Željko Senković - Aristotelova eudaimonia

IzvorničlanakUDK179.7:111.84/AristotelPrimljeno20.10.2007.

Željko SenkovićSveučilišteJ.J.Strossmayera,Filozofskifakultet,LorenzaJägera9,HR-31000Osijek

[email protected]

Aristotelova εὐδαιμονία

SažetakOdređenje sreće (g*4:@<\) kod Aristotela uvjetovano je s jedne strane samim ustroj-stvom ljudske duše, a s druge strane uzajamnim odnosom teoretskog i praktičkog života. Osim u teoretskom životu sreća se postiže na određenoj razini i u praktičkom, odnosno političkom životu. Obuhvatnost pojma sreće sastoji se u tome da je ona djelovanje u skladu s etičkim vrlinama, a ujedno i postignuće najviše dijanoetičke vrline – mudrosti. Polazeći od razmatranja naravi užitka i mogućnosti ozbiljenja savršene sreće stječe se uvid u pri-rodnu nejednakost ljudi, na kojoj se temelji Aristotelovo određenje različitog položaja ljudi u političkoj zajednici.

Ključne riječig*4:@<\, Aristotel,vrlina,užitak, hgTk\

Najviše ljudskodobro(J<hkf4<@<(h`<)uAristotelaseshvaćaujedinstvuetikeipolitike.ShvatiliAristotelovaetikasamokaoznanostonaj-višem dobru pojedinačnog ljudskog života, a politika samo kao znanost onajvišemdobruljudskogživotauzajednici,gubiseizvidanjihovojedinstvo.Kada sedakleAristotelovoodređenjeeudaimonije1 tražiuokvirupolitike,onaseneshvaćauuskompragmatičko-tehničkomsmislu,negokaodioje-dinstvenepraktičkeznanosti.OnoštopremaPlatonutrebaodlikovatiistinskogvladarapolisajestznanje.2IdokuPlatonovuPolitikunemapokušajabitnogodređenjasrećeupolisu,uPlatonovojPolitejiiAristotelovojVII.knjiziPolitikepostojigotovoidentičnomjesto3otomedacijelipolis,odnosnosvinjegovigrađaniimajubitisretni.RazličitiživotniuvjetizasvakiodtristaležaPlatonovogpolisa,kaoštojenpr.ograničenježivotnihugodačuvarskogstaleža,razumljivisuizodnosacjeli-na–dijelovi:čuvaridobivajuonoštoimponjihovojnaraviipolitičkojulozipripada,aodricanjeslužisreći(blagostanju)cjeline.NoPlatonnijeograničiopostizanjesrećesamonanajvišislojljudi,nanjihovnačinživota.Srećajepo-litičkasvrhakojatrebavažitizasvestaležepolisa:radnike,ratnikeivladare,štoneisključujedasvakistaležoživotvorujesvojuvlastituvrstusrećepremavlastitimsposobnostima,npr.čuvariuzvišenijunegoradnici.4

1

Eudaimonija (g-dobar, *\:T<-duh; dakleetimologijski:dobrodušje)kodGrkasepoimakaonajvišeljudskodobro,kojimsedušakaoobitavalištedemonauzdižeodpukesmrtnostikvječnombitku,štozasigurnoimaiodređenireligijskismisao.

2

Plat.Pol.293c7;294a8;301b5.

3

Usp.Plat.Resp, 420b5 sqq. iAristotel,Pol.VII.9,1329a23sqq.

4

Plat.Resp.,521a3sqq.:istinskaeudaimonijajestrazboritživot.

FILOZOFSKAISTRAŽIVANJA108God.27(2007)Sv.4(809–821)

Ž.Senković,Aristotelovag*4:@<\810

KodAristotelapostizanjesrećeupolisuovisionjegovimosnovnimpostavka-maaretaičkeetike.Srećačlanovapolisaipolisaucjelinizasnivasenaoso-bitojvrsnoćiirazboritosti.5NozaAristotelajemogućnostpostignućaeudai-monijeujednokriterij zautvrđivanjepoložaja ljudi i staležaunutarpolisa.Pravigrađanivolevrlinuiizvršavajujezbognjesame,anezbogizvanjskihdobarakojeonamožedonositi, tejepogrešnosmatratigrađanimaonekojinemoguispunitioveuvjete.Stogaunajboljemporetku(k\FJ0@84Jg\)građaninemogubitiradnici,zanatlije,ratari.‘Nižiposlovi’,oniukojimaseljudiprvenstvenokoristesvojimtijelom,onemogućujusudjelovanjeuvišimoblicimaživota.Aristoteltakoodređujestaležepolisanatemeljupretpostav-ljene naravne različitosti ljudi, te nižim staležima pripisuje sudjelovanje unužnimdjelatnostima.Takvoodređivanjepoložajaljudiupolisunatemeljunjihovihzadanihprirod-nihrazlikaizostavljapropitivanjenjihovihpojedinačnihsposobnosti.Napri-rodnimserazlikamazasnivapripadnostodređenojdjelatnostiistaležupolisa.Uhorizontuovakviharistotelovskihpretpostavki,građaninspolitičkimpravi-mamožebitisamoonajtkoimaposebnaetičkasvojstva,tj.tkoimasposob-nostetičkogusavršavanja,tkotvorivrlinuidjelujepremanjoj.6Znači,k\FJ0@84Jg\uključujesamoonekojisuuetičkomsmislutvorcisreće,tj.mogudjelovatiuskladusvrlinama.UrazlicipremaPlatonu,zaAristotelaeudaimo-nijanepripadanužnobîtipolisa,negosesrećapolisapostiženajboljimmo-gućimživotomuetičkomsmislu,onimkojiozbiljujeetičkevrline.PogrešnojeAristotelovuetikuutemeljivatisamonavrlini,negotrebauvidjetivažnostmeđusobnogodnosavrline i svrheetičkogadjelovanja, što jeeudaimonija.7Cjelovitasrećapostižeseozbiljenjemvrlina,aetičkajevrlinapreduvjetpravo-gagrađanstva.Naravnarazličitostljudipritomjekriterijtogatkoimavrlinu.8Ovojeusvezis temeljnimpromišljanjemo tomekoji ježivotnajdostojnijiizbora:teoretskiživot($\@HhgTk0J4i`H),političkiživot($\@H@84J4i`H)iliuživalačkiživot ($\@H@8LFJ4i`H)?9Uživalačkiživot,najčešćikodmnoštva,najmanje jeusmjerenvrlinama i zato jepremaostaladvanačinaživotamanjevrijedan.DokkodPlatona10cijelipolis(80 `84H)obuhvaćasvatristaleža,kodAri-stotela dijelovima polisa ne treba smatrati sve one koji su u njemu nužnoprisutni,negosamograđanstvo,kojejesposobnozasreću.UtomesemožeiščitatiiAristotelovateleologijskametoda.Akoseikoristioempirijskomme-todomzaraščlambuiprocjenupolitičkihuređenjaiustanova,tesenijezadr-žavaonaisključivim,jednostranimrješenjima,negojepriznavaomogućnostviševaljanihpolitičkihporedaka,ovisnoopolisu,tj.građanstvuokojemujeriječ,kodnjegapostojiimetafizičkavjerakojagavodikpotrebiprilagođava-njapolisazakonimaiustrojstvukojejeopćenitovažeće.TakopolisimasvojJX8@Hdostizivusvajanjemodređenogvažećegineupitnogustrojstva.AkakoseJX8@Hnekestvarinesastojiuzbrojupripadnihjojdjelovanja,negounje-zinunajvišemdjelovanju,njezinnajvišidionanekinačinzapravopostajesve–cjelina.Spramnjesusvidrugidijelovisamosredstva,onipostojezbognje,njojsupodređeni.Takoteleologijskishvaćenak\FJ0@84Jg\postajenesamozajednicanejednakihstaležanegosetanejednakostposhemisredstvo-svrhaproteženasvepojedince.IakopoAristoteluirobovimoguimatiodređenioblikvrline,onizasigurnonemogu biti sretni, jer sreća je u pravom smislu povezana s postojanjemistinskevrline,kojajerobovimanedostižna.11Nasuprottome,kodPlatona12jesrećadostupnasvimljudima,premdaunjegovojpolitejisamofilozofiživeistinskim,najsretnijiminajpotpunijimživotom;tajježivotduhovnoietičko



savršenstvo.Iakosamofilozofidostižuiskonskusreću,teotomenajvišeovisisreća najbolje politeje, i drugi rodovi ljudimoguna svoj način biti sretni.Aristotelrazlikujeonekojiusrećimogupotpunosudjelovatiionekojimogudjelomičnosudjelovati,alinemanasveljudeprimjenjivipojamsreće.Stogaciljnjegovenajboljepolitejenije,kaokodPlatona,omogućitipostizanjesrećesvakom staležu polisa sukladno njihovimmogućnostima. Za njega postojijednajedinstvenaeudaimonijasasvojimetičko-dianoetičkimsadržajem,itkonestojinanjegovoj razini inikakonesudjelujeunjemu,ostajebezsreće;takvi ljudi drugima omogućuju najvišimogući etičko-dianoetički razvoj.13Toznačidaistinskidobrimživotomnemoguživjetisviljudi:onjetečevinaznanja,razboritostiiethosa.

»Budućidajesrećaononajbolje(aonajedjelovanjeuskladusvrlinominjenasavršenapri-mjena),doksedogađatakotejedniunjojmogusudjelovati,drugipakmaloilinikako–jasnojekakojetouzrokštopostojemnogevrstepolitičkihporedaka.Jerrazličitimnačinomidrukčijimsredstvimaljuditežetome,tetakotvorerazličiteoblikeživotaipolitičkeporetke.«14

SlojevitostAristotelovashvaćanjapolitikeočitujeseudvarazličitapristupamogućnosti ostvarenja sreće u polisu: tzv. idealističkom i pragmatičkompristupu. Jednomse radioprvenstvuporetkazasnovanognaetičkomcilju–postignućueudaimonije,adrugiputokorisnostiodređenogpolitičkogpo-retka.Uprvomslučajutojevišeneizravnouočljivo:budućidajepostignućevrline (kgJZ) razlog zadrške spram npr. demokracije, jasno je daAristo-tel,baremdjelomično,dopuštasudjelovanjeuvlastionihkojisudianoetičkii etički nadmoćni. To je posljedica pretpostavke o urođenoj ograničenostinekih, te njihove upućenosti na ‘nužne poslove’. Mnoštvo Aristotelovihpolitičkih stavova, pa i zadrška spram demokracije, proizlaze iz njegovanepovoljna mišljenja o etičko-dianoetičkoj sposobnosti tzv. običnih ljudi.Međutim,osimnavedenog,on ima idrugi,pragmatičkipristup,kojeg raz-vijausredišnjimknjigamaPolitike,gdjeuvažavadanepolitičkeokolnosti.Tujeosnovniciljpolitičkastabilnost,kojasepoAristotelumožepostićisamostvaranjem političke sredine koja posreduje između krajnjeg siromaštva ibogatstva,odnosnokrajnjedemokracijeioligarhije.UtimjeknjigamaPoli-tikenajopsežnijaanalizaempirijskogmaterijala(IV.–VI.knjiga),kojaseneorijentiraprvenstvenonaetičkapočela,negoukazujenaunutrašnjunapetostizmeđuetičkihpočelaionogaštojeodlučujućezaživotpolisa.Premdajetu

5

Arist.Pol.VII.1,1323b21sqq.

6

GrađaninjeonajtkojekgJH*0:4@Lk(`H,1329a21;građaninuk\FJ0@84Jg\možebitisamodobarčovjek;Pol. III.4,1277a13sqq;III.9,1281a4sqq;IV.7,1293b3.

7

Usp. Josip Talanga, Uvod u etiku, Hrvatskistudiji – Studia croatica, Zagreb 1999., str.153.

8

Aristotelovo ustrajavanje na vrlinama kaopreduvjetuzasrećupolisanemaništasrodnomodernomprosvjetiteljskompedagoškomop-timizmu,jerAristotelnevjerujeuprvenstvoodgojivosti (premda mu je odgoj u k\FJ0@84Jg\važan za onekojisuvećgrađani),nego samo postavlja aretaičko mjerilo zaodređivanje(ne)pripadnostigrađanstvu.Zato

sesuvremenoinzistiranjenasrećivećine(štojetemeljnistavkodnpr.J.S.Milla)nemožepronaćiuoslonunaAristotela.

9

Usp.npr.Pol.VII.2,1324a23sqq.

10

Usp.Plat.Resp.420b8;Legg.665c2.

11

Arist.Pol.I.13,1260a14sqq.

12

Plat.Resp.580b8sqq.

13

Okriticitoga:Ross,W.:Aristotle,NewYork,1959,str.242.

14

Arist.Pol.VII.8,1328a37sqq.



riječiotraženjupravemjereupolitičkojzbiljnosti,potpunoozbiljenjeetičkihpočeladostizanjemeudaimonijekaokrajnjegciljaproizlaziizunutarduševnihuvjeta, a okružje tog ozbiljenja prije je izvanpolitičko nego što bi moglopostatiživotnimpočelomgrađana.Stogajeprvenstvenizadatakpolitičaraizakonodavcaočuvanjepolitičkestabilnosti,asveostaloupostojećimuvjeti-maostajedalekoodonoganajvišeg,kojepripada samonajboljemporetku(k\FJ0@84Jg\),gdjejepolitičkiživotanaloganpojedinačnomiusmjer-enkeudaimoniji.Nogdjeseuistinumožeostvaritieudaimonija?Premdaznamodajetopo-lis,njegovepohalniznačajsvakakopotrebujeeksplikacijuizsuvremeneper-spektive.Polisjeposvojojbîtizajednicagrađanakojisumeđusobnoudruženiusvrhudobrog,tj.sretnogikreposnogživota.Polisjeupravostvargrađana,a ne tek određenomjesto ili puka funkcionalna institucija. Polis ne trebapoistovjećivati s modernom državom, pa stoga naziv polis ne treba, kakojeuobičajeno,prevoditis:gradi(li)država.Polisjekaopolitičkazajednica(@84J4ii@4<T<\),tojestzajednicaslobodnihisličnihkojanepočivananasiljuiugnjetavanju,negonapravednosti.OdređujućiistinskipolisAristotelodređujeistinskioblikljudskezajedniceivlastiuopće.Spolisomjepoprviputupovijestinastupilazajednicakojazasvojepočeloimačovjekakaoslo-bodnoga,tj.nositeljivlastiutojzajednicijednakopravnisugrađani.GranicaAristotelovaodređenjapolisa jestunerazjašnjenomodnosunaravičovjeka prema njegovoj političko-povijesnoj egzistenciji.Aristotel, naime,određujepolitičkunaravčovjekananačindasetaodređenjaprihvaćajukaoonakojasunbFg4,bezupuštanjaupovijesneuvjetezatečenihpolitičkihod-nosa.Polismujekaozbiljnostistinskeljudskostimjerilopravednostiinepra-vednosti,tj.kaopravedanpokazujeseonajpoliskojiodgovarasvrsi(JX8@H)polisa.Tako,naprimjer,sAristotelovaaristokratskogstajalištanijeupitnodapravoslobodnihgrađanapočivanaodnosugospodarenjairopstva.Aristotelupolisukaoorganizmutražipolitičkuhomeostazukojaćezadovo-ljitipojedince i različite staleže,gdjećepojediničlanovi svojimposebnimulogamadoprinositizajedničkomudobru.Aristotelnepostavljakaociljsrećuvećinestanovnikapolisa,negosamosrećupriznatihgrađana.Timesepotvr-đujeipodržavapodređivanjeiisključenjemnogihstaležaiskupina–žena,robova,stranaca–izpolitičkogživota.Položajiulogaupolitičkojzajedniciutemeljenisuunaravnojrazličitostimeđuljudima.

***

Zanašu je temuvažanuvid o duši (RLPZ) kao životnompočelu u svemuživom,15budućidajeunutarduševniodnosonogalogosnogilogosnogznača-janzaustrojstvozajednice,posebnosobziromnapitanjaoužitku(*@<Z)ivrlini(kgJZ)uodređenjueudaimonije.Aristotelujeduša<Jg8XPg4tijela,paobojetvorejednusupstanciju.Kodnjeganemaorfičko-platonovskihtezao tijelu kao ‘grobnici duše’; naprotiv, njihova povezanost omogućuje dušiostvarenjenjezinihsposobnosti.Ovojeizravnopovezanostvrdnjamakakosuvrlineodređenihljudiiskupinaljudirazličiteoddrugihsobziromnanjimasvojstvenodjelovanje.Takosuvrline robova ižena različiteodvrlina slo-bodnihljudi,16jerjerazličitonjihovodjelovanje,odnosnoulogeuzajednici.Noovojepovezanoisashvaćanjemdjelovanjaduše,sodnosomalogosno-logosno,tj.nijeistopreteželiučovjekulogosniilialogosnidioduše.Akologosnidioprevlada,vrlinaseostvaruje.Alogosnekarakteristikenalazeseudjelovanjužena,robova,djece,aikodpuka(*Z:@H).



ZarazlikuodPlatonovetrodijelne,Aristotelimadvodijelnupsihologijuiraz-likujediobezlogosa(8@(@<)idiokojiimalogos(8`(@<P@<).Prvisedioponovnodijelinadvoje:vegetativnidio(JhkgJ4i`<),kojijezajedničkisvimživimbićima(biljke,životinje, ljudi), ipožudnidio (JkgiJ4i`<),koji također nije razumski, ali je sposobanpodvrgnuti se razumu.Alogos-nisediomožeprilagoditilogosu,tesetakorazvijajuetičkevrline(h4ikgJ\),kojimaseuspostavljarazboritodržanjeiodlučivanjeizmeđudobraizla.Razumskidioduše(J*4<@0J4i`<),onajkojiusebiimalogoskaodjelatnonačelo,sjedinjujeinadilaziusebisposobnostinižihdijelovaduše.Sobziromnaodržavanježivota,primaranjevegetativnidioduše,aliizper-spektivenaravičovjekazaAristotela jeprimatudianoetičkomdijeluduše,kojimčovjekostvarujesvojunajvišusvrhu.PremaAristotelu,17većinaljudipoistovjećujedobrosužitkom.Natajnačinoniživeropskimživotom,usporedivimsaživotomživotinja.Iztogaslijedidapostojeljudinesposobnizapostizanjevrline,manjevrijedno,lošemnoštvo.18Oniživesamopočuvstvima,bestidnisu,pokoravajusejedinostrahu,usrdnožude za nasladama.Akad tomnoštvo (@@88@\) prema svojim željamapostavljazakon,teškodauopćemožebitiriječioistinskojpoliteji.19Oninemogu imati cjelovitu vrlinu, nego samo djelomičnu, praktičku razboritost.Živećiživotomužitaka($\@H@8LFJ4i`H)mnoštvonazivasrećomneštodrugonegoznalci.Zaroboveimnoštvoneobrazovanihsrećajeupodručjuos-jetilnodohvatljivogiuužicimaživota.Mnoštvojeropskoiživipoputstoke,smatraAristotel.20 Ono nije razvilo osebujnemogućnosti čovjekove umnenaravi.UovomejevjerojatnojedanodosnovnihrazlogaAristotelovezadrškepremapukuidemokraciji.Pukjeposvojojnaravisuprotstavljenfilozofiji.21Samoobrazovaniljudimogubitiotvoreniumnosti,znanostiifilozofiji.Ari-stotelovpolisjesthijerarhijskazajednicakojaneprihvaćapolitičkiegalitari-zam.NeegalitarnikarakterpolisaposljedicajeAristotelovepretpostavkeonaravnojnejednakosti ljudi.Siromašnavećinausvomedjelovanjučesto je‘ropska’.NoAristotelseipakkolebaizmeđutvrdnjeonedoraslostipukazapolitičkiživotipotrebedaseizbjegnekrajnjearistokratskoustrojstvopolisa.UNikomahovoj Etici,$\@H@8LFJ4i`Hrazmatrasesamousputno,kaonegativnikontrastkojiće snažnije istaknutionajnačinživotakoji jepred-metetičko-političkerasprave:$\@H@84J4i`H.Ukonteksturazumijevanjaantičkoga polisa ono političko označava posebno područje ljudskog jav-nog djelovanja, uz obavezno sudjelovanje u ustanovama koje omogućujuopstanakpolisa.Aristoteloznačujevrlinukaocilj toganačinaživota.Njojkaoonomeosnovnomtrebajutežitiobrazovaniljudi,dokimjetežnjačastisporednainevažna.Očemujeovdjezapravoriječ, i je liovajživotzaistanajbolji? Prilikom razmatranja najboljega i najlošijeg života, odnosno naj-boljegainajlošijegpolitičkogaporetka,dolazimodosljedećegproblema:naj-boljiporedak,doduše,odgovaranaravifilozofa,alijeoprečanraspoloženjumnoštva.Stogajefilozofprimorannapravitikompromisradistabilnostipolisa:

15

De an.402a1-9.

16

Usp.Pol.I.13,1260a15-17,27-28.

17

ENI.3,1095b15sq.

18

Usp.ENX.9,1179b10-20.

19

Pol.IV.4,1292a31-37.

20

ENI.3,1095b19–20.

21

O tome i Platon u Gorg. 481d3-5 i Resp.494a4-7.



takonastaje»relativnonajboljiporedak«,tj.onajkojijeostvarivupostojećimuvjetima– k\FJ0@84Jg\iJ<@ig4:X<T<–mješovitiporedaksastavljen od oligarhijskih/ili aristokratskih i demokratskih elemenata. Unjemusenajobrazovanijigrađaniodričuzahtjevazaotvorenimiisključivimvladanjem.Takoimostajediovremenaislobodezabavljenjefilozofijom,adiokoristezasudjelovanjeustvarimapolisa.Djelatniživotonogaživogjestk>4H,djelovanjeiozbiljenjemogućnosti,paseutomsmislupraksakaojedanodoblikaživotapodudarasaživotomuopće.Temeljpraksejestnjezinasvrha,razlogpostojanja,atoAristotelna-zivanaravljunekogabića.Naravnekogbićatrebashvatitikaosavršenooz-biljenje njegovih mogućnosti.22 Ljudsku praksu karakterizira višeznačnosthtijenjaiciljeva,mnoštvozabludakojeproizlazeizneznanja,požudaiželja,pajepotrebanpraviuvidivaljanaodlukautemeljenanatakvomeuvidu.Zatoseononajbolje,kao‘istinskanarav’čovjeka,možeipromašiti,možeostatinedostignutozbograzličitihuvjetovanostiimnogostrukosticiljeva.Aristote-lovomodređenjuljudskenaravi,kojadoozbiljenjadolaziupraksiinačinuživota,možeseprigovoritipozivanje23napostojećioblikzajedniceizatečenipolitičkiporedak.Samaetikamuje‘političkaznanost’24papolitičkomišlje-njeodređuještojedobro,štotreba,aštonetrebačiniti.Nekismatraju25datu imamocirculusvitiosus:onoštosedržidobrimproglasiseprimjerenimprirodi,pasenaknadnoonodobroizvodi iz togašto jeprimjerenoprirodi.Zbogtakvesuargumentacijemnogiunovijemdobuodustaliodutemeljenjapravaimoralnostiupretpostavljenojnaravičovjeka.Ovomesemožeodgo-voritidajeljudskanaravzaAristotelaupravomsmisluozbiljenatekupolisu.Kodpromišljanjaaristotelovskepolitike,moraseznatidajetoosebujnavrstaumijećakojaideprekogranicepukogavladanja.Riječjeonečemtemeljni-jem:oblikovanjukarakteragrađanaporadipravednosti.Onuvažavapostoje-ćepolitičkeporetke,jerbiuprotivnomenjegovainterpretacijabilafiktivna,aizapovezanostinaravičovjekaizajednicestojidubokiuvidonužnostira-zumijevanjapolisakaooblikazajedniceukojemusečovjekkaotakavmožeozbiljiti.Dakle,poliszasvojsadržajimaljudskibitak;onjenbFg4,ačovjekjebićekojenbFg4živiupolisu.26Isticanjepolisaovdjejebitnozbogčinje-nicedaseuAristotelanerazmatraapstraktnapolitičkaopćenitost,negosepitanječovjekakaoumnogabićarazvijatekkroznjegovupolitičnost.Čovjekupolisuozbiljujesvojunarav.Upolisusemogućnostljudskogbitkaozbiljujedozbiljskogabitka.Aristotelneodobravaodvajanjeteoretskog(filozofskog)ipolitičkogživotajerbisenatajnačinotuđilipolisinjegovovlastitoodređenje.Akoipostojeljudisnekimizuzetnimvrlinama,oni,doduše,nadilazepodručjepolitike,alisetoodnosisamonaononajboljeučovjeku.Trebadakleizbjećisuprotstav-ljanjetihdvajunačinaživotaprilikomistraživanjaAristotelovepolitike.ŽivotuhgTk\zasigurnojenajboljimogućiživot,aliporedtogaštoimamoguć-nostteoretskogživotačovjeknužnoživiiupodručjuk>4H,pashodnotomeimasposobnostpraktičkerazboritosti.Aristotelpropuštarazraditioveaporije,aumjestotogarazmatradvaalternativnanačinaživota:filozofskiipolitički.U svezi s time, prejednostavno je filozofski život izjednačiti s teoretskim,kaoiživotdržavnikasjavnimživotom,jersetakozanemarujumnogobrojnedjelatnostizajedničkezaobanavedenaživota.NjihovojenužnoprožimanjeostalokodAristotelanerazjašnjeno, tj.nemamoodgovorakakosehgTk\i život etičkihvrlinausuglašavajuunajboljemmogućem ljudskomživotu.Ostajesamonaglašenakrajnjapotrebateoretskogživota–»daučinimosebebesmrtnimkolikojetomoguće«.Traženjemjereinekogsrednjegrješenja,takokarakterističnozaStagiranina,očiglednojeiovdjenadjelu.



AristotelovetvrdnjeizENX.7-8ofilozofskomživotu,otomedasesavršenasreća(Jg8g\g*4:@<\)sastojiuhgTk\,nipoštonisuproturječneono-meštoosrećigovoriuI.knjiziEN,naimedasrećauključujesve–unutrašnjepodručje, tj. vrline, ali i potrebna vanjska dobra.Netko bimogaopokuša-ti»spasiti«AristotelaodproturječnostinanačindaseJg8g\g*4:@<\uzmekaoononajboljeuonomeštobiipaktrebalobitiobuhvatnije.Međutim,činimisedajerazrješenjeoveaporijeboljepronaćinatraguneupitnoari-stotelovskogpristupa:eudaimonijaseotkrivaudjelovanjuvrlinailogosnomdijeluduše.OvojezajedničkineprekoračivividokrugobanavedenamjestauI.iX.knjiziNikomahove etike.ZapravojeriječotomedatekuX.knjiziENdolazidojasnogvrednovanjaprethodnoprovedenerazdiobetrinačinaživota:uživalačkog,političkogifi-lozofskog;posljednjijenesumnjivonajvredniji,aliipolitičkiživottudobivaopravdanje.Naime,premdasastajalištafilozofskogživotapolitičkiživotimanedostataka(npr.on jebezdokolice(FP@8Z), teprimarnociljanavanjskadobra:ENX.7,1177a27-b15),nijeopravdanookarakteriziratiganesretnim.StogaAristotel tvrdidapostojidrugotnosretanživotuskladusdrukčijomvrlinom,daklesrećadrugotnogstupnja(ENX.7,1178a7-9).Ovosemožeprihvatljivotumačiti takodasuobanavedenaživljenjadobrazačovjeka,stimedaprvenstvoimafilozofskiživot.Shvaćanjesrećetrebadiferenciratisobziromnarazličitenačineživotaljudi:a)savršenijasrećajestučistojteorijikojadohvaćaistinu.Toje($\@HhgTk0J4i`H).Zanjususposobnirelativnomalobrojni,aioniunjojnemoguodvećdugobiti;b)predmetdrugotnesre-će jedobarživot idjelovanjeupolisu.Tojesrećapraktičkogživota($\@HkiJ4i`H).Najboljiživotkojegačovjekmožeživjetijestteoretski,alipostavelisestva-riovakokakojerečeno,tonijeuproturječjustvrdnjamaizENI.7.PremdajehgTk\ summum bonum, najviši cilj življenjanebibio samoostvaritiuzvišeniteoretskiuvid,negovoditicjelovitživotkojijeukonačniciposve-ćenivođenteorijom(ENX.7,1177b25).ŽivotumamoraseočitovatikakouhgTk\ tako i u političkim odnosima.hgTk\ kao najviše djelovanje,misaonopromatranje,imaslijedećekarakteristike:(1)Onajenajneprekid-nija. Taj oblik djelovanjamožemo održati dulje nego bilo koji drugi, naprimjernekotjelesnodjelovanje.(2)Iztakvogdjelovanjaproizlazečudesniužici, ipočistoći ipopostojanosti, što jezacijelovažnoprinagovorunateoretski život. (3)Misaonomdjelovanju najviše pripada samodostatnost.Mudar i pravedan čovjek također potrebuje stvari nužne za život.Njemusu,kaoiostalima,potrebnavanjskadobraiprijatelji,aliakooniizostanu,misliAristotel,filozofćelakšenegodrugiljudipodnijetilišenostistih.(4)Umisaonompromatranju(filozofiji)živimozbognjegasamog,aneradinekeizvanjskekoristi.Čistomišljenjejeusebinajuzvišenijeinjegovodjelovanjenemazaciljodređeniučinakkaoštoimajupraktičkadjelovanja.(5)Srećasepostižeudokolici(FP@8Z).(6)hgTk\nemausebiničegpotencijalnog–nijeozbiljavanjenečegmogućeg,tj.nedovršenoudjelovljenje.(7)Ezote-

22

Pol.I.2,1252b32-34.

23

Usp.JoachimRitter,Metafizika i politika,In-formator,Zagreb1987.,str.89–91.

24

ENI.1,1094b11.

25

Usp. Hans Welzel, Naturrecht und materia-le Gerechtikeit, Vandenhoeck & Ruprecht,Göttingen1951.,str.30.

26

Arist.Pol.I.2,1253a2-3.



ričnajeusmisludanijekaok>4Hurelacijispramnečegadrugog(kHJgk@<).

»Iakojeumneštobožanskouusporedbisčovjekom,ondajeiživotuskladusnjimbožanskiuusporedbi s čovjekovimživotom.Stoga sene trebapovoditi zaonimakoji nagovarajudakaoljudimoramomislitioljudskimstvarimaikaosmrtniciosmrtnima,nego–kolikogodjetomoguće–moramoseobesmrtitiisveučinitikakobismoživjelisonimštojenajizvrsnijeunama.«27

Trebadakleizabratiživotuskladusnašimistinskimsopstvom.Umječovjekupravomesmisluriječi,tejeiživotponjemunasretniji.Štoviše,dabiprogo-vorioomogućojvrhunskojusrećenosti,Aristotelsekorističakipredstavomživotabogova.Akosuoninajblaženiji,štobiimidolikovalo,njihovodjelo-vanjemorabitimisaonopromatračko,asvakodrugodjelovanjezanjihbibilonedostojnoibesmisleno.Eudaimonijaietičkevrlineuneporecivosutijesnojvezisužitkom(*@<Z),paAristotelkaže28dasenekodjelovanjemožeprocijenitikaoispunjenovr-linomsobziromnaužitakilibolkojisejavljajupritomdjelovanju.Uzdrža-vamoliseodtjelesnihnaslada,aliseistovremenodobroosjećamo,tadasmoumjereni;no,kadanamjetoteško,neobuzdanismo.OovomesepitanjuAri-stotelpozivainaPlatona,29prihvaćajućinjegovemislikakoodgojodranogdjetinjstvatrebaupravljatitakodapravilnousmjeravaosjećanjeugodeiboli.OvasetemauNikomahovoj eticirazmatrauknjigamaVII.11-14iX.1-5.Tesudvijeraspravepisaneurazličitovrijeme,teodražavajunijansiranorazli-čitetočkegledišta.Utolikoštosepripraktičkomdjelovanjuradipoglavitoobitnoljudskomdjelovanju,adjelovanje(<Xk(g4)jestzaAristotelabitak,važnojeistaknutivezuuživanjaidjelovanja.Onisunerazdvojnopovezani,aovrsnoćinekogdjelovanjaovisiitokakavćebitiužitak.Akojedjelovanjeutemeljenoupravojnaravibića,iproizlazećićeužitakbitivaljan.

»Užitakneusavršujedjelovanjekaoštotočinivećprisutnosvojstvo,negokaonekakvopridošlosavršenstvo,kaoživotnicvatonimakojisumladi.Dakle,svedotledokonomišljenoiliosjetno,ionoštoprosuđujeilimisaonopromatra,bivajukakotreba,bitćeiužitkaudjelovanju.«30

Užitakusavršavadjelovanjenaspecifičannačin:uzsvakopojedinodjelova-njejavljasenjemusvojstvenaugoda(@ig\ *@<Z).Kakoječovjekuistin-skanaravinajvišasvrhauupotrebionoganajboljegaštoima,najsavršenijedjelovanjebitćeupostizanjusrećeuteoretskomdjelovanju.Toćepolučitinajčišćuinajtrajnijuugodu.Svaljudskadjelovanjauključujuosjete,toznačiužitke i bol. Svojstveni užici izoštravaju te produžuju djelovanja, a inovr-sniihuništavaju.Ovomesemožedodatiidabolimatendencijuskraćivanjadjelovanja,pasenainatajnačinpokazujepotrebameđusobnogprožimanjadjelovanjaiužitka.Među stavovimao kojimaAristotel raspravlja nalaze se i sljedeći: a) nekismatrajukakonijedanužitaknijedobro,niposebinitiuodnosupremadru-gom,jeružitakidobronisuidentični.TojeSpeusipovstav;b)drugitvrdedasunekiužicidobri,alisuostaliloši;c)akoseužiciimogusmatratinekimdobrom,nemoguimativrijednostnajvišegdobra.UosnoviAristotelmeđuovimstavovimausvajanekosrednjestajalište.ŠtosetičeSpeusipovetvrdnjekakosuužicipotpunološi,navestćuglavnuargumentacijuotome:a)užicinisupostajanja,negosudjelovanja (<Xk(g44) i svrhe (JX80);b) tvrdnjudasunekauživanjalošajersuštetnazazdravljeAristotelironičnootklanja(1153a17-20)stavomdabi inekezdravestvarimoglebiti štetnepoboga-ćenje.Samo,tonijenevaljaloposebi,štojejedinopravopitanje;c)štose



tičemišljenjadarazborit iumjerenčovjekizbjegavaužitketedatakavidezaonimštojebezbolnoaneugodno,odgovorjeisti(1153a27-35).Naime,nekiužici nisudobri, pa će razborit čovjek tražiti bezbolnost upravo zbognjihoveodsutnosti.OvojekarakterističanprimjerAristotelovarazlikovanjaljudikojiimajupravilnoizgrađenethosiljudineizgrađenihuetičkomsmislu.ZatoovdjeAristotelopravdanorazlikujeužitkerazuzdanika(i`8FJ@H)iumjerenog(FfnkT<);d)naprigovorkakoužiciometajurazboritomišljenjeAristotelodgovara(1153a20-23)darazboritostinesmetajuužicikojiiznjeproizlazenego inorodni, tuđiužici.Toznačidaužitakzapravopovećava irazvijaonostanjeizkojegaproizlazi,asprečavaonoskojimnijepovezan;e)ostavudanepostojiumijećeužitkaAristotelkaže(1153a23-7)daužitakneproizlazioddjelovanjanegoodmogućnosti.Toznačidaumijećetekrazvijamoćdjelovanjausmisludasepretpostavljenoznanjemoženazvatiumije-ćempostizanjaužitka,alisamousmislustvaranjauvjetazaozbiljenjeužitka.f)zadnjiunizuargumenataprotivodbacivanjaužitkajestdaiumnombićupodređenijabića,djecaiživotinje,postavljajuužitkekaosvojcilj.Otomejedostatnoponovitivećrečeno,kakoiužitketrebastupnjevitorazdvajati,dasunekiucjelinidobri,anekinisu,tekaotakvinećenitipostaticiljrazboritomčovjeku(nk`<4:@H).Dakle,nepravednojetvrditidaugodanijenikakvodobro.Razlozizatakvutvrdnjupokazalisuseneopravdanimajerisampojamdobratrebaopreznijeuzimati.‘Dobro’jevišeznačanpojam,pasemožerećikakonekestvarimogubitidobreujednomsmislupremdanisuudrugom.MožeserećidajeAri-stotelunajbližiovakavstav:akoužiciijesudobro,užitakipaknemožebitinajvišedobro.Onoštotrebauvažavatijestdaseuužitkuzasigurnonalazionoštojesvojstvenobitipraktičkogdjelovanjaizajedničkosvimživimbićima.Noakosviinetežeistomužitku,ipaksviteženekomužitku.Eudaimonijajenepostizivabezužitka.Tosevidiipotomeštoeudaimonijamorabiti nezapriječeno (<g:`*4FJ@H) slobodnodjelovanje, aupravo jeužitaktakav.Bilobiapsurdnodasretanikrepostančovjekneuživa,atobisedesilodaugodanijenekodobro.Ipaktrebavidjeti:zaštosedogađadave-ćinaljuditjelesneužitkedržinajvećimužicima?Vjerojatnojersutonekakvinužniužicikojiprateodržavanjetjelesnogzdravljatesuponaravioprečniiskustvubola.Kaolijekbolutražisetjelesniužitak,atojeizvjesnijeukolikosepomislinastalnostbola,natodaposlijeuživanjaslijedižudnjazanjenimobnavljanjem,što je takođerposebibolno, itd.Aristotelčakkažedase tostanjenalaziiunekimnašimosnovnimživotnimdjelatnostima,alijemoćnanavikaodtogaučinilauobičajenost:

»Jerživistvorseuvijekmuči,kaoštosvjedočenaravoslovci,govorećikakojeigledanjeislu-šanjebolno,samoštosmoseminatovećnaviknuli,kakokažu.Slično,umladostisuljudizbograstenjauonomstanjuukojemivinomopijeni,imladostjeslatka.«31

Poredbaizmeđuučinkavinaimladostitemelankoličaraižučljivacakasnijezavršavauprikazuizazivanjažestokežudnje.Akosupomogućnostiusta-njupraćenomsboli,ljudipribjegavajužestokimužicimaupravozbogtogaštotimeodgonebol.Užitaktadapostajelijek,premdajetoprividniučinak

27

ENX.7,1177b30-37.

28

Usp.ENII.3,1104bid.

29

Usp.Plat.Legg.653a;Resp.401e-402a.

30

ENX.4,1174b32-35.

31

ENVII.14,1154b7–11



postignuteopreke.Uzto,većinaljudijezbogsvojegnavikomisposobnošćunedovoljno izgrađenog ethosanesposobna iskusiti druguvrstu užitkaosimtjelesnog.Takođerimjezbognjihovenaravibolnoistanjekojenijeprožetonitiužitkomnitiboli.Tojevećnavedenouprimjerugledanjaislušanja,štojeuzrokovanonesavršenimjedinstvomdijelovaduše.Platonsmatradauživanjenijeneštoštobisamoposebiprimjerenoispuni-loljudskiživot.Osimtoga,postavljajućidajedobroograničeno,akretanje(i\<0F4H) i postajanje ((X<gF4H) neograničeno, Platon shvaća užitak kaoneštoštopripadaroduonogneograničenog(g4k@<).32Aristotelnasuprottomesmatradaužitaknijepostajanje,jerbiseuprotivnommoglaodreditapočela togapostajanja. I tapočela izčeganeštopostaje takođerbibila is-hodnjegoverazgradnje.Noonočemujeužitakpostajanje,tomejebolishodnjegove razgradnje. Što se tiče kretanja, ono je različito po vrstama i nijesavršenousvakomvremenu,33 iu tomesesastojiznačajna razlika izmeđukretanja (i\<0F4H) i užitka.Kretanje i postajanje zahtijevaju cjelovitovri-jemedabinjihovanaravbilaozbiljena,aužitakjeneštocijelousadašnjemtrenutku.Svakidiokretanjarazlikujeseoddrugihiuzetizasebicenepotpunisu,patražedrugedijelovezasvojeispunjenje.Kodužitkajedrukčije.Onjeusebisvrhovit,tegaAristotelnaziva‘djelovanjemstanjaprimjerenognaravi’(<Xk(g4JHiJnbF4<>gTH).34Ugodnojedjelovanjesličnodjelova-njugledanja.Tuimamodovršenost, jerništanenedostaje, icjelovitost, jernemadijelaizvandjelovanja.Moglobisereći:sadaosjećamoužitakineštodrugonebipridonijelosavršenostitrenutka.Budućiseužitakjavljauznekodjelovanje,ovisnootomdjelovanjumožesezaključitionjegovojdobroti.Audobromdjelovanjuiužitakjedobar.Užitakimaintrinzičnuvrijednost,kaoidrugioblicidjelovanjapoputgledanjaimišljenja.Noiakojeugodaformalnosavršena,uAristotelovomsmislutoipakneznačidajesadržajsvakogužit-katakav,jertrebarazlikovativaljanadjelovanjaodneprimjerenih,nužnaoduzvišenih.Sva ljudska djelovanja, npr. opažanje (Fh0F4H), rasuđivanje (*4V<@4),teoretskomišljenje(hgTk\), jesuilimogubitiugodna.Uvjetnjihovecje-lovitostiinezapriječenosti(<g:`*4FJ@H)takođerjeiuvjetugode.Beznjedjelovanjenebibilosavršeno.Cjelinaljudskogbićanijenikadapotpunooz-biljena.Tojeuvjetovanotimeštojeonasloženaodonogpropadljivogionognepropadljivog,kojinisupotpunouključeniunekodjelovanje.PrihgTk\imamonajčišćiužitakunajuzvišenijemdjelovanju.Notrebabirati,misliAri-stotel,isnjimsevaljasložiti,jerkakopostojerazličitovrijednadjelovanja,takopostojeiužicipovezanisasvakimodnjih.Naprimjer,vidnadmašujeopipučistoći,aužiciumanadmašujučuvstveneužitke.Postojimnoštvora-zličitihužitaka,paiHeraklit35kažedabimagaracradijeizabraohranunegozlatojermutopružavećiužitak.Naraziniosjetilnostimogućebibiloprimje-rimarazlučivatiprikladnostrazličitihstvarirazličitimljudima,jernekamjera(:XJk@<)kojomćeseodreditiprikladnostmorapostojati:

»Usvimtimslučajevimasmatrasedajestonokakosečiničestitučovjeku.Akosetakopriklad-nokaže,kaoštosečinidajest,iakojekrepostmjerilosvegailidobarčovjekkaotakav,ondabiiužicibilionikojisunjemutakviiugodneonestvariukojimaonuživa.«36

Dakle,mjerilojevrlinailinjezinooživotvorenjeučestitomčovjeku(F@L*@H<Zk).Mnoštvo (@@88@\)žudi jedinozaosjetilnomugodom, teško ra-zlučujeinetrudise,pazatooistinskiugodnomemalozna.Onimakojisudobrogarodadostajepoukakojarađanavikuirazvijaispravanh@H.Manjeproduhovljenipotrebujuprisiluzakona,kojaslabupožudnudušupodvrgavaumuizakonu.



MnogiAristoteloviargumentizapočinjuoduobičajenihmnijenjaiuvriježe-nihuvjerenjakojetrebafilozofskiistraživatinanačindaodmakodtihpred-razumijevanjanestvorinepremostivi jazuodnosunanjih.Aristotelodbijaslijediti sokratovski i kinički stav, prema kojem se stalnost sreće sastoji usamodostatnostivrline,negoprvopropitujeonoštovećinasmatratočnim.Neprisiljavasesuglasitisnjima,aličestoimapotrebuobjasnitiih:znanstvenomišljenjesuočavasestzv.zdravorazumskimtvrdnjama.TakovećnapočetkutumačenjasrećeuNikomahovoj etici,gdjestojidaeudaimonijazahtijevapot-punuvrlinuidovršenživot.37PremaSolonu,neznamotrebaliikogaživoganazvatisretnim; to jestajalištekojeodražavaraširenostajališteda jesrećaranjiva zlom sudbinom, izvanjskimokolnostima i događajimakojepojedi-nacnemoženadzirati.Pogledamo li drugomjesto38 uEN, gdje senavodičuvenamisaokakojesreća»djelovanjedušeuskladusvrlinom«,uočitćemonesrazmjerizmeđuapodiktičnostiizjavaovažnostivrlinezasrećuiznačajaizvanjskihutjecaja.OnoštoSolontvrdi,daprvotrebavidjetikrajživotanekogpojedincaprijenegoštogaproglasimosretnim,podrazumijevadvijestvari:a)odbijasedačovjekmožebitisretanujednomrazdobljuživota,anesretanudrugom;b)zahtijevasedasrećutrebapromatratiuodnosunaživotkaocjelinu.AristotelseslažesaSolonomutolikoštokodnjegasrećaovisiiovanjskimdobrima;ukolikojeeudaimonijanajvišedobrozačovjeka,morabitipotpuna(Jg8g\)isamodostatna(JkiZH).Ništajojnesmijenedostajati;sveobuhvatnodo-bromoraseprotezatiinaživotneuvjete.Međutim,onopočemuseAristotelrazlikujeodSolonajesttodaSolonovstavpodrazumijevakakosrećaovisio izvanjskim okolnostima onoga tko djeluje, štoAristotel odbacuje. GledetogaznakovitojedaAristotelneprihvaća(ENI.5,1095b25)životučastimabudućidaonovisiomnijenjimadrugihljudi,dokse,kakokaže,smatradajedobroneštonašeiteškoostvarivo.Postignućevrlineovisiovlastitojnaraviinaporudasestekne.SobziromnauloguvanjskihdobarausrećiJ.Annas39navodidvamogućarazličita tumačenja; oba imajupotporuu tekstu i dodanasoba imaju svo-je pobornike.Premaprvom tumačenju, koje zastupa JohnCooper, vanjskadobranemajuusebiintrinzičnuvrijednostilisposobnostdaneštopridodajudobromživotu.Njihovavrijednostnijenikadnezavisnaibeznjihnetkomožeimativrlinu,anjihovoćeodjelotvorenjebitisamouograničenompodručju.Premaovomshvaćanju,netkoćebiratiodređenavanjskadobrasamoakotakopostiže ispunjenje života u vrlinama, odnosno takav nema posebnu težnjuzapostizanjembogatstva,zdravljaitd.,jergubitakvanjskihdobaranelišavačovjekaničegaštojenužnozasreću.Drugotumačenjeizbjegavashvaćanjepremakojemjevrlinaposebidostatnazaeudaimoniju.Premaovomstajalištuvanjskadobrasunužnazapostignućesreće.Sretnismoakoujednoživimo

32

Plat.Phil.27e.

33

Usp.ENX.4,1174b2.

34

Usp.ENVII.12,1153a14.

35

Fr.B5(Diels-Krantz).

36

ENX.5,1176a15-19.

37

Usp.ENI.9,1100a4.9.

38

Npr.ENI.9,1099b25-1100a4.

39

Usp. Julia Annas, »Aristotle on Virtue andHappines«,u:NancySherman(ur.), Aristotle’s Ethics, Rowman & Littliefield Publishers,Oxford1999.,str.43–47.



životvrlina i imamoodgovarajućavanjskadobra.Ali ako je imanjenekihdobaravažnozasreću,dalinasimanjevišenjihčinisretnijima?Shvatimolisrećukaoneštocjelovitoisamodostatno,određeneizvanjskevrijednostinemogunaskaododaciučinitisretnijima.Inače,kadbiseeudaimonijanatajnačinpovećavala,onanebibilaistinskicjelovita.J.Annassmatradajevrloteško,odnosnonemoguće,izbjećidvijerazinetumačenjasreće,tedasejednanemožesvestinadrugu.Gubitakvanjskihdobaramožeučinitidanetkoiz-gubisreću,alinikadgazapravonećeučinitinesretnim.Problemje,međutim,utomeštoAristotelnigdjenenaznačujemogućnostupotrebepojma»sretan«ili»nesretan«utakvomdvostrukomsmislu.Srećasekaoodređenoozbiljenostanjenemožejednostavnopoistovjetitispostignućemnekog cilja. Stoga je na nju bolje gledati kao na stanje uma;onajebliskaozbiljnijeshvaćenomzadovoljstvu.Utomsmislu,srećajeza-dovoljenjeglavnetežnječovjeka.Naravno,pitanjeještobitobila»glavnatežnja«?Odluka o tome, u skladu s aristotelovskim postavkama praktičkefilozofije,ovisioshvaćanjuosnovnihljudskihpotreba.Nijevažnosamoza-dovoljenjeljudskihtežnjiiželjanegoitokakvajenjihovanarav.Stimejepovezanuviddasuužicikojenuditeoretskiživotnadmoćninižimužicima,očemujePlatonzauzeojednoznačnijestajalištenegoAristotel.Eudaimonijaječovjekovonajvišedobro,djelatanživotbićakojeimalogos.Topokrivakakopraktičkotakoiteoretskodjelovanje.Kadasepitaoonomnajboljemučovjekuštogarazlikujeoddrugihživihbića,odgovorjenaprostouonomlogosnom,takodauosnovinemaopravdanjazaradikalanrezkojibirestriktivnoistaknuosposobnostzahgTk\.Naravno,kadaAristoteltvrdidauteoretskommišljenjuvišesličimobogunegoljudima,tadajenadjeluistica-njenajboljeginajplemenitijegdjelovanja,aliosnovnistavdajeeudaimonijaneštoJX8g4@<vodizaključkukakojeriječocjelovitojvrlini–ozbiljenjusvihvrlina.Stogajedvojbenatvrdnjadajepostizanjeeudaimoničnostimogućeusamojednomdjelovanju–hgTk\.KadaAristoteluENI.9,1100a4-5govoriopotpunoj,savršenojvrliniipot-punomživotu(kgJHJg8g\Hi$\@LJg8g\@L),toseneodnosisamonamudrost(F@n\)kaovrlinuteoretskogživota,negoukazujenaobuhvatnostvrline.Stogaon,uvjerojatnoključnomstavuzaovutemu,tvrdi:

»Budućidajesrećadjelovanjedušepremasavršenoj(potpunoj,cjelovitoj)vrlini,valjarazvidje-tištojevrlina;takoćemomoždaiboljeuvidjetištojesreća.«40

ČitavadaljnjaAristotelovaraspravaoetičkimidianoetičkimvrlinamatena-glašavanjeintrinzičnevrijednostidobrogdjelovanjauskladujestimedajeriječocjelovitojvrlini,anenekojposebnoj.Toniukojemslučajuneumanju-jeuloguteoretskogživotaupostizanjusreće,imožeserećidasudjelovanjauonojmjerivrlaukojojpridonosemogućnostizahgTk\.Iakorazboritost (nk`<0F4H), koja je kao vrlina dobrog praktičkog promišljanja upravljenaspram onog pojedinačnog, zaostaje za najvišom vrlinom teoretskog života–mudrošću,onasenipoštonedananjusvesti.

Odabrana literatura

Aristotel,Politika,Zagreb,1992.

Aristotel,Nikomahovaetika,Zagreb,1992.

Aristotel,O duši; Nagovor na filozofiju,Zagreb,1987.

Platon,PlatonisOpera I–IV,rec.I.Burnet,Oxford,1910(Bibl.Oxon.).



Annas,J.:»AristotleonVirtueandHappines«,u:Aristotle’s Ethics,editedbyNancySher-man,Oxford,1999.

Bostock,D.:Aristotle’s Ethics,Oxford,2000.

Hughes,G.J.:Aristotle on Ethics,LondonandNewYork,2001.

Joachim,H.H.:Aristotle – The Nichomachean Ethics,Oxford,1951.

Kraut,R.:Aristotle: Political Philosophy,Oxford,2002.

Newman,W.L.:The Politics of Aristotle,withanIntroduction,twoprefatoryessaysandnotescriticalandexplanatory,Vol.I–IV,Oxford,1887–1902.

Ritter,J.:Metafizika i politika, Studije o Aristotelu i Hegelu,Zagreb,1987.

Ross,W.D.:Aristotle,A complete exposition of his works and thought,NewYork,1959.

Talanga,J.:Uvod u etiku,Zagreb,1999.

Voegelin,E.:Das Rechte von Natur,München,1963.

Welzel,H.:Naturrecht und materiale Gerechtikeit,Göttingen,1951.

Željko Senković

Aristoteles’ g*4:@<\

ZusammenfassungDie Bestimmung der Glückseligkeit (g*4:@<\) bei Aristoteles ist einerseits durch die Verfa-ssung der menschlichen Seele und andererseits durch die gegenseitige Beziehung zwischen dem theoretischen und praktischen Leben bedingt. Ausser im theoretischen Leben wird die Glück-seligkeit auf einer gewissen Ebene auch im praktischen, bzw. politischen Leben erreicht. Die Umfasslichkeit des Begriffs der Glückseligkeit liegt darin, dass sie als die Tätigkeit gemäss der ethischen Tugenden, sowie als die Verwirklichung der höchsten dianoethischen Tugend – We-isheit aufgefasst wird. Ausgehend von der Betrachtung der Natur des Genusses und der Mögli-chkeit der Verwirklichung der vollkommenen Glückseligkeit wird die Einsicht in die natürliche Ungleichheit der Menschen gewonnen, worauf sich dann die aristotelische Bestimmung von verschiedener Stellung der Menschen in der politischen Gemeinschaft gründet.

Schlüsselwörterg*4:@<\,Aristoteles,Tugend,Genuss,hgTk\

40

ENI.13,1102a13-15.

Željko Senković - Aristotelova eudaimonia

Documents

Transcript of Željko Senković - Aristotelova eudaimonia