SADRŽAJ
Uvod..................................................................................................................2
Sadržina hartija od vrijednosti........................................................................ 3
Vrste hartija od vrijednosti.............................................................................. 4
Mjenice .............................................................................................................6
Vrste mjenica.................................................................................................... 7
Mjenične radnje ...............................................................................................8
Eskontovanje mjenice....................................................................................... 9
Ček................................................................................................................... 9
Vrste čekova................................................................................................... 10
Čekovne radnje...............................................................................................10
Akcije.............................................................................................................. 11
Obveznica .......................................................................................................12
Skladišnica .....................................................................................................14
Blagajnički zapis ............................................................................................14
Trgovina hartijama od vrijednosti .................................................................15
Centralni registar hartija od vijrednosti ........................................................15
Zaključak ........................................................................................................17
Literatura.......................................................................................................18
Hartije od vrijednosti
Uvod
Hartije od vrijednosti predstavljaju dokumente kojima se obećava isplata novca, kamate,
zarade ili dividende. Sam papir koji predstavlja hartiju od vrijednosti nema neku posebnu
vrijednost. Pošto se pravo na koje se odnosi hartija od vrijednosti ne može vršiti ni
prenositi bez te hartije, ona u pravnom prometu dobija onu vrijednost koju ima to pravo.
Hartije od vrijednosti u užem smislu su investicioni instrumenti, odnosno one hartije od
vrijednosti kod kojih postoji rizik ulaganja koji se kompenzuje potencijalnom zaradom. U
ovoj grupi hartija nalaze se akcije, obveznice, opcije, drugi derivati . Ove hartije su izraz ili
vlasničkog (akcije) ili indirektno vlasničkog (opcije) ili kreditnog (obveznice) aranžmana.
One se prodaju i kupuju na specijalizovanom finansijskom tržištu tj. tržištu kapitala i
predstavljaju najznačajniju grupu finansijskih instrumenata kojima se trguje na finansijskim
tržištima. U širem smislu, hartijama od vrijednosti pripadaju i instrumenti kredita i plaćanja,
kao što su čekovi, mjenice, skladišnice, konosmani i slično. Prema propisima hartije od
vrijednosti može emitovati savezna država, republika članica, pokrajina, grad, opština, i
drugo pravno lice.
[2]
Hartije od vrijednosti
Sadržina hartija od vrijednosti
Mnogo je finansijskih instrumenata koji stoje na raspolaganju pojedincima i preduzećima.
Najveći broj finansijskih instrumenata ima oblik vrijednosnih papira. To su pisane isprave
kojima se dokazuje vlasništvo ili kreditni odnos s nekim preduzećem ili tijelom javne uprave
kao sto su lokalna, kantonalna, federalna ili državna vlada.
Vrijednosni papir je svaka isprava ili zapis koji sadrži odredeno imovinsko pravo koje se
bez te isprave ne može ostvariti niti prenositi. Vrijednosni papiri su u principu određeni da
služe prometu imovinskih prava i taj promet je najvećim dijelom i olakšan postojanjem
vrijednosnih papira.
Svaka hartija od vrijednosti mora da poseduje određena svojstva, odnosno mora da ispuni
tri uslova :
-da je u pisanoj formi,
-da je u toj ispravi sadržano neko građansko (najčešće imovinsko) pravo i
-da je postojanje i ostvarenje imovinskog prava povezano sa postojanjem
hartija od
vrijednosti
Hartije od vrijednosti u savremenom prometu mogu da igraju razne uloge i da se pojave
kao sredstva plaćanja, kredita, obezbeđenja potraživanja, robnog prometa i slično. Svaka
hartija od vrijednosti mora da sadrži sledeće elemente:
oznaka vrste hartije od vrijednosti,
naziv i sjedište izdavaoca hartije od vrijednosti,
tačno utvrđenu obavezu izdavača hartije od vrijednosti,
mjesto, datum i serijski broj izdavanja hartije od vrijednosti i
potpis izdavaoca hartije od vrijednosti ili faksimil potpisa
Kod hartije od vrijednosti postoje dva prava:
Pravo na hartiji je: pravo svojine ili pravo zaloge koje za svoj objekt ima hartiju kao
tjelesnu pokretnu stvar.
Pravo iz hartije je, po svojoj pravnoj prirodi : stvarno pravo (npr. pravo svojine na robi
predatoj brodaru na prevoz i opisanoj u konosmanu) ili neko obligaciono pravo (npr.
[3]
Hartije od vrijednosti
najčešće pravo na isplatu sume novca) ili neko člansko pravo (npr. pravo učešća).
Pravo na hartiji je inkorporisano (utelovnjeno) u samoj hartiji i ne može se ostvariti bez
nje.
U strukturi hartija od vrijednosti egzistiraju različiti oblici vrijednosnih papira, koji se
mogu razvrstati prema funkcijama:
hartija od vrijednosti u privredi,
prema mestu plaćanja,
prema vrsti u njima inkorporisanog prava,
prema vrsti prihoda koji donose,
prema dospelosti izdavaocu i
prema valuti.
Vrste hartija od vrijednosti
Svi vrijednosni papiri prenose istu temeljnu informaciju: identitet posuđivaca, iznos
koji se treba platiti, kad instrument dospijeva, iznos kamate kao i kad se kamata treba
platiti. Pa ipak postoji veliki broj vrijednosnih papira koji se mogu koristiti u nekoj
ekonomiji.
Odluka o investiranju u vrijednosne papire nije samo pitanje iznosa koji se investira nego
i vrste vrijednosnih papira u koji se investira, kao i odnosa izmedu razlicitih vrijednosnih
papira koje posjeduje preduzece. Odgovor na sva ta pitanja naziva se upravljanjem
portfolia vrijednosnih papira. Dakle, portfolio vrijednosnih papira predstavlja ukupan
iznos i strukturu vrijednosnih papira koje posjeduje jedno preduzece.
Svrstavanje i podjelu svih hartija od vrijednosti moguće je izvršiti na više načina i to
prema: vrsti inkorporiranog prava, prema funkcijama hartija od vrijednosti u privredi,
prema vrsti prihoda, prema dospjelosti, prema mjestu plaćanja, prema valuti, prema
izdavaocu.
Od svih kriterijuma po kojima se vrši podela hartija od vrednosti najvažniji su: način
određivanja imaoca prava i prirode prava koje je sadržano (inkorporirano) u nekoj hartiji.
Prema načinu određivanja povjerioca u ispravi, hartija od vrijednosti može da glasi: na
ime (retka hartija), na donosioca, po naredbi i može da bude mješovita i alternativna kada
se, pored imena naznačenog na hartiji, unosi i klauzula na donosioca.
[4]
Hartije od vrijednosti
*Hartija od vrijednosti na ime predstavlja ispravu u kojoj je, prilikom njenog izdavanja,
tačno naznačeno ime lica ili naziv firme povjerioca, odnosno, vlasnika. Kod hartije od
vrednosti koja se po zakonu smatra hartijom po naredbi (menica), pored imena mora
stajati klauzula "ne po naredbi".Ova hartija ima ograničenu sposobnost cirkulacije zbog
komplikovanosti prenosa prava , mogućnosti prigovora izdavaoca, potrebe dokazaivanja
osnova sticanja i slično.
*Hartija od vrijednosti po naredbi je praktično novi oblik hartije od vrijednosti kojim se
otklanjaju svi nedostaci izraženi kod hartije od vrednosti na ime. Hartija od vrijednosti po
naredbi je isprava kao i hartija na ime, s tom razlikom što je kod njenog izdavanja
ugrađena dodatna klauzula "ili po naredbi". Na ovaj način izdavalac hartije se obavezuje
da će svoju obavezu plaćanja izvršiti licu na koje svoja prava iz hartije ono prenese.
*Hartija od vrijednosti na donosioca je pismena isprava koja, pored drugih bitnih
karakteristika i sastojaka, sadrži u sebi označenje da se radi o hartiji na donosioca. Ova
hartija se odlikuje velikom sposobnošću cirkulacije.Hartija od vrijednosti prema prirodi
prava , sadržanog u hartiji(inkorporiranog), može biti:
*Stvarnopravana hartija od vrijednosti: ona sadrži određeno stvarno pravo na pokretnim
ili nepokretnim stvarima (pravo svojine ili založno pravo, takav je na primer, konosman,
koji se izdaje kod pomorskog prevoza robe; prenosom konosmana prenosi se i pravo
svojine na robi koja je u njemu opisana i koja se nalazi na brodu, bez potrebe da se izvrši i
predaja same robe).
*Obligaciona hartija od vrijednosti: ona inkorporira određenu obligaciju čiji je sadržaj
neko potraživanje, najčešće izraženo u izvesnoj svoti novca. U obligacione hartije od
vrednosti spadaju: ček, mjenica, obveznica, blagajnički zapis i drugo.
*Hartija sa pravom učešća: ona sadrži pravo članstva njenog vlasnika u nekom pravnom
licu. Najtipičniji primer za ovu hartiju od vrijednosti je akcija ili deonica. Hartije s
pravom učešća (npr. akcije koje izdaju akcionarska društva) sadrže određena članska
prava imaoca (da učestvuju u radu organa društva), koja su po svom karakteru lična i
prava učešća u dobiti društva (pravo na dividendu), koje je imovinske prirode.
Hartija od vrednosti prema karakteru potraživanja može biti:
*Novčane hartija od vrednosti koja moze biti emitovana kao pojedinačna dakle
mjenica ili ček ili emitovana u seriji kao sto su akcije, obveznice, sertifikati o depozitu,
finansijski derivati, blagajnički+komercijalni+državni zapisi)
[5]
Hartije od vrijednosti
*Robne hartije od vrijednosti u koje spadaju skladišnica, tovarni list i teretnica
odnosno konosman .
Hartija od vrijednosti prema roku dospjelosti moze biti:
* Kratkoročna hartija od vrijednosti kod nje je rok dospjelosti kraći od jedne godine.
* Dugoročna hartija od vrijednosti kod koje je rok dospjelosti duži od jedne godine.
Hartije od vrijednosti prema svojoj vezi sa osnovnim poslom povodom kojeg su izdate
mogu biti:
* Kauzalne kod kojih se vidi veza sa osnovnim poslom, vidi se povodom kojeg posla
su
izdate (npr. konosman, štedna knjižica, obveznice narodnih zajmova)
*Apstraktne su one hartije iz kojih se ne vidi povodom kojeg posla su izdate (npr.
mjenica).
Mjenice
Da bi uspiješno definisala ulogu mjenice na tržištu kapitala mislim da je potrebno
prvo nešto više reći o njenom razvoju, njenim osnovnim karakteristikama, vrstama i
eskontovanju.
Mjenica je nastala kao sredstvo razmjene novca i kao sredstvo plaćanja, uporedo sa
razvojem robno-novčanih odnosa i međunarodnog prometa. Sa istorijskog stanovišta
mjenica se pojavila u srednjem vijeku u Italiji, Njemačkoj i Francuskoj u kojima je bio
razvijen robni promet. U gradovima Italije još u XI i XII veku mjenica je služila kao
menjačko pismo kojim su trgovci pribavljali stranu valutu. Posebna definicija o ovom
instrumentu nije data u okviru odredaba Zakona o mjenici, međutim mjenica se može
definisati kao hartija od vrijednosti sa obavezom bezuslovnog plaćanja naznačenog
novčanog iznosa drugom licu, po naredbi upisanoj na poleđini, nezavisno od vrste posla
kojim je zasnovana obaveza. Oblik, sadržaj, prenos, kao i način ostvarivanja prava i
obaveza mjenicom regulisan je odredbama Zakona o mjenici i odredbama Zakona o
Službi platnog prometa.
[6]
Hartije od vrijednosti
U savremenom platnom prometu mjenica ima trojaku funkciju i pojavljuje se kao:
1. sredstvo plaćanja,
2. sredstvo za obezbeđenje kredita – kreditni instrument i
3. instrument obezbjeđenja plaćanja.
Specifičnosti koje karakterišu mjenicu iskazane su mjeničnim načelima:
Načelo pismenost: ona je vrijednosni papir koji mora biti u pisanoj formi, jer je
ona pisni pravni akt,
Načelo Formalnost: strogo je formalizovani vrijednosni papir čiji su elementi
propisani zakonom o menici
Načelo Inkorporiranosti : pravni osnov i njegovo dokazivanje, zasnovani su na
postojanju mjenice i njenoj sadržini
Načelo Strogost: mjenica je zasnovana na strogim rokovima koji jednako važe i za
povjerioca i za dužnika. Strogost se ogleda i u tome što se nakon pregleda
formalne ispravnosti mjenice može izvršiti naplata duga po hitnom postupku od
glavnog meničnog dužnika ili nekog drugog garanta naznačenog na mjenici.
Načelo Samostalnost: svaka menična izjava u pogledu ispravnosti, nezavisna je od
ostalih meničnih izjava koje se nalaze na mjenici.
Načelo Solidarnost: se zasniva na činjenici da su za mjenične obaveze solidarno
odgovorni svi menični dužnici, bilo da se radi o glavnom mjeničnom dužniku ili
garantu mjenice.
Vrste mjenica
Postoji više vrsta mjenica koje se dijele prema sledećim kriterijumima:
1. Prema perfektnosti (popunjenosti):
· Popunjene mjenice
· Nepopunjene (blanko) mjenice
2. Prema pojavnim oblicima na:
· Vučena ili trasirane mjenice (poziv na plaćanje)
· Vlastite ili solo mjenice (obećenje plaćanja)
[7]
Hartije od vrijednosti
3. Prema određivanju dospijelosti
· Po viđenju
· Na određeni dan
· Na određeno vreme po viđenju
· Na određeni dan od dana izdavanja
4. Prema osnovu nastanka na:
· Robne mjenice
· Finansijske mjenice
· Ostale mjenice
U praksi najčešće funkcionišu trasirane i sopstvene mjenice pa ću se i ja ovom prilikom
zadržati na njima. Trasirana ili vučena mjenica vodi poreklo od latinske reči trackere, što
znači vući. Trasirana mjenica ima oblik poziva na plaćanje, dok vlastita mjenica ima
oblik obećanja plaćanja. Kod trasirane mjenice izdavač (trasant) daje nalog nekom
drugom subjektu – licu (trasatu) da u vremenskom roku dospjelosti mjenice izvrši isplatu
naznačenog novčanog iznosa nekom trećem subjektu – licu (remitentu – korisniku).
Trasirana mjenica sadrži sledeće bitne elemente:
Trasant: preduzeće koje izdaje mjenicu,
Trasat: preduzeće koje vrši plaćanje o roku dospijeće mjenice,
Remitent : preduzeće kojem treba da se plati,
Dan,mesec, godina i mesto izdavanja mjenica,
Dan, mjesec, godina dospijeća mjenice,
Mjesto gde treba da se izvrši plaćanje,
Oznaka da je mjenica i
Bezuslovan uput za plaćanje određene svote.
Mjenične radnje
Mjenica se izdaje na osnovu sporazuma povjerioca i dužnika, a to znači da je prva
radnja izdavanje mjenice. Nakon izdavanja mjenica se prenosi od strane transanta na
[8]
Hartije od vrijednosti
akceptiranje trasatu koji na taj način postaje glavni mjenični dužnik. Akcept na mjenici
predstavlja trasatovu izjavu uz potpis na mjenici o prihvatanju transantovog poziva da
plati naznačenu svotu. On može biti iskazan na mjenici izrazom “priznajem “,
“primljena” i “prihvaćena”. Indosiranje ili prenos mjenice je treća mjenična radnja, posle
izdavanja i akceptiranja. Mjenica se prenosi putem inodosamenta, a to je izjava koja se
najčešće stavlja na poleđini mjenice. On ima sledeću sadržinu: platite po naredbi
preduzeću X ili platite preduzeću Y. Pošto se ova forma ispuni, onda se za mjenicu veže
poseban list na kojem se indosira. Imalac mjenice zahteva isplatu podnošenjem naloga za
naplatu.
Ukoliko se dug po osnovu mjenice ne isplatu tada se podnosi protest kod nadležnog suda
u mjestu trasata. Pokretanje postupka protesta mjenice se vrši najkasnije dva dana posle
roka dospijeća mjenice za naplatu. Nadležni sud podnosi trasatu mjenicu na naplatu, ako
je on ne plati on obavještava svog indosamenta i transanta da je mjenica protestovana. U
slučaju da se mjenica izgubi potrebno je sprovesti postupak amortizacije mjenice, kako bi
se očuvala mjenična prava i izvršila naplata.
Eskontovanje mjenice
Kupovina mjenice je eskontovanje, a prodaja mjenice prije njenog roka dospijeća
diskontovanje. Eskontovanje se vrši da bi se potraživanje po mjeničnom osnovu prije
roka njenog dospijeća naplatilo. Prilikom eskonta mjenice, banka isplaćuje njenom
imaocu nominalnu vrijednost, umanjenu za iznos kamate od dana eskonta do roka
dospijeća, kao i za druge troškove. Iznos kamate za kupca je eskont a za prodavca
diskont. Da bi se eskontovanje izvršilo potrebno je znati mjeničnu sumu, rok dospijeća
mjenice, dan eskontovanja i eskontu stopu.
Ček
Sa istorijskog gledišta, upotrebu čeka možemo pratiti od XVII veka kada se u
Engleskoj, u zamenu za deponovani novac, izdavao vrijednosni papir na donosioca. Taj
papir zamjenjivao je novac u prometu. U daljem razvoju, pojavom žiralnog novca nastaje
tzv virmanski ček.
[9]
Hartije od vrijednosti
Ček predstavlja pismenu ispravu banke na osnovu koje se imaocu isplaćuje naznačena
suma novca. Ček se izdaje samo uz novčano pokriće, što nije slučaj kod mjenice koja se
izdaje kada nema novca u momentu izdavanja. Još jedna razlika između mjenice i čeka je
u tome što je ček isključivo sredtsvo plaćanja, a trasant čeka je obavezno banka. Svi
čekovi dospijevaju po viđenju, on se može opozvati i ne može se izdavati blanko. Mjenica
i ček imaju i mnoge sličnosti, a to su: indosiranje, avaliranje, plaćanje, amortizacija i
protest čeka i mjenice.
Ček treba da sadrži sledeće sledeće elemente:
1. Oznaku da je ček
2. Bezuslovni uput da se plati određena svota novca iz trasantnog pokrića
3. Mjesto gdje treba da se izvrši uplata
4. Oznaka dana i mjesta izdavanja čeka
5. Potpis onoga ko je ček izdao (trasant).
Vrste čekova
Čekove možemo podjeliti po obliku, namjeni i kriterijumima koji bliže određuju njihov
sadržaj. Sa stanovišta transata i trasata, razlikujemo bankarski ček kod koga je trasant
banka i nebankarski ček kod koga je trasat neka firma ili fizičko lice. Primjena
bankarskog čeka značajna je u međunarodnom platnom prometu.
U zavisnosti od obilka i namjene, razlikujemo:
1. Gotovinski ček – koje se koristi za isplatu u gotovom novcu
2. Virmanski ček za bezgotovinsko plaćanje i
3. Putniči ček koji je u velikoj mjeri prisutan u praksi. Korisnik u momentu preuzimanja
čeka od banke trasanta vrši njegovo pokriće na osnovu čega je banka obavezna izvršiti
isplatu čeka putem mreže svojih filijala ili korespondenata u svijetu.
Čekovne radnje
Najvažnije čekovne radnje koje bliže definišu funkcionisanje čeka na tržištu kapitala su:
1. Izdavanje čeka
2. Prezentiranje čeka
3. Opoziv
[10]
Hartije od vrijednosti
4. Avaliranje čeka
5. Indosiranje čeka
6. Amortizacija i
7. Protest čeka
Prva čekovna radnja je izdavanje čeka pri čemu mora biti zadovoljena čekovna
sposobnost kao i bitni elementi čeka. Druga radnja je prenos čeka. Ova radnja zavisi od
vrste čeka. Tako se ček na donosioca prenosi prostom predajom, ček po naredbi prenosi
se putem indosamenta, a ček na ime putem cesije uz predaju isprava. Treća radnja je
avaliranje, što podrazumjeva garanciju od strane određenog lica. Budući da je ček plativ
po viđenju, može se isplatiti odmah nakon izdavanja. Opoziv čeka može vršiti samo
trasant, a isplatu trasat. Protest čeka je javna stvar, koju izdaje nadležni organ, kojom se
dokazuje da je određena radnja propuštena, npr ako se ček ne isplati i sl. Obavještenje
čekovnih dužnika da je podignut protest naziva se notifikacija. Postupak kojim se neki
ček proglašava nestalim naziva se amortizacija.
Akcije
Dionice ili akcije su udeo koji svaki učesnik u akcionarskom drušvu ima u imovini
društva i podrazumeva ispravu pomoću koje njen vlasnik stiče pravo učešća u raspodjeli
dobiti akcionarskog društva, to jest ostvarivanju prava na dividendu. U zavisnosti od
veličine sopstvenog učešća ostvaruje se pravo na: dividendu, upravljanje ili likvidacioni
ostatak. Sredstva uložena u akcije nose sa sobom rizik da ne budu vraćena, ukoliko na
primjer dođe do likvidacije preduzeća. Sa druge strane, akcije pružaju i veću mogućnost
ostvarivanja dobiti na uložena sredstva, bilo po osnovu porasta cijene akcija bilo po
osnovu dividende koja se distribuira akcionarima ukoliko preduzeće ostvari pozitivan
finansijski rezultat. Osnovni kapital društva podjeljen je na akcije čija je najniža
nominalna vrednost određena zakonskim propisima. Maksimalna vrijednost se određuje
statutom društva, odnosno ugovorom zaključenim između učesnika u društvu. Pod
pojmom akcija najčešće se podrazumeva isprava koja se izdaje učesniku društva koji
uplati svoj udio i na osnovu koje se stiče pravo, kako na učešće u organima upravljanja
društva, tako i u raspodjeli njegove dobiti. Akcije se izdaju, po pravilu, u obliku hartija od
vrijednosti koje glase na ime ili na donosioca. Moguće je i izdavanje akcija po naredbi.
Akcije se mogu prenositi bez obzira kako je vlasnik određen. Prema vremenu izdavanja
[11]
Hartije od vrijednosti
dijele se na privremene i stalne akcije. Privremene se izdaju prilikom osnivanja društva, i
traju dok vlasnik takve akcije ne uplati određenu svotu na ime svog udjela, nakon čega se
privremene akcije povlače i zamjenjuju se stalnim. Prema sadržini prava imaoca, akcije
mogu biti obične (statutom garantovana prava) i prioritetne (gde vlasnici imaju određene
privilegije u odnosu na ostale učesnike). Akcijama trguju brokersko-dilerska društva ili
ovlašćene banke, na organizovanom tržištu, berzi. Dividenda je deo profita koji akcionar
naplaćuje na osnovu svoje akcije, a čiju visinu određuje skupština akcionara u zavisnosti
od rezultata preduzeća i u skladu sa pravilima akcionarskog društva. Obično se utvrđuje u
procentu od vrednosti akcije, a taj procenat se menja u zavisnosti od ostvarenog
poslovnog rezultata. Akcije imaju varijabilnu dividendu koja zavisi od visine dobiti
preduzeća. Tržišna cijena sigurnih akcija je njihova sadašnja vrijednost. Dnevno kretanje
cijena akcija deluje nepredvidivo ali opšti indeks cijena akcija (npr. Dou-Džons indeks)
pokazuje uzlazno kretanje na duži rok. Koeficijent koji mjeri stepen rizičnosti svake
akcije naziva se beta-koeficijent. On predstavlja odnos između rizičnosti date akcije i
opšteg nivoa rizičnosti celog tržišta akcija i procjenjuje se uobičajenim statističkim
metodama.
Obveznica
Obveznica je hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac (emitent) obavezuje da će
licu koje je naznačeno na njoj ili donosiocu iste (zavisno da li se radi o obveznici na ime
ili donosioca) isplatiti iznos koji je naveden na njoj (nominalnu vrednost obveznice) i
platiti kamatu za određeni vremenski period.Vlasništvo nad njima se stiče ispunjenjem
obaveza u novcu. Svaka obveznica se sastoji iz plašta i kamatnih kupona. Prvi dio sadrži
osnovne podatke o obveznici kao što su oznaka da je ta hartija od vrijednosti obveznica i
koja je vrsta obveznice, naziv i sjedište emitenta, naziv i sjedište kupca ili pak oznaku da
glasi na donosioca, iznos na koji glasi obveznica (nominalnu vrijednost obveznice),
visinu kamatne stope, datum i mesto plaćanja kamate i glavnice (nominalne vrednosti),
mjesto i datum izdavanja, ime garanta (ako je obveznica garantovana, procenat učešća u
dobiti (ako je to učešće predviđeno), oznaku serije i kontrolni broj obveznice, faksimil
potpisa ovlašćenog lica i pečat emitenta. Kamatni kuponi sadrže pak, osnovne podatke o
samoj isplati kamate: oznaku serije i broj kupona, visinu kamate, datum dospijeća,
mjesto, datum i način plaćanja kamata kao i potpis ovlašćenog lica i pečat emitenta. Ovaj
[12]
Hartije od vrijednosti
drugi dio obeveznice je značajan zato što vlasnik odnosno imalac obveznice isti mora
pokazati emitentu, zajedno sa plaštom, kada dođe vrijeme za naplatu kamate.
U skladu sa postojećom regulativom, emitent može da, umesto štampanja obveznice, izda
potvrdu koja bi sadržala iste elemente kao i plašt obveznice s tim što ona onda mora biti
overena od strane banke kod koje emitent ima otvoren depo račun.
Podjela obveznica:
Prema roku dospeća, djele se na: kratkoročne – koje dospijevaju na naplatu u roku
koji je kraći od godinu dana , dugoročne – koje dospevaju na naplatu u roku koji je duži
od godinu dana.
Prema načinu označavanja vlasništva nad njima, dele se na: obveznice na ime – koje
na plaštu imaju navedeno ime kupca. Takve obveznice se prenose na novog vlasnika
indosiranjem - pismenim izjavljivanjem vlasnika iste da svoje pravo prenosi na drugo
lice, obveznice na donosioca – koje na plaštu imaju navedeno da glase na donosioca, one
se na neko drugo lice prenose prostom predajom.
Prema načinu na koji se ostvaruje pravo na kamatu, dijele se na: obveznice bez
kupona – kod kojih se kamata isplaćuje odjednom – o roku dospijeća i koje kao takve
nemaju kamatne kupone, obveznice sa kuponima – kod kojih se kamata isplaćuje
peridično i koje kao takve imaju kamatne kupone koji se moraju prezentirati prilikom
njene naplate.
Prema načinu obračuna kamate, dijele se na: obveznice sa fiksnom kamatom – kod
kojih je kamata u momentu kupovine poznata i ona je fiksna obveznice sa
promenljivo(varijabilnom) kamatom – kod kojih je kamatna stopa obveznice promenljiva
i vezuje se za kamatnu stopu neke kratkoročne hartije od vrijednosti (a to je najčešće ona
koja ima najniži kreditni rizik) , obveznice sa indeksiranom kamatom – kod kojih se
fiksna kamata, u momentu isplate koriguje indeksom rasta cena na malo ili nekim drugim
ugovorenim indeksom.
Prema vremenu u kome se isplaćuje glavnica, dijele se na: jednokratne obveznice –
kod kojih se glavnica (nominalna vrijednost, vrijednost na koju glase) isplaćuje odjednom
– o roku dospeća , anuitetne obveznice – kod kojih se glavnica otplaćuje periodično.
Prema načinu obezbjeđivanja otplate, dijele se na: hipotekarne obveznice – kod kojih
emitent zalaže svoju imovinu kao garanciju da će obaveze po osnovu obveznica biti
isplaćene njihovim imaocima. Ukoliko emitent ne bude sposoban da iste izmiri izvršiće se
prodaja te imovine i tako omogućiti naplata potraživanja koja vlasnik ima prema
[13]
Hartije od vrijednosti
izdavaocu obveznice ,garantovane obveznice – za čiju isplatu o roku dospeća garantuje
određeno pravno lice kao što je na primjer komercijalna banka, što znači da vlasnik
obveznice može svoja potraživanja iz obveznice da naplati od banke ukoliko emitent
nema sredstava za isplatu svojih obaveza po osnovu obveznica negarantovane obveznice
– kod kojih vlasnik svoja potraživanja po osnovu obveznice koju poseduje može da
naplati jedino od emitenta.
Prema mogućnosti otkupa pre roka dospijeća, dijele se na: opozive – koje u sebi
sadrže pravo emitenta da ih otkupi prije roka dospijeća, po unapred utvrđenoj cijeni koja
je, po pravilu, veća od nominalne vrijednosti obveznice , neopozive – koje u sebi ne
sadrže pravo emitenta da ih otkupi prije roka dospijeća.
Prema tome ko se javlja kao emitent obveznica, dijele se na: državne obveznice –
koje emituje država odnosno ovlašćeni državni organ, radi obezbjeđenja sredstava iz
realnih izvora radi usklađivanja priliva i odliva budžeta odnosno za pokriće trenutnih
budžetskih deficita kao i anticipativne budžetske potrošnje. municipalne obveznice
(obveznice lokalnih organa vlasti) – koje emituju gradovi, regioni, škole, univerziteti i sl.
radi obezbjeđenja potrebnih sredstava za finansiranje budžetskog deficita lokalnih organa
vlasti, za izgradnju škole, bolnice, uličnog osvjetljenja, sportskih objekata korporativne
obveznice – koje emituju preduzaća bilo da su to javna preduzeća, transportna i
industrijska preduzeća, banke ili druge finansijske kompanije.
Skladišnica
Skladišnica je stvarno-pravna hartija koju izdaju ovlašćena skladišta kao dokaz da je roba
primljena na čuvanje.
Blagajnički zapis
Blagajnički zapis je vrsta hartije od vrijednosti kojom se emitent obavezuje da će njenom
imaocu u roku dospijeća platiti nominalnu vrijednost naznačenu na hartiji. Blagajnički
zapis izdaje Centralna banka ili poslovna banka. Centralna banka izdaje zapise u cilju
regulisanja novčane mase u opticaju tzv. operacije na otvorenom tržištu. Prodajom
blagajničkih zapisa poslovnim bankama Centralna banka povlači novac sa tržišta. Rokovi
dospijeća ovih zapisa su najčešće 15, 30 i 60 dana i imaju kamatnu stopu od 10 do 15
posto na godišnjem nivou.
[14]
Hartije od vrijednosti
Centralni registar hartija od vrijednosti
Centralni registar, depo i kliring hartija od vrijednosti jeste institucija koja vodi
jedinstvenu evidenciju zakonitih imalaca hartija od vrijednosti i evidenciju o pravima iz
tih hartija, kao i o pravima trećih lica na hartijama od vrednosti. Centralni registar hartija
od vrijednosti obavlja i poslove kliringa i saldiranja transakcija zaključenih sa hartijama
od vrijednosti, odnosno vrši prenos vlasništva nad hartijama od vrijednosti istovremeno sa
plaćanjem tako da ne može da se dogodi situacija u kojoj neko proda hartiju od
vrijednosti i ne dobije novac. Centralni registar, depo i kliring hartija od vrijednosti a. d.
Beograd je institucija na finansijskom tržištu, čiji je osnovni zadatak da vodi evidenciju o
vlasnicima hartija od vrijednosti, da vodi evidenciju o pravima koja proizilaze iz hartija
od vrijednosti (npr. pravo glasa, pravo na isplatu dividende, pravo na isplatu kamate), kao
i da vrši prenos vlasništva sa prodavca na kupca. Pored toga, zaloga, odnosno založno
pravo trećih lica na hartijama od vrijednosti se konstituiše upisom u Centralni registar
hartija od vrijednosti. Ovo je veoma dobar način za otklanjanje rizika banaka u procesu
kreditiranja, naročito zbog toga što se u slučaju neblagovremenog izvršenja obaveza
dužnika, založene hartije od vrijednosti mogu lako prodati (bez sudske procedure). U
Centralnom registru je napravljen indirektan holding, što znači da svi klijenti otvaraju
račune preko članova Centralnog registra. Svi korisnici prelaze u ruke korporativnih
agenata – članova Centralnog registra koji će im elektronskim putem otvarati račune.
Centralni registar hartija od vrijednosti je osnovan kao institucija za potrebe razvoja
finansijskog tržišta . Njegovo poslovanje obuhvata registraciju različitih vrsta hartija od
vrijednosti u koje spadaju: obveznice, blagajnički zapisi i akcije koje nastaju iz procesa
privatizacije koji se odvija u Srbiji.
Trgovina hartijama od vrijednosti
Trgovina hartijama od vrijednosti se vrši na berzi. Berza je fizički i poslovno organizovan
prostor, na kome se po strogo utvrđenim pravilima trguje hartijama od vrijednosti,
novcem i stranim sredstvima plaćanja. Berza je institucija finansijskog tržišta, ali je i
sama po sebi finansijsko tržište. Berze kao institucije organizovanog finansijskog tržišta
kapitala, predstavljaju samostalne organizacije koje poseduju sopstveni poslovni prostor
[15]
Hartije od vrijednosti
(zgradu), članstvo i poslovna pravila. Iako berze u promet ne unose svoje hartije od
vrijednosti, niti same kupuju i prodaju hartije od vrijednosti, one spadaju u finansijske
institucije, ali nisu intermedijarne finansijske institucije.
Predmet trgovanja na berzi mora da bude tipiziran i standardizovan kako bi bio lako
zamenljiv, i time trgovina njime jednostavna, brza i efikasna. Ovo omogućava odsustvo
predmeta trgovanja sa mjesta na kom se trguje. Članovi berze su brokersko-dilerska
društva i ovlašćene banke. Prijem u članstvo berze vrši se na osnovu podnetog zahteva i
dokumentacije propisane aktima berze.
Trgovina se odvija po posebnim pravilima berze, obično potvrđenim od strane državne
vlasti. Na berzi se samo zaključuju poslovi, dok se isporuke i plaćanja odvijaju van berze.
Pravila trgovanja na berzi izrasla su iz običajnog trgovinskog prava i uobličavala su se
zajedno sa postepenim nastankom berze tokom razvoja tržišta i tržišnih odnosa. Ova
pravila imaju dvostruku funkciju: da obezbjede standardizaciju predmeta trgovine i samih
pravila trgovanja, i da pruže zaštitu učesnicima u trgovanju.
Berza utvrđuje i publikuje cijene hartija od vrednosti. Cijene pojedinih hartija od
vrijednosti utvrđuju se na bazi efektivne kupovine i prodaje, odnosno ponude i tražnje
konkretne hartije od vrijednosti. Objavljujući pregled cijena različitih hartija od
vrijednosti i zahtevajući da se finansijski izveštaji preduzeća koja ih emituju učine
dostupnim javnosti, berze omogućavaju postojećim i perspektivnim ulagačima da procene
rizik i rentabilnost svojih ulaganja i usmere ih u skladu sa svojim preferencijama prema
riziku i rentabilnosti.
Berza je dužna da u svom poslovanju obezbedi: zakonito obavljanje trgovine na berzi,
zaštitu interesa učesnika na berzi, poštovanje pravila i standarda berze koji se odnose na
ponašanje učesnika na berzi, i informacije za javnost o svim činjenicama značajnim za
rad berze.
[16]
Hartije od vrijednosti
Zaključak
Hartije od vrijednosti možemo definisati kao pisani dokument, ispravu ili elektronski
zapis koji svojim vlasnicima daje određena prava. To je isprava kojom se jedno lice
obavezuje da će ispuniti pisanu činidbu prema drugom licu koje je njihov zakoniti imalac.
U našoj zemlji finansijsko tržište nije razvijeno, ali u poslednjih nekoliko godina dolazi
do značajnih pomaka u razvoju finansijskog tržišta u BIH. Takođe, dolazi i do povećanja
stranih investicija u našoj zemlji. Razvoj finansijskih tržišta smanjuje neizvjesnost u
pribavljanju i plasiranju kapitala što je pretpostavka za dugoročni rast i razvoj.
Bez jakog finansijskog tržišta nema ni stabilne razvijene ekonomije. Značaj razvoja
finansijskih tržišta spada u najbitnije faktore jačanja ukupne ekonomije države.
[17]
Hartije od vrijednosti
Literatura:
1. Prof. Dr Zdenka Đurić, Privredno pravni ugovori i hartije od vrijednosti, Banja
Luka,2009. god.
2. dr Dejan D. Erić, Finansijska tržišta i instrumenti, izmijenjeno i dopunjeno izdanje,
Beograd, 2003. god.
3. Prof. dr Jovan Rodić, Poslovne finansije, Ekonomika, Beograd, 1991. god.
4. http://sr.wikipedia.org/wiki/Hartije_od_vrijednosti
5. http :// sr . wikipedia . org / sr - el /Finansijska_tržišta
[18]
Top Related