Zeman [broj 1, septembar 2009.]

HEJ, MUBAREK RAMAZAN

IZ KOMŠILUKA

DŽAMIJA U PALUTINAMA

RAMAZANI NEKADA

KAKO SE IŠLO NA IFTAR?

INTERVJU

SAMIR ef cAMIĆ, gLAvNI IMAM MIZ bIJElJINA

ARHEOLOŠKO NALAZIŠTE NA PROSTORU SUDA U bIJElJINI

Zeman

List

Med

žlis

a is

lam

ske

zaje

dnic

e Bi

jelji

na, G

odin

a I,

Broj

1, S

epte

mba

r 20

09. g

odin

e, w

ww

.miz

bije

ljina

.com

IM

PR

ES

SU

M

S A D R Ž A J

Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

S a d r ž a j

IZDAVAČMIZ bijeljina

ZA IZDAVAČASamir camić

UREDNIKMirsad Okanović

ZAMJENIK UREDNIKAAdmir Karić

FOTOREPORTERArmin Avdić

REDAKCIJAMirsad Okanović, Admir Karić, Dženana Pilaković, Armin Avdić

TEHNIČKI UREDNIKEdin Omičević

ADRESAŽrtava Fašističkog Terora 33Tel.: +387 55 226 250Fax.: +387 55 226 252

WEBSITEwww.mizbijeljina.com

[email protected]

Uvodnik ............................................................ 4

Svečano otvorenaHajrija džamija u S.Trnovi ............................ 6

Hej, mubarek ramazan ................................... 8

Intervju-Samir ef. Camić ............................. 10

Post ................................................................. 14

Nije pronađeno šta je traženo ...................... 17

Ramazani nekada .......................................... 20

Džamija u Palutinama .................................. 22

Kako je svećenik prešao na Islam ................ 25

Glas ezana kontinuirano kruži zemljom ................................................ 30

Droga, put bez povratka ............................... 35IMP

RE

SS

UM

S A D R Ž A J

Ebu Hurejre, r.a., priča da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., rekao:

“Post je štitnik, pa neka se postač ustegne od spolnog općenja i ružnih djela, a ako ga kogod napadne ili počne grditi, neka mu dva puta kaže:”Ja postim!” Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, zadah iz usta postača sigurno je kod Allaha bolji od mirisa mošusa. Allah kaže:Postač ostavlja svoje jelo, svoje piće i svoju požudu radi Mene. Post je Moj i Ja za njega posebno nagrađujem, a za svako dobro djelo ima deseterostruka nagrada.

(Buharija)

Poštovani čitaoci,

pred Vama je prvi broj lista Medžlisa islamske zajednice bijeljina pod nazivom „ZEMAN“. Medžlis islamske zajednice bijeljina na ovaj način želi svoj rad približiti svojim džematlijama, ali ih i informisati o bitnim dešavanjima kako na prostoru našeg džemata i Medžlisa, tako i iz susjednih džemata, ali i šire.

Došao nam je najodabraniji mjesec, mjesec ramazan. Mi smo odlučli da baš u ovom mubarek mjesecu prvi broj našeg lista ugleda svjetlo dana i dođe do Vaših ruku, i Vaših domova. U ovom broju Vam donosimo pred ramazanski intervju sa glavnim imamom Medžlisa islamske zajednice bijeljina, hadži Samir ef. camićem. Također, tu su i veoma zanimljivi članci o postu i njegovim propisima, drogi - velikom

U v o d n i k

U v o d n i k Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

zlu današnjice, o svećeniku koji je prešao na Islam, kao i mnogi drugi zanimljivi članci. Donosimo Vam i reportažu sa svečanog otvaranja „Hajrija“ džamije u Srednjoj Trnovi. bili smo i u Janji, gdje smo posjetili gradilište džamije u Palutinama.

Nadamo se da će ovaj prvi broj našeg lista naići na pozitivne kritike, kao i razumijevanje ukoliko bude nekih propusta.

Svim svojim džematlijama, kao i svim muslimanima u zemlji i inostranstvu želimo sretne i berićetne mubarek dane uz našu tradicionalnu čestitku

RAMAZAN ŠERIF MUBAREK OLSUN!!!

Urednik

4

44


b l i c v i j e s t i

20. avgusta 2009. godine, noć uoči ramazana mahala Dašnica je ponovo dobila sjaj i ljepotu po kojoj je bila prepoznatljiva prije prethodnog rata. Naime prosjali su kandilji “Dašnica” džamije, čija je obnova u toku. Kandilje su postavili elekričari Suljić Mirsad i Pašić Hasan.

1. avgusta 2009. godine, počela su iskopavanja na novom arheološkom nalazištu u bijeljini, na gradilištu dogradnje lijevog krila zgrade pravosudnih institucija u bijeljini, pored same Atik džamije. Svaki stariji bijeljinac zna da je na toj lokaciji, nacionalizovanoj 1960. godine od Vakufa stare džamije, a za potrebe izgradnje zgrade Suda, nekada postojalo muslimansko mezarje.

Pored jednog nišana i nekoliko skeleta, okrenutih prema kibli i sa ispruženim rukama, pronađeno je zanimljivo grobno mjesto, dimenzija 3x1,5 metar, ozidano od opeke dimenzija 25x25 centimetara i debljine 3,5 centimetra.

2. avgusta 2009. godine, u Srednjoj Trnovi kod bijeljine svečano je otvorena obnovljena džamija.Džamiju je otvorio Meho Kitovnica. Hajrija džamija nosi ime Hajre kapetana Mešića, rodom iz Srednje Trnave.U susret otvorenja “Hajrija” džamije, folklorna sekcija Medžlisa islamske zajednice bijeljina je 01. avgusta 2009. godine, nastupila sa tradiocionalnom igrom koju je osmislio Samir ef. camić, a 2. avgusta 2009. godine nastupila je horska sekcija Medžlisa islamske zajednice bijeljina koja je izvela nekoliko ilahija u čast otvorenja obnovljene džamije.

Od 23. jula 2009. - 07 avgusta 2009. godine, u Janji su održane tradicionalne “ljetne večeri.”“ljetne večeri” je otvorio Samir baćevac-predsjednik organizacionog odbora.

Kao i svake prethodne godine, tako i ove, svečanost su upotpunili mnogobrojni gosti među kojima su Salko Zildžić, Fatmir Alispahić, Enisa Žunić-direktor biblioteke u Tuzli, glumci Narodnog pozorišta Tuzla, hor “Gazije” iz bužima, ugledni

profesori tuzlanskog univerziteta i mnogi drugi.Prvu noć su se predstavili članovi bKUD Mula-Alija Sadiković iz Janje sa spletom igara iz bosne.

11. jula 2009. godine, u 7:40 sati u 87. godini života, na Ahiret je preselio hafiz Abdulah-ef. budimlija. bio je dva puta zatvaran kao politički zatvorenik zbog pripadnosti organizaciji “Mladi Muslimani” - prvi put 1949. godine, a drugi put 1981.

13. jula 2009. godine, Reisu-l-ulema Islamske zajednice u bosni i Hercegovini dr. Mustafa cerić predvodio ja dženazu namaz hafizu Abdulah ef. budimliji u haremu Prinčeve džamije u Tuzli, a tijelo hafiza budimlije je ukopano u haremu Džindijske džamije.

18. jula 2009. godine, na šehidskom mezarju lipić-Selimovići klanjana je dženaza i pokopani su posmrtni ostaci šehida Muhameda Mulabdića (28) i Selme Sarajlić (11), ubijenih 1992. godine u bijeljini. Dženazu, koju je klanjalo nekoliko stotina bošnjaka bijeljine, Janje i Tuzle, predvodili su imami Samir ef. camić i Mirsad ef. Okanović. Tevhid za bijeljinske šehide proučen je u Atik džamiji.

21. juna 2009. godine, horska sekcija Medžlisa islamske zajednice bijeljina nastupila je u mjestu Nahvioci - Općina Čelić. Povod nastupa je 16-ta godišnjica odbrane ovog mjesta od agresora.Hor je izveo prigodan program koji je pripremila mualima Enisa Okanović.

15. maja 2009. godine, dramska sekcija Medžlisa islamske zajednice bijeljina, u sali bijeljinskog kina, izvela je svoju prvu predstavu pod nazivom “Život u kasabi”. U dupke ispunjenoj sali, “predstava za pouku i smijeh”, kako je najavljena, do suza je nasmijala bijeljinsku publiku. Priča o bosanskoj kasabi u periodu odlaska osmanske i dolaska austrougarske vlasti na komičan način govori o sudbini bošnjačkog naroda u burnim vremenima. Predstavu je napisao i režirao Mirsad ef. Okanović.

Pripremio: Admir Karić

5

B L I C V I J E S T I

I z n a š i h d ž e m a t a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

Svečano otvorena Hajrija džamija u Srednjoj trnovi

Srednja Trnova pitomo bosansko mjesto koje se nalazi 15-ak kilometara od magistralnog puta Tuzla-bijeljina, 1. i

2. avgusta je odisala svečanom atmosferom. Ovo mirno bosansko mjesto 1992. godine, doživjelo je sudbinu mnogih sela i gradova u bosni i Hercegovini. Mještani ovog mjesta su protjerani, a njihove kuće i imanja opljačkana, uništena i devastirana. Nije pošteđena ni mjesna džamija, koja je porušena do temelja. Povratkom u svoje mjesto vrijedni mještani Srednje Trnove, obnavljanjem svojih domova počeli su i obnovu svoje džamije. U avgustu 2003. godine, su izliveni temelji, i počelo se sa zidanjem. Poteškoća pri gradnji je bilo, ali uz pomoć Allaha, dž.š., sve se prevazišlo i džamija je završena.

Noć uoči otvorenja, proučen je mevlud, na kojem je bio prisutan veliki broj vjernika iz bijeljine,Teočaka, Janjara, Glinja, Atmačića, Janje, Koraja, Čelića, i ostalih mjesta. Na mevludu su prisustvovali izaslanik reisu-l-uleme mr. Muharem ef. Omerdić, izaslanik muftije tuzlanskog prof. Ševko ef. Sulejmanović, kao i mnogi drugi visoki gosti. Prigodno predavanje ovom prilikom je održao prof. Ševko ef. Sulejmanović.Poslije mevluda, ispred džamije folklorna sekcija Medžlisa islamske zajednice bijeljina je izvela tradicionalne bosanske igre, na veliko oduševljenje svih prisutnih.

Sutradan, drugog avgusta 2009. godine u Srednju Trnovu su se počeli slijevati rijeke autobusa i automobila iz cijele bosne i Hercegovine. Mještani Srednje Trnove su dočekivali svoje musafire ozarenih i nasmijanih lica, nudeći ih kahvom, šerbetom, ručkovima.

Svečanost je otpočela ašeretom koje je proučio Ahmet ef. Abdurahmanović, a uvodnu riječ je

Džamiju otvorio Meho Kitovnica. Hajrija džamija nosi ime Hajre kapetana Mešića, rodom iz Srednje Trnove.

dao imam džemata Mujaga ef. cifrić, koji je svim prisutnim iskazao dobrodošlicu, a potom je rekao: ”Mi iz Sr. Trnove osjetili smo šta znači biti bez džamije, šta znači učestvovati u obnovi, izgradnji džamije. Hvala Allahu, mi smo nakon dugog i teškog rada našu džamiju obnovili i današnji dan nam je radostan.”

Heroji se ne zaboravljaju

Podsjećanje na Hajrudina Mešića-kapetana Hajru, po kome je džamija dobila imebrigadni general Hajro Mešić, rođen je 1959. godine u Sr. Trnovi. Nakon završetka vojne akademije JNA u beogradu dobio je čin kapetana i posljednja služba u JNA bila mu je u Karlovcu u Hrvatskoj. Kada je JNA zaratila u Hrvatskoj vraća se u rodnu Sr. Trnovu i otpočinje pripreme za oružani otpor srbo-četničkoj agresiji. Iskazao se kao veliki organizator odbrane na području opština Zvornik i Ugljevik. U velikim bitkama bio je veliki vojskovođa, koji je uspio spojiti Teočak i Sapnu, povezujući ih sa Tuzlom i drugim slobodnim krajevima. Poginuo je 30. oktobra 1992. godine u zvorničkom selu Nezuk. Ukopan je u Sniježnici-Teočak. Ostaće upamćen kao veliki patriota i borac za svoj narod i domovinu, čije će se herojsko ime dugo pamtiti, a džamija u Sr. Trnovi, koja nosi njegovo ime, najbolji je primjer da se heroji ne zaboravljaju.Prva džamija u Sr. Trnovi sagrađena 1879. godine.

U ime građevinskog odbora, skupu se obratio Dževid Ahmetović, koji je uz ostalo istakao: ”Prema evidencijama koje postoje i prema usmenim predanjima prva džamija na ovom mjestu je izgađena 1879. godine, a plac za njenu izgradnju poklonio je Jahija Jahić. Veća džamija izgrađena je 70-tih godina prošlog vijeka, koja je nažalost porušena u posljednjem ratu na ovim prostorima. Stanovništvo Sr. Trnove je

6

zaslužnijih osoba za izgradnju džamije, koja je uz ostale aktiviste dobila i zahvalnicu, u svom nastupu je naglasila: ” Ova džamija je jedan od dokaza da smo mi u svojoj vjeri, na svom kućnom pragu i na svojoj zemlji.”

Samir ef. camić, glavni imam Medžlisa IZ bijeljina, posebno je istakao: ”Otvaranjem ove džamije okončali smo obnavljanje četiri džamije na području opštine Ugljevik. Podsjećam da je na našem području porušeno svih devet džamija i sve su, ili obnovljene, ili u fazi obnove.”

bekir ef. Šabić, izaslanik muftije tuzlanskog Husein ef. Kavazovića, je istakao: ”Ovdje smo slušali o rušenju i obnavljanju. Najteže je obnoviti čovjeka. Nemojte da vas zavara dunjaluk. bogat na dunjaluku je onaj ko ne traži više od onoga što ima.Obavljajte namaz, koji je jedina obaveza koja je propisana na nebesima. Pojavili su se neki muslimani koji kažu da ne treba klanjati sunnete. Sunnet je naša

snaga. U ime muftije tuzlanskog i u svoje ime, čestitam džematlijama Sr. Trnove, građevinskom odboru i Medžlisu IZ bijeljina na izgradnji ove džamije.”“Činite hajrate u Hajriji džamiji”, poručio je mr. Muharem ef. OmerdićMr. Muharem ef. Omerdić, izaslanik reisu-l-uleme dr. Mustafe ef. cerića, uputio je čestitke džematlijama Sr. Trnove na izgradnji prelijepe džamije, koja će biti svjedok ove generacije, njihovog djelovanja i odnosa prema vjeri i tradiciji, pa je nastavio: ”Kapetan Hajro Mešić je žrtvovao svoj život za svoj narod. Hvala vam što ste, sjećajući se na njega, dali ime džamiji “Hajrija”. budimo ljudi od hajra i jedni drugima činimo hajr.” Hor Medžlisa Islamske zajednice bijeljina izveo je nekoliko ilahija. Prije završnog ašereta i dove, predsjednik džematskog odbora Senad Kitovnica zaslužnim za izgradnju džamije, pojedincima i ustanovama, uručio je zahvalnice.Nakon što je bekir ef. Šabić proučio dovu, mr. Muharem ef. Omerdić je Mehi Kitovnici uručio džamijski ključ da džamiju zvanično otvori. Mehi Kitovnici ova čast je pripala zbog toga što su njegovi sinovi Asmir i Rizah bili veliki donatori džamije, koji su izrazili želju da je otvori njihov babo Meho. Podne namaz u novootvorenoj džamiji kao imam obavio je Samir ef. camić, glavni imam Medžlisa IZ bijeljina.

“Djeca me počastila da otvorim džamiju”, kaže Meho Kitovnica

Nakon što je otvorio džamiju, Meho Kitovnica, nam reče: ”Sretan sam. Ima možda ljudi koji su više doprinijeli u izgradnji džamije. Moji sinovi, Asmir i Rizah, kao donatori džamije, meni su prepustili da je otvorim. Ovdje se vratilo oko 60% stanovništva.”

Opet u Sr. Trnovi nema vode

U odnosu na šezdesete godine, u ovom džematu, mnogo se toga promijenilo. Kroz mjesto prolazi asfaltni put, kuće su nove i sređene, došle su nove džematlije, a sadašnji čelnici džemata tada nisu bili ni rođeni. Ipak, po snabdjevenosti mjesta vodom situacija se za ovih 40 godina nije ništa promijenila. I sada, kao i tada, voda se dovozi u cisternama. I za otvorenje džamije vode nije bilo dovoljno, pa su ljubazni domaćini svoje goste obezbjeđivali vodom iz kanistera.


I z n a š i h d ž e m a t a

bilo u muhadžirluku od 1992-1999. godine. Do 1992. godine u Sr. Trnovi je u 180 domaćinstava živjelo 726 stanovnika, a sada tu, u 105 domaćinstava, živi 350 stanovnika. U avgustu 2003. godine urađen je temelj džamiji, koju danas svečano otvaramo. U izgradnju džamije utrošeno je 150 hiljada KM.

U Sr. Trnovi, uz ostale, službovali su i ovi imami: Sulejman ef. begović, Mehmed ef. Osmić, Hasan ef. Smajlović, Esad ef. Čočić, hafiz Abdulah ef. budimlija, a danas u džematu imamsku dužnost obavlja Mujaga ef. cifrić.”Senija bubić, član Glavnog odbora SDA, jedna od

7

H e j , m u b a r e k r a m a z a n Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

Hej, mubarek ramazan“O ljudi, došao vam je ramazan sa blagoslovom, milošću i oprostom, mjesec koji je Allahu draži od svih drugih mjeseci, čiji su dani važniji od svih drugih dana, čije su noći značajnije od svih drugih noći, čiji su sati bolji od svih drugih sati.” (Kur’an)

Naš najdraži musafir ponovo je pokucao na naša vrata, i ušao u naše domove. Mjesec ša´ban je bio dobra prilika da

se pripremimo za mubarek mjesec ramazan. Koliko je bitan i vrijedan post u mjesecu ša´banu možemo vidjeti iz sljedećeg hadisa:“Enes, r.a., jednom je pitao Muhammeda, a.s: “Koji je post najbolji?“, na što je Pejgamber, a.s., odgovorio: “Post u ša´banu, jer se time odaje počast ramazanu.“ (Tirmizi)

Mjesec ramazan je najodabraniji mjesec među svim mjesecima. Skoro da je nemoguće pobrojati blagodati koje se kriju u njemu. To je mjesec posta u kojem se pravovjerni sustežu od jela i pića i svih prohtjeva koji su im, inače, dopušteni. Na taj način oni nastoje eliminisati griješenje i oponašati bezgrešna duhovna bića meleke, koji su neprekidno u pokornosti svome Stvoritelju. Uz to, propisanim i dobrovoljnim ibadetima oni se nadaju božijem oprostu i proviđenju na oba svijeta.Ramazan zaslužuje poseban respekt, čak i onih koji nisu revnosni u svakodnevnom praktikovanju vjere. Radost u srcima ljudi zbog dolaska ramazana jasan je pokazatelj njihovog imana.

U jednoj predaji stoji da će svakog ko bude obradovan dolaskom ramazana Allah poštedjeti vatre. Također se kaže: “Kada nastupi prva noć ramazana Uzvišeni Allah rekne: “Ko je taj što Nas voli, pa da i Mi njega volimo, ko je taj što Nas traži, pa da i Mi njega potražimo, ko je taj što Nas moli za oprost, pa da mu oprostimo svetošću ramazana. Poslije Uzvišeni Allah naredi melekima, kiramen katibinima, da u

ramazanu takvima pišu samo dobra djela, a ne upisuju loša, a Allah im pobriše ranije učinjene grijehe.“Od Ibn Abasa se navodi predaja da je Allahov Poslanik, a.s., rekao: “Kada bi sljedbenici moga ummeta bili svjesni ramazana,

željeli bi da cijela godina bude ramazan.“

Uz ramazan su sabrana mnoga dobra, u njemu je pokornost Allahu, dž.š., primljena, dove uslišane, grijesi oprošteni, a Džennet jedva čeka da one koji

8


H e j , m u b a r e k r a m a z a n

se raduju ramazanu što prije primi. U predaji koja govori o važnosti ramazana kaže se: “Kada se pojavi mlađak i najavi dolazak ramazana, obraduje se Arš i Kursijj, meleki i ono što je ispod njih, govoreći: “blago li se ummetu Mahmmedovom, a.s., zbog onog što im je dato. Za njih oprost mole Sunce, Mjesec, zvijezde, ptice u zraku, ribe u vodi i sve što je živo na Zemlji, danju i noću, osim šejtana prokletnika. Tako, kada muslimani uz ramazan ujutro osvanu, ne bude ostavljen nijedan a da mu ne bude oprošteno. Uzvišeni Allah rekne melekima: “Darujte vaše namaze i

zikr u ramaznu ummetu Muhammedovom, a.s.“

U hadisu Allahovog Poslanika, a.s., kojeg prenosi Ebu Hurejre, r.a., kaže se: “Ko ramazanske noći provede u ibadetu: klanjajući (teravih-namaz i

druge nafile), vjerujući i nadajući se Allahovoj nagradi, bit će mu oprošteni učinjeni grijesi.“Zato je poželjno da svaki musliman maksimalno poštuje svetost mubarek ramazana apstinirajući od svih nevaljalština i mobilišući svoje snage u pokornosti Allahu, dž.š. To će učiniti ako bude ustrajan u namazu, u zahvaljivanju i slavljenju Allaha, dž.š., u čestom spominjanju Njegovog imena i učenju Kur´ana. Umjesto isprazna govora i spominjanja ljudi, zašto ne spominjati Allaha, dž.š. Umjesto čitanja, vrlo često nedoličnog štiva, zašto se ne družiti sa Allahovim štivom!? Umjesto višesatnog provođenja vremena uz TV-programe, zašto ne klanjati redovni namaz, pa i koju nafilu!? Umjesto izleta i šetnji po gradu, zašto ne prošetati do svoje džamije!? Jer, ne zaboravite, da smo u istoj mjeri dužni rekreirati i relaksirati svoju dušu, kao što to činimo sa svojim tijelom. Najpodesniji centri za naše duhovno rekreiranje su Allahove kuće-džamije, a posebno uz ramazan.

Počašćen je svako ko dočeka ramazani-šerif, ali je istovremeno i u velikoj opasnosti ukoliko ga ne provede na način kako to dolikuje muslimanu. Vjerovjesnik, a.s., je rekao: “Propao je i ponižen onaj koji, kada se u njegovom prisustvu moje ime spomene, ne donese salavat na mene. Propao je i ponižen onaj kome u toku ramazana ne budu oprošteni grijesi, i propao je i ponižen onaj kod koga njegovi roditelji dožive straost, a ne uvedu ga u Džennet.“

Znajmo da su zdravlje i život u ramazanu Allahova milost i počast. Zbog toga što je to za nas idealna prilika da se pomoću poslušnosti Stvoritelju uzdignemo u duhovne sfere iz dunjalučkog blata u koje su mnogi zapali. Radujmo se njegovom dolasku i trudimo se da ga što spremnije dočekamo. Isto tako, žalimo za njegovim odlaskom, jer za njim žale nebesa i Zemlja, kao i duhovna bića koja su svjesna njegovih odlika i vrijednosti.

Pripremio: Mirsad Okanović

9

I n t e r v j u Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

Želimo da Medžlis Islamske Zajednice Bijeljina brine o svim stvarima muslimana i naravno želimo da u budućnosti budemo ravnopravan partner u gradu kojem mi pripadamo kao i da doprinesemo razvoju Općine Bijeljina. Najvažnije, želimo probuditi svijest vraćanja vjeri.

Z e m a n : Kao prvo, želim da Vam se zahvalim, ispred lista „Zeman“ na odvojenom vremenu za ovaj intervju.Već ste upoznati sa našom idejom, to jest da pokrećemo list Medžlisa islamske zajednice Bijeljina, u kojem ćemo nastojati da obavještavamo naše čitaoce o dešavanjima kako u našem tako i u drugim džematima.Ovo je naš prvi broj, pa smo odlučili da uradimo intervju sa Vama.Na početku, možete li nam reći neko-liko riječi o sebi, tj. da nam se predstavite?

Samir ef: bismil-lahir-rahmanir-rahim.Moja malenkost, Samir ef. camić, glav-ni imam Medžlisa islamske zajednice bi-jeljina, rođen 25. maja 1975. godine.Prije rata krenuo sam u Gazi Husrev-begovu me-dresu u Sarajevu. Splet okolnosti je bio takav da sam prekinuo svoje školovanje. Rat sam dočekao u bratuncu na Ramazanskoj praksi. Na-kon toga, treći i četvrti razred sam završio u me-

dresi “Osman-efendija Redžović” u Visokom, nakon čega upisujem Fakultet islamskih nauka.

2001. godine, na prijedlog muftije tuzlanskog, Husein ef. Kavazovića, dolazim iz Medžlisa islamske zajed-nice Čelić, gdje sam bio imam četiri i po godine, na mjesto glavnog imama u bijeljinu, gdje osim imama u penziji Hasan ef. Okanovića niko drugi nije bio.Oženjen sam i imam troje djece.

Z e m a n : Recite nam nešto općenito o Medžlisu u kojem Vi radite? Koliko džemata obuh-vata i šta nam možete reći o samom MIZ-u?

Samir ef: Medžlis islamske zajednice bijeljina je ponovno formiran, odnosno njegov rad je aktivi-ran 1997. godine, uz pomoć ljudi entuzijasta iz bi-jeljine, gospodina Seada berberovića-predsjednika Medžlisa i Ibrahima Imširovića-sekretara MIZ-a bijeljina, koji su uprkos svim problemima koji su tada bili prisutni u bijeljini smogli snage i hrabrosti da ponovo aktiviraju njegov rad.Sva infrastruktura Medžlisa je bila porušena. Imali smo samo jednu kuću u kojoj smo obavljali vjerske obrede, džume, teravih namaze i tevhide. I sve se to ne bi dešavalo da nije bilo ljudi koje sam pomenuo, entuz-ijasta koji nisu štedili na svome vremenu i na sigurnos-ti prije svega samih njih i njihovih članova porodice.

Dakle, Medžlis islamske zajednice bijeljina je prije rata bio Medžlis koji je datirao na dvije općine-Ugljevik i bijeljina. Prije rata smo imali devet džamija, desetu u izgradnji, koja se nalazi u naselju Salaš, koja je devastirana tokom rata. Svih ostalih devet džamija kako u gradu, tako i u seoskim džematima općine Ugljevik, Sred-nja Trnova, Atmačići, Janjari i Glinje su porušene.

I n t e r v j u

10


I n t e r v j u

Želimo da Medžlis Islamske Zajednice Bijeljina brine o svim stvarima muslimana i naravno želimo da u budućnosti budemo ravnopravan partner u gradu kojem mi pripadamo kao i da doprinesemo razvoju Općine Bijeljina. Najvažnije, želimo probuditi svijest vraćanja vjeri.

Z e m a n : Kao što ste rekli, sve džamije na području MIZ-a Bijeljina su porušene do temelja. Možete li nam reći kojim intenzitetom teče njihova obnova?

Samir ef: Mi ovako kažemo: „Teče zadovoljavajuće“, jer imajući u vidu re-cesiju i ekonomsku situaciju koja vlada u svijetu, mi možemo slobodno reći da ob-nova teče upravo onako kako je Al-lah, dž.š., odredio.Što se tiče samog grada bijeljina, djelimično je obnovljena Atik džamija, čije se svečano otvaranje priprema. Imamo određenih problema u izgradnji ograde, uzurpaciji od strane određenih in-stitucija, međutim sve su indicije da će se to ako bog da završiti, dovršiti ograda, hor-tikultura, šadrvan.„Dašnica“ se ob-navlja uz pomoć našeg donatora Jas-mina Ahmetovića, našeg vakifa sa Krka, koji je inače naš bijeljinac.Zatim „Salihbegovića“ džamija u mahali Selimovići se obnavlja uz pomoć naše braće iz beča, koji su također iz bijeljine i koji žele da pomognu svemu tome.Suad Šindrić, uz pomoć Svevišnjeg

boga obnavlja džamiju „Krpić.“Zahvaljujući muftijstvu Tuzlanskom i hu-manitarnoj organizaciji iz Kuvajta djelimično smo obnovili mesdžid, odnosno „Janjica“ džamiju, kojoj još nedostaje munara i neki man-ji radovi kako bi ona bila spremna za funkciju.Dakle četiri džamije u džematima Atmačići, Jan-jari, Srednja Trnova i Glinje su potpuno obnovljene.Tako da, ustvari, obnova teče kako nismo mogli ni sanjati, jer sama činjenica da smo 2002. godine, kada smo počeli sa obnovom džamija u bijeljini imali mnogo problema, prvenstveno sa papirologijom, ali ni u jednom trenutku nismo bili pesimisti. Napro-tiv, radili smo punom parom i evo hvala bogu naš trud i rad se vidi, donatori se javljaju, i najvažnije je to da smo stekli povjerenje među građanima.

Problema će uvijek da bude, ali bez njih čovjek i nije čovjek, jer to su iskušenja koja treba nastojati prevazići. Najvažnije u svemu jeste da morate biti uporni.

Z e m a n : Kakvo je stanje vjerskog života na području Medžlisa islamske Zajednice Bijeljina?

Samir ef: Imajući u vidu sve probleme sa kojima se bošnjaci u bijeljini i kompletnom Medžlisu susreću, možemo reći da je zadovoljavajuće. Pos-toji uvijek ono „ali“.Dakle, može biti više vjernika na na-mazima, ali ono ohrabrujuće jeste

to da na svakom namazu u Atik džamiji u bijelji-ni ima vjernika. Džuma je jako dobro posjećena.Isti slučaj je i sa našim džematima na prostoru općine Ugljevik. Kada sagledamo kompletnu situaciju, mis-limo da uvijek može biti bolje.Dosta poznajemo svije-

I n t e r v j u

11

I n t e r v j u Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

ta, kolega Mirsad ef. Okanović i ja se dosta družimo sa ljudima i znamo da oni ne posjećuju džamiju, nažalost.Mi ostvarujemo komunikaciju sa njima, kroz koju se nadamo da će donijeti boljitak , jednostavno da se zbližimo sa njima, kako omladinom, tako i sta-rima. Jer komunikacija je mjerilo uspjeha u životu.Tako i čovjeku, našem bratu u vjeri će doći ideja da makar dođe na bajram u džamiju, što vodi tome dase postepeno okrene vjeri i počne da obavlja sve namaze.Mi se nadamo,da ako bog da naše džamije, kad se završe, budu pune.

Z e m a n : Također sprovodite i mektebsku nas-tavu, kako i gdje se nastava održava i koliko ima učenika koji pohađaju mektebsku nastavu?

Samir ef: Što se tiče me-kteba, mi se možemo poh-valiti da smo jedinstveni u bosni i Hercegovini po samim uslovima rada mekteba.Uz pomoć Federalnog mini-starstva za izbjegla i raseljena lica, ministra Edina Mušića i još velikog broja određenih ličnosti, kao što je gospođica Senija bubić, Adil Osmanović izgradili smo mektebski centar sa 500 m2 prostora i to je jedinstven mekteb-ski centar takvog kapaciteta.Mektebi u našim džematima su također ak-tivni, gdje imamo po jed-nu učionicu u kojima se sprovodi nastava. Što se tiče mektebskog centra u bijeljini, zaista je primjer drugima. Imamo inicijativu da mektebski centar dobije ime po rahmetli hafizu Abdulahu ef. budimliji, i ako bog da pokrenut ćemo inicijativu u toku ramazana da se tako i zove, jer ga je on i otvorio.Tokom cijelog raspusta radili smo sa učačima Kur’ana i onima koji žele da uče Kur’an, tj. onima koji uče su-faru. Učenje Kur’ana je proces i mi smo uspjeli u tome. Imajući u vidu da je bijeljina grad hafiza, jer po-datak da je 1939.godine, kada je u bijeljinu došao hafiz Abdulah ef. budimlija bilo 17 hafiza, između ostalog i jedna hafiza, dakle žena. Mi želimo da probudimo osjećaj u ljudima da više uče Kur’an,

Ramazan sa sobom nosi nešto što, jednostavno ne posjeduje ni jedan drugi mjesec.To je mjesec kojeg vjernici čekaju sa ushićenjem i oduševljenjem, mjesec posta, ibadeta, Kur’ana.U ramazanu mi ojačamo svoj iman, napunimo svoje baterije. Svaki vjernik osjeća potrebu za ramazanom jer se čovjek iscrpi, nekoliko puta doživi i jačanje i slabljenje imana.U mjesecu ramazanu se to variranje ne dešava iz prostog razloga što se čovjek postom usko približava milosti Božijoj. Sama činjenica da je u mjesecu ramazanu počela objava Kur’ana mnogo govori.

jer je Kur’an izravna veza sa dragim bogom.Naš cilj je da što više bude učača Kur’ana i da štoviše bude djece koja će ako bog da nostiti breme naše zajednice.

Z e m a n : Rad sa mladima-Kako Vi i Vaši saradnici utičete da mladi budu što aktivniji članovi u našoj zajednici?

Samir ef: Imajući u vidu da imamo veliki me-ktebski centar, proširili smo svoje aktivnosti.Imamo mektebske sekcije, a to su folklorna, horska, rec-itatorska, sportska i skoro oformljena dramska sekcija.Mene posebno raduje to da mladi ljudi preuzimaju na sebe to breme. Mi imami, Mirsad ef. Okanović i ja, svoje slobodno vrijeme usmjeravamo ka njima

iz prostog razloga da ih odvra-timo od ulice. Uspjeli smo hvala bogu u tome, i što je najvažnije prezentiramo svoj Medžlis u najljepšem svjetlu.

Z e m a n : Dolazi rama-zan, mjesec posta i Kur’ana, pa nekoliko rečenica o tome-Vaše viđenje?

Samir ef: Ramazan sa sobom nosi nešto što, jednostavno ne posjeduje ni jedan drugi mjesec.To je mjesec kojeg vjernici čekaju sa ushićenjem i oduševljenjem, mjesec posta, ibadeta, Kur’ana.U ramazanu mi ojačamo svoj iman, napunimo

svoje baterije. Svaki vjernik osjeća potre-bu za ramazanom jer se čovjek iscrpi, neko-liko puta doživi i jačanje i slabljenje imana.U mjesecu ramazanu se to variranje ne dešava iz prostog razloga što se čovjek postom usko približava milosti božijoj. Sama činjenica da je u mjesecu ra-mazanu počela objava Kur’ana mnogo govori.

Z e m a n : Vjerovatno pamtite kako ste, kao dijete, doživljavali ramazan i Ba-jram? Da li se šta promijenilo od tog vakta?

Samir ef: Određene stvari se ne mogu nika-da promijeniti. Kako su postali muslimani, još

12


I n t e r v j u

za vrijeme božijeg Poslanika, Muhammeda, a.s., način prihvatanja ramazana je ostao isti.Međutim, bošnjaci, pogotovo u Sem-beriji su specifični po pripemi za rama-zan u materijalnom i duhovnom smislu.Ja sam kao dijete postio u julu, prije nekih dvadeset i osam godina, i evo ponovo nam se ramazan vraća u ljeto.Ramazan nosi niz lijepih aktivnosti, ljudi se

Uz pomoć Federalnog ministarstva za izb-jegla i raseljena lica, ministra Edina Mušića i još velikog broja određenih ličnosti, kao što je gospođica Senija Bubić, Adil Osmanović

izgradili smo mektebski centar sa 500 m2 pros-tora i to je jedinstven mektebski centar takvog

kapaciteta

zbližavaju, starinski običaji zaživljavaju tada više.Ono na čemu bismo svi trebali poraditi jeste da u ramazanu zaista ojačamo svoj iman.Danas su ljudi najčešće na sijelima samo kad se nekom nešto desi, a upravo mjesec ramazan je prilika da obnovimo rodbinske veze, jer znamo da Uzvišeni Gospodar ne voli one koji kidaju rodbinske veze.Zato, obilazimo se, pravimo iftare. Znamo šta znači nahraniti jednog postača, pa makar i jednom hurmom.Samo ako se tako budemo ponašali moći ćemo ispuniti životni cilj.

Z e m a n : Kakav je međureligijski dija-log između vjerskih zajednica u Bijeljini?

Samir ef: Mi, iz Medžlisa islamske zajednice u bi-jeljini se trudimo da međureligijski dijalog bude veo-ma uspješan, i nadamo se da će i u budućnosti biti tako.Razmjenjujemo čestitke sa predstavnici-ma Pravoslavne i Katoličke crkve, družimo se u određenom smislu, razgovaramo i dogovaramo, što je naravno pozitivno.bijeljina je bila prepoznatljiva sa pet različitih vjerskih bogomolja. Tu je Atik džamija i os-tale džamije u bijeljini, Pravoslana crkva, Katolička crkva, Njemačka Evangelistička crkva i Sinagoga koja je nažalost srušena.Semberija je bila prepoznatljiva po suživotu. Sama činjenica da ljudi, poslije svih ovih dešavanja, ponovo zajedno žive, sarađuju je ohrabrujuća. Nama je bogat-stvo živjeti jedni sa drugima i Svevišnji Gospodar nas

je stvorio u različitosti da bismo se upoznavali i družili.

Z e m a n : Kakav je odnos općtinskih vlasti prema Medžlisu islamske zajednice Bijeljina?

Samir ef: Moram naglasiti da od samog formiran-ja Medžlisa, 1997. godine, nastojali smo da se nametnemo kao jedan faktor u gradu. bez obzira šta je iza nas, mi ističemo poboljšanje odnosa. Stanje je donekle zadovoljavajuće.Već nekoliko godina općtina bijeljina pomaže obnovu Atik džamije. Imamo kontakte sa gradonačelnikom, gospodinom Mićom Mićićem. Ti odnosi se poboljšavaju, idu uzlaznom linijom, a mi se naravno želimo nametnuti i dokazati da smo ravno-pravni, što će oni, nadamo se u budućnosti prihvatiti.

Z e m a n : Planovi MIZ-a Bijeljina za budućnost?

Samir ef: Kao najvažniji dovršiti porušenu in-frastrukturu, prije svega džamije, uslove rada kancelarije, to jeste njeno sjedište da riješimo.Želimo da Medžlis islamske zajednice bijelji-na brine o svim stvarima muslimana i nara-vno želimo da u budućnosti budemo ravno-pravan partner u gradu kojem mi pripadamo kao i da doprinesemo razvoju općine bijeljina. Najvažnije želimo probuditi svijest vraćanja vjeri.

Z e m a n : Za kraj Vaša poruka našim čitaocima?

Samir ef: Prvo molim Dragog boga da vas nagradi za vaš trud, jer svaki trud kod Allaha se posebno nagrađuje.Nemojte posustajati u tome, a mi iz is-lamske zajednice ćemo podržati vašu ide-ju, jer ste vi budućnost naše zajednice.Vjernicima želim sve najbolje tokom mjese-ca ramazana, da ga dočekamo onako kako je Svevišnji Gospodar zadovoljan nama, uz mol-bu da nam Dragi Allah podari pravu sreću i u ovom prolaznom i budućem vječnom svijetu.

Ramazan Šerif Mubarek Olsun!!!


13

P o s t Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

P O S T“O vjernici, propisuje vam se post, kao što je propisan onima prije vas, da biste bogobojazni bili. Određen broj dana; a onome od vas koji je bolestan ili na putu bude, isti broj drugih dana. Onima koji ga teško podnose, otkup je da siromaha nahrane. A ko drage volje da više, za njega je bolje. A neka znate, bolje vam je da postite.“ (Kur’an)

T r e ć i t e m e l j i s l a m a

Treći temelj islama ili stub islama je post. Post je muslimanima propisan da drži na uzdama njihovu požudu, da ne bi postali njeni robo-

vi i izgubili kontrolu nad samim sobom. Ne treba zaboraviti da post nije zamišljen kao kazna, ili da predstavlja neizdrživ teret, već da treba da uči um-jerenosti i duhovnoj disciplini. Da bi postao stvarni Allahov rob, čovjek mora biti sposoban da svoje ponašanje dovede u sklad s moralnom i duševnom disciplinom, onako kako je utvrđuje šerijjat. Stoga, on ne smije biti bespomoćno izložen svojoj požudi. Post je neophodno školovanje za to. Post se u islamu odlikuje time da ne odgaja čovjeka za okretanje od ovog svijeta, već za potpunu i spremnu poslušnost Allahu. dž.š. Jer sve ono čega se čovjek mora odreći za vrijeme posta, kao što su jelo, piće i spolni odnos, dopušteno mu je nakon prestanka posta. Prirodni nagoni ne treba da budu, ni u kom slučaju posve potisnuti, već ih samo držati unutar zdravih grani-ca. U post spada, također, da se musliman osobito čuva ružnog govora, laži i činjenja zla. Tako nas-taje atmosfera pobožnosti i okretanja Allahu dž.š. Post je, zapravo, svojevrsni duhovni i tjelesni tren-ing kojim nastojimo oponašati i dosegnuti položaje bezgrešnih duhovnih bića, meleka, koji niti jedu, niti piju, niti imaju prohtjeva, već su neprestano u pokor-nosti Allahu, dž.š. Vjerovjesnik, a.s., uporedio je sus-tezanje mladića na ovom svijetu sljedećim riječima: “Mladiću, ti koji si ostavio strasti svoje radi Mene, ti koji Meni žrtvuješ mladost, kod Mene si poput nekih meleka Mojih.“U drugom hadisu se navodi: Allah Uzvišeni kaže: “Pogledajte Moga roba, meleki Moji, ostavio je strasti svoje, slasti, jelo i piće zbog Mene.“Riječima da biste bili bogobojazni, Uzvišeni uka-zuje na veliki cilj posta, a to je postizanje bo-gobojaznosti kojoj treba da teži svaki musli-man. bogobojaznost postignuta u ramazanu je bogobojaznost koja čuva srca ljudi da ne pokvare

post, pa čak i smijehom bezbrižnih i raskalašenih. budući da označava suzdržavanje i ostavljanje o kojem je upoznat jedino Allah Silni i Veličanstveni, post je, u svojoj biti, tajna i od posta se ništa ne poka-

zuje. Sva druga djela s kojima se iskazuje pokornost Gospodaru svjetova javna su i izložena su očima ljudi. Stoga je post ono što se tiče skrivenosti i velikog strpljenja. Njime se na najbolji način svjedoči čovjekova iskrena vjera u Allaha Jedinog i eliminiše svojstvo licemjerja u ibadetu. Njime vjernik postiže posebnu nagradu o kojoj se u hadisi kudsijji govori:

14


P o s t

“Za svako dobro piše se deset, pa sve do se-dam stotina puta više, izuzev posta, on je Moj i Ja za njega nagrađujem. Postač zbog Mene ostavlja svoju strast i hranu.“Neki islamski učenjaci kažu da je nagrada za svaki oblik pobožnosti Džennet, a za post je susret sa Al-lahom i gledanje u Njega, kao i neposredni razgo-vor roba i Gospodara, i to bez ikakvog posrednika. U jednoj predaji se navodi: “Kada nastu-pi Sudnji dan pojavit će se ljudi krilati poput ptica, pa će letjeti iznad džennetskih perivo-ja. Jedan od džennetskih čuvara će ih upitati:´Ko ste vi? ´Mi smo iz ummeta Muhammedo-vog, a.s.´ čuvar će ponovo upitati: ´Jeste li po-

lagali račun?´ Reći će: Ńismo!´ On će pon-ovo upitati: Á jeste li prešli Sirat-ćupriju?Ódgovorit će: Ńismo´. ´Pa kako ste onda dospjeli na ove položaje?´ Oni će odgov-riti: ´Robovali smo Allahu tajno na dunjaluku, pa smo i na ahiretu u Džennet dospjeli tajno.“Post se odlikuje nad ostalim ibadetima, i time

što se njime savladava Allahov, dž.š., ne-priajtelj, Iblis. Strasti su oruđe prokletog šejtana, a jačaju konzumiranjem jela i pića.Zato je Resulallah, a.s., rekao: “Uistinu, šejtan kola Ademovim potomcima poput ko-lanja krvi, pa mu stijesnite puteve glađu.“Vjerovjesnik, a.s., obratio se jednom pri-likom svojoj supruzi Aiši, r.a., ovim riječima:„Stalno kucaj na vrata Dženneta! Ona reče: Á čime?´ Alejhisselam odgovori: “Glađu.“

Post se, kao i namaz, ubraja u izraze najveće zahvale i pokornosti Allahu, dž.š. Poslanik, a.s. , je rekao: “Sve ima svoja vrata, a vrata iba-deta su post. Zato onaj ko posti i kad spava-čini ibadet.“Allahova, dž.š., milost je posebno obilna uz ramazan. Tada se kod ljudi razvija poseban osjećaj solidarnosti, merhameta i međusobnog dobročinstva. Musliman i muslimanka moraju voditi računa da njihov post bude čist od svih ružnih primjesa. Poslanik, a.s., je rekao: “Post kvari pet stvari (tj. Umanjuje njegovu vrijed-nost, tako da se može desiti da čovjek posti a od posta nema ništa, osim gladi i žeđi), a to su: laž, klevetan-je, ogovaranje, krivokletstvo i strastveno gledanje.“

Savremena medicina je tek djelimično ot-krila i razjasnila zdravstvenu stranu posta. „Postite-bit ćete zdravi“ rekao je Allahov po-slanik, a.s., savjetovajući umjerenost u jelu i piću, da bi se očuvala gipkost i čvrstina tijela, te zdravlje i misaona vedrina, u duhu kuránskih riječi: “Jedite i pijte, ali ne pretjerujte, jer Al-lah ne voli one koji pretjeruju.“ (El-Eáraf, 31)Mjesec posta predstavlja izvrstan odmor i rek-reaciju organizma, jer je Sveznajući, Koji zna šta je organizmu potrebno, i odredio post. Mno-gi liječnici preporučuju post kao efikasno sred-stvo za održavanje zdravlja. Savremena medicina služi se danas postom kao uspješnom metodom za liječenje niza bolesti, a prvenstveno gojaznosti.

Zekat-obavezno islamsko davanje

Zekat je četvrta glavna islamska dužnost. Ze-kat znači čišćenje ili pranje. On isto tako znači i uvećavanje, porast. Zekat čisti i oslobađa čovjeka od pohlepe za ovosvjetskim dobrima. On vodi spoznaji da se vrijednost čovjeka mjeri po njegovim

15

P o s t Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

moralnim i humanim vrlinama, a ne po položaju i veličini imetka. Zekat znači čišćenje imetka od tuđeg prava ili hakka, koji se nalazi u našem imetku.Allah, dž.š., kaže: “Oni koji svoja imanja troše na Alla-hovom putu sliče zrnu iz koga nikne sedam klasova, a u svakom klasu po stotinu zrna. Allah umnožava kome hoće. On je Svemoćni i Sveznajući.“ (El-beqare, 261)

Zekat je propisan Kur´anom i sunnetom kao stroga vjerska dužnost, farzi-ajn, sva-kom imućnom muslimanu i muslimanki, koji posjeduju šerijatom određenu količinu imov-ine-nisab, koja ispunjava propisane uvjete. Uzvišeni Allah, dž.š., kaže: “Uzmi od do-bara njihovih zekat, da ih njime očistiš i bla-goslovljenim ih učiniš...“ (Et-Tevbe, 103)Procenat, odnosno visina zekata, nije Kur´anom određena, kao što nisu bile detaljnije precizirane ni druge odredbe, kao što su namaz, hadždž. Poslanik, a.s., je odredio stopu izdvajan-ja zekata: “Podijelite jednu četrdesetinu od vašeg imetka (tj. 2,5 posto).“Nisab je šerijatom određena količina imovine čijim stjecanjem i ispunjavanjem propisanih uv-jeta za nisab, nastaje obaveza davanja zekata.

Zekat se, prema tome, ne daje na vrstu i količinu imovine koja ne iznosi nis-ab ili je izuzeta iz propisa o davanju zekata.Predmet zekata je imovina koja ispunjava prop-isane uvjete. Iz ovoga se izuzima imovina koja služi potrebama kao što su: stan, hrana, pokućstvo, odjeća, radni alat, radna stoka, prijevozna sredst-va, imovina namijenjena za likvidaciju dugova, te životne namirnice potrebne za egzistenciju porod-ice. U imovinu koja je oslobođena od davanja zekata spada i ženski nakit od dragog kamena, bisera, i sl.Predmet zekata, prema tome, čini:- zlato, srebro, novac i vrijednosni papiri,- trgovačka roba,- poljoprivredni proizvodi,- određene domaće životinje i- potraživanja.

Nisab zlata iznosi 91,6 grama. Na ovu vri-jednost se daje 2,5%, odnosno četrdeseti dio. Nisab srebra iznosi 641,5 grama. Na ovu vri-jednost se daje 2,5%, odnosno četrdeseti dio.Na poljoprivredne proizvode koji se dobijaju sa njiva ili livada koje se navodnjavaju tekućom vodom ili su izložene prirodnim padavinama (kiši), daje se 10%

16


A r h e o l o š k o n a l a z i š t e

(ili jedna desetina) od ukupne količine proizvoda. Na proizvode, pak, čije se parcele vještački navod-njavaju, daje se 5%, odnosno dvadeseti dio. Isto se odnosi na plodove od voća, med i mliječne proizvode.Nisab za krupnu stoku iznosi 30 grla. Na ovu vri-jednost treba dati jedno mlado u drugoj godini.

Dalje se zekat obračunava po sljedećem prin-cipu: od 40-50 grla-jedno mlado u trećoj godini, od 60 do 90 grla-dvoje mladih u drugoj godini, od 70 do 79 grla-dvoje mladih-jedno u drugoj, a jedno u trećoj godini, od 80 do 89 grla-dvoje mladih u trećoj godini, od 90 do 100 grla-troje mladih u drugoj godini, od 100 do 109-troje mla-dih-dvoje od dvije, a jedno od godinu dana, itd.

Zekat se ne daje na stoku koja je manje od pola godine na ispaši.Zekat na sitnu stoku-ovce i koze, daje se po sljedećem principu: od 40 do 120 grla-jedna ovca, od 121 do 200 grla - dvije ovce, od 201 do 399 grla-tri ovce, od 400 grla-četiri ovce. Dalje se na svaku stotinu daje po jedna ovca.Na janjad se ne daje zekat, također i na konje.

Sadekatul-fitr

Sadekatul-fitr je islamska imovinska dužnost-vadžib imućnijih muslimana, koja se izvršava tokom mjeseca ramazana-davan-jem određene vrijednosti u novcu ili hrani. Poslanik, a.s., je rekao: “Ramazanski post će biti zaustavljen između Zemlje i neba, sve dok vjernik ne podijeli sadekatul-fitr.“Sadekatul-fitr su dužni podijeliti svi imućniji muslimani i muslimanke, bez obzira na starost. Punoljetnost nije uvjet, kao kod drugih ibade-ta, za izvršavanje ove dužnosti. Za djecu će dati njihovi roditelji ili staratelji. Musliman koji iz bilo kojih razloga nije postio ramazan, dužan je, također, dati sadekatul-fitr, u koliko ima sredstava. Između zekata i sadekatul-fitra pos-toje dvije osnovne razlike:-zekat se daje na kapital, a sadekatul-fitr na osobe;-zekat se može dati tokom cijele go-dine, a sadekatul-fitr samo u toku ramaza-na, odnosno prije klanjanja bajram-namaza.

NIJE PRONAĐENO ŠTA

JE TRAŽENO

Arheološka ekipa Muzeja Semberije, pod rukovodstvom mr Mirka babića, arheologa i direktora ovog muzeja, ni na nakon

istraživanja na lokaciji na kojoj se trenutno gradi aneks zgrade pravosudnih institucija u bijeljini, koja su obavljena od 01. do 12. avgusta ove godine, nije pronašla ono što je traženo i što je babić najavio u nekim medijima i prije završetka iskopavanja - tragove srednjovjekovne nekropole i crkve iz predturskog doba. Medžlisu islamske zajednice u bijeljini ovih dana predat je 71 skelet djece, žena i muškaraca, koji će svi biti dostojanstveno sahranjeni, a u izvještaju sa istraživanja, koji potpisuje mr Mirko babić, također dostavljenom Medžlisu islamske zajednice bijeljina, jasno piše:“Tretirana je relativno mala površina 19x8,5 metara, ali je arheološki istražen 71 skeletni ostatak nekropole koja se vijekovima formirala oko vjerskog objekta Atik džamije od 16 - 20 vijeka. Svi istraženi grobovi su propadali islamskom obredu bosanskohercegovačkih muslimana i u zemlju su bili polagani bez ikakvih ličnih priloga... Na ovoj lokaciji nisu pronađeni predturski srednjovjekovni slojevi za čije postojanje postoje sigurne indicije zbog pronalaska stećaka sa natpisima iz 14. i 15. vijeka u temeljima Atik džamije.” U izvještaju se kaže i da je veliki broj skeleta na tako malom prostoru posljedica ratnih dejstava ili bolesti, kao i da je pronađena velika jama za otpatke, sa životinjskim kostima.Iz Medžlisa islamske zajednice bijeljina potvrđeno je da su preuzeti skeletni ostaci, zajedno sa Izvještajem. Također, babić poziva MIZ bijeljina, a na osnovu preporuke Komisije za očuvanje nacionalnih spomenika biH, da za planiranja istraživanja nakon rušenja Doma omladine, imenuje jednog svog člana istraživačkog tima. Naravno, kao što je i potvrdio novinskim agencijama, babić zna da su za sve u vezi sa Atik džamijom nadležni pomenuta Komisija i MIZ bijeljina, ali ih nije obavijestio o

17

A r h e o l o š k o n a l a z i š t e Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

ovom arheološkom nalazištu, već je nakon dopisa Medžlisa islamske zajednice bijeljina nadležnim institucijama, to je naknadno učinio i gospodin babić.Pritisnut “grupom intelektualaca” koji su još proljetos, svojevrsnom peticijom tražili da se nastave istraživanja na nekadašnjem haremu Atik džamije u bijeljini, babić je tražio, ali ni ovaj put nije pronašao, tragove pravoslavne crkve i pravoslavnog groblja. Najavio je nova istraživanja na lokaciji Doma omladine koji se ovih dana ruši radi izgradnje nove zgrade centra za kulturu, koja će sasvim “zatvoriti” Atik džamiju, nacionalni spomenik biH. Uzalud činjenice da su i dio zgrade Suda i Dom omladine izgrađeni na zemljištu nacionalizovanom od vakufa Atik džamije, i dalje se traga za onim čega na tom mjestu nema, a što je potvrđeno i svim dosadašnjim istraživanjima.Osvrnut ćemo se na historijat uzaludnog dokazivanja da je Atik džamija podignuta na temeljima pravoslavne crkve, kako se posjetiteljima Muzeja Semberije i danas govori. Mirko babić je još 2002. godine, kada su prilikom obnove Atik džamije u temeljima pronađeni nadgrobni spomenici, i prije bilo kakvog istraživanja ustvrdio da je džamija podignuta na temeljima pravoslavne crkve i od toga ne odustaje niti danas, mada je u “Glasniku udruženja muzejskih radnika Republike Srpske” iz 2004. godine, na stranicama od 48. do 70., za naučnu javnost bio korektniji, ali ne i manje smutljivac za širu javnost, te napisao ono što jeste i što nije pronađeno:“Došlo se do iznenadnog saznanja da je tu negdje, u bližoj ili daljoj okolini, postojalo hrišćansko pravoslavno groblje sa koga su poticali pronađeni nadgrobni spomenici (u stručnoj literaturi najčešće označavani pod terminom stećak)....U toku arheoloških istraživanja prvi put je sprovedeno i rekognosciranje lokaliteta najsavremenijim georadarom, ali on u urbanim uslovima nije dao očekivane rezultate i nisu pronađeni temelji srednjovjekovne crkve čiji su spomenici bili ugrađeni u temelje džamije...Naravno, ovdje nije rekao da su svi oko džamije pronađeni skeletni ostaci bili sahranjeni po

islamskom običaju. I za kraj, ilustracija načina na koji se naučni dokazi, ili nedostatak dokaza koji nisu nađeni na 3,5 dunuma zemljišta, koriste za smutnju i plasiranje vlastitih zamisli i zamisli “naučničkih mentora”, a u svrhu politizacije i uzaludnih dokazivanja koja ne vode ničemu, ali blate naučni obraz. Riječi su babićeve, ma kako nejasne bile:“Dakle, rezultati arheoloških iskopavanja u ovom smislu dosta su jasni. Pokazalo se sa sigurnošču

da je džamija podignuta na ritualno čistom mjestu na kome se ranije nije nalazio nikakav građevinski objekat, niti grobovi u njenim gabaritima. Tako je i ovaj primjer dokazao često sprovođenu praksu da su se ovakvi vjerski objekti u 16. vijeku podizali u neposrednoj blizini ranijih i napuštenih hrišćanskih naselja i crkvi.”

Na jednom od 23 nadgrobna spomenika sa natpisima, koji su istraživanjima 2002. godine pronađeni u temeljima Atik džamije, koja tada počela da se obnavlja, piše, u prijevodu: “A tu leži belosav lučić u svojoj crkvi plemenitoj. Postaviše kamen sinovi njemu.” Upravo ovaj zapis razlog je za pretpostavke da se na toj lokaciji nalazila pravoslavna crkva, na čemu i dalje insistira “grupa intelektualaca”, okrivljujući babića da je zapostavio ovo epohalno otkriće. Na žalost tih intelektualaca, ekspertski arheološki tim koji je tim povodom formiran, u sastavu mr Mirko babić, prof. dr Enver Imamović, dr Aleksandar Ratković, mr Milan Đorđević, mr lidija Fekeže, te Mirsad Sijarić, u posebno štampanoj brošuri o istraživanjima koja su rađena i georadarom, utvrdio je da tragova ni crkve ni pravoslavnog groblja nema, te da su nadgrobni spomenici prilikom izgradnje prvobitne džamije vjerovatno doneseni sa neke druge lokacije, najvjerovatnije iz batkovića ili Popova, i danas semberskih sela sa srpskim življem. Također, trebalo bi se znati da jezička konstrukcija “u svojoj crkvi plemenitoj”, u srednjovjekovnoj bosni najčešće znači “u svojoj vjeri plemenitoj”, odnosno da je umrli živio, umro i bio sahranjen po običajima svoje vjere.

Pripremio: Emir Musli

18


A r h e o l o š k o n a l a z i š t e

TEKST POSTAVlJEN NA SAJT bNcITY.cOM, AlI JE KASNIJE SKlONJEN PRIČA OSTAlA ISTA

Година 2002. остаће запамћена у српској археологији по два велика открића. Најпре су у центру Новог Сада пронађени

остаци српског насеља из 12. века, а потом је у центру Бијељине откривен велики број српских надгробних споменика из 13. и 14. века, као и темељи православне цркве. До открића у Бијељини дошло је неколико дана после 2. децембра, када су започети радови на обнови џамије, срушене током рата 1993. године. :им су багери закопали у темеље џамије, видело се да се испод налази још један темељ, као и да је подземна основа џамије направљена од великог броја надгробних споменика, са натписима на српском језику и писму. Наиме, историји је давно познат начин турског освајања. У окупираним крајевима Турци су рушили цркве, или су их, што је био ређи случај, претварали у џамије. Најпознатије претварање цркве у џамију десило се у Цариграду, а код нас у Чачку (тј. у средњевоковној Градини), где су Турци “прерадили” цркву задужбину Немањиног рођеног брата Страцимира (скоро четири века касније, по ослобођењу Чачка, дошло је до обрнутог процеса). Бијељинско откриће доказује да су сем цркава Турци рушили и гробља, тј. да су затирали све трагове освојене цивилизације. Процес је пратила насилна исламизација. А све то се дешавало одмах после 1530. године, када су Турци окупирали Семберију. Сада се већ зна да ово откриће није било усамљено. Наиме, испод многих џамија, које се по налогу међународних управника управо граде у Републици Српској, на местима џамија порушених у претходном грађанском рату - налазили су се темељи православних цркава и надгробни споменици исписани ћирилицом. Тако је било и испод најпознатије срушене џамије, Ферхадије, у Бањалуци, чија је градња заустављена после великог отпора грађана. Међутим, сви ти споменици из времена пре турске окупације,

сада су нетрагом уништени, а њихово постојање је скривано од јавности. Практично, једино се у Бијељини десило супротно, “захваљујући неким добрим људима”, како је то за “Погледе” изјавио мр Мирко Бабић, директор Музеја Семберије, иначе археолог. Багери су уклоњени у последњи час, јер је неколико камиона са старим споменицима већ било однето на отпад. Сада је и тај отпад под заштитом, док не буде испитан. Међународна заједница је уважила ново стање ствари у Бијељини. Радови на изградњи џамије су обустављени, а место је проглашено археолошким налазиштем и стављено под заштиту полиције. Ово је тренутно највеће археолошко налазиште и у Републици Српској и у Босни и Херцеговини. Мада је на територији Босне и Херцеговине, Србије, Црне Горе и Далмације до сада откривено око 70.000 средњевековних надгробних споменика - познатијих под именом стећци - натписи су очувани на свега 325. У Бијељини је већ откривено девет натписа, а има их најмање 30-так, тако да се њихов укупан број сада повећава за десетак процената. Значај открићу, затим, даје чињеница што се готово сви до сада познати стари надгробни споменици налазе у кршевитим крајевима, док је Семберија плодна равница без имало камена. То говори да се овде у предтурско доба налазило не само велико, већ и богато насеље. Јер, према књизи “Истина о богумилима” др Васе Глушца, стећке су градили богаташи, док је сиротиња могла да поставља само дрвене крстове. Нема сумње да ће се и овога пута чути гласови како стећци припадају верској секти званој богумили, а не православним Србима. То је пропаганда стара још од 19. века, односно од књиге католичког историчара Фрање Рачког “Богумили и патерени”. О циљу овакве пропаганде више нема смисла ни говорити. Мр Мирко Бабић каже да је број богумила у средњевековној босанској

19

R a m a z a n i n e k a d a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

држави упоредив са данашњим бројем, на пример припадника секте суботара, са бројем верника Српске православне цркве. Богумилска секта препознавала се по томе што не признаје крст и што не гради цркве, већ своје обреде обавља у колибама, тзв. хижама, од којих ниједна није сачувана. Сваки од надгробних споменика откривених у Бијељини има крст, а на једноме пише: “Овде лежи Борислав Лучић, код своје цркве племените”. Жеља грађана Бијељине је да се на овом месту отвори археолошки парк, а да се за џамију одреди друга локација. Међутим, сада

је због беспарице доведен у питање и наставак археолошких истраживања. Према слову закона, ако се при градњи открије археолошко налазиште, његово испитивање дужан је да финансира инвеститор, а то је у овом случају исламска заједница. О томе, наравно, нема говора, па ствар преузимају Влада Републике Српске и Општина Бијељина. Међутим, они нису имали довољно новца, па се Музеј Семберије обратио јавности тражећи донације. Позивамо читаоце да помогну колико могу.

R A M A Z A N I N E K A D ASjećanja znaju biti lijepa, posebno na svoje

djetinjstvo i svoju mladost. U vrijeme naših djedova i nena, ramazanski dani su

se drugačije dočekivali i obilježavali nego danas. Prije nego što bi nastupio mjesec ramazana, muslimanske porodice su se spremale da na najljepši način dočekaju ramazanski post koji je trajao pun mjesec dana. U svim kućama se pričalo o ramazanu koji treba da nastupi. Kupovale su se namirnice kao što su ulje, šećer, kahva i ostale važne namirnice koje su bile potrebne bar za prve dane ramazana kako bi se što bolje spremili iftari za ukućane. Muški dio porodice bi uredjivao avliju (dvorište), meli, cijepali drva, uredjivali prostor oko bunara iz kojeg se donosila voda, pošto u to vrijeme je slabo ko imao vodu u kući. Ženski dio porodice je, uz pjesmu, uredjivao unutrašnji dio kuće, prale se haljine, tresli se

Ramazan

Ljeto je prošlo i jesen stiže, ide polahko dan za dan,

ko drag musafir u naše kuće, uskoro stiže Ramazan.

Bitka na Bedru u Ramazanu, Lejletu-l-kadr u Ramazanu, sjećanje na te velike dane,

radost su svakom muslimanu.

Posebna radost za sve u kući, svaki je dan u Ramazanu,

Sehuri, iftari i teravije, sreća su svakom muslimanu.

I kao bobe na tespihu, Jedan za drugim dan se niže, mjesec Ramazan kada prođe, u naše domove Bajram stiže.

ćilimi, čistili se kauči, a ostave su se punile raznim namirnicama. Spremala su se razna slana i slatka jela. Kadaif je bio posebno ramazansko jelo koje se

spremalo gotovo u svakoj kući. Znao se pripremati i mjesec dana ranije prije samog ramazana. Pored kadaifa na mjesec dana ranije kupovala se i bamja koja se zatim ostavljala da se dobro osuši. Spremala su se također jela kao što su sarma, sogan dolma, tirit, ćevap, pite, čorbe, itd. Od slatkih jela spremale su se tulumbe, ružice, ćetenije, itd.Došao je i prvi dan ramazana. Nekada se ustajanje na ručak budilo bubnjevima kroz naselje. Polako budeći se iz sna, u spavaćim sobama, hodnicima i kuhinjama polahko su se palila svjetla. Supruge, nene, sestre bi ustajale prve,

podgrijavale jela, sterale sofru, a zatim bi budile muževe, sinove i ostale ukućane kako bi se zajedno

20


R a m a z a n i n e k a d a

ručalo i tako zapostilo. Postili su i stari i mladi.Nakon zajedničkog ručka djeca su se vraćala na spavanje, a stariji su ostali da popiju jutranju kahvu.Da se ne bi osjetila glad do iftara i da bi vrijeme brže prošlo, odlazilo se na njive i obavljali su se poslovi.

Kako se išlo na iftar?

Nešto najljepše u vrijeme mjeseca ramazana pored klanjanja i posta su zajednički iftari i druženja. Postoji i nekoliko vrsta iftara. Obični iftar je onaj koji se sprema za ukućane, dok je zvanični iftar onaj na koji se pozivaju gosti. Za vrijeme Drugog svjetskog rata vrijeme iftara se označavao pucnjavom iz topa. Po paljenju kandilja na džamijama, započinjao je iftar, tj. svečena večera za koju su od podne domaćice spremale razna jela. Za iftar spremalo se po nekoliko vrsta jela, od čorbi, preko bamje, pita, sarmi, pa do slatkih jela kao što su, tulumbe,razni voćni kompoti, halva, hurme, itd. Prije nego što bi se počelo iftariti, domaćica ili starije žensko dijete bi spremalo limunadu. Sa tim bi se započinjao iftar. Sofra se obično postavljala na siniju oko koje su se svi okupljali i jeli iz jedne posude. Djeca su sjedala za siniju, ali kada je neko pozvan na iftar onda su djeca imala svoju posebnu malu siniju gdje im je bilo postavljeno jelo. Po završetku iftara,

stariji su klanjali akšam. Nakon toga servirala bi se kahva na tablji sa fildžanima i šećer koje su domaćice pekle. Posle klanjanja akšama i ispijanje kahve, stariji bi se spremali za odlazak u džamiju na teravih-namaz.

Kako se išlo na teravije?

Za vrijeme ramazana, ramazanske večeri su bile nešto posebno.Poslije teravih-namaza omladina se skupljala, sjedilo se dokasno u noć. To vrijeme se provodilo učeći Kur’an, razgovaralo se o lijepim i dobrim stvarima. Znalo se zapjevati i zaigrati. Djevojke su više išle na teravije jer su jedino tada mogle ostajati noću duže u čaršiji. Nakon toga svako bi odlazio svojim kućama, a domaćice su spremale jelo za sutrašnji post. Prvih dana ramazana se nije išlo po sijelima rođacima i prijateljima. Odlazilo bi se nekoliko dana posle i to nakon teravih namaza uz predhodnu najavu da će se doći na sijelo. Majka bi obično slala svoje dijete uz poruku da će doći na sijelo posle teravih namaza. Na taj način se dogovarala posjeta. Na sijelo bi se obično iznosila kahva i nešto od slatka, pričalo se i šalilo se.Eto tako su se u prijašnje vrijeme provodili ramazanski dani. Danas je sve to drugačije.

Pripremila: Dženana Pilaković

21

I z k o m š i l u k a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

Janja, mirni i tihi bosanski gradić uz obalu Drine. Gradić koji je bosansko čudo, a čiji su stanovnici pravi dobri bošnjani. Za ovo bosansko čudo se

čulo mnogo dalje od granica bosne i Hercegovine. Jer, tolika ljubav prema rodnoj grudi rijetko se gdje može vidjeti i osjetiti, kao što je to u Janji. Morali su dobri Janjarci pod uticajem mračnih sila ostaviti svoj toprak, i rasuti se po bijelom svijetu. Morali su otići, ali su se zavjetovali da će se opet ako bod da vratiti, jer nigdje sunce ne grije kao kod svoje kuće.

D ž a m i j a u P a l u t i n a m a

I ispuniše svoje obećanje. Vratiše se dobri Jan-jarci svojim kućama, svojim imanjima i svo-joj Drini. Zasukaše rukave da grade ono što je dušman porušio, opljačkao, i uništio.Puni bosanskog ponosa, nisu čekali ni od koga pomoć, uzdali su se samo u Dragog Gospodara Al-laha, dž.š. Iako su morali obnavljati svoje kuće, svo-ja imanja, Janjarci su na prvo mjesto stavili obnovu svojih džamija. I krenu se 21. juna 2002. godine, sa obnovom najstarije janjarske džamije, poznatija kao

22


I z k o m š i l u k a

Atik džamija. Nije mnogo trebalo da se ona završi i da bude spremna za svečano otvaranje. Napraviše dobri Janjarci puno ljepšu i funkcionalniju džamiju nego što je bila, i 7. avgusta 2004. godine, ugostiše hiljade bošnjaka iz cijele biH i Sandžaka, koji su došli da uveličaju svečano otvaranje ove prelijepe džamije. Prije nego što je uprličeno svečano otvaran-je Atik džamije, vrijedni i ponosni Janjarci započeše u martu 2004.godine, gradnju i svoje druge džamije, poznatije kao Džedid džamija. Nisu mnogo morali čekati Janjarci na otvaranje svoje druge džamije. Samo godinu dana od otvaranja Atik džamije, tačnije 6. avgusta 2005. godine, ugostiše dobri Janjarci reisu-l-ulemu dr. Mustafu ef. cerića, i hiljade bošnjaka. Gledaju se ove dvije janjarske ljepotice preko ri-jeke Janje, i pozivaju dobre Janjarce na molitve.

Gledaju se, ali sa nekom sjetom i tugom jer im fali još jedna ljepotica u Janji. Osjetiše to do-bri Janjarci i 10. oktobra 2008. godine, nastaviše izgradnju već započete džamije u naselju Palutine. Izgradnja džamije u Palutinama je započeta 10. ap-rila 1990. godine, kada su izliveni temelji džamije. Već 1991. godine, započeto je zidanje džamije, koje je dovedeno do prve faze, odnosno do mag-

fira. Međutim, najmračniji dio novije historije naše domovine je prekinuo radove na džamiji, a Janjarci su protjerani sa svojih ognjišta po cijelom svijetu.Kao što smo već kazali, 10. oktobra 2008. godine, učenjem dove, i skromnoj svečanosti na kojoj su prisustvovali predstavnici MIZ-e Janja, kao gosti iz MIZ-e bijeljina, nastavljena je gradnja ove džamije. Džamija je dimenzija 15x13m, i moći će da primi oko 400 klanjača. Investitor je Medžlis islamske zajed-nice Janja, a izvođač radova građevinska firma Doo “Murguzović“ iz bjeljine. Za dosadašnje radove na džamiji utrošeno je 150,000 KM, a da bi džamija sa svim sadržajima bila potpuno spremna za svečano otvaranje potrebno je još 350,000-400,000 KM.

Ovih dana ekipa našeg lista je boravila na gradilištu džamije u Palutinama, gdje smo za-tekli članove građevinskog odbora i Glavnog imama MIZ-e Janja, hadži Omera ef. camića.

Glavni imam MIZ-e Janja Omer ef. camić, up-oznao nas je kada i zašto je počela izgradnja džamije u Palutinama.

Džematlije Janje, odnosno naselja Palutine, potre-

23

I z k o m š i l u k a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

bu za gradnjom ove džamije su osjetile davne 1990. godine, kada su dvije već postojeće džamije u Janji postale pretijesne da prime sve ljude koji su u to vri-jeme obavljali molitvu. Jedan od razloga gradnje ove džamije je i velika udaljenost ovog naselja do džamija. Nažalost, ratna dešavanja su nas prekinula u rado-vima, da bismo prošle godine (čitaj 2008), počeli sa nastavkom radova na palutinskoj džamiji. Evo da-nas sa ponosom možemo reći da će se ove godine teravih-namaz klanjati u ovoj džamiji. Džematlije Palutina su se potrudile da džamiju dovedu u stanje da može primiti klanjače, a Medžlis islamske zajed-nice Janja je obezbijedio teravih imama, - rekao nam je Glavni imam MIZ-e Janja, hadži Omer ef. camić

U razgovoru sa predsjednikom građevinskog od-bora gospodinom Muharemom Potokovićem, saznali smo da su oni zadovoljni intenzitetom kojim napreduju radovi, ali da uvijek može bolje.

Zadovoljni smo kako teče gradnja naše džamije. Poteškoća ima, njaviše što se tiče finansija, ali zahvaljujući Allahu, dž.š., i to prevazilazimo. Imajući u vidu, da se ova džamija sa prekidima pravi skoro dvadeset godina, onda je naša radost još veća što smo je doveli do ovog nivoa, da već ovog ramazana klanjamo teravih-namaz u njoj, i ovom prilikom se zahvaljujem rukovodstvu MIZ-e Janja što su nam odobrili da se teravih-namaz klanja i u našoj džamiji.

Moram istaći da se džamija gradi isključivo sred-stvima Janjaraca, kako onih koji žive u Janji tako i prilozima Janjaraca iz dijaspore, ali i priloz-ima muslimana iz cijele BiH. Trenutno nam je prioritet da započnemo gradnju munare. Iako nemamo neka velika sredstva na raspolagan-ju, krenut ćemo sa gradnjom munare, pa dokle stignemo, al´ posustajanja nema, - kaže predsjed-nik građevinskog odbora Muharem Potoković.

Najveću radost izgradnjom ove džamije osjećaju up-ravo džematlije ovog naselja. Dugo vremena su čekali da vide kako se dižu zidovi njihove džamije. Kolika je njihova radost, govori nam hadžija bajro Đezić:

Ja sam od samog početka gradnje ove džamije bio prisutan ovdje. Od samih temelja, koje smo izlili 1990. godine, pa evo sve do danas. Presre-

tan sam kada vidim da je džamija došla do pod kupolu, i da već ovog ramazana možemo obavljati teravih-namaz u njoj. Svako jutro kada ustanem, prvo na šta bacim svoj pogled je ova džamija. Kada je vidim srce i duša su mi ispunjeni srećom, koja se ne može ni sa čim porediti. Bože zdravlja pa da je, ako Bog da, završimo i svečano otvorimo.

Iskreno se nadamo da će ova džamija biti završena i

spremna za svečano otvaranje iduće godine, ako bog da. A da bi se to desilo, i da bi ovi vrijedni ljudi konačno ostvarili svoj san, na koji čekaju 20. godina, neo-phodna je pomoć svih onih koji žele i mogu pomoći.

Uplate novčanih sredstava možete izvršiti putem sljedećeg žiro računa:

Raiffeisen bank: 161 085 000 282 00 98, sa naznakom za džamiju u Palutinama.

Pripremio: Mirsad Okanović

24

Mnogi ljudi me pitaju kako svećenik može ikada preći na islam, naročito uzimajući u obzir sve negativnosti koje čujemo svakodnevno o islamu i muslimanima. Neki ljudi su jednostavno radoznali, a neki duboko prigovaraju o mom «preobražaju» u islam. Neki su pitali kako mogu okrenuti leđa Isusu, ili da li uistinu razumijem Sveti Duh, a neki su ispitivali jesam li se ikada smatrao «Ponovo rođenim» ili da li sam ikada uopšte bio spašen. Ovo su dobra pitanja na koja ću ponuditi odgovor na kraju teksta. Želio bih zahvaliti svima na interesu da objave moju skromnu priču, ako Bog da. Jedan veoma lijep kršćanin, ugledan gospodin me pitao u e-mailu kako i zašto sam napustio kršćanstvo radi islama. Ovo je manje-više kopija pisma koje sam mu poslao.

KAKO JE svEćENiK PREŠAO Na Islam

Moje novo ime je Yusuf Estes, ali proteklih godina prijatelji su me zvali Skip. Propovijedao sam kršćanstvo

i radio sam u zabavnoj i muzičkoj industriji od kada sam rođen 1950-ih godina. Moj otac i ja smo osnovali muzičke prodavnice, TV i radio programe, kao i druge razonode radi zabave (i profita). bio sam muzički kapelan, čak sam i jahao ponija i zabavljao djecu kao «Klaun Skippy»...

Jednom sam bio delegat Vođa religija na Mirovnoj konferenciji Ujedinjenih Naroda. Sada sam penzionisani muslimanski kapelan za Zatvorski biro SAD-a, Washington, Dc i pridružujem se širom Amerike mnogim američkim muslimanima, radeći sa muslimanskim studentima i omladinskim organizacijama, kao i školama za muslimansku djecu.

Tako da putujem širom svijeta podučavajući i šireći poruku Isa, a.s., u islamu. Održavamo dijaloge i

diskusije sa pripadnicima svih vjerovanja, koristimo priliku da radimo sa rabinima, i raznim kršćanskim svećenicima. Neka naša djelovanja se odnose na područja institucija, vojske, univerziteta i zatvora. Naš primarni cilj je edukacija i prenošenje ispravne poruke islama i onoga što muslimani uistinu jesu. Iako je islam sada skoro dostigao kršćanstvo kao najveću od religija na zemaljskoj kugli, vidimo mnoge koji tvrde da su muslimani kako pogrešno tumače i neprimjereno predstavljaju poruku «Mira, Predanosti i Pokornosti bogu» (na arapskom – ‘Islam’). bojim se da sam se prehvalio. Trudio sam se da ukratko predstavim zaleđe našeg rada kako bi na bilo koji način koristilo onima koji prolaze kroz ono što sam ja već iskusio dok sam pokušavao razumijeti neke nedoumice kršćanstva.

EVO KAKO SE SVE DESILO

Ovo bi moglo izgledati prilično čudno, dok bismo možda mogli dijeliti nekoliko različitih perspektiva


Z a n i m l j i v o s t i

25

Z a n i m l j i v o s t i Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

i koncepata boga, Isusa, poslanstva, grijeha i spa-senja. Ali vidiš, u jednom trenutku bio sam u istoj «kaši» u kojoj su mnogi ljudi danas. Zaista, bio sam!

Dopustite da objasnim!

Rođen sam u jako strogoj kršćanskoj porodici. Moja porodica i preci ne samo da su gradili crkve i škole diljem Amerike, nego su bili i na čelu tih ustanova. Još dok sam pohađao osnovnu školu, preselili smo u Houston, Texas 1949. godine (Star sam J) Redov-no smo išli u crkvu i kršten san u dvanaestoj godini u Pasadeni, Texas. Kao tinejdžer, želio sam pos-jetiti druge crkve kako bih više naučio o njihovim učenjima i vjerovanjima: baptisti, metodisti, episko-palijanci, karizmatski pokreti, nazareni, Kristova crkva, božija crkva, crkva boga u Isusu (estagfirul-lah), arape, katolici, prezbiterijanci i mnogi drugi. Razvio sam osjećaj žeđi za Evanđeljem ili kako mi to kažemo «Radosnom viješću». Moje istraživanje religija nije se zaustavilo samo na kršćanstvu. Ni u kom slučaju. Hinduizam, judaizam, budizam, metafizika, vjerovanja američkih starosjedilaca, bili su dio mog istraživanja. Jedino na što nisam ozbiljno gledao je «Islam». Zašto? Dobro pitanje.

Postao sam veoma zainteresovan za različite vrste

muzike, naročito gospel i klasika. Pošto je cijela moja porodica bila religiozna i nadarena za muzi-ku, podrazumijevalo se da ću i ja također početi proučavati ta dva područja. Sve ovo me dovelo na logičnu poziciju muzičkog kapelana u mnogim crk-vama u kojima sam bio član dugi niz godina. Počeo sam podučavati klavijaturne instrumente 1960., i 1963. sam posjedovao vlastiti studio u laurelu,

Maryland, koji se zvao «Estes Music Studios.»

Tokom slijedećih 30 godina moj otac i ja smo radili zajedno na mnogim poslovnim projektima. Imali samo zabavne programe, show i atrakcije. Otvorili smo prodavnice klavira i orgulja od Texasa i Oklahome

do Floride. Zaradili smo milione dolara tokom tih godina, ali nisamo mogli

naći duševni mir koji je mogao doći jedino kroz saznavanje

Istine i pronalaženje st-varnog plana spasenja. Siguran sam da ste se i

sami pitali «Zašto me je bog stvorio?», ili «Šta bog želi da ja radim?» ili «Ko je ustvari bog?» «Zašto vjerujemo u ‘originalni grijeh’?» i «Zašto bi Ada-movi sinovi bili primorani da nose njegove ‘grijehe’ i zbog toga bili kaženjeni zauvijek?» Ali, ako ikome postaviš ova pitanja, vjerovatno će ti reći da trebaš vjerovati bez zapitkivanja, ili da je to ‘misterija’ i da to ne trebaš ni pitati – «Samo imaj vjere, brate.» Čudno, riječ «trojstvo» ne postoji u bibliji. I ovo je bila briga za religiozne učenjake i poslije 200 godina nakon što je Isus uzdignut od strane Svemogućeg boga. Volio bih pitati propovjednike i svećenike da mi objasne kako ‘jedan’ može da postane ‘tri’, ili kako sam bog, Koji može učiniti sve što hoće, ne može jednostavno oprostiti ljudima grijehe, nego mora postati čovjek, sići na Zemlju, biti ljudsko biće i zatim preuzeti grijehe svih ljudi; stalno imajući na umu da za svo to vrijeme On je i dalje bog cijelog univerzuma i radi ono što On hoće. Nikada nisu spo-sobni da daju išta osim mišljenja i čudnih analogija.

Moj otac je bio vrlo aktivan u podržavanju crkvenog rada, naročito crkvenog školskog pro-grama. Postao je odlikovani svećenik 1970-ih. On i njegova supruga (moja maćeha) su poznavali mnoge TV-evanđeliste i propovjednike, čak su pos-

26


Z a n i m l j i v o s t i

jetili Oral Roberts i pomogli u izgradnji «Prayer Tower» u Tulsi, Oklahoma. Također su bili velika potpora Jimmyju Swegartu, Jimu i Tammy bak-ker, Jerryju Fallwellu, Johnu Haggiju i najvećem neprijatelju islama u Americi, Patu Robertsonu.

Tokom ranih 80-ih moj otac i njegova žena su radili zajedno i bili jako aktivni u snimanju «Praise» kaseta i njihovoj besplatnoj distribuciji ljudima u domovima penzionera, bolnicama i staračkim domovima. Zaista smo «pridobijali duše bogu – za Isusa» dan za danom.

UPOZNAVANJE ČOVJEKA IZ EGIPTA

bile su rane 90-e kada je moj otac započeo busi-ness sa jednim Egipćaninom i kada mi je rekao da će me upoznati s njim. Ova ideja mi se svidjela kada sam pomislio o ideji da proširim djelovanje na internacionalni nivo. Znate, piramide, Sfinga, rijeka Nil i sve ostalo.

«BIO JE MUSLIMAN»

Ubice, otmičari, bombaši samoubice, teroristi – i ko zna šta još? Zatim je moj otac spomenuo da je taj čovjek musliman. Prvo, mrzio sam ideju o upoznavanju ubice, otmičara, bombaša, ter-oriste, nevjernika. Svaki normalan čovjek bi bio iznerviran tom idejom. Nisam mogao vjerovati vlastitim ušima. «MUS-lIMAN». Nema šanse! Posjetio sam oca na mnoge različite stvari koje smo čuli o ovim ljudima.

laži protiv muslimana i islama – rekli su nam da muslimani: - Uopšte ne vjeruju u boga - Obožavaju crnu kutiju u pustinji - ljube tlo pet puta dnevno. Nisam se želio upoznati s tim ‘muslimanom’. Nema šanse! Otac je insistirao da se upoznam s njim i uvjerio me da je on bio vrlo fina osoba.

Ovo je bilo previše za mene. Posebno otkako su evanđelisti s kojima smo putovali okolo svi jako mrzili muslimane i islam. Čak su govorili stvari koje nisu bile istinite da bi se ljudi plašili islama. Dakle, zašto bih ja želio imati išta s ovim ljudima?

Onda mi je došla ideja, «Možemo ovoga čovjeka prevesti na kršćanstvo.» Tako sam popustio i pristao sam na sastanak. Ali, pod mojim uslovima.

Pristao sam da se upoznamo u nedjelju nakon posjete crkvi tako da ćemo svi biti u molitvi i u dobrom položaju s Gospodarom. Nosit ću svoju bibliju pod rukom kao i obično. Imat ću svoj ve-liki sjajni križ oko vrata i kapu na kojoj piše «Isus je Gospodar» tačno preko sredine. Moja žena i dvije mlađe kćerke su mi se pridružile i bili smo spremni na naš prvi susret sa ‘muslimanima’.

Kada sam ušao u rad-nju i upitao svoga oca gdje je ‘musliman’, on je pokazao i rekao: »On je ondje.» bio sam zbun-jen. To nije mogao biti musliman. Nema šanse.

Tražim ogromnog čovjeka sa širokom odjećom, veli-kim turbanom na glavi, bradom dugom do stoma-ka i sa obrvama koje se spajaju na čelu, sa mačem ili bombom ispod kaputa. Ovaj čovjek nije imao bradu. Ustvari, nije imao uopšte kose na glavi. bio je gotovo ćelav. Najbolje od svega, bio je veo-ma ljubazan sa toplom

dobrodošlicom i rukovao se. Ovo nije imalo smisla. Mislio sam da su teroristi i bombaši. Šta je sve ovo? ON TREbA ISUSA Nije bitno. Odmah sam pošao da radim na ovom čovjeku. On je morao biti ‘spašen’ u ‘Ime Isusa’, i ja i Gospodar ćemo to uraditi.

Nakon kratkog upoznavanja, pitao sam ga: »Vjeruješ li u boga?»

27

Z a n i m l j i v o s t i Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

Odgovorio je: «DA.» - (Dobro!) Zatim sam rekao:

«Vjeruješ li Adama i Evu? » Odgovorio je: «DA.» (Vrlo dobro!) Reko sam: « Šta je s Abrahamom? Vjeruješ li u njega i kako je htio žrtvovati svoga sina radi boga?»

Rekao je: «DA.» - (Još bolje!) Tada sam pi-tao: «Šta je s Mojsijem?» «Deset zapovje-di?» «Rastavljanjem crvenog mora?» Opet je rekao: «DA.» - (I još bolje!) Zatim: «Šta je s drugim po-slanicima, David, Solomon i Ivan Krstitelj?» Rekao je: »DA.» - (Sjajno!)

Pitao sam ga: »Vjeruješ li u bibliju?» Opet je rekao: »DA.» - (OK!) Dakle, sada je bilo vrijeme za veliko pitanje: «Vjeruješ li u Isusa? Da je on bio Mesih (Krist) božiji?» Opet je rekao: «DA.» - (Fantastično!) Dakle – «Ovo će ići lakše nego što sam mislio.» bio je gotovo spreman za krštenje samo što on to nije znao. A ja sam bio taj koji će to uraditi, također.

Jednoga dana u proljeće 1991. godine, saznao

Laži protiv muslimana i islama – rekli su nam da muslimani: - Uopšte ne vjeruju u Boga - Obožavaju crnu kutiju u pustinji - Ljube tlo

pet puta dnevno.

sam da muslimani vjeruju u bibliju. bio sam šokiran. Kako je to moguće? Ali to nije sve, oni vjeruju u Isusa kao: Istinskog božijeg vjerovjesni-ka; božijeg poslanika; Čudnovato rođenje bez ljudske intervencije; bio je ‘Krist’ ili Mesija kao što je predviđeno u bibliji; On je sada s bogom, i veoma je važan; Doći će pred Sudnji dan da pre-vodi vjernike protiv ‘Antikrista’. Poslije «prido-bijanja duša bogu - za Isusa» dan za danom, ovo bi bilo veliko postignuće za mene, uhvatiti jednog od ovih ‘ muslimana’ i ‘prevesti’ ga na kršćanstvo.

Pitao sam ga da li želi šoljicu čaja i odgovorio je da želi. Otišli smo u malu prodavnicu u tržnom centru, sjeli i razgovarali o mojoj najdražoj temi: vjerovan-jima. Dok smo sjedili u tom malom kafeu i satima razgovarali (Ja sam pričao uglavnom!) došao sam do saznanja da je jako fina osoba, tih, pa čak pomalo i

stidan. Pažljivo je slušao svaku riječ koju sam rekao i nije me prekinuo čak ni jednom. Svidio mi se način i pomisao da ovaj čovjek ima definiran potencijal da postane dobar kršćanin. Malo sam znao o slijedu događaja koji će se rasplesti ispred mojih očiju.

Kao prvo, složio sam se sa svojim ocem da tebamo započeti posao sa ovim čovjekom, i čak da on putuje sa mnom na mojim poslovnim putovanjima sjever-nim područjem Texasa. Dan za danom ćemo puto-vati zajedno i razgovarati o pripadanju različitim vjerovanjima koje ljudi imaju. U toku putovanja moći ću naravno ubaciti neke od mojih najdražih radio programa o obožavanju i molitivi za pomoć pri donošenju poruke do ovog sirotog individu-alca. Razgovarali smo o konceptu boga; značenju života; svrsi stvaranja; poslanicima i njihovoj mis-iji i kako je bog otkrio Svoju Volju čovječanstvu. Također smo dijelili mnogo ličnih iskustava i ideja.

Jednoga dana saznao sam da će moj prijatelj Muhamed iseliti iz doma koji je dijelio sa svojim prijateljem i da će živjeti u džamiji neko vrijeme. Otišao sam do svoga oca i pitao ga da li možemo pozvati Muhame-da da dođe u naš veliki dom na selu i da tamo ostane s nama. Naposljetku, može dijeliti neki dio posla i iskustva i bit će tamo kada budemo trebali ići puto-vati okolo. Moj otac se složio i Muhamed se uselio.

Naravno, još uvijek sam mogao naći vremena za pos-jetu mojim prijateljima svećenicima i evanđelistima u Teksasu. Jedan od njih je živio na teksaško-meksičkoj granici, a drugi je živio blizu granice s Oklahomom. Jedan svećenik je volio golemi drveni križ koji je bio veći nego automobil. Nosio ga je preko ramena i vukao po tlu i išao niz ulicu ili autoput vukući ove dvije grede (daske) formirane u obliku križa. ljudi bi zaustavljali auta i prilazili bi mu i pitali ga o čemu se radi, a on im je davao brošure i letke o kršćanstvu.

Kraj prvog dijela...

28


I s l a m

29

Zanimljivosti u IslamuU Kurànu ima trideset džuzeva. • Ako prespavamo namaz ili ga zaboravimo klanjati, moramo ga klanjati • kada se probudimo ili kada se sjetimo. Prvi poslanik koji će biti obučen na Sudnjem danu je Ibrahim, a.s. • Narodu benu Israil je naređeno da zakolje kravu. • U bici na Uhudu, Ebu Dudžane je nosio sablju Poslanika, a.s. • Prvi ajet objavljen o hrani je u suri El – Enàm. • Kazna za homoseksualca i općenje sa životinjama je smrt, bez obzira bio • oženjen ili ne. Kazna za blud se spominje u suri Nur. • Meleki su okupali Hanzalu ibn Amra. • Kibur – oholost se ogleda u nepriznavanju istine i potcjenjivanju ljudi- • Kad Allah dž.š. vrati Isa, a.s., on (Isa, a.s.) će: Ubiti Dedždžala, slomiti • krst, ubiti svinju i ukinuti džizju. Planina na koju se nakon potopa iskrcao Nuh, a.s., zove se Džudijj.• Allahu, dž.š., najmrže dozvoljeno djelo je razvod braka. • Riječ ramadan se jednom spominje u Kurànu. • Ibrahim, a.s. je rođen u pećini u vrijeme kralja Nemruza. • Allah, dž.š. će šehidu oprostiti sve osim duga. • Ko sakrije znanje na dunjaluku biće bičevan bičevima od vatre u • Džehennemu. bedem između Dženneta i Džehennema zove se Eàraf.• Hatidži, r.a., je prenesen selam od Allaha, dž.š., i poruka da ima kuću u • Džennetu.Židovi su upoređeni s magarcem koji nosi knjige.• Allah, dž.š., je prvo stvorio pero. • Dvije Džennetske rijeke na dunjaluku su Nil i Eufrat. • Šejtanu možemo stijesniti prolaze postom. • Vrata u Džennetu na koja će ulaziti postači zovu se Rejjan.• Od Aiše, r.a, se prenosi da je rekla: Kada bi nastupila zadnja trećina ra-• mazana, Allahov Poslanik, s.a.v.s, bi provodio noć u ibadetu, probudio bi svoju porodicu i trudio se da ibadet bude što bolji.Ebu Se’id el-Hudri, r.a, prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s, rekao: Al-• lah će sedamdeset godina udaljiti vatru od osobe koja posti jedan dan na Allahovom putu.Na Sudnjem danu će svaki varalica imati zastavu, na kojoj će biti • ubilježeno koga je prevario.


I s l a m Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

G l a s e z a n a k o n t i n u i r a n o o d j e k u j e

( k r u ž i ) z e m l j o mPočnimo sa Indonezijom na istočnoj strani zemaljske kugle. Indonezija se sastoji od raznih malih ostrva, među kojima su Java, Sumatra, borneo i Saibil, koji su jako poznati. To je najveća država na svijetu, sa 180 miliona stanovnika. broj ne-Muslimana u ovoj zemlji je neznanta.

Nakon što zora nastupi na istočnoj strani Saibila, oko 5:30h po lokalnom vremenu, sabahski ezan nastupa. Hiljade mujezina na istoku Indonezije počinju proglašavati Tewhid (jednoću) Svemogućeg, Svemoćnog i Sveznajućeg Allaha, dž.š., i poslanstvo njegovog Poslanika Muhameda, a.s..

Proces se nastavlja prema zapadnim ostrvima Indonezije. Vremenska razlika između istočnih i zapadnih ostrva je sat i po. Sat i po nako što se ezan završi u Saibilu, ponovo odjekuje u Jakarti i ostrvima Jave. Zatim slijedi Sumatra.

Prije nego što se proces pozivanja ezana završi u Indoneziji, već je počeo u Maleziji. Zatim u liniji slijedi burma i sat od svog početka u Jakarti, već je stigao u Daccu, u glavni grad bangladeša. Dok i dalje odjekuju glasovi mujezina u bangladešu, već je ezan stigao na zapad Indije, od calcute do Srinagara. Zatim se širi i napreduje prema bombeju dok ne obuhvati svojim odjecima cijelu Indiju.

Srinagar i Sialko (gradovi na sjeveru Pakistana) imaju isto vrijeme ezana. Vremenska razlika između Sialkot, Kota, Karachi i Gowadar (gradova u bulucistanu, provinciji Pakistana) je pedeset minuta i u tom vremenu ezan se već čuje kroz Pakistan. Prije nego se završi u Pakistanu, već je počeo u Afganistanu i Muskatu.

Vremenska razlika između Muskata i bagdada je jedan sat. U tom periodu ezan već odjekuje u svetom

30


I s l a m

G l a s e z a n a k o n t i n u i r a n o o d j e k u j e

( k r u ž i ) z e m l j o mmjestu Mekki i Medini, Jemenu, UAE, Kuvaitu i Iraku.

Ponovo imamo jedan sat vremenske razlike između bagdada i Aleksandrije u Egiptu. Ezan nastavlja da odjekuje u Siriji, Egiptu, Somaliji i Sudanu tokom tog sata. Vremenska razlika između istočne i zapadne Turske je sat i po i u tom vremenu ponovo odjekuje glas mujezina za poziv na namaz.

Aleksandrija i Tripoli (glavni grad libije) su locirani jedan sat jedno od drugog. Proces ezana, međutim, nastavlja se i njegovi odjeci okupiraju cijelu Afriku. Prema tome, proglas jednoće Uzvišenog Allaha, dž.š., i poslanstvo njegovog Poslnika a.s. koje je počelo na istočnim ostrvima Indonezije dostižu istočnu obalu Atlantskog okeana nakon devet i po sati.

Prije nego što ezan dostigne obale Atlantika, proces podnevskog ezana je već počeo na istoku Indonezije i prije nego što stigne Daccu, ikindijski ezan već nastupa. Nakon sat i po ikindijski ezan stiže u Jakartu. Akšamski ezan već nastupa, i nakon što stigne u Sumatru, vrijeme poziva jacijskog ezana počinje u Saibilu!

Dok muezini Indonezije pozivaju ezanima na sabah, muezini Afrike pozivaju na jaciju.

Nema ni jednog momenta kada nekoliko hiljada, ako ne i stotine hiljada muezina diljem cijelog svijeta, ne pozivaju na jednoću Svemogućeg Allaha, dž.š., i poslanstvo plemenitog Poslanika, a.s.

InsaAllah ovaj univerzalni i kontinuirani poziv ezana će se čuti sve do Sudnjeg dana.

Sa engleskog preveoEdin Omičević

31

b o s a n s k a k u h i n j a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

T r a d i c i o n a l n a

B o s a n s k a k u h i n j a

Kada se, makar i iz puke zabave ili znatiželje, uključimo u proces istraživanja onog što znamo pod imenom običaji, kulturno

nasljeđe, tradicija, i kada prema nama poteku sadržaji ljepote i starine, mi se otvaramo tijeku slika, prizora, osjećaja, mirisa i okusa sadržanim u prošlosti i legendama koje su čvrsto utkane u tkivo kulture današnjice, mi, zapravo započinjemo putovanje kakvo na početku nismo mogli ni zamisliti...

-Sofra-

Posebnu pažnju bošnjaci su posvećivali pripremi

hrane i to se kao i u današnje vrijeme činilo s posebnim užitkom. Pretežan broj specijaliteta zahtijevao je dužu pripremu na ‘tihoj vatri’. Hrana se kuhala na ognjištu, a kasnije šporetima zvanim ‘koza’, dok se hljeb i veoma zastupljene pite i ostala pečena jela pekla pod pekom.Zgotovljena jela posluživala su se po zahtijevanoj proceduri.Ranije je svaka bošnjačka kuća imala sofru, u našem narodu poznatija kao sinija, za kojom se ručavalo. Sofra je okrugla drvena ploča, promjera oko 70 cm postavljena na postolju i imala je sve funkcije stola. Pripremanje hrane i postavljanje sofre je

32


b o s a n s k a k u h i n j a

većinom obavljala domaćica i u vrijeme ručka ona je ta koja je pozivala ‘glavu porodice’, domaćina, da zauzme svoje mjesto.Prije nego što domaćin sjede za sofru, na njoj je morao biti postavljen izrezan hljeb, pribor za jelo, čaše i bokal s vodom. Nakon domaćina, za sofru su sjedali ostali članovi porodice ili gosti, a domaćica ili osoba koja je pripremala hranu sjedala poslednja i po potrebi ustajala da skloni nepotrebno ili donese slijedeće što je na jelovniku.

Na sofru se prvo postavljala činija sa čorbom. Većinom je to bila trahana ili neka druga gusta čorba. Prvi je počinjao jesti domaćin, a potom ostali. Jelo se bez žurbe, bez srkanja i ne prepunim kašikama. Dio klasičnog bošnjackog odgoja koji je ostao i do dan-danas je da se hrana dobro sažvaće. Ne smije se posegnuti za drugim zalogajem, ako prethodni nije dobro sažvakan.Kašike, duboki tanjiri ili zdjele se nisu sklonjali odmah, jer se poslije čorbe servirala dolma. Poslije čorbastih specijaliteta, obično se servirala pita, zatim piletina. U stara vremena domaćice su pitu neposredno prije stavljanja na sofru ‘zacvrkale’ masnoćom, mlijekom ili kajmakom ovisno o vrsti pite, isjekle na sitnije dijelove i onako u tepsiji, vruću, stavljale na sofru pred domaćina i ostale članove porodice.Poslije pite i piletine, obično se služio sutlijaš ili neko drugo slatko jelo.

Služenjem kiselog mlijeka ili hošafa završavao se ručak u jednoj bosnjačkoj familiji. Domaćin je taj koji je prvi ustajao od sofre, a domaćica je sklanjala ostatke hrane i ostavljala sofru na predviđeno mjesto.Kafa ima izuzetan značaj u životu većine bošnjaka i kafendisanje, saldisanje je uvijek predstavljalo poseban ceremonijal. Kafa se servirala na bakarnoj ili mesinganoj mangali u čijem središtu je bio žar od sagorijelog drveta, a okolo na metalnoj podlozi su servirani ibrik sa kafom, ibrik sa mlijekom, šećerlama i fildžani. Pošto se kafa vremenski duže pila, jer se uz kafu i odmaralo, žar u mangali se obnavljala i povremeno na nju stavljao komadić posebnog korijena sa primamljivim mirisom koji je u narodu bio poznat pod imenom’velika trava’. Uz kafu su služeni rahatlokum ili druge slastice.U noćnim satima bošnjaci su izbjegavali težu hranu i kafu, ali su čajevi bili veoma popularni.

Dragi Naši, dolazi nam najdraži mjesec u godini, koji svi sa nestrpljenjem isčekujemo. To je ramazan, mjesec posta i Kur’ana.Stoga vam preporučujemo nekoliko naših tradicionalnih, bosanskih jela, koja možete spremiti sebi i svojima najbližima za iftar.

-Begova čorba-

Sastojci:- 400 gr kokošijeg ili pilećeg mesa- 200 gr korijenastog povrća (mrkva, peršun, celer)- 50 gr maslaca- 50 gr brašna- 20 gr sušene bamje- 1 žumanjak- 50 gr kajmaka ili milerama- 1/2 limuna- 1 lovorov list- malo soli i bibera

-Priprema-

1. Kokošije ili pileće meso operite, stavite u lonac, nalijte vode, posolite i kuhajte s očišćenom mrkvom, peršunom, celerom i lovorom. Kada je meso kuhano, procijedite supu, odvojite meso od kostiju i izrežite ga na kockice. Tako izrežite i kuhanu mrkvu, peršin i celer2. U posudu stavite maslac, zagrijte ga, dodajte brašno, propržite, zalijte supom od kokošijeg mesa i kuhajte oko 15 minuta. Dodajte meso i povrće izrezano na kockice pa zajedno prokuhajte. Skinite s vatre i ostavite da se ohladi.3. U međuvremenu skuhajte bamju u vodi s malo limunova soka. Ocijedite, properite i dodajte

33

čorbi, zajedno prokuhajte. Razmutite žumanjak s kajmakom ili mileramom, umiješajte ga u čorbu, dodajte limunov sok i malo maslaca, pobiberite.

-Posluživanje-

bamja se zbog sluzavosti potopi u vodu i ostavi dok ne nabubri, a zatim se isperu u nekoliko voda. Najbolje je da se prije upotrebe prokuha nekoliko minuta u vodi.

-Bosanski lonac-

Potrebno je:- 1,5 kg masnijeg mesa sa kostima- 3-4 srednja krompira- 3 paradajza- 1 patlidžan- 150 gr mahuna,- 2 paprike,- 2-3 glavice luka,- pola glavice bijelog luka,- 2-3 mrkve, peršun- 1 manja glavica kupusa,- sol, biber, paprika, vegeta,- 1-2 dl vode,- papirnata vrećica

-Priprema-

Meso isjeći na krupnije komade. Povrće isjeći po želji, osim mrkve, peršuna, mahuna i paprike. Uzeti dublji lonac, po mogućnosti zemljani, na dno staviti sloj od mesa, zatim kupus isječen na velike komade i dalje redati meso i ostalo povrće. Kad se poreda jedan sloj, začiniti solju, vegetom, paprikom i biberom. Postupak ponoviti onoliko puta koliko je potrebno da se lonac napuni.

Kad je lonac složen, dodati malo ulja i vodu. Po želji možete dodati i malo suhog mesa koje ste sitno isjeckali. lonac poklopiti papirnatom vrećicom koju ćete zavezati koncem ili gumicom oko lonca. Kuhati 3,5-4 sata na laganoj vatri. Prijatno!!!

b o s a n s k a k u h i n j a Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

-Tufahije 1-

Taj je recept bilvaktile, stigao u bosnu iz bagdada.Samo ime ima korijen u arapskom jeziku (tufahum = jabuka).

Potrebno je: za 5 tufahija- 5 jabuka (najbolje zlatni delišes, jer se ne raspadaju kuhanjem)- 1/2 kg šećera- 1/2 l vode- 1 vanilin šećer

Za fil:- 15 dkg šećera- 10 dkg mljevenih oraha- 5 dkg mljevenih badema - limunova kora i- 1/4 l slatkog vrhnja

Vodu, šećer i vanilin šećer staviti da se kuha. Jabukama povaditi “drob”, to jest peteljku, koštice i ono tvrdo oko koštica. Onda ih oguliti i staviti u onu vodu, da se kuhaju 10 min.Zatim skinuti sa šporeta, povaditi jabuke i ostaviti da se hlade 1/2 sata. Kad se hladnu, nafilovati ih masom od oraha, badema, šećera i koliko treba vrhnja (ili slatkog kajmaka).Serviraju se hladne, ukrašene šlagom i trešnjom na vrh (ili nešto po vašoj želji).Prijatno!!


34


P o r o c i

35

D r o g a - p u t b e z p o v r a t k a

Većina roditelja ozbiljno potcjenjuje prisustvo droge u životima svoje djece i većina ih je sigurna da njihovo dijete nikada ne bi probalo drogu. Ne smijemo zaboraviti da su to mnoga djeca već učinila.Većina roditelja neće pomisliti da njihovo dijete jednoga dana može postati narkoman. Vremenom kada shvate da im se to ipak desilo ne žele da povjeruju u to, uplašeni su i ispunjeni su osjećajem krivice. „Ja sam kriv za sve, nisam uspjeo kao roditelj“ je univerzalna ali i djelimično istinita tvrdnja.Mora se imati u vidu da je dijete dio porodice kada donosi odluku da drogu proba prvi put!

Zlo koje ubija

U historiji ljudskog roda, u povijesti ove planete i života na njoj nije se pojavilo takvo zlo. Da, to je droga. To je otrov zbog kojeg su mnogi mladići i djevojke završili svoj životni hod u cvijetu svoje mladosti. Zlo o kojem su mnogi pisali, a još više o njemu ih je govorilo, govorit će i pisat će. bijeli otrov kojeg „prahom“ zovu, heroin i kokain, što porobljava i u lance okiva žešće i gore nego strašne vojske kroz historiju. bijeli prah koji zarobljava jednim ušmrkavanjem ili ubrizgavanjem u venu. Njegovi zarobljenici postaju i žene i ljudi, djeca i starci. Za sve one čije je srce okupiralo najgore zlo modernog doba, za sve one čije je razume šejtan otrovao najgorim otrovom droge (heroina, kokaina, marihuane...)

navest ću primjer mladića od dvadesetak godina koji je otputovao u jednu od zemalja jugoistočne Azije, gdje je droga lahko dostupna, a mladić bio vrlo bogat. Vremenom je počeo upotrebljabavati heroin, malo po malo. U takvom stanju, u ovoj zemlji, ostao je oko godinu i po. Nakon toga je silom

vraćen i smješten u bolnicu na liječenje. Dugo je ostao u bolnici, ali se liječenje isplatilo i on je ozdravio. Međutim, za njega su saznali njegovi stari drugovi, zmije otrovnice. Namamiše ga da napusti bolnicu i odvedoše ga na njihovu sjedeljku, leglo zla, droge i alkohola, carstvo šejtana prokletog. Ponudiše ga drogom, heroinom. Nakon sahat vremena ispustio je svoju dušu. Žestoko će se kajati na Sudnjem danu ljudi koji su izabrali loše drugove, zle prijatelje, vukove u ovčijin kožama.

Porok savremenog svijeta

Trgovci drogom, ovi lopovi i kurjaci krvavih očnjaka koji su objavili rat Allahu i Njegovom Poslaniku, a.s., mobilišu ljude koji će širiti ovaj otrov.Ako neko padne u njihovu mrežu, život mu je uništen i završen, osim ako mu se Allah ne smiluje i izbavi iz tih ralja. Od onog trenutka kada posegne za ovim otrovom, čovjek postaje poput ludaka koji ne vlada sobom i svojim postupcima. On više ne može kontrolisati sebe, svoju volju, niti može samostalno prosuđivati. Postaje ljudski otpad,

„Da li je neko mogao pretpostaviti, kada ga je, pun radosti i strepnje, vodio na prvi čas u školi, u novom odijelu i sa novom torbom đaka prvaka, da će jednoga dana, to malo biće uredno začešljano majčinim suzama radosnicama, nekoliko godina kasnije, ležati na podu nekog javnog WC-a krvave ruke iz koje viri špric, nakon upravo ugledane posljednje scene filma koji se zove ŽIVOT. Niko to nije pretpostavio, ali se nažalost desilo mnogima.“

P o r o c i Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

36

dronjak koji mašta samo o novoj dozi. I ono najgore-zaboravlja Allaha, Allaha koji savšeno sve stvara. Iz zaborava boga slijedi kazna zaborava samog sebe, zaborava ljudi, zaborava života, zaborava svijeta i zaborava svemira. U zaboravu sebe kroz zaborav boga ljudsko srce postaje prazno, a duša pusta. Kada čovjek dospije u fazu zaborava sebe uslijed zaborava Allaha, dž.š., on neumitno gubi koncentraciju, moć dijaloga i govora, i tada iz života kao pomirenosti sa bogom i svjetovima prelazi u fazu uživanja. U fazi uživanja ljudi se ospoljavaju, postvaruju, materijaliziraju, mlađi podliježu strastima, porocima, a stariji podliježu interesima, koristima, materijalnim dobrima, slasti i vlasti.Kada se ispuni ovozemaljski interes i cilj ili se uopće ne mogu ispuniti, onda ljudi iz drugoga stanja uživanja prelaze u treće, za ljude najopasnije stanje, u iživljavanje, dosadu i apatiju. U iživljavanje su uvijek išli očajnici koji nemaju ništa a žele sve, i oni koji izvana imaju sve, a iznutra su prazni. Nepobitna je činjenica da se droga najviše troši u najrazvijenijim i najsiromašnijim zemljama svijeta. Neko će razložno kazati: „Dobro, bogati troše drogu u zaboravu i obijesti, ali šta je sa bijedom i sirotinjom?“ Kao što bogataši, u zaboravu boga i sebe, troše drogu iz obijesti, tako sirotinja troši drogu iz očaja. Sa stajališta Islama alkohol, droga, kocka, idolatrija i magija imaju istu i veoma tešku kvalifikaciju: šejtansko djelo, šejtanski put, odvratna stvar - Ridžsun min ameliš-šejtan.Kao izravan šejtanov izum, djelo, praksa, odvratna stvar, ne razara i ne uništava samo pojedince, brakove, porodice, rodbinu, komšije, narode nego ljudstvo uopće. Pomoću ovih odvratnih, opakih i opasnih tvari, kao svojih otrova, opijuma, instrumenata, on želi, postiže i ostvaruje četiri rezultata i cilja: dva među ljudima i dva u odnosu na Allaha, dž.š.: neprijateljstvo i mržnja među ljudima, te ih odvraća od sjećanja na Allaha i od obavljanja salata-namaza.U trećoj fazi, to iživljavanje, kada ljudi, bilo iz materijalne obijesti ili egzistencijalnog očaja neminovno vodi u razne vrste

najopasnijih patoloških perverzija: kocku, prostituciju, kriminal, homoseksualizam.

Šta je rješenje, izlaz?

U islamu je rješenje i islam je izlaz. Droga je u suprotnosti sa vjerom jer odvraća od sjećanja na Allaha, dž.š., i namaza. Onaj ko padne u ovu zamku ne trudi se da obavi namaz, hadždž, post ili spominjanje Allaha, dž.š., niti da uradi bilo kakvo dobro djelo. Vjera u boga brani, hrani, smiruje, uravnotežuje, daje nadu, cilj, svrhu, smisao i uputu ljudskom srcu. ljudsko srce i duša, zapravo hoće, traže, teže i probijaju se ka bogu. Mora se znati i vjerovati da samo vezanost za boga ne gubi smisao i cilj, neovisno od toga ostvarili se ili ne zemaljski interesi.Znajte da je gram prevencije bolji od tovara

lijekova. Isto kao što se zbog jedne neprespavane noći ispunjene sekeracijom i tugom zaboravlja cijeli život proveden u rahatluku. Najbolja zaštita i prevencija jeste vjerski odgoj.Ako djeca budu odgajana na vjerskim osnovama i u dobroj i zdravoj okolini, sa društvom koje ih neće iskvariti i uništiti im život, nadati se je dobru. Isto tako,

nadati se je dobru ako djeca budu uzgajana u okrilju bogobojaznosti, upoznata od malih nogu da ih Uzvišeni Allah nadzire i gleda, ako budu odgajana da vjeruju u drugi svijet, polaganje računa, Džennet i Džehennem...Time smo postavili branu između njih i ovih poroka. Dilerima droge je potpuno nemoguće dospjeti do onoga ko odlazi u džamiju i praktikuje islam. Njega je zaštitio Allah, dž.š., zbog njegovog imana i slijeđenja Pravog puta tako da ni ljudski ni džinski šejtani nisu u stanju da im naude. Rakao je Uzvišeni, obraćajući se prokletom Iblisu:

„Ali ti, doista, nećeš imati nikakve vlasti nad robovima Mojim. A Gospodar tvoj je (Muhammede) dovoljan kao zaštitnik!“



A f o r i z m i

37

A F O R I Z M IaFORiZmi

- Naši političari se dijele na ljevičare i desničare.Zavisi od toga koja im polovina mozga ne funkcioniše.- Treba osuditi sve koji tvrde da je naše rukovodstvo nesposobno, korumpirano, neodgovorno... Zato što otkrivaju državnu tajnu!- Ne pada iver daleko od sikere.- Sve dok i vi mrzite, postojat će i ljudi koji mrze druge. - Kap buši kamen, ne snagom, već čestim kapanjem.- ljudi ne lažu ako moraju već ako mogu.- Nikada ne trči za djevojkom ili za autobusom. Doći će drugi. - Tko pod drugim jamu kopa, taj fizički radi. - U radu je spas, a u neradu sreća. - Ja nisam ratni zločinac.Moj doprinos je znatno manji.- Kontejner ima prednost u odnosu na menzu.Tu čovjek poslije jela može malo i da prilegne.- Između jučer i danas možeš izabrati malo sutra. - lažno svjedočenje je krivično djelo, jer predstavlja mješanje u rad pravosudnih organa.- Ovo je već potvrđeno. bosanska piramida vlasti je jedna od najvećih na

svijetu.- Kamen po kamen - DIJAlIZA.- Ko se zadnji smije, najsporije razmišlja.- Ne može pametan nikad popustiti koliko budala moža zategnut.- Voljeli smo isto: ja tebe, ti sebe.- bolje užasan kraj, nego užas bez kraja.- Da li bi ljudi mogli biti bolji?! Mogli bi, ali niko neće prvi da počne.- Da bi zalutao moraš znati gdje si trebao stići.- Država podstiče natalitet. Stvorila je sve uslove za sirotinjsku zabavu.- Narod je preuzeo inicijativu. Sada sam sebi kopa raku.- Jučer sam prvi put pobjegao sa časa. Učenik kojeg sam oborio na popravni zamalo da me uhvati.- Na mojim časovima može i muha da se čuje. Držim praktičnu nastavu iz stočarstva.- Uhvatio sam učenike kako igraju ruski rulet. Sreća njihova što ne igraju u pare.- Interesantno, svaki dan sve više i više tonemo a nemamo more.- Poplavljena područja obišla je državna delegacija, što katastrofu čini kompletnom.


?J e s t e l i z n a l i d a . . .

... je ime Muhamed najpopularnije ime na svijetu?

... je 1926. godine na svetu bilo samo 100 TV uređaja?

... je kod čovjeka dužina od ručnog zgloba do lakta jednaka dužini stopala?

... Meksiko Siti tone oko 25 centimetara godišnje?

... je nemoguće kihnuti otvorenih očiju?

... za jedan kilogram meda pčele moraju da posjete 4 miliona cvjetova i pređu put 4 puta duži od zemljinog obima?... prva 4 poteza u šahu možete odigrati na 318.979.564.000 načina? ... je prva bomba koja je pala na berlin za vrijeme Drugog Svjetskog Rata ubila jedinog slona u berlinskom zoološkom vrtu? ... laganim izdizanjem nogu i ležanjem na leđa ne možete potonuti u živi pijesak?... je električnu stolicu izumio jedan zubar? ... na planeti Zemlji ima toliko zlata da je prekrije cijelu u sloju od jednog metra? ... se bebe rađaju bez čašica u koljenima, javljaju im se tek u periodu od drugog do šestog mjeseca života? ... ako bi nosili slušalice samo 1 sat povećali bi broj bakterija u svom uhu 700 puta? ... više od 50% ljudi na svijetu nikada nije obavilo telefonski razgovor? ... kvakanje patke ne pravi eho ali niko ne zna zbog čega? ... su slonovi jedine životinje koje ne mogu skakati? ... bubašvaba može živjeti do 9 dana bez glave prije nego što umre od gladi? ... se prosječna osoba smije 15 puta dnevno? ... je belgijska pošta 1879. godine zaposlila 37 mačaka da raznosi svežnjeve pisama u okolini grada liježa, ali je eksperiment kratko trajao jer su mačke pokazale da su veoma nedisciplinovane? ... je rekord u broju rođene djece od strane jedne majke 69, i to 16 parova blizanaca, 7 setova trojki i 4 seta četvorki? ... su najmlađi roditelji u historiji imali 8 i 9 godina 1910. godine i da su živjeli u Kini? ... ako bi izračunali koliko puta cvrčak cvrkutne u minuti, onda taj broj podijelili sa 2, zatim dodali 9, i opet podijelili sa 2, dobili bi tačnu temperaturu izraženu u stepenima celzijusovim? ... memorija zlatne ribice traje samo tri sekunde? ... Dalmatinac je jedini pas koji može da oboli od kostobolje?... svi labudovi u Engleskoj vlasništvo su kraljice?... u prosjeku čovjek izgovori gotovo 5.000 riječi dnevno, od toga 80 posto ‘izmijeni’ sam sa sobom?... je kikiriki jedan od sastojaka dinamita?... srce u prosjeku otkuca 101 000 puta dnevno?... se pustinja Kalahari širi za 1 km mjesečno?... ljudska glava sadrži 22 kosti?... leptiri osjećaju okus preko svojih nogu?... prosječan čovjek u svom životu popije 75 000 litara vode?... ljudsko srce pravi toliki pritisak u tijelu dok pumpa krv da može izbaciti mlaz krvi 9 metara?


J e s t e l i z n a l i d a . . . Z e m a n - List Medžlisa islamske zajednice Bijeljina

38

Zeman [broj 1, septembar 2009.]

Documents

Transcript of Zeman [broj 1, septembar 2009.]