Vlak u Snijegu Mato Lovrak

5/20/2018 Vlak u Snijegu Mato Lovrak

1/42

Mato Lovrak

VLAK U SNIJEGU

NAJVEA KUA

Ide li posred ceste kroz gornji ili donji kraj Velikog Sela, ut e iz vee daljine premasredini sela neki amor slian vrenju golemoga kotla u kojem se kuhaju ganci ilipekmez. uje: "Puuu! Uu Uh! Hii! Mrrrrrmrrr!" Doe li blie sredini sela, glasovipostaju jasniji. Vika i amor jee na kilometar daleko. uje samo ovako: "Au! AaaaaOoooj! Daaaj! Heee! Stooooj..." Zvee samoglasnici: a, e, i, o, u i cvre kao da sena eravici peku.No, kad se priblii, vidi: to je velika bijela kua. U njoj je kola. Kraj kole dvorite, u

njemu djeca,aka vie od stotine. Sad moe to

no razabrati rije

i. Djeca vi

u: "Stoj! Nedaj! K meni! Bjei! Trgaj! Pucaj! Skai! Hvataj ga! Dri, dr!"

Jedni bjee dvoritem. Gaze jedan drugoga. Neki se parovi rvu. Ima ih koji jau jedan nadrugome. Veinom to jai i tei jae na slabijemu. Neki, opet, skau preko kolskih drva.Ima ih koji preskakuju plotove. Neki se tuku. Pljuskaju ake po licu kao slatki poljupci.Vidi neke gotovo na vrhu krova. Silno je to i mlado, al' vri kao najuzavrelija voda. inise, dvorite im je pretijesno. Kuu ne mogu razmaknuti. Preostaje im jedino da se vinugore, na oblake, gdje bi bilo bijelog i nepreglednog prostora do mile volje. Eh, da su imsamo jo krila, odletjeli bi!Ta kola iznutra nema nita osobito, samo to po zidovima visi mnogo slik, djeijihradova. Klupe su tvrde i stare. Ta tko e acima za kolu kupovati konate naslonjae ili

barunaste divane! U takvim naslonjaima sjede samo generalni direktori i bogatiindustrijalci.

Djedovi govore da djecu treba ibati. Bake misle da ih treba drati u velikom strahu i daje zgodno potegnuti ih za ui i za kosu. Osim toga, majke i oevi ele da im djeca buduvelika gospoda, da lake ive. A, opet, kad je velik posao na poljima, treba djeijapomo. Stric eli da mu sinovac otri u duan, ujak alje neaka u trafiku po duhan, atetka bi jela ribu uz post. Najjeftinije bi prola kad bi joj neak koju ulovio u rijeci. Kumse, opet, nada da e njegov kumikatkad pripaziti i na njegove krave na pai. I tako trionamo, pomozi ovdje, a djeca bi se htjela igrati. Osim toga, treba uiti za kolu i nakraju, jo se esto uje: "Lijena djeca! Samo da im je dobro jesti i spavati!"Mnoga djeca koja imaju stariju brau ili starije sestre moraju nositi sve to je starijoj djeci

tijesno. A roditelji mnoge djece po cio dan su na poslu, zabrinuti su kad treba kupiticipele ili kaputi, i kad djeca legnu, dugo se savjetuju priguenim glasom ta da rade.Djeca preko dana uu u praznu, pustu kuu, pa ih samoa istjera na cestu, meu djecu. Upriama se mnogo govori o toplini doma, o dragom kunom ognjitu. Ali taj dom i toognjite mnogi nemaju.Velika kua, kola, najvea je i najljepa kua u selu. Nije u svim selima ovakva. Ima itronih kua na kojima jedino ploa sa natpisom i larma djece odaju da je to kola. Ovdje


2/42

je kola lijepa, svijetla, i djeci bi moglo biti u njoj ugodno! Samo kad bi uvijek znalizadae, ne bi se ni plaili!U kolskom je vrtu jedna osobitost: sjajna staklena kugla nataknuta na bijeli prut. Tajhumak je ljeti preplavljen arenim cvijeem. Usred rua, leptirova i muica ova se kuglasja. A kad lipanjsko podnevno sunce padne na kuglu, ne moe u nju gledati zbog sjaja.

Ako joj se koji

aisasvim priblii, onda na kugli izgleda ovako: nos ima dug i debeokao krastavac. Oi izbuljene kao u krokodila. Lubanja se rairila, a ui su se rastegle kao

krila aviona. Bradica se opet usitnila, vratije tanji od pileeg vrata, i cijelo je tijelo doljekratko i zbijeno, a noice se jedva vide!Ima kola u Velikom Selu jo neke udne aie. Stanuju pod krovom. "Pod krovom?"pitat ete. To su onda neki krilati aii. Pa i jesu: to su vrapci. Trideset vrabaca stanuje ukoli pod strehom. Jedne ih zime aci hranili mrvicama kruha sipajui ih na dasku kojusu postavili na granu kruke. Vrapci se silno razveselie i udebljae. Onda je doloprolee. Doselile se lastavice. Tekom mukom sagradile one desetak gnijezda podstrehom u kolskoj zgradi. Kad su jadne svrile, uselie se vrapci u njihovu muku. E, tonisu nauili u koli!

Htjedoeaci popucati od bijesa. Kako da se osvete vrapcima? Vie ih ne

e hraniti. Pata se dogodilo? Vrapci se hranili zajedno s kokoima i udebljae se kao neke bogate

gazde mjesto kojih rade njihove sluge. Kad su se dosita najeli, slijetali su na daskuprozora. Tamo bi se pod krilo malo poeali i nainili neto nezgodno. Kad bi koje dijeteto uradilo, izvuklo bi grdne batine.Kako je zgodno popeti se na kolski tavan! Na svaku stranu svijeta gleda po jedanprozori. Sa zapadnog vidi groblje. Pod tobom se rasprostrlo mnogo malih i velikihkrieva. Mali krievi su tamo gdje su pokopana djeca kojima je bilo "sueno" umrijeti,kako babe vele. Pokraj njih ima pokopanih i ena, majki. Uboge ene, radile su od zoredo mraka, ispucalih i ranjavih ruku, i nikad poslu nisu vidjele kraja. A kad su umirale,lice im je bilo zaueno kao da eli rei "Zar ve? Pa rublje mi nije osueno!"

S junog tavanskog prozora vidi se duga rijeka. Ona je blatna,ovjeku do koljena imutno uta. Ljudi se ljeti u njoj kupaju. Kad dou kui, govore: "Ba sam se lijepo

okupao. Ahaha! I bez sapuna."S istonog prozoria vidi nekoliko kua utonulih u umu voaka. Sve je to izvan ceste,na brdacetu. Zaselak je, a ime mu je Jabukovac. Odande dolaze u kolu tri mala aka.Idu u prvi razred. Zovu se Ljuban, Pero i Draga. Dok je Ljuban jo malen bio i nijemogao biti ak, uvijek ga je privlaila tajanstvena velika kua nasred sela. esto jezalazio tamo neopaeno, kroz otvorena velika vrata. Tumarao je s drhtavim srcem posvim sobama i hodnicima. Zavirivao je u svaki kuti. Napokon je nabasao na uevelikog kolskog zvona. Zveknulo je zvono, a Ljuban umalo da nije umro od straha.Odozdo, iz prizemlja, zauo je korake i razgovor. Htjede pobjei. Ali kamo?! Zalutao je

u tim silnim sobama i hodnicima. Dugi koraci preskoie sve stepenice, a za

as se stvoriuitelj kraj malog Ljubana.

Dijete problijedjelo, a da je ivo, vidi se samo po tome to mu ilica kraj oka usplahirenokuca. une uitelj da bude malen kao Ljuban. Zagrli i pomiluje dijete i veli mu:"Bi l' jo zvonio?""Bih da mi date!""Hajde, zvoni! Koliko te volja!"


3/42

I epalo dijete ue. Zvoni. Poskakuje. Sja od sree. Klike neto. Pria uitelju i zvoni,zvoni!"uju to moja maja i moj tajo na Jabukovcu! uje i Draga! I Pero uje! uju svi! Ohoo!Svi na Jabukovcu!"A sada? Ljuban je pravi ak. Svako se jutro opere sapunom. Njega mati ne mora stisnuti

meu koljena da ga oriba. Istina, sapun je skup, i treba skuckati novac da se kupi, aliLjuban ne voli biti prljav. Mirie, tako, na ljubice. A Pero, on se pere jedanput u godini.

Kad ga venatjeraju. A kod njih ba nije teko doi do sapuna, imaju oni vie negoLjubanovi roditelji. Ali Peri ba mnogo ne smeta neistoa.Idu, tako, tri djeteta sa Jabukovca. Ista cesta vodi ih do kole. Ali zato ne idu zajedno?Ta bilo bi im ljepe, bre bi im vrijeme prolo, jer djeca jedno drugom imaju mnogo togapriati. Ali ne, ide svaki posebno. Moda su im roditelji posvaeni? Moda su Peri rekli:"Ne idi s tim Ljubanom, njegovi su siromaniji od nas!" Ali nije tako. Djeca ne iduzajedno u kolu jer su se posvadila. Draga je uvrijeena i ne oprata Ljubanu jednuuvredu. Do groba mu neu oprostiti. Nikada! Crn joj je pred oima. Crnji od najcrnjegCiganina. Ako vas ba zanima, ispriat u vam zato.

TROJE MALIH SA JABUKOVCA

Dogodilo se ovo usred ljeta one godine kad su Ljuban, Draga i Pero imali zajednoosamnaest godina. Bila je ba nedjelja, a nad njom iroko modro nebo s mnogo sunca. Udvoritu Dragine kue skupilo se mnogo malih i sitnih djevojica i djeaia. Dugo su seprepirali ta bi se igrali. "Da se igramo ovoga, da se igramo onoga", cvrkutali su kaovrapci. Napokon odluie da prirede vjenanje. Tko e izmeu njih biti mlada? "Ja!"viknu tankim glasiem Jana. "Ja!" viknu Ruica. A i Marica je takoer htjela da to bude

ona. Male se djevojice popravdahu.

ak su se potukle i razbjeale ku

i,upave i prljaveod suza i praine. Kako su im suze curile niz musavo lice, tako su ostajale bijele pruge.

Onda se sjeti Draga:"Brojit emo. Koju zapadne zadnji slog, ona e biti mlada."Stadoe sve ukrug, a Draga u sredini pone brojiti:

Tri mesara buhu klalaBuha sim, buha tam,Buha im utekla van!

Desilo se da je ono "van" zapalo ba nju. Sad je svima trebalo biti pravo. Dugo se zatim

vijealo dok su ustanovili tko

e biti mladoenja. Bit

e Pero, to mu kosa stri kao ujea. Izabrali su i barjaktara i debelog kuma. Bile su djeverue, a jedan je djeak bio pop,

i taj ih je trebao vjenati.A vjenanje se imalo obaviti slino kao kod Cigana. Samo ne pod vrbom, nego u malomgaju. Gaj je pun drvea i grmlja. Nazivaju ga Jarak.Razbjeali se barjaktari kui i nali tapove. Zatim su otvorili kriomice ormare i krinje.Trgali su itave polovine majinih skutova ili bluza za barjak. Na vrh tapova vezali surue. Oni koji su trebali biti muzikai donijeli su od kue poklopce od lonaca, pitaljke i


4/42

stare trublje. Da ujete samo taj divni orkestar! Jedni e fiukati, a jedni e vikati:"Tratata! tratata!" Drugi su, opet, napravili gusle od kukuruzovine, a neki e zvidati ulist. Jedni e turiti prst u usta i jako piskati. O, to e biti muzika! Nek sluaju slavuji uJarku!Barjaktari i debeli kum nosit e boce s vodom kao da je u njima vino. Oni e se gegati,

kao da su pijani, i pjevate: "Oj, djevojko, draga duo moja!"Mlada e se ukoiti, morat e se stidjeti i nee smjeti nita brbljati. A da zapjeva? Boe

sauvaj! Mora imati vijenac na glavi, a visit e joj dugi runik s glave do zemlje.Mladoenja, opet, mora biti trijezan i ne smije se gegati. Djeverue e imati vijenaccvijea oko glave i u rukama e nositi kitu cvijea. One e se morati jako deratipjevajui, da svatovi budu veseliji. Da ne bi izgledalo kao da im je krivo to se njihovadrugarica udaje prije njih!Svi e svatovski gosti biti okieni rumarinom. Zato su otrgali itav jedan grm rumarinai unitili ga. Neke e djevojice ostati da budu kuharice. Lonci e im biti izdubenebundeve, a sve e jelo, kao arobnice, napraviti od jabuka, kruaka i ljiva. Kuharice ese namazati crvenim papirom da bi izgledale crvene i zagrijane kao prave domaice oko

vrue pe

i. I jedan dje

ak osta

e uz njih. On

e nata

i bundevu na prut i vrtjet

e je kaoda pee prase na ranju. Jedna e djevojica biti Dragina mama. a jedan djeak tata. One

kapke natrljat e s malo crvenog luka. Navrijet e im suze. Plakat e, i svatko e od njihozbiljno samo se ne smije pri tom nasmijati ovako rei: "Zbogom, dijete! Bog teblagoslovio!"Mladoenji e rei: "uvaj nam dijete! Othranili smo ga, muili se s njime, sad ga tebipredajemo!"Ne treba vam priati, vjerovat ete sigurno da je to trajalo dugo, nekoliko sati, dok su sesvatovi uredili i opremili. Povorka je bila duga. Muzikai, djeverue i djeveri vritali su,derali se i pitali da je itav Jarak odjekivao. Draga, mlada, drala se zbilja divno iozbiljno, ali nakostrijeeni mladoenja Pero nije nikako pristajao uz nju. Osim toga je

stalnoeprkao po nosu. Djeveri su se gotovo valjali po zemlji, kako su bili, toboe,pijani, a debelom kumu se neprestano tucalo i podrigivalo.

Ali su se i muzikai pokazali! Psi su u Jabukovcu i u Velikom Selu poeli zavijati zbognjihove svirke. Mali je Jovo razbio jedan poklopac, pa se rasplakao od straha ta e mumajka rei. Jo je jedino njegov planedostajao pa da muzika bude potpuna.Barjaci su se vijali. Bilo ih je bijelih, crnih, sivih, utih i zelenih. Sve meunarodne boje!Vihorili se na vruem vjetru rukavi, suknje i polovine gaa.Barjaci u svim moguim bojama: a kao ti barjaci, bile su i pjesme. Svaki je od njih sve uesnaest pjevao svoju pjesmu, svaki drugim glasom. No, moete zamisliti tu galamu.Povorka se polako kretala. Ila je prema hrastu na kraju luga. Pod hrastom u hladu ekaih nestrpljivo mali pop, zaogrnut u plahtu. Krivo je njemu to ih venema, jer ga je strah

samog.Sve ga podilaze marci. Ne mie li se grmlje tamo pokraj jame? Zna on da se odmah uzput, usred najgueg grmlja, nalazi duboka jama. U nju seljaci bacaju i zakopavajuuginulu stoku. Nae se tamo ponekad itav kostur konja. Kakva li uasa da se sad ukaekostur konja i da dokljoca do njega: kljoc! kljoc! kljoc! Malog popa poeo je odstraha oblijevati znoj, i potrao je svatovima u susret kao da konjski kostur juri za njimu trku i hoe da ga dohvati ogromnim zubima. Kad ga svatovi ugledae, viknue sviljutito:


5/42

"to si pobjegao? T ti ne smije sa svatovima! Ti nas mora tamo ekati. Kad si jovidio da pop ide sa svatovima, t to se ne pristoji!"Ne slua on njih, veim javlja kako se grmlje njie oko one strane jame.Zaledila se pjesma u grlima. Svatovi stadoe aptati."Mau! Mauuu!" zau se tada mumljanje iz grmlja. Mali pop vrisnu i potra natrag u selo.

Zaplele mu se noge u plahtu, i on pade, a preko njega barjaktari. Popadali vam oni jedanpreko drugoga, zaas se napravila itava hrpa. Polovina svatova bjei blijeda lica i bezdaha u selo. Sve su oni ostavili na putu porazbacano, vijence, i boce, i barjake, i muzikeinstrumente.Mladoenji se kosa jo jae nakostrijeila, ali on ne bjei. Debeli kum ne tuca vie (kakose samo rastrijeznio, jadan!), ali ni on ne bjei natrag. Mlada je najhrabrija. Vie Dragasvatovima:"Natrag, straljivci! Natrag! Nita se nije ulo! Vama se to samo tako priinilo!"I skupi ona opet hrpu svatova, i kad im se srce malo otkravilo, poli su dalje. Pjesma irazgovor zamrli su im su doli blie grmlju.Prikradali su se, priguena daha, unjajui se kao make, a spremni da na svaki uanj

udare u bijeg kao zeii. A kad stigoe pred jamu, ispade iz grmlja konjska lubanja.Naini eljustima: kljok!

Bilo je to kao da je bomba prasnula. Svatovi popadae od straha. Srce im je kucalo ak ugrlu. Kao da su smrvljeni.Kadli ispade iz grmlja Ljuban. Iza njega izaoe jo dvojica djeaka. Svi izgrebani odtrnja."Dobar dan, svatovi!" veli podrugljivo Ljuban. Svatovi dooe k sebi od obamrlosti.Sad, kad su vidjeli da je samo Ljuban sa svojom bandom, ohrabrie se. Neke imdjeverue isplazie jezike, koji su, bome, bili dosta dugaki. Mladoenja Pero skoioLjubanu iznenada na lea.Vidje Ljuban da je dolo do ozbiljnog, zinu da kae kako je to samo ala, ali ne dospje.

Svatovi nisu znali za alu. Pero ga je venapao kao ivi

avoli

, pa ga sve

upa i udaraakom meu oi, po nosu i preko usta.

Zajauknu Ljuban. Pograbili se djeaci kao oni ratoborni pjetlii. Plae jedan, suzi drugi.Napokon se Pero izmae i potra kui u selo. Plae da sve odjekuje:"Majoo! Tajoo! Ajooooj! Ubi me Ljuban! Ubbbi meee!"Na taj znak razbjeae se i ostali svatovi svojim kuama, a Ljuban i njegova dva drugauzee golim rukama brati koprive. Pojurili za svatovima i stali ih ei koprivama pogolim nogama.Razbjeala se vojska. Ali tko to ostade na bojnom polju? Debeli kum, i prijee odmah uLjubanov tabor. I tko jo? Ba glavna linost neprijateljskog tabora, mladenka Draga.Ponikla glavom, a bijes joj sijeva iz oiju. U guvi izgubila runik, pa joj je u kovrastoj

kosi ostao samo vijenac.Ljuban je zavrio svoju osvetu i vratio se zadihan."Aha", ree kad vidje Dragu, "to je zato to nas nisi zvala u igru. Hoete prirediti igru beznas! Mi smo valjda dripci, mislite da ne vrijedimo kao vi zato to nismo bogati?""Ti si magarac!", veli njemu Draga vekao kroz pla."A ti si guska, ako ba hoe znati!" odgovara joj Ljuban. "A gdje ti je dini mladoenjaPero!? Pobjegao je! Drugi put neka mu tele olie kosu da ne bude kao je. Pa, lijep je ondeko, hihi. Al' pobjegao je. Evo, tu su jo tri djeaka. Izaberi izmeu njih mladoenju!".


6/42

"Neu se igrati", veli Draga."Hoe li Pavla?" pita opet Ljuban."Neu.""Uzmi Radu!" nutka je ozbiljno Ljuban i vidi se da bi on htio nastaviti igru."Neu ni njega!"

"Pa uzmi Stevana, onoga to je bio debeli kum! Pozvatemo natrag sve svatove.""Neu ni njega", odgovara Draga.

"E, pa koga bi ti?"Draga ga pogleda zajapurena, ispod oka, ljutita to joj nudi sve druge, a sam uti. A akobi izabirala, to bi bio..."Tebe hou!" ree i pogleda ga velikim oima."Mene? Ne ide to", ree Ljuban. Nije on za mladoenju. On bi htio urediti svatove, a neda kao mladoenja ide mirno i ukoeno.Izgovarao se: "Ja se jo ne smijem eniti! Veli moj tajo da u se eniti dok svrimvojsku!"Htjede jo neto rei, ali vie nije trebalo. Draga je bila ozlojeena i uvrijeena. Iznenada

se tre. Triput pljunu pred Ljubana. Ljuban je gledao zabezeknut, a Draga je pojurilaputeljkom prema selu kao neka vila."to, ta guska da pljuje na tebe? Ama, Ljubane, pa to je sramota. Da joj se osvetimo!Treba nju za pletenicu! Treba je doekati u zasjedi, pa je valjano izlemati. Eto, to treba!"nagovarali su ga Pavao i Stevo."Neu!" ree Ljuban. Pokupi sve barjake i zatakne ih kod kue na tarabe. Majke sevratie s polja kui. Moete misliti kako se iznenadie kad naoe barjake na tarabama."Tko li nam se to htio narugati?" mislile su jadne, umorne od rada preko itavog dana."Da li nam se to netko narugao to nam se keri jo nisu udale? E, bome, i mi bismovoljele to u ovoj krizi!" Gledale su se poprijeko. Tako vam se pozavadilo nekolikosusjeda preko taraba, sve sumnjajui jedni na druge.

Dotle su bivi mali svatovi veigrali neku drugu igru. Samo je Pero ostao kod ku

e. Nezato to se on ne bi volio igrati. Nemojte sluajno pomisliti da je poeo navrat-nanos uiti

zadae. Ne, nego se bojao Ljubana.Ni Draga nije vie nikuda ila od kue. inilo joj se da bi Ljubanu mogla oi iskopati.Toliko se ljutila na njega.Ona je veeljela i to da Ljubanu grom tresne u kuu, pa da je zapali. I bilo bi dijete idalje grijeilo u mislima, sve izmiljajui takve zle dogaaje da nije zaspalo od umora iplaa.E, preko noi mnogo to ishlapi. Pa i mrnja Dragina na Ljubana. Samo, samo sLjubanom se vie ne igra. Ni Peru ne gleda rado. A sada, kad su veaci i kad idu svakidan u kolu, oni ne idu zajedno, nego svaki ide posebno.

ZADRUGA LJUBANOVAC

Draga, Ljuban i Pero prelazili su iz razreda u razred. Ne moe se ba rei da ponekad nijezapinjalo, ali, ipak, ilo je dosta glatko. to je razred bio vii, to se vie reetalo, i doetvrtog razreda prorijedie se aci. Neki su bili lijeni, neki priglupi, ali je bilo i


7/42

siromanih aia koji su morali tako mnogo pomagati kod kue da nisu dospijevalidovoljno uiti. Sad ih je u etvrtom razredu bilo trideset. Dva su ostala u treem razredu.Jedan da temeljitije proui "jedanput jedan". Drugi da jo jedanput uje kako se narod utoj i toj zemlji "bavi ratarstvom i stoarstvom". etvoro ih je ostalo jo u drugom razredu.Oni naroito hoe prouiti to sve na sebi ima krava. etvoro aka ostalo je jo u prvom

razredu. Kako im nisu bile dovoljne dvije godine, odluie da jo jednu godinu ponovetaj razred. I dogodilo se te veetvrtu godinu sjede svi u istom razredu, jo malo pa e se

na klupi poznati udubina od njihovih turova. Meu ovima je i mala Janica. Ona jouvijek tvrdi: "Dva i tri su devet!" Samo to joj to niko ne vjeruje.Da ste vidjeli kako su se koili novopeeni aci etvrtog razreda prvi dan u tom novompoloaju! epurili su se u dvoritu kao golubi guani, promatrali s visine ostale aie,naroito prvake, kojima je to bio prvi dan u koli, te su jo bili zbunjeni. Govorili sumeusobno: "Ba su malena ta djeca u dananje vrijeme. Mi nismo bili tako mali."Najmlai su u nekoliko dana upoznali najvee. Znali su koji je Ljuban, koji je Pero, kojije Stanko, koji Pavao. Nisu sve voljeli jednako. Pero je bio grub, volio je pokazivatikako je jau, znao ih tui i peckati te im otimati slatkie i voe. Ljuban bi ih tada branio.

On nije mogao gledati kako netko upotrebljava silu. Zato su njega maliani voljeti, aPeru nisu.Jednoga je dana napolju bila gusta magla, a u sobi je gorjela ugodna vatra. aci su seotkravili od hladnoe na putu, a uitelj je u etvrtom razredu priao o tome kako je nanarod u davna vremena ivio u zadrugama, gdje je svaki lan imao svoj dio rada, a svi suzajedniki uivali njegove plodove."Vidite, djeco", rekao je acima, "zato ne bismo pokuali" neto takvo? Hajde davidimo. Pretvorite razred u zadrugu."aci napregoe panju.Treba izabrati domaina. Treba da svi jednako rade. Da imaju jednake dunosti i jednakaprava. Nitko ne smije sebi prisvojiti vea prava ili nametnuti silu. Treba da se sami brinu

za razred, uitelj se ne treba ni u to mijeati, on

e samo dolaziti i na

i sve u redu,isto, spremljeno i mirno.

Ree im: "Zato da ja sve moram vama nareivati i nadzirati vas? Nauite sami da sesloite u onome to treba. Za nedjelju dana izabrat ete domaina ili predsjednika.""Stanka!" viu neki."Milicu!" nadvikuju drugi."Ne treba nam djevojica!" upadaju djeaci."Zato ne djevojica?" udi se Ljuban. "Pa zar Draga ne bi bila sposobna za domaicu?Ona je stroga, sve e nas u red stjerati! Ako bude potrebno, ona e ponekoga i oplesti poleima."Razredom zaori smijeh. Draga zaplae. "Ama zato ona plae?" udi se Ljuban. Nije on

zlo mislio. Eto, naalio se malo na kraju."Ni govora o tom!" veli uitelj. "Domain ne smije nikoga tui. O svim stvarima mora sejedanput nedjeljno razgovarati. Subotom popodne. Nazvat emo to dogovor zadruge.Moete birati ili domaina ili domaicu. Tko kae da ena ne moe biti glavna? Bilo je uvrlo davna vremena tako da je ena bila glava porodice. ena treba da ima ista prava kaoi mukarac. E, sad razmislite, imate vremena sedam dana, koga ete izabrati. Ja mislim dataj mora biti pametan, strog, dobar i pravedan!""Ljubana! Ljubana emo birati!" stade sada druga vika razredom.


8/42

"Ne znam", veli uitelj, "razmislite. Ne biramo danas.""Peru! Peru hoemo za domaina! On je najpravedniji!" viu neki podrugljivo. Pero seokrenu bijesno, i sav u srdbi, u elji da im se osveti, pokazao im figu u depu.Nije to bilo tako lako stiati sada uzbuene duhove. Razgovaralo se to i ivo prepiralo jona putu kui. Svaki ak je htio drugog domaina. Bilo je tu onda trideset stranaka.

itav nedjeljni dan proao je tako u prepirkama i naga

anjima. A u ponedjeljak bili su sviuzburkani kad su se skupili.Pero se unjavo prikrao prvoj klupi. Malo usplahireno rekao je dvjema djevojicama:"Ako... ovaj... mene izaberete, dat u vam dvije lijepe slike." One su zakikotale, a on nijeznao to misle.U utorak je priao hrpi djeaka koji su se grijali oko pei."Kad bih ja bio domain, donio bih s mog tavana pun vreanjak oraha i suhih ljiva,svima vama!"U srijedu se Pero jo vie zabrinuo. Iao je od klupe do klupe i davao: komu pero, komukomadipisaljke, komu olovku, komu kuhano jaje. Svima je rekao: "Ja ne traim dabirate mene. Ali izaberite Stanka, a ne Ljubana!"

U petak je Peroitavi dan bio blijed i izgrizao je sve nokte do krvi. Svaki

as je pio vodu,a nije bio edan. Govorio je:

"uo sam da nijedna djevojica nee glasati za Ljubana. Draga ih nagovara za Stanka."Gledao je ispod oka na Ljubana. Ljuban je bio miran, kao da on nema nikakvih elja.U subotu ujutro doao je Pero prvi u kolu. Vidjelo se na njemu da je blijed i neispavan.Cijelu je nosigurno sanjao o sutranjem izboru. Odmah poslije njega eto vam i Drage.Ha! Kao naruena Peri!"Draga!" zovnu je on. Ona se ne odaziva. Nee s njim da razgovara. Onda on izie uhodnik. Malo zatim izae i Draga da namoi spuvu. Pero ispusti dinar na kamen.Dinar zvecnu, no Draga se i ne obazire."To tebi!" veli Pero sav blijed.

Draga ga pogleda, okrene se i poe bez rije

i. Dinar ostade na kamenu. Pero ga stidljivodigne.

Kupe se aci. Doekuje ih Pero. asti ih orasima, suhim ljivama i jabukama."Uzmite, uzmite", nudi on. Ima svega u izobilju. Napunio je bio torbu i sve depove.Maja i tajo sigurno nisu za to znali. Dobio bi on svoje da su ga uvrebali.Pruaju drugovi ruke, mljackaju slatko. Pero pita:"Koga ete birati danas?"Oni slijeu ramenima, punih usta, i samo govore: "Vidjet emo, vidjet emo!""Na odmoru me priekajte dolje iza staje!" moli ih Pero, a ruke mu dru, i sav je kaoizvan sebe. Jedva je doekao da proe sat. Na odmoru dvadeset aka eka Peru iza staje.Donio je omot iz duana. Dijeli on: rogae, smokve, bombone. Oblizuju se aci. Prte

bomboni pod eljnim zubima, a sve se nekako skrivaju, jer slute da neto nije u redu.Ispituju oni Peru odakle mu novac. "Iz Amerike, od strica!" lae on i na kraju pokazujeveliku plou okolade. Zablistae pohlepno djeije oi, i slina im procurila. Ali tadzazvoni zvono.U podne ree uitelj:"Djeco! Popodne e biti zbor. Jeste li razmislili? Ali ne smije biti nagovaranja! Svaki posvom uvjerenju. Kod nekih odraslih ima ravih naina, podmiivanja i prinuavanja, ali


9/42

vi jo jamano niste pokvareni, ne vjerujem da toga vekod vas ima. Jeste li se odluiliza koga?""Jesmo! Jesmo!" viu aci."Nije jo potrebno da znam. Nije potrebno", brani se uitelj. "Tajno ete birati!""Peru emo izabrati!" opet vika razredom.

"Sram vas bilo!" viknu Ljuban. "Jo juer ste bili svi za to da izaberemo Dragu zadomaicu, a ako ne nju, onda Stanka za domaina. Ala se brzo mijenjate, kao vjetar!

Priznajte, Pero vas je podmitio slatkiima!""Ne! Ne! Ljubana emo, Ljubana!" zavikae opet aci.Nasmijao se uitelj neodlunosti svojih aka i otiao. Oko Pere se okupilo opet mnogoaka. Nadaju se da e dobiti komadislatke okolade."Nemam je! Izgubio sam je!" brani se Pero. Ne vjeruju aci, pa ga opipavaju. Prevrumu torbu i depove. Raskopavaju mu koulju. Pa onda, kad nisu vidjeli nita, poeli suga kakljiti i potezati za najeenu kosu. tipkaju ga sa svih strana. Jedan mu je napisao naleima kredom: "Domain". Iz poetka se i Pero smijao, ali onda se morao rukamabraniti. Udarao je oko sebe dok je mogao, jer je Milan naao komad uzice i vrsto mu

odostrag svezao ruke. Donesoe metlu i utaknue mu je ispod miice, pa svi stadoeispred njega i viknue: "ivjela naa bogata domaica! ivjela Amerika!"U toj najveoj galami pomoli se Ljuban u razredu. Saletjee ga aci: "Ljubane! Presudi ti!Da l' da odveemo Peru smokvara i Peru okoladara?"A kad Ljuban klimnu, odvezae Peru i zapjevae:

U naega domainaZlatna muha na duvaru.

Draga se opet u dvoritu stalno neto dogovarala s djevojicama. Onda su sve drugeotrale u razred, a Draga je ostala na bunaru da se napije vode. Ljuban je skoio po drva u

tagalj, kad nabasa na Dragu kako se mui i ne moe izvu

i teak drveni

abar s vodom."Pusti! Ja u ti izvui!" veli on Dragi i uhvati za kota. Kotase okretao brzo, a kad je

abar skoio gore, opazi Ljuban da Drage nema. Zamisli se za as. Onda pljucne u stranu.Skoi po naramak drva. Zagrabi lonisvjee vode i odnese u razred. Najprije stavi voduna klupu pred Dragu, a onda odnese drva k pei."Hihihi, gle ti Ljubana kako je usluan momi!" nasmijae se djevojice. A Draga gurnulonipun vode. Nastade itava bara na podu."Tuit u uitelju!" skoi Pero."Koga? Dragu?""Ne. Ljubana!""Pa nije on prolio!"

"Ipak je on kriv!""On? Nije istina!"Jest! Nije! Jest! Nije! Pum: Pljus; Jao! Udari! Ne daj se! K meni! U pomo! Bum!Bum!!!Sav se razred zaratio, i ne zna tko koga udara. Koliko aka, toliko stranaka! Tresu seprozori. Vika i pladrmaju razredom.


10/42

Zvono se utia. Kad se smirie na svojim mjestima, ala su lijepo izgledali djeaci! Crveni,izbijeni, izgrebeni do krvi, poderana odijela, prorijeene kose, istegnutih uesa! ALjuban? On je venaao neku krpu i brie vodu s poda.Tako ih nae uitelj i ree: "ini se, izborna borba bila je estoka!"Zagrajae aci i stadoe priati uitelju o svemu to se dogodilo. Najvie o Peri. Kako je

donio odnekle preko trideset dinara. Nakupovao pola duana, pa dijelio i mitio. Plo

u jeokolade imao! ovjee, toliki komad u ovoj krizi! I nestala ploa nekamo! T zar ju je

pojeo! Pa odakle mu novac? Ne znaju. Veli Pero, poslao mu dolar neki stric iz Amerike.Za vakanje. Kako ne bi! Ba u Americi strievima peeni golubovi lete u usta! I svetakve stvari."Mir, djeco, t ogluit u od te buke, a nita ne razumijem!" viknu uitelj smjekajuise. Ali mu se za trenutak smrai lice kad je uo tube o podmiivanju. Dogovorio se sacima. Svaki dobiva komadipapira i pie tajno, da nitko ne vidi, ime i prezime onogakoga eli za domaina.Obavi se taj povijesni izbor. Nestrpljivo prebrojie glasove. Prvi put je to ovakoizgledalo: Ljuban je dobio dvanaest glasova. Za Dragu je glasalo est. Imao je i Stanko

pet, neki drugi po dva ili tri, a i Pero je dobio jedan glas.Bilo je ispisano runim rukopisom, kao da su se slova iskrivila od neke bolesti ili da supijana, tono ovako:

jagla sujem za Peru Kladarca!

Nezgoda. Uitelj se opet stane dogovarati s acima. Nijedan od njih nema veinuglasova. Sad e se birati izmeu ovoga dvoga koje e imati vie glasova: Ljuban ili

Draga.aci se ponovo nagnue, grickajui olovke i pritiskujui ih vrsto na papir, ispisivahuimena. Kadli se naglo die Nikola: "Peri Kladarcu je zlo!""Idite obojica napolje na zrak", kae uitelj. aci svi podigoe glave i prestadoe pisatipromatrajui Peru. Blijed je kao stijena i tetura se k vratima, kao da e pasti. Uitelj mu jepomogao da izae, pa se onda vratio. Za as se vratio i Nikola. Jo s vrata veli:"Hu!!! Pero povraa sve samu okoladu!"Jadni Pero, kad je izgubio povjerenje u drugove i nadu u uspjeh, u oajanju sam jesmazao itavu plou."Pfffuuui!" gizdavo s dva prstia stisnule nosie one djevojice koje su maloas dobile odPere po komadiokolade.

Glasanje jo nije svreno. Ljuban je blijed i ozbiljan. Pie:Ja glasujem za Dragu.

Predani su svi papirii. Slae uitelj dvije hrpe na stolu. Jedna je via, druga nia. Svi suu razredu uzbueni. Jedva diu, oi rairene.Uitelj proglauje: "Izabrali ste za domaina Ljubana!""Haj, haj! Ihahaj!" kliktahu najvie djeaci.


11/42

Uto se naglo otvorie vrata. Ulazi Pero, blijed i satrven."Ja nisam glasovao!" protivi se on."Pa za koga bi, Pero?" pitaju ga aci. "Glasuj javno!""Za Dragu", veli on. aci udarie u smijeh."Pa estitamo Dragi!" rugaju se.

Ali sad se umijea i uitelj. "Ne treba po

injati svoju slobodu time da peckate i da serugate. Imamo sad rijeiti vana pitanja. Kako da nazovemo zadrugu?" pita on.

aci se zagledae, i za nekoliko trenutaka rekoe svi kao u jedan glas:"Ljubanovac!! Ljubanovac!! Ljuban nam je domain! Ljubana smo izabrali!!Ljubanovac!!"Pero sjede u klupu kao pokoen. Vie mrtav nego iv. I strano razoaran. Eto, veli, paimaj povjerenja u ljude!To vee poslali su roditelji Ljubana u duan da kupi kvasac za kola. Sutra je nedjelja.Kad se vraao iz duana, proe pokraj Dragine kue. Ljubanov otac razgovara sDraginim ocem na tarabama. Tue se jedan drugom kako je dolo teko vrijeme. "Sve tomi seljaci prodajemo jeftino je dozlaboga, a ono to moramo kupiti skupo je da ne

moemo nasmagati." "Jest, tako je, radimo cijelu godinu, radimo, a na kraju jedva kojidinar, jo ostajemo i duni za porez."Vrtjeli su glavom u znaku uenja i neshvaanja. Dragin otac spazi Ljubana. Doviknumu:"uo ja, Ljubane, da si stekao neku veliku ast u koli! E, lijepo, lijepo! Velim ja uvijek,bit e ti moj zet!"Smiju se susjedi, a Ljuban i ne uje nita. Zakree u sokak. Nije mu ba lako pri dui. Saddolazi Perina kua, a zna on Peru. I zaista, u tren oka izletje veliki straan pas iz Perinadvorita."Dri ga! Asa!! Asa!!!" To Pero hucka svog divljeg psa na Ljubana.Vrisnu Ljuban u prvi mah. Dah mu se presijee, i zatetura malo. Ali se dosjeti. Naglo se

sagnu po grudu zemlje. Udari njome psa posred gubice. Zacvilje pas i pobjee natrag udvorite podvijena repa.I tek to je Ljuban malo oivio od straha, kadli zauje za sobom neko tabanjanje. To triPero s velikim kamenom u ruci. Zamahnu na Ljubana."Jao! Majo moja!!!" viknu Ljuban. Klecnu na zemlju. Kamen mu preletje preko glave.Onda u Ljubanu zavre. Sav dre. Zubi mu cvokou. Stisnuo ih je i potrao za Perom.Sustie ga i pograbi za vrat. Baci ga preko jarka i pritisnu uz tarabe. krgutne zubima izavitla stisnutom pesnicom iznad Pere. Ali ne udari ga. Spusti ruku i ree sabrano:"Neu te tui. Nije to osveta. Nego u sve ispriati na dogovoru zadruge, pa neka svisude."I veLjuban pustio Peru iz aka kadli ovaj zacvilje kao da ga netko kolje. uje to Perin

otac, pa izletio na put i stao vikati. Prijeti Ljubanu:"Zar te tako uitelj ui u koli?! Ti premudri Ognjanoviu! Doi e ti meni u ake!"Perina ga mati umiruje: "Ta nemoj se mijeati u djeije stvari. Bit e da ni na Pero nijenevino jagnje."Ljuban je s prezirom pogledao Peru, koji se podmuklo cerekao."Nisam te htio tui, ali, ini se, trebalo je!" doviknu Ljuban.


12/42

DOGOVOR

Nestrpljivo se iekivao prvi dogovor. Novopeeni zadrugari vebi htjeli pretresti stvarikoje ih najvie zanimaju. I za subotu pade dan prvog dogovora.

Ali, ipak, uprkos opem uzbu

enju, nekoga kao da stvar nije zanimala. Netko nije doao.Ni traga ni glasa od njega. Bio je to Pero.

U ponedjeljak se ispriao da mu je tetka bila bolesna. Ona stanuje tamo negdje u devetomselu iza devete ume. Poslije se saznalo da je njegova tetka iva i zdrava, te da i daljeukuhava aj u rakiji, ne u vodi. Druge subote bio je Pero samo do podne u koli. Subotompopodne aci nita ne ue, nego se samo dogovaraju. Pero je izostao popodne, ostao jekod kue, a knjige su mu ostale u koli. Odnio mu ih je kui Ljuban i objesio torbu predkuom na tarabe.Tree sedmice, bilo je to u srijedu prije dva sata, sretoe se uitelj i Ljuban u hodniku."Ljubane!""Molim!"

"Hajdemo zajedno u razred.

im u

emo, reci, poinje dogovor.""Ba sjajno. Treba zadrugare ponekad i iznenaditi!" veli Ljuban.

Uoe u razred. Redue iste i briu prainu. Loai griju sobu. Nadzornici istoepregledavaju drugove. Radi se kao u konici.Ljuban prekine sve zvonkim glasom:"Odrat emo dogovor iznimno danas, a ne u subotu!""Dobro! Dobro!" viu djeaci. "Moemo!""Skoi, Pero, kroz prozor na cestu!" podruguje se neki malom Kladarcu. "Nema ti druge.Nisi bio jo ni na jednom dogovoru! Neto si sigurno skrivio. Ali sad nema kamo!Uhvaen si!""Zato bih bio uhvaen?" brani se on, no vidi se, blijed je i sav uznemiren.

Domain najprije pita ima li se tko na koga potuiti. Doma

in Ljuban je prirodan, nitraga od neke nadutosti. Pa nije on neki poglavar ili neka vlast, on je od svih izabrani

predstavnik meu jednakima.Pero se sav u uho pretvorio. Uitelj kao da i ne mari. Kao da se on nema u to mijeati,kao da je sluajno tu. Stao prevrtati neto po ormaru s knjigama.Srce Perino udara kao da e se otkinuti. Vidi on svoju bruku. Evo zgode Ljubanu da gaoptui to ga je htio ubiti kamenom. Pa da ga je pogodio u sljepoicu, ubio bi ga! Takovele ljudi.Ali Ljuban jo nita ne govori: "Kad li e poeti? Sad smilja!" misli Pero i sve strepi.Onda se die mali Milkan i pria:"Donio Rade juer ujutro lijepo dralo za pisanje. Mi svi prepoznali da nije njegovo,

nego Stevino. I sam Rade zna da je Stevino, ali ga ne daje. Veli on: 'Moj ga tetak naaona stazi!'"Rade skae i brani se kroz suze:"Dabome! Naao ga je moj tetak!""Pa onda, zato ga ne daje Stevi natrag, a i sam zna da je njegovo?!" udi se domain.Rade sav postien.Javljaju se i drugi. Predbacuju Radi. ude se. "T kako je mogao da ne vrati? T to je kraa!"


13/42

"Dobit ete vi od mog tetka batina kad se budete vraali kui!" govori kroz plaRade."Pa dobro je!" prekida cijelu galamu domain. "Mi emo dobiti batina od tetka, a Stevomora dobiti natrag svoje dralo! Da uradimo tako?""Tako je! Tako je!" viu drugovi.Djeaci kao da od svega srca surauju s Ljubanom, ali nos ih izdaje. Polovina mu zavidi

na poloaju i sad bi svi htjeli biti domaini. Da im je uzeti u ruke vlast i mo

nadrazredom, to li bi se divno proveli!

"Ima li se jo tko na koga potuiti?" pita domain. Die se Anica:"iro me danas u podne tukao u lea akama.""Da, da! Vidjele smo! Uasno je to bilo!"Djeaci upadoe podrugljivo:"T on ju je pogladio, a nije tukao!""Jest!" "Nije!" "Jest!" "Nije!" Dva tabora! Muki i enski! Da imaju noeve, kao to seveli valjda bi se poklali!I uitelj se umijeao u prepirku. Pomae domainu da pronau tko je poeo. iro iliAnica? Tekom mukom ustanovljeno je da je Anica prva poela zadirkivati. Pala ona

na klupu i stala plakati.

iro zadovoljno namiguje djeacima.Uitelj je dosad samo gledao.

"Fuj! Sram te bilo, iro!" prasnu odjednom. "Djeak, pa da akama navaljuje na slabudjevojicu! Ba si mi ovjek i neki junak!"Skoio itav razred i prihvatio:"Ba sramota! Ba sramota!"Smije se Ljuban grohotom. Stoji pred klupama u razredu, i tako se smije da se sve zatrbuh hvata."to se to Ljuban smije! to?! Zato?!" pitaju svi."Zato", veli im on jo uvijek kroz smijeh, "to ste prevrtljivci. Sad ste protiv ovoga. Zatren oka veste protiv onoga."

I smijao se, smijao. To je na djeake padalo kao hladan pljusak, pokunjili su se,postieno se zgledali. Ovaj smijeh ih je vie dirao nego da su dobili pljuske.

"Ala ste i vi za slobodu! Ovaj razred je dospio samo dotle gdje ibom dijele pravdu pogolim akama. Ala ste me i poastili to ste me izabrali! Ta mi treba da smo jednaki islobodni!"Uitelj se umijea:"ekaj, domaine, ne moe odmah od njih traiti sve. Oni jo nemaju svoje glave i jo sene snalaze u ovim novim odnosima."Za cijelo to vrijeme Pero Kladarac uti. Nabrano mu je elo i prestraene iroko otvoreneoi. Misli on teke misli. to li e tek razred zabrujati kad domain pukne kao iz puke:htjede me Pero ubiti otrim kamenom. as mu je od silnog straha postalo vrue, as

hladno. Bio je zaista samo jedan izlaz: da sad pobjegne na vrata i da se ovamo nikad viene vrati. Da pohaa kolu daleko u drugom nekom selu. Ili da pobjegne i od roditelja ida ode u drugo koje selo. Da ode kojem gospodaru za kravara. Ili da doe neki potres, ida se ovaj as sve srui, ali opet, opet, da on ostane iv. Ima jo i ovaj izlaz: da nagloipi k prozoru, otvori ga i skoi kroza nj. Zgodna zamisao kad ne bi razred bio na spratu ikad bi mjesto tvrde zemlje dolje bilo debelo meko tijesto Nema nikakvog izlaza! On tomora pretrpjeti. Na mahove mu se od neke muke mrailo pred oima. Da zamoli da izaenapolje, na zrak? Ah, ne! Svi bi mu pod nos turili onu okoladu.


14/42

Kadli Ljuban glasno zapita: "Ima li se jo tko na koga potuiti?" Svi sjede. Nema nikog.Onda Milan skoi: "Domaine! Reci ti! Moda se ti ima na koga prituiti?"Pero pretrnu. Grlo mu se osuilo. Daha mu ponestalo. Sve djeije glave zaigrale su prednjim u kovitlac. ini mu se, sada e se onesvijestiti! Ljuban ree lijepim zvonkim iugodnim glasom:

"Ne! Nemam se ja ni na koga potuiti!" Proao uitelj pored njega i pogladio mu tamnukosu. Pero se zarumenio, i povratio mu se ivot. Kad su poslije svi zadrugari poeli

govoriti to su sve one sedmice dobro uinili, razbrbljao se i Pero. Pa on je ovo nainio,pa ono. Ovo, pa ono. I previe toga! Dok to nije dojadilo Jozi:"Ne klafraj tu vie! Dosta si lagao! Ne bi to veni pas s maslom pojeo!"Svi su zadrugari duni saopiti bar jedno, ma i najsitnije dobro djelce koje moraju svakesedmice izvriti. Svata tu moe uti, pa i nasmijati se.Milka veli:"Ila sam u duan tati po duhan!""Gle, gle!" ruga joj se zadruga, "zar to nije dunost djeteta? Gle ti nje? Ona ocu nainiladobro i plemenito djelo! estitamo na toj asti! Ba si pogodila!"

Veli Ana:"Nahranila sam gladne ptice!""Nazdravlje im!" podruguje se Jozo. Graja! Napokon su ustanovili da je to ipak dobrodjelo.Nastavlja Jozo kroz smijeh:"Ehe! Blago sada naim kolskim vrapcima. Ti e vam dobiti na teini od silnih dobrihdjela!"Ljubica sjedi u jednoj klupi s Jelom.Jela saopuje:"Poklonila sam Ljubici pisaljku.""Dobro", veli zadruga jednoglasno.

Odmah do nje Ljubica saopuje:"Poklonila sam Jeli pisaljku!"

Razred prasne u smijeh:"Tako! Daj mi ti da ti dam! Ona da, ova joj vrati! Divno! Tako su obje izvrile dobrodjelo!"Jedva se smijeh utiao.Jedan djeak javlja dalje:"Poklonio sam Ivkici jabuku."Drugi:"Dao sam Ivkici jabuku."Trei:

"Jabuku sam poklonio"Domain upada:"Kome?""Ivkici!"Opet se smijeh zaori razredom. Kao da proljetna kia skakue po liu.Neka djevojica:"Suhih ljiva sam poklonila ovaj Ivkici!""Aha! Divno!" Zagraja zadruga guei se u smijehu.


15/42

Opet jedna djevojica:"Dala sam oraha""Ivkici!" nastavlja sama zadruga. Neki se lanovi valjaju po podu od smijeha. Ustanovilose ovo: Ivkica je bila mala lukava ptiica. Znala je da se na dogovoru zadruge iznoserava djela i hvale dobra. Ona je to iskoritavala. Izazivala je i prkosila drugovima i

drugaricama. Od ponekog izazvanog dobila je bubotak u lea. A kad se onda ona njemuzaprijetila da e se protiv njega na dogovoru prituiti, odustala je samo u sluaju ako joj

krivac neto ponudi.Tako se otkrila rabota male Ivkice. Prepredena lukava ptiica kao da je ila u kolupokvarenih odraslih.E, ne moe nita sakriti. Na dogovoru se sve otkrije. Brr! Dogovori! Ti dogovori! Tkobi mislio da e tolika mala srdaca drhtati uoi subote? E, nema kud! Mora biti pametani valjan, koliko je god mogue, samo da te zadruga ne reeta na tom stranom dogovoru!Kad su se dosita narazgovarali o dobrim djelima, ustanovie da polovica iskazanih djelanisu uope dobra djela. To su dunosti koje moramo initi. A dobra djela uinjena Ivkici o tome bolje da se uti. Potuio se domain:

"Ako tako dalje potraje, viete re

i da je skinuti eir pred nekim i re

i ,dobar dan!' zavas dobro djelo

Nego, sad idemo dalje!Ima li tko od vas zgodan prijedlog da poboljamo nauzadrugu?"Toga dana ustanovie da treba prikupljati lanarinu od svakog lana. Plaat e je jedandinar mjeseno. Od toga novca kupovat e se etke za odijelo, etkice za zube i sapun zaruke. Ostat e jo novaca. Nabavljat e sve djeije asopise koji se kod nas tampaju."Ako griza potraje due, onda emo morati smanjiti lanarinu na pola dinara mjeseno!"zahtijevao je Stojan."Razumije se. Ako netko ne moe lanarinu platiti, neemo ga goniti niti mu izuticipele!" pristadoe svi. I odmah uputie Stojana da se ne kae griza, nego kriza. Stojan ne

voli da ga upuuju, pa ljutit sjede i bocnu pesnicom u rebra svog prvog druga. Dogodilose to potajno, ispod klupe.

Udareni se htjede prituiti. Veje bio i zinuo. No, u tren oka izvadi Stojan jabuku izdepa i prui je drugu. Ovaj, podmien, zauti.Na kraju dogovora proitao je Ljuban zadruzi pismo iz grada. Pie jedan lijenik. Pozivakolu da stariji razredi dou razgledati higijensku izlobu. Ona e biti otvorena odpetnaestog studenog do petnaestog oujkaSad se ukazalo neto o emu se moglo mnogo priati. Svi su oni za putovanje. tedjet enovac, kojim e platiti eljeznicu do grada i natrag. Odgodit e izlet za mjesec veljau,jer se nadaju da e do tog vremena hladnoa vepopustiti. Lake e se putovati.Od ovog dogovora pa dalje nije bilo vie nijednog a da nisu razgovarali o tom izletu. Bilo

je to dobro, jer su se bar valjano spremili. Tako se dogovaraju oni koji idu na vrhHimalaja.Pa, za neke i jest bilo to daleko kao Himalaja. Jer, nabaviti novac za put za mnoge je takoveliko pitanje da ne smiju o tome ni misliti.Oni kojima to nije teko uivaju veunaprijed.Milo im je priati o tom izletu na svakom dogovoru. aci vole eljeznicom putovati.Osobito ako se putuje daleko, pa jo iz sela u grad! Mnogi jo nisu iz sela nosa promolili!I tako su odluili otii osmog veljae rano vlakom ujutro prije zore.


16/42

Pisali su efu stanice. Odnio mu je pismo jedan ak zadrugar. Kad je ef stanice proitao,rekao je zamiljeno:"Ba mi treba ta mala bagaa! Budit e me ujutro na stanici jo prije pijetlova!"Mali se djeainakaljao. ef se prenuo:"O, pardon," ree, "nisam zlo mislio. Pozdravi zadrugu i reci da u naruiti poseban

vagon za va put."

IZLET U GRAD

Stie i odreeni dan, osmi veljae.Zora jo nije ni svanula kad su vekroz mrane ulice procvrkutali aci. Jutro je biloneobino, udno toplo. kola je bila rasvijetljena, i u crnoj noi davala je arobnu sliku.aci, koji su ustali iz toplih postelja jo u pono, bili su potpuno oduevljeni. Pa, nije niudo, bilo je to kao bajka. Neki od njih strepili su itave mjesece hoe li im roditelji

skuckati novac za put. Nije to velika svota. Nije velika, kako kome. Za neke jenedostina. Ali ipak, bili su svi na broju."Samo da ne zakasnimo!" strepjeli su, i u mati sa uasom vesu vidjeli vlak koji jeothuknuo bez njih, odnosei njihovu nadu, njihov san. Sakupili su se u koli mnogo prijevremena. Ljuban je meu prvima. Prilazili su mu drugovi i, kao domainu, tuili mu se:"Barometar je otiao odvie ulijevo!"Tjeio ih je on: "I barometar se moe ponekad prevariti." No u sebi je krio neku slutnju.Strailo ga je to odvie toplo jutro.aci su dolazili u sve veim skupinama. kola je odjednom uzavrela. Jedna mala dolasva zamotana da je nisi mogao prepoznati. Majka ju je utrpala kao da odlazi na Sjevernipol zemljine kugle.

"Dobro jutro, snao! Odakle ste, prijo? Mi vas ne poznajemo!" Tako su doekivaliostali ove zamotane.

Ali kao u naknadu za to, neki su opet bili obueni odvie slabo. Zimski kaput im jetoboe prestar ili odvie otrcan za grad. A neki nisu imali kaputa, naprosto nisu imali. Nezato to su bili ravi djeaci te nisu zasluili da ga imaju, niti zato to ih moda roditeljinisu voljeli. Ne, nego ne mogu im ga roditelji nabaviti. Ne mogu smoi toliko novca, pama koliko radili.Neki su vam doli u velikim sestrinim cipelama, koje su sve ljapale: fljas, fljas. Jedni suopet dobili ili pozajmili velike kapute od roaka ili susjeda koji su od njih dvostrukostariji. Kako su maliani u tim kaputima izgledali, moete zamisliti: elegantni nisu bili!Neki dooe sa zavezanom arenom kravatom oko vrata kakva je bila u modi prije

trideset godina."O, moj naklon, gospodine!" doekivali su ove s kravatom.A kad uitelj doe, prekinu se prepirka i podrugivanje. Ali djeca su se neto udnozagledala u uitelja. Izgledao je blijed i ut. Za volju uitelju, ili su kroz selo tiho, aposljedni su bili najjunaniji djeaci da bi odbranili ostale od pasa. Da njihova hrabrostne bi bila uzaludna ovi su, ako psi nisu navaljivali, samo trebali udariti kameniima utarabe: kvrc!!! I evo itavog opora pasa za tili as.Na kraju sela okupie se djeca u zbor i zapjevae punim glasom:


17/42

Zbogom, premila majko!Mi emo se dijeliti!to u ja jadan initiDaleko od tebe?!

Na kraju pjesme naali se uitelj: "Tko plae za mamom, neka se vrati!"Svi su se hrabrili, a opet ne bi rekao da ih nije bilo nekoliko kojima je zadrhtaloneispavano srce."Domaine! Pokaite se danas na djelu! Gledajte da ja imam to manje posla s vama!""Dobro je!" viknue svi razdragano, i tad u sumraku iskrsnu stanica pred njima.U stanicu uoe tiho, kao duhovi. apuu kad se razgovaraju. Odmotavahu se u ekaonicioni koje su roditelji odvie umotali. Kupali se u znoju. To jutro bilo je neobino toplo.Odjednom na staklenim vratima zasja svjetlost. Malo se okance otvori. Proviri pospanaglava efova. Iz mrane ekaonice jednoglasno zabruji:"Dobro jutro!"

"Dobro jutro, djeco!" otpozdravi ljubazno ef."Da vas nismo moda probudili, molimo lijepo?" pita Jozo."O, ne", veli ef, "a vi? Jeste li pospani? Da vam je moda aica rakije.""Nikako!!!" viu djeca. "Mi ne pijemo alkohol!"Jo su uvijek djeca uzbuena i nestrpljiva. Onda e biti sigurni kad vejednom budusjedili u vlaku. Ali njega jo nema. Da otkud ne iskrsne kakva zapreka! Jao! Samo to ne!Kadli ef zovnu:"Izvolite karte!"Ljuban skoi s ispravom u efovu kancelariju. Dobio je zajedniku kartu do grada za sveake i za uitelja. Platio je i zahvalio efu: "Hvala vam! Osobito se veselimo posebnomvagonu!"

"Stvari na sebe!!" viknu Ljuban za nekoliko minuta.Fiiii! zafuka maina i stade upravo pred stanicom. Vlak je bio sav uvijen u paru. Prozorisvi rasvijetljeni."Molim lijepo, koliko ekamo?" pita Ljuban konduktera."Pet minuta, djeae.""Doputate li da napiemo kredom velikim slovima na naem vagonu 'ZadrugaLjubanovac'?'"Kondukter se zbunio. U slubenim propisima nema ni doputanja ni zabrane za takvo to.Klimnu i ree: "Dobro." I ue u vagon s Ljubanom. Tamo se aci vesmjetaju kao kokena jajima. U vagonu je divno i svijetlo. Mala Nada ima najljepi rukopis. Napisala jeraireno preko cijelog vagona:

Zadruga Ljubanovac

Kad je vlak krenuo, zatraio je kondukter utivo kartu. Skoi Ljuban:"Ja sam domain ove zadruge. Nosim sve uza se." Zbunio se ponovno kondukter i stavionaoare na nos. Gleda kartu, gleda. Da putuju vojnici u etama, to je vidio esto, i daimaju zajednike karte. Ali zadruga? Probui kartu. "Drago mi je", veli. "Samo pazite,domaine, da prozori na vagonu ostanu itavi i da se svagdje odri istoa!?"


18/42

"Moete biti bez brige!" umiri ga domain. "Postavljeni su ovdje redari i redue kao urazredu."Opet se kondukter zbunio. Naklonio se i pozdravio rukom vojniki."Zbogom!!" graknuli su svi aci. Kondukter se iznenadi. Trgne se, zbuni i okrene.Pozdravi opet vojniki i nasmija se. Izgledalo je kao da e neto rei. No, opet nije!

Otiao je.

aci su sada nesmetano uivali u vonji. Priali su, agorili,

avrljali, kao kadse pred proljee sastane sabor od stotinu i stotinu vrabaca.

Na jednoj stanici uao pijan putnik. Grunuo ovjek u vagon, zaljuljao se i sjeo na prvuklupu, pa u udu bulji po vagonu. Bunca on:"Govorite mi!... Ima li vas tu zaista toliko, il' ja pijan od dvoje vidim toliku djecu?"Prie mu Ljuban:"Dobro jutro! Bit e vam moda neugodno ako vas kondukter odavde izvede, jer je ovoposeban vagon za ake.""Ku, balave", otrese se pijani ovjek na dijete.Ne dospije dalje. Na vratima je kondukter. On ga odvede u drugi vagon."Hvala vam lijepa!", povikae aci kad se kondukter vratio. "Zapjevat emo vam jednu

pjesmu ako vas pjevanje veseli!""O, i te kako! Molim!", ree kondukter i sjede na klupu. "Mogu li zapuiti?""Izvolite samo! Izvolite! Mi emo veposlije prozraiti... Pri tom emo jako paziti dane razbijemo prozore. Putna blagajna vrlo nam je mrava, a u gradu nas ekaju plaanja.Platit emo neto na higijenskoj izlobi, a nadamo se da emo i u kino, na predstavu."Stigoe do jedne stanice. Opet u njihov vagon uoe dva putnika. Seljak i seljakinja.Seljak je za svoju enu nosio jastuk da moe lei na klupu. Bio je to fin ovjek i rekao je:"Molim vas, djeco, dopustite da budem ovdje s mojom enom. Bolesna je, i idem s njomlijeniku. Do tree stanice. Ovdje nitko ne pui pa mi ena lake die!""Samo izvolite!", vele mali i odmah ispraznie cijelu klupu. A kad opet ostadoe maliaii sami s uiteljem u svom posebnom vagonu, dolo je jutro. Na svakoj su stanici

putnici radoznalo promatrali posebni vagon s velikim natpisom na njemu.A kad vlak ue u grad, veliko mnotvo graana zaudi se natpisu. Ila je udna povorkaaia ulicom, i ljudi stadoe u udu zapitkivati. ivot je dosta jednolian, i graani sueljni ma kakve novosti. Djeci ba opet nije bilo lako odgovarati, jer su se zagledala uvisoke kue, crkve i duane. Ogledali su se. Okretali se i udarali o plinske svjetiljke, a istali na nogu jedno drugom."Aj, kakva zgradurina, jesi li takvo to vevidio?""Oj, ne gazi mi po nogama, vidim!"Higijenska je izloba poneke od aka zanimala. Neki su se ba i razoarali, nekima jepostalo muno gledajui ljudska crijeva, plua, srce i mozgove, i sve to sa nekim stranimbolestima.

Ali neto su svi gledali s jednakim zanimanjem. Zinuli su od divljenja.Svaki je od njih vevidio, pa i itao novine. Ali kako se one tiskaju, to nisu znali, ili sutek zamiljali na sve naine. Sad su ih odveli u tiskaru, gdje se novine tampaju. Kako suuurbano kuckali neki radnici, a iz strojeva ispadaju olovni redovi sa slovima! Pa kako sevrte neki valjci, na jednom kraju velikog stroja ubacuju papir, a s druge strane, a da nitrenuti nisi mogao, ispadaju gotove strane iarane crnim slovima!Zatim su ih vodili u tvornicu suhomesnate robe. Tamo su pojeli po par tankih kobasica.Poslije toga su posjetili tvornicu okolade. I ba kad su dobili na dar svaki po komad


19/42

okolade i sa slau zagrizli, zatresoe se prozori tvornice od silnog sjevernog vjetra. Kadsu aii izali napolje, vjetar ih je htio odnijeti. Oni slabo obueni cvokotali su zubimausred hladnog sjevernjaka. Osim toga, sasu se gusta, hladna i otra tua. Zasipa oi, ui,nosove i pada za vrat, kao da sipa akom.Ciknuli aci u tuem svijetu. Skoio uitelj naprijed i vodi ih u stan. Nikud vie ne mogu

po gradu. Moraju ovdjeekati po

etak kino predstave. Odande

e po

i ravno na stanicu.Problijedjeli mali aii u stanu, i oi su im stalno na prozoru. Vani vjetar urla. Savija

stabla divljih kestenova. Meava! Strana meava!! Ulicom ne vidi prolaznika. Kue nadrugoj strani jedva razabire. Ne da gusta tua da vidi."Ovo nam ba nije trebalo!", veli uitelj, no opet tjei ake: "Proi e to brzo kako jenaglo i dolo!""Ima vrlo slabo obuenih!" veli Ljuban. "Meni je jutros bio sumnjiv barometar. Pao je naburu. Ali nisam vjerovao da bi u ovo doba moglo biti bure.""Cijelo jutro visio je crn oblak iznad nas! Doao sjevernjak i kapljice kie pretvorio uled!" Tako su se razgovarali aci, a vjetar je tresao prozorima i trgao vani grane drveta istupove, te lomio telefonske ice.

Tek nakon pola sata prestade padati led. Zato nastavi snijeg, sitan i gust, a suh i otar.Sipao je na zemlju tako, kao da se otvorilo stotinu tisua golemih usta na nebeskomsvodu, pa izbacuju milione i milijarde sitnih pahuljica na sat, na minutu, za tren.Nova briga pograbila male zadrugare i uitelja za srce. Sad je tek deset sati dopodne. Neprestane li snijeg ovako padati do etiri po podne, bit e zasute sve staze, putovi ieljeznika pruga.I dolo je jedanaest sati. Prolo je podne, a snijeg ne prestaje. Sve sipa te sipa, jednakogust. Upravo ne moe vjerovati da to ikad moe prestati! Vjetar je vebio laki, ali jezato padao jo gui snijeg.Mala lica prilijepila se uz prozor zurei napolje, ekajui. Dah im je ostavljao trag nastaklu, a nosii, spljoteni o staklo, ostavljali su male krugove.

A snijeg sve pada, pada. Po plonicima i ulicama grada napadao je ve

pola metra debeosloj snijega.

Mali se aci pomirili sa sudbinom. U tri sata ostavie stan, i jedva dooe pred kino.Probijali su se, sitni, slabani. Jedva se vidi kako se miu male crne figurice u silnomesnijegu. Dugo je trebalo dok su stresli gusti snijeg s odijela i cipela.Aoj, kakva je to bila dvorana! Sve sam crveni barun, a stolica preko stotinu! Toplasoba doekala ih je, a doekao ih je i ljubazni vlasnik.Daleko naprijed na zidu bila je velika bijela plahta.Kad su se ugasile one sitne i lijepe elektrine svjetiljke, i kad poee ivi ljudi hodati igovoriti po onom platnu, aii su se silno iznenadili, jer u ovom kinu nije bilo kao kodnjih u selu kad doe koji putujui kino.

Tamo u selu sam gazda kina okree stroj rukom. Ljudi sjede i stoje sa eirima na glavi ipue: tko cigaru, tko lulu. Gazda ne zna dobro hrvatski jezik. On okree stroj i govori

glasno:"Potovani publikum! Sada vidila na platno jedna nesretna grofica! Sada budi vidilajedan vitez, recimo, no hergo!... to neka bude jedan princ! On budi klekni pred groficaPotovani publikum, vidila sada kako on, taj vitez, rairila svoje ruke obadva i veli: ,Javas, divna grofica, molim za vaa ruka! Onda, ta radi grofica, potovani publikum? Visvi vidila, ona se dii i rukom pokai svoje srce, a drugom rukom na nebo i kazala: ,Bog


20/42

mi neka bude svjedok! Ja sam vjerna svome mu, i ekala ga budi dok se vrati iz rat!... Isad, potovani publikum, ja ne znam, ima li tko meu vami da mu nije bar suza iz okaskoila van, jer ta slika srce tipat mora!"Kad se onda ta kino predstava kod njih u Velikom Selu svri, gazda zapali svjetlost iglasno vikne:

"Potovani publikum! Sutra molim za jo vei posjet. Sutra dajemo novi raspored. Jednadrama, koja se budi zvala: Grofica u pandama razbojnika! Poslije toga igrala jedna

ala. A onda ples!"Poslije kino predstave u Velikom Selu ne odlaze gosti kui. Svi pleu, a vlasnik kina,njegova ena i sin sviraju. Stari svira u trubu, sin u harmoniku, a debela ena, koja jebila na ulazu i kupila novce, ona udara u bubanj.A ovdje, u gradskom kinu? O, ovdje je sasvim drukije!Samo, samo za vrijeme predstave opazie oni aii koji su sjedili pokraj uitelja da je onproblijedio kao na smrt bolestan. S ela mu kaplje rijeka znoja."Zlo mi je!", apnu uitelj najbliima."Djeco, viknite!... Vode... bih trebao!"

I nije prolo ni nekoliko trenutaka, prekinuta je predstava i zapalie se svjetla.

aiivrite u oajanju, a vlasnik kina, pa neki odrasli tjee ih i obeavaju svoju pomo. No

oni se ne dadu utjeiti. Idu za onesvijetenim uiteljem.Uitelj ne zna za sebe. Nose ga u auto. Voze ga u bolnicu, kao mrtvog.Moete zamisliti taj mete, taj oaj, taj jad! Predstava se vie ne nastavlja. Djeca su svablijeda i jecaju. Domain Ljuban teko zamiljen.Odrasli su dali da se donese sanduk narani da umire djecu. Djeca poee jesti, i pri tomslatko-kiselom ugodnom okusu zaboravie pomalo na nesreu.Onda ih tui ljudi svrstae u red, i oni pooe kroz gusti snijeg na eljezniku stanicu. Tuih smjestie u toplu ekaonicu drugog razreda. Kao neka mala gospoda sjede u lijepojsobi. Ali djeca sjede i ute. Sve su oi ustraene i zaplakane. Tako im je kao da oca

izgubie.Neke se gospoe brinu za djecu: "Siroti golubii, kako e stii kui?!"ef stanice rekao je:"Djeca mogu ii kui. Naredit u pratnji vlaka da pripazi na njih. Njihove su kue odavdeudaljene svega pet sati vonje. Vlak ne bi smio nigdje zapeti. Zapne li, poslat u jo jedanstroj! Dva! Makar i tri! Mali siroii moraju biti danas kod kue!"Sve badava! Ni gospoe ni ef stanice nisu mogli razveseliti djecu. Oni mali samo tunogledaju i nita ne razumiju.Upravo pet minuta prije nego to e ui u vlak, doao je u ekaonicu, sav zadihan i bijelod snijega, neki ovjek."Molim lijepo, koje je dijete Ljuban Ognjanovi?" viknu on odmah s vrata.

"Izvolite!" oglasi se Ljuban i skoi k njemu, a svi

aci zinue, i zaslade im dah."Evo pismo od gospodina uitelja za tebe!"

Uze Ljuban drhtavo otvarati pismo, a svi aci se okupili oko njega. Ljuban glasno proitapismo:

"Dragi Ljubane i sva djeco!Imam slabo srce, i od napora sam smalaksao. Lijenici mi ovdje u bolnici kau da moramostati kod njih bar tri dana. Navratite se mojoj kui i recite gospoi ta mi se dogodilo, i


21/42

da mi je vesasvim dobro. A vi budite pametni i sad pokaite da ste zadruga i da etemoi i bez mene stii kui. Ljubane! Ne daj nikome izlaziti iz vagona do naeg sela!Drite se junaki!Va uitelj"

Kad to djecaue, odmah su im se lica zaarila. Doao jedan eljezni

ar po njih da u

u uvlak. Jedva uoe u vagon prtei debeli snijeg. Ljuban ree gospoama na vratima:

"Hvala vam lijepa na brizi! Zbogom!"Gospoe su plakale i lijepim bijelim maramicama brisale suze. ef velike gradske stanicedolazio je tri puta u vagon. Svaki put je pitao:"Da li vam je dosta toplo, dragi moji?"Svaki put ih je hrabrio:"Nita se ne bojte! Danas vi morate biti u svojim posteljama!"Vlak je zazvidao i krenuo. aci su mahali gospoama i efu. Vlak je sporo naputaograd i izgubio se u gustom roju snjenih pahuljica. Danas se u vlaku voze samo aci ieljezniko osoblje.

"Skinite rupce i kapute!" ree glasno Ljuban kad im ispred o

iju nestade grad. "Dosta jetoplo u vagonu."

Prenue se aci i zagledae se u Ljubana.Zaista!Njihova je zadruga prvi put sama i samostalna u svijetu sa svojim domainom.

VLAK U SNIJEGU

Ali kao da nisu ba svi jednoduni. Vei dio aka okupljen je oko Ljubana sluajui

njegove upute. Ali jedan dio kao da nije zadovoljan. Skupili se tamo neki kod prozora tesve neto ukaju, ogledaju se, bacaju pogled ispod oka i apuu.Ljuban to opaa. Veli im on:"Samo da ne bude vee nesree, a za ovo je lako! Ako ne skinete rupce i kapute, prijeete se prehladiti kad izaemo.""Brini se za sebe, a ne za nas!" doviknu Pero.I iz Perine skupine uperie se pakosni pogledi.S Perom je Milan, sin opinskog naelnika. "Bolje da uti, Ljubane! Ala i jesi zadomaina! Bogac. to ti je otac? Moj otac je naelnik, on moe raditi to hoe. On moe iprodati vaih piljivih pet jutara zemlje samo kad bi htio utjerati dugove!"Perina druba nasmija se grohotom, zadovoljna to je Milan naao pravi izraz: bogac. To

su oniesto sluali u svojim ku

ama,

esto su

uli kako je taj i taj nitko i nita, kakodrugi ima samo toliko jutara, kako je neki nevjet i nita ne zaradi, a drugi neki razumije i

iz svega umije vui korist."to ti hoe, sram te bilo! Ljubanov je otac siromah, ali je poten, a siromah je zato toga tvoj otac isisava. Misli da ne znamo ta je on? Lihvar, zna!" viknu u nesebi nomgnjevu Stanko, koji se sad naao potpuno uz Ljubana.


22/42

Ljuban ga pogleda zahvalno, ali mu ree: "Nemoj, Stanko, ulaziti u te stvari. Manimonae oeve. Neemo se svaati. Nego je runo da oni remete slogu, da kvare nasporazum i da hoe nau zadrugu razoriti."Pero se iskesio i uzeo debeo guji batak, kao da njime izaziva i prkosi.Ljubanovci ga pogledae smijui se njegovoj prostoti. Ljuban ree: "Dobro da je vesada

dotle dolo. Znao sam daete vi praviti nered. to prije, to bolje. Bar znamo to trebapoeti." Nato nastade galama, urnebes.

Uto ue kondukter, onaj isti koji je jutros bio u tom vlaku."Dobro vee!" pozdravie aci. Ljuban mu dade kartu i ispravu. No ovaj put kondukterima ozbiljno lice i ne ali se vie s malim aiima. Ne kae im ni rijei. Privruje jaenaoale i nabija kapu na ui. Izlazi na vrata. Okrene se i vikne: "Domaine!"

"Izvolite!" priskoi Ljuban."Doi malo k meni ovamo u hodnik."Zanijemjeli svi aci kad ostadoe sami. Kakva je to tajna? Pero je vena vratima iprislukuje. Ljuban poznaje njegov nos. Prui ruku iza lea, a da to kondukter nije ni

vidio, i povue Peru za nos. "Jao!" viknu Pero."Prislukivati je nepristojno!" kae Ljuban u brzini. Nasmija se malo kondukter, ali

smijeh mu ba ne ide od srca.Veli on Ljubanu:"Vidi li, djeae, kako sporo vozimo!? Snjeni nanosi prijete sve jae tako da bismomogli ostati preko cijele noi negdje nasred polja. to vas je, djeco, ba danas nosilo ugrad?"Zabrinuo se domain i zamislio, ali se opet tre i ree:"Ja mislim, stii emo ipak. Gospodin ef u gradu obeao nam je, ako ustreba, devetstrojeva da nas izvuku iz snijega. Rekao je, jami nam da emo danas biti u svojimposteljama."

"Lijepo je to od njega", veli kondukter, "ali pitanje je kako da mi njemu javimo da smo uopasnosti i da smo zapeli u snijegu. Treba otii do stanice po tom nevremenu. Dobrzojava. Svaka ga stanica i nema! Telefon na ovoj pruzi nije uveden... A onda, tko namjami da e oni poslani strojevi stii do nas?"Posljednje rijei Ljuban jedva da je i razumio, neto zbog lupe vlaka, ali vie zbog stranei neobuzdane vike aka u vagonu.Ljuban je odmah upoznao konduktera s poloajem."Tamo unutra su dvije stranke. Jedni su uz mene, i mi smo u stanju sve uiniti. Drugi suprotiv nas. Oni kvare sve. Na sreu, njih je manje!""Ali to je straan nered! Pa tu e prozori stradati!" uzrujava se kondukter i hoe da ue uvagon. Sav se nakostrijeio.

Ljuban se snaao:"Molim vas, ne idite onamo! Htjeli bismo naem uitelju dokazati da emo i bez njega uredu stii kui. Prepustite sve nama...""Pardon! Pardon!" ispriavao se kondukter sa smijekom i opet pozdravio vojniki. "Aliprozori?""Imam jo uza se dvjesta dinara! Ako ba bude tete, imamo ime platiti, kako vidite""Molim, molim! Ne mijeam se!" uvjeri on Ljubana. "Ali ipak, ako vam bude potrebnamoja pomo, rado u vam pomoi"


23/42

"Hvala!" ree Ljuban, "ali samo u nudi i na nau molbu!""U redu!" ree kondukter, pozdravi, nabije kapu i ode u drugi vagon. Otar vjetar fijukneu hodnik i jedva dopusti da za sobom zatvori vrata.Ljuban je doao u vagon upravo u posljednji as. Tu je vebio rat. Pero se potukao sIvanom. Grebu se oni kao make. Grizu se kao psi. upaju se za kose kao pobjenjele

babe. Skoi Ljuban, sko

ie jo neki dje

aci i rastavie zara

ene. Pero se, izgreben,pokunjio, a Ivan se rasplakao kao najmanje dijete.

Oko deset djevojica pade u dreku:"Ljubane! Ljubane! To sve zbog tebe. Pero je rekao da si ti ciganski voa, a ne domain,a Ivan skoio da te brani."I sad nastade pljusak:"Nije!" viu jedni."Jest!" viu drugi.Ovako je bilo! Onako je bilo! I svi sudjeluju u vici, samo Draga sjedi u kutu do prozora.Sjetno, kao da je bolesna, gleda napolje u bijelu poljanu i u milionski roj pahuljicasnijega. Snijeg pada, pada, i nikako ne prestaje.

Ljuban viknu to je jae mogao:"Mir! Sluajte! Ja se zahvaljujem na asti! Neu vie biti va domain. Svreno je!"

U taj as nasta grobna tiina. Za trenutak zauo se napolju lomot kotaa i fijuk otrogsjeverca.Stadoe se djeaci i djevojice okupljati oko Ljubana, a manjina oko Pere. apu jedni.apu drugi. A Draga? Ona je jo uvijek sjetna. Rijetko kad i okrene glavu na ake.Pogled joj je upravljen stalno na polje i na snijeg. Djevojice potrale k njoj pitajui jeneto apatom, ali ona ne odgovara. Mahnu rukom bezvoljno i ne prozbori rijei.Trkaju djeca u jedan kut, pa u drugi. Dogovaraju se. Zaboravljaju da se sputa no. Sadse vide samo jo najblie pahuljice, koje se lijepe o prozore. One u veoj daljini utonulesu u mrak.

Doao kondukter i pali svjetiljke.

aci su se utiali. To je iskoristio Ljuban. Ustade sklupe i ree:"Gospodin kondukter mi ree da bi na vlak mogao zapeti u nanosima snijega."aci napeli ui i problijedjeli."Moglo bi se desiti da itavu noprestojimo vani, na polju, u zimi i snijegu", nastavljaLjuban."Jaoj!!!" u se nelagodan uzdah cijelim vagonom. Dragine ui sluaju iz kuta. Bolestansjaj ih sve vie odaje.Svri Ljuban:"Dobro. Za volju onih to me nagovaraju ostat u domain jedino u sluaju da mi predatesvu hranu to je svaki jo ima, i svu odjeu koje neki imaju odvie i tako pomognemo

jedan drugome da preivimo nona polju. U nudi glavne su hrana i odje

a. Za drugo bite lake! Sjetite se kako smo na lanjskom izletu jadno proli jer se nismo sloili kako

treba!"Ostade kondukter kod zadnje svjetiljke. Zinuo je zauen. Gleda u Ljubana i u djeijugomilu. Ne vjeruje svojini uima. Pa i ne osjea, jadan, da mu iz svjetiljke kapa ulje zavrat."Molim, kaplje vam ulje za vrat!" ree Jozo.


24/42

"Ravno za vrat?" strano se zaudi kondukter, a onda se tek prene: "To jest, htio sam rei,zar Ljuban nije vie domain?!""Jest! Jest! Ljuban je i dalje domain!", klie mnotvo u vagonu."Dajete li to sam traio?!", pita jo jednom Ljuban odluno i glasno."Dajemo! Dajemo!"

"Ali sve! I narane, i

okolade, i kola

e?"Pero viknu izazivaki: "Ja ne dam!"

I jo neki glasovi su tako dreknuli."Saperlot", kliknu kondukter, "to je zanimljivo!" i sjedne na klupu. Uzme rupii staneotirati ulje s vrata.Ljuban zavri mirno:"Dobro! Tko nee s nama u slogu, taj ne moe biti zadrugar. Neka ivi sam! Tko zaistahoe u nau zadrugu, neka doe ovamo k nama, a tko nee neka ide u drugi kut!"Priskoila Ljubanu velika veina, gotovo ga sruie. Oko Pere u drugom kutu okupilo senjih osmero.Jo Ljuban nije gotov. Skoi on kondukteru.

"Sve ste vidjeli! Molim vas, sad nas odijelite. Ovdje nas je dvadeset i dvoje, a tamomnogo manje. Mi ne moemo biti zajedno. Ovi nai drugovi nee s nama u zadrugu...Na vagonu jo pie Zadruga Ljubanovac. Tu spadamo samo mi!""Ho! Ho! Jasno! Jasno!" veli kondukter. Die se i slubeno namjeta kapu. "Ima jovagona. Svi ovi koji nee u zadrugu neka izvole sa mnom. Bar se neete svaati. Jamoram paziti na red u vlaku!..."U taj tren iskoi Rade k Ljubanu. Skoi i Jela. Vidi se, htjedoe jo neki, no na aszastadoe, pa tako i ostadoe uz Peru."Idemo!" viknu kondukter. Pooe estorica za kondukterom s Perom na elu. Neki suzamiljeni. Ali Pero se veseli. Na njemu se vidi zadovoljstvo.Ali ta je s Dragom? Sve su oi uprte u nju. Ta ona jo do sada nikuda ne spada. Napokon

se die i ona, bez rijei pognuta. Zadruga je zanijemjela i motri svaki pokret Dragin. Onakao najtea bolesnica uzima svoj kaput i torbu i die se. A onda poniknu glavom i izae

posljednja na vrata za kondukterom. I opet nekoliko trenutaka tiina u vagonu. Onda seodahnulo.Ljuban ree:"Da odrimo dogovor!"Bilo je opet neto malo prepirke i svae, ali se sve dobro svrilo. Morali su dati sve jelo.Svaki je dao to je imao. Neki, iz siromanije kue, ponijeli su bili manje i skromnije, aneki iz gazdinske kue ponijeli su svega i svaega. Zadrugari su se morali izjednaiti.Nakupili su od svih punu klupu jela. Bilo je tu jo mnogo kuhanih jaja, suhog svinjskog,gujeg i kokojeg mesa, slanine, sira, gibanice od maka, gibanice od zelja i drugih

kolaa, a kruha u izobilju. Povrh svega bilo je i bombona,

okolade i naran

i. Sve todjevojice lijepo svrstae po klupi, i izgledalo je kao duan.

"Svaki bi imao premalo, a svi imamo mnogo! Kako je to zgodno zamiljeno" rekoedjevojice slaui. Ljuban ree: "Ako stignemo kui u pravo vrijeme, vratit emo svevlasnicima. A ako ne stignemo, upitat emo konduktera kad je sedam sati, pa emoveerati! Milica nema nikakav drugi posao. Ona neka pazi na hranu."


25/42

Dogovorie se i za ostalo. Jedan ima paziti na istou zahoda. Jedan na prozore.Izmjenjivat e se. Ba u vrijeme dogovora mali Duan iznenada problijedje kao krpa. "Knjemu dvojica! Ruke na elo! Neka se nagne!", veli domain;"Ja to ne mogu gledati", potuilo se nekoliko djevojica.;"ao nam je!" rekoe im djeaci. "Najlake je to. Vi ne morate gledati! Izvolite okrenuti

svoje osjetljive glavice k prozoru. Nosidignite uvis i kroz staklo promatrajte prirodneljepote!"

Duan je povratio sve ono to nije spadalo u njegov eludac. aii su obino na izletulakomi. Mijeaju zajedno kobasice i okoladu. Nije udo to im onda pozli!Pune eire snijega donijee drugovi kad vlak stane na jednoj maloj stanici. Osim toga,uzee omote od novina i opet uredie pod u vagonu.Zaokupljeni time, mali zadrugari nisu dospjeli opaziti da je vani snijeg prestao padati.to vie a to je ba najstranije nebo se razvedrilo da nigdje nisi vidio obla ka ni zalijek! Zvijezde su provirile, a mjesec se razlio po nepreglednim bijelim poljanama. Uzprozore se osjealo kako se strana studen uvlai kroz pukotine. To e biti vjetar kakav uvedre zimske noi kosi sa sjeveroistoka.

Zabrinu se zadruga, ali evo konduktera!"Kako zadruga?", pita on."Dobro, samo nije zdravo!", odgovaraju aci."Saperlot! Koliko jela ima tu! To je itav trg! A oni tamo, vae izbjeglice, ba sada jedu.Pojest e sve, a to e raditi onda ako sluajno zapnemo u snijegu?""A to radi Draga, molimo lijepo?" uzvikivale su djevojice i poele tumaiti kondukteru:"Ona to ima kovrastu kosu.""A ona? Legla na klupu. Izgleda kao da je bolesna ili pospana.""A Pero? to on radi?", pitaju djeaci."Ah, on! Jede kao da nije jeo itavo stoljee! Trai i od drugih. I daju mu.""Da, moraju podmititi svoga vou!" veli Ljuban. Ljuban je veopet neto smislio i veli

kondukteru:"Lijepo vas molim, dopustite nam da smjestimo bolesnog naeg Duana u vagon drugograzreda. Taj je odmah tu do nas, naprijed. Tamo je meke, a i toplije je"U poetku kondukter nije pristao, jer to je protupropisno, ali je ipak popustio. Duan jeponio tui kaput da se dobro pokrije. Kad je kondukter odveo Duana u drugi razred,ree Ljuban zadovoljno:"Ide sve fino, kao po loju! Sad imamo i bolnicu! Djeco, ne bojte se nikakvog zla!"Poslije kratkog vremena otvorie se vrata od vagona. Proviri glava konduktera:"Pardon! Moda smetam?!""O molimo! Ne! Nipoto!""Htio sam vam samo to rei da vam je onaj mali lump zaspao na kanapeu kao top! Sjajno

je to! Saperlot!" I ode vedriji nego to je bio na poetku puta. Htjede jedan dje

ak netokazati, kadli se opet otvorie vrata. Kondukterova glava progovori toplo:

"Jo neto! Zaboravio sam vam ranije rei. Jedan mali izbjeglica cmizdri, pa vam jeporuio da bi htio k vama. Veli da je Ljubanov brati.""Ne treba nam!" veli Ljuban. "Mislim da smo svi u tome sloni.""Jesmo! Jesmo!" vele aci."Utjeit u ja ipak njega. Ima vremena!" veli kondukter. "Znate, ionako nemamnikakvog posla. Badava stojimo na stanicama. Ni iva dua ne ulazi nigdje u vlak!


26/42

Izgleda kao da se sav svijet zaledio i da je izumro, a samo mi da ivimo. Saperlot! No,nije ni udo. Tko e na put po ovoj stranoj studeni? Tko e? Samo Zadruga Ljubanovac!ivjela!!!"Ba u taj as otar fiuk stroja proree leden uzduh."Oho! to je to!" trgnuo se kondukter i iezao.

Jo jedan fiuk! I jo jedan! Vlak jurnu najve

om snagom. Vrisnue

aci u vagonu. Onina prozoru i ne vide polja. Ne vide ni nebo sa zvijezdama i mjesecom. Jure bijelim

tunelom kroz snijeg. Sipa se suhi snijeg preko vagona. Zatrpat e itavi vlak.Odahnue aci. Vlak je probio veliki snjeni nanos i sad opet juri kroz zvjezdanu ledenuno.Opet fiuk dug i alostan. Vlak je opet pred bijelim tunelom. Izaoe opet sretno! Takonekoliko puta. Zabavljaju se aci. Svi su na prozorima dugog i prostranog vagona.Promatraju stroj na zavojima i vagone na mjeseini. Vagoni su osvijetljeni jasnimsvjetlom, koje pada kroz prozore na snijeg u dugim ploama. Vagoni i stroj obueni su usnijeg. Ledene svijee vise po rubovima kao ipke. Opet fiuk stroja. Vlak najveomsnagom jurnu i zabi se u snjeni nanos.

Trzaj pro

e vlakom.

acima u vagonu zaslade dah.to je to?udan um, kao hroptaj ranjene goleme nemani. Vlak stane naglim trzajem.Zagledae se mali zadrugari. Svuda bijelo. Svakome se jezik ukoio, kao da je zaleen.Ne mogu ni rijei prozboriti. Silna tiina vani i unutra. uju se srca kako kucaju. Dotrikondukter. Ne zaustavlja se. Nekamo dalje tri. Samo to viknu nestrpljivo:"Pa zar ne vidite da smo se zabuili u snijeg?!"Ljuban ga ipak zaustavi:"Samo jedno molimo! Koliko je sati?""Pola est", veli kondukter i nestane."Saperlot!" kliknu Ljuban, "to smo mi onda ba na pola puta. Pa nita! Hajdemo, djeco,

neto malo zagristi. Ali samo malo! Tko zna to nas joeka! Dok budemo vakali,lake emo razmiljati o naoj nezgodi."

Sjetie se i Duana. Ljuban je otiao pogledati onamo u drugi razred. Vratio se brzo!Govori veselo:"Spava i dalje! Mari on to smo se zabuili u snijeg!" Svi se malo nasmijeie i takoohrabrie. Ree im jo Ljuban:"Dobar tek i prijatno vam bilo!""Hvala, isto tako!" uzvratie oni njemu i bacie se da pojedu jela koja bi se najprije moglapokvariti."Ne mljackajte kao praii!" opomenu ih Jozo. U taj as mu se izmakne jaje iz ruku ipadne na pod. Kako je bilo malo premekano skuhano, razletjelo se po podu na stotinu

komadia. Zanijemio Jozo i tuno gleda u razbijeno jaje."Dobar tek, Jozo!" podruguju se drugovi. "Gledaj da ne mljacka kao prai! Napokon,

ako te glad ba tako bude morila, ima vani bijelog snijega do grla!""iste destilirane vodice!", dobaci neki. Dobije ipak Jozo komadimesa mjestoupropatenog jajeta. Kad zautjee aci, zaula se vani vika eljeznikog osoblja.Ljuban se zaogrnu, a s njim jo nekoliko djeaka i djevojica, i izaoe iz vagona, naleden uzduh noi, da vide to je.


27/42

DJEIJE RUKE

Izaoe mali aii iz vagona na junu stranu. Cijela ta strana vlaka bila je slobodna.

Stroj i prva tri vagona zarili se sa sjeverne strane u snijeg gotovo do prozora.im je ovih nekoliko aia izalo van, odmah se djevojice vratie natrag u vagon, jer jevani studen kidala ui, ledila nos, udarala po oima i davila plua. Disati se nije dalo!Snijeg pod nogama kripio je kao da je iv. Cvili, i jedva se po njemu i hoda. Polja su svapod debelim ledenim snijegom. Proviruju samo suhi eeri i crne grane trnove ivice uzmee. Nebo vedro sa zvijezdama, koje drhture, i sa zaleenim mjesecom. Nebo plavo inapeto. ini ti se, puknut e od studeni i sasut e se na zemlju ledenim zveketom!Ljuban se zavukao sav u ovratnik kaputa. Vidi mu samo oi. uje mu i glas. Mumljapod kaputom: "Juhaj! Sigurno je vie od dvadeset stupnjeva ispod nule!"Jedva je Ljuban s trojicom drugova stigao do stroja. Grdosija crna zagrezla sa sjevernestrane do polovine u snijeg. Isparuje se na sve strane. Na njoj strojovoa i loapsuju i

mlate rukama. Kod stroja kondukter i jo trojica eljeznikih namjetenika. Prepiru seotro.

Prepirka sve odzvanja u ledenoj noi. Mjesto da se ljudi prihvate posla, poee jednidrugima predbacivati krivicu, jer se dogodilo neto to se nikako nije smjelo dogoditi.Kako se vlak zabuio u snijeg, otkopae stroj od vlaka. Mislili su, moi e samimstrojem bez vagona probuiti nasip, jer je nasip zaista bio vrlo kratak. A kad strojemproiste put, vratit e se po vagone. No, to se dogodilo?! Stroj je poao otprilike trimetra i ponovno se jo jae zakopao u snijeg. I ne bi bilo otud nikakvo zlo da se nemoraju vagoni grijati parom iz stroja. Sad su odsjeeni.Ljuban se upleo u prepirku:"Sad treba najprije dovui stroj natrag do vagona i prikopati ga da grije vagone, jeremo se ovako posmravati."to nam taj balavac soli pamet?!", izderao se ozlojeeni strojovoa.

Kondukter ga htjede odbraniti. Ali njemu treba dugo dok se pribere, i ima jo obiaj daslubeno natie kapu. Dotle se Ljuban vesnaao."Oprostite! Ja sam moda balavac, ali sam putnik! Ako vam budemo potrebni, pomoiemo vam da se to prije izvuemo odavde. Do vienja!"Odoe djeaci prozebli. Doekala ih je ostala zadruga s vikom:"Hladno je! Hladno je! Cijevi sve slabije griju!"Domain ih sve okupi na dogovor. Kae im da su odsjeeni od stroja i da se vagoni viene mogu grijati. Bilo ih je nekoliko koji su odmah zaplakali, neki su gotovo zaurlali."Tu vam dreka ne pomae!", veli Ljuban. "Treba neto smisliti... Da li biste vi htjeli

prihvatiti jedan moj prijedlog?!""Da ujemo! Da ujemo!""Ima nas dosta. Svi smo zdravi osim Duana. Tamo eljezniari imaju samo dvije lopate.Oni odgru snijeg. To ide presporo. ekat emo ovdje u hladnim vagonima do jutra.Morali bismo i mi na posao!""Hoemo! Hoemo!!" kliktala je zadruga, pa i oni koji su plakali."Vani je najmanje dvadeset stupnjeva ispod nule", upozoruje ih Ljuban."Nita za to!", vie zadruga.


28/42

Ljuban nastavlja:"Mi emo morati rukama i nogama bacati snijeg i eprkati prstima oko tokova iosovina."Zadrhtala djeca, ali se i dogovorila kako e se esto izmjenjivati. Oni koji ostanu uvagonu bit e lake obueni. Koji rade vani obui e se u sve najtoplije to imaju u

vagonu. Zato neka svi sa sebe skinu i predadu sve tople kapute, alove i rukavice,vunene prsluke i drugo. To e trebati onima koji e poi van u snijeg.Kad se o svemu dogovorie, potrai Ljuban konduktera. Proao je kroz drugi razred.Duan spava jo uvijek, i ne sluti to se sve desilo. Obrazi su mu se zarumenjeli. TadLjuban iskoi iz vagona i potri po snijegu do stroja."Gospodine", ree djeak kondukteru. "Naa zadruga e pomoi vlaku, jer inae neemoove noi biti u naim posteljama.""Kako? ime?! Nije loa odluka, mali moj, ali u ovu studen da izlazite? Pa ime daradite!?""Ne! Ne!", usprotivio se kondukter. "Samo vi budite unutra! To ne smijemo dopustiti!...Poslali smo mi jednog eljezniara do prve vee stanice koja ima brzojav. Doi e nam

u pomoradnici i stroj. Dva stroja moraju nas izvu

i!""Lijepo!", veli Ljuban. "Ali zaboravljate da su vagoni vejako studeni. Sve je to uplje.

Uvui e nam se ova studen u kosti, nahladit emo se svi.""Preselite se svi u drugi razred. Tamo je toplije i zatvorenije!""Ja mislim, opet, da ne treba. Treba drugi razred uvati samo za bolesnike. To nam jeposljednja utjeha.""Saperlot! Pa radite to znate kad sve sami smiljate."itavo se eljezniko osoblje zadivilo i svi su vezavoljeli djecu iz Velikog Sela.Strojovoi je ao to je Ljubana malo prije uvrijedio."Pa zna, mali domaine, kad je ovjek u urbi i nestrpljiv, onda se naljuti kad mu seneto uini kao ala" objanjavao je ljubazno.

Nali su u stroju jednu kantu za vodu. Izvadie ara do pola kante i dadoe djeci daodnesu u vagon da se ne smrzavaju. Stavili su kantu nasred vagona. Posjedali su ipokleknuli okolo, pa su se grijali: Kad se ta peohladila, dobili su novog ara iz stroja.Najprije se bacie na jelo. "Da nahranimo svoje strojeve!" Veerali su meso, i svaki jemjesto vode dobio po tri krike narane. Zatim se razdijelie na etiri smjene. Za svakusmjenu po est aia. Djevojice se prijavie za posao isto tako kao i djeaci.Pazili su da jela ostane jo za jedan dobar obrok. Onda se spremila prva smjena. Ljuban is njim tri djeaka i dvije djevojice.Al' da ste ih vidjeli kako su se umotali! Izgledali su kao pravi pravcati mali Eskimi. Licaim nisi mogao vidjeti, samo su im oi virile; ui zamotane. Usta i nos sakriveni.Kad onako ukukuljeni doskakutae do stroja, eljezniari se moradoe zagledati u njih:

Uputie ih da se kotai stroja moraju osloboditi snijega, koji se primrzao izme

u osovina.Tu ne pomau sada ni lopate niti ikakvi drugi alati. Tu su potrebne ba ovjeje ruke.

"Naprijed!" viknu Ljuban.Grabe male djeije ruke suhi i prhki snijeg i odbacuju ga da se sve prai. Mumljaju odmuke veza nekoliko minuta, ali jo ne poputaju. Onda ciknu Ljuban:"Dosta! U vagon!"U vagonu eka nova smjena, umotana i zakukuljena do oiju. Druga estorica. Jozo jevoa. Uputila ga je prva smjena:


29/42

"Kad osjeti da se od studeni vie ne moe izdrati, treba viknuti: Dosta! U vagon! Dotlee veekati trea smjena, obuena u topla odijela onih estoro prvih."I otra Jozo sa svojih petoro radnika.Troje malih radnika iz prve smjene plae. Doli su s posla i odmah su se primakli kanti saarom, pa dobie zanoktice. Kasno se sjetie da je to opasno.

Hrabrio je Ljuban treu smjenu:"Samo brzo radite vani! to vie mlatite rukama i nogama! Zagrijte se!"

Oni tako u razgovoru oko kante sa arom, kadli se vrata otvorie i banu meu njih tko?Jedan od neprijateljskog tabora. Izbjeglica. To je bratiLjubanov. Uhvatio Ljubana zakaput, i bome ne znam tko bi mogao silom da ga otrgne!"Ne idem tamo vie! Ne idem! Tamo je uasno studeno, a vi imate pe!"Prvo mu se htjedoe narugati. Ali onda svi viknue:"Ostavit emo ga! Ostavit emo ga! Imademo jednog radnika vie. Opametit e se svi onikad ih pritisne studen i glad."BratiLjubanov bi odreen da ide sa posljednjom smjenom. Stie druga smjena. I ovi sustradali i plakali zbog zanoktica.

Trea smjena je bila opreznija. Oni u akama donesoe snijeg. Kad do

oe u vagon, negrijahu oni ruke nad arom, nego ih trljahu snijegom.

Kad su se vesve smjene dvaput izredale na poslu, izgubilo se troje radnika. Dvijedjevojice dobie drhtavicu, a jedan djeak neku nesvjesticu. Ljuban ih je otpremio ubolniki vagon. Svaki je dobio svoj leaj. Djevojice legoe zajedno da im bude toplije.Za ljubav bolesnika oduzeli su i malo tople odjee od radnika. Trebalo je bolesnikeugrijati.Veje osam sati, ali se niotkuda ne vidi da dolazi pomoradnika s lopatama ili pomonekog stroja."Ljuban neka ne ide van odgrtati snijeg!" rekoe zadrugari. "On neka vodi zadrugu i nekadaje naredbe i savjete, i nita drugo."

Ljuban ne pristade. Iie i on u svojoj smjeni. Dospjet

e jo u bolnicu da pregleda svedrugo to jo bude trebalo. Jedna smjena dotri te javi Ljubanu i ostalima:

"Da znate uda! Doao Pero sa svojom dvojicom izbjeglica do stroja pa nas gledajuzaueno kako mi zajedno s kondukterom i mainistom radimo! Doli lako obueni.Kadli poviknu kondukter na njih: 'Saperlot! Natrag u vagon! Ovako lako obueni nesmijete izlaziti na ovu zimu! Ta zar ne vidite da je hladno kao u Sibiru?'"Prolazilo je vrijeme u tome. Veje blizu devet sati. Ba je u to vrijeme Ljuban otiao narad sa svojom smjenom. Otvorila su se vrata na vagonu. Uoe dvije djevojice i jedandjeak. Upitae:"Gdje je Ljuban?""Na radu!" odgovorie im. "Vratit e se naskoro. Miite se odavde! Da vas ne vidi! Ala!!"

I stadoe ih gurati van."Ma ne tjerajte nas! Dajte nam da se ogrijemo malo! Umrijet emo od studeni!"I odluie mali zadrugari da im dopuste da se malo ogriju. Jedna djevojica uz vrui arzaplae. Kad vidje na klupi jo svu silu jela, ree kroza suze: "Nisam jela nita odpodne!"I opet zadrugari ne mogoe odoljeti i dadoe svakome po komad kruha.Uto nahrupi Ljuban sa smjenom. Ne sjedaju oni, nego jure vagonom. Pleu i trljaju rukesnijegom.


30/42

"Hu! Hu!" hue Ljuban meu prste i hrabri zadrugare:"Djeco! Samo naprijed! Stroj ima vesasvim drugi izgled! Proraunao sam! Budemo lise drali ovako junaki jo pola sata, bit e stroj slobodan, i moi e se vratiti kvagonima!"Milan iskoristio domainovu dobru volju:

"Ljubane, gle! Dolo nam je troje izbjeglica. Neka ostanu! Ionako nam nedostaje troje,koji su morali u bolnicu.""Kad je vama pravo, i meni je!", kliknu Ljuban i pone se raspremati. I u asu kad htjedeprigledati u bolnicu, otvore se vrata na vagonu i uleti neko pisamce u vagon. Povei je topapiri, i na njemu pie:

Zadruzi LjubanovacMolim vas, primite me natrag. ao mi je to sam seodijelila od vas.Draga.

Ustanovie zadrugari da joj je kondukter morao pozajmiti olovku i papir.Ree Ljuban:"Da. Opazio sam i ja da kondukter ali izbjeglice."To je potvrdilo i ovo troje to dooe. Kondukter dolazi da tjei izbjeglice. Upuuje ihkako da se vrate u zadrugu. Jedini jo Pero prkosi. Kondukter njega ne voli i stalno ganagovara sa "saperlot". Nasmijala se zadruga tome i otpisala je na istom papiru s drugestrane:

Izbjeglice Drago!Ostani ti tamo gdje jesi! Pero i Draga ne trebaju nas, ne trebamo ni mi njih.Zadruga Ljubanovac.

Zamisli se Ljuban i ree;"Da se nismo prenaglili? Nismo li uinili neto nelijepo?"Pisamce odnese jedan djeak zadrugar. No nije mogao odoljeti srcu. Nije mu bilo dostada samo zaviri, nego ue u vagon.Troje ih je jo tamo. Draga lei na klupi. Jedan djeak trkara po vagonu gladan iozebao. Pero se zgurio u tamni kut i razmilja. Kuje li osvetu? Smilja li molbu zaizmirenje? Ne moe mu se proitati s lica.Onaj mali to trkarae vagonom uhvati zadrugara za ruku:"Dobro da si doao! Reci Ljubanu da e Draga umrijeti! Ima veliku vruicu. Da imamotoplomjer, pokazivao bi sigurno etrdeset stupnjeva."

Zadrugar ne ree ni rije

i, ve

se trgnu i otr

a u zadrugu."Ljubane!", stade zadahtano priati, "Draga je jako bolesna! Umrijet e!"

Skoi na te rijei Ljuban kao uboden i jurne u vagon izbjeglica. Kad spazi zgurenu Draguna klupi, ne ree ni rijei, nego je pograbi ispod vrata i ispod koljena. Plae Draga, aLjuban nosi teret. Laktom otvara Vrata, a zatvara ih nogom. Ponese djevojicu krozvagon zadruge i odnese je u drugi razred. Nagrnulo za njima mnogo djece. Donesoe jojnaranu. Prima ona i poudno sie sok. Dotle je Ljuban i djevojice zatrpavajukaputima.


31/42

Onda dvije djevojice ostadoe uz nju, i sve tri plakahu:"Kada emo kui?! Hoemo li noas stii kui?"Ljuban se vrati u zadrugu. Na njega je red da se obue i da ide sa svojom petoricom naposao.Studen u vagonu bila je vetolika da ni kanta nije pomagala nita. Mnoge djevojice

otidoe u bolnicu. Tamo sve po tri zajedao legoe na kanapeje da se ugriju, jer ih jehvatala drhtavica, i ne mogahu na rad. Radnika je bilo sve manje i manje. Ostadoesamo djeaci.Ali to je to? Ovaj put Ljuban sa svojom smjenom neto suvie izostaje? Nema ga, tenema. Da im se nije to dogodilo?Najednom ledenu noproree fiuk stroja. Svi u vagonu protrnue. Odmah zatim banuLjuban na vrata sa svojom smjenom. Viknu:"Zadrugo! estitam! Svreno! Sluajte! Pssst!"Ni dah se nije uo unutra. Vani zapita stroj: -, -, -! Brum!!! Udarac u vagone!Popadae neki aci na pod, a jedan malo te ne sjede u kantu sa arom."Aha!" dahnue izmueni mali putnici. I odjednom zau se ispod gvozdenih cijevi neki

um grij, grij, grij Puzi topla para."Juhaj!!!" vrisnue aci. Grle se. Skau. Jure vagonom. Preskakuju jedan preko drugog.I zapjevae. Kao da su bili mrtvi, pa su napokon nanovo oivjeli.Otvaraju se vrata. Ulazi kondukter. Pjeva i on s njima. Ispod naoala na oi mu iskoiedvije debele suze. Kad prestade pjesma, upita Ljuban:"Koliko je sati, gospodine?"Blizu deset.""Izvolite s nama jesti. Sigurno ste ogladnjeli."Branio se iz poetka kondukter, no onda pristane. Odnio je jela i ostalim eljezniarima.Svi su zakasnili. Svi su gladni.Razdijelie djeca jelo tako da im ostade jo jedan manji obrok. Odnesoe jela i u bolnicu

da ponude bolesnice. Tamo oivjee i ozdravie gotovo svi od toplote. Kao kad seizlegu pilii iz jaja. Vratie se natrag u svoj vagon. Jedino ostadoe Duan i Draga.Spavaju. Omamila Dragu toplota, pa zaspala. A Duan?! Pa taj i ne zna to se svedogaa! Njemu se sigurno ini da spava u svojoj postelji kod kue.Zadruga slatko zamljackala. U toplom vagonu priaju. ale se i zabavljaju. Upravo onine mogu vjerovati da su toliko sati radili i vlastitim rukama i nogama ieprkali kotaestroja ispod snijega! Sve to kao da je bio ruan san. Usred jela zau se pred vratimavagona jecanje i mrcanje. Zastao svima zalogaj u grlu.Veli kondukter:"To je jo onaj jedini gladni i ozebli mali piivac! Primite ga natrag! Svi e oni uvidjetida sami nita ne mogu! Za Peru ne molim! On je rav. S njim radite to vas je volja. On

je radio protiv zadruge."Otvorie se vrata, a pred njima uro. Uvukoe ga. Dadoe mu jesti. Plae on i jede. Sladisuzama batak od guske. Kad se najeo, presretan nije mogao vjerovati da se nalazi tu,usred zadruge. Zavukao se u topli kut i zaspao sit i omamljen toplinom.Neka vani sada puca drvlje i kamenje! Vagonom struji divna toplota. Kao da su to blage imeke majine ruke, pa te ovijaju u zagrljaj. Poslije muke i napora, kako je slatkozamiriti i zaspati!


32/42

Sve pozaspalo sjedei i leei. Ima ih na klupama, na podu i na policama za prtljagu.Mrmljaju zadovoljno i proteu se. Neki priaju u snu."Ovaj se bori s Perom!", veli kondukter Ljubanu. Neki se esto prevru. Spavajunemirno. Uzrujani su i smrtno umorni od tekog posla, a leaj im je tvrda daska.Prevrui se, udaraju druge oko sebe: bum!! jedna ruka po tuem trbuhu! Bum!!

Vlak u Snijegu Mato Lovrak

Documents

Transcript of Vlak u Snijegu Mato Lovrak