ZNACAJNIJE TEORIJE PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA · •Teorije uzleta se povezuju sa imenom ROSTOVA i...
Transcript of ZNACAJNIJE TEORIJE PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA · •Teorije uzleta se povezuju sa imenom ROSTOVA i...
ZNACAJNIJE TEORIJE
PRIVREDNOG RASTA I RAZVOJA
Mr Milica Muhadinovic
Copyright © 2009 Pearson Addison-Wesley. All rights reserved. 3-3
Classic Theories of Economic
Development – Four Approaches
1. Linear stages of growth models
2. Theories and Patterns of structural
change
3. International-dependence revolution
4. Neoclassical, free market
counterrevolution
Observation:
• LDCs have much less capital per worker
than rich countries.
• “Capital” = machinery and equipment
• Result: Lower productivity of labor
• And thus Lower wages/incomes.
• LDCs are poor because they
lack capital
PRISTUP TEORIJE
1. Herik i Kindleberger 1) neoklasične teorije
2) radikalno-marksističke teorije privrednog razvoja i
3) teorije strukturne neravnoteže
- Luisov dvosektorski model i
- Čenerijevi modeli razvoja.
2. Samjuelson i Nordaus 1) teorije uzleta (Rostov),
2) teorije stagnacije (Geršenkron) i
3) teorije uravnoteženog razvoja (Kuznetc)
Treći i najčešće korišćeni pristup u
makroekonomskoj literaturi ne razlikujući
fenomene rasta i razvoja, aktuelne teorije djeli na:
1) kratkoročne teorije privrednog rasta i
2) dugoročne teorije privrednog rasta
1. škola stagnacije, Hansen;
2. škola dugoročnog rasta sa flukutuacijama privrednih ciklusa,
Solou; i
3. škole eksplozije i kolapsa: Marksova, Maltusova i tehnološke
promjene kao osnov rastućih prinosa)
Četvrti pristup (Todaro)
1) tradicionalne
- teorija etapa privrednog rasta,
- teorija strukturnih promjena
– teorija međ. zavisnosti u razvoju
a)model neokolonijalne zavisnosti,
b)model pogrešne paradigme i
c)teza dualnog razvoja
2) nove neoklasične teorije
- slobodno tržište, javni izbor i pristup neškodljivog tržišta, i
3) tzv. endogene (nove) teorije privrednog rasta
- endogenizacija tehnoloških promjena,
- teorije ljudskog kapitala/Šulc/,
- neoinstitucionalne teorije
NEOKLASIČNE TEORIJE
• Tri tacke oslonca: stavovi klasicne ekonomije
(Smit,Rikardo), osnovna nacela marginalistickog
pravca (Marsal) i moderna sinteza Dzemsa Mida.
• Osnovne pretpostavke : uvažavanje odlučujuće
uloge tržišta i cjenovnog mehanizma u
konkurentskoj tržišnoj strukturi. Slobodno tržište
kao jedini pravi regulator ekonomskih aktivnosti.
• Ključne odrednice: 1. tržište i tržišni ishodi i 2.
privatna svojina i lična inicijativa
• Protiv su državnog intervencionizma
Radikalno-marksističke teorije razvoja
• Ekonomske nejednakosti “postoje” zbog
eksploatacije nerazvijenih od strane
razvijenih, tj. neravnomjernost u
privrednom razvoju pojedinih zemalja
koreliraju sa svjesnom akcijom razvijenih.
• Propašću istočnoevropskih socijalističkih
privreda, ove razvojne teorije dobrim
dijelom izgubile su na aktuelnosti
Teorije strukturne neravnoteže
• Dovode u pitanje postojanje visoke cjenovne
elastičnosti tražnje, elastičnosti ponude i
supstituciju faktora proizvodnje, naročito u ZUR
(što pretpostavljaju neoklasičari)
• Koncentrisanost pojedinih zemalja na rast, izaziva
pojavu neelastičnosti cijena i tražnje u kratkom
roku
• Zalažu se za AKTIVNO MJEŠANJE DRŽAVE U
PRIVREDNI ŽIVOT putem indikativnog (okvirnog)
planiranja, najrazličitijih intervencija u oblasti
cijena, raspodjele dohotka i spoljne trgovine.
Luisov dvosektorski model
• Nerazvijena privreda sastoji se od
tradicionalnog (prenaseljena ruralna regija,
niska produktivnost rada, nulta granična
produktivnost rada) i modernog sektora
(visokoproduktivan industrijski sektor).
• Glavni akcenat dvosektorskog modela-
transfer RS i rast proizvodnje u sektoru
industrije (brzina zavisi od stope rasta I i
akumulacije K).
• Kad se sav višak RS iz poljoprivrede prebaci u
industriju, proces se završava.
Copyright © 2009 Pearson Addison-Wesley. All rights reserved. 3-10
Criticisms - Lewis Model
• Rate of labor transfer and employment creation may not be proportional to rate of modern-sector capital accumulation (stopa transfera RS I zaposlenosti ne mora biti = stopi akumulacije kapitala)
• Surplus labor in rural areas (no) and full employment in urban (no)? (vecina istrazivanja pokazala da je obrnuta situacija u ZUR)
• Institutional factors (unions, min wage)? (sindikati, min. nadnica)
“Model razvoja strukturnih promjena” • Povećana štednja i investicije nijesu dovoljne za privredni rast
• Za “model razvoja” neophodne su strukturne promjene:
transformacija proizvodnje, promjene u strukturi tražnje
potrošača, međunarodna trgovina i korišćenje resursa,
promjene ukupnih društveno ekonomskih faktora (urbanizacija,
migracije, ravnomjeran regionalni razvoj..)
• Najznačajniji “domaći” faktori ovog modela razvoja su:
prirodni resursi, veličina zemlje i broj stanovnika, ali i
snaga institucija i ekonomska politika.
• Najznačajniji inostrani faktori su:pristup stranom kapitalu,
tehnologiji i medjunarodnoj trgovini
• Model str. promjena prepoznaje da su ZUR dio sistema visoko
integrisane medjunarodne privrede koji moze stimulisati, ali i
kociti njihov razvoj.
Model strukturnih promjena
Holisa Cenerija • Pomjeranje sa poljoprivredne na
industrijsku proizvodnju
• Stalna akumulacija fizickog I ljudskog
kapitala
• Promjena traznje potrosaca
• Rast gradova I urbanih industrija
• Smanjenje velicine porodice I rast
stanovnistva
• Dva osnovna ogranicenja koja se mogu
empirijski ispitivati:
– Akumulacijski jaz – nedovoljnost
domace akumulacije za finansiranje
investicija
– Devizni jaz – nedovoljnost deviznih
priliva za pokrice uvoznih potreba
Teorije uzleta
• Teorije uzleta se povezuju sa imenom ROSTOVA i njegovim učenjem u kome se akcentiraju pojedini periodi privrednog rasta (1960, “The stages of economic growth”) .
• Na privredni razvoj gleda kao na SERIJU SUKCESIVNIH ETAPA PRIVREDNOG RASTA kroz koje pojedine zemlje moraju proći u svom ekonomskom napredovanju
• Nedostatak: model se razvija na iskustvima koje su prošle RZ, ističući značaj štednje i investicija; podrazumijeva sličan ambijent kao što je bio i kod RZ, zanemaruje savremene spoljne uticaje, globalizaciju...
• Medjutim, ZUR nemaju institucionalne uslove kao RZ – npr. razvijeno tržište novca, razvijen transport, obučenu i obrazovanu RS, efikasan državni menadžment, efikasnu stimulaciju, menadžersko iskustvo, sposobnost planiranja.. – da bi efikasno preobratili novi kapital u viši nivo proizvodnje
• Postoji pet faza ekonomskog razvoja društva: 1. tradicionalno društvo, 2. društvo koje je ostvarilo preduslove za razvoj samoodrživog rasta - „faza preduslova za uzlet”, 3. društvo u uzletu - „faza uzleta”, 4. društvo u kretanju ka zrelosti, 5. društvo masovne potrošnje
• Ključna etapa razvoja je “faza uzleta”, koju generiše
propulzivni karakter rasta jednog ili više industrijskih sektora. • Brz rast vodećih sektora povlači za sobom razvoj i ostalih,
manje dinamičkih, sektora privrede /visoka elastičnost P i T na cijene/.
• “Faza uzleta” podrazumijeva ispunjenje sljedećih uslova: (1) porast investicija na 10% nacionalnog dohotka, (2) razvoj jednog ili više proizvodnih sektora koje odlikuje
visoka stopa rasta i (3) postojanje ili nagla kreacija političkog, društvenog i
institucionalnog ambijenta, koji je stimulativan sa stanovišta rasta modernih sektora, pri čemu mogućnost angažovanja strane akumulacije u fazi uzleta daje sigurnost razvoju.
Teorije stagnacije
• Gerschenkron Aleksandar, „Economic backwardness in historical perspective” (1962) (ek.zaostalost u istorijskoj perspektivi)
• Relativno nerazvijene zemlje stiču veliku prednost onog momenta
kada uspiju da, nakon otpočinjanja rasta, pozajmljuju akumulaciju i tehnologiju, uključujući i brojne organizacione i menadžment metode RZ
• Fokus na međunarodnoj dimenziji privrednog rasta i nekim (mogućim) prednostima ZUR danas (npr. TT, FDI)
• smisleno angažovanje strane akumulacije, mogućnost transfera tehnoloških inovacija i adekvatnih menadžment tehnika iz RZ, može biti velika prednost manje razvijenih zemalja
• GERŠENKRONOV EFEKAT – “što kasnije pođemo u razvoj, brže
ćemo se razviti, jer ćemo koristiti sve one razvojne modele iz do sada razvijenih zemalja." optimistička hipoteza: moguće je izbjeći određene greške koje su bile prisutne u ranim fazama razvoja RZ, i skratiti dužinu trajanja pojedinih etapa koristeći njihova znanja i iskustvo;
• za kraći period može se ostvariti dinamičan razvoj, ali dugoročno, to može značiti i stagnaciju...
Teorije uravnoteženog razvoja
• privredni rast u sustini je uravnotežen proces u kome se privrede pojedinih zemalja stalno kreću uzlaznom linijom uvećanja proizvodnje i zaposlenosti.
• Sajmon KUZNETC (nobelovac, 1971) – proučavao je privrednu istoriju 13 RZ od 1800. do polovine XX vijeka i opovrgava teoriju etapa rasta Rostova; on smatra da je privredni rast ovih zemalja bio najbliži modelu uravnoteženog rasta – nije bilo perioda značajnog ubrzanja, niti perioda značajnog usporenja stopa privrednog rasta u dužoj vremenskoj seriji
Teorije kratkorocnog i dugorocnog PR
• Teorije kratkoročnog PR analiziraju rigorozne matematičke odnose
između stope privrednog rasta i upotrebe proizvodnih faktora,
posebno kapitala i rada (istraživanje relacija koje postoje između
STOPE PRIVREDNOG RASTA I VELIČINE UPOTRIJEBLJENIH
RESURSA
• Teorije dugoročnog PR istražuju dinamiku dugoročnog rasta, kako u
visoko industrijalizovanim, tako i u LDCs.. :
• 1. Škola stagnacije (Alvin Hansen, analiza uzroka stagnacije 30-tih
godina XX vijeka, prelazak sa kapitalno-intenzivne na kapitalno-štedni tip
tehnološke promjene)
• 2. Škola dugoročnog rasta sa fluktuacijama privrednih ciklusa (Robert
Solou, PR je potencijalno moguća proizvodnja koju determinišu: broj ljudi
koji se mogu zaposliti, obim osnovnih sredstava, nivo tehnologije, pristup
prirodnim resursima i efikasnost upotrebe raspoloživih faktora; Ovi faktori
su gornja granica privrednog rasta /ne samo prirodni resursi/ i stoga,
stabilan dugoročni privredni rast je ostvariv)
Teorije kratkorocnog i dugorocnog PR
• 3. Škole eksplozije i kolapsa - tri pravca:
• a) Marksova teorija o nestanku kapitalizma zbog
brojnih društvenih protivurječnosti;
• b) nasljednici učenja Tomasa Maltusa – “granice
rasta” date su činjenicom da stanovništvo raste po
geometrijskoj progresiji, a upotreba resursa je
ograničena;
• c) Savremene tehnološke promjene omogućavaju
rastuće prinose u oblasti poljoprivrede,
eksploatacije prirodnih resursa i zaštiti životne
sredine
Tradicionalne i nove (endogene)
teorije PR • Po Todaru, kao pet vodećih pravaca u razvojnoj
ekonomiji, u vremenu nakon II svjetskog rata, moguće je
izdvojiti:
• a) teoriju etapa privrednog rasta,
• b) teoriju stukturnih promjena,
• c) teorije zavisnosti,
• d) teorije neoklasične kontrarevolucije i
• e) endogenu ili novu teoriju rasta.
• a) teorija etapa privrednog rasta (kombinovati štednju, domaću i ino
akumulaciju; dinamičan rast je sinonim za privredni razvoj),
• b) teorija stukturnih promjena (šta mora proći „tipična” ZUR),
• c)TEORIJE MEDJUNARODNE ZAVISNOSTI U RAZVOJU (80-te i 90-te
godine XX vijeka; zemlje trećeg svijeta zarobljene su dominacijom RZ,
razvojnom zavisnošću od RZ – neravnoteža međunarodne moći, nužnost
reformi - i u zemlji i na nivou MEO):
– Model neokolonijalne zavisnosti
– Model pogrešne paradigme i
– Teza dualnog razvoja
• d)NOVE NEOKLASIČNE TEORIJE privrednog rasta, tj. teorije neoklasične
kontrarevolucije (slobodno tržište, otvorenost, FDI, privatizacija neefikasnog
javnog sektora). Prema Todaru, tri pristupa:
– Pristup slobodnog tržišta
– Teorija javnog izbora i
– Pristup neškodljivog tržišta.
• e)ENDOGENU (NOVU) TEORIJU RASTA- kreatori ekonomske politike i
ponašanje pojedinih privrednih subjekata djeluju na dinamiku stope privrednog
rasta u dugom roku; stopu PR moguće je učiniti endogenom podržavanjem
aktivnosti istraživanja i razvoja u zemlji;pod pretpostavkom konstantnih prinosa
proizvodnje, moguće je promjenom stope štednje djelovati na dinamiku
privrednog rasta.
Teorije ljudskog kapitala
• Investicije u ljudski kapital uvećavaju ne samo
proizvodne mogućnosti preduzeća ili pojedinaca,
već djeluju na uvećanje proizvodnog potencijala sa
njima povezanih preduzeća i radnika.
• Predstavnik TEODOR ŠULC - najznačajniji
proizvodni faktori u dinamiziranju stope PR nisu
obradiva zemlja, prostor i energija, već poboljšanje
kvaliteta stanovništva i napredak u znanju
• Stopa privrednog rasta direktno zavisna od stope
rasta investicija u obrazovanje.
Neoinstitucionalne teorije PR
• Govore o uticaju ključnih političkih i institucionalnih faktora na
privredni rast.
• Institucionalno uređena svojina – uslov
makroekonomske efikasnosti tržišne privrede
• Najdinamičnije stope privrednog rasta su imale države sa
uređenim sistemom zaštite privatne svojine
• Alokativni i regulativni aranžmani moraju biti u funkciji
podržavanja privrede da ostvaruje visoku produktivnost rada,
profit, dinamičan rast i razvoj, i to u dužem vremenskom
periodu.
• Savremene privrednosistemske odrednice, treba
kontinuirano da doprinose poboljšanju kvaliteta
makroekonomske performanse, a posebno da doprinose
realizaciji zadovoljavajuće akceleracije razvojne
dinamike privrede
Copyright © 2009 Pearson Addison-Wesley. All rights reserved. 3-25
Case Study: South Korea and
Argentina
Južna Koreja i Argentina
-15.00
-10.00
-5.00
0.00
5.00
10.00
15.00
20.00
19
60
19
62
19
64
19
66
19
68
19
70
19
72
19
74
19
76
19
78
19
80
19
82
19
84
19
86
19
88
19
90
19
92
19
94
19
96
19
98
20
00
20
02
20
04
20
06
20
08
20
10
20
12
20
14
20
16
Sto
pa a
rasta
Godišnja stopa rasta BDP-a (%)
Argentina GDP growth (annual %)
Korea, Rep. GDP growth (annual %)
Argentina GNI 1960-2015
Južna Koreja GNI 1960-2015
Stages of Growth • JK potvrdjuje neke linear-stages
views. JK zadnjih godina ima
povecan udio investicija u
nacionalnom dohotku (među
najvećim na svijetu), sto velikim
dijelom objasnjava brz uspon
ekonomije.
• JK nije ni pomenuta u knjizi
“Stages of Economic Growth”
Investicije su od tada porasle, ali
kao dio GNI, cinile su 15%, sto je
bilo ispod “faze uzleta” 1965. Do
1990. je taj udio porastao na 37%
GNI i bio na nivou od oko 40%
2000–2007.
• Rostow je tvrdio da se zrelost
postize 60 godina nakon “uzleta”.
JK je ispunila kriterijum zrelosti
kroz integrisanost sa svjetskom
ekonomijom..
• Argentina je 1870. bila 11. u
svijetu po per capita dohotku
(bolja pozicija od Njemacke), a
danas nije ni u top 50.
• Rostow je zakljucio da je Arg uzlet
dozivjela oko 1914., a u toku
1930ih je imala neprekidan uzlet,
sto je cini jednom od dvije
ekonomije u Latinskoj Americi
koja je dozivjela uzlet.
• Arg je imala negativnu stopu rasta
1965-90, a 1980. zabiljezen je
rast -8,3%. Iako je Arg rasla
3,6%1990-2001, bankrotirala je
2002, ekonomija imala stopu
rasta -11%. Udio I u BDP-u 2000-
07 je bio 17% (manje od polovine
onog zabiljezenog u JK).
Structural Patterns
• JK u periodu prosle generacije
karakterise brzo rastuca
poljoprivredna produktivnost,
seljenje RS iz poljoprivrede u
industriju, stabilan rast osnovnog
kapitala, obrazovanja i vjestina..I
pored velike azijske finansijske
krize ekonomija je rasla po stopi
od 5,8%.
• Krajem 1940ih i 1950ih, JK je
sprovela temeljnu zemljisnu
reformu, sto znaci da je sektor
poljoprivrede obuhvacen, a rast
ekonomije kroz brzu ekspanziju
%RS u industriji u velikoj mjeri je
usaglaseno sa Luisovim
modelom.
• Argentina je prosla kroz
uobicajene faze razvoja,
sto se pokazalo kroz rast
poljoprivredne
produktivnosti,
zaposlenosti u industriji;
doslo je do urbanizacije..
Teorije zavisnosti
• JK je bila japanska kolonija
do 1945., i skroz zavisna od
“dobre volje” USA radi
odbrane od S. Koreje. Veliki
dio budzeta 1950ih je cinila
pomoc USA, a istovremeno
je veliki dio uvozila, ali i
izvozila u razvijene zemlje
(posebno US i Japan).
Danas je JK clan OECD-a.
• Korejska vlada je sprovodila
odredjene, uspjesne,
politike- ogranicavanje
uloge MNK, unapredjenje
industrijske politike i sl.
• Arg se najvise oslanjala na
izvoz primarnih proizvoda, a
cijena tih proizvoda je padala.
• MNK su igrale veliku ulogu, a
ARG nije bila sposobna da
kreira sopstvene proizvodne,
izvozne, industrije, sto je
dovelo do toga da je morala
da proda SOE stranim
kompanijama.
• Zagovornici ovih teorija tvrdili
su da je razvoj Arg bio zrtva
ekonomskih interesa
britanskih i americkih
korporacija.
Neoklasicne teorije • JK je zemlja u kojoj je
mijesanje vlade u
ekonomski zivot bilo na
visokom nivou – posebno u
oblast medjunarodne
trgovine. Vlada je planirala
razvoj, koristila poreske
olaksice i podsticala firme
da prate vladine direktive.
Postavljala je izvozne
targete, uticala na podizanje
prosjecnog tehnoloskoh
nivoa u razlicitim
industrijama i sl.
• Vladina politika je vise
podrzavala interese
privilegovanih nego siroko
definisane ciljeve razvoja i
svaki vladin neuspjeh je
uglavnom bio veci od
trzisnog neuspjeha.
• Sredinom 1990ih,
liberalizacija i privatizacija
su podstakle rast u
Argentini.
• Ipak, kriza 2002. nastala je
velika kriza, sto zagovornici
teorije objasnjavaju
vezivanjem pezosa za US
dolar.