji predviĊa kretanje u smeru
poslodavac- sindikat- inspekcija rada, ali
NE FUNKCIONIŠE.
Diskutabilne su i odredbe o medijaciji kada
se ima u vidu da su zlostavljaĉi uglavnom
patološke liĉnosti, da ne prepoznaju
komunikološke veštine, da su izuzetno
agresivni u komunikaciji sa ţrtvom, još
ukoliko smatraju da su “ nedodirljivi” sa
njima nema razgovora, a još manje da se
oĉekuje njihovo uĉešće u procesu
umeditacije .
Da nacrt nije dovoljno obratio paţnju
na mobere koji “ utiĉu na stvaranje psihiĉki i
fiziĉki bolesnih resursa i dovode do
osiromašenja drţave, pa dela koje ĉine treba
u tom kontekstu sagledati i sankcionisatri.
Naime u aktuelnom Kriviĉnom zakonu RS
zlostavljanje je definisano kao kriviĉno delo
( ĉl. 137) , što mnogi moberi ĉine uz
zloupotrebu slubenog poloţaja.
Cilj mobinga mije nimalo bezazlen, kao što
to moţda izgleda nekome ko tek ulazi u ovu
problematiku. Cilj je usmeren na socijalnu
izolaciju ţrtve tako što joj se uništvaju radne
sposobnosti i psihološko zdravlje.
Kontinuirani stres izazvan mobingom
moţe da dovede i do smrtnih ishoda.
Svako nedozvoljeno ponašanje mora da
bude sankcionisano, a naša satvarnost daje
drugaĉije primere- istakla je dr. Vesna
Baltazarević , 2009 g. govoreći o Nacrtu
Zakona o zabrani zlostavljanja na radu. Na
ţalost mnogih ţrtava mobinga a na sreću
MOBERA , koje zakon nije zauzdao u
svojim navikama. Zakon o zlostavljanju
nije uplašio mobere, već ih je okuraţio da
nastave još agresivnije da se iţivljavaju...
Mobing trpi svaki drugi radnik
„Blic” A. Slović / B. Gigović | 23. 05. 2011.
Skoro polovina zaposlenih u Srbiji izloţena
je razliĉitim vrstama mobinga, pokazuju
istraţivanja. Broj tuţbi protiv poslodavaca
raste, a struĉnjaci tvrde da se Zakon o
spreĉavanju zlostavljanja na radu ne
primenjuje i da nije do kraja definisao šta
je mobing. Radnici prijavljuju vreĊanje,
poniţavanje, nemogućnost napredovanja i
pretrpavanje poslom.
U najvećem sudu u Beogradu nema
nijedne presude za mobing
Mobing trpi 43 odsto radnog stanovništva,
pokazuje istraţivanje dr Vesne Baltezarević
u kome je uĉestvovalo 250 zaposlenih u
drţavnim i 150 u privatnim firmama.
- Zbog krize, danas je ovaj broj
udvostruĉen, a ĉini se da se sve manje ţrtava
odluĉuje da reši problem. Plaše se da ne
izgube posao, pa kolege ĉesto ne ţele da se
solidarišu i potvrde mobing - kaţe
Baltezarević.
Svetlana Arnautović (47), zubni tehniĉar,
tvrdi da mobing trpi godinama.
- Više ne mogu da izdrţim da me nadreĊeni
šikanira. Nekoliko puta mi je pretio
otkazom, naterao me je da svaki dan
putujem van mesta u kome ţivim a da
nemam nadoknadu za putne troškove.
Smanjivao mi je platu i nisam dobijala
bonuse kao ostali, a savestan sam radnik,
dolazim na vreme i dajem sve od sebe - kaţe
Arnautovićeva, i dodaje da je pre nekoliko
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
12
godina dobila sudsku presudu u kojoj je
traţila da je vrate u mesto prebivališta, ali da
je i to kratko trajalo.
Ĉemu su sve izloţeni zaposleni : (procenti)
Verbalne pretnje i fiziĉki napad 18,2
ObezvreĊivanje rezultata rada 46
Ismevanje zbog naĉina govora, drţanja,
hoda i odevanja 57
Omalovaţavanje zbog pola, nacionalnosti,
socijalnog porekla i privatnog ţivota 30
Optuţbe bez krivice 53,5
Deţurni krivac 24
Iskljuĉivanje iz društvenih aktivnosti 39
Oduzimanje posla 4,5
Pretrpavanje poslom 54
Seksualno ugroţavanje 0,6
Prvom osnovnom sudu u Beogradu je od
septembra 2010 g. od poĉetka primene
Zakona o spreĉavanju zlostavljanja na
radu, podneto 38 tuţbi, od ĉega je 17
odbaĉeno, a po ostalima se još postupa. U
najvećem sudu u Beogradu još nema nijedne
presude za mobing.
Ako radnici odluĉe da pravdu potraţe na
sudu, jedna od prvih presuda će moţda biti
sluĉaj Vesne Gaćeše, direktorke Agencije za
licenciranje steĉajnih upravnika, koju je
desetak radnika optuţilo za zlostavljanje.
Gaćeša je za „Blic” kratko
prokomentarisala ove optuţbe, istiĉući da ne
ţeli više da srozava ugled Agencije.
- Strašno je kada se za vaše ime vezuju
ovakve stvari, ja sigurno nisam zlostavljaĉ -
kaţe Gaćeša.
Inspektoratu za rad je od septembra 2010.
podneto 120 prijava, a Agencija za mirno
rešavanje radnih sporova je postupala u
dvadesetak predmeta, od kojih je u sedam
dokazano da je bilo mobinga. Od ovih
sedam, dva su upravo vezana za Agenciju za
licenciranje steĉajnih upravnika.
Znaci mobinga
Rušenje dostojanstva, ugleda i integriteta
Omalovaţavanje
Povišen ton nadreĊenog
Dobijanje poslova koji su ispod vaših
mogućnosti
Pretrpavanje poslom uz kratke rokove
ZahlaĊenje odnosa s nadreĊenim i
kolegama
Neetiĉka i neprijateljska komunikacija
Dejan Kostić, direktor Agencije za mirno
rešavanje radnih sporova, kaţe da se na
zlostavljanje podjednako ţale i muškarci i
ţene. Agenciji je prijavljen samo jedan
sluĉaj seksualnog zlostavljanja, koji nije
dokazan.
Predrag Peruničić, direktor Inspektorata,
istiĉe da se od septembra do decembra
prošle godine Inspekciji obratilo 98
zaposlenih traţeći zaštitu, a da je od poĉetka
godine do 30. aprila podneto 22 zahteva.
- Najĉešće se prava radnika krše u oblastima
trgovine, usluga i bankarstva. Prijave se
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
13
podnose bez obzira na vlasniĉku strukturu -
kaţe Peruniĉić, i dodaje da je Zakon ipak
dao pozitivne efekte jer se u postupanju
poslodavaca i zaposlenih uoĉava spremnost
ka konsenzusu.
Advokat Aleksandra Anđelković istiĉe da
Zakonom nije precizirana granica izmeĊu
nedgovornog ponašanja radnika i ponašanja
poslodavaca koje nedvosmisleno ukazuje da
je reĉ o mobingu. - Zakonodavac nije
odredio struĉno lice u postupku, već je samo
odredio da to bude pravnik. Pitanje je da li
pravnik ima kvalifikacije da bi mogao da
presuĊuje o takvoj temi. Pre donošenja
odluke psihijatar ili psiholog trebalo bi da
izvrši veštaĉenje poslodavca i radnika na
okolnost prirode njihovih liĉnosti - kaţe ona.
AnĊelković navodi da je mobing teško
dokazati, naroĉito ako se sve dešava u ĉetiri
oka. - Zato preporuĉujem da se poslodavcu
ili kolegama od kojih trpe mobing obrate
pisanim putem jer će na taj naĉin ostati trag
o samom dogaĊaju. Ako dešavanja nisu bila
u ĉetiri oka, to će se lakše dokazati, budući
da osoba ima pravo da pozove oĉevice koji
su duţni da se taĉno izjasne o dogaĊajima
kojima su prisustvovali - kaţe AnĊelković.
Vodeniĉno vitlo koje pokreće mlaz vode.
AUTORITARNA KLIMA KAO
PLODNO TLE ZA ISPOLJAVANJE
AGRESIJE : iz knjige ; “Kako otkriti zlo
u sebi i drugima”; grupa autora;
Prof. Ivan Štajnberger, Branislava Ĉolak,
Nenad Milojković; 2006; Plato, Beograd.
“… ako je ĉovek spreĉen u realizaciji
sopstvenih snaga, sposobnosti i ţivotnih
potencijala, osujećena energija raste i prelazi
u ţivotno destruktivnu energiju, na osnovu
ĉega dolazi do zakljuĉka da je destruktivnost
rezultat neiţivljenog ţivota. Stoga, one
individualne i socijalne prilike koje
doprinose blokiranju ţivotne i razvojne
energije, predstavljaju izvor svakojakih
manifestacija zla. Najdrastiĉniji primer
takvog okruţenja… jeste autoritartna
klima koja u mnogima podstiĉe
regresivnu liĉnost. Pod njenim okriljem
stvara se jedan poseban tip liĉnosti pomoću
koga ćemo najbolje opisati koji su sve to
psihološki mehanizmi koji se nalaze u
osnovi agresije i destrukcije. Reĉ je o
autoritarnoj liĉnosti.
Autoritarnom liĉnošću se smatra ona
osoba koja nije postigla svoj autentiĉni
razvoj, a u zamenu za tim teţi postizanju
nadmoći, koju pokušava da ostvari nad
drugim ljudima. Kao takva, autoritarna
liĉnost je uvek agresivna, jer predstavlja
negaciju drugih i potiskivanje svega što je
humano “ . ( grupa autora; 2006; 46 )
“ Autoritarna društvena klima razvija
antidemokratske vrednosti ( poput
konformizma) suzbijanjem kritiĉkog
mišljenja, najĉešće osudama i nasiljem. Kao
rezultat toga, jedan deo ljudi odustaje od
slobodnog izraţavanja, dok drugi ove
impulse potiskuje duboko u sebi jer to
predstavlja jedini naĉin da sebi obezbede
duštvenu sigurnost….Strah moţda ima i
najznaĉajniju ulogu u odrţavanju
autoritarnih reţima, a autoritarni vladari su
itekako znali da se njime obilato koriste u
cilju jaĉanja svoje moći i obezbeĊivanja
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
14
pokornosti ĉitavih masa. Najpoznatije
tehnike kojima su se sluţili u cilju
izazivanju straha bile su : zastrašivanje,
kaţnjavanje neistomišljenika i stalno
ukazivanje na opasnost od spoljašnjeg ( il
iunutrašnjeg) neprijatelja, uz stalno
uĉvršćivanje svoje pozicije praznim
obećanjima da samo oni mogu ukinuti
izvore straha i nesigurnost….
U autoritarnim društvima nesumljivo
ima više agresije nego u demokratskim i to
iz više razloga. Sa jedne strane, agresivnost
potiĉe od samih autoritarnih voĊa, koji je
svojim stavom izazivaju i kod ostalih
ĉlanova društva. Oni opet svoju agresiju,
pošto je ne mogu usmeriti ka voĊi ( iz straha
od njegove osvete), usmeravaju na druge
“pogodnije”, ĉlanove društva, obiĉno
marginalizovane grupe, koje sluţe kao
“ventil” za kanalisanje energije.” ( isto;
2006; 47) .
Segment slike: Arlecchin - Vasa Dolovački
Rade Bojanović :
’’AUTENTIĈNA I
NEAUTENTIĈNA LIĈNOST ’’,
Prosveta, Beograd, 146 str.
Ĉitajući ovu knjigu došli smo do zakljuĉka
da su autoritarna DRUŠTVA, idelano
mesto gde se pojavljuje Mobbing. U njima
je mišljanje subverzivni ĉin. Kradja se
tretira kao prestup , a slobodno mišljenje
najveća opasnost za društvo. ...Negiranje
individualnosti uslov je opstanka
autoritarnog društva. Autoritarna društva
polaze od nejednake raspodele materijalnih i
društvenih dobara i nejednake raspodele
moći. Bojanović navodi da autoritarne
DRUŠTVENE SNAGE, razvijaju
antidemokraske vrednosti, pre svega
konformizam i suzbijanje kritiĉkog
mišljenja, osudama i naravno nasiljem. Anti-
demokrata agresivno reaguje na slobodno
ispoljavanje razliĉitog gledišta. On
prepoznaje funkciju autoritarnih SISTEMA
koji nastoje da manipulišu pojedincem i da
ga kontrolišu, usmeravaju, modeluju. Oni su
paranoidni sistemi koji prenose paranoidno
mišljenje na ĉlanove društva. S obzirom da
neprekidno vrše represiju, poĉinju jednog
dana da ispoljavaju nesigurnost. Represivni
sistemi indukuju paranoidnost kod ĉlanova
društva zbog toga što realno ugroţavaju
njihovu egzistenciju. Paranoja je neizbeţna
tehnika odrţavanja autoritarnog sistema.
Oni neprekidno ukazuju na postojanje
neprijatelja kako bi paralisali bunt i
stvorili atmosferu koja je pogodna za
sprovodjenje represije. Sve to govori da autoritarni REŢIM, razvija kod mnogih
ljudi osećanje krivice –što neprekidno
moralno prispituje postupke pojedinaca i
anatemiše one koji odstupaju ...
Zato što se ĉoveku u autoritarnom
reţimu olako sudi za mišljenje, zato što
olako poziva na odgovorost, veliki broj
ljudi doţivljava kao pretnju. Autoritarni
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
15
reţimi nastoje da prikriju svaku
pojedinaĉnu neprijatnu informaciju i isto
tako da doteraju svaku informaciju koja je
znaĉajna za sliku o reţimu..Potpuno
zatvoren sistem, predstavlja hipertrofiju
prakse današnjih autoritarnih reţima.
Njihove vodje nastoje da ućutkaju sve
neprijatne informacije i da spreĉe kontakt s
idejama koje nisu u skladu sa vladajućom
doktrinom.
Bojanović prefiks autoritan stavlja ispred
konkretnih pojmova: VLAST, VODJA i
VLADE .One su kroz ĉitavu svoju istoriju
su bile ANTINTELEKTUALNE - protiv
kritiĉkih intelektualaca. One ili aktiviraju
postojeći potencijal straha ili izazivaju strah
nezavisno od liĉnih predispozicija. Koriste
strah radi oĉuvanja raţima. Autoritarne
vlade najĉešće postepeno osvajaju
društveni prostor. Ali veliki broj ljudi nije
spreman na otpor ĉak kada on nuţno ne nosi
rizik. Psivnost i drţanje po strani doprinosi
razvoju tiranije koju sprovodi autoritarna
vlada, ili autoritarni rukovodilac... Autoritaran BIROKRATA, kao šef, nastoji
da isproba mnoštvo naĉina da motiviše,
zapravo da ubedi radnika da poveća
efikasnost, ali nikako ne uspeva da se nose
sa radom na granici prihvatljivog – to je tihi
štrajk, onaj oblik otpora koji je teško
ugušiti. submisivnije osobe su u autoritarnoj
grupi osećaju sigurnije zbog toga što
autoritarni rukovodilac detaljno
programira njihove aktivnost i ĉesto se
ponaša prema njima zaštitniĉki, ukoliko
slede njegove instrukcije.
Bojanović smatra da je autoritarno
RUKOVODJENJE, neprimereno ljudskoj
prirodi. Proseĉan radnik iskazuje potrebu
za samoostvarenjem, za osmišljavanjem
rada i za kreativnošću, što su sve
simptomi autentiĉnog ponašanja.
MeĊutim, on navodi da, autoritarni
MANIPULATORI, smatraju da modelovan
i osiromašen pojedinac moţe biti efikasan
u procesu rada. Oni nastoje da kontrolišu
svaku informaciju, pa ĉak i svaki pokret i
svaku misao ĉlanova društva, verujući da je
to svakako put ka ovladavanju jedinkom.
Manipulatori veruju da promena pojedinih
delova liĉnosti vodi promeni celokupne
liĉnosti...Oni se drţe ĉvrsto svojih uverenja
i jedinku posmatraju kao polipa sa sa
hiljadu krakova, kao biće bez suštine.
Friziraju informacije da bi neprekidno
odrţavali ţeljenu sliku sistema. Oni
nastoje da svaka njihova informacija
bude prihvaćena. Oni ne raĉunaju sa
sposobnošću pojedinca da uporedjuje
informacije , ili da ih procenjuje sa
stanovišta opštih vrednosti.
Strah je svakako jedan od aduta
autoritarnih manipulatora. U potpuno
zatvorenom sistemu ljudi su zamorĉad
autoritarnih manipulatora i to zamorĉad koja
nema mogućnost izbora. Ideja sa potpuno
zatvorenim sistemom, izraţava sklonost
autoritarnih manipulatora ka nasilju nad
ljudskom prirodom. Svoju ulogu u
autoritarnim sistemima Bojanović daje
auotoritarnom UBEDJIVAĈU koji : nastoji
da u ljude usadi ljubav prema autoritarnom
sistemu , koji je destruktivan , jer ugroţava
osnovne uslove njegove egzistencije. Ipak
glavni nosioc autoritarnih, društava,
stistema, institucija su autoritarne
LIĈNOSTI , koje kao nosioce autoritarnog
reţima karakteriše : AGRESIVNOST I
DESTRUKTIVNOST ..
Agresivnost je bitna odlika primitivnih
liĉnosti. Logika sputavanja, vodi
nagomilavanju agresije. Iskutvo pokazuje
da onaj ko nije sposoban da razume i
prihvati mnoge ideje ne ostaje
ravnodušan već agresivan. Za njega je
nerazumevanje ideje dovoljan razlog za
napad na ideju. Autoritarane liĉnosti je
teško shvatiti ako ne uzmemo u obzir
njihovu teţnju da usmeravaju, kontrolišu i
utiĉu na ljude, kao i da modeluju ljudsku
prirodu..
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
16
Ove osobe gledaju na ljudsku prirodu kao
na amorfnu masu, jer je ona prijemĉiva na
uticaje i lako je sa njom manipulisati. One
su vodjene teţnjom da ograniĉe mogućnost
izraţavanja pojedinca, i moţda da ljudsku
materiju svedu na najmanju zajedniĉku
meru. Bojanović navodi da je autoritarni
PRINCIP , u osnovi društvene organizacije
većine društava, što znaĉi da manjina ima
presudnu moć u procesu odluĉivanja.
Poseban problem, odnosno podrška
autoritarnim sistemima su intelektualci sa
AUTORITARNOM STRUKTUROM
LIĈNOSTI koji nastoje da ograniĉe
mišljenja kao oblik ispoljavanja mnoštva
društvenih interesa. Dr. Bojanović smatra
da nosioci AUTORITARNOG REŢIMA,
kao Nosioci AUTORITARNIH ODNOSA,
nisu voljni da ĉina kompromise. Oni
problem rivalstva u materijalnom ili
duhovnom pogledu rešavaju ratom do
istrebljenja ili bar oteţavanjem
egzistencije onima ’’koji su na drugoj
strani’’.Jedina logika koja ih vodi jeste
logika odrţavanja vlastite premoći ili
premoći ’’poslodavca’’. Tu je i autoritarna SVEST , koja ne raĉuna
s integrativnim odlikama pojedinca. Ona
smatra se da ljudska liĉnost nema snaţna
integrativna svojstva , pa je zato podloţna
spoljašnjim utiscima. U autoritarnoj svesti
postoji ideja da strah moţe da uĉini da
poĉnemo da verujemo u ono u šta inaĉe
ne bismo verovali i da strah igra
odredjenu ulogu u oblikovanju jedinki.
Strah izaziva konformistiĉko ponašanje
kod mnogih ljudi. U autoritarnoj svesti
prisutna je pretpostavka da u potpuno
zatvorenom društvu, u kome su potisnuti svi
drugaĉiji naĉini ţivljenja i mišljenja , je
lakše zadobiti lojalnost gradjana i isto
tako modelovati ljudsku prirodu. ( prva
peticija , fenomen ’’Sneško Belić’’). Strah
je realan jer sistem redovno kaţnjava one
koji napuštaju njegove osnovne premise.
Bojanović smatra da je autoritarna
KLIMA, povezana sa nizom neurotskih
simptoma, kao što su strah, anksioznost,
osećanje krivice, agresivnost . Autoritaran
klima je patološki fenomen.
Ona svodi uslove ljudske egzistencije na
minimalni nivo, gajeći umesto razvojnih
potreba, rivalitet medju ĉlanovima društva,
aktivirajući agresiju i neprijateljstvo, i
izazivajući odbrambene reakcije, ukljuĉujući
agresiju, radi zaštite osnovnih uslova
egzistencije. Regresivnost autoritarne klime
ogleda se u svodjenju izraţavanja
pojedinaca na najmanji nivo, u zastrašivanju
i obeshrabrivanju kao i manipulisanju
egzistencijalnim potrebama pojedinaca tako
da je on neprekidno zastrašen i zabrinut.
Psiholog Bojanović smatra da autoritarnu
DRUŠTVENU KLIMU definiše; potpuna
dominacija odredjenog gledišta, što znaĉi i
netrpeljiv odnos prema svim drugim
gledištima. Proganjanje neistomišljenika u
njoj, ima svrhu oĉuvanja ideološkog
monopola vladajuće elite i njihovog
monoplola. U svemu tome preovlaĊuju
autoritarni ODNOSI, u kojima u nekim
okolnostima ljudi masovno tolerišu i
prihvataju autoritrne odnose. Koliko je ljudi
spremno da se odupre autoritarnim
odnosima na radu , na primer banalnom
sluĉaju maltretiranja pojedinaca od
strane šefa ( mobing ) ?
Nuţno moramo odgovoriti da je na to
spremna manjina. Većina je pasivna jer
je upalešena da ne ugrozi svoj poloţaj. Ali
malo je oponenata autoritarnim
rukovodiocima. Autotoratim odnosima su
sklone osobe koje su interiorizovale
principe ( poštovanje autoriteta, hijerarhija
u ljudskim odnosima i drugo). Većina ljudi
prihvata ili toleriše autorotarne odnose
samo u odredjenim uslovima i to redovno
onda kada postoji pritisak, kada
neprihvatanje autoritarnih odnosa dovodi u
pitanje njihove egzistencijalne potrebe.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
17
Većina ljudi nije sklona autoritarnim
odnosima. Jer da je sklona ne bi bili potrebni
teror, prisila, manipulacija,demagogija,
indokrinacija. Oni koji ne prihvataju
autoritarne odnose nastoje zapravo, da
poboljšaju ţivotni prostor za sve ĉlanove
društva.
U demistifikovanju autoritrnih sistema Rade
Bojanović navodi da autoritarni CENTRI, u
sve većoj meri nastoje da imaju kontrolu
nad ljudskim ponašanjem i ĉak mišljenjem. To je autoritarno JEZGRO, koje sprovodi
autoritarne PRESIJE, prihvatanje društvenog
oblikovanja ponašanja, posebno kontrole i
presije, nudi izvesu sigurnost, koja dolazi ,
pre svega otuda što u dobroj meri rešava
probleme egzistencije.
Autoritarna presija izaziva paranoidnu
reakciju kod izvesnih osoba. Logiĉni ishodi
presije su povlaĉenje jedinke iz društvenog
polja u vlastiti svet, patološki poremećaj i
autodestrukcija. AUTODESTRUKCIJA
se oĉekuje kod onih osoba koje ne trpe
presije na slobodno izraţavanje , posebno
kada one dostignu toliki nivo da je doveden
u pitanje njihov opstanak kao slobodnih
nezavisnih bića. Autodestrukcija je ĉin
nepristajanja na uslove koji ljudsku
egzistenciju degradiraju ispod podnošljivih
granica.
Segment slike Vase Dolovaĉkog: Arlecchin
Povećanje autoritarnog PRITISKA
nuţno ima za posledicu sve veće
udaljavanje pojedinca od sistema, znaĉi i
sve manju motivisanost da se angaţuje za
sistem. Pritisak na izraţavanje liĉnog
mišljenja i ukidanje mogućnosti da
pojedinac planira svoj ţivot predstavlja
udar na liĉni integritet. POBUNA moţe
biti ishod dugotrajne presije.
Bojanović spominje autoritarnog
EGZEKUTORA , koji nije ništa drugo nego
naš MOBER koji, ima straviĉnu dozu
narcizma, jer on ţeli priznanje i prihvatanje
ĉak i od svoje ţrtve. Narcizam je izvor
netrpeljivosti. Narcistiĉke liĉnosti nisu
prevladale ono infantilno uverenje da su
centar sveta, onaj infantilni egoizam kome
je svojstveno verovanje da je ĉitav svet
njihov suparnik. Samo one moraju uspeti,
druge ne smeju, jer uspeh drugih kao da
ograniĉava mogućnost njihovog vlasitog
uspeha. Narcistiĉka osoba ţeli za sebe sva
priznanja , a ako bi ih još neko dobio, to bi
ugrozilo njeno intimno verovanje da je ona
jedina svetlost. Zato ona više ulaţe napora
u obezvredjivanju drugih stvaralaca i
njihovih ideja nego u svoje delo. Uspeh
drugih ona doţivljava bolno i zato sve ĉini
kako bi ga obezvredila i umanjila.
Ĉitajući ovu zanimljivu knjigu dolazimo do
izrazite korelacije izmeĊu MOBER-
zlostavljaĉa i ANTIDEMOKRATSKE
LIĈNOSI. Nju odlikuje REPRESIVAN
ODNOS prema onim ljudima ĉija se
mišljenja razlikuju od njenih , koja se ne
uklapaju u jednostavne misaone šeme
antidemokrata. Ona ţeli da OGRANIĈI,
OSUDI, KAŢNJAVA neistomišljenike.
Antidemokrata ĉitav ţivot organizuje oko
nekoliko ĉvrstih princima i klone se svega
onoga što bi moglo da predje njihove okvire.
Antidemokrata AGRESIVNO reaguje
na slobodno ispoljavanje razliĉitih
gledište.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
18
BORBA MIŠLJENJA je pretnja njegovoj
sigurnosti, demokratske slobode realno
ugroţavaju psihološku stabilnost
antidemokrata. Borba mišljenja uvek nosi
mogućnost izmene društvenih odnosa,
znaĉi i pozicije onih koji imaju povlašten
poloţaj u društvu. ENERGETSKO JEZGRO
NETRPELJIVOSTI sada je u sukobu
interesa , što je najĉešći razlog za surov
odnos prema neistomišljenicima.
BUNT
Dr. Bojanović smatra da: „ Posebo u
autoritarnoj društvenoj sredini nezavisne
liĉnosti mogu biti usamljene, izbegavane
odbaĉne od drugih ljudi. Takav odnos
prema njima znak je duboke klime društva.
On su i pored nodobravanja sredine;
usamljene, zrele, integrisane liĉnosti. Njihov
bunt i nepristajanje ne dolazi što su ,
mogućno, neuravnoteţene, već zato što ne
pristaju na intelektualnu smrt. One se ne
mire sa stanjem letargije i moţda se
svesno svojim buntom svesno izlaţu
unštenju ili progonu.
One svojim buntom na dramatiĉan naĉin
iskazuju svoje nepristajanje na laganu smrt,
koja već traje oko njih, i na promenu svog
identiteta, a osnovna vrednost kod liĉnosti
koje se mire je preţivljavanje. Bunt, naravno
nije sredstvo za oĉuvanje vlastitog identiteta,
već i ukazivanje na pravac delovanja, na
promenu, jedino pravo rešenje.
( Bojanović;1990; str; 32)
NETRPELJIVOST I REPRESIJA
„ Netrpeljivost, prema ispoljavanju razliĉitih
mišljenja i uverenja redovno se javlja kod
destruktivnih osoba – kod onih osoba koje
karakteriše teţnja da povrede ili unište druge
ljude. Napad na razliĉita mišljenja jeste
napad na bogatsvo ţivota.
U REPRESIVNIM DRUŠTVIMA
ĈESTO SE PRIMENJUJE PRAKSA
BOJKOTOVANJA NEISTOMIŠLJENIKA.
Proganjanje neistomišljenika iz javnog
ţivota iskorenjuje njegov uticaj u društvu.
Prestavlja izraz destruktivne teţnje, kao
nastojanje da se izazove intelektualna
smrt nesitomišljenika.
PRIMITIVNE LIĈNOSTI
„ Primitivne i siromašna liĉnosti takoĊe
odlikuje sklonost da se obrušavaju na
ispoljavanje raznolikih gledišta i odobravaju
represivan stav prema njima....Agresivnost
je uostalom, bitna odlika primitivnih
liĉnosti. Logika sputavanja, potiskivanja,
vodi nagomilavanju agresije. Ali agresivnost
postoji i kod onih primitivnih liĉnosti koje
nisu formirane logikom potiskivanja-
iskustvo nam pokazuje da onaj ko nije
sposoban da prihvati mnoge ideje, ne ostaje
prema njima ravnodušan već agresivan. (
Bojanović;1990; str; 40-41)
Vinova loza u s. Leliću kod Valjeva, Srbija
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
19
RIBARI LJUDSKIH DUŠA ; 1990;
Đura Šušnjić; Beograd; IDEJE, tvrd
povez
’’Autoritarna liĉnost je ona liĉnost koja
ima potrebu za hijerahijom autoriteta, u
kojoj će i ona imati ne samo sebi
nadredjene , već i podredjene . tj. u kojoj će
ona ispoljavati neku vrstu moći u odnosu na
druge. Ona oboţava komandu i
komandovanje. Ona se plaši moći ali i ţudi
za njom. ONA OSEĆA POTREBU DA
BUDE VODJENA, ALI I SILNU ŢELJU
DA VODI , DA KONTROLIŠE DRUGE,
DA USMERAVA NJIHOVU SUDBINU,
DA IH PRINUDI NA ODREDJENO
PONAŠANJE. Što je autoritarnija liĉnost ,
to je verovatnije da će ona nastojati da se
prikljuĉi ne onoj grupi za koju smatra da se
njena norma, vrednost i ideologija slaţu sa
liĉnim oĉekivanjima, već pre svega grupi
koja je moćna ( ili moćnim pojedincima) ili
ima izgleda da postane moćna. Nemajući
snage u sebi , oni se nalaze u snaţnoj
grupi. Autoritarne liĉnosti nemaju
poverenje u sebe i, baš zato ’’padaju
pod’’ uticaj drugih; oni ne traţe smisao
svog ţivota , već ga preuzimju od drugih i
tako ţive njihov a ne svoj ţivot. Ona
radije ide za tudjim reĉima nego za svojim
mislima.Oni se brzo naviknu da misle
tudjim glavama , kao što bi se navikli da
koraĉaju tudjim nogama. (Šušnjić; 1990;
72. )
Djuro Šušnjić u svojoj knjizi navodi da : „
Društvenu stvarnost ( obiĉno ) ne definišu
oni koji je najbolje poznaju, već oni koji
njome vladaju. Da bi se odrţali na vlasiti
moćnicima nisu potrebne iskljuĉivo istinite
ideje, već ideologije, u kojima se postojeći
red stvari pravda, usavršava i ozakonjuje. U
isto vreme strogo se kontroliše pojava
novih ideja i ideologija i spreĉava im se
put da se pojave u javnost. One ideje i
ideologije, koje ne mogu da prodru kroz
ĉitavu mreţu institucija dravne ( društvene )
cenzure, ostaju nepoznate onima kojima su
najpotrebnije – mladim naraštajima .“ (
Šušnjić; 1990; 35. ) Šušnjić pravi razliku
izmeĊu dve istine: „ Treba praviti razliku
izmeĊu nauĉno prihvatljive istine i socijalno
psihološki prihvatljive istine. Istinitost ideje
nije neophodan uslov da bi se ideja širila i
prihvatila. Kognitivna interpretacija ideje
razulikuje se od funkcionalne i
instrumentalne interpretacije“. ( isto ; 1990;
36) .
„ Ribari ljudskih duša svesni su još jedne
fine razlike ( ili je samo naslućuju no u
svakom sluĉaju je koriste): razlika izmeĊu
istine i smisla. Jedan iskaz ( ili sitem iskaza)
ima smisla bez obzira da li je nauĉno istinit
ili neistinit. Laţ nije istina, ali laţ ima
smisla, jer da ga nema, ljudi se ne bi sluţili
laţima...Bajka nije istinita, ali bajka ima
smisla. Istinit iskaz mora imati smisla dok
smislen iskaz ne mora biti istinit. (isto ;
1990; 37) . „ Od trenutka kada moćna grupa
dokida svaku mogućnost postojanja
istinskog javnog mnenja, zamenjujući ga
ideologijom koja interese te moćne grupe
prikazuje i nameće kao istinu. Poĉinje
vladavina interesa nad istinom. Kad interesi
viĉu, ideje se ne mogu ĉuti“. – veli Šušnjić.
ANTIDEMOKRATSKA LIĈNOST
Dok je demokratska liĉnost tolernatna,
antidemokratsku liĉnost odlikuje represivan
odnos porema ljudima ĉija se mišljenja
razlikuju od njenih, koja se uklapa u
jednostavne misaone šeme antidemokrate...
Ona ţeli da ograniĉi, osudi i kaţnjava
neistomišljenike. Slobodno izraţavanje
razliĉitih mišljenja suprostavlja se strogo
definisanom, skuĉenom svetu
antidemokrate. Ona agresivno reaguje na
slobodno ispoljavanje razliĉitih gledišta.
Borba mišljenja je pretanja njegovoj
sigurnosti: demokratske slobode realno
ugroţavaju psihološku stabilnost
antidemokrate, jer nuţno vode uoĉavanju
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
20
njihovog ţivotnog stila sa mnogima drugima
stilovima. Borba mišljenja uvek nosi
mogućnost izmene društvenih odnosa,
znaĉi i pozicije onih antidemokrata koji
imaju povlašćen poloţaj u društvu. Energetsko jezgro netrpeljivosti sada je u
sukobu interesa, što je najĉešći razlog za
surov odnos prema nistomišljenicima-
smatra filozor dr Đuro Šušnjić.
Profesor Esad Ćimić, govoreći o poltronstvu
kaţe: “ U atmosferi koja raĊa nekritiĉke
konformiste, stvara se tip ljudi koji pobeĊuje
neizvesnost preko zajedniĉke odgovornosti (
bezliĉno “ Mi”), dok svaki uspeh obiĉno
prikazuje kao vlastitu odgovornost “Ja”.
AUTORITARNOST
( lat. Auctoritas – ugled)
podredjivanje ideji autoriteta ili autoritetu
neke osobe. Najĉešće oznaĉavaju sistem
jake drţavne vlasti, po pravilu u rukama
jedne liĉnosti ili manje grupe ljudi.
Autoritarna liĉnost je orjentisana na
poslušnost u institucionalnoj hijerarhiji
prema ’’gore’’ i beskrupuloznosti prema
’’dole’’. Bezrezervno se potĉinjava
autoritetu, vodji, instituciji vlasti, a
ispoljava zastrašujuću agresivnost prema
protivniku i suparniku. Netrpeljiva je
prema drugaĉijem mišljenjima, nesigurna
u nedefinisanim situacijama, sklona
sistemu dogmatskog mišljenja ’’crno- belo
Radikalnom pragmatizmu podredjuje sve
moralne kriterijume. Takve liĉnosti lako
postaju predmet insitucionalne
manipulacije i pogodan su instrument
nasilja u totalitarnim sistemima i ratnim
situacijama.Milo Bošković , ’’Kriminološki
leksikon ’’, str. 28, 1999 g. Novi Sad .
IZDIZANJE IZNAD SVEGA
/ EGOIZAM – ALTRUIZAM /
/ PRVI DAN /
Egoista : naredbodavno :’’ Dodji u moju
kancelariju . ’’
Altruista dolazi i ćuti, i ĉeka šta će se desiti.
Egoista poĉinje sa širokom priĉom, kako je
stigao dopis iz ministarstva, i da je ceo dan
razmišljla kako da ga uradi. Usplahireno
pokazuje dopis bez potpisa, list papira, na
kome stoji desetak reĉenica, upustva o
izveštaju koga treba uraditi i poslati
Glavnom u Upravu...Ţali se kako je kasno
dobila .....
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
21
Altruista : ’’Ovde je bitno razdvojiti ,
kateorizaciju od rekategorizacije ’’.
Egoista , umilnim glasom:’’Pa hajde
razdvoji, evo ti kompjuter sedi za njega’’.
Altruista seda za kompjuter: ’’ Ovde je
bitno razdvojiti dve vrste klijenata, onih koji
su izašli iz prijemnog, kategorisani od ovih
koji su rekategorisani u veću potkategoriju’’.
Egoista: ’’ A opšti podaci o klijenitima ,
imam ovu tabelu koju treba iskoristiti’’.
Altruista ; ’’ Treba uraditi tabelu u Vordu,
za opšte podatke, ali primeniti i tabelu iz
evidencionog lista, jer je tabela arhaistična , ovde piše od kuda je došao ’’.
Egoizam : ’’ Nema veze ’’ i zavodniĉki
skida naoĉare.
Egoista : ’’ Ima večeras dobra pozorišna
predstava, hoćeš da ideš?’’, i poziva Dom
kulture., i nabavlja karte.
Altruista : ’’ Hoću , ali pod uslovom da ne
sedimo zajedno.’’ Egoista : ’’ Dobro ja ću otići i razdvojiću
karte’’. Altruista.:’’Posle tabele o opštim podacima,
treba da ide mišljenje stručnog tima , i
odluka upravnika o programu postupanja,
ali sam zaboravio kako se radi tabela ’’
Egoista: ’’Ti svi već uradio tebelu , ali si
kod ovog klijenta napravio grešku jer nije
motiv zadovoljenje seksualnih potreba vać
i koristoljublje.“ Altruista : „Bitno je prepoznati glavni
motiv, ja mislim da je zadovoljenje glavni
motiv , a koristoljublje, nije, za razliku od
njegovog saučesnika“..
Egoista :’’ Pa ti si stavio da su imali
ravnopravnu ulogu u krivičnom delu.’’
Altruista :’’ Jesam, ali ovaj njegov
saučesnik je bio glavni u svemu tome ,
vidiš kako sada pričas sa pozicije moći.“ Egoista :’’ Znala sam da ćeš to da kaţeš’’.
Zvoni telefon: Egoista podiţe slušalicu:’’Tu
sam sa Ţ. On mi pomaţe, ne mogu doći.’’ Altruista : ’’Ko je to bio?’.
Egoista : ’’ Zemenik upravnika ’’
Altuizam, gleda na sat, već je kraj vremena,
u odlasku : ’’Ovaj dokument snimi, pod
kojim ćeš imenom ..’’
Egoista : . D. J.
Egoista: ostaje , : ’’Zvaću te večeras za
karte u pozorištu ’’
Altruista, šalje poruku:, mobilnim
telefonom :
’’I danas sam dokazao da sam dorastao
rasčlanjavanju svakog uputa koje stiţe iz
Uprave. Ali koju vajdu imam od svega
toga.?’’
Medijator: ’’Vreme će pokazati. Moţda
budeš organizator ?’’
Altruista:’’ Bolje – savetnik za specijalna
pitanja’’.
/ DRUGI DAN /
Egoista, zove telefonom : ’’ Nisi dolazio
danas kod mene, da vidiš kako sam ovo
uradila’’. ?
Altruista : ’’Nisam imao vremena radio
sam izveštaje , za dva klijenta.’’
Egoista : ’’Dodji sada .’’
Altruista: ’’Ne mogu da prekidam razgvor
sa klijentom, malopre sam ga započeo .’’ Egoista : ’’Da ti pročitam neka mišljenja.,
J. Mi pomaţe da kuca. Ispalo je 30
strana.’’
Altruista : ’’To je dobro, doći ću sutra.’’
Egoista : ’’Sutra će doći i kompijuterista.
da pomogne. ’’
/ TREĆI DAN /
Egoista.: ’’Evo došao je Ţ.ovo je ispalo
tideset strana’’. Altruista. : ’’Ovde treba staviti fus notu i
navesti koj je sve bio na sastanku za
rekategorizaciju’’ Egoista. :’’ Evo sedite ovde ja ima raporte
da rešavam ’’
Altrusta. ’’ Da li mogu ove tabele da se
sabiju, pastanu na jednu stranu ’’.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
22
Egoista. : ’’ Na početak treba staviti znak
za memorandum , i ima jedan propratni akt
kod J’’.
Altuista: ’’ Treba staviti i viktimološki
aspekt’’ Egoista : ’’Gde’?.
Altruista.: ’’U tabelu opštih podataka’’.
Egoista : Ţrtva je maloletno lice ..
Altruista :’’ Treba da stoji : Ţrtva je
maloletno lice muškog pola . ’’
Ulazi inspektor u kancelariju :
Egoista : ’’ Vidi kako sam ovo uradila za
ministarstvo !’’ obraća se Ţ. I A. , kada će
biti gotovo, treba što pre da pošaljem ,
faaksom, a u ponedeljak ću poštom.
Egoista u prolazu :’’ Zamenik upravnika
je našao jednu grešku, nije veća , već viša
potkategorija. ’’
EPILOG :
’’Evo kako sam uradila ovaj izveštaj na
sedamnaest strana, koga sam Ja
potpisala.!’’ Ispod imena i prezimena
upravnika, nije bilo potpisa ZA. Umesto
bilo kakve zahvalnosti usledio je prekor
egoiste, upućen altruisi :’’Imaš puno
prijemno’’. Što ja imam ?, upita altruista.
EGOIZAM
’’ Egoizam se u današnjem
vremenu ispostavio kao jedan od najaĉih
oruţija u borbi za sopstvenu promociju ,
bogaćenje, uspeh i društveno priznanje.
Gomilanje ogromene unutrašnje energije
koja se ispoljava kao strast. Medjutim, ono
što sledi u sluĉaju uspeha ili neuspeha na
kraju je isto : razarujeće nezadovoljstvo.
Savremenog egoistu lako je
prepoznati . Njega karaterišu ne samo
odsustvo svakog poštovanja i zanimanja za
ljude oko sebe, nego i gubitak zanimanja za
svoje najbliţe, porodicu i dom, ukoliko takvi
u njegovom ţivotu uopšte postoje (
ili : ukoliko još postoje ).
Beskupruloznost i slepa snaga koju
savremeni egoista ulaţe u borbi sa onima
koje smatra konkurentima za najvišu
poziciju u društvu nisu ništa manje od
postupka Edipa, prvoklasnog egoiste iz
antiĉkog vremena. Takodje, ništa manje od
baspoštednosti kojom se praĉovek branio od
divljih zveri. U stvari egoista ima upravo
takvo osećanje : svi oko njega su zveri pa
onda ima pravo na sva sredstva u ostvarenju
svojih interesa. ..Danаs je na sceni
ogorĉena borba egoista za uspeh i za vrh
društva. ..
Hipertrofisani egoizam moţe da se
postmatra i kao jedna vrsta mentalne
bolesti. E. From smatra da je cilj ţivota ’’
izdizanje iz ideje sopstvene grandioznosti i
prihvatanje kako je svako od nas ovde
najvaţniji u univerzumu i istovremeno
nimalo vaţniji od muve ili vlati trave’’.
Kada budemo u stanju da prihvatimo
i usvojimo da su rad i kritiĉko i nepristasno
ocenjivanje rada ( iskljuĉivo rada) – a ne
sopstveni grabeţ i nekritiĉna ambicija –
jedine stepenice penjanja i silaţenja
lstvicama društvenog poloţaja , samnjiće se
i tenzije putnika prema zvezdama i bićemo
na putu formiranja zdravog društva i srećnih
ljudi -kaţe Goran Milašinović za’’Politiku
Starinska ograda isprepletana prućem.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
23
K O J O T - sinopsis za dramu.
Lica:
OsuĊenik : Pera Petrović “ Kojot”
OsuĊenikova majka : Mašinka Trgovĉević
Zatvorski vaspitaĉ : Ţarko Rajković
Deţurni milicioner
Inspektor Zoran
Istraţni sudija
Sudija – glavni
Straţar- Nadzornik I
Straţar- obiĉan II
Upravnik zatvora
Zapovednik straţe
Naĉelnica sluţbe za tretman
Zatvorski psiholog Jasminka
OsuĊenik – glavni
OsuĊenik – marginalni
OsuĊenik – pobratim
Duhovnik zatvorske crkve- monah manastira
Scena I :
Kontramiting u Beogradu na Terazijama
kojeg su organizovali pobornici ratne
politike S.M. I koji su tog dana autobusima
došli iz unutrašnjosti. Mnogi su ih gaĊali sa
balkona. Na drugoj strani su bili šetaĉi koji
su danima išli u kolonama centom
Beograda, udarali u šerpe , zviţdali u
pištaljke. Predvodnik kontramitinga je oniţa
ali koĉoperna ţena u bundi sa leskovaĉkim
naglaskom, koja se dere, viĉe parole: Bolje
rat.. Neka nas bombarduju. … Jaĉi smo od
NATO… Pojavljuje se ĉovek u
ţelezniĉarskoj uniformi sa pištoljem koji
ţeli da puca na demonstrante..
Scena II : ( dokumentarac)
S.M. najpre proteruje Albance s Kosova.
Posle par dana slede sankcije: 23. Marta
Bomardovanje NATO snaga na našu zemlju,
koje traje par meseci. Avioni kreću sa
aeorodroma Aviano u Italiji uglavnom
precizno , gaĊaju. Ima ţrtava- dece….
Scena III:
Oniţi mladić, starosti 20 god. U veĉernjim
satima Sa crvenim kaĉketom i spit-fajer
jaknom, parkira automatik ispred jednog
kafića u kojem ima puno ljudi. On ulazi u
kafić sa slušalicama na ušima od vokmena,
na koji sluša numeru T.N.T od AC /DC . U
desnoj ruci mu je bomba. Niko ne obraća
paţnju na njega. Ispred šanka ispušta bombu
, prethodno skinuvši osiguraĉ na njoj. Izlazi
mirno iz kafića, seda na motorĉić –
automatik. Nakon par metara, ĉuje se jaka
eksplozija, vriska, zvuk slomljenog stakla.
Ubrzo zatim se ĉuju sirene od hitne pomoći
… Dolazi milicija.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
24
Scena IV:
Mladić sa motorom i kaĉketom stiţe na
ţelezniĉku stanicu. Uskaĉe u prvi teretni voz
koji prevozi ugalj. Leţe na njega sa
raširenim rukama i gleda prema nebu na
kojem su zvezde. U glavi mu je ĉudan
osećaj. Ima utisak da je napravio nešto
strašno, da su u kafiću svi izginuli. Nije
zadovoljan. Vrišti i plaĉe pa se smeje …
Scena V:
Pojavljuje se na prvoj trafici . U prvim
jutarnjim novinama ĉita vesti iz svog grada.
Velika tragedija u kojoj je neki mladić bacio
bombu. Nema ţrtava. Ima povreĊenih ,
priĉinjena je velika materijalana šteta. Za
mladićem se, još uvek, intenzivno traga…
Pretpostavlja se da je krenuo prema
Beogradu gde se krije kod tetke…
Scena VI :
Petar Petrović odlazi u prvu stanicu
Milijcije i prijavljuje se deţurnom
milicioneru. Daje izjavu inspektoru. Ovaj ga
prosleĊuje istraţnom sudiji koji mu odmah
odreĊuje pritvor. Prilikom privoĊenja u
Okruţni zatvor daje podatke o sebi.
Scena VII:
SuĊenje: Sudija ĉita presudu kojom ga
osuĊuje na kaznu zatvora od OSAM godina,
za pokušaj ubistva više ljudi i nedozvoljeno
posedovanje oruţija. Majka u bundi, skaĉe;
poĉinje da plaĉe, vrišti. Sudija je opominje.
OsuĊeni se drţi mirno. Oseća se kao junak
jer je već izašao na prvim stupcima svih
dnevnih listova. Svi pišu i priĉaju o njenu.
Do juĉe niko ga nije primećivao. Ni one
noći kada je ušao u kafić. Bio je ljut što ga
nisu pozvali na druţenje. Pre toga je pao sa
motora…
Scena VIII :
Sa maricom ga dovode u maloletniĉki zatvor
na izdrţavanje kazne. Predaju ga deţurnom
nadzorniku. Pregled. Skidanje do gola.
Odlazak na lekarski. Ulazak u Prijemno
odeljenje tzv. Karantin. Dobija zatvorsku
dolamicu. U malom prstoru Desetak
osuĊenika. Dosta njih je iz Beograda,
poznaje po glasu: - Tebra šo si došooo?, pita
ga jedan istetovirani. Pera ćuti. Oseti šamar.
Upada straţar. Pita ima li problema. Pera
opet ćuti. Kada je straţar izašao Pera dobi
aplauz od svih: -Bravo Tebra!
Scena IX:
Ulazi u kancelariju kod vaspitaĉa Ţarka i
upoznaje se sa njim. Vaspitaĉ mu objašnjava
gde je došao, u koju grupu ide. Da dobija
školsku radionicu za obuku. Kaţe mu da
mora izdţati prvih mesec dana, adaptacije.
Pita ga da li nekog poznaje. Pera ćuti.
Vaspitaĉ poziva redara – osuĊenika koji ga
vodi na grupu.
Scena X.
Redar mu odreĊuje krevet gde će da spava.
Krevet je slomljen i nalazi se u prvoj sobi
gde je dosta osuĊenika, roma. Imaš cigaru-
pita ga prvi. Pera daje. Vode ga glavnom
koji ima najbolju sobu, gde je sam. On leţi
na krevetu, podigao je noge sa skupim
AIR Max patikama, na kasetu, I govori mu:
- Mi smo glavni. Za sve se pitamo.
Vaspitaĉa ovde niko ne jebe. Ideš kod njega
kada ti mi kaţemo. Mnogi rade za nas.
Preko njih sve završavamo. Ako ne budeš
slušao izbacujemo te. Moraš odmah da
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
25
naruĉiš što veći paket. Jesi li razumeo,
pita…
Scena XII.
Pera dobija veliki paket. Sraţar ga pregleda.
Uzima sebi jedno paklo cigareta, bez pitanja.
Pera nosi paket na grupu. Spušta ga na
krevet. Nije se ni okrenuo svi su skoĉili na
paket, razgrabili ga . Za pet minuta
kartonska kutija, u kojo je bilo svega i
svaĉega; mesnih narezaka, ĉajne, cigaretata,
keksa, ostala je prazna. Posle toga dolazi
osuĊenik , daje mu punu kesu prljavih gaća,
ĉarapa.- Do večeras da opereš. Ako ne
budeš prao, imaš da dobijš batine svako
veče. Udara mu šamar.
Scena XIII.
Pera sutradan dolazi kod vaspitaĉa Ţarka da
mu se poţali da ne moţe više na grupi jer ga
svi maltretiraju. Vaspitaĉ kaţe da je za
bezbednost zaduţena straţa, ali ako njima
prijavi biće proglašen za cinkaroša. Poziva
zatvorskog doktora, pomaţe Peri da se
smesti u stacionar, jedno vreme da se
odmori I naspava. Pera ćuti i odlazi. ..
Scena XIV.
Boravi u zatvorskom stacionaru, u kojem se
nalazi desetak osuĊenika, koji su svi
ugroţeni ili imaju neki problem. Jedan je
imao problem sa metlom. Drugi je voĊen u
specijalnu zatvorsku bolnicu deset puta. Ali
su svi raspoloţeni. Piju kafu.
Scena XV.
Posle tri godine Pera prvi put izlazi van
zatvora. Vaspitaĉ organizovano vodi
osuĊenike u manastir. Tamo ih lepo
doĉekuje monah Jovan koji je duhovnik u
novoj zatvorskoj crkvici, za koju je
pripremio relikvije, od ĉoje. Pera ih sveĉano
nosi na rukama. Pazi da mu ne ispadnu, sa
grupom se vraćaju u zatvor.
Scena XVI.
Dolazak Parine majke u posetu, radnim
danom. Predlaţe da izgradi posebnu zgradu
u koju bi se nalazili samo ugroţeni
osuĊenici. Poklanja zatvorskoj crkvi ikonu
sa likom Sveti Georgije ubiva aţdaju. Priĉa
Peri oko stana. Kaţe mu da mora da menja
vrata, jer hoće da ga otmu. Pera se nervira,
to je moj stan-kaţe.
Scena XVII.
Pera na predlog vaspitaĉa Ţarka, uspeva da
od Upravnika zatvora dobije dozvolu,
garanciju da moţe da izaĊe sam u grad sa
još jednim osuĊenikom. Ţarko vaspitaĉ
upozorava Peru da ne prave probleme . Ako
ih napravi da neće više izlaziti.
Scena XVIII.
Pera sa još jednim osuĊenikom izlazi u grad
sa taksijem. Imaju pet sati vremena. Ţele sve
da vide, probaju. Odlaze prvo na bazen.
Uzimaju po jedno pivo. U gradu sreću grupu
osuĊenika .Sedaju u kafanu , sa njima piju
pivo. Taksista ih ĉeka sa otvorenim vratima .
Pera se vraća na vreme u alkoholisanom
stanju a drugi osuĊenik ţeli da prebaci neku
kutiju preko ograde. Dok ga je ĉekao vreme
je prošlo. Ispalo je da je zakasnio. Izgubio je
tretman kao i pravo da više izlazi u grad do
kraja kazne…
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
26
Scena XIX.
Zapovednik ĉeka vaspitaĉa Ţarka na
prozoru svoje kancelariju i saopštava mu da
je Pera pijan zakasnio iz grada, i da je
izgubio tretman. Više neće izlaziti u
grad...Pera je zbog kašnjenja dobio sedan
dana samice gde je odmah sproveden- kaţe
zapovednik, sa velikim brkovima i sjanim
epoletama, koje dominiraju na uniformi.
Scena XX.
Pera piše molbeni raport upravniku da mu se
odobri vokmen sa slušalicama . Vaspitaĉ
ĉita presudu u kojoj nalazi, da je Pera
poĉinio kriviĉno delo sa slušalicama na
ušima. Odobrava mu se kasetofon kojeg
Pera dobija od majke.
***
Istovremeno se odrţava sastanak
vaspitaĉa. Većina smatra da ne postoje
ugroţeni osuĊeni i da oni glume
ugroţenost. Jedino vaspitaĉ Ţarko pominje
marginalce kojima treba pomoćo. Navodi i
sudbinu novog osuĊenog Petra koga
maltretiraju.
Scena XXI.
Pera u novinama nalazi vest da mu je brat,
po majci preminu. Piše da je reĉ o
dugogodišnjem narkomanu, korisniku
heroina, koji se predozirao. U to vreme je
vaspiataĉ Ţarko na godišnjem odmoru. Pera
traţi da ide bratu na grob. Kaţu mu da
saĉeka vaspitaĉa i da se dogovori sa njim
da ga vodi bratu na grob....
Scena XXIII.
Po dolasku sa odmora u kancelariju
vaspitaĉa Ţarka, dolazi osuĊeni Patar sa
teškim informacijama. Najpre da mu je
preminuo brat po majci. A potom saopštava
još teţu vest: da je sestra, po majci, skoĉila
pod voz i ostala bez obe noge. Pera i
vaspitaĉ sede sami u kancelariji. Svi
sluţbenici beţe od njih...U meĊuvremenu
telefonom se vaspitaĉu javlja i Perina majka
koja plaĉe...
Scena XXIV.
Pera u meĊuvremenu u pratnji straţe odlazi
bratu na grob da poloţi cveće. Sa njim ide i
vaspitaĉ Ţarko,i ako nije morao da ide. Ipak
je ţeleo da se naĊe blizu njega.
Scena XXV.
Vaspitaĉ poziva ustanovu u kojoj se nalazi
Perina sestra, posle višemeseĉnog leĉenja u
bolnici. Razgovara sa psihologom od koje
dobija informaciju da je nedavno Petrova
majka ušla tokom noći u ustanovu i izvela
ćerku na kolicima. O svemu su obavestili
policiju. Predpostavljaju da je Mašinka
odvela svoju ćerku , svojoj kući da bi od
Centra za socijalni rad ostvarila meseĉna
primanja, na ime tuĊe nege i pomoći.
Vaspitaĉ saznaje da je i majka bila u
Toponici - pacijent...
Scena XXVI.
Majka u crnini dolazi u posetu sinu. U
kancelariji vaspitaĉa, donosi ĉokoladu. I
saopštava Petru da mora da menja vrata na
njegovom stanu, kojeg hoće neko da mu
otme. Petra svaki put priĉa oko njegovog
stana, kojeg je nasledio od pokojnog oca,
uvek uzruju. Vaspitaĉ ima utisak da
Mašinka sve to namerno radi. Preko jedne
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
27
razglednice saznaje da ona ima i vikendicu
na moru.
Scena XXVII.
Vaspitaĉ Ţarko na izmaku snage i svih
mogućih strategija da pomogne Petru, odlazi
sa njim kod zatvorskog psihologa, koja
smirenim glasom poĉinje razgovor. Petar
ponavlja ĉitavu priĉu, o porodiĉnoj tragediji
i traţi tretman da ide kući. Vaspitaĉ se
nervira jer shvata da Petar preko sestrine
tragedije ţeli pogodnosti. Upada u vatru i
kaţe mu , da je kod nekog drugog vaspitaĉ
da bi se obesio...
Scena XXVIII.
Petar u kancelariji upravnika stoji i
razgovara sa njim u prisustvu naĉelnika
sluţbe za tretman. Tebi treba pomoć
neuropsihijatra, kaţe mu upravnik. Ja
mislim da to treba i mom vaspitaĉu.
Naĉelnica sluţbe, inaĉe šefica vaspitaĉu se
kikoće na to...Upravnik ljutito završava
razovor sa Petrom i podseća ga da se napio u
gradu. Podeća ga da ima pravo da ga pošalje
u Specijalnu zatvorsku bolnicu u Beograd.
Ispred zatvorske crkve stoji monah koji od
Petra dobija ikonu Sveti Georgije ubiva
aţdaju, koju je Petrova majka donela na
poseti i dala na poklon zavodu.
Scena XXIX.
Pera organizuje štrajk glaĊu sa jednim
drugim osuĊenikom, traţeći da ga vaspitaĉ
izvede u manastir. U svemu tome vaspitaĉ
Ţarko upada u depresiju i shvata da je
godinama imao posla i pokušavao da
pomogne nekome koji ima nadimak Kojot.
Scena XXX.
Petar izlazi iz zatvora. Svoj kasetofon
poklanja drugom vaspitaĉu. Ne odlazi da se
pozdravi sa vaspitaĉem Ţarkom, koji u
meĊuvremenu dobija papir da je protiv njega
pokrenut disciplinski postupak. Kao razlog
se navodi što je u izveštaju napravio slovnu
grešku. Njega naĉelnica tereti za teţi
disciplinski prestup.
Scena XXXI.
Vaspitaĉ Ţarko se sam brani sam pred
disciplisnkom komisijom, Koja se sastoji od
dva pravnika i još jednog ĉlana i sekretarice,
koja vodi zapisnik. Vaspitaĉ pokušava da
objasni da se dešava i ljudima koji pišu
knjige da naprave greške. Disciplinskoj
komisiji kao dokaz pokazuje papirić na
kome su ispravljene greške.
Scena XXXII.
Vaspitaĉ Ţarko dobija rešenje o
disciplinskoj kazni po kojoj je kaţnjen 20 %
od plate za jedan mesec. Pravnica mu kaţe
da ako se ne bude ţalio u ministarstvo da će
mu pomoći da mu kazna ide na tri ĉetiri rate
do Nove godine. On pristaje..
Scena XXXIII.
Po dolasku na posao po Novoj godini
vaspitaĉ dobija poziv za odlazak na ciljani
pregled.Sve mu se kolege smeju. Viĉu da je
lud . Lupaju mu na prozor kancelarije i plaze
se. Pozivaju ga telefonom i rokću u
slušalicu. Ceo zatvor se smeje vaspitaĉu....
....ZAVESA
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
28
Milan Rakić :
Dolap
Ja znam jedan dolap. Crn, glomazan, truo,
stoji kao spomen iz prastarih dana.
Njegovu sam škripu kao dete ĉuo.
Stara gruba sprava davno mi je znana.
Jedan mali vranac okreće ga tromo,
malaksao davno od teškoga truda.
Vuĉe bedno kljuse, sipljivo i romo,
biĉ ga bije, ular steţe, ţulji ruda.
Vranĉe, ti si bio pun snage i volje,
i dolap si stari okretao ţivo.
Tešila te nada da će biti bolje;
mlad i snaţan, ti si slatke snove sniv'o.
Al' je prešlo vreme preko tvoje glave,
iznemoglo telo, malaksale moći;
poznao si ţivot i nevolje prave,
i julijske ţege i studene noći.
O, kako te ţalim! - gle, suze me guše, -
oliĉena sudbo svih ţivota redom,
tebe, braću ljude, i sve ţive duše,
jednake pred opštom neminovnom bedom.
Podne. Ti bi vode. Ko će ti je dati?
Tu kraj tvojih nogu ţuboreći teĉe.
Ali biĉ fijukne... Napred, nemoj stati,
dok ne padne najzad spasonosno veĉe.
Podne. Ti si gladan. Ti bi trave hteo;
svuda oko tebe buja trava gusta,
i mirise njene ćuv donosi vreo.
Ali biĉ fijukne. Zbogom, nado pusta!
Ti si, kao i ja, od mladosti rane
osetio opštu sudbu što nas gazi,
i gladan i ţedan provodio dane
sve u istom krugu, sve na istoj stazi.
Ti si, kao i ja, na julijskoj ţezi,
dok ţubori voda kraj tebe u viru,
sanjao o sreći, nagradi, i nezi,
sanjao o dobrom, zasluţenom miru.
O, ko zmija ljuta košuljicu svoju,
ostaviti bedu, nesreću i zlobu,
i udarce biĉa steĉene u znoju,
i svemoćnu podlost i opštu gnusobu!
Pusti snovi! Napred, vranĉe, nemoj stati,
ne miriši travu, ne osećaj vir;
nagradu za trude nebo će ti dati:
mraĉnu, dobru raku, i veĉiti mir!
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
29
Spomenik proti Mateji Nenadoviću u
Valjevu, autor Mile Jevtić, akad. vajar.
Vuk i ovca
Čini mi se vekovima Vuk sa ovcom nešto ima Kad je vidi kako pase Vuk naprosto ne zna za se Ovca kad mu vidi oči Ni da bekne ni da skoči Ovca ne sme da se brani Vuk se njenim strahom hrani Ne razumem te odnose Ni zašto se ne podnose.
Ljubivoje Ršumović
Mile Stanković
Dobrovoljno moranje
Nadrljo sam ti od malih nogu
I dok ne sviknem ima da patim
Dok to dokuĉim pola ne mogu
Pola ne merem jošte da shvatim
Šagar sam jadan jada nanizo
Zidove tresko ĉvornatom glavom
Pete rogatom i šutom lizo
U ogledalu pljuvo se s pravom
Dok mi se sveće bez vatre gase
Muĉki me njuška sudbina pseća
Ko telac ili popino prase
Nem pojma da je to vajna sreća.
Ma i kad sklješten trpiš ko niko
Stisni bre petlju sebe nadvisi
Šta š drugo nego to što si sviko
Za sve si i za ni za šta nisi
Regnu li budţe koliko smo glupi
tupave misli sokakom šoraša
Ošajbuĉi te ţivot po ćupi
I ondak oš neš moš ne moš moraš.
Štagar- štaga, koliko
Šoraš – priĉaš
Ošajbuĉi – udari
Ćupa – glava
Iz zbirke pesama :
„ Himna za svaki dan“; 1980; Slovo
ljubve - Narodna knjiga; Beograd.
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
30
DR. Esad Ćimić: “DOGMA I
SLOBODA”;1985. Knjiţevne novine; Bg.
U navedenoj knjizi objavljen je integralni
interviju, kojeg je profesor Ćimić dao
povodom njegove ĉuvene knjige “Politika
kao sudbina”, u kojoj je kao ţtva birokratske
“ igre ljudima” sopstveno iskustvo posmatra
oĉima sociologa…
O GRANICI BOLA
“Sigurno je da se manje više iole vrednija
dela raĊaju u grĉu , u muci, ali je isto tako
taĉno da postoji i neka psihosomatska
granica kada smo naprosto, biološki i
socijalno spreĉeni da bilo šta kaţemo. Kada
bol postane grobar stvaralaštva. Posle mog
odstranjivanja sa fakulteta, kada sam uzalud
traţio posao, i još godinu dana kasnije ja
nisam bio u stanju da zapamtim ni redak
nekog ozbiljnog teksta. “ ( Ćimić; 1985; 208
) .
DOGMA I ISTINA
“Intimna ţelja svakog intelektualca znaĉi
priznati mu autonomiju, priznati mu
individualni put traţenja, intelektualnu
samosvojnost i neovisnost. Neki, meĊutim,
misle drugaĉije i hteli bi da je istina jedna
jedina i njihova. Na mom primeru se
pokazalo, svi oni ljudi koji u nauci nisu
ništa, ili su vrlo malo obećavali, hvatali su se
obema rukama za svetu Dogmu. Jer dogma
im je bila psihološki oslonac za vlastiti
neuspeh, a istovremeno intelektualni
instrument za suzbijanje uspeha i
kreativnosti drugih. (Ćimić; 1985; 2009)
“ SLUĈAJ”
“Dogma je pribeţište za ljude siromašne
duhom. On ( ona ) se štite od ozbiljnih
zahteva ţivota i društva i svoju proseĉnost
iznosi na nivo koji bi posluţio kao obrazac,
kao pardigma. Prema tome svaki “sluĉaj” je
prilika da se otkloni paţnja ljudi od vlastite
intelektualne nemoći. I svaki sluĉaj je prilika
vise da se takav pojedinac – dogmata
potvrdi ideološki, da bi imao manje potrebe
da se potvrĊuje nauĉno. ( Ćimić; 1985; 210)
NOVE IDEJE
“ u BIROKRATIZOVANOM DRUŠTVU
JE TOLIKA STREPNJA OD NOVIH
IDEJA. Nove ideje prisiljavaju na misaoni
napor, jer se ne mogu primenjivati ranije
šeme i obrasci; oni zahtevaju traganje i
veĉiti nemir. Zato se birokratizovani ljudi
slepi sledbenici moćnika, toliko plaše novih
ideja. Oni, šta vise formiraju i zakone tako
što zabranjuju uznemiravanje graĊana. (
Ćimić; 1985; 2011)
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
31
“KONTROLA”
“ Nepatvoreni birokrata najteţe podnosi
neizvesnost. On sve zna unapred. I onaj ko
unosi sumnju u to šta će biti – on treba da
bude uklonjen. Zbog toga, dogmatska svest
hoće da od društva napravi jedan zatvoreni
zološki rezervat u kome je moguće
kontrolisati sve pokrete, planirati sve, ne
samo u materijalnoj nego i u duhovnoj
oblasti. I zato se jedna birokratska svest
uvek buni protiv principa koji su umni. “ (
Ćimić; 1985; 212).
HODAJUĆA PRETANJA
“ Ako mataforu “hodati uspravno”
prevedeno kao “misliti” ili imati svoj stav,
onda je pojedinac koji misli jedna pretnja,
jedna hodajuća dinamiĉna pretnja. Birokrata
ne zna šta bi sa njima, jer se svaki put naĊe
na nekom drugom mestu. Pokretljiv je kao
da je u njega ušao Ċavo.” Ćimić je tada
rekao : “ kad bih mogao da napišem knjigu o
današnjoj birokratiji u našem društvu, dao
bih joj naslov : “ BUĐENJE VAMPIRA”. (
Ćimić; 1985; 213).
POŢELJNI SOCIJALNI KARAKTERI:
“On je pomalo postao mitska liĉnost; liĉnost
od koje sa strahom zaziru mnogi. U svakom
sluĉaju radi se o ĉoveku koji : se neprekidno
prilagoĊavao nepredvidivoj politiĉkoj
situaciji da bi u njoj, uvek , iznudio boljitk
za sebe za vlastito unapreĊenje..” Ćimić
spominje dobro oprobani staljinistiĉki
metod, koji se primenjuje u obraĉunu sa „
neprilagoĊenim. „ Nije dovoljno poraziti
ĉoveka- protivnika , treba ga naterati da se
ponizi. Uniziti ĉoveka moralno da bi ga
doveli u pitanje intelektualno i društveno“.
ŢRTVA
„ Strašno je što ponekad stradaju upravo oni
pojedinci koji su rekli istinu i dali ispravnu
ocenu. A još je strašnije što oni koji ih
osuĊuju znaju da su oni u pravu: „ KRIV SI
ŠO SI GOVORIO ISTINU“. Kod nas se ne
retko prećutno rehabilituju ideje a ne i
njihovi tvorci. Ideje prisvajaju oni koji su ih
kritikovali, a njihovi tvorci ostaju i dalje u
rezervatu sumnjivih.“ (Ćimić; 1985; 2021).
POLTRON JE BICIKLISTA
Kolega psiholog koji je desetak godina
proveo u Americi, me srĉano ubeĊivao da
tamo kod njih “poltron “ ima pozitivno
znaĉenje. To što se neko bori da bude blizak
šefu, nije ništa loše, kaţe moj kolega. Ipak,
poltron po profesoru Ćimiću , ima vise
sinonima. On istovremeno znaĉi : podrešaš,
ĉankolizac, takojević... Tako da sa te strane
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
32
ubeĊivanje psihologa nisu argumentovana.
Za dr. Esada Ćimića : “ Poltron je negativan
konformista- on je ĉovek u minusu.
Društvena situacija traţi poltrone više nego
ona njih. Ako neko ima potrona i sam je
poltron. Ako poltrona treba ţaliti, onoga
kome je poltron potreban treba osuĊivati.
(Ćimić; 1985; 2019).
TIPOVI POLTRONA
Postoji tip poltrona koji po svom habitusu
traţi poštovanje hijerarhije. To je ĉovek koji
je od malih nogu modeliran kao podanik.
Već u porodici se stvara jedna psihologija
koja pogouje poltroneriji. Tu se razvija
naklonost prema autoritarnoj liĉnostima (
uniformi ) posredstvom kojih se leĉe
familijarni kompleksi. ( borba za ĉin).
Deca se u poĉetku tome opiru, prave ekcese,
kvare raĉune roditeljima, ali se kasnije
“opamećuju” , jer uviĊaju da bez toga nema
vertikalnog napredovanja. Socio- kulturni
oblici poltronstva prilagoĊavaju se
odreĊenoj socijalnoj strukturi , postoje
društva u kojima svi hoće da budu poslini.
PORTRET POLTRONA
Kod poltrona se nije obavilo najĉešće ili se
tek što se obavilo a opet se izgubilo
formiranje subjektiviteta: prometejski
elment je zakrţljao ili nije ni isplivao na
površinu..
a. Poltron ima veoma rafiniran osećaj
za hijerahiju, klanski primitivni
mentalitet, izraţen svojinski nagon.
Izvorni poltron prigrli real – politiku
kao svoje ishodištte, jer uzima
politiĉke struture kave jesu nastojeći
da im se maksimalno dodvori. On(a)
naglo i neumitno postaje sirovina
koju neka neumitna sila mesi ,
plastĉno oblikuje po njenoj meri -
potrebi. Za njega je vlast piramida
skamenjena I puna pretnje. On ţivi u
njenom podnoţiju a sve zapovesti
prima na kolenima duha….
b. Poltron je lišen poverenja u
angaţovanost na društvenom planu. I
ako stvara visoku sliku o svom
zvanju i znanju, on je spreman da
ţrtvuje i struku, da pogazi etiku
vlastitog poziva. Ĉim mu izmakne
mehanizam odbrane na nivou
profesije, poltroon je izloţen svim
oblicima nasrtaja, dospeva u
bezazlenu situaciju, budući da je
njegova primarna grupa neće da
uzme u zaštitu. Svojom zaslugom,
poltron, je izborio onespokojavajući
tretman, jer se ne moţe povući na
unapred pripremljene poloţaje. Nije
lako biti poltron. On je ustvari
nesretna liĉnost. Njega štite oni
kojisu na vlasti, ali pri svakoj
promeni njihovog tretmana ljudi se
najpre iţivljavaju na lakejima, a onda
na gazdama. Poltroni stvaraju krug u
krugu, bedem oko politiĉara,
kultivišu dvojansku psihologiju:
pltroni najĉešće i najsigurnije truju
odnose. ( Ćimić; 1985; 192-193)
c. Poltron je sistematski izdajica,
izdavši vlastite ideale on je uvek
rešen , gotov da ide za jaĉim.
Zanimajući se za pozicije moći a ne
za ljude sa svojim vrlinama i
manama oni uvek spremaju
odstupnicu. Obiĉno diskretno
pomaţu onome ko se domogne
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
33
pozicije u središtu društvene moći ali
ga , u pravilu, otvoreno napadaju
kada pada, kada iznuĊeno napušta tu
poziciju. Poltron, štaviše u tome
preteruje, pa ga nove gazed manje
cene jer ubrzo uviĊaju da se on sluţi
njihovim slabostima a ne njihovim
dobrim strnama. Reciprocitet:
nesiguran moćnik traţi poltrona koji
mu je zaštita, ima nasušnu potrebu za
ĉovekom koji pristaje na
anonimnost, koji se odriĉe vlastitog
autorstva. ( Ćimić; 1985;193)
d. Ponašanje poltrona u društvu nije
usmereno ka savladavanju prepreka
nego ka stalnom udvaranju njihovim
tvorcima. Poltron nije ni graditelj ni
rušitelj. On se jednostavno
prilagoĊava onome što je izgraĊeno
ili srušeno. On je ustvari telepata:
sav svoj intelekt angaţuje oko toga
da nasluti šta o neĉem misle
pretpostavljeni.
e. Poltron je ĉesto integrant I providni
denucijator. Prijavljivanjem drugih
on ustvari okajava svoju grešnu
pomisao. On ĉak nema ni ugodne
ĉasove odmora. Stoga u privatnom
ţivotu nije u stanju da iskaţe bilo
kavu autentiĉnu ljubav. Poltroni su
najĉešće razoĉarani i samim sobom,
od njih ništa ne treba oĉekivati.
f. Za poltrona je karakteristiĉan
“biciklizam “, on je stalno pognut
spram onih iznad, a nemilosrdno i
sistematski satire, one ispod. Ţelja za
autoritetom kod njega ili nje se
isprepliće sa ţeljom da se postigne
poslušnost, da se potĉinjeni
pripitome- grubo ili sistemom
prefinjene manipulacije, što zavisi od
strukture liĉnosti.
ŠTA POGODUJE POLTRONSTVU?
Poltrona stvara opšta nesigurnost.
Ljudi pristaju na prividnu dopunu.
Ĉovek teţi da bude moćan, on
potencijalno nosi potrebu da bude
priznat. Poltron sije iluziju o
drugom, koje opojno deliju. Drugi
mu to izdašno uzvraća, ali bez
iluzija. Poltron ţrtvuje trenutne
interese da bi se domogao bitnijih. A
roditelji poltrona su socijalni, a ne
biološki. Socijalni mutljag treba
uništiti na izvoru, a ne u
individualnim manifestacijama koje
otkrivaju korišćenje neljudskih
mogućnosti socijalne situacije.
NAŠE DRUŠTVO U KOJEM NE
POSTOJE NI GRAĐANSKE
NORME ZNAĈI RAJ ZA
POLTRONSTVO. Kao dotatni uslov
pogoduje NEGATIVNA
SELEKCIJA KADROVA. Samo
zatvoreni hijerarhijski sistemi
pogoduju poltronstvu. Zato je
potrebno prisiljavati graĊanina da se
dostajanstveno ponaša. ( Ćimić;
1985; 196)
BILTEN SVITAC JE OTVOREN ZA
SARADNJU. TEKSTOVE MOŢETE
SLATI NA ADRESU :
Željko Lj. Krstić SVITAC, septembar 2013
34
Top Related