SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
MAJA BOSILJ
PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI TE
UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S
BOSNOM I HERCEGOVINOM
DIPLOMSKI RAD
Rijeka, 2013.
SVEUČILIŠTE U RIJECI
EKONOMSKI FAKULTET
PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE EUROPSKOJ UNIJI TE
UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S
BOSNOM I HERCEGOVINOM
DIPLOMSKI RAD
Predmet: Ekonomika regionalnih integracija
Mentor: Prof. dr.sc. Alen Host
Student: Maja Bosilj
Studijski smjer: Gospodarstvo EU
JMBAG: 0081091279
Rijeka, srpanj 2013.
KAZALO Stranica
1. UVOD 1
1.1. Problem, predmet i objekt istraživanja 1
1.2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze 1
1.3. Svrha i ciljevi istraživanja 2
1.4. Znanstvene metode 2
1.5. Struktura rada 2
2. TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH
INTEGRACIJA 4
2.1. Od globalizacije do regionalizma 4
2.2. Tipovi regionalnih ekonomskih integracija 5
2.3. Europska unija kao primjer regionalne ekonomske integracije 8
2.3.1. Proširenje EEZ-a i jačanje stabilnosti na tržištu 8
2.3.2. Ekonomska i monetarna unija 9
2.4. Ekonomske koristi i negativni učinci ekonomskih integracija 10
3. PRAVNI ASPEKTI SURADNJE EUROPSKE UNIJE S
TREĆIM ZEMLJEMA 12
3.1. Pravna uređenost vanjskotrgovinske politike Europske Unije 12
3.2. Suradnja Europske Unije s trećim državama 14
3.3. Instrumenti provedbe trgovinske politike 15
3.4. Analiza trgovinske politike Europske Unije 18
4. VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE
HRVATSKE KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BOSNE I
HERCEGOVINE 20
4.1. Trgovinski sporazumi Republike Hrvatske 21
4.1.1. Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini – CEFTA 21
4.1.2. Europsko udruženje slobodne trgovine – EFTA 22
4.1.3. Ugovor o slobodnoj trgovini s Turskom 23
4.1.4. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - SSP 23
4.2. Učinci pristupanja Hrvatske u Europsku uniju 26
4.3. Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske prema Europskoj Uniji i
svijetu 27
4.3.1. Bilanca Hrvatskog ulaska u Europsku Uniju s vanjskotrgovinskog
aspekta 32
5. VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA REPUBLIKE
HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRGOVINSKE
ODNOSE S BOSNOM I HERCEGOVINOM 35
5.1. Važnost trgovinske razmjene s Bosnom i Hercegovinom 35
5.1.1. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom 37
5.2. Utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine 39
6. PERSPEKTIVE ULASKA REPUBLIKE HRVATSKE U
EUROPSKU UNIJU 42
6.1. Učinci ulaska Hrvatske u Europsku Uniju na Bosnu i Hercegovinu 43
6.2. Izolacija Bosne i Hercegovine ili priprema za ulazak u Europsku Uniju 44
7. ZAKLJUČAK 46
LITERATURA 49
POPIS TABLICA 56
POPIS GRAFIKONA 56
1
1. UVOD
U ovom radu dan je poseban osvrt na priključivanje Republike Hrvatske Europskoj uniji,
te njena vanjskotrgovinska politika prema Bosni i Hercegovini. Kao ključni čimbenici
razmatrana je vanjskotrgovinska politika Hrvatske, vanjskotrgovinska politika Europske
unije i utjecaj ulaska Republike Hrvatske u Europsku uniju na gospodarstvo Bosne i
Hercegovine.
1. 1. Problem, predmet i objekt istraživanja
Kao problem istraživanja navodi se dvojba, da li će ulazak Hrvatske u Europsku uniju
imati pozitivni ili negativni učinak na samo gospodarstvo Hrvatske, na njenu
vanjskotrgovinsku razmjenu i utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine.
Sukladno problematici istraživanja postavljen je predmet istraživanja: istražiti teorijske
i praktične spoznaje o učinku EU vanjskotrgovinske politike, odnosima koji vladaju na
tržištu Europske unije, te kako će se to reflektira na trgovinsko-partnerski odnos Hrvatske
i Bosne i Hercegovine.
Iz problema i predmeta istraživanja proizlazi objekt istraživanja. Objekt istraživanja su
vanjskotrgovinska politika Hrvatske, te vanjska trgovina Europske unije i učinci
pristupanja Republike Hrvatske na Bosnu i Hercegovinu.
1. 2. Radna hipoteza i pomoćne hipoteze
Radna hipoteza glasi: Na temelju spoznaja o djelovanju trgovinske politike na tržištu
Europske unije, ulozi u razvoju gospodarstva, te spoznajama o utjecaju trgovinske
politike na gospodarski rast i razvoj, te posljedično utjecaj na konkurentnost Republike
Hrvatske na europskom tržištu, moguće je dokazati da će ulaskom Hrvatske u Europsku
uniju, imati koristi i Hrvatska te Bosna i Hercegovina. Tako postavljena radna hipoteza
implicira više pomoćnih hipoteza i to:
2
P.H.1: Spoznajama o važnijim značajkama trgovinske politike moguće je sagledati njihov
značaj u poticanju gospodarskog rasta i ostvarivanja ciljeva ekonomske politike razvoja
Republike Hrvatske.
P.H.2: Spoznajama o važnosti gospodarskih odnosa između Republike Hrvatske i Bosne i
Hercegovine i obrnuto i poticajnih politika za ulaganje u Republiku Hrvatsku, definiranja
ciljeva koje Hrvatska mora ostvariti da ojača konkurentnot na tržištu kada postane članica
Europske unije, sagledati će se važnost ovih čimbenika za napredak i konkurentnost
obaju gospodarstava.
P.H.3: Definiranjem i utvrđivanjem ciljeva, te određivanjem uloge države u poboljšanju
postojećeg stanja, spoznati će se važnost i mogućnosti koje pružaju ulazak RH u EU u
prenošenju efekata na gospodarstvo susjednih zemalja.
1. 3. Svrha i ciljevi istraživanja
Temeljna misija istraživanja je istražiti sve važnije značajke o ulozi same Europske unije
i njene trgovinske politike na razvoj gospodarstva Republike Hrvatske. Cilj istraživanja je
utvrditi kako i na koji će se to način reflektirati na trgovinske odnose s Bosnom i
Hercegovinom, te na koji način i koje aktivnosti treba poduzimati da se postojeće stanje u
području vanjskotrgovinske razmjene dovede na optimalnu razinu, koja će dvjema
državama omogućiti dinamični razvoj i povoljnu platformu za postizanje konkurentnosti
na europskom i svjetskom tržištu.
1. 4. Znanstvene metode
Pri istraživanju i formiranju rezultata istraživanja u odgovarajućoj kombinaciji korištene
su slijedeće metode: metoda analize i sinteze, metoda indukcije i dedukcije, metoda
deskripcije, metoda kompilacije, metoda klasifikacije, te metoda komparacije.
1. 5. Struktura rada
Rezultati istraživanja predočeni su u sedam međusobno povezanih dijelova. U prvom
dijelu, UVODU, definiran je problem istraživanja, predmet i objekt istraživanja.
3
Postavljena je radna hipoteza i tri pomoćne hipoteze. Nadalje, definirani su ciljevi i svrha
istraživanja, naznačene su znanstvene metode korištene prilikom izrade rada i prikazana
je struktura rada.
Naslov drugog dijela je TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH
INTEGRACIJA u kojem je objašnjeno što su ekonomske integracije i koji su njeni
tipovi, navedena je Europska unija kao primjer jedne takve integracije te učinci
ekonomskih integracija u kratkom i dugom roku.
Treći dio rada, PRAVNA ZASNOVANOST GOSPODARSKIH ODNOSA EU S
TREĆIM DRŽAVAMA, gdje se govori o odnosima EU sa trećim državana, te je dana
analiza trgovinske politike EU.
VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA RH KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BIH
naslov je četvrtog dijela, gdje je dan pregled vanjskotrgovinske politike prema EU i
svijetu, RH kao države pristupnice, trenutni trgovinski sporazumi, te učinci pristupanja
Hrvatske u EU.
U petom dijelu naslova VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA RH U EU NA
TRGOVINSKE ODNOSE S BIH objašnjava se utjecaj vanjskotrgovinskih odnosa RH i
BiH, utjecaj na oba gospodarstva.
U šestom dijelu, naslova PERSPEKTIVE ULASKA RH U EU pojašnjava se koji su
pozitivni i negativni efekti pristupanja RH u EU i kakvog će imati utjecaja na
vanjskotrgovinski odnose s BiH.
U posljednjem sedmom dijelu, ZAKLJUČKU, dana je sinteza rezultata istraživanja
kojima je dokazana postavljena radna hipoteza.
4
2. TEORIJSKE ZASNOVANOSTI EKONOMSKIH INTEGRACIJA
Od samog postanka svijeta, do današnjih dana, ljudi se udružuju u različite asocijacije, te
osnivaju razna udruženja i integracije, vođeni idejom o zajedništvu, bilo da se radi o
ekonomskom, političkom, financijskom, statusnom, trgovinskom ili nekom drugom
interesu.
2.1. Od globalizacije do regionalizma
Iako korjeni globalizacije sežu još u 19. stoljeće kada je Velika Britanija otkrila prednosti
masovnog trgovanja preko svojih granica i dostupnosti jeftinih resursa iz svojih kolonija
(Kranjec-Markešić, Globalizacija), globalizacija kakvu danas poznajemo poistovjećuje se
s brojnim trendovima od kojih su mnogi počeli razvijati tek nakon Drugog svjetskog rata.
Ti trendovi uključuju intenzivnije međunarodno kretanje robe, kapitala, ljudi i
informacija te razvoj tehnologije, institucija, pravnih sustava i infrastrukture kojima se
omogućuju navedena kretanja. To je rezultiralo porastom obujma međunarodne trgovine
po višoj stopi nego je rasla globalna ekonomija, promovirana je slobodna trgovina,
ukidane su i smanjivane carine i druge trgovinske barijere te osnovane slobodne
trgovinske zone s malim carinama ili bez carina među zemljama članicama (Grgić, Bilas,
2012, p.1).
Kao posljedica globalizacije potpisani su brojni međunarodni sporazumi koji su doveli do
stvaranja međunarodnih institucija među kojima se mora spomenuti GATT (General
Agreement on Tariffs and Trade) i značenje koje je imalo smanjenje trgovačkih carina
među zemljama. Ono je, uz ostalo, pridonijelo njihovom jačem međusobnom
trgovinskom povezivanju. U godini osnivanja, 1947., GATT-u su pristupile 23 zemlje, a
kasnije se taj broj neprestano povećavao. Godine 1994. preimenovan je u WTO (World
Trade Organization) (Lončar, 2005) te danas ima 159 članica (WTO, 2013).
Nasuprot globalizaciji, u posljednje je vrijeme prisutan trend regionalizacije ili stvaranja
regionalnih ekonomskih integracija u različitim dijelovima svijeta. Od posebne važnosti
je formiranje ekonomskih blokova koje integriraju ekonomske i političke aktivnosti
zemalja. One predstavljaju procese udruživanja nacionalnih privreda radi ostvarivanja
određenih ciljeva, a prije svega, uklanjanje carinskih i necarinskih barijera i drugih
5
ograničavajućih propisa u međusobnoj trgovini. Omogućava se slobodno kretanje ljudi
(radne snage), kapitala i ostalih faktora proizvodnje kao i uspostavljanje zajedničkih
odnosa prema ostalim zemljama svijeta (Karić i suradnici, 2012, p. 247).
Povezivanje naconalnih provreda dolazi u dva oblika (Grgić, Bilas, 2012, p. 2):
1. tržišnom i
2. institucionalnom.
Tržišni tip reginalizacije je tip pri kojem dolazi do veće ekonomske suradnje i
povezivanja poduzeća iz različitih država, kao i do sve veće trgovine i kretanja faktora
proizvodnje među zemljama, kao rezultat liberalizacije koje zemlje provode nezavisno
jedna od druge.
Institucionalni tip regionalizacije je tip kod kojeg je integracija rezultat međunarodnog
sprazuma dvije ili više država u međusobnoj liberalizaciji ekonomskih tijekova. Ovakvi
integracijski oblici najčešće imaju regionalni karakter i uključuju regionalne trgovinske
sporazume koji su diskriminatorini i osiguravaju preferencijalni tretman samo svojim
državama članicama (Karić i suradnici, 2012, p. 249).
2.2. Tipovi regionalnih ekonomskih integracija
Postoji nekoliko razina ekonomskih integracija. Otvaranje neke zemlje ne podrazumjeva
nužno integraciju, ali ekonomska integracija podrazumjeva mnogo više od otvaranja i
mnogo dublju suradnju. Niža razina integracije najčešće poboljšava investicijsku okolinu,
poboljšava i čini efikasnijim tijekove robe, kapitala, informacija i znanja, potičući
trgovinu i investicije. Dublje ekonomske integracije podrazumjevaju funkcionalnu
suradnju, biraju se prioritetna polja za suradnju, članice se zajedno razvijaju u smislu
resursa, energije, transporta, logike, informacija, tehnologije i drugog. To su većinom
institucionalne integracije koje rezultiraju sporazumima, slobodnim trgovinskim
tijekovima, slobodnim kretanjem ljudi i slično (Grgić, Bilas, 2012, p. 24).
6
Tablica 1: Glavni tipovi ekonomskih integracija ovisno o dubini integracija
Nema vidljivih
unutarnjih ograničenja
trgovine1
Zajednička vanjska
trgovinska ograničenja
Nema nevidljivih unutarnjih
ograničenja trgovine2
Slobodno kretanje
proizvodnih faktora i
financijske imovine
Zajednička valuta
Zajednička ekonomska
politika
Slobodno trgovinsko područje
x
Carinska unija x x
Jedinstveno tržište robe
x x x
Zajedničko tržište
x x x x
Monetarna unija
x x x x x
Ekonomska unija
x x x x x x
1 Vidljiva trgovinska ograničenja podrazumjeva carine te razna kvantitativna ograničenja poput kvota 2 Nevidljive barijere trgovine uključuju standarde proizvoda koji se razlikuju od zemlje do zemlje i preferenciju javne uprave da kupuje od domaćih dobavljača
Izvor: Grgić i Bilas, izradila studentica na temelju podataka na str. 27
U Slobodnom trgovinskom području sve prepreke trgovini poput uvoznih carina i
količinskih ograničenja su zabranjene između partnera. Unutrašnja trgovina je slobodna,
ali svaka država samostalno određuje vlastite trgovinske barijere prema državama van
slobodnog trgovinskog područja. Primjer ovakve vrste integracije je European Free
Trade Association (EFTA).
Carinska unija je oblik integracije u kojoj su, kao i u zoni slobodne trgovine, uklonjene
sve prepreke slobodi kretanja dobara između partnerskih država, ali s razlikom da se
formira zajednička vanjskotrgovinsku politiku prema državama van carinske unije.
U Jedinstvenom tržištu robe također postoji zajednička vanjskotrgovinska politika, ali s
razlikom da su ukinuta vidljiva i nevidljiva trgovinska ograničenja unutar tržišta.
Zajedničko tržište predstavlja jedinstveno tržište robe, ali uz slobodno kretanje faktora
proizvodnje, odnosno, radne snage i kapitala.
7
Monetarna unija pored svih prethodnih karakteristika podrazumjeva postojanje
zajedničke valute za sve države članice, jedinstvene centralne banke, a samim time i
vođenje zajedničke monetarne politike. Da bi zemlje mogle sudjelovati o ovakvoj vrsti
integracije moraju ispuniti kriterije konvergencije ili, kao se još nazivaju i kriteriji iz
Maastrichta.
Kriteriji konvergencije su sljedeći (Kesner-Škreb, 2006, p. 407-408):
- stopa inflacije može biti najviše do 1,5% veća od stope inflacije triju zemalja s
najnižom stopom inflacije,
- prosječne nominalne kamatne stope ne smiju biti veće za više od 2% od kamatnih
stopa triju zemalja s najnižom stopom inflacije,
- proračunski deficit ne smije biti veći od 3% GDP-a,
- javni dug može iznositi najviše 60% GDP-a.
Dvije godine prije ulaza u monetarnu uniju valja održavati stabilnost nacionalne valute uz
dozvoljene granice fluktuacije. Osim toga, da bi jedna valuta i jedna monetarna politika
odgovarala svim članicama potrebno je uskladiti i privredne cikluse i osigurati uvjete da
ne dolazi do pojave asimetričnih ekonomskih šokova (koji u jednoj zemlji dovode do
rasta ekonomske aktivnosti, a u drugoj do pada). Ukoliko su ispunjeni svi potrebni uvjeti
integriranja, monetarna unija će dovesti do značajnih koristi za zemlje članice kao što su:
pad kamatne stope, pad stope inflacije, bolja usporedivost cijena, nepostojanje rizika
promjene deviznog tečaja, eliminiranje troškova promjene valuta i sl. što sve dovodi do
porasta trgovine i kretanja kapitala, većih investicija i veće konkurencije na tržištu (Grgić,
Bilas, 2012, p. 28).
Ekonomska unija predstavlja najviši stupanj ekonomske integracije više zemalja. s
obzirom na to da monetarna unija pretpostavlja zajedničku monetarnu politiku, pri
koordiniranju ekonomskih politika prvenstveno se misli na fiskalnu politiku što znači da
su porezne stope i procedure među zemljama članicama slične, da je visok stupanj
jedinstvenosti u socijalnim davanjima te su rashodi vlada koordinirani među zemljama jer
su stabilizacijske politike u takvoj uniji stvar zajedničkog interesa.
Monetarna i ekonomska unija imaju za cilj zajedničke ili visoko koordinirane monetarne,
8
fiskalne i sektorske politike (Grgić, Bilas, 2012, p. 28).
2. 3. Europska unija kao primjer regionalne ekonomske integracije
Proces ujedinjenja europskih država započeo je osnivanjem Europske ekonomske
zajednice, kao rezultat suradnje i integracije između zemalja potpisnica. Njezina je uloga
bila ograničena na stvaranje zajedničkog tržišta za ugljen i čelik za šest država osnivačica
(Belgije, Francuske, Njemačke, Italije, Luksemburga i Nizozemske). Temelj odluke o
osnivanju ekonomske zajednice počivao je na slobodnoj razmjeni roba i usluga, te
slobodnom kretanju ljudi. (MVEP, 2011.)
Odluka o osnivanju EEZ-a donešena je 1957. g. u Rimu, Rimskim ugovorima. Zemlje
potpisnice Rimskih ugovora ustanovile su između sebe carinsku uniju, čime su postavile
kriterije i ciljeve stvaranja zajedničkog tržišta koje osigurava nesmetani protok ljudi,
robe, usluga i kapitala. (MVEP, 2011.)
Carine na međusobnu trgovinu ukinute su 1. srpnja 1968. g., a ostvarivale su se i
odrednice zajedničke politike u poljoprivredi i trgovini. Proširenjem Zajednice, 1972. g.
od 6 na 9 članova, proširuje se i njezino djelovanje na područja socijalne i regionalne
politike i na zaštitu okoliša. Potreba za usklađivanjem ekonomske i monetarne politike
pokazala se neophodnom tijekom 70-tih godina 20. stoljeća, kada su SAD odlučile
suspendirati konvertibilnost svoje valute (USD), prouzročivši time monetarnu
nestabilnost u cijelom svijetu, koju su dodatno otežale naftne krize 1973. i 1979. g. Tako
je u doba „hladnog rata“ između SAD-a i tadašnjeg SSSR-a, Europska ekonomska
zajednica bila svojevrsni „tampon“, djelujući kao stabilizator na svjetskom tržištu.
(Poslovni forum – Europske integracije)
2. 3. 1. Proširenje EEZ-a i jačanje stabilnosti na tržištu
Godine 1978. pokrenut je EMS1, koji je znatno stabilizirao valutne tečajeve europskih
zemalja. Zajednici se priključila Grčka 1981. godine, a 1986. Španjolska i Portugal. U
tom je razdoblju EEZ počela igrati važniju ulogu na međunarodnom planu i potpisala
nove sporazume sa zemljama južnog Mediterana i Afrike, Karipskog prostora i Pacifika.
1 European Monetary System, Europski monetarni sustav
9
Te su države uz Zajednicu bile vezane temeljem 4 sukcesivne Konvencije iz Lomea.
Sporazumom koji je potpisan 15. travnja 1994. g. u Marrakeshu, a potpisale su ga sve
članice GATT-a2, svjetska je trgovina ušla u novu razvojnu fazu. (Fountaine, 1998.) Time
Zajednica postaje svjetska trgovačka sila koja razvija i jača trgovinsku, vanjsku i
sigurnosnu politiku.
Osim ideje o unutarnjem tržištu, želja za jačanjem socijalne sigurnosti, širenjem tržišta i
poboljšanjem životnih uvjeta građana EEZ-a zahtjeva drugačiji, „čvršći“ oblik
integracije, te proširenje na svim poljima suradnje.
2. 3. 2. Ekonomska i monetarna unija
Rimski sporazum kojim je osnovana EEZ nije predviđao ekonomsku i monetarnu uniju,
što se mijenja Sporazumom o Europskoj uniji koji predstavlja novu i značajnu etapu u
konstruiranju Europe. Sporazum iz Maastrichta ima za cilj zaustaviti monetarne
nesigurnosti jedinstvenog tržišta (Kandžija i Host, 2001, p. 1264).
Prema tome, ekonomska i monetarna unija (EMU) predstavlja proces kojim države
članice EU usklađuju svoju ekonomsku i monetarnu politiku s krajnjim ciljem usvajanja
jedinstvene valute – eura. Stvaranje EMU - odvijalo se u tri faze (Liha i Božić, 2011):
1. u prvoj je fazi (1990.-1993.) namjera bila da se osigura slobodno kretanje kapitala
među državama članicama i ostvari koordinacija ekonomske politike te uža
suradnja među središnjim bankama,
2. u drugoj je fazi (1994.-1998.) cilj bio konvergencija ekonomskih i monetarnih
politika država članica (s ciljem osiguravanja stabilnosti cijena i javnih financija),
osnivanje Europskoga monetarnog instituta (EMI) i osnivanje Europske središnje
banke (ECB),
3. cilj je treće faze (od siječnja 1999.) bio nepovratno fiksiranje tečajeva i uvođenje
jedinstvene valute na devizna tržišta i u elektronička plaćanja, koja prate uvođenje
novčanica i kovanica eura od 1. siječnja 2002. godine. Treća faza EMU-a uvedena
je 1999. u 11 država članica, kojima se dvije godine poslije pridružila Grčka, a
zatim Slovenija 2007., Cipar i Malta 2008., Slovačka 2009., Estonija 2011.
2 General Agreement on Tariffs and Trade, Opći sporazum o tarifama i trgovini
10
Novčanice i kovanice eura uvedene su 1. siječnja 2002. godine i postupno su zamijenile
nacionalne valute. 28. veljače 2002. godine završilo je prijelazno razdoblje istodobnog
protoka eura i nacionalnih valuta. Euro nisu uvele tri stare države članice - Velika
Britanija i Danska, koje koriste opt-out klauzulu i Švedska, koja je na referendumu u
rujnu 2003. godine odbila uvođenje eura, te sedam novih država članica koje će dok ne
ispune kriterije konvergencije imati status država članica s odstupanjem (Liha i Božić,
2011).
2. 4. Ekonomske koristi i negativni učinci ekonomskih integracija
Zbog opremljenosti zemalja različitim resursima, radnim vještinama i različitim ukusima
potrošača razvila se međunarodna trgovina koja je omogućila povećanje konkurencije i
poboljšanje standarda življenja. Međutim, postoji i trošak prilagodbe slobodnoj trgovini,
osobito u kratkom roku, a to znači da će se neka poduzeća smanjiti ili nestati zbog strane
konkurencije. Stoga je potrebno nositi se s kratkoročnim troškovima kako bi se ostvarile
dugoročne koristi slobodnije trgovine.
U potpunoj integraciji tržišta proizvodi i usluge se kreću među zemljama po istim
uvjetima kao i unutar zemalja, a razlike u cijenama među pojedinim zemljama uvjetovane
su troškovima transporta i odnosu ponude i potražnje u navedenoj zemlji. Koristi od
integracije ukazati će se u vidu nižih cijena, većeg izbora sličnih ili različitih proizvoda,
razvoju zajedničkih proizvodnih sustava, marketinških sustava, regulacije za sigurnost
hrane, ljekova standarda te platnih sustava (Grgić i Bilas, 2012, p. 4). Isto tako, regionalni
trgovinski sporazumi mogu biti korisni u smanjivanju moći oligopolskih i monopolskih
poduzeća na malim tržištima zbog povećanja konkurencije na domaćem tržištu. Osim
toga, regionalni trgovinski sporazumi osiguravaju veća tržišta lokalnim poduzećima koja
mogu imati koristi od ekonomije obujma.
Ako su ekonomije regionalnog trgovinskog sporazuma relativno velike prema svjetskom
tržištu, uvjeti trgovine će se poboljšati zbog pada u potražnji za robom iz inozemstva jer
je omogućena dostupnosti supstituta iz zemalja partnerica kao i mogućnosti zemalja
partnerica da efikasno pregovaraju. Ovakvo poboljšanje uvjeta trgovine poboljšat će
potrošačevo blagostanje.
11
Međutim, regionalni trgovinski sporazum, smanjiti će državni prihod od carina ako je
trgovina s ostalim partnerima znatna u ukupnoj trgovini što može utjecati na mogućnost
države, posebno siromašnijih zemalja, za financiranje socijalnih, zdravstvenih i
obrazovnih programa. Osim toga, uspješna integracija može dovesti i do realokacije
ključnih industrija siromašnih zemalja u razvijenije zemlje partnerice. Odluka o lokaciji
bilo kojeg poduzeća ovisi o ekonomiji obujma, trgovinskim troškovima i zadovoljstvu
potrošača. Očekuje se viši povrat na investicije u regiji koja ima bolju infrastrukturu,
institucionalni kapacitet i ljudski kapital (Grgić i Bilas, 2012, p. 5).
12
3. PRAVNI ASPEKTI SURADNJE EUROPSKE UNIJE S TREĆIM
DRŽAVAMA
Postojanje zajedničkog tržišta sa zajedničkom carinom za industrijske robe prema trećim
zemljama zahtjevao je zajedničku vanjskotrgovinsku politiku stoga je 1957. godine,
Rimskim ugovorom stvorena Europska ekonomska zajednica kao carinska unija sa
zajedničkom carinskom tarifom prema trećim zemljama i težnjom prema uklanjanju
prepreka trgovini između zemalja članica. Istim ugovorom predviđeno je i stvaranje
zajedničkog tržišta, što je podrazumjevalo usklađivanje ekonomskih politika zemalja
članica i razvoj zajedničkih vanjskotrgovinskih odnosa, ali prije svega vanjskotrgovinskih
odnosa prema trećim zemljama (Jašarspahić, 2006, p. 6). Osnivanjem carinske unije
1968. godine trgovinska politika postala je zajednička prema ostalom svijetu. Ona je
vanjska fasada zajedničkom, jedinstvenom unutarnjem tržištu (Jašarspahić, 2006, p. 6).
3. 1. Pravna uređenost vanskotrgovinske politike Europske Unije
Ciljevi trgovinske politike EU propisani su člancima 206. i 207. (prije članci 131. i 133.)
Ugovora o funkcioniranju EU, te u člancima o uspostavi carinske unije koji doprinose
zajedničkom interesu svih država članica EU da prateći razvoj svjetske trgovine postupno
ukidaju ograničenja u međunarodnoj trgovini i stranim investicijama te smanjuju carinske
i druge trgovinske prepreke.
Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvanim načelima, osobito u pogledu
promjena carinskih stopa sukladno carinskim i trgovinskim sporazumima u trgovini
robama i uslugama, komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, direktna strana
ulaganja, ujednačavanje mjera liberalizacije trgovine, utvrđivanja zajedničke izvozne
politike, te korištenje trgovinskih zaštitnih mehanizama i uklanjanje trgovinskih prepreka
(Trgovinska politika EU).
Trgovinska politika EU regulira trgovinske odnose sa zemljama nečlanicama i u
potpunosti je u nadležnosti EU, što znači da zemlju članice ne mogu samostalno donositi
nove propise ili sklapati međunarodne trgovinske sporazume. Europska komisija je
zadužena za vođenje pregovora s trgovinskim partnerima, dok Europski parlament i
Vijeće EU imaju zakonodavne povlasti (Trgovinska i carinska politika, 2013).
13
Jedna od glavnih značajki carinske politike EU je Zajednička carinska tarifa, koja
propisuje carinske pristojbe koje se naplaćuju na uvoz robe u EU i idu u proračun EU, a
ne zemalja članica (Trgovinska i carinska politika, 2013).
Inicijativu za donošenje novih mjera trgovinske politike ima Komisija. Postupak
odlučivanja djeli se na nekoliko koraka (Boromisa, Isaković, 2011):
1. Komisija pregovara u ime 27 država članica (za pojedina područja države članice
su prisutne kao npr. pri osnivanju ili kaznenim sankcijama), te potom redovito
izvještava Vjeća i EU parlament o pripremi za pregovore,
2. Vijeće odlučuje o smjerincama za pregovore nakon čega slijedi proces
pregovaranja,
3. Vijeće odobrava rezultate pregovaranja općenito kvalificiranom većinom ili
jednoglasno, dok ponekad zemlje članice moraju ratificirati,
4. Europski parlament obaviještava komisiju da daje „pristanak“ na glavni ugovor
ratifikacija, potom EU parlament suodlučuje za zakonodavstvo i trgovinske
sporazume, ali ne i pri pregovaranju.
Tako Vijeće o promjenama carinske tarife odlučuje kvalificiranom većinom. U području
vanjske trgovinske politike Europska je zajednica ovlaštena sklapati međunarodne
ugovore s trećim državama ili međunarodnim organizacijama. Postupak sklapanja takvih
ugovora uređen je člankom 207. (prije članak 133.) Ugovora o funkcioniranju EU. Na
inicijativu Komisije, Vijeće će ovlastiti Komisiju da pregovara o konkretnom
međunarodnom ugovoru, a ugovor u ime Zajednice na koncu sklapa Vijeće u pravilu
kvalificiranom većinom, osim za neke kategorije ugovora.
Za provedbu trgovinske politike u Europskoj uniji ključnu ulogu imaju institucije
(Boromisa, Isaković, 2011):
Europska komisija, odnosno Opća uprava za trgovinu kao služba Komisije u
području vanjskih odnosa Unije,
Europski parlament, odnosno Odbor za međunarodnu trgovinu u sklopu
Parlamenta,
Vijeće EU – Opći poslovi i vanjski odnosi.
14
3. 2. Suradnja Europske Unije s trećim državama
Trgovinska politika jedna je od najvažnijih politika EU koja određuje bilateralne odnose
Zajednice s trećim zemljama i u multilateralnim organizacijama.
Ciljevi trgovinske politike definirani Ugovorom o funkcioniranju Europske Unije, koji u
zajedničkom interesu uključuju razvoj svjetske trgovine, postupno ukidanje ograničenja
međunarodnoj trgovini i smanjivanje carinskih barijera.
Osnovni instrumenti provođenja trgovinske politike Europske Unije su: zajednička
vanjska carina (CET), mehanizmi zaštite trgovine (TDI) tj. antidamping, politika protiv
subvencija ili zaštitne mjere, i Uredba o trgovinskim barijerama (TBR). (Integracija
svjetske privrede, p.14)
U okviru trgovinske politike, Europska Unija razvija instrumente pristupa tržištima trećih
zemalja, putem utvrđivanja trgovinskih barijera i načina njihovog uklanjanja kao i
razvojem „posebnih odnosa“, tj. preferencijalnih ugovora i korištenja dopuštenih izuzeća
u poštivanju principa najpovlaštenije države u okviru Svjetske trgovinske organizacije.
(Integracija svjetske privrede, p.15)
Europska Unija ima razvijene trgovinske odnose s raznim grupama država, među kojima
su zemlje Europskog ekonomskog prostora, mediteranske zemlje, ACP zemlje3 i države
jugoistočne Europe. Dio trgovinske politike Europske Unije je i učešće u pregovorima u
okviru Svjetske trgovinske organizacije putem kojih nastoji ojačati svoj ekonomski uticaj
u svijetu. U okviru trgovinske politike donošenje novih mjera inicira Europska komisija,
a usvaja ih Vijeće EU kvalificiranom većinom ili jednoglasno. (Direkcija za evropske
integracije BiH, 2009)
3 Afričke, karipske i pacifičke zemlje
15
Tablica 2: Zajednička trgovinska politika Europske unije
Zajednička trgovinska politika provodi se
kroz tri dimenzije
Zajednička trgovinska politika provodi se
kroz slijedeće mehanizme
Multilateralna (WTO-Doha
pregovori)
Bilateralna (sporazumi o slobodnoj
trgovini)
Unilateralna (GSP opći sustav
povlastica i EBA Europski sustav
financijskog nadzora)
Liberalizacija trgovine robama i
uslugama
Carinska politika
Trgovinski zaštitni mehanizmi
Trgovinske prepreke
Izvor: Državni ured za trgovinsku politiku, dostupno na:
http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37
Zajednička trgovinska politika temelji se na jedinstvenim načelima, u visini carinskih
stopa, zaključivanja carinskih i trgovinskih sporazuma koji se odnose na trgovinu robom i
uslugama, i komercijalne aspekte intelektualnog vlasništva, inozemna izravna ulaganja,
postizanje ujednačenosti mjera liberalizacije, izvozne politike i mjera za zaštitu trgovine
poput onih koje se poduzimaju u slučaju dampinga ili subvencija. Zajednička trgovinska
politika provodi se u kontekstu načela i ciljeva vanjskog djelovanja Unije. Zajednička
trgovinska politika jedna je od najvažnijih politika Zajednice koja određuje bilateralne
odnose Zajednice s trećim zemljama i u multilateralnim organizacijama (WTO)
(Boromisa, Isaković, 2011).
3. 3. Instrumenti provedbe trgovinske politike
Osnovni instrumenti provedbe su (Boromisa, Isaković, 2011):
1. zajednička vanjska carina (common external tariff - CET)
2. mehanizmi zaštite trgovine (trade defence instruments - TDI): anti-damping,
politika protiv subvencija i zaštitne mjere,
3. uredba o trgovinskim barijerama (trade barriers regulation - TBR),
4. Zelena knjiga za javne konzultacije.
Zajednička trgovinska politika ima tri dimenzije (Državni ured za trgovinsku politiku –
Trgovinska politika EU):
1. Multilateralna - WTO - Doha pregovori,
16
2. Bilateralna - FTA sporazum o slobodnoj trgovini,
3. Unilateralna - GSP, EBA4.
Zajedničku vanjsku carinu, koja je stupila na snagu 1957. godine kao srednja vrijednost
carine tadašnjih država članica, države članice primjenjuju prema trećim državama.
Odnosi se na primjenu jedinstvenih carinskih tarifa na uvoz proizvoda iz trećih zemalja,
bez obzira na odredište unutar EU. To je omogućilo zemljama članicama da se zaštite, u
smislu standardizacije procedura za proizvode iz trećih zemalja i na neki način kreiraju
preferencije, s obzirom da je uvoz iz zemalja članica oslobođen carina i ima povoljniji
tretman od uvoza iz trećih zemalja (Strategija integriranja BiH u Europsku uniju, 2006,
p.140).
Mehanizmi zaštite trgovine upotrebljuju se u slučajevima kada se uvoz smatra
nelojalnom konkurencijom, a u skladu s pravilima WTO-a.
Anti-dumpinška politika ima za cilj sprečavanje dumpinga kojim se smatra prodaja
proizvoda koji su podrijetlom izvan EU po cijeni nižoj od cijene na domaćem (ne-EU)
tržištu ili ispod troškova proizvodnje (Trgovinska politika, 2011).
Politikom protiv subvencija sprečava se uvoz proizvoda niskih cijena, a koje su kreirane
pomoću javnih subvencija u zemlji podrijetla. Odnosno mjere, koje se provode u okviru
ovog instrumenta, namjenjene su zaštiti proizvođača iz EU od subvencioniranog uvoza, a
za njihovo pokretanje moraju biti ispunjena tri uvjeta:
1. da su posebne subvencije dodijeljene društvu, industriji ili grupi
društava/industrija,
2. da je nanesena šteta industriji EU, pri čemu je šteta napr. gubitak tržišnog udjela,
smanjenje cijena koje donose pritisak na proizvodnju, prodaju, dobit ili
proizvodnost,
3. da takve mjere nisu protivne zaštiti „interesa Zajednice“ što podrazumijeva da
troškovi za EU zbog poduzimanja mjera moraju biti razmjerni koristima.
Zaštitne mjere primjenjuju se kao privremena ograničenja uvoza u slučaju da je domaća
industrija ozbiljno oštećena ili ugrožena zbog porasta uvoza (Trgovinska politika, 2011).
4 Europski sustav financijskog nadzora
17
Primjena ovih politika u praksi rezultira ponovnim uvođenjem carina na uvoz, na
privremenoj osnovi. Osim toga, mjere moraju biti nediskriminirajuće, odnosno moraju se
primjenjivati na ukupan uvoz datog proizvoda, bez obzira na podrijeklo (Strategija
integriranja BiH u Europsku uniju, 2006, p.148).
Uredba o trgovinskim barijerama (TBR) od 1995. godine, za europske tvrtke predstavlja
alat za rješavanje trgovinskih barijera na izvoznim tržištima, odnosno, tvrtke mogu
koristiti TBR kako bi zatražile od europske komisije da se ispitaju ograničenja na njihove
prodaje u inozemstvu, diskriminirajući tretman na inozemnim tržištima, poteškoće pri
dobivanju patenata ili licenci ili bilo koji drugi oblik nepoštenih prepreka za njihov izvoz
roba ili usluga (Trgovinska politika, 2011).
Zajednička trgovinska politika stavlja naglasak na (Boromisa, Isaković, 2011):
1. carinske barijere: izvancarinske tarife, necarinske barijere (trgovina
ograničavanja propisa i postupaka) često su manje vidljive, složenije i osjetljivije, jer
imaju izravan utjecaj na domaće regulative. Za promicanje trgovine koja poštuje
transparentna i nediskriminirajuća pravila, Komisija, države članice i industrija moraju
definirati nove načine rada, uz tradicionalne metode koje su im na raspolaganju
(uzajamnog priznavanja, dijaloge onormizaciji i propisima, tehničke pomoći trećim
zemljama).
2. pristup resursima: Europska industrija bi trebala imati pristup ključnim resursima
kao što su energija, sirovine, metal i otpatcima starog željeza. Ovaj pristup bi trebao biti
ograniče samo za zaštitu okoliša i iz sigurnosnih razloga. Sukladno tome, pristup energije
za EU koherentna politika je potrebna kako bi se jamčila raznolika, natjecateljska,
sigurna i održiva opskrba energijom, kako unutar Unije, tako i izvan njenih granica
(nediskriminirajući pristup za izvoz infrastrukture za treće i tranzitne zemlje, pomoć
trećim zemljama da ojačaju svoje kapacitete i infrastrukturu). U tom kontekstu, veza
između trgovine i okoliša treba biti ojačana zbog utjecaja koje trgovine mogu imati na
okoliš, posebno na biološku raznolikost i klimu. Energetska učinkovitost, obnovljivi
izvori energije i racionalno korištenje energije treba poticati.
3. novi rast sektora: prava intelektualnog vlasništva, usluge, investicije, unutarnje
tržište i tržišno natjecanje.
Ovi sektori pružaju velike mogućnosti za europsko gospodarstvo, te mu osiguraju da
postupna liberalizacija globalne trgovine, uz transparentna, učinkovita i jasna pravila (na
18
nacionalnoj i međunarodnoj razini) olakšaju razmjenu između EU i njenih trgovinskih
partnera iz trećih država.
3. 4. Analiza trgovinske politike Europske Unije
U trgovinskom smislu, Europska unija najveći je izvoznik i najveći uvoznik roba i usluga.
Glavni trgovinski partneri Europske unije su SAD, Kina, Rusija, Švicarska, Norveška te
Japan. Europska unija nema posebne trgovinske sporazume sa svojim glavnim
trgovinskim partnerima među razvijenim zemljama nego se trgovinska razmjena obavlja
na temelj načela WTO-a, iako je s nekima od njih sklopila sporazume u pojedinačnim
sektorima (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012,
p.7).
Značajan dio trgovinske politike Europske Unije počiva na SAD-u, uz razne rasprave i
česte nesuglasice, gdje obje strane često prihvaćaju sankcije podjednakog obeštećivanja u
obliku uvoznih tarifa na određenu robu. U zadnjih nekoliko godina obje su strane pred
odbore WTO-a podnijele zahtjeve za rješavanje brojnih sporova. U okviru runde WTO
pregovora koja je održana u Dohi postale su vidljive značajne nesuglasice između EU i
SAD-a, po pitanju potpore za poljoprivredu. Svaka je strana okrivljavala drugu za
sabotiranje krajnjeg cilja pregovora: otvaranje zapadnih ekonomija za proizvode iz
zemalja u razvoju, posebice iz Afrike, Kariba i Tihooceanske regije. Pregovori su
zamrznuti 2006. godine (Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011).
U SAD-u većim su dijelom prihvaćene ekonomske mogućnosti koje nudi globalizacija. U
većini država članica Europske Unije globalizacija je izazvala sumnjičavost i strah od
gubitka radnih mjesta i poslova u korist svijeta u razvoju.
Europska Unija je pokušavala razviti trgovinsku politiku s nekoliko regija u svijetu.
Pregovori su se odvijali između Europske Unije i obiju Amerika po pitanju TAFTA5,
koja bi obuhvatila Europsku Uniju i NAFTA-u6. Europska Unija razgovara i sa ostalim
regionalnim blokovima, kao što su Mercosur7 i ASEAN
8, u nadi da će se uspostaviti
5 Transatlantske zone slobodnog trgovanja
6 Sjevernoamerička zona slobodne trgovine
7 Zajedničko tržište Južne Amerike
8 Savez država jugoistočne Azije
19
sporazum o slobodnoj trgovini. Uzimajući u obzir ogroman ekonomski rast Kine i Indije,
okvir trgovinskih odnosa s obje azijske ekonomije bio bi od velike koristi za Europsku
Uniju (Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011).
Trgovinska politika Europske Unije usko je povezana s njezinom razvojnom politikom.
Unija je temeljem općeg sustava povlastica omogućila bescarinski pristup ili pristup po
sniženim povlaštenim cijenama svom tržištu za većinu uvoza iz zemalja u razvoju. Za 49
najsiromašnijih zemalja svijeta je otišla još dalje, omogućivši im da sav njihov izvoz, uz
iznimku oružja, u Europsku Uniju ulazi bez carina. Europska Unija je sa svojih 78
partnera iz skupine zemalja Afrike, Pacifika i Kariba razvila novu trgovinsku i razvojnu
strategiju, s ciljem njihove integracije u svjetsko gospodarstvo (Delegacija Europske
unije u RH – Trgovinska politka).
Postoji i trgovinski sporazum s Južnom Afrikom, koji će dovesti do slobodne trgovine, te
pregovara o slobodnoj trgovini sa šest članica GCC-a9 - Bahreinom, Kuvajtom,
Omanom, Katarom, Saudijskom Arabijom i UAE-a. EU ima sporazume s Meksikom i
Čileom, te pregovara o liberalizaciji trgovine sa zemljama MERCOSUR-a10
-
Argentinom, Brazilom, Paragvajem i Urugvajem (Delegacija Europske unije u RH –
Trgovinska politka).
Europska Unija, zemljama u razvoju, nudi pristup tržištima pod povoljnim uvjetima te
nudi priliku za razvoj njihovih gospodarstava, poboljšanje žvotnih uvjeta, mogućnost
obrazovanja i lakši pristup tržištima razvijenih zemalja.
9 Vijeće za suradnju zemalja Zaljeva
10 zajedničko tržište Južne Amerike
20
4. VANJSKOTRGOVINSKA POLITIKA REPUBLIKE HRVATSKE
KAO DRŽAVE PRISTUPNICE I BOSNE I HERCEGOVINE
Trgovinska je politika sustav zakona, regulativa, međunarodnih sporazuma i
pregovaračkih pozicija što ih neka država primjenjuje kako bi osigurala tržišni pristup
domaćim proizvođačima. Trgovinska politika svake zemlje prema definiciji je
„nacionalistička“ jer uvijek diskriminira strani proizvod (proizvođača) u korist domaćega.
Jedan od važnih zadataka međunarodnoga trgovinskog sustava (GATT/WTO) jest
minimizirati i onemogućiti nekontroliranu primjenu diskriminativne trgovinske politike
pojedinih država. Zemlje članice WTO-a nemaju punu slobodu u smislu formuliranja
trgovinske politike, nego moraju slijediti načela, pravila i obveze dogovorene među svim
zemaljama članicama i pretočene u sporazume (Trninić, 2009, p.34).
Sporazumi dopuštaju svakoj državi da u određenoj mjeri poštuje posebne nacionalne
(ekonomske i socijalne) interese. To vrijedi i za Republiku Hrvatsku i za Europsku Uniju.
Trgovinska politika Hrvatske danas je u najvećoj mjeri određena članstvom u Svjetskoj
trgovinskoj organizaciji, te Sporazumom o stabilizaciji i pridruživanju između Republike
Hrvatkse i Europske Unije i ostalim regionalnim i bilateralnim ugovorima o slobodnoj
trgovini.
Hrvatska ima na snazi četiri ugovora o slobodnoj trgovini kojima su određeni posebni,
povoljniji uvjeti i specifične mjere trgovinske politike s 39 zemalja (uključujući 27
zemalja članica EU), CEFTA 2006, Turska i EFTA. Potpisivanjem Ugovora o
pristupanju, 9. prosinca 2011. godine, Hrvatska je dobila status države pristupnice EU, te
se priprema za primjenu Zajedničke trgovinske politike EU („Common Comercial
Policy“) (Državni ured za trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).
Svi hrvatski zakoni i provedbeni propisi u trgovinskoj politici tako prestaju biti na snazi
danom stupanja u članstvo EU, odnosno 1. srpnja 2013. g. (Državni ured za trgovinsku
politiku – Trgovinska politika RH).
21
4. 1. Trgovinski sporazumi Republike Hrvatske
Prema podacima CEFTA-e za 2010. g., cca 75 % robne razmjene Hrvatske odvija sa
zemljama s kojima imamo sklopljene ugovore o slobodnoj trgovini. Glavni cilj sklapanja
ugovora je poticanje rasta trgovine među ugovornim strankama, povećanje izravnih
ulaganja, uklanjanje carinskih i necarinskih prepreka u međusobnoj trgovini, te postizanje
veće transparentnosti u trgovinskim politikama EU (CEFTA – trade portal, 2010).
4. 1. 1. Srednjoeuropski sporazum o slobodnoj trgovini - CEFTA
CEFTA (Central European Free Trade Agreement) je Srednjoeuropski sporazum o
slobodnoj trgovini, odnosno sporazum o ekonomskoj suradnji zemalja središnje Europe
nastao 1992. sa svrhom unapređivanja razmjene i otklanjanja carinskih i drugih
trgovinskih prepreka stvaranjem trgovinske zone između zemalja članica.
Sporazum o slobodnoj trgovini srednje Europe potpisale su 1992. godine tadašnja
Čehoslovačka, Mađarska i Poljska. Godine 1996. CEFTA-i se pridružuje Slovenija, 1997.
Rumunjska, a 1999. godine i Bugarska. CEFTA djeluje kao jedna od pripremnih
aktivnosti na putu prema punopravnom članstvu u Europskoj Uniji. Također, cilj je
CEFTA-e osiguravanje istovjetnoga trgovinskoga tretmana među državama potpisnicama
te uklanjanje trgovinskih zapreka, što pridonosi uravnoteženomu razvoju i širenju
trgovine u svijetu.
Uvjeti su članstva u CEFTA-i prema Zagrebačkoj deklaraciji iz studenog 2005. godine
(Wikipedia - Central European Free Trade Agreement):
1. članstvo u Svjetskoj trgovinskoj organizaciji ili obveza poštivanja svih odredbi te
organizacije,
2. potpisan bilo koji ugovor o pridruživanju s Europskom Unijom,
3. potpisani Sporazumi o slobodnoj trgovini s trenutnim članicama CEFTA-e.
Članstvo u CEFTA-i prestaje kada država postane članica Europske Unije, tako da su
Češka, Mađarska, Poljska, Slovačka i Slovenija prestale biti članicama CEFTA-e 2004.
godine, a Bugarska i Rumunjska 2007. Republika Hrvatska je punopravno članstvo u
CEFTA-i stekla 1. ožujka 2003. godine. Makedonija postaje članica 2006. godine. Od
22
godine 2007. članice CEFTA-e su, osim Hrvatske i Makedonije, Albanija, Bosna i
Hercegovina, Crna Gora, Moldova, Srbija i UNMIK11
Kosovo (Direkcija za Evropske
integracije BiH, 2009.).
Neki od osnovnih ciljeva CEFTA-e su: usklađivanje razvoja gospodarskih odnosa među
državama potpisnicama razvojem trgovine, ubrzanjem razvoja trgovinskih aktivnosti,
podizanjem životnoga standarda i osiguranjem boljih mogućnosti zapošljavanja,
povećanjem produktivnosti te postizanjem financijske stabilnosti (MVEP, 2011).
4. 1. 2. Europsko udruženje slobodne trgovine – EFTA
Europsko udruženje slobodne trgovine (EFTA), međunarodna je ekonomska integracija
koja ujedinjuje tržišta Islanda, Lihtenštajna, Norveške i Švicarske u područje slobodne
trgovine i koja je platforma za sudjelovanje triju članica, Islanda, Lihtenštajna i
Norveške, u Europskome gospodarskom prostoru, zajedno sa 27 država članica EU-a.
EFTA je uspostavljena stupanjem na snagu Konvencije iz Stockholma, a osnovale su je
1960. godine Austrija, Danska, Norveška, Portugal, Švedska, Švicarska i Velika Britanija
kao alternativu tadašnjoj Europskoj ekonomskoj zajednici. Cilj je EFTA-e bio stvaranje
područja slobodne trgovine među njezinim članicama, te uspostava gospodarske unije.
Island se priključio EFTA-i 1970. godine, Finska je od 1961. godine bila pridružena
članica, 1986. je postala punopravnom članicom, a Lihtenštajn je postao članicom EFTA-
e 1991. godine. Danska, Velika Britanija, Portugal, Austrija, Finska i Švedska s
vremenom su postale članice Europske Unije, čime je njihovo članstvo u EFTA-i
prestalo. Sve su današnje članice EFTA-e, osim Švicarske, ujedno i članice Europskog
gospodarskoga prostora.
Aktivnosti suvremene EFTA-e usmjerene su na monitoring i upravljanje odnosima među
državama članicama EFTA-e, na upravljanje sporazumom o Europskome gospodarskom
prostoru u kontekstu EFTA-e, te na koordinaciju odnosa s trećim zemljama (Vlada RH,
2012).
11
UN Misssion in Kosovo
23
Ugovor o slobodnoj trgovini između zemalja EFTA-e i Republike Hrvatske potpisan je
21. lipnja, a u primjeni je od 1. siječnja 2002. godine. Ugovor uključuje trgovinu
industrijskim, ribljim i ostalim morskim proizvodima te odredbe o tržišnom natjecanju,
zaštiti intelektualnog vlasništva, javnim nabavama i državnom monopolu. Sklopljeni su i
bilateralni ugovori za poljoprivredne proizvode između zemalja članica EFTA-e i
Republike Hrvatske (Hrvatska Gospodarska diplomacija – Međunarodne gospodarske
organizacije).
4. 1. 3. Ugovor o slobodnoj trgovini s Turskom
Ugovor o slobodnoj trgovini između Hrvatske i Republike Turske potpisan je 13. ožujka
2002. g. u Zagrebu, a stupio je na snagu 01. srpnja 2003. g.
Uz odredbe o ukidanju carina i carinskih prepreka u trgovini između stranaka, ovaj
Ugovor regulira pitanja kao što su sanitarne i fitosanitarne mjere, tehničke prepreke u
trgovini, intelektualno vlasništvo, pravila podrijetla, unutarnje oporezivanje,
antidamplinške i kompenzacijske mjere, zaštitne mjere i mjere bilance plaćanja (Državni
ured za trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).
4. 1. 4. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju - SSP
Sporazum je nova generacija sporazuma o pridruživanju ponuđena državama jugoistočne
Europe obuhvaćenim procesom stabilizacije i pridruživanja. Sporazumom se uređuju
opća načela, politički dijalog, regionalna suradnja, slobodno kretanje roba, kretanje
radnika, osnivanje pravnih osoba, pružanje usluga i kretanje kapitala, usklađivanje
zakona, provedba zakona i pravila tržišnoga natjecanja, pravosuđe i unutarnji odnosi,
politike suradnje i financijska suradnja.
Ciljevi su toga sporazuma: razvijanje političkoga dijaloga između Unije i države
potpisnice sporazuma, početak postupnoga usklađivanja nacionalnoga zakonodavstva
države potpisnice s pravnom stečevinom Europske Unije, promicanje gospodarskih
odnosa dviju strana, postupno razvijanje područja slobodne trgovine između dviju strana
te poticanje regionalne suradnje u sklopu procesa stabilizacije i pridruživanja. Sporazum
24
daje državi potpisnici status pridruženoga člana i potencijalne kandidatkinje za članstvo u
Europskoj Uniju (Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, 2011).
Odnosi Hrvatske i Europske unije počinju se razvijati međunarodnim priznanjem
Republike Hrvatske kao nezavisne i suverene države 15. siječnja 1992. godine.
Intenziviranje odnosa krajem 1999., a poglavito početkom 2000. godine dovelo je do
potpisivanja Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju 29. listopada 2001. godine.
Hrvatska je bila druga zemlja koja je potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju s
EU-om i taj sporazum predstavlja prvi službeni ugovorni korak u institucionalizaciji
odnosa Hrvatske s EU-om. Sporazum je stupio na snagu 1. veljače 2005. godine (Državni
ured za trgovinsku politiku – Pregled odnosa EU i Hrvatske).
Hrvatska je sklopila ukupno pedeset i devet ugovora o poticanju i zaštiti ulaganja.
Ugovori se sklapaju kako bi se omogućila veća prisutnost hrvatskih ulagatelja na
području druge zemlje, uz istovremeno otvaranje mogućnosti za ulaganja stranih
ulagatelja na hrvatskom području. Pristupanje Hrvatske u Europsku Uniju uvjetuje
usklađivanje ovih ugovora s pravnom stečevinom EU, kako bi se osigurala njihova
primjena i nakon ulaska Hrvatske u članstvo EU (Ministarstvo vanjskih i europskih
poslova, 2011).
Osim gore navedenih sprazuma, Hrvatska je korisnica i Općeg sustava preferencijala
(GSP) povlastica i koristi povlastice u okviru GSP shema slijedećih zemalja: Kanade,
Japana, Australije, Novog Zelanda, SAD, Ruske Federacije, Ukraine, Bjelorusije i
Kazahstana, kojim se manje razvijenim zemljama i zemljama u razvoju daju carinski
preferencijali pri uvozu robe u EU-u (Vlada Republike Hrvatske, 2007.).
Hrvatska je ukupno sklopila četrdeset i tri međunarodna ugovora iz područja trgovinske
i/ili gospodarske suradnje, a na snazi je još dodatnih 10 ugovora koji su preuzeti
sukcesijom bivše SFRJ. Hrvatska sklapa ugovore o gospodarskoj suradnji radi uzajamnog
interesa, unapređenja i poboljšanja ukupnih gospodarskih odnosa te jačanja gospodarske
suradnje između dvije zemlje (CEFTA – trade portal, 2010).
Na dan članstva u Europskoj uniji Republika Hrvatska povući će se iz svih svojih
ugovora o slobodnoj trgovini te će preuzeti prava i obveze trgovinskih aranžmana
25
Europske unije, što bi značilo da kada RH postane dijelom EU, roba će se dijeliti prema
preferencijalnom i nepreferencijalnom podrijetlu. Za uvoz robe nepreferencijalnog
podrijetla iz trećih zemalja primjenjivati će se (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini
nakon pristupanja RH EU, 2012, p.14):
stope carine utvrđene u kombiniranoj nomenklaturi u Obvezujućem rasporedu
prema Protokolu između EU-a i WTO-a,
autonomne stope carine utvrđene u kombiniranoj nomenklaturi – jednostrano
snižene stope carine u odnosi na stope prema Obvezujućem rasporedu,
carinske kvote primjenjive pri uvozu robe iz članica WTO-a.
Obzirom na to da će pristupanjem Republike Hrvatske EU početi primjena svih ugovora
o slobodnoj trgovini i drugih zaključenih preferencijalnih aranžmana koje je sklopila EU,
znatno će se povećati mogućnosti preferencijalnog uvoza za hrvatske tvrtke iz (Vodič
kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.14):
zemalja Europskog ekonomskog prostora (27 zemalja EU plus Norveška, Island,
Lihtenštajn),
zemalja EFTA-e (Norveška, Island, Švicarska, Lihtenštajn),
zemalja obuhvaćenih carinskom unijom (Andora, Turska, San Marino),
zemalja u procesu pridruživanja (Makedonija, Albanija, Crna Gora, Bosna i
Hercegovina, Srbija),
mediteranskih zemalja (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestina,
Sirija, Tunis),
afričkih, karipskih i pacifičkih zemalja (35 zemalja ACP-a),
ostalih zemalja (Čile, Meksiko, Južna Afrika).
Uz bilateralne sporazume, EU primjenjuje niz jednostranih preferencijanih mjera prema
trećim zemljama, kao što su zemlje OCT-a, Ceuta i Melilla, Kosovo te Moldava. EU
primjenjuje i jednostrane povlastice putem Općeg sustava preferencijala prema zemljama
u razvoju. Tim sustavom omogućen je uvoz roba iz 178 zemalja u razvoju bez plaćanja
carine ili prema sniženim stopama carine. Iz ovoga se izvodi zaključak da će RH iz
zemlje primateljice povlastica prema GSP-u postato davateljica povlastica za zemlje u
rauvoju (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.15).
26
Pri izvozu iz EU roba također može imati preferencijalno i nepreferencijalno podrijetlo.
Za robe nepreferencijalnog podrijetla primjenjuje se osnovna stopa carine utvrđena u
kombiniranoj nomenklaturi prema načelu najpovlaštenije nacije.
Kod izvoza u zemlje s kojima je EU sklopila ugovor o slobodnoj trgovini, primjenjuju se
snižene stope carine, odnosno carine utvrđene tim ugovorima. Povlaštenim trgovinskim
režimom obuhvaćene su(Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH
EU, 2012, p.15):
zemalje EFTA-e (Norveška, Island, Švicarska, Lihtenštajn),
zemalje obuhvaćenih carinskom unijom (Andora, Turska, San Marino),
zemalja u procesu pridruživanja (Makedonija, Albanija, Crna Gora, Bosna i
Hercegovina, Srbija),
mediteranske zemalje (Alžir, Egipat, Izrael, Jordan, Libanon, Maroko, Palestina,
Sirija, Tunis),
afričke, karipske i pacifičke zemalje (35 zemalja ACP-a),
ostale zemalje (Čile, Meksiko, Južna Afrika).
4. 2. Učinci pristupanja Hrvatske u Europsku uniju
Potpisivanjem Ugovora o pristupanju Europskoj Uniji 9. prosinca 2011.g. u Bruxellesu,
Hrvatska je na pragu ulasku u EU, predviđenog 1. srpnja 2013. g.
Hrvatska ne pristupa Europskoj Uniji u najpogodnijem trenutku jer je kriza eura izazvala
ozbiljne probleme oko zajedničke europske valute pošto njegov nastanak nije pratio i
jednak nivo političke integracije. Javljaju se čak mišljenja da takva situacija može dovesti
i do raspada cijele eurozone. Hrvatska se ne nalazi u idealnoj situaciji za ulazak u
Europsku Uniju, zbog recesije i teške gospodarske situacije, no odlučeno je da je za
Hrvatsku strateški interes priključiti se europskim integracijama (Duhaček, 2012).
Put Hrvatske prema Europskoj Uniji je označila, u smislu trgovinske politike,
liberalizacija trgovine, slobodna trgovina sa zemljama u regiji, usklađivanje
zakonodavstva, i u konačnici članstvo u WTO-u, koje je predstavljalo osnovu i temelj za
integriranje hrvatskog gospodarstva u europsko i globalno tržište (Državni ured za
trgovinsku politiku – Trgovinska politika RH).
27
Ulaskom u Europsku Uniju mogu se očekivati pozitivne promjene u pokazateljima
životnog standarda i ekonomske koristi u Hrvatskoj. To se odnosi na rast BDP-a (po glavi
stanovnika) i realne potrošnje (po stanovniku). Proces približavanja Europskoj Uniji
uključuje razvoj gospodarskih aktivnosti i reformi koje pridonose socijalno održivom
razvoju i rastu (Pejčinović Burić p. 27).
U području vanjske trgovine, ulazak u Europsku Uniju za Hrvatsku može biti „mač sa
dvije oštrice“. Hrvatskoj prijete osjetni gubici u regionalnoj trgovini. U kratkom se roku
očekuju visoki troškovi prilagodbe propisima Europske Unije, koji će se odraziti na
državni proračun, gospodarstvo, te pojedine interesne skupine. To se odnosi na troškove
liberalizacije tržišta, koji će negativno utjecati na poduzeća koja nisu dovoljno
konkurentna (Pejčinović Burić p. 27).
4. 3. Vanjskotrgovinska politika Republike Hrvatske prema Europskoj Uniji i
svijetu
Zbog svojeg smještaja u srednjoj Europi, Hrvatska najveću vrijednost razmjene ostvaruje
upravo sa europskim zemljama. EU je najznačajniji trgovinski partner Hrvatske -
razmjenom s njezinim državama članicama ostvaruje se 60 % izvoza i 62% uvoza
Republike Hrvatske. (DZS - Statistički ljetopis 2012, 2012, p.71)
Prema podacima DZS-a, hrvatski robni izvoz u 2012. g. ukupno je iznosio 11,4 milijardi
eura, što je za 18,9 % više nego godinu prije, dok je uvoz također porastao i to za 18,5,1
%, na 19,296 milijardi eura. Manjak u robnoj razmjeni s inozemstvom izražen u eurima
lani je iznosio 7,9 milijardi eura, što je u odnosu na 2011. povećanje za 17,9 %.
Tablica 3: Vanjskotrgovinska razmjena RH
Vanjskotrgovinska razmjena RH (mln
EUR) 2008. 2009. 2010. 2011. 2012.
Izvoz iz RH 9,585 7,529 8,905 9.582 11,396
Uvoz u RH 20,817 15,220 15,137 16.281 19,296
Razlika -11,232 -7,691 -6,232 -6,699 -7,899
Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju Tablice 1, dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
28
Specifičnost hrvatske razmjene je relativno mala pokrivenost uvoza izvozom, te
negativan saldo u gotovo svim robnim sektorima, osim sektora „Pića i duhan“, „Sirove
materije, osim goriva“ te „Proizvodi i transakcije“ koji obuhvaćaju metalni novac te zlato,
nemonetarno. Struktura razmjene govori o smanjenju udjela industrijskih proizvoda i
povećanju udjela primarnih proizvoda u ukupnom izvozu što dugoročno šteti hrvatskoj
ekonomiji (DZS, 2012).
Tablica 4: Najznačajniji partneri RH u izvozu u 2011. i 2012. g. (izvoz u tis EUR)
RANG ZEMLJA 2011. 2012. Indeks 2012/11
1. Italija 1.411.913 1.373.367 97
2. BiH 1.077.990 1.124.923 104
3. Njemačka 898.009 926.647 103
4. Slovenija 735.500 766.994 104
5. Austrija 499.665 583.502 116
Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 6, dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
Tablica 5: Najznačajniji partneri RH u uvozu u 2011. i 2012. g. (uvoz u tis EUR)
RANG ZEMLJA 2011. 2012. Indeks 2012/11
1. Italija 2.458.764 2.517.326 102
2. Njemačka 1.880.518 1.931.205 103
3. Rusija 1.178.300 1.222.310 104
4. Kina 1.060.019 1.065.452 101
5. Slovenija 925.692 884.449 96
Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 6, dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
Iz navedenih tablica vidljivo je da Republika Hrvatska najviše izvozi u zemlje Europske
unije te Bosnu i Hercegovinu, dok se kod uvoza, osim zemalja Europske unije, kao važni
trgovinski partneri javljaju i Rusija i Kina. Pored EU27 zemalja i BiH vrlo je značajan i
vanjsko-trgovinski odnos sa susjednim zemljama Srbijom, Crnom Gorom i Makedonijom
koje, kao i Hrvatska, još nisu članice EU.
29
Tablica 6: Najznačajniji izvozni i uvozni proizvodi 2011. g.
IZVOZNI PROIZVODI tis EUR UVOZNI PROIZVODI tis EUR
Strojevi i prijevozna sredstva 2.672.282 Strojevi i prijevozna sredstva 3.306.074
Proizvodi svrstani po materijalu 1.295.787 Mineralna goriva i maziva 3.185.489
Razni gotovi proizvodi 1.093.988 Proizvodi svrstani po materijalu 2.641.169
Mineralna goriva i maziva 1.083.567 Kemijski proizvodi 2.019.512
Kemijski proizvodi 995.724 Razni gotovi proizvodi 1.699.802
Izvor: Državni zavod za statistiku, Izradila studentica na temlju tablice 4, dostupno na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
Uvoz republike Hrvatske gotovo je dvostruko veći od izvoza, što se može protumačiti
padom industrijske proizvodnje, koja je i prijašnjih godina također imala negativni saldo
stoga je prisutan i proces deindustralizacije odnosno trend postotnog povećanja
promarnih proizvoda u strukturi izvoza, na stetu industrijskih proizvoda.
Izvoz Hrvatske ovisi o brojnim varijablama koje uvjetuju ponudu i potražnju, ali i iz
makrookoline na koje država (na mikroekonomskoj razini poduzeće) ne može utjecati.
Grafikon 1: Robna razmjena sa inozemstvom u periodu od 2006. - 2012. godine
Izvor: Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 1 dostupne na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2013/04-02-01_01_2013.htm te podataka iz
Tablice na str. 27/28 dostupne na:
http://epp.eurostat.ec.europa.eu/portal/page/portal/pgp_ess/0_DOCS/hr/Croatia%20in%2
0figures%202012.pdf
30
Iz Grafikona 1 vidljivo je da se robni izvoz Hrvatske u proteklih sedam godina kretao
prosječno oko 9 milijardi eura uz manje oscilacije, a od 2009. godine može se uočiti
rastući trend. Rastući trend obilježio je godine od 2006. do 2009. kada je zabilježen nagli
pad izvoza na najnižu razinu u sedam promatranih godina. Na razinu iz 2008. godine
izvoz se vratio tek 2008. godine. Iako u protekloj godini nije došlo do višeg rasta robnog
izvoza u odnosu na godinu prije (izvoz je porastao s 9,590 na 9,609 mil eura), zbog
smanjenja uvoza u odnosu na godinu ranije (uvoz se smanjio sa 16,279 na 16,164 mil
eura), došlo je do smanjenja deficita trgovinske balance za 143 mil eura u odnosu na
godinu dana ranije. Saldo trgovinske razmjene u period od 2006. do 2009. godine bilježio
je deficit u iznosu većem od vrijednosti izvoza, odnosno pokrivenost uvoza izvozom u
2008. godini, koja ujedno bilježi i najveći trgovinski deficit, pala je na 46%. Ovakva
situacija rezultirala je visokim trgovinskim deficitom, ali i visokim deficitom na tekućem
računu platne balance.
Hrvatska u robnoj razmjeni s inozemstvom, u prošloj godini, bilježi rast izvoza izraženo u
eurima za 18,7 %, dok se kod uvoza u eurima bilježi rast uvoza za 18,5 %. Pokrivenost
uvoza izvozom u prošloj godini iznosi tek 59,1 % (prema Tablici 3), pokazuju objavljeni
privremeni podaci Državnog zavoda za statistiku. Na takvo kretanje uvoza i izvoza
značajno je utjecao rast izvoznih i uvoznih cijena (4,7 % na godišnjoj razini za prvih
devet mjeseci), a također i deprecijacija kune prema dolaru i euru. Najveći utjecaj na rast
izvoza, gledano prema djelatnostima i proizvodima, imao izvoz naftnih derivata,
proizvoda farmaceutske industrije, žitarica, metala te gotovih proizvoda od metala.
Pritom, cijena sirove nafte na svjetskom tržištu je bila gotovo na istoj razini kao i u
prethodnoj godini, ali je kod izvoza iz Hrvatske ipak zabilježen porast cijena naftnih
derivata za čak 9,1%. Povećan izvoz metala posljedica je povećanog izvoza
nemonetarnog zlata, čija je vrijednost na godišnjoj razini povećana za čak 4,3 puta.
Međutim, s druge strane, značajno je smanjen izvoz brodova i plastičnih tvari.
31
Grafikon 2: Struktura Hrvatskog izvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u
2012. godini
Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
Najvažniji trgovinski partneri Hrvatske su zemlje Europske Unije u koje je u protekloj
godini izveženo robe u vrijednosti 39.160,587 kuna što čini 58,6 % ukupnog izvoza RH i
predstavlja rast u odnosu na prethodnu godinu za 1,1 % dok se najveći rast izvoza
dogodio prema zemljama CEFTA-e čak 12,3 % od kojih najviše izvozi u BiH čak 60,6 %
(u odnosu na ukupan izvoz u zemlje CEFTA-e) te čini 12,7 % ukupnog izvoza RH.
Grafikon 3: Struktura Hrvatskog uvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u
2012. godini
Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
32
S druge strane, došlo je do velikog porasta vrijednosti uvoza plina, prehrambenih
proizvoda, ostalih prijevoznih sredstava te električne energije, a najveći pad uvoza
zabilježen je kod motornih vozila, kemikalija i kemijskih proizvoda te proizvoda od
metala. Najvažniji uvozni partner RH, opetovano je EU iz koje je uveženo 62,8 %
ukupnog uvoza RH, a nakon Kine i Rusije, kao najvažniji uvozni partner RH, poslije
zemalja EU, ponovno se javlja BiH sa 3,5 % ukupne vrijednosti uvoza RH.
Ključni faktor u razvoju svake zemlje je postojanje jake domaće proizvodnje koja sa
domaćim resursima može zadovoljiti ne samo potrebe potrošača u zemlji, već i stvoriti
višak namijenjen izvozu. Višak domaće proizvodnje nad domaćom potrošnjom stvoriti će
suficit koji može biti iskorišten kao izvozni potencijal neke zemlje. U uvjetima
globaliziranog tržišta svi poremećaji na svjetskoj razini odražavaju se na
makroekonomske agregate malih zemalja, pa tako i Hrvatske, ovisno o elastičnosti
potražnje za inozemnim dobrima i uslugama (Jošić, 2008).
Zbog niskog stupnja obrade prisutnog u primarnim proizvodima namijenjenih izvozu
dolazi do smanjenog doprinosa kreiranju bruto domaćeg proizvoda i relativno male
dodane vrijednosti koju ta industrija stvara (Jošić, 2008, p.79).
Geografska koncentracija izvoza smanjena je, a najveća robna razmjena ide u smjeru
susjednih zemalja: Italije, Njemačke, Slovenije i Austrije, što zbog sličnosti strukture
potražnje, nižih transportnih troškova pa i zbog povijesnih i kulturnih povezanosti tih
zemalja.
4. 3. 1. Bilanca Hrvatskog ulaska u Europsku Uniju s vanjskotrgovinskog aspekta
Ukupna robna razmjena u 2010. godini između Hrvatske i BiH iznosila je 1,5 milijardi
eura, s time da je BiH tržište drugo po redu po količini plasiranih hrvatskih proizvoda,
zahvaljujući sporazumu CEFTA-e iz 2006. godine (Duhaček, 2012).
Ulaskom u Europsku uniju Hrvatska će preuzeti i odredbe ugovora o slobodnoj trgovini
koje EU ima sklopljene s pojedinim zemljama ili grupama zemalja, koje između ostalog
sadrže liberalizaciju trgovine poljoprivredno-prehrambenih i industrijskih proizvoda i
protokole o podrijetlu robe što bi značilo da će Hrvatska od sada postati ugovorna stranka
33
u odnosu na dosadašnje zemlje ili grupe zemalja s kojima je imala postojeće ugovore o
slobodnoj trgovini.
Hrvatska postaje dio jedinstvenog unutarnjeg tržišta Europske Unije, u kojem ne postoje
carinske i necarinske prepreke, smanjuju se prekogranični troškovi poslovanja, povećava
se konkurencija, hrvatskim gospodarstvenicima omogućen je slobodan pristup tržištu svih
članica Europske Unije, kao i tržištu država s kojima EU ima sklopljenje trgovinske
sporazume. Hrvatskim institucijama i gospodarstvenicima omogućiti će se i pristup EU
fondovima za potpore gospodarskim projektima usmjerenim na nove investicije i
programe, zapošljavanje, prekvalifikacije i izgradnju infrastrukture.
Članstvom u EU Hrvatska će preuzeti i zakonodavnu regulativu iz dijela trgovinskih
mehanizama koje obuhvaćaju trgovinske zaštitne mehanizme i trgovinske prepreke, iz
Uredaba Vijeća Europske unije iz gore navedenih mehanizama (Državni ured za
trgovinsku politiku – Trgovinska politika EU).
Članstvo u EU donosi Hrvatskoj brojne prednosti (Tišma, 2012, p.56):
1. ukidanje svih preostalih carina i necarinskih barijera između Hrvatske i država
članica EU-a,
2. ušteda zbog ukidanja granične kontrole prema zemljama EU-a,
3. bolji uvjeti za uspostavu poslovnih i vlasničkih prekograničnih veza poduzetnika,
4. veće mogućnosti izvoza u treće zemljama s kojima je EU uspostavio
preferencijalne trgovinske aranžmane,
5. kvalitetniji i jeftiniji proizvodi i usluge na hrvatskom tržištu,
6. hrvatski proizvodi moći će dobiti oznaku „proizvedeno u EU-u“.
Pored prednosti članstva, za Hrvatsku se javljaju i nedostatci (Tišma, 2012, p.56):
1. smanjenje prihoda od carina za državni proračun,
2. znatniji troškovi restrukturiranja i rizik pogoršanja poslovanja za manje
konkurentne poduzetnike,
3. veća carinska zaštita i količinska ograničenja za dio hrvatskih proizvoda u
zemljama CEFTA-e kao izazov za povećanje konkurentnosti.
34
Članstvo u EU-u donijelo je državama članicama dugoročnu političku i demokratsku
stabilnost, priliku za novi gospodarski rast i razvoj, viši standard i kvalitetniji socijalni
ambijent. Uspješnost članstva prvenstveno ovisi o spremnosti da se što bolje iskoriste
prilike i umanje izazovi i opasnosti u svakom pojedinom području ili sektoru. Članstvo
otvara velike mogućnosti poduzetnicima koji imaju ideje, znanje, inovativnost i
sposobnosti, ali može biti prijetnja onima koji se ne mogu ili ne znaju nositi s
konkurentskim izazovima velikog, otvorenog tržišta (Tišma, 2012, p.57).
U Direkciji za europske integracije BiH (DEI) smatraju da je ulazak Hrvatske u Europsku
Uniju poticaj ostalim državama u regiji da ubrzaju integracijske napore, te da će iskustvo
Hrvatske u procesu usklađivanja zakonodavstva sa pravnom stečevinom EU kao
najsvježije, biti od velikog značaja za BiH. Očekuje se da bi BiH za 5 do 7 godina mogla
pristupiti EU, ili biti zemlja pristupnica (Đurović Rukavina, 2012).
Na primjeru Hrvatske, BiH će moći, pa čak se i morati prilagoditi tržišnim uvjetima koji
vladaju u EU, kako ne bi došlo do njene izolacije, a uspješna prilagodba znači i lakši put
ulaska za BiH u EU.
35
5. VANJSKOTRGOVINSKI UČINCI ULASKA REPUBLIKE
HRVATSKE U EUROPSKU UNIJU NA TRGOVINSKE ODNOSE S
BOSNOM I HERCEGOVINOM
Trgovinski odnosi između Europske unije i BiH temelje se na bilateralnim dogovorima
između Europske unije i BiH što znači i da će se danom pristupanja Hrvatske u EU u
potpunosti liberalizirati trgovina industrijskih proizvoda između te dvije zemlje, a kada je
riječ o poljoprivredi, proizvodi iz susjednih zemalja neće se moći izvoziti u Hrvatsku
ukoliko ne budu dostigli utvrđene europske standarde. Ovakve promjene predstavljaju
poticaj za zemlje susjede, a koje nisu u EU-u, da brzom primjenom europskih standarda u
proizvodnji, što će biti potpomognuto i kroz europsku bespovratnu financijsku pomoć,
prošire izvoz i na druge zemlje EU-a. (Maksimović, 2012)
Trgovina sa susjedima koji tek čekaju ulazak u Uniju, među kojima je i Bosna i
Hercegovina s kojom Hrvatska dijeli više od tisuću kilometara granice, odvijati će se
prema sporazumima koje same zemlje zaključe s EU.
Bosna i Hercegovina ima potpisane ugovore o slobodnoj trgovini (Vodič kroz promjene u
vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.40):
1. Sporazum CEFTA 2006,
2. Sporazum o slobonoj trgovini s Turskom, stupio na snagu 1. srpnja 2003.,
3. Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju između EU i njezinih članica i BiH.
BiH nije članica WTO-a, a za članstvo se aplicirala 1999. i ima status promatrača. U
odnosima s EU, BiH predstavlja potencijalnog kandidata za članstvo u EU, a u lipnju
2008. godine potpisan je Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. U srpnju 2008. stupio
je na snagu Privremeni sporazum o trgovini i s trgovinom povezanim pitanjima.
5. 1. Važnost trgovinske razmjene s Bosnom i Hercegovinom
Trgovina, kao pokretač razvoja u današnje vrijeme novo je integracijsko ishodište razvoja
ekonomskih, političkih, kulturnih i socijalnih odnosa, opće društvene stabilnosti i
suvremenih EU procesa (Knego, 2011, p.5).
36
BiH je vrlo značajno izvozno trižište Hrvatske. Istovremeno, Hrvatska je i među
najvećim uvoznicima iz BiH, kako iz Federacije BiH, tako i iz Republike Srpske.
Po strukturi proizvoda koji se uvoze u BiH iz Hrvatske i Slovenije prevladavaju poduzeća
koja uvoze proizvode poljoprivredno-prehrambenog sektora, nešto više od 76 %. Druga
je skupina poduzeća koja uvoze kemijske i farmaceutske proizvode. Njih je više od 40%.
Neka poduzeća također uvoze i mineralna goriva i strojeve iz Slovenije i BiH (DZS,
2012).
U 2012. hrvatski izvoz u zemlje CEFTA-e (Albanija, BiH, Crna Gora, Kosovo,
Makedonija, Moldavija, Srbija) iznosio je 1,8 milijardi eura i bio je za 11% veći nego u
godini prije, dok je u isto vrijeme hrvatski uvoz iz tih zemalja iznosio 919 milijuna kuna
što je porast u donosu na prethodnu godinu za 3,3%.
Među zemljama CEFTA-e daleko je najveći hrvatski izvoz u Bosnu i Hercegovinu, koji
je 2012.g. iznosio 1,12 milijardi eura, dok je izvoz u Srbiju bio vrijedan 385 milijuna
eura. Potom slijedi 137 milijuna eura vrijedan hrvatski izvoz u Crnu Goru, te 89 milijuna
eura u Makedoniju. Od zemalja CEFTA-e, negativnu bilancu ostvaruje jedino s
Moldavijom gdje je pokrivenost uvoza izvozom samo 39,9%.
Tablica 7: Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama CEFTA-e za 2012. u
tisućama EUR
Država Izvoz Uvoz Saldo Izvoz/Uvoz
Albanija 54 617 4 014 50 603 1 360,7%
Bosna i Hercegovina 1 124 923 525 719 599 204 213,9%
Crna Gora 137 377 44 807 92 570 306,6%
Kosovo 62 268 2 070 60 198 3 008,1%
Makedonija 89 236 80 692 8 544 110,6%
Moldavija 1 201 3 006 -1 805 39,9%
Srbija 385 673 258 973 126 700 148,9%
Izvor: DZS, Izradila studentica na temelju podataka iz Tablice 5 dostupne na:
http://www.dzs.hr/Hrv_Eng/publication/2012/04-02-01_11_2012.htm
37
Od 1,8 milijardi eura prošlogodišnjeg hrvatskog izvoza u zemlje potpisnice CEFTA-e,
oko 530 milijuna eura odnosilo se na poljoprivredne i prehrambene proizvode, što je čak
45 % ukupnog hrvatskog izvoza tih proizvoda.
Hrvatska je svoju trgovinu, u velikoj mjeri, liberalizirala s drugim potpisnicama CEFTA-
e, a najviše s Bosnom i Hercegovinom. U Bosnu i Hercegovinu, hrvatski se proizvodi
uvoze uz nultu stopu carine. Snižene stope carine primjenjuju se i pri izvozu u Srbiju, dok
preferencijalni trgovinski režimi vrijede i na tržištima ostalih zemalja članica CEFTA-e
(Bradvica, 2012).
Prema postojećoj regulativi carinskih tarifa i uvjeta trgovine dogovorenih SSP-om
proizlazi da će i nakon ulaska u EU Hrvatska nastaviti izvoziti u BiH oko 2/3 svojih
poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda uz nultu stopu carine, a u tu skupinu proizvoda
spadaju i niz važnih izvoznih proizvoda, kao što su pivo, pšenica, voda i bezalkoholna
pića, te ulja i masti.
5. 1. 1. Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske s Bosnom i Hercegovinom
Ulaskom RH u EU režim trgovanja industrijskim proizvodima koji čine više od 60%
hrvatskog izvoza u BiH se ne mijenja s obzirom na to da je 1. siječnja 2013. godine
završilo razdoblje postupnog snižavanja odnosno ukidanja carina u skladu sa sklopljenim
Sporazumom o stabilozaciji i pridruživanju između BiH i EU (Vodič kroz promjene u
vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.42). Međutim, u sektoru
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda, koji iznosi jednu trećinu ukupnog izvoza tih
proizvoda, doći će do promjena i što bi značilo povećavaje carina pri izvozu pojedinih
prehrambenih proizvoda u BiH.
U trgovini poljoprivredno-prehrambenim proizvodima između RH i BiH carine su u
potpunosti ukinute 1. siječnja 2004. godine bilateralnim Ugovorom o slobodnoj trgovini
između RH i BiH koji je kasnije ugrađen u Sporazum CEFTA 2006.
Sporazum o Stabilizaciji i pridruživanju između EU i BiH u trgovini poljoprivredno
prehranbenim proizvodima asimetričan je u korist BiH. Izvoz iz BiH u cijelosti je
38
liberaliziran (0% carina), osim za mladu govedinu, šećer, ribe i prerađevine te vino
(Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012, p.45).
Promjene u visini carinske zaštite imati će utjecaj na obujam trgovanja što bi značilo da
će, zbog opterećenja carinama proizvoda izveženih u BiH, a koje za znatan broj
proizvoda mogu biti veće i od 20%, zbog povećanja cijena na tržištu BiH, nastalih
povećanjem carina, doći i do smanjenja potražnje s istog tržišta što će rezultirati
smanjenjem vanjskotrgovinske razmjene RH.
Opterećenja bi bila najveće za proizvode mesne industrije (žive životinje, meso i mesne
prerađevine), kod kojih će se primjenjivati carine, ne samo u postotnom nego i u
količinskom iznosu, pa kod pojedinih proizvoda carinsko opterećenje može dosezati i 50
% cijene. Pogoršali bi se i uvjeti plasmana cigareta. Trenutno više od polovine hrvatskog
izvoza cigareta (35 milijuna eura godišnje) odlazi na tržište BiH, uz nultu stopu carine.
BiH članicama EU naplaćuje carinu od 15 %, što će se primjenjivati i na Hrvatsku.
Situacija se mijenja i na tržištu konditorskih proizvoda, a hrvatski proizvođači
konditorskih proizvoda mogli bi izgubiti na konkurentnosti zbog uvođenja carine od oko
10 %. (HNB, 182 Bilten, 2012)
Teret carina bio bi relativno velik i kod mliječnih proizvoda (uz procijenjenu prosječnu
carinu od 8%). Trenutno je izvoz mlijeka u BiH slobodan, međutim nakon pristupanja
RH EU doći će do carinskog opterećenja. Izvoz mlijeka i mliječnih prerađevina u BiH od
iznimne je važnosti za hrvatski prehrambeni sektor. Trenutno, u ukupnom izvozu
poljoprivredno-prehrambenih proizvoda sudjeluje sa 10%, od čega se čak 70% izvozi na
tržište BiH (Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon pristupanja RH EU, 2012,
p.54).
Hrvatskim izvoznicima osobito je važno tržište Bosne i Hercegovine, u koju je usmjeren
znatni robni izvoz. No, zbog članstva u EU-u, s iznimkom manjeg dijela poljoprivrednih i
prehrambenih proizvoda, pristup tržištima tih zemalja neće se bitno pogoršati, jer se
provode odredbe privremenih sporazuma u području trgovinske liberalizacije između tih
zemalja i EU.
39
Upravo zbog tih sporazuma, preko kojih se u zemljama CEFTA-e progresivno smanjuju
carine za uvoz proizvoda iz EU-a, a ne zbog članstva Hrvatske u EU-u, hrvatski
proizvođači gube povlašten pristup tim tržištima.
Međutim, Hrvatski proizvođači nade polažu u pregovore koje će o sporazumima o
stabilizaciji i pridruživanju voditi Europska komisija s članicama CEFTA-e te u
mogućnosti da se pritom nešto promijeni kako Hrvatska s ulaskom u EU ne bi izgubila
sve povlastice. No, sudeći prema riječima Petera Balasa, zamjenika generalnog direktora
Opće uprave za trgovinu EK, oni neće moći puno učiniti. Dalje navodi da neće biti
moguće zadržati sadašnje uvjete, upozorivši hrvatske tvrtke da im članstvo u EU otvara
nova izvozna tržišta kao što su afričko-pacifička. No, nova izvozna tržišta nikako ne
mogu zamijeniti tržišta susjednih zemalja, gdje su hrvatski proizvodi desetljećima
zastupljeni, prepoznatljivi i vrlo traženi. (Hrvatske tržišne pozicije u BiH neće moći
zaštititi ni Europska komisija, 2012)
5. 2. Utjecaj na gospodarstvo Bosne i Hercegovine
Situacija u kojoj s jedne strane postoji slobodan, bescarinski ulazak roba iz Hrvatske u
Bosnu i Hercegovinu, a izvoz iz Bosne i Hercegovine podliježe propisima EU-a, bila bi
teška za Bosnu i Hercegovinu, kojoj je Hrvatska važno tržište. Prema posljednjem
istraživanju Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine u 2012. godini, BiH je najveći
izvoz ostvarila u Njemačku i u Hrvatsku.
40
Grafikon 4: Udio izvoza i uvoza Bosne i Hercegovine po zemljama izraženo u EUR za
2012. g.
Izvor: Agencija za statistiku BiH, Izradila studentica, dostupno na:
http://www.bhas.ba/saopstenja/2013/Copy%20of%20ETS_2012M12_001_01_bs.pdf
Prema tablici vidljivo je da Hrvatska predstavlja najznačajnijeg vanjskotrgovinskog
partnera BiH. U protekloj godini u Hrvatsku se izvelo proizvoda u vrijednosti od 5967
milijuna eura, što je u postocima 14,8 % od ukupno ostvarenog izvoza. Uvoz iz Hrvatske
predstavlja najveći uvoz u protekloj godini i iznosi 1.126 milijardi eura, što je 14,4 % od
ukupnog uvoza. Od susjednih zemalja, značajan uvoz ostvaren je iz Srbije i to u
vrijednosti od 732 milijuna eura, što je 9,4 % od ukupnog uvoza.
Poljoprivredno-prehrambeni sektor je posebno značajan u vanjskotrgovinskoj razmjeni
BiH s Hrvatskom i sudjeluje sa 16% u ukupnom izvozu BiH u Hrvatsku, dok uvoz
poljoprivredno-prehrambenog sektora iz Hrvatske čini 28,9% ukupnog uvoza iz RH.
(Hasić, 2011, p.8)
Prema tome, ukoliko BiH vlasti ne poduzmu hitne mjere, BiH prehrambena industrija će
biti pred kolapsom zbog ulaska Hrvatske u EU.
Članstvo Hrvatske u EU, naime, onemogućiti će BiH poduzećima da prema sadašnjim
uvjetima izvoze robu u Hrvatsku, koja im je najznačajnije vanjsko tržište. Proizvođači
mlijeka i mliječnih proizvoda u BiH će se nakon ulaska Hrvatske u EU, suočiti s
ogromnim gubicima, jer će ostati bez najvećeg izvoznog tržišta za svoje proizvode.
41
Osnovna prepreka BiH izvoza na tržišta zemalja EU je u tome što i dalje BiH nema niti
jedan labaratorij priznat po europskim standardima za izvoz namirnica životinjskog
porijekla na njihova tržišta. Bez toga, niti jedan proizvod neće moći prijeći granicu s
Europskom unijom kada Hrvatska granica postane nova granica EU.
Procjenjuje se da BiH izvozi 40 milijuna litara mlijeka samo u Hrvatsku na godišnjem
nivou, a proizvodnja mlijeka i mliječnih proizvoda predstavlja jednu od rijetkih
prehrambenih djelatnost koja ostvaruje vanjskotrgovinski suficit. Ulaskom Hrvatske u
EU izvoz će biti u potpunosti blokiran, sve dok se neki od laboratorija u BiH ne opremi
po EU standardima za ove poslove (Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012).
Zbog posebnog inspekcijskog nadzora nad robama biljnog i životinjskog porijekla javlja
se problem uvoza tih roba u Hrvatsku. Proizvođači još uvijek nisu dosegli potrebne
standarde, u prvom redu sigurnosne, te od nadležnog akreditacijskog tijela ne mogu
dobiti potrebne certifikate koje traži EU. Tu su još i zapreke koje se odnose za nedostatak
propisa i pravilnika koji se traže od EU. Ovime će posebno biti pogođeni mljekari, ali i
peradari, proizvođači jaja, mesa, itd.
Prema nekim procjenama Vanjskotrgovinske komore BiH, nakon pristupanja Hrvatske u
EU, obje zemlje naći će se u ogromnim problemima. BiH neće u EU moći izvesti oko
200 milijuna eura raznih roba, uglavnom roba životinjskog i biljnog podrijetla, a
Hrvatska će zbog uvođenja carina samo na tržištu BiH gubiti godišnje oko 170 milijuna
eura. Zbog toga je u interesu obiju zemalja da nađu određene modalitete koji bi ublažili
ove negativne posljedice (Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012).
.
42
6. PERSPEKTIVE ULASKA REPUBLIKE HRVATSKE U
EUROPSKU UNIJU
Ulaskom neke zemlje u regionalnu integraciju javljaju se efekti na samu tu zemlju, na
zemlje članice regionalne integracije i na treće zemlje. Pretpostavka je da će se ulazak
Hrvatske u EU negativno odraziti na međusobnu vanjskotrgovinsku razmjenu jer će
Hrvatska izgubiti preferencijalni tretman na teritoriju BiH. Da bi Hrvatska zadržala svoj
udio na tržištu BiH, ona mora povećati konkurentnost vlastitog izvoza u tu zemlju (Matić
i suradnici, 2009, p.115).
Promjena vanjskotrgovinskog režima između BiH i Hrvatske, i primjena odredbi SSP-a,
umjesto CEFTA-e 2006 u bilateralnoj trgovini, bitno će promijeniti odnose u pojedinim
privrednim sektorima. Nova carinska i povećana porezna opterećenja učiniti će
neracionalnim i nekonkurentnim uvoz određenih proizvoda u BiH. To se odnosi, prije
svega, na mlijeko i mliječne proizvode, mesne prerađevine, kekse i konditorske proizvode
i duhanske prerađevine, ali i neke druge koji nisu među vodećim. Poljoprivredno-
prehrambeni sektor posebno je značajan u vanjskotrovinskoj razmjeni BiH sa Hrvatskom,
a i obrnuto.
Ulaskom Hrvatske u EU, može se očekivati značajno smanjenje izvoza iz BiH, posebno
određenih skupina proizvoda iz poljoprivredno-prehrambenog sektora. Uvoz
poljoprivrednih proizvoda bit će slobodan osim za četiri proizvoda, a to su: mlada
govedina, vino, šećer te pojedine ribe i riblje prerađevine. Za te proizvode utvrđene kvote
sa sniženom carinom ili 0%-tnom carinom unutar kvota, a izvan kvota su snižene carine.
Nepravodobno osiguranje uvjeta za izvoz mliječnih proizvoda u EU imati će nesagledive
posljedice na razvoj mljekarske proizvodnje u BiH, jer se 32,3% prerađenog mlijeka u
mljekarama izvozi (oko 72 milijuna litara), od čega oko 53% u Hrvatsku. (Zvijerac, 2012)
Posljedice neće osjetiti samo mljekare, već i proizvođači mlijeka, jer će se u tom slučaju
značajno reducirati otkup mlijeka.
Prestanak važenja CEFTA Sporazuma za Hrvatsku i prijelaz na regulativu EU znači i
čvrstu barijeru za sve BiH izvoznike koji svoje proizvode nisu uskladili sa EU
standardima i certificirali kod institucija akreditiranih od EU. To će se najviše odraziti na
43
poslove građevinskih kompanija iz ugovora sklopljenih prije ulaska Hrvatske u EU.
Većina građevinskih proizvoda u BiH te certifikate ili nema, ili ne zadovoljavaju tu
regulativu. Takav certifikat do sada imaju samo dvije građevinske firme, koje su i do sada
izvozile u Hrvatsku i EU. (Hasić, 2011)
Za izvoz građevinskih usluga i proizvoda industrije građevinskih materijala u Hrvatsku, u
2012.g. to će zasigurno značiti smanjenje obima izvoza iz BiH, zbog pojačane kontrole i
primjene europskih standarda na hrvatski uvoz građevinskih proizvoda i usluga iz BiH.
U 2013. godini i dalje, obujam izvoza će u najvećoj mjeri ovisiti od toga da li će
proizvodi imati, ili do tada pribaviti, neophodne certifikate po važećim EU standardima.
Za očekivati je da izvoz usluga građevinarstva BiH u Hrvatsku doživi izvjestan pad,
posebno onih kompanija koji uz usluge plasiraju i vlastite, ili uvozne, građevinske
proizvode. Očekivani cjenovni „udar“ u Hrvatskoj imao bi jako negativan uticaj na uvoz
građevinskih materijala i usluga iz Hrvatske u BiH, zbog njihove nekonkurentnosti.
6. 1. Učinci ulaska Hrvatske u Europsku Uniju na Bosnu i Hercegovinu
Ulazak Hrvatske u EU generalno bi trebao imati pozitivne efekte s aspekta pribavljanja
certifikata o usklađenosti. Hrvatska je svoje zakone i propise koji uređuju aspekt
sigurnosti roba odavno uskladila s direktivama novog pristupa EU, ali ih je stavila na
čekanje odlukom da primjena počinje danom prijema u punopravno članstvo EU. Robe
iz BiH za izvoz u Hrvatsku nisu mogle koristiti certifikat o usklađenosti izdan od
akreditirane ispitne stanice (laboratorije EU-e), nego su morale imati certifikat o
usklađenosti izdan od imenovane ispitne stanice Hrvatske. To je povećavalo troškove, te
činilo robe nekonkurentnima. Pozitivan efekt ulaska Hrvatske u EU je taj što neće više
biti dvostrukog certificiranja, jer će dio novca za plaćanje usluga certificiranja ostati u
zemlji. (Hasić, 2011)
Osim izvjesnog smanjenja, a u nekim slučajevima i potpunog prestanka uvoza nekih
proizvoda u BiH iz Hrvatske, za očekivati je brojne dodatne pozitivne efekte. Može se
očekivati povećanje vrijednosti stranih ulaganja, kako u proširenje postojećih proizvodnih
kapaciteta onih kompanija koje već posluju u BiH, tako i u preuzimanje domaćih i
44
izgradnju novih proizvodnih kapaciteta, odnosno ugovaranje licencnih aranžmana s
domaćim proizvođačima, od strane vodećih kompanija iz ovih oblasti.
Uz smanjenja uvoza, pozitivni efekti ovakvih ulaganja dugoročno bi se multiplicirali
putem povećanja proizvodnje, izvoza i zaposlenosti, razvoja primarne poljoprivredne
proizvodnje radi osiguranja neophodne sirovinske osnove, povećanju obima poslovanja
pratećeg uslužnog sektora (građevinarstva, transporta, distribucije) i energetike i drugim
koristima (Hasić, 2011, p.18).
Kao jedan od najznačajnijih pozitivnih efekata ulaska RH u EU na BiH je i granica u
dužini od preko 1000 km čime će BiH imati neposredan kontakt s razvojenom EU koji bi
trebao dodatno potaknuti želju privrede i građana za pristup BiH u EU i pritisak na vlasti
da ubrzaju primjenu EU regulative i time ispunjenje zahtjeva. Dodatan pozitivan „strah“
od zahtjeva kvaliteta EU će kod privrednika u BiH povećati odgovornost i ubrzati
aktivnosti na certificiranju proizvoda i usluga i time ubrzati ispunjenje uvjeta za nesmetan
izvoz proizvoda i usluga, kako u Hrvatsku, tako i ostale zemlje EU.
Daljnja rast stranih ulaganja po osnovi najavljenih ulaganja Hrvatske u BiH, doprinijeti
će ostvarenju novih radnih mjesta, smanjenju nezaposlenosti i rastu poreznih prihoda
države. Doći će do povećanja prilika za izvoz brojnih certificiranih proizvoda
proizvedenih na bazi sirovina i repromaterijala uvezenih iz Hrvatske. Ukidanje gotovo
svih carina na uvoz svih sirovina i repromaterijala, opreme i ostalih roba iz Hrvatske po
osnovu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju od 01.01.2013. godine rezultirati će
značajnim snižavanjem njihovih cijena, poticati će usklađivanja i razvoj ekonomskih
odnosa putem razvoja trgovine, doći će do razvoja komercijalnih aktivnosti i financijske
stabilnosti privrede BiH, lakšeg pristupa EU, financijskim tržištima, bazama znanja i sl.,
te stvaranje tržišnih, tehničkih, kadrovskih, financijskih i drugih pretpostavki za
značajnije povećanje produktivnosti privrede BiH (Hasić, 2011, p.25).
6. 2. Izolacija Bosne i Hercegovine ili priprema za ulazak u Europsku Uniju
Bosna i Hercegovina ostaju jedan od vanjskopolitičkih prioriteta Hrvatske te ne može
ostati izolirana, poglavito iz razloga što se veliki dio vanjskotrgovinske razmjene
Hrvatske odvija upravo sa BiH.
45
Zid prema BiH mogao biti dvostruko opasan - za BiH bi to značilo dodatno zakuhavanje
već ionako teških političkih odnosa, a za Hrvatsku daljnji pad ionako ugrožene
industrijske proizvodnje. Sporazum o prekograničnoj suradnji je slovenskim pristupanjem
u svibnju 2004. postao dio acquisa, i Hrvatska je zadržala privilegirani tretman
uspostavljen na granici. Hrvatska bi morala i s BiH i sa Srbijom ispregovarati takav
režim, u zamjenu za poseban status Hrvatske u CEFTA-i, čime bi se izbjeglo da se
prostor CEFTA-e zatvori hrvatskoj industriji nakon pristupanja Uniji. No, ako doista
stvari krenu krivo, problema će imati i BiH i Hrvatska (Duhaček, 2012).
I za samu BiH je u interesu suradnja sa Hrvatskom, zbog geografske blizine, duljine
granice i značajne vanjskotrgovinske razmjene između obiju zemalja.
Bosna i Hercegovina se i sama opredjelila za članstvo u EU. Članstvo zahtjeva cijeli niz
promjena i korijenitih reformi, čija će provedba otkloniti sve razloge za zabrinutost
građana BiH. Hrvatsko iskustvo iz pretpristupnog razdoblja je jedinstveno i do sada ga
nije prošla niti jedna zemlja kandidat, pa bi uveliko moglo pomoći BiH u savladavanju
prepreka na putu ulaska u EU. Najveća pomoć koju RH može pružiti BiH je podrška na
putu integracija u EU.
46
7. ZAKLJUČAK
Nakon dugotrajnog procesa Hrvatska je ušla u Europsku Uniju. Na putu prema
punopravnom članstvu Hrvatska se susretala sa raznim preprekama, obvezujući se da će
ispoštovati sve zahtjeve Europske unije, kako bi postala njezina članica.
Iako se na početku pregovora mislilo da će ulaskom u Uniju u Hrvatskoj „poteći med i
mlijeko“, u ovom trenutku čak i podupiratelji eurointegracija shvaćaju da promjene koje
će članstvo donijeti nisu samo pozitivne.
Hrvatskoj pristupanje EU otvara brojne mogućnosti, a na nama je da li ćemo ih znati
prepoznati i iskorisiti. Želi li Hrvatska pojačati svoj izvozni potencijal i biti konkurentna
na tržištu, morati će uložiti dodatne napore, ali i znati iskoristiti pomoć i podršku same
Europske unije. U ovom trenutku vanjskotrgovinska bilanca nije idealna, možda upravo
tržište Europske unije potakne razvoj i napredak hrvatskog gospodarstva.
Članstvo u Europskoj uniji donosi brojne promjene kako samoj Hrvatskoj, tako i njenim
susjedima, sa kojima je povezana povijesnim, geografskim i trgovinskim odnosima.
Ulaskom Hrvatske u EU, nastupit će i promjene koje će se odraziti na njene susjede, u
prvom redu na Bosnu i Hercegovinu koja s Hrvatskom dijeli gotovo dvije trećine svojih
granica. Hrvatske granice postaju vanjske granice Unije.
Između Hrvatske i Bosne i Hercegovine doći će do promjena, između ostalog, u
poslovanju, trgovini i poljoprivredi. Ulaskom u Europsku uniju, Hrvatska napušta
multilateralni dogovor o slobodnoj regionalnoj trgovini CEFTA-u, a trgovinski odnosi sa
susjedima odvijati će se na temelju bilateralnih dogovora tih zemalja s EU-om.
Napuštanjem CEFTA-e, Hrvatska će istovremeno izgubiti i olakšice koje je imala na
tržištima Bosne i Hercegovine, Srbije i ostalih zemalja regije na kojima su hrvatski
proizvodi imali tradiciju prisutnosti. Takva promjena značila bi da će doći do određenih
negativnih posljedica, naručito u kontekstu trgovinskih odnosa s Bosnom i
Hercegovinom, koja je jedan je od naših najvažnijih vanjskotrgovinskih partnera, te
drugo po redu po količini plasiranih hrvatskih proizvoda.
47
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju neće doći do promjena u režimu trgovanja
industrijskim proizvodima koji čine više od 60% hrvatskog izvoza u Bosnu i
Hercegovinu, međutim, doći će do promjena u sektoru poljoprivredno – prehrambenih
proizvoda, na način da će se za ovaj dio sektora povećati carine pri izvozu pojedinih
prehrambenih proizvoda u Bosnu i Hercegovinu (kod nekih proizvoda mesne industrije
povaćanje carine će biti čak i do 50%) što će u konačnici imati utjecaja na obujam
trgovanja.
Nakon što Hrvatska uđe u Europsku uniju Bosna i Hercegovina će se, ako se nešto hitno
ne promijeni, naći u izolaciji. Pitanja u kojima će implikacije ulaska Hrvatske u Europsku
uniju za Bosnu i Hercegovinu biti najveće su, između ostalog i izvoz u Hrvatsku,
inspekcijsko - granični prijelazi, pogranični promet, vanjskotrgovinski odnosi te mnoge
druge oblasti.
Poljoprivredno-prehrambeni proizvodi izveženi iz Bosne i Hercegovine na hrvatsko
tržište, morati će ispunjavati propise o sigurnosti hrane, veterinarstvu i fitosanitarnoj
politici, što trenutačno znači da Bosna i Hercegovina ne može plasirati proizvode
životinjskog podrijetla na hrvatsko tržište zbog neispunjavanja svih potrebnih uvijeta
propisanih pravnom stečevinom Europske unije.
Za Bosnu i Hercegovinu neophodno je donesti i uskladiti pojedina zakonska riješenja, jer
su važeća zastarjela. Osim toga, Bosna i Hercegovina će morati opremiti labaratorije koji
će garantirati da je roba za izvoz usklađena sa standardima Europske unije. Postojanje
ovakvih labaratorija, uvijet je da roba može prijeći granicu Europske unije, a time i
Hrvatske.
Bez ovakvog razvoja situacije, prehrambena industrija Bosne i Hercegovine naći će se
pred kolapsom zbog ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Na granicama prema Hrvatskoj
zaustaviti će se sav izvoz mliječnih proizvoda, mesa i jaja iz BiH, budući da će Hrvatska
početi dosljednu primjenu europskih standarda. Procjenjuje se da će najveća štetu
doživjeti proizvođači mlijeka i mliječnih proizvoda jer će ostati bez najvećeg izvoznog
tržišta za svoje proizvode jer će izvoz biti u potpunosti blokiran sve dok neki od
labaratorija ne akreditira za te poslove. Proizvodnja mlijeka i mliječnih prizvoda
48
predstavlja jednu od rijetkih prehranbenih djelatnosti koja ostvaruje vanjskotrgovinski
deficit Bosne i Hercegovine.
Pred Bosnom i Hercegovinom je puno obaveza, a vremena malo. Privrednici su svjesni
da neispunjavanje europskih zahtjeva vodi ka izolaciji Bosne i Hercegovine. Pitanje je da
li će država znati prepoznati da je proces integracija stateški prioritet.
Tek će se u drugoj polovici 2013. godine osjetiti promjene i posljedice koje će pretrpjeti
Bosna i Hercegovina nakon ulaska Hrvatske u Europsku uniju, a koje će segmente
društva, odnosno privredne grane Bosne i Hercegovine najviše pogoditi promjene koje će
na tržištu uslijediti nakon toga, te kako će se to odraziti na trgovinsku bilancu Bosne i
Hercegovine.
Ulaskom Hrvatske u Europsku uniju, otvaraju se brojne mogućnosti kako za građane
Rrpublike Hrvatske, tako i za Bosnu i Hercegovinu. Povijesna povezanost dviju zemalja
jasno sugerira da je put Hrvatske isti onaj kojim će krenuti i Bosne i Hefcegovina, samo
je pitanje vremena i brzine provedbe reformi.
49
LITERATURA
1) KNJIGE I ČASOPISI
Ćapeta, T i Rodin, S 2009, Osnove prava Europske unije, Gradivo za cjeloživotno
obrazovanje pravnika, Zagreb
Grgić, M, Bilas, V 2012, Teorija regionalnih ekonomskih integracija, Sinergija
nakladništvo d.o.o., Zagreb
Jovančević, R 2005, Ekonomski učinci globalizacije i Europska unija, Mekron promet
d.o.o., Zagreb
Kandžija, V i Host, A 2001, Europski monetarni sustav, Ekonomski pregled, vol. 52, no.
11-12
Karić, D, Zečević, R i Karić, D 2012, Ekonomske integracije – Posledica procesa
globalizacije i ekonomskog razvoja, Socioeconomica, vol. 1, no. 2, online:
http://www.socioeconomica.net/Radovi1/Radovi2/Dusica_Karic.pdf
Kesner-Škreb, M 2006, Kriteriji konvergencije, Financijska teorija i praksa, Institut za
javne financije, 30 (4), 407-408
Kesner-Škreb, M 2008, Pravna stečevina Europske unije, Financijska teorija i praksa,
Institut za javne financije, 32 (3), 409-412
Knego, N, Renko, S i Knežević, B 2011, Trgovina kao pokretač razvoja srednje i
jugoistočne Europe, Zbornik međunarodnog znanstvenog skupa, Ekonomski fakultet u
Zagrebu, Zagreb
Mervar, A, Lovrinčević, Ž, Vehovec, M, i dr. 2007, Pristupanje Europskoj Uniji:
očekivani ekonomski učinci, Ekonomski institut, Zagreb
Mintas Hodak, Lj i suradnici, 2004, Uvod u Europsku uniju, Mate d.o.o., Zagreb
50
Pejčinović Burič, M 2002, 100 pitanja o europskim integracijama, Ministarstvo za
europske integracije, Zagreb
Tišma, S, Samardžija, V i Jurlin, K 2012, Hrvatska i Europska unija – Prednosti i izazovi
članstva, Institut za međunarodne odnose, Zagreb
Trninić, N, Cenić, S i Vilendečić, S 2009, EU-monitoring: O ekonomskom i pravnom
prilagođavanju standardima Evropske unije, Friedrich Ebert Stiftung, Sarajevo
Trnokop-Tanta, V i suradnici, 2012, Vodič kroz promjene u vanjskoj trgovini nakon
pristupanja Republike Hrvatske Europskoj uniji, Hrvatska gospodarska komora, Zagreb
Stiglitz, J 2002, Globalization and its Discontents, Penguin Books
Šveljak, S 2007, Pristupanje Europskoj uniji – očekivani ekonomski učinci, Ekonomski
institut, Zagreb
2) OSTALI IZVORI
Beširevac, N. 2005, Otvaranje pregovora izmedu Hrvatske i EU: Usuglašavanje o
medijskim slobodama, pogledano 06.01.2013, online:
http://www.mediaresearch.cro.net/clanak.aspx?l=hr&id=251
Boromisa, A, Isaković, J, 2011, Trgovinska politika – Ciljevi i ostali instrumenti,
EnterEurope, pogledano 17.08.2012, online:
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=103
Bradvica, D 2012, Ulaskom u EU Hrvatska gubi izvoz u BiH vrijedan 100 milijuna eura,
18. kolovoz, Dnevni list, pogledano 11.09.2012, online: http://dnevni-
list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=30031:ulaskom-u-eu-hrvatska-
gubi-izvoz-u-bih-vrijedan-100-milijuna-eura&catid=1:dogaaji&Itemid=2
Brojne posljedice hrvatskog ulaza u EU po Srbiju, BiH i Crnu Goru, 2012, SEEbiz,
pogledano 21.09.2012, online: http://www.seebiz.eu/brojne-posljedice-hrvatskog-ulaska-
u-eu-po-srbiju-bih-i-crnu-goru/ar-24934/
51
CEFTA – trade portal, 2010, Ugovori o slobodnoj trgovini, pogledano 15.09.2012,
online:
http://www.ceftatradeportal.com/croatia/index.php?option=com_k2&view=item&layout=
item&id=14&Itemid=18&lang=cr
Ceppei 2009, Evropi bliže, pogledano 01.09.2012, online:
http://ceppei.ba/bos/index.php?option=com_content&view=article&id=305&Itemid=2
Ćapeta, T 2005, Osnivački ugovori, EnterEurope, pogledano 24.03.2013, online:
http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=23
Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Ugovori, pogledano 23.03.2013,
online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=934
Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Trgovinska politika, pogledano
01.09.2012., online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=982
Delegacija Europske unije u Republici Hrvatskoj, Zakonodavstvo, pogledano 23.03.2013,
online: http://www.delhrv.ec.europa.eu/?lang=hr&content=935
Direkcija za evropske integracije BiH, 2009, CEFTA, pogledano 29.09.2012, online:
http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4553
Direkcija za evropske integracije BiH, 2009, Trgovinska politika, pogledano 29.09.2012,
online: http://www.dei.gov.ba/dokumenti/?id=4886
Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika EU, pogledano 11.10.2012,
online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37
Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika EU, pogledano 15.06.2013,
online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=37
52
Državni ured za trgovinsku politiku, Trgovinska politika RH, pogledano 11.10.2012,
online: http://www.dutp.hr/default.aspx?id=44
Duhaček, G 2012, Što će se promjeniti u odnosima RH i BiH, 2. lipnja, Tportal.hr,
pogledano 28.09.2012, online: http://www.tportal.hr/vijesti/svijet/197399/sto-ce-se-
promijeniti-u-odnosima-Hrvatske-i-BiH.html#.URfndPJ9Qfl
Đurović Rukavina, M 2012, Regionalne Evropske integracije i implikacije na BiH,
pogledano 03.09.2012, online: http://www.oslobodjenje.ba/vijesti/bih-eu/ne-smijemo-
dozvoliti-izolovanost-od-susjeda-koji-odose-u-eu
Fountaine, P 1998, Europska unija u 10 lekcija, pogledano 20.09.2012, online:
http://www.scribd.com/doc/76644535/EU-u-10-lekcija
Erste banka, 2013, EU šalabahter br. 4: Trgovinska i carinska politika, pogledano
15.06.2013.
Hasić, D i suradnici, 2011, Analiza efekata pristupanja Republike Hrvatske Evropskoj
uniji na Bosnu i Hercegovinu, pogledano 22.09.2012, online:
http://www.bhepa.ba/bs/images/stories/novosti/Analiza_pristupanja_Hrvatske_EU.pdf
Hrvatska Gospodarska diplomacija, Hrvatsko gospodarstvo, pogledano 27.09.2012,
online: http://hgd.mvpei.hr/hr/gospodarstvo/
Integracija svjetske privrede, pogledano 12.10.2012, online:
http://www.scribd.com/doc/22620694/Integracija-svjetske-privrede
Hrvatska gospodarska komora, 2012, Hrvatsko gospodarstvo 2012. godine, pogledano
10.09.2012, http://www.hgk.hr/sektor-centar/centar-makroekonomija/eurochambres-
economic-survey/
53
Hrvatska gospodarska komora, 2013, Eurochambres Economic Survey, pogledano
07.01.2013, online:
http://www.hgk.hr/sektor-centar/centar-makroekonomija/eurochambres-economic-survey
Hrvatska gospodarska komora o robnoj razmjeni Hrvatske, 2012, pogledano 05.09.2012,
online: http://www.jatrgovac.com/2012/02/hgk-o-robnoj-razmjeni-hrvatske/
Hrvatska narodna banka, 2012, Bilten 182, pogledano 11.09.2012. online:
http://www.hnb.hr/publikac/bilten/arhiv/bilten-182/hbilt182.pdf
Hrvatske tržišne pozicije u BiH neće moći zaštititi ni Europska komisija, 2012, Glas
Slavonije, pogledano 06.01.2013. online:
http://www.glas-slavonije.hr/182658/1/Hrvatske-trzisne-pozicije-u-BiH-nece-moci-
zastititi-ni-Europska-komisija
Jašarspahić, R, 2006, Vanjskotrgovinska politika EU i trgovinski odnosi s SAD-om i
Japanom u okviru Triade, pogledano 10.06.2013, online:
http://www.kas.de/wf/doc/kas_10166-544-15-30.pdf
Jošić, M, 2008, Struktura vanjske trgovine i komparativne prednosti Republike Hrvatske,
Ekonomski fakultet Zagreb, pogledano 26.08.2012, online:
http://bib.irb.hr/datoteka/357109.Struktura_vanjske_trgovine_i_komparativne_prednosti_
Republike_Hrvatske_DRAFT_16.pdf
Kako će članstvo Hrvatske u EU utjecati na odnose s Bosnom i Hercegovinom?, 2012
pogledano 23.09.2012, online: http://www.bljesak.info/web/article.aspx?a=3a72893e-
3417-4223-8ecc-683ffbc6418d&c=038f6326-2ed4-4b18-946d-638763899a91
Konrad Adenauer Stiftung, 2009, pogledano 18.09.2012, online:
http://www.kas.de/wf/doc/2184-1442-1-30.pdf
Kranjec-Markešić, A, Globalizacija, Nova Akropola, pogledano 28.03.2013, online:
http://www.nova-akropola.hr/Clanci/Razno/Detail.aspx?Sifra=1661
54
Lončar, J 2005, Globalizacija-pojam, nastanak i trendovi razvoja, PMF Zagreb,
pogledano 29.03.2013, online: hrcak.srce.hr/file/14812
Liha, A i Božić, S 2011, Ekonomska i monetarna unija, EnterEurope, pogledano
02.04.2013, online: http://www.entereurope.hr/page.aspx?PageID=81
Matić, B, Bilas, V i Čulina, M 2009, Perspektive razmjene Hrvatske i BiH nakon ulaska
Hrvatske u EU, pogledano 27.09.2012, online:
http://ef.sve-mo.ba/materijal/2_PS/PIS/clanak.PDF
Ministarstvo gospodarstva, 2012, Zašto Hrvatska?, pogledano: 01.04.2013, online:
http://www.mingo.hr/default.aspx?id=3218
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, EFTA, pogledano 20.09.2012, online:
www.mvep.hr/ei/default.asp?ru=137&sid=&akcija=&jezik
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, Pojmovnik europskih integracija,
pogledano 01.09.2012, online: http://www.mvep.hr/ei/default.asp?gl=200107260000002
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova 2011, Povijest europskih integracija,
pogledano 03.09.2012, online: http://www.mvep.hr/ei/default.asp?jezik=&ru=505&sid
Ministarstvo vanjskih i europskih poslova, O europskoj uniji, pogledano 29.09.2012,
online: http://www.mvep.hr/MVP.asp?pcpid=856
Mljekare iz BiH gube hrvatsko tržište, 2012, Moje vijesti, pogledano 11.09.2012, online:
http://www.mojevijesti.ba/novost/105026/Mljekare-iz-BiH-gube-hrvatsko-trziste
Ni Hrvatskoj nije dobro kada je u BiH loše, 2012, Slobodna Dalmacija, pogledano
10.10.2012, online:
http://www.slobodnadalmacija.hr/Novosti/BiH/tabid/68/articleType/ArticleView/articleId
/175730/Default.aspx
Poslovni Forum, Europske integracije, pogledano 06.09.2012, online:
http://www.poslovniforum.hr/eu/
55
Vanjski poslovi, trgovina i razvoj, 2011, Trgovina, pogledano 30. kolovoza 2012, online:
www.eu4journalists.eu/index.php/dossiers/croatian/C42/68/
Vijeće ministara BiH, 2006, Strategija integriranja BiH u EU, pogledano 15.10.2012,
online:
http://www.ads.gov.ba/v2/attachments/2293_Strategija%20integrisanja%20BiH%202006
%20BOS_opt.pdf
Vlada Republike Hrvatske, EFTA (European Free Trade Association), pogledano
19.03.2013, online:
http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/efta_european_free_trade_ass
ociation
Vlada Republike Hrvatske, Pravna stečevina Europske Unije, pogledano: 22.03.2013,
online: http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/pravna_stecevina
Vlada RH, Stupovi Europske unije, pogledano: 10.10.2012, online:
http://www.vlada.hr/hr/dodatno/upute_i_vodici/pojmovnik/stupovi_europske_unije
Vlada RH, 2007, Pregovaračko stajalište RH za Međuvladinu konferenciju o pristupanju
Republike Hrvatske EU za poglavlje 30. „Vanjski odnosi“, pogledano 30.09.2012, online:
http://www.mvep.hr/custompages/static/hrv/files/pregovori/4/30.pdf
Zvijerac, P 2012, Ulazak Hrvatske u EU BH mljekari će propasti, izvoziti ćemo samo
ribu, Dnevni list, pogledano 27.08.2012. online: http://www.dnevni-
list.ba/index.php?option=com_content&view=article&id=26235:ulazak-hrvatske-u-eu-
bh-mljekari-e-propasti-izvozit-emo-samo-ribu&catid=1:dogaaji&Itemid=2
Wikipedia, Central European Free Trade Agreement, pogledano: 18.03.2013, online:
http://en.wikipedia.org/wiki/Central_European_Free_Trade_Agreement
World Trade Organization, 2013, Members and Observers, pogledano 29.03.2013,
online: http://www.wto.org/english/thewto_e/whatis_e/tif_e/org6_e.htm
56
POPIS TABLICA
Redni
broj Naziv tablice Stranica
1 Glavni tipovi ekonomskih integracija ovisno o dubini integracija 6
2 Zajednička trgovinska politika Europske unije 15
3 Vanjskotrgovinska razmjena RH 27
4 Najznačajniji partneri RH u izvozu u 2011. i 2012. g. (izvoz u tis EUR) 28
5 Najznačajniji partneri RH u uvozu u 2011. i 2012. g. (uvoz u tis EUR) 28
6 Najznačajniji izvozni i uvozni proizvodi 2011. g. 29
7 Vanjskotrgovinska razmjena Hrvatske sa zemljama CEFTA-e za 2012. u
tisućama KN 36
POPIS GRAFIKONA
Redni
broj Naziv grafikona Stranica
1 Robna razmjena sa inozemstvom u periodu od 2006. - 2012. godine 29
2 Struktura Hrvatskog izvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u
2012. godini 31
3 Struktura Hrvatskog uvoza prema ekonomskim grupacijama zemalja u
2012. godini 31
4 Udio izvoza i uvoza Bosne i Hercegovine po zemljama izraženo u EUR za
2012. g. 39
IZJAVA
kojom izjavljujem da sam diplomski rad s naslovom PRIKLJUČIVANJE HRVATSKE
EUROPSKOJ UNIJI TE UTJECAJ NA VANJSKOTRGOVINSKU POLITIKU S
BOSNOM I HERCEGOVINOM izradila samostalno pod voditeljstvom prof. dr. sc.
Alena Hosta, a pri izradi diplomskog rada pomagao mi je i asistent Vinko Zaninović. U
radu sam primijenila metodologiju znanstveno-istraživačkog rada i koristila literaturu
koja je navedena na kraju diplomskog rada. Tuđe spoznaje, stavove, zaključke, teorije i
zakonitosti koje sam izravno ili parafrazirajući navela u diplomskom radu na uobičajen,
standardan način citirala sam i povezala s korištenim bibliografskim jedinicama. Rad je
pisan u duhu hrvatskog jezika.
Također, izjavljujem da sam suglasna s objavom diplomskog rada na službenim
stranicama Fakulteta.
Top Related