eljko Funda, Hrvatska

eljko Funda, Hrvatska

HAIKU I NITA1(uvod u jednu zenocentristiku teoriju haikua)

NeosobnostKao rezultat itanja svake (dobre pogotovo) haiku pjesme javlja se pitanje: Kako to moe biti pjesma kad se radi o goloj kostataciji? Na primjer: Tragovi stopa/ okruili su stablo/ utim snijegom.2 (Matas), Lutke i medo/ na ploniku ekaju/ odvoz smea. (. Vukeli Roi), leptiri u letu/ najednom/ postaju nebo. (Vrga), U kasnu jesen/ meu golim granama/ vie neba.3 (Kurnik). Pjesnik, otac lirskog subjekta, "demijurga" zapadnjake poezije, kao da je nestao, kao da se "utrnuo"4. to je, dakle, ostalo?Malo, gotovo nita. aljivo govorei, tako i treba biti. Odmah upada u oi da haiku, pogotovo, po mom miljenju, dobar haiku, ne govori ni o emu, nita ne o-pjevava, gotovo se odrekao jezika, odnosno, ne rabi ga za postizanje "ukraenog govora", to je jedna od definicija poezije jo od antike. To, uostalom, samo zapadnjak moe jer je njemu jezik "kua bitka"5 (Heidegger). Treba takoer rei da ve u samom zadatku da se bitno pjesmom is-kae, a po zenu bitno je nita6/praznina/ um-bez-uma/neobitavajui um itd., postoji nemogunost: ta kako konkretnim jezinim sredstvima izraziti nita, prazno? Ve rei jednu rije o tome, znai pogrijeiti7. posao se, dakle, ne moe direktno izvriti kao ni dati "pravi" odgovor na bilo koje koanovsko pitanje, npr. to je zvuk jedne ruke? ili to je priroda Bude? Rekao bih da je svaki (dobri, naravno) haiku zenovski odgovor na pitanje to je istina? ili, zenovski reeno, to je Buda? Govoriti bitno ne znai, dakle, rabiti puno apstrakcija, dugake zamumuljene reenice, nego bitno rijeima roditi i (samo) tako ga dokazivati kao svoj i svaiji dio. To bitno, to nita8 prazno, koje je uvijek i svuda oko nas, kroz haiku izbija kao minierupcija i ba po njegovim osobinama (malo, kratko, jasno, jednostavno) prepoznajemo ga kao erupciju niega/ praznoga/ uma-bez-uma, koji se, poznato je, stidi sam sebe i najradije se oblai u tajnovitost, gotovo u svoju suprotnost, ne zbog straha od skrnavljenja, nego zbog mogunosti zasljepljivanja (svojom) svetou koja, paradoksalno, to je vea, "svjetla puna", umjesto da prosvjetljuje, moe zaslijepiti.9 To je takoer jedan od razloga zato je haiku, kolikogod jednostavan, tako tajanstven. Sjetite se samo najpoznatijeg haikua: Stari ribnjak./ aba uskoi./ Zvuk vode. Kroz samo 6 rijei10 Bao je rekao/pokazao/predoio bitno ne opisujui ga, nego ga dokazujui. Zapadnjak, koji doslovno vjeruje u smislotvorstvo rijei, za isto bi upotrijebio mnogo rijei, odnosno napisao bi pjesmu punu teke simbolike i metaforike jer se o takvoj temi namee pisati na taj nain.

A(nti)tropinost haikua11A(nti)tropinost haikua podjednako je vana za njegovu bit i funkciju kao i njegova temeljna jednostavna konstatacijskost. Ta kako drugaije nego bez tropa, bez poetskih figura da se govori o bitnome pojmljenom kao nita/prazno/ um-bez-uma, nego kao neukraeno, neosobno? Takoer, s obzirom na kulturno-povijesnu tradiciju Japana, domovine haikua, tako neto je samo po sebi razumljivo. Budui da se kod haikua ne radi o "subjektivnom doivljaju objektivne stvarnosti", budui da se poetski doivljaj ne mjeri koliinom tropa (metaforama, personifikacijama, usporedbama, ritmom, alegorijama, simbolima itd.) i njihovom organizacijom, nego se radi o trenutanom uvidu u bitno (nita/ prazno/ um-bez-uma, bez obzira kako ga nazvali) koje sada i ovdje izbija u stvarnosti12, sav poznati poetski aparat je nepotreban, ak suvian13. U zapadnjakoj poetici, umjetnosti openito, "umjetniki doivljaj" umjesto da is/do/pokazuje bitno, nenamjerno fokusira pjesnika i njegov doivljaj, te njih, opet nenamjerno, ali zakonito, podmee kao bitno. U pravilu, radi se o neosloboenosti autora od svoje "demijurke" uloge, o zamjenjivanju stvar(nost)i rijeima. (Zar nije Kaizer definirao knjievnost kao "umjetnost rijei"?) U samoborskom zborniku desetih haiku susreta mogu se nai ovakvi primjeri: mir snjene pahulje14, sunce ljubi, oko sunca, procvala jesen, aa ee, sjela tiina, grana daje sebi, prozor promatra, sunce dariva, zvuci blijete, vjeverica ljubi, pauinasti al, apat trstike... Naravno, svi su oni lirski, zgodni, europsko poetski, no, oni o-pjevavaju: oni su vie o nego to15, oni su primjeri poznavanja ars scribendi, u to haiku tek djelomino spada16. Zbog ulaska haikua u knjievnost Zapada, pa ak i u samom Japanu, sudei po nagradama na meunarodnim haiku-natjeajima, zbog njegovog pojavljivanja u drugaijoj knjievnoj tradiciji, sve se vie pojavljuje haikuoid, pjesma slina haikuu, lirska minijatura od tri stiha preteno pisana u tradiciji japanskog haikua. Mislim da je dobro da se tako neto dogaa jer bi moglo dovesti do pojave nove knjievne forme. Vjerujem da je tako neto gotovo nuno jer, ako se nastavi u stilu: Plastino more uzbibano ljubiastim tulipanima;/ Koraljni neboderi zarasli neboderima;/ Zaspalo sunce iza crvenoga neba to straari nad pougljenjelim umama;/ Feniks proboden samostrelom ponire iznad New Queensa:/ Oblaci gutani plamenovima nalik morbidnim bakljama izumrlog KKK..." (asopis Forum, 1-3, 2003), to je jo relativno benigno, bojim se da e poeziju itati samo autori i njihove ene. Meutim, da se to ne dogodi, haiku je jedna od garancija jer ne trai (gotovo) nikakvo knjievno obrazovanje, nego isto srce/um, sposobnost zamijeivanja bitnog u obinim, svakodnevnim efemeralijama. Kolikogod to parodoksalno zvualo, upravo haiku, makar ostao tradicionalistiki "ist", "bezidejan", "injenian", makar iskazuje bitno (nita/ prazninu/ um-bez-uma) upravo on i takav moe sudjelovati u borbi protiv nitavila, snage koja obesmiljava ivot uvjerenjem da nita nije bitno jer se moe kupiti.

Pripomene1. to je istina? - pita uenik. - Da je neto, rekao bih ti - odgovori mu uitelj. Sa svijeu o ovakvom nita, teko mi je pisati esej na ovu temu. Zato sve to piem treba uzeti cum grano salis.2. Svi navedeni primjeri su iz zbornika Deseti samoborski haiku susreti.3. Zbog ovog vie, to je rezultat pjesnikove, dakle, subjektivne komparacije, haiku je, strogo gledajui, manje "haikuistian".4. Nirvana doslovno znai utrnue, odnosno prijelaz iz samsare, realnog svijeta ivota i smrti, u sunyatu, prazninu, neosobnost.5. Moglo bi se ironino ustvrditi da bitak jako stanuje u modernoj zapadnjakoj poeziji, naroito u, recimo, konkretistikoj jer su se u njoj rijei ot(ij)elile, materijalizirale. Takoer, doslovno shvaena Heideggerova teza moe se preformulirati u to jezinije, to bitkovnije, pa tako danas jezik u zapadnjakoj konkretistikoj poeziji, i ne samo konkretistikoj, zamjenjuje bitak sam, zapravo, istiskuje ga arogancijom, vikom vjere u sebe (Uostalom, zar nije zbog vika vjere Juda izdao Isusa?), te ne dozvoljava nikakvih "prostora", tiina izmeu rijei. Zbog te samodopadnosti i samodostatnosti takav jezik postaje neupotrebljiv, ne zrai opim smislom, poezija njime napisana ba se ne ita. Ovdje je dobro sjetiti se jedanaeste strofe iz Knjige puta i vrline, jednog od temelja zena, gdje stoji da od nepostojanja zida proizlazi upotrebljivost kue, da postojanjem stvari dobivamo, a njihovo nepostojanje nam slui.6. Nekoliko citata: Nirvana nije nepostojanje/ Kako moete pomisliti tako neto?/ Mi zovemo Nirvanom prestanak/ Svih misli na nepostojanje i postojanje. (Living by Zen, str. 141); Kad um nije vezan, postoji praznina. ( ibid, str. 141); Praznina jednostavno znai nevezanost. (ibid, str. 141); Prazninu treba shvaati kao odsustvo naih uobiajnih vrijednosti, ideja dvojne oporbe, naih pojedinanih distinkcija, tenji i vezanosti. To su elementi "stranih tijela" koji paraliziraju skladno funkcioniranje uma. (ibid, str. 141); to je nigdje-ne-obitavati? (um bez uma, op. autora) Ne obitavati u dobru, zlu, biu, nebiu, unutra, vani ili u sredini niti u praznom, apstrakcijama ili neapstrakcijama - to je nigdje-ne-obitavati. Obitavalite uma treba biti samo to nigdje-ne-obitavati. Neobitavajui um je zaista um Bude. S im se on moe usporediti? Nije ni plav ni ut, ni crven ni bijel, dug ni kratak, na dolasku ili odlasku. Nije zamazan ni ist niti je subjekt raanja ili razaranja. On vrsto ostaje i vjeno miran. Takav je oblik pravog uma... (ibid, str. 145); ...moemo rei da je sve nepostojano, bez-sebstveno, a iskusiti tu bez-sebstvenost ili prazninu znai iskusiti mir Nirvane, Buda-prirodu i prosvijetljenje. (Haiku, br. 4, 1996, str. 6)7. Opet suprotno zapadnjakom ...nego samo reci rije i ozdravit e dua moja. U principu, rije je na Zapadu smislotvorna. Treba se ovdje sjetiti poetka Ivanovog evanelja: U poetku bijae Rije, i rije bijae u Boga, i rije bijae Bog. U zenu, pak, rije je (gotovo) suvina. Bitna je meditacija, zadubljenost. Rije je potrebna jedino kao dio/sredstvo doivljaja. Ili, kako kae Suzuki, Rije se ne smije odjeljivati od stvari ili injenice ili doivljaja.8. Nije li to jedan od razloga zato je toliko umjetnika i filozofa poludjelo?9. U originalu 7 rijei.10. Molim da pokuate shvatiti ovaj haiku kao odgovor na pitanje: to je istina? 11. O tome je s poetike strane vrlo informativno pisao Aleksandar Nejgebauer u varadinskom asopisu HAIKU, br. 2 i 3, 1978. godine.12. Ovo je "moja" definicija haikua.13. Od tzv. poetskog aparata ostalo je: tri stiha od po 5, 7 i 5 slogova te, eventualno, "sezonska" rije.14. Ovo je takoer primjer pleonazma.15. Na ovom mjestu vrlo rado bih rekao mu (molim da pogledate ouov mu-mondo na poetku Mumonkana), zbog pretencioznosti takvog odgovora ne smijem to uiniti.16. Rekao bih da je haiku prvenstveno umijee/umjetnost doivljavanja, dakle, ars sestiendi.