akcijas i n d i k a l n a

G L A S I L O S A V E Z A S A M O S T A L N I H S I N D I K A T A H R V A T S K E

Zagreb, 15. travnja 2019. • Broj 489

Poštarina plaćena HP-u d.d. u sortirnici 10200 Zagreb

#67jepreviše:Promijenimo uvjete za mirovinu! Str. 3. - 12.

Cijena 9 kuna

Poštarina plaćena HP-u d.d. u sortirnici 10200 Zagreb

VaraždinVaraždin

#67jepreviše:Promijenimo uvjete za mirovinu! Str. 3. - 12.

Glasilo Saveza samostalnih sindikata Hrvatske

Nakladnik:Savez samostalnihsindikata HrvatskeZagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2

Za nakladnika: Mladen Novosel

Glavna urednica: Ana Milićević Pezelj

Novinarka: Marijana Tomić

Redakcija: Sunčica Brnardić, Nediljka Buklijaš, Gordana Palajsa, Darko Šeperić i Dijana Šobota

Lektorica: Đurđica Pavlović

Tajnica: Branislava Krasić

Godišnja pretplata: 90,00 kn

Uplate na račun SSSH, broj HR 6324840081102644193, model 00,poziv na broj 311100, s naznakom "Pretplata na Sindikalnu akciju"

Oglasni prostor:1/1 str. 1.500,00 kn½ str. 1.000,00 kn¼ str. 750,00 knKolorne stranice: dvostruko

Adresa uredništva:Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2

Telefon: (01) 46 55 111/151 (01) 46 55 052

Telefax: (01) 46 55 040

E-mail: sindikalna-akcija@sssh.hr marijana.tomic@sssh.hr

Rukopise, fotografije i CD ne vraćamo

Grafička priprema: Urednik d.o.o.

Tisak: Stegatisak, Zagreb

ISSN 1330-1640

Savez samostalnih sindikat Hrvatske posvećuje veliku važnost zaštiti osobnih podataka pretplatnika Sindikalne akcije. Napominjemo da se prikupljeni osobni podaci obrađuju u skladu s aktualnim nacionalnim i europskim zakonodavstvom.

OSVRT

akcijas i n d i k a l n a

Početkom ožujka u sklopu proce-dure Europskog semestra održana su četiri tematska sastanka u vezi s

izradom Nacionalnog programa reformi (NPR) za 2019., odnosno u vezi s refor-mama koje Vlada RH ove godine planira provesti u javnoj upravi, u socijalnoj skrbi, na tržištu rada, u području znanosti i obra-zovanja te, na kraju, u zdravstvu. Prije sastanaka dostavljena je pisana Prome-morija koja je sadržavala šture naznake onoga što Vlada planira, u kojoj se mogao prepoznati niz reformskih mjera iz prote-klih godina, posebice u području zdrav-stva. Nakon tematskih rasprava, socijalni partneri su se mogli i pisano očitovati, a na svoje primjedbe i prijedloge dobili su pisani odgovor nadležnih ministarstava otprilike mjesec dana nakon sastanaka.

Sve tri reprezentativne sindikalne središnjice ove su se godine očitovale zajedno. Zanimljivo je kako je nekoliko sindikalnih prijedloga prihvaćeno i od Ministarstva uprave i od Ministarstva za demografiju, obitelj, mlade i socijalnu poli-tiku, dok je Ministarstvo rada i mirovin-skog sustava (MRMS) od 14 sindikalnih prijedloga pet odbilo, osam primilo na znanje, a samo jedan prihvatilo (odnosi se na razvoj dostupnosti mjera aktivne poli-tike zapošljavanja i dr. neposredno radni-cima-pojedincima, a ne preko njihovih poslodavaca, kako bi ih se motiviralo na

uključivanje u cjeloživotno učenje i pota-klo na upravljanje razvojem karijere).

Sredinom travnja potpredsjednik Vlade i ministar poljoprivrede Tomi-slav Tolušić, sa suradnicima, socijalnim partnerima je ukratko predstavio struk-turu (ciljeve i neke od planiranih mjera) ovogodišnjeg NPR-a. Cjeloviti dokument uskoro će biti javno dostupan, jer ga Vlada do kraja travnja mora usvojiti i uputiti Europskoj komisiji, te ćemo tek tada imati prilike saznati detalje planiranih reform-skih mjera.

Bila je ovo prigoda podsjetiti se kako na sastanku za prošlogodišnji NPR nismo dobili nijednu naznaku o pote-zima MRMS-a za mirovinsku reformu, na dva sastanka tzv. Radne skupine za izmjenu Zakona o mirovinskom osigu-ranju nismo dobili priliku za raspravu, a u rujnu 2018., kada je ministar rada pokušao prezentirati gotovu „cjelovitu mirovinsku reformu“, bez mogućnosti utjecaja na njezin sadržaj, sindikati su napustili sastanak.

I zbog toga ćemo sljedećih dana, od 27. travnja do 11. svibnja 2019. prikupljati potpise građana za raspisivanje referen-duma o izmjenama uvjeta za umirovlje-nje, konkretno, vraćanje dobi za starosnu mirovinu na 65 godina života. Ako ne ide za stolom, uvijek nam ostaje aktivizam!

Glavna urednica

Nacionalni program reformi za 2019.

Događaji

Mirovinska reforma tiče se svih nas, a naročito onih koje ulazak u svijet rada tek čeka.

Iako u ranim dvadesetima na mirovinu gledamo kao na daleku budućnost, neri-jetko (s pravom) puni nade da će se stvari nekako posložiti do naše starosti, realnost je da bi prošlogodišnje izmjene mirovinskih zakona mogle ozbiljno pogoditi i promije-niti živote onih koji ulaze na tržište rada za koje je sve neizvjesnije kako će izgledati, ali je istodobno i sve vjerojatnije da će biti bitno drukčije od onoga na koje smo navi-kli. Pritom uvjeravanje da se ne trebamo ni brinuti za mirovinski sustav jer ‘dok mi budemo išli u mirovinu, mirovina ionako neće ni biti’, izgleda opasnije nego ikad. Ako su mladi ljudi doista već sada uvjereni da mirovina neće ni biti, to znači kako ih vrlo vjerojatno niti neće biti, jer im ih nitko neće dati. Mirovine je stoga potrebno braniti.

Zbog toga smo u sklopu priprema za prikupljanje potpisa za raspisivanje refe-renduma protiv mirovinske reforme, na poziv studenata iz Kluba studenata Fakul-teta političkih znanosti i Kluba studenata Filozofskog fakulteta održali dva mini predstavljanja Inicijative 67 je previše pod nazivom Volontiraj i promijeni uvjete za mirovinu - Informiraj se, aktiviraj se, izbori se. Glavni je cilj ovih prezentacija upoznati

studente tih fakulteta sa osnovnim crtama mirovinske reforme i važnosti odlučivanja o mirovinskom sustavu kao jednom od ključnih pitanja na kojima odlučujemo kakvo društvo želimo i koja je uloga rada, radnika i radnica u njemu. Sunčica Brnar-dić i Nediljka Buklijaš iz SSSH ukratko su predstavile zahtjeve inicijative i objasnile štetnosti i nepravednost ovakve reforme.

Naime, zbog niske zaposlenosti osoba između 55. i 64. godine starosti, reforma ne može ostvariti svoj proklamirani cilj ‘stimu-liranja ostanka u svijetu rada,’ već, upravo suprotno, za brojne radnike, naročito one na težim poslovima, može značiti neopravdano umanjivanje mirovina, ako budu prisiljeni na prijevremeno umirovljenje zbog neza-poslenosti, stimuliranja poslodavca ili lošeg zdravlja i teških uvjeta rada. Postavljanje uvjeta dobi na 67 godina, zajedno sa paralel-nim postrožavanjem penalizacije prijevre-menog umirovljenja stoga dobiva potpuno novu dimenziju, a to je prebacivanje odgovornosti za prilagodbu demograf-skim trendovima i promjenama na tržištu rada na same građane i dokidanje sustava mirovina kao prava iz rada. Studenti su komentirali da im je jasno i razumljivo kako je raditi do 67. godine života, no još uvijek ih brine održivost mirovinskog sustava. Stoga smo im objasnili kako mirovinski sustav funkcionira i koji sve faktori utječu na njegovu održivost. Tezama o tome kako ne možemo isplaćivati mirovine treba pristupiti kritički, a politikama tržišta rada i povećanju plaća pametno. Razgovarali smo i o uvjetima rada u Hrvatskoj, te zašto se naši članovi i povjerenici protive radu do 67. godine života . Na kraju smo prezen-tirali i statističke podatke o očekivanom trajanju života i kvaliteti života u Hrvatskoj,

kao i dobnim granicama za umirovljenje u drugim državama EU. Naglasili smo kako nema opravdanja podizanju dobne granice za umirovljenje na 67 godina.

Predstavljanje inicijative urodilo je novim volonterima za prikupljanje potpisa. Pokazalo se da su mladi itekako solidarni, zainteresirani i razumiju okolnosti u kojima žive, rade i studiraju, pa tako razumiju i važnost borbe za budućnost koja počinje danas. Studenti politologije i novinarstva naglasili su kako im nedostaje još više znanja o funkcioniraju sustava i kreiranju javnih politika koje bi bile bolje i kvalitet-nije. Mladi su itekako svjesni da situacija na tržištu rada nije povoljna za njih kao ni za starije radnike, te da su baš oni najpogo-đeniji trendovima prekarizacije kroz rad na određeno, studentski rad i honorarni rad zbog kojih će skupljanje staža postati sve teže. Studenti su komentirali kako, uglav-nom, prepoznaju da se radi o pitanju koje je važno ne samo za njihovu budućnost, nego i za pitanje socijalne pravde općenito, iako o njoj ne znaju puno, niti su mislili da je to nešto o čemu moraju razmišljati. Dotakli smo se i teme medija, i teme neprijavljenoga rada i iskorištavanja studentskoga rada s čime itekako imaju iskustva. Rasprava nakon same prezentacije odvela nas je u šire teme tržišta rada, javnih politika, zapo-šljavanja i nezapošljavanja i društvenih nejednakosti. Ustanovili smo kako postoji potreba da se opet sastanemo i razgova-ramo o drugim sindikalnim temama u širem sastavu.

Inicijativa 67 je previše je građanska inicijativa koja, osim izjašnjavanja građana i radnika, traži i počiva na građanskom i radničkom uključivanju u procese zago-varanja promjena koji se njih tiču. Šire uključivanje i podupiranje rada inicijative ključno je za njezin uspjeh, te je dragocjen i važan svaki sat doniranog rata i svaka ruka na štandu. Podijeli informaciju i uključi se i ti u pronalazak novih volon-tera! Za volontiranje se moguće javiti na besplatni broj telefona 0800 94 36, ili na mail volontiram@67jeprevise.hr. Ovo je naša zajednička borba i naša zajednička akcija. Sunčica Brnardić

#67 je previše

Što na mirovinsku reformu kažu studenti?

„Bilo je uvjerljivo, korisno i informativno. Atmosfera je bila opuštena, pa smo mogli postav-ljati pitanja o svemu što nam nije jasno i komentirati. Već sam dosta upoznat s temom, ali nakon prezentacije mi je postalo još jasnije kako je riječ o reformi kojom Vlada nastoji troškove lošeg upravljanja prebaciti na siromaš-nije radnike i buduće generacije. Zbog toga ću se uključiti u Inici-jativu i volontirati u prikupljanju potpisa za raspisivanje referen-duma.“

Jakov Kolak, Klub studenata Fakulteta političkih znanosti

sindikalna akcija | 3

Događaji

U sklopu organizacijskih priprema za akciju prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma

o izmjenama uvjeta za mirovinu Inici-jativa 67 je previše je od sredine ožujka do sredine travnja održala regionalne skupove sindikalnih povjerenika i akti-vista u Slavonskome Brodu, Bjelovaru, Varaždinu, Splitu, Osijeku, Rijeci, Sisku, Puli, Karlovcu i Zagrebu na kojima se razgovaralo o konkretnim planovima i načinima uključivanja u akciju.

Sindikalne središnjice okupljene u Inicijativi - Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata obećale su na prosvjedu protiv prijedloga mirovinske reforme, održanome na zagrebačkome Europskome trgu, u listopadu prošle godine, da će organizirati prikupljanje potpisa i sada ispunjavaju svoje obećanje.

Temeljem ranijih iskustava, ali i konzultacija sa stručnjacima, nije se moglo ranije krenuti u akciju, jer se moralo pričekati i vidjeti kakav će Zakon o mirovinskom osiguranju u konačnici biti donesen, a radi se i o akciji koja zahti-jeva temeljitu, sveobuhvatnu pripremu.

ManipulacijeNemoguće je bilo ne primijetiti kako je u isto vrijeme održavanja regionalnih sindikalnih skupova Ministarstvo rada i mirovinskog sustava „udarilo kontru“, plaćajući skupi spot koji se vrti u udar-nim televizijskim terminima u kojemu se navodi kako većina radnika neće morati raditi do 67. godine, nego će to morati „samo oni koji neće uspjeti osigurati

41 godinu staža“. Tu su se još pojavili i „neovisni stručnjaci“ koji navode kako Hrvati malo rade i hrle u prijevremenu mirovinu. Ne nasjedajte takvim manipu-lacijama. Vjerujte činjenicama koje su na našoj strani, pođite od vlastitog iskustva, iskustva svojih članova obitelji, susjeda, rodbine. Zapitajte se koliko se realno da oni i vi radite do 67. godine života. Mnogima je i 60 previše, a kamoli 67. Zapitajte se zašto su ljudi otišli u prije-vremenu mirovinu, te koliko je realno da će mladi ljudi, uz porast nesigur-nih oblika rada, s prekidima u radnom odnosu, neprijavljenome radu… osigurati 41 godinu staža. Vaš je odgovor realnost, a ne tamo neki animirani filmić s nasmi-ješenim radnicima.

Uostalom, lakše je platiti animirati filmić, nego stati pred ljude i pogledati ih u oči. Živi ljudi postavljaju pitanja, komentiraju, traže opravdanost postu-paka… na primjeru vlastitih iskustava traže odgovore.

Više o „lažima i istinama“ o miro-vinskom sustavu pročitajte u nastavku Sindikalne akcije.

Pridonesi akciji i volontiraj!Temeljem prisutnosti više od tisuću petsto sindikalnih povjerenika i aktivista na skupovima, ali i njihovih povratnih informacija, vjerujemo u uspjeh akcije, no bez obzira na to, svi trebamo i dalje informirati i motivirati sve članove u svojim podružnicama, ali i radnike koji nisu članovi sindikata, naše prijatelje i članove obitelji. Riječ je o akciji koja zahtijeva aktivaciju velikog broja ljudi.

Svaki je potpis bitan. Nije dovoljno skupiti samo zakonski minimum potreb-nog broja potpisa – svaki potpis više čini naše zahtjeve snažnijima!

Najvažniji su upravo ljudi na terenu, na štandovima, jer akcija prikupljanja potpisa, od 27. travnja do 11. svibnja, poči-nje i završava s njima. Zovite nas! Komuni-cirajte s nama! Prijavite se za sudjelovanje u akciji javljanjem svojem sindikatu ili županijskoj koordinaciji. Javiti se možete i na e-mail volontiram@67jeprevise.hr ili na besplatni telefon 0800 94 36.

Potpisi će se prikupljati na prijavlje-nim mjestima diljem Hrvatske – svatko može pomoći u svojem gradu ili mjestu, tijekom radnog ili neradnog dana. Želimo dokazati da se zakoni mogu mijenjati referendumom.

Kako je napominjano na svakom od skupova, želimo dokazati da se zakoni mogu mijenjati referendumom. Želimo dokazati kako je bitno mišljenje hrvatskih građana, birača kada je u pitanju zakon-ska regulativa koja se odnosi na njihovu egzistencija, a ne da se na njih misli samo kada su potrebni glasovi na lokalnim,

#67jepreviše

Promijenimo uvjete za mirovinu!

Bjelovar

KarlovacPula Zadar

4 | sindikalna akcija

Događaji

parlamentarnim, predsjedničkim i europ-skim izborima. Želimo dokazati kako su sindikati snaga koja je u stanju pokrenuti te iste birače i ispraviti nepravdu, sada i svaki sljedeći puta kada će biti potrebno.

Stoga je cilj ove akcije prikupiti što veći broj potpisa - daleko više od zakon-ski potrebnih deset posto ukupnog broja birača (oko 385.000 potpisa, ali točan podatak još čekamo od nadležnih), kako bi se raspisao referendum o dobi za odla-zak u mirovinu i o penalizaciji prijevre-menih mirovina. Veliki broj prikupljenih potpisa bit će jasan argument da nitko ni ne pomišlja na razne „smicalice“ kojima smo svjedočili u prethodnim referen-dumskim inicijativama.

Valja podsjetiti kako je referendum-sko pitanje napisano u obliku zakonskog prijedloga i ako referendum bude uspje-šan građani će izravno svojim glasanjem (nema potrebe za njegovim izglasavanjem u Hrvatskome saboru) donijeti zakon kojim će se, među ostalim, steći pravo na starosnu mirovinu sa 65 godina, umje-sto sa 67, te smanjiti postotak trajnog umanjenja (penalizacije) prijevremenih starosnih mirovina s 0,3 na 0,2 posto po mjesecu ranije odlaska u mirovinu, odno-sno smanjiti najveće umanjenje prijevre-mene mirovine s 18 na 12 posto za pet godina ranijeg odlaska u mirovinu. Oko formulacije pitanja sindikalna se strana konzultirala s pravnim stručnjacima, imajući u vidu dosadašnja iskustva s Ustavnim sudom RH.

DostaČinjenica je da je mirovinski sustav jako kompliciran i ima jako puno problema. Nemoguće ih je sve riješiti ovom akcijom i jednim referendumskim pitanjem. Ali možemo promijeniti smjer ovih lažnih reformi. Možemo reći da je dosta stalnog rezanja naših prava. Možemo ih prisiliti da se nakon toga napokon otvori rasprava o pravim problemima i rješenjima za mirovinski sustav. U ovome trenutku naši su zahtjevi realni i u skladu s onim zemljama koje su na razini Hrvatske, u svakom pogledu.

Činjenica je da se Hrvatskoj ne može raditi do 67. godine! Upozoravali smo na to Milanovićevu Vladu koja je i donijela zakonske izmjene o radu do 67. godine,

osijek

Sisak

Slavonski Brod

Rijeka

Split

Zagreb

kao i aktualnu vlast koja je ubrzala taj postupak, iako se protivila radu do 67. kada je bila u oporbi.

I zato, konačno treba reći DOSTA svim vladama i njihovu smanjivanju svih poteškoća i problema mirovinskog sustava preko leđa hrvatskih građana.

I zato, sudjeluj u akciji i prikuplja-nju potpisa za referendum! Promijenimo uvjete za mirovinu - 67 je previše!

Marijana Tomić

sindikalna akcija | 5

Događaji

Doprinos stručnoj i javnoj raspravi o nizu problema miro-vinskoga sustava, temi koja se

tiče svih građana, bila je i konferencija Zašto je 67 previše i koji su preduvjeti za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada, što su je 4. travnja u Zagrebu organizi-rali Zaklada Friedricha Eberta i Inicija-tiva 67 je previše.

Tijekom konferencije, koja se odvi-jala kroz dvije panel-rasprave posvećene humanim i demografskim aspektima rada nakon 65. godine, te prijevremenom umirovljenju i nepovoljnim uvjetima na tržištu rada za osobe starije dobi, a kojima su prethodila uvodna razlaganja, neko-liko je puta naglašeno kako su mirovin-ske reforme političke odluke, te kako je moguće ponuditi dostojanstvenu mirovinu za prihvatljive godine. Novca ima. Pitanje je samo distribucije nacionalnoga bogat-stva. Potrebna je odluka o ulaganju u ljude.

Složila se s time i Celine Vanmoer-kerke iz sindikata FGTB iznijevši isku-stva iz Belgije, koja se u mnogočemu podudaraju s hrvatskim. Napomenula je kako je drama produženja životnoga vijeka preuveličana:

- Pokušavaju nas uvjeriti kako nema druge opcije osim rada do 67. godine života, ali to nije istina. Vlada nam laže, a mediji samo nekritički prenose njezine odluke, bez dubljih analiza i promišlja-nja. Belgija je sve bogatija, ali novac se ulaže u kompanije, a ne u ljude. Radnici stvaraju bogatstvo i sindikati traže da oni imaju korist od toga.

Vlast je u Belgiji, naime, bez javne rasprave i konsenzusa podigla dob umirovljenja na 67 godina, te uvela niz drugih loših rješenja za radnike, zbog čega su sindikati prosvjedovali u neko-liko navrata, uz snažnu podršku građana. Tijekom izborne kampanje političari su bili poprilično tihi u toj namjeri, no situ-acija se promijenila dolaskom na vlast.

Osvrnula se i na tvrdnju kako živimo dulje, pa moramo i raditi dulje, koja se također plasira i u Belgiji.

- Istina je, živimo dulje, ali moramo li zbog toga i dulje raditi? Pitanje je: Kako živimo? Osobe između 60. i 64. godine života u Belgiji najviše obolijevaju pa iako niste zdravi morate raditi do 67. Uz to, stariji radnik nema šanse pronaći posao. Stoga je potrebno stvoriti uvjete za radnike koji će moći raditi dulje, poru-čila je, dodavši kako je, uz puno bolesnih starijih osoba, prisutna i visoka nezapo-slenost mladih, što govori kako Vladin argument nema smisla.

U Austriji je provedena dobra ras -prava i u toj je zemlji mirovinski sustav nešto sveto. Alexander De Brito  iz Radničke komore Austrije predstavio je

primjer svoje zemlje koji pokazuje kako produljenje radnoga vijeka ne doprinosi održanju mirovinskoga sustava, već rastu nezaposlenosti i manjim mirovinama. Rješenje je u tržištu rada s dobrim poli-tikama zapošljavanja i dobrim plaćama.

- Dob umirovljenja u Austriji je 65 i ostat će 65! Političari, recite istinu: vas ne zanima naš rad do 67. godine, jer znate da velika većina to neće moći izdržati, vi želite umanjene mirovine, poručio je.

I ostali sudionici prvoga panela problematizirali su najvišu zakonsku dobnu granicu za umirovljenje, s obzirom na postojeće radne i životne uvjete. Jedino što ide u prilog prihodima mirovinskoga sustava, složili su se, jest povećanje zapo-slenosti – kvalitetna radna mjesta, te povećanje plaća, kao i kontrola i smanje-nje rada na crno.

Na problem neregulacije neprijavlje-noga rada ukazao je i Velibor Mačkić s Ekonomskog fakulteta tijekom drugoga panela, ustvrdivši kako je neprijavljenoga rada manje tamo gdje je prisutan sindikat. Ukazao je i na nepravedan odnos prema ženama u našemu društvu, koje su u startu u lošijoj poziciji, jer često odlaze u

Konferencija: Zašto je 67 previše i koji su preduvjeti za poticanje duljeg ostanka u svijetu rada

Mirovinska reforma je promašena: problem treba rješavati na tržištu rada i u proračunu

6 | sindikalna akcija

Događajiprijevremenu mirovinu zato što moraju skrbiti o drugima. U Hrvatskoj sve više zabrinjava gotovo izjednačavajući odnos starih i mladih.

- Nema nikakvih razloga da se dob za stjecanje prava na punu starosnu mirovinu digne sa 65 na 67 godina staro-sti. Sustav će biti relaksiraniji ako oni koji mogu i hoće ostanu raditi, dok bi, s druge strane, bolesni i izmoreni mogli sa 65 godina u punu mirovinu, poručio je Krešimir Sever, predsjednik NHS-a.

- Te dvije godine produljenja radnoga vijeka neće nas spasiti. Veći bi efekt bio kada bi se vratili ljudi koji su se iselili iz Hrvatske u proteklih pet godina zbog ekonomskih razloga, ali i nevrednovanja rada, velikoga nezadovoljstva i osjećaja nepravde, naveo je Marin Strmota  s Ekonomskog fakulteta, upozoravajući kako je problem svih naših vlada njihov odmak od socijalne politike. Kako reče, zastupljen je kruti ekonomski neoliberalni sustav u kojemu je zaboravljen čovjek – vrijedi „rast, rast, rast i zaboravi čovjeka!“ Populacija koja se iseljava je između 20 i 40 godina života što predstavlja udarac na sustav, jer gubimo najvrjednije radno sposobno stanovništvo.

Povezujući priču s već spomenutim prijevremenim umirovljenjima, Mari-jana Bađun  s Instituta za javne finan-cije predstavila je nalaze istraživanja koji pokazuju kako radnici češće razmišljaju o odlasku u prijevremenu mirovinu ako im je niska kvaliteta života, niža razina obrazovanja, lošije zdravlje. Posebno je značajno kako o prijevremenoj mirovini

dvostruko češće razmišljaju radnici u privatnom sektoru.

- Rješenja za duži ostanak na tržištu rada treba tražiti u poboljšanju uvjeta na tržištu rada, te poboljšanju zdravstvene i socijalne politike. Istraživanja poka-zuju da bi stariji ljudi voljeli raditi duže kada bi imali odgovarajuće poslove, rekla je, ukazujući na podatak kako je stopa zaposlenosti radnika u dobi od 55. do 64. godine treća najniža u Europskoj uniji.

Kada govorimo o ranijem umirov-ljenju u Hrvatskoj, valja podsjetiti kako je glavnina troška industrijskog restruk-turiranja bila prebačena upravo na miro-vinski sustav kroz masovno umirovljenje.

Zvonimir Galić s Filozofskog fakul-teta poručio je kako ljudi ne odlaze odande gdje im je dobro. Teza o sretnom i produktivnom radniku je dokazana – ljude moramo smatrati ključnim stra-teškim potencijalom. Nalazi istraživanja pokazuju kako po mogućnosti da na poslu zadovoljimo ključne psihološke potrebe zaostajemo za ostalim EU zemljama. Dok smo 2010. „kaskali” za zapadnom Europom, 2015. počinjemo zaostajati i za drugim EU zemljama. Posebno loša situ-acija je za starije RH radnike (50+) koji stoje lošije od svojih europskih vršnjaka, ali i od mlađih radnika u RH u doživlje-noj ekonomskoj sigurnosti, percipiranoj autonomiji na poslu i općem zadovoljstvu poslom.

Ana Milićević Pezelj iz SSSH upozo-rila je kako je ova reforma loše, parcijalno rješenje koje je doneseno bez multidisci-plinarnog pristupa, kao i bez dijaloga sa

sindikatima, radnicima i drugim važnim akterima.

- Pojačana penalizacija je apsolutno pogrešna mjera, jer se njome stvara kohorta siromašnih ljudi, poručila je.

I zbog toga, kako reče, drži fige za akciju 67 je previše, jer to je nešto što bi definitivno trebalo podržati!

Marijana Tomić

Zaključak konferencije dao je Veli-bor Mačkić s Ekonomskog fakulteta:- Mi ćemo u dugom roku oštetiti veliku većinu građana ove države. Ništa ovo ne vrijedi ako ne riješite pitanje tržišta rada. Penalizacija mora postojati, mi možemo samo razgovarati o visini kako bi ljudi imali osjećaj pravednosti mirovin-skoga sustava - koliko ste uplaćivali u sustav toliko će vam biti i očeki-vana mirovina, rekao je podsjeća-jući i na Izvještaj Europske komisije u kojemu se tražilo odvraćanje od prijevremenog umirovljenja, ubrza-nje prelaska na višu zakonsku dob za umirovljenje, što je i učinjeno, ali ono što je traženo, a nije naprav-ljeno, jest usklađivanje odredbi o mirovinama za posebne kategorije s općim pravilima za umirovljenje.

sindikalna akcija | 7

Naši SiNDiKalNi PovjeReNiCi

Prava mirovinska reforma mora uvažiti okruženje u kojemu većina radnica i radnika živi i radi. Inici-

jativa 67 je previše zalaže se za omoguća-vanje svima da ostanu u svijetu rada do 65. godine života, a onima koji to mogu i žele i duže.

Ana Jurički, sindikalna povjerenica SOMK-a u SP DV Različak Zagreb, radi na radnome mjestu odgojiteljice u mješo-vitoj odgojnoj skupini sa dvadeset troje upisane djece, gdje je i voditeljica poseb-noga programa ranog učenja njemačkoga jezika. Njezin posao je izuzetno dinamičan i složen, na prvi pogled veliki broj ljudi reklo bi da se na poslu igra. Međutim, Ana itekako dobro promišlja, planira, izvodi i provodi raznovrsne aktivnosti s djecom. Pri planiranju i izvođenju aktivnosti vodi računa o djetetovim sposobnostima, sklo-nostima, potrebama u skladu s njegovim razvojnim mogućnostima. Djeca u njezinoj skupini različite su životne dobi, od 3. do 7. godine, pa je nužno svakodnevno provo-diti i više aktivnosti, koje su, ponajprije, potrebne za razvoj djetetove samostalnosti pri obavljanju osnovnih životnih aktivno-sti, razvoj tjelesnih sposobnosti, spoznaj-nih, kreativnih, emocionalnih, socijalnih kompetencija, razvoj govora materinjeg i stranoga njemačkoga jezika. Također, jako je važna i potrebna dobra komunikacija i partnerski odnos s djetetovim roditeljima i kolegicom/ama za ostvarivanje uspješnosti i realizaciju planiranih ciljeva.

Kako kaže, Ana uživa u poslu kojega radi, profesionalno je ispunjena kada vidi rezultate rada u skupini i napredak u razvoju djeteta. Ne pada joj teško ni vrijeme koje je dala u svoje stručno usavr-šavanje i stjecanje novih spoznaja, znanja, kompetencija, te njihovo primjenjivanje u radu s djecom. Ipak, nerijetko, gotovo svakodnevno, kada dođe kući potreban joj je odmor i predah.

Raditi je počela u 21. godini života u jednom zagrebačkom vrtiću, gdje je para-

lelno studirala uz rad. Radila je na zamje-nama 7,5 godina. Kada je željela osnovati obitelj i počela se javljati na natječaje za stalnim zaposlenjem činilo joj se nemogu-ćim dobiti posao. Tada je donijela odluku i rodila dvoje djece, radeći na ugovor na određeno vrijeme. Imala je prava, ali je izbjegavala bolovanja, te plaćala gospođu koja se brinula o djetetu kada ono nije moglo u jaslice ili vrtić. Bake djeteta su u to vrijeme radile. Srećom, kaže, uvijek je pronalazila neko rješenje i izbjegla burzu rada. Godinu dana radila je i u privatnom dječjem vrtiću gdje je iskusila nove uvjete rada koji su bili teži, a i opis poslova koje je obavljala bio je proširen za znatno manju plaću. Sada već gotovo deset godina radi na ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Ukupno je uspjela skupiti 23 godine staža.

Na radu nije imala nikakvu ozljedu, ali je od kraja siječnja do kraja studenoga prošle godine provela na bolovanju liječeći ozbiljnu dijagnozu Limfom-Non Hodgins. Prošla je šest ciklusa kemoterapije, osam ciklusa mabthere i 15 frakcija zračenja, te, naravno, ozdravila.

- Za sada mi je bolest u totalnoj remi-siji i nadam se da se neće više vratiti. S obzirom na to da sam prošla agresivno liječenje svakodnevno veliku pažnju posvećujem svome zdravlju, vježbam,

hodam, plešem, pazim na prehranu i svako slobodno vrijeme nastojim provoditi u prirodi.Vjerujem kako će mi takav način života omogućiti da doživim starost u kojoj ću moći uživati, govori nam Ana, dodajući kako se nikako ne može ni zamisliti da sa 67 godina života radi u skupini s djecom! Nije sigurna da će to moći ni sa 60 godina.

- Nekako mi se čini da neću moći kvalitetno obavljati posao koji volim najviše na svijetu, ponajviše zato što ne poznajem osobu sa 67 godina da je fizički zdrava, brza, spretna, svježa za rad u skupini sa više djece.....i jednostavno smatram da nije pošteno prema djeci, jer ona zaslužuju zdravu i radno sto posto sposobnu odgojiteljicu. Sebe vidim kao baku koja će svoje vrijeme moći posvetiti uživajući u, nadam se, unucima.

Kao sindikalnoj povjerenici, kolegice joj se često znaju požaliti kako su iscr-pljene. Kada su bolesne, iz solidarnosti prema svojoj kolegici i drugim kolegicama, ne odlaze ili odgađaju bolovanje. Najče-šće imaju problema s kralježnicom za što je potrebna fizikalna terapija. Kako ne bi trpio program koji su isplanirale za rad s djecom u skupini, ili time dovele kole-gicu u poziciju da radi sama u skupini i dodatno se iscrpljuje, najčešće trpe bolove. Čak se uvijek i ne žale već dodatno plaćaju skupe terapije u privatnim klinikama kako bi se što prije osposobile za rad. Dodaje kako veliku ulogu u iscrpljivanju odgojite-lja ima i broj djece u skupinama. Još uvijek nije sasvim zadovoljavajući, premda se u posljednje vrijeme u DV Različak nasto-jalo približiti Državnome pedagoškome standardu. Nada se da će se i u potpunosti primjenjivati.

- Svima koji se nećkaju potpisati protiv rada do 67. godine života poručila bih da se odluče potpisati za referendum, jer svi mi imamo pravo nakon rada dosto-janstveno i još sposobni i zdravi uživati mirovinu, zaključuje Maja.

Marijana Tomić

Ana Jurički, sindikalna povjerenica Sindikata obrazovanja, medija i kulture Hrvatske (SOMK) u sindikalnoj podružnici Dječji vrtić Različak Zagreb

Svi imamo pravo nakon rada dostojanstveno i još sposobni i zdravi uživati mirovinu

8 | sindikalna akcija

Naši SiNDiKalNi PovjeReNiCi

Hrvatski radnici žele što duže raditi, jer je, ipak, znatno lakše živjeti od plaće nego od mirovine. Vjeru-

jemo i znamo da Hrvatska može i mora omogućiti dostojanstvenu starost svojim građanima. Znamo da novaca za mirovine ima, samo što nisu pravedno raspoređeni. 

Mario Kocijančić sindikalni je povjerenik Sindikata prometa i veza Hrvatske u SP Pulapromet. Ima gotovo 35 godina radnoga staža i posljednja mu je plaća za radno mjesto vozača autobusa bila 5.300 kuna neto i to sa svim doda-cima. U dodatke ulazi rad u smjenama, dvokratno radno vrijeme, broj prodanih karata, prekovremeni sati… Posljedično se ne nada ni velikoj mirovini, ali ako ništa drugo, kaže, cijela mu plaća ide preko računa, što, na žalost, nije slučaj kod mnogih radnika u Hrvatskoj. U tijeku su kolektivni pregovori, pa vjeruje u poboljšanje prava radnika.

Male plaće razlog su odlaska, ponaj-prije, mladih radnika iz toga gradskoga poduzeća za prijevoz putnika. Odlaze u inozemstvo ili u druga komunalna podu-zeća u kojima su veće plaće. Posljednjih pola godine otišlo je sedmero-osmero radnika. Mario ima sreće, jer nema zdravstvenih problema, ali, kako kaže,

kada se kolegama vozačima dogodi bolovanje, „idu na mizeriju“. Jedan od razloga odlaska na bolovanje je i propuh. Naime, neki autobusi nemaju klima uređaje, pa vozač tijekom ljetnih mjeseci otvori prozor kako bi ušlo malo svježeg zraka, ali kada otvori i vrata da uđu i izađu putnici stradavaju vozačev vrat i kralježnica.

- Naš je posao jako stresan, bioritam nam je poremećen, a zbog smjenskoga rada ne možemo uskladiti ni obiteljski život, govori Mario, dodajući kako su dodatna opterećenja kulturna događanja u Puli kada često dolaze kućama u sitnim noćnim satima.

Svašta je u životu radio, mijenjao radna mjesta. Imao je, kaže, sreću i uvijek je uspio sklopiti s poslodavcem ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Danas je drukčija situacija, a Pulapromet nije izuzetak. Rad na određeno vrijeme pred-stavlja dodatni stres radnicima i osjećaj neizvjesnosti.

Inače po struci poljoprivredni tehni-čar, Mario je počeo raditi s 19 godina i to u jednome pulskome rasadničarskome poduzeću. Radio je tamo nekoliko godina, no kada je početkom devedese-tih godina poduzeće počelo propadati i krenula „privatizacija na hrvatski način“ tijekom koje je mnogo radnika završilo na burzi, uspio se prebaciti u drugo podu-zeće. Mijenjao je potom još nekoliko poduzeća. Radni staž prekinuo je tijekom Domovinskoga rata u kojemu je proveo kao dragovoljac godinu i pol dana. Kada se vratio iz rata, kaže, ispričavajući se za izraz, „popušio je“ radno mjesto.

Na nagovor vlastitog oca otišao je u auto školu i položio D kategoriju čime je stekao uvjete za vozača autobusa.

Osim što vozi autobus, prodaje i karte, ali i održava čistoću autobusa – odveze ga u autopraonicu, a kada čistačice nisu u mogućnosti počisti ga i iznutra, jer, navodi, to mu nalaže njegova savjest. Tijekom obavljanja posla mora paziti i na odnos prema putnicima.

Na pitanje o upoznatosti ljudi u podružnici s akcijom prikupljanja potpisa za raspisivanje referenduma o promje-nama uvjeta za mirovinu brzo odgovara:

- Rekao sam dečkima, naravno. Ljudi u sindikalnoj podružnici su sretni, jer se nešto zakotrljalo. Potpisat će, uvje-ren sam, barem njih 95 posto. Kako mi radimo u „100 smjena“ i jako nas je teško iskoordinirati i dogovoriti da se u većem broju nađemo na istome mjestu, komu-nikacija se, uglavnom, odvija usmenim putem u hodu i mobitelima.

Dodao je kako ni velika većina njego-vih prijatelja ne želi ni čuti o radu do 67. godine života i jako pozitivno gledaju na pokrenutu akciju.

Marijana Tomić

Mario Kocijančić, sindikalni povjerenik Sindikata prometa i veza Hrvatske u sindikalnoj podružnici Pulapromet

Naš je posao jako stresan, bioritam nam je poremećen, trpi obiteljski život…

Kada bi ga zdravlje poslužilo volio bi raditi do 67. godine, ali je svjestan kako to nije moguće i kako ne bi mogao kvalitetno obavljati svoj posao kao sada. Lagano se smješkajući, govori kako bi vjerojatno izgledao poput nekih sadašnjih putnika, na radno mjesto dolazio bi sa štapom.

sindikalna akcija | 9

LAŽ #1: Živimo sve dulje, pa moramo sve dulje raditi. Rad do 67. je neizbježan.

ISTINA:

Živimo tri godine kraće od prosjeka Europske unije. Još važnije, nakon 65. godine samo pet godina živimo u zdravlju, europski prosjek je čak 10, a razvijenih sjevernih zemalja 15-17. Uvjeti života u svim članicama Europske unije nisu jednaki pa zbog toga ni uvjeti za odlazak u mirovinu nisu i ne trebaju biti jednaki. Činjenica je i to da je danas društvo bogatije nego ikada i novaca ima: ali je ključna njegova pravedna raspodjela!

LAŽ #2: Većina europskih zemalja podigla je dob na 67. Vladina reforma samo slijedi europske trendove.

ISTINA:

Većina novih članica EU, s kojima se možemo uspoređivati po očekivanom trajanju života, još uvijek nije dosegla ni 65 godina kao uvjet za odlazak u mirovinu. Među tim zemljama, samo Hrvatska i Bugarska krenule su podizati dob iznad 65 godina. Dob iznad 65 godina podižu samo neke zemlje zapadne Europe, u kojima se živi znatno dulje nego u Hrvatskoj i radi u boljim uvjetima. Ipak, neke od njih, poput Austrije, još uvijek ne razmi-šljaju o podizanju dobi.

Tijekom proteklih nekoliko godina Poljska, Češka i Slovačka odustale su od ideja o podizanju uvjeta za odlazak u mirovinu. U Poljskoj i Češkoj podizanje dobi zaustavit će se na 65 godina života, a u Slovačkoj na 64.Ako želimo slijediti europske trendove, to za nas znači zadržati uvjet dobi na 65, a ne podizati ga!

LAŽ #3: Neće svi morati raditi do 67. godine života jer će oni s 41 godinom staža ići u mirovinu sa 60 godina.

ISTINA:

Prema sadašnjem zakonu, velika većina ljudi morat će raditi do 67. godine života. Dani kada se prvi posao pronalazio odmah nakon završetka školovanja, a radni odnos bio neprekinut do mirovine, nažalost su prošlost.Hrvatska je dugi niz godina imala jednu od najviših stopa neza-poslenosti mladih u EU, a na samom smo vrhu po udjelu nesi-gurnih oblika rada i rada na određeno vrijeme. Nezaposlenost, odnosno prekidi između dvaju poslova, rad putem ugovora o djelu ili bez ikakve prijave, pa prema tome i bez staža, danas su česte pojave.

LAŽ #4: Ako referendum prođe, mirovine će biti manje i morat ćemo zaduživati djecu i unuke.

ISTINA:

Na iznos mirovina svake osobe ne utječe izravno dob odlaska u mirovinu, već njezina plaća i broj godina mirovinskoga staža. Podizanje uvjeta za odlazak u mirovinu na 67 godina neće auto-matski rezultirati s više staža. Međutim, podizanje dobi za odlazak u mirovinu na 67 godina zapravo će značiti da ćemo mirovinu primati dvije godine kraće. Prosječni umirovljenik zbog toga će ukupno primiti gotovo 58 tisuća kuna manje tijekom vremena provedenog u mirovini. Zbog podizanja dobi na 67 godina povećat će se broj radnika koji uopće neće doživjeti mirovinu. A mnogi koji neće moći raditi do 67. godine morat će otići u prijevremenu mirovinu i do kraja života primat će manju mirovinu.Tijekom proteklih nekoliko godina uspjeli smo posve elimini-rati deficit državnoga proračuna, a javni dug se neprestano smanjuje – i sve to bez smanjivanja mirovinskih prava. Ako smo uspjeli stabilizirati proračun bez smanjivanja mirovina, onda je očito da se u proteklim desetljećima Hrvatska nije zaduživala zbog isplate mirovina, nego zbog nekih drugih stvari!

ISTINE I LAŽI O MIROVINAMA

10 | sindikalna akcija

LAŽ #5: Hrvatski mirovinski sustav je neodrživ: dopri-nosi pokrivaju samo 55 posto mirovina.

ISTINA:

Hrvatski mirovinski sustav je održiv, a pokrivenost mirovina doprinosima je znatno viša nego što nas političari uvjeravaju: 27 milijardi kuna uplaćenih doprinosa pokriva više od 90 posto troška mirovina stečenih stažom, koji iznosi 29 milijardi kuna. Gotovo 6 milijardi kuna doprinosa preusmjerava se u drugi stup, i zbog toga nedostaje za isplatu trenutnih mirovina. Taj dio država mora nadoknaditi iz općih poreza. Na mirovine prema posebnim propisima (13 posto svih umirovljenika) trošimo 8,7 milijardi kuna godišnje, od čega je samo 3,5 milijardi stečeno mirovinskim stažom. Ostatak država mora pokriti iz općih poreza. Nekoliko dodataka koji služe za povećanje najnižih miro-vina i ispravljanje ranijih nepravdi mirovinskoga sustava stoje 5 milijardi kuna. Nije problem to financirati iz općih poreza, jer tako čine i mnoge druge europske zemlje.Hrvatska ima jednu od najnižih stopa doprinosa za mirovin-sko osiguranje u Europskoj uniji (20 posto). Kod većine članica EU stopa doprinosa iznosi između 23 i 28 posto. Političari ne samo da o tome šute, nego od hrvatskih radnika očekuju da s tih 20 posto financiraju i mirovine prema posebnim propisima, i trošak uvođenja drugoga mirovinskoga stupa. Hrvatska za mirovine troši samo 10,6 posto BDP-a, a EU prosjek je 11,2 posto. Projekcije Europske komisije za Hrvatsku pokazuju kako će taj udio tijekom idućih 50 godina samo padati.

LAŽ #6: Nema velike razlike između 65 i 67.

ISTINA:

Razlika između 65 i 67 nije ni mala, ni nebitna. Sa svakom godi-nom sve je veći učinak na naše zdravlje i radne sposobnosti. U današnjim uvjetima, 65 godina je realna granica za ostvariva-nje prava na punu starosnu mirovinu u Hrvatskoj, a tu dob ima i većina država koje nas okružuju.U mnogim zanimanjima se ne može raditi do 65. godine i zbog toga postoji beneficirani radni staž, mogućnost odlaska u staro-snu mirovinu sa 60 godina života i 41. godinom staža, kao i mogućnost odlaska u prijevremenu ili invalidsku mirovinu. U mnogim zanimanjima teško je raditi i do 60. godine života, ali rješenja za to treba tražiti u boljim uvjetima rada, kao i u većim ulaganjima u cjeloživotno obrazovanje, te prilagodbi radnih mjesta starijim radnicima. Odlazak u mirovinu sa 60 godina značio bi kako bi nam miro-vina u prosjeku trajala više od polovice radnoga vijeka, što danas nije slučaj ni u jednoj europskoj državi. Time bi se ugrozila i održivost mirovinskoga sustava, osim ako ne bismo bili spre-mni na značajne promjene u organizaciji ekonomije i raspodjeli društvenoga bogatstva.

LAŽ #7: Imamo nepovoljan omjer zaposlenih i umirov-ljenika. Javni sustav međugeneracijske solidar-nosti je prošlost, a jedino rješenje je individualna štednja u drugom stupu.

ISTINA:

Sustav međugeneracijske solidarnosti postoji u svim europskim državama, a u mnogima čini glavni dio mirovinskoga sustava: oni koji rade financiraju mirovine trenutnih umirovljenika. U svakome društvu, oni koji rade i privređuju moraju, na ovaj ili onaj način, financirati one koji to ne mogu činiti. Financijski podaci pokazuju da je hrvatski mirovinski sustav danas posve održiv, a takav će ostati i u budućnosti. Čak i ako država mora dodavati dio sredstava za mirovine iz općih poreza, to nije ni nelogično, niti zabranjeno. Ideja da se miro-vine i druga socijalna prava financiraju doprinosima samo je jedna od mogućih – u Europi postoje zemlje koje, primjerice, javno zdravstvo u potpunosti financiraju općim porezima, poput Ujedinjenoga Kraljevstva, kao i one koje dio mirovinskoga sustava također financiraju porezima, poput Nizozemske.

LAŽ #8: Referendumom se želi zabraniti rad iznad 65. Zašto braniti onima koji žele i mogu raditi?

ISTINA:

Referendum nema nikakve veze s pravom ljudi da rade koliko god dugo žele. Zakon o mirovinskom osiguranju propisuje samo kada osoba ima pravo otići u mirovinu, a ne kaže ništa o tome kada to mora učiniti. Smatramo kako 65 godina mora biti primjeren uvjet za ostvarivanje prava na mirovinu: 67 godina je naprosto previše, jer u današnjim uvjetima većina hrvatskih radnika ne može tu dob dočekati na radnome mjestu. Zakon o mirovinskom osiguranju ne brani svima onima koji mogu i žele raditi i nakon 65. godine da to i učine. Trenutno ljude u mirovinu sa 65 godina tjeraju Zakon o radu i Zakon o državnim

sindikalna akcija | 11

službenicima, prema kojemu radni odnos automatski prestaje s navršenih 65 godina života, osim ako se radnik s poslodavcem ne dogovori drukčije. Istodobno, niz drugih zakonskih odredbi potiče poslodavca da se ne dogovori drukčije s radnikom, nego da njegov ili njezin 65. rođendan iskoristi kako bi prekinuo radni odnos.

LAŽ #9: Moramo podići dob odlaska u mirovinu jer sadašnji umirovljenici imaju premalo mirovin-skoga staža.

ISTINA:

Prosječni staž umirovljenika nizak je zbog uništavanja radnih mjesta tijekom privatizacije. Ali prosječni staž novih umirovlje-nika svake godine raste. Dokaz je to kako duljina staža ne ovisi o podizanju dobne granice za umirovljenje, nego o politikama zapošljavanja i stanju na tržištu rada. U hrvatskim uvjetima na povećanje prosječne duljine staža trebalo bi utjecati ponajprije sustavnim zapošljavanjem, pogo-tovu građana između 55. i 64. godine života, od kojih danas radi samo dvoje od pet. Povećanje dobi odlaska u mirovinu stoga ne može produljiti prosječni staž, već može rezultirati samo povećanjem siromaštva među starijim osobama.

LAŽ #10: Mirovinska reforma omogućila je Vladi da poveća mirovine.

ISTINA:

Povećanje mirovina nema nikakve veze s »mirovinskom refor-mom«, odnosno nedavnim izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju. Prema odredbama zakona, koje se ovom reformom nisu mije-njale, vrijednost mirovina automatski se usklađuje, odnosno povećava, dva puta godišnje. Svakih šest mjeseci, povećanje mirovina određuje se matematičkom formulom koja u obzir uzima rast prosječne plaće i rast razine cijena (inflaciju).

LAŽ #11: Vladina „mirovinska reforma“ uvela je stimu-liranje kasnijeg odlaska u mirovinu i dužeg ostanka u svijetu rada.

ISTINA:

Podizanje uvjeta dobi za ostvarivanje prava na mirovinu nije ‘stimuliranje’ dužeg ostanka u svijetu rada, nego kažnjavanje onih koji u tim godinama neće moći zadržati ili pronaći radno mjesto.Da namjera Vlade nije stimuliranje kasnijeg odlaska u mirovinu pokazuje i to što su za neke kategorije radnika dosad posto-jeći poticaji za dulji ostanak u svijetu rada izrijekom ukinuti (npr. za one sa 41. godinom staža). Duži ostanak u svijetu rada moguće je osigurati jedino borbom protiv diskriminacije starijih radnika, ulaganjem u prilagodbu radnih mjesta starijim radni-cima, kažnjavanjem poslodavaca koji radnike sustavno šalju u prijevremenu mirovinu, te osiguranjem pristupa cjeloživotnom učenju i drugim mjerama.

LAŽ #12: U redu je penalizirati, odnosno trajno umanjiti, prijevremene mirovine. Ionako imamo previše prijevremenih umirovljenika koji su u mirovinu otišli rano, s malo staža i malo uplaćenih dopri-nosa. Zbog toga i moraju imati manje mirovine.

ISTINA:

Prijevremeno umirovljenje, u pravilu, nije vlastiti izbor radnika. Istraživanja pokazuju da se radnici najčešće odlučuju na odlazak u mirovinu zbog lošeg zdravstvenog stanja, loših uvjeta rada koji uvelike zaostaju za razvijenim zemljama ili zato što ih na to izravno potiču poslodavci - po tome smo prvi u EU. Budući da je uvjet godina staža kod starosne mirovine samo 15, a kod prijevremene 35 godina staža, prijevremeni umirovljenici imaju znatno više staža od prosjeka (35 godina i 8 mjeseci). Njihovo dodatno kažnjavanje mirovinama koje su još niže i to doživotno, naročito u uvjetima kad umirovljenje nije dobrovoljno, već rezultat pritiska poslodavca, a bez potpore države na strani radnika, stoga je dodatna nepravda.

12 | sindikalna akcija

Događaji

Obrazovanjem do podizanja financijske pismenosti

Kao jedan od dionika Nacionalnoga strateškog okvira financijske pisme-

nosti potrošača za razdoblje od 2015. do 2020. godine, Savez samostalnih sindi-kata Hrvatske uključio se u planiranje i provedbu Akcijskoga plana za unaprjeđe-nje financijske pismenosti u 2019. godini. Riječ je o planu koji svake godine donosi Ministarstvo financija s dionicima Naci-onalnoga strateškog okvira. Planom se propisuju mjere i aktivnosti usmjerene prema podizanju financijske pismenosti građana Hrvatske.

SSSH, kao i svi ostali dionici, obvezao se na kvalitetnu međusobnu suradnju, radi stvaranja uvjeta u sklopu svoje nadležnosti i djelokruga rada, te u skladu sa svojim djelatnostima, za osnaživanje okruženja, obrazovne i administrativne učinkovito-sti u poticanju unaprjeđenja financijske pismenosti radnika - članova sindikata.

Ciljne skupine SSSH za unapređe-nje financijske pismenosti su sindikalni i radnički predstavnici, mladi sindikalni aktivisti i umirovljeni članovi sindikata, a aktivnosti u 2019. godini su:■■ financijsko obrazovanje radnika,

odnosno sindikalnih povjerenika i

članova radničkih vijeća, predstav-nika radnika u nadzornim odborima kroz sindikalnu školu EDUCA i u sklopu tečaja „Rad nije roba“, ■■ informiranje učenika i studenata u

sklopu projekta „Zajedno smo jači“ i■■ informiranje i savjetovanje umirov-

ljenika.

SSSH duži niz godina kontinuirano radi na unaprjeđenju financijskoga polo-žaja radnika i članova njihovih obitelji. Osnovne aktivnosti SSSH za financijsku dobrobit radnika su sindikalni zahtjevi za povećanje plaća kolektivnim ugovo-rima, ali i javne kampanje zagovaranja unaprjeđenja financijskoga položaja radnika i poboljšanja uvjeta rada na radnim mjestima. Jedna od prvih kampa-nja SSSH bila je „Uštekaj se u sindikat“. Uslijedile su kampanje „Rad nije roba“, „Protiv neisplate plaća i isplate plaća bez uplate doprinosa“, „Kolektivni ugovori kao instrument stabilnosti i održivog razvoja“, „Vrijedim više“, „Vrijeme je za naš oporavak“, „Rad po mjeri čovjeka“ i najnovije #67jepreviše.

Bojana Percan

VODIČ KROZ EUROPSKU UNIJU

POLITIKA ZAPOŠLJAVANJA – politika Europske unije usmjerena na povećanje udjela zaposlenog stanovništva u ukupnom stanovniš-tvu Europske unije. Sukladno članku 5. stavku 2. Ugovora o funkcionira-nju Europske unije, Unija poduzima mjere za osiguranje koordinacije politika zapošljavanja država članica. U skladu sa Strategijom Europa 2020. cilj je do 2020. povećati stopu zaposlenosti stanovništva u dobi 20 do 64 godina na najmanje 75 posto. Europska unija poduzima inicijative za stvaranje novih radnih mjesta i obnavljanje dinamike tržišta rada kao što je donošenje mjera za promo-ciju društveno odgovornih tvrtki ili predlaganje okvira Europske unije za gospodarsko restrukturiranje. Europ-ska unija posebno je usmjerena na smanjenje stope nezaposlenosti među mladima.PRIZNAVANJE PROFESIONAL-NIH KVALIFIKACIJA – pravo na temelju kojeg se osobama koje su stekle stručne kvalifikacije u jednoj od država članica jamči pristup istoj profesiji i ista prava prilikom obav-ljanja te profesije u drugoj državi članici kao i državljanima te države članice.UNUTARNJE TRŽIŠTE EUROP-SKE UNIJE – područje bez unutar-njih granica između država članica, kojim se osigurava sloboda kreta-nja robe, osoba, kapitala i pruža-nja usluga u skladu s Osnivačkim ugovorima. Temelji se na načelu jednakog postupanja i nediskrimi-nacije i načelu uzajamnog prizna-vanja. Većina odluka povezanih s unutarnjim tržištem donosi se u redovnom zakonodavnom postupku, pri čemu Vijeće odlučuje kvalificiranom veličinom.

Pojmovni vodič kroz Europsku unijuza zastupnike Hrvatskoga sabora,

Zagreb, 2016.

Praznik rada na štandovimaOve godine neće biti prosvjedne povorke ili prosvjeda povodom

obilježavanja Međunarodnoga praznika rada. Na mjestima na kojima se tradicionalno obilježava Praznik rada, sindikalne središnjice – Savez samostalnih sindikata Hrvatske, Nezavisni hrvatski sindikati i Matica hrvatskih sindikata prikupljat će potpise za raspisivanje refe-renduma o izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju.

sindikalna akcija | 13

PRavNi SavjeTiPITANJE: Sklopio sam ugovor o radu na neodređeno vrijeme, no nakon samo tri mjeseca rada pronašao sam bolji posao. Otkazao bih ugovor o radu pa me zanima imam li pravo na godišnji odmor? (N. P., Rijeka) ODGOVOR: Temeljem članka 78., stavak 1. Zakona o radu, radnik koji nije ispunio uvjet za stjecanje prava na godiš-nji odmor na način propisan člankom 77., stavak 3. Zakona o radu, a to je šest mjeseci neprekidnog radnog odnosa kod poslodavca, ostvaruje pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora. Razmjerni dio godišnjeg odmora utvrđuje se u trajanju od jedne dvanaestine godišnjeg odmora za svaki mjesec trajanja radnog odnosa. Godišnji odmor koji Vam pripada možete iskoristiti kod poslodavca kod kojega ste trenutno zaposleni, ili Vam poslodavac može isplatiti naknadu za neiskorišteni godišnji odmor. Činjenica da ćete Vi otkazati ugovor o radu ne mijenja obvezu poslodavca da Vam omogući korištenje godišnjeg odmora, ili isplati naknadu za neiskorišteni godišnji odmor.

PITANJE: Dobila sam poslovno uvjeto-vani otkaz ugovora o radu zbog smanje-nja opsega posla. Automatski imam uvjet za dobivanje otpremnine, ali mi ju poslodavac nije isplatio. Pisanim putem sam zatražila od poslodavca da mi isplati otpremninu, na što je poslodavac odgo-vorio prijetnjom kako će on mene tužiti, jer sam u gotovinskoj blagajni napravila „minus“ od 1.000,00 eura, što nije istina, te će svim mojim budućim poslodav-cima reći kako sam loša radnica i tako spriječiti da se ikad više zaposlim. Koje korake mogu poduzeti protiv bivšega poslodavca? (T. B., Malinska)

ODGOVOR: U svakom slučaju, potrebno je pokrenuti sudski postupak protiv Vašega bivšega poslodavca. Na taj način ćete osigurati isplatu otpremnine na koju ostvarujete pravo. Iznos otpremnine može se utvrditi iz odredbi Vašeg ugovora o radu, pravilnika o radu poslodavca (ako ga isti ima), kolektivnog ugovora (ako je poslodavac isti zaključio, ili ste radili u djelatnosti za koju je isti zaključen), te Zakona o radu. Ako Vaš bivši posloda-

vac tvrdi da ste mu prouzročili štetu, te od Vas potražuje da mu nadoknadite tu štetu, niste ju dužni nadoknaditi ako je niste uzrokovali namjerno ili zbog kraj-nje nepažnje. Prijetnje, zastrašivanje i slične metode koje navodite da se njima služi bivši poslodavac, trebali biste prija-viti nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu.

PITANJE: Vlasnik društva u kojemu radim najavio je prodaju društva drugome vlasniku. S obzirom na to da ćemo u zadnji tren dobiti informacije, zanima me je li novi vlasnik obvezan preuzeti i radnike ako nastavlja istu poslovnu djelatnost, ili samo ako to stari vlasnik zatraži? Moram li s novim vlasni-kom sklopiti novi ugovor o radu? (A. S., Delnice)

ODGOVOR: Prije svega, potrebno je definirati što znači prodaja trgovač-koga društva koja je radnicima najav-ljena. Naime, Vaš poslodavac je trgo-vačko društvo s kojim imate zaključen ugovor o radu, stoga ako dolazi samo do promjene u vlasničkoj strukturi (prodajom poslovnih udjela drugoj fizičkoj ili pravnoj osobi), za Vaš radni odnos nema promjena. Vi ste i dalje u radnom odnosu sa svojim poslodav-cem, te imate sva prava i obveze iz toga radnoga odnosa koja ste imali i dosada. Naglašavam kako postoji mogućnost da

se prilikom promjene vlasničke struk-ture ugovori da novi vlasnik određeno vrijeme ili u određenim uvjetima neće raditi promjene u radnoj zajednici, ali to je stvar dogovora između staroga i novoga vlasnika. Do prijenosa ugovora o radu na novoga poslodavca dolazi kad Vaš postojeći poslodavac, trgovačko društvo, prolazi kroz statusne promjene tako što se pripaja drugome društvu, spaja s njim, ili ako dolazi do podjele postojećega društva i slično. U tim situ-acijama se s postojećega poslodavca na novoga poslodavca prenose ugovori o radu sukladno članku 137. Zakona o radu. Navedenim člankom propisano je da se mora raditi o statusnoj promjeni ili pravnome poslu koji je doveo do prije-nosa čitavoga poduzeća, dijela poduzeća, gospodarske djelatnosti ili dijela gospo-darske djelatnosti na novoga poslodavca, da preneseno poduzeće ili njegov dio, odnosno prenesena gospodarska djelat-nost ili njezin dio zadržavaju svoju gospodarsku cjelovitost, te da radnici čiji se ugovori prenose rade u poduzeću, odnosno dijelu poduzeća koji se prenosi, odnosno da su vezani za gospodarsku djelatnost ili njezin dio koji se pronosi. I u ovome slučaju vrijedi ranije navedeno o svim pravima i obvezama iz radnog odnosa kako za poslodavca, tako i za radnika. Isto tako, moguće je ugovaranje određenih zaštitnih klauzula za preu-zete radnike. U Vašem slučaju, dolazi do nastavka Vašega radnog odnosa u postojećim uvjetima, pa nema nikakve potrebe da prihvaćate ponudu za posao od novoga vlasnika, jer nastavljate postojeći radni odnos.

Odgovara: Petra Vaci, pravna povjerenica u Teritorijalnom

uredu SSSH Rijeka

Poštovani čitatelji,svoja pitanja možete slati na adresu:"Sindikalna akcija" pravni savjeti Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2 10 000 Zagreb

14 | sindikalna akcija

ZaBavNi KUTaK

Nagradna križaljka

DOBITNICI NAGRADA:

Po 100,00 kuna dobili su:

1. IVICA RADOČAJ,Gornje Mrzlo Polje 103, 47250 Duga Resa

2. MARINA OKUN, Pece 33 a, 49284 Budinščina

3. ŽELJKO TIKVIĆ, A. Mihanovića 39, 10290 Zaprešić

Nagrade daje Savez samostalnih sindikata Hrvatske

KUPON BR. 489

Ime i prezime:

___________________________________ Adresa:

___________________________________

___________________________________

Rješenje nagradne križaljke:

___________________________________

Kupon s točnim odgovorom pošaljite na sljedeću adresu:

"SINDIKALNA AKCIJA" (za nagradnu križaljku), 10000 ZAGREB, Trg kralja Petra Krešimira IV. br. 2,

najkasnije do 10. svibnja 2019.

RJEŠENJE NAGRADNE KRIŽALJKE IZ PROŠLOG BROJA: IDEOLOGIJA

sindikalna akcija | 15